Običajno pravo je utemeljeno na doktrini/načelu presedana, ponekad zvanoj stare decisis. Isticanje na presedanu u Engleskom pravu je puno više istaknuto nego u drugim pravnim sustavima, poput onih na Kontinentu i čak u Sjedinjenim Državama, čak iako je povjesno Američki pravni sustav ukorijenjen u Engleskom običajnom pravu.

Pravila o presedanu su složena, ali glavna načela su lako primjetna. Prvi sastojak je hijerarhija sudova: načela prava postavljena od viših sudova moraju biti prihvaćena kao obvezujuća za sve sudove nižeg djelokruga (i nekad na sam viši sud) u budućim predmetima. Prema tome presedan osnovan od Višeg Doma obvezuje Žalbeni sud i Visoki sud; odluke Žalbenog suda obvezujuće su za Visoki sud i osim u iznimnim okolnostima, za sam Žalbeni sud. Niži sudovi i okružni sudovi su obvezani presedanima osnovanima/donesenima u Visokom sudu i iznad. Suci Visokog suda nisu potpuno vezani odlukama ostalih sudaca Visokog suda, ali očekuje se od njih (barem radi uljudnosti) da dadnu dobre razloge za odstupanje od takvih presedana. Prema presedanima se postupa na malo više fleksibilan način u kaznenim sudovima, gdje su suci ili bi trebali biti, više zabrinuti sa stvarnom pravdom nego sa pravnim stanjem.

Mora se istaknuti da se pravila presedana primjenjuju samo na presude o pravnom stanju; nijedna dva slučaja ne mogu biti ista sa svojim činjenicama. Nekada uza sve to pravo je istkano/isprepleteno s činjenicama. Činjenično je pitanje da li vozač motora ima danu količinu alkohola u svom krvnom sustavu; ali je pravno pitanje da li je ta količina dovoljna da osigura njegovu osudu prema statutornom zakonu o alkotestu.

Štoviše, pravna načela na kojima je presedan utemeljen moraju biti bitni za odluku u pitanju; ova srž bitnih pravnih načela se zove ratio decidendi predmeta. Suci, u davanju svojih presuda, nekada prave posmatranja o pravu koja su nevažna za odluku u pitanju; za takve izjave se kaže da su obiter dictra i da nisu obvezujuće kao presedani; iako se one mogu poslušati s poštovanjem u budućim predmetima.

Doktrina presedana utjelovljuje takozvani legalizam, vjerovanje u određenost i slijeđenje pravila. Dakako, ima vele toga da se kaže za ohrabrivanje takvih osobitosti u sudskoj raspravi. Postoji, međutim, opasnost u krutosti ako se presedan slijedi doslovce. Društvene prilike mogu se promjeniti; čak najistaknutiji suci čine pogreške. Bilo bi besmisleno ako se nikakav izlaz ne bi mogao naći iz pogrešaka prošlosti ili kad bi naše pravo moralo biti mumificirano truplo davno minulih društvenih vrijednosti.

Najbolji pristup presedanu je, kao i u mnogo stvari, osrednji pristup. Vjerovatno je dobra ideja za suce da se pridržavaju presedana, ali da budu voljni omekšati njegovu primjenu u prikladnim predmetima.