JUDTTH KRANTZiDO PONOVNOG SUSRETAUvodZar je mogue da joj je danas ve ezdeseti roendan, upitala se Eve, vikontesa de Lancel, prva dama pokrajine Champagne. Jo od jutra dua joj je bila obuzeta osjeajem uzbudljiva zanosa, sveanog kao to je vonjak u punom cvatu kad mu vjetar raznosi latice praznikim nebom.Prije doruka iskrala se, kao i svakog jutra, da pregleda vinograde nadomak dvorca Valmont, sjedita Lancelovih. Toplo proljee travnja 1956. probudilo je iz pupoljaka neobino mnogo grozdova. Posvuda diljem plodne krajine, od malih seljakih vinograda do velikih posjeda znamenitih proizvoaa ampanjca kao to su tvrtke "Lancel", "Moet et Chandon" i "Bollinger", glas novog obilja irio se od jednog zelenog bre-Ijka do drugog.Njezina dananja srea nije imala nikakve veze s mogunou obilate berbe, pomislila je Eve de Lancel, kad se kasnije poela odijevati za sveanu veeru u ast njezina roendana. Berbe su oduvijek neizvjesne, obilje proljea nije bilo jamstvo za jesen. Dan je otpoela pleuim koracima zato to se cijela obitelj okupila u Valmontu radi njezine proslave.Jo sino, minutu prije ponoi, bilo joj je pedeset devet. Minutu kasnije navrila je ezdeset. Zalo danas nije imala pedesetJUDITU KRANTZdevet godina i jo nekoliko sati? Eve se pitala mora li ovjek napuniti ezdeset da bi doznao, apsolutno, kako on nema nikakva posebna smisla bez obzira na to kakve sve besmislenosti simbolizira svijetu? Je 1*to bila tajna s kojom e se upoznati svi kad dosegnu ezdesetu-" da se osjeaju kao da imaju... moda trideset dvije? Ili se ve osieala io mladom... moda u dvadeset petoj? Da, dvadeset pet godina, to bi bilo ba zgodno, zakljui Eve kad se hf*br suoila sa sobom u dobro osvijetljenom zrcalu svog to^tng stolia- Brzo Je Uraunala. Kad je bila u dvadeset petoj, nJezin Je suPrug sluzio kao P*vi tajnik francuskog veleposl^stva u Australiji, njezina ki Delphine imala je tri godine, 9- ^aa ki Freddy" krtena kao Marie-Fr-ederique navrila je tek godinu i pol. Bila je to godina materinskih briga koje nikad vie ne bi sebi poeljela, zakljuila je zahvalno.Freddv i Delphine b^e su sad u Valmontu, kao udane ene s vlastitom djecom. PfispJele su u dvorac jutros, Delphine iz Pariza, a Freddy iz Los Angelesa, okruene svojim muevima, djecom i dadiljama, pa se moglo oekivati da su jamano tek sada sredile svoju prtljagu- Zetovi su obeali Evi da e djecu zadrati u igri, vani, to je dulje mogue. Ovaj as boravile su u zamku samo"ene Lancelovih, pa je Eve osjetila neodoljivu zelju da se pozabavi kerima. OnaPozvoni i na vratima njezine spavaonice pojavi se sobarica."Josette, hoete li, &o]hn vas> Pozvati moJe kerke da mi se pridrue u salonu. 1 zamolite Henrija da donese ae i ampanjac, naravno onaj fUi&sti, godite 1947."Kerima nije bilo Psve Poznato da je ruiasti ampanjac iz te glasovite berbe bio najrjei pjenuac ikad proizveden ali Evinu je raspoloenju odgovaralo ponuditi ga bez objanjenja. Veera e biti posltfcna neuobiajeno rano, budui da su za nju bili predvieni " svi n"e/ini unuci- Siltla> u Pct P"P"dnc, okrepljujua aa Sjimp""K" tlobro c ""Punili ptw"Ntiilih polu l, |""l|c- burnog ,*>V"llk" u ku^ mulklMC" 1 cljrrr.DO PONOVNOG SUSRETAEve je obukla iroki ogrta s dubokim volanima u osobitoj nijansi ruiastog tafta; moda je to donekle - ali ne posve -bila ruiasta boja plamenca na kojoj se odraavalo ukoeno proljetno svjetlo i zamalo vraalo njezinoj kosi onaj plavi ton kakav je imala jo prije koju godinu.Ostarjela je... Eve je uviala da se ne smije stidjeti te uznemirujue ali neizbjene rijei - ali upravo sjajno. Njezino fino saz-dano tijelo kretalo se otmjenou i priroenom draesti ene koja je izrasla do djevojatva u posljednjim godinama edwardi-janske ere, kad je dranje bilo gotovo jednako vano kao i neporeciva ljepota koju joj njezini strogi roditelji ipak nisu osobito hvalili. Eve je podigla visoko obrve u asu kad joj je jedan skrovit, pomalo prijetvoran smijeak preao usnicama kad se prisjetila odavno izgubljene nevinosti u onim gorko-slatkim danima prije Prvoga svjetskog rata."Majko?" zau se glas Delphine na vratima salona."Ui, draga", Eve pozva stariju kerku dok je sama urila iz spavaonice u salon. Delphine je uplovila u nj, nosei raskonu opravu od bijele svile, nabavljenu, kao i sva njezina garderoba, kod Diora. Utonula je u doboki naslonja od brokata."Tako je divno biti ovdje", uzdahnu, pomalo alobno."ini se kao da si izmorena na rubovima, draga.""Oh, majko, zato sam morala imati toliko djece?" Delphine je to rekla glasno, premda oito nije oekivala odgovor. "Hvala Bogu, blizancima je ve deset godina i zabavljaju se sami - ali ostali! Paul-Sebastian i Jean-Luc tuku se cio dan. Kad bi barem ono to slijedi bila djevojica!" Ona se potape po trbuhu, puna nade. "Ne zasluujem li konano djevojicu, ne bi li to bilo poteno?"Pogledala je Evu, kao da bi joj majka mogla zajamiti odgovor. Umor nije naeo Delphininu transcendentnu ljepotu. Nita nije moglo poremetiti magnetiki smjetaj njezinih velikih oiju, usaenih podaleko ispod mirnoga tita njezina irokog ela. Nita nije moglo promijeniti nain kako su se njezine usnice zavi-i umri i kkantzjule oko uglova ii vjeito ziigoiuinoin smijcSku, niti dragocjenu ru/diiljinii iznic-du razdjeljka i iaesno male brade, Sto je tvorilo srcoliki oblik lica koji su milijuni oboavali. Dclphine je bila najglasovitiju lilmska glumica u Francuskoj. U trideset devetoj godini ivota ona je bila na vrhuncu svoje karijere, budui da racionalni Francuzi nalaze privlanijom enu od trideset pet nego nedozrelu privlanost prve mladosti."Ki bi sada doista bila neizbjena", odgovorila je Eve dotaknuvi kratko i njeno Delphinine smee vlasi.Henri je unio pladanj s aama i ampanjcem. "Da ga otvorim, gospoo?" upita Evu.. "Ne, to u ja uiniti, hvala vam", odgovori ona, davi mu rukom znak da ode. Tradicija je htjela da gospodarica dvorca Val-mont bude prva koja e u svakoj sveanoj zgodi otvoriti butelju i nasuti vino. A upravo ovaj intimni trenutak s kerima bio je za Evu sveaniji od kasnije veere, bez obzira na to koliko e ona biti gala."Gdje je Freddy?" upita Delphine, koja je uivala u dragocjenom trenutku oputanja, s rukama i glavom nemarno zabaenima na brokatne jastuie."Sada kupa djecu. Jedva mogu zamisliti da je Freddv bila u stanju donijeti na svijet dva sinia u manje od dvije godine. Ona oito nadoknauje izgubljeno vrijeme.""Zar ih ne bi mogla okupati dadilja?" upita Eve."Bilo bi to normalno", odgovori Delphine vedro. "Tu jadnu enu dovukli su iz est tisua milja daleke Kalifornije. Ali Freddv se trenutano ne moe odvojiti od svoga potomstva.""Tko to spominje moje ime uzalud?" zau se njezin glas dok je hitro ulazila u sobu, lako lelujajuim korakom koji je za nju bio znakovit. U trideset estoj godini, njezina je slinost nekom enskom Robin Hoodu bila upadljivija nego ikad. Bilo je neke duhovite neposrednosti u njezinim zaigranim oima ulinog lopova, bezbrine slavodobitnosti u nainu kako je bila pripravna odbiti svaki izazov, neke mjesearske odsutnosti u njezinu smi-16in > PONOVNOG SUSRETAjeku. Mahnula je etkom za kosu. "Delphine, smiluj mi se. Uini neto s mojom kosom, bilo to! Ti si tako spretna i zna da sam sasvim bespomona."Fredv se gipko spustila u naslonja. Njezine noge u vodom poprskanim bijelim platnenim hlaama zamahnule su visoko iznad tapeciranog naslonjaa, opisavi kratku ali uzbudljivu ara-besku u zraku. Ve po nainu kako se Freddy kretala, pomisli Eve, bila je kao stvorena da leti bilo kojim zrakoplovom na svijetu.Kosa njezine keri bila je ria poput neke staromodne, dugo upotrebljavane kuhinjske posude, tako napadna da je privlaila svaiji pogled gdje god se pojavila, i toliko buntovniki nepokorna da je nijedan vlasuljar nije mogao pokoriti. Tijekom uzbudljive karijere jednog od velikih svjetskih pilota, koja je gospodarila novinskim stupcima, tijekom svih onih izazovnih ali slavnih godina Drugoga svjetskog rata, samo je avijatiarska kaciga uspijevala pokoriti tu kosu, a i to tek do trenutka dok ne bi kacigu skinula.Eve je promatrala svoje keri, zaudno razliite no podjednako nepokorne, odvane, svojeglave i izazovne, koje je vrijeme blagonaklono pretvorilo u ene. "Hoete li mi se pridruiti s aom ampanjca?" ree ona i poe otvarati butelju Lancela "47 hitrim zamahom ve otupjelog vadiepa koji je prije mnogo generacija bio stvoren upravo za tu svrhu. Ona nasu nekoliko centimetara u svoju au, iskusno je zanjiha kako bi probudila vino iz sna i promotri bijelu pjenu kako se gubi na povrini blijedo-ruiaste tekuine. Eve proguta gutljaj, utvrdi da je vino plemenito kao to je i oekivala, a zatim napuni sve tri ae do vrha, pruajui jednu Freddv, a drugu Delphini."Nikad neu zaboraviti svoj prvi gutljaj ampanjca", ree Freddy. "Bilo je to ovdje, na vanjskoj terasi, kad smo prvi put doli u posjet iz Kalifornije. Koje je to godine bilo, majko?" Pogled joj se ispuni neuobiajenom nostalgijom. Oi su joj bile17nmrni krantzlako intenzivno plavo da se inilo kao da se u njima odraavaju sva nebesa."Tisuu devetsto trideset tree", odvrati live. "Bilo ti je tek trinaest godina, ali tvoja je baka odluila da za vino nisi odvie mlada.""A to je na to rekla moja prabaka?" Bio je to glas Annie, etrnaestogodinje keri Freddv, koja je ula u salon odjevena u hlae od dinsa i muku koulju sa zavrnutim rukavima. "I zato ja nisam pozvana na ovaj skup?""Zar nije dogovoreno da bude s ostalima, Annie?! U nainu kako je Freddv pitala osjealo se neto majinsko."Nalikujem li kakvom tatici ili nekom nespretnom djearcu?" Visoka i obijesna Annie upitala je to uz svoj ushitni i nesuzdr-ani smijeak. "Ja sam jedina djevojka u ovoj generaciji svoje obitelji i ne bih htjela gubiti s njima vrijeme. Bila sam u svojoj sobi. Zaspala sam pola sata, zato to kanim ostati budna cijelu no i plesati s nekim, ako ima bilo koga tko mi nije roak." Annie je promatrala sve tri ene s uitkom. Drala je sebe nadaleko najzrelijom i najbistrijom od svih Lancelovih ena, ukljuujui meu njih i svoju dragu baku."to e odjenuti za veeru, Annie?" upita je Eve."Nemam to", odgovori Annie i zatrese bolno svojom kovr-avom glavom."Ali ponijela si sobom dva kovega puna haljina", nasmija se Freddv."Nita za ovu priliku, bako. Mogu li potraiti neto u tvom ormaru?""Najprije uzmi au ampanjca", predloi Eve. Svojoj unuci nita nije mogla uskratiti, ak ni Balenciaginu toaletu, ma kako joj se to inilo neprikladnim.Annie se priblii radoznalo vinu. Jo ga nikad nije kuala, ali sve je valjalo jednom uiniti. Prema francuskoj tradiciji, ovom je prigodom mogla neto poeljeti. Njezin se lijepi nos namrti i18IX) PONOVNOG SUSRETAona ispi velik gutljaj. Iskua ga sa svih strana, kako je vidjela da rade ostali, i proguta ga zamiljeno."Hmmm." Ona poeli neto u sebi i sagnu se da uzme drugi gutljaj."Jesi li neto posebno osjetila?" upita je Eve."Da. Na jedan nain osjetila sam ga u ustima, a kad sam ga progutala bio je to drugi okus i neki ar u dnu vrata.""To je mogue jedino zato to je to savren ampanjac", objasni joj Eve. "Taj drugi okus zove se "Zbogom"."Annie ispi jo jedan gutljaj, odloi au i zaputi se do najveeg ormara u spavaonici."Od sve vae djece ona je jedina s prirodnim nepcem", ree Eve oduevljeno svojim kerima. "Ni jedna od vas dvije nije osjetila "Zbogom" svih ovih godina. Freddv, to misli o tome da sljedeeg ljeta poalje Annie ovamo kako bi poela uiti sve o proizvodnji ampanjca? Jednog dana netko e morati preuzeti kuu Lancel.""Mislim da e dogodine uiti letjeti, ali ako eli ovo to ti kae - zato ne?"Annie se vratila iz spavaonice drei u ruci vjealicu na kojoj je bila haljina od crvenog sifona, s tankim naramenicama i laganim porubljenim prslukom. Naramenice i pojas koji se uvijao oko uskog struka bili su ureeni arenim staklom. Ti lani dragulji blijetali su neoekivano svjee, kao da je snop svjetla bio uperen upravo u njih. Suknja crvene haljine leprala je; slojevi sifona tvorili su svjetlucav rub nejednake duljine. ak i na vjealici oprava je djelovala upravo arobno, kao da je imala neki vlastiti ivot, kao da je bila bogata doivljajima i nekom tisuu-strukom osobnou."Bako, pogledaj! Jo nisam vidjela takvo to - arobna je! Mogla bih se okladiti da e mi biti po mjeri." Annie je to izrekla vrlo znakovito."Gdje si je pronala?" upita osupnuto Eve."U samom dnu ormara. Jednostavno - namigivala mi je."19IIIDiril KliANI"Susvim siiin na nju zabotsivila. 10 n siara buljinu, Annic, moru joj biti barem etrdeset godina.""Nije me briga koliko je stara, bolja je od nove. Kojom prigodom si je nosila?""Nosila ju je Maddv."I Delphine i Freddv nagnule su se udivljeno. To je dakle bila ona glasovita haljina koju je nosila Maddv, pomisli Delphine, haljina koja je bila dijelom obiteljskog skandala o kome je sluala prije mnogo godina. Jo je nikad nije vidjela, iako je o njoj toliko sluala, i vie nego to je eljela. Freddv se zamislila. Naravno, znala je za Maddv, ali nije mogla zamisliti da bi jedna haljina mogla biti toliko iva, kao da je i ona bila jedna osoba u salonu. I njoj samoj dopadale su se crvene haljine, i nikad ih ne bi bacila, ali jo nije vidjela svoju majku toliko obuzetu haljinom koju je nosila Maddv.Eve ponovno napuni ae. "Mislim da bismo trebali nazdraviti Maddv", zapovjedi ona dok su joj oi zasvijetlile i zaigrale, a na obrazima se ukazalo blago rumenilo. Sto god su njezine kerke znale o Maddv, one nikad ne bi razumjele zato je sauvala tu haljinu. Ima stvari koje se nikad ne mogu izrei... niti bi joj to ikad palo na um.ene iz obitelji Lancel podigle su ae. "Za Maddv", rekoe."Tko god ona bila", dodade Annie i podie au.20DO PONOVNOG SUSRETAGlava 1ve Coudert pruila je prodavau ulaznica novanicu od pet franaka. Nemarno mu se nasmijeila plaajui let balonom s vruim zrakom koji je jo lebdio nad poljanom La Maladiere, na rubu Dijona, posljednjeg dana velike zrane smotre 1910. godine."Gospoice, vi ste sami?" upitao ju je on iznenaeno. Bilo je doista neobino vidjeti tako mladu osobu bez pratnje, pogotovo tako zgodnu. Promatrao ju je znatieljno, slaui u sebi na brzinu popis njezinih krasota. Ispod velikog slamnatog eira promatrale su ga sive oi, dovoljno tamne da namame u stupicu i samog vraga, ispod obrva koje su bile ukoene prema gore kao par krila. Kosa, uvijena na zatiljku, otkrivala je neki teko opi-siv, ali u svakom sluaju zavodljiv ton izmeu crvenoga i zlatnoga, dok su njezine pune, nasmijeene usnice bile ruiaste kao i njezini obrazi."Moj mu plai se visina, gospodine", objasni ona dajui mu smijekom do znanja kako je potpuno svjesna da on osobno nema toga straha te da ona cijeni njegovu hrabrost.On pomisli zadovoljno kako ta mlada zaluujua supruga iz provincije jamano nije ni izdaleka prostoduna koliko bi to htjela pokazati. eznutljivim pogledom, ali bez dodatnih pitanja, prui Evi ulaznicu koja joj je davala pravo na jedan let balonom. On joj galantno pridra ruku u rukavici dok je ulazila u21 kkant.gondolu od pletenoj" iblja, dovoljno veliku dn primi petoro putnika.Ona skupi jednom rukom svoju suknju od prugaste pamune tkanine, dok je drugom pridravala eir iroka oboda, ukraen cvijeem nainjenim od ruiaste svile. Lupkala je nervozno svojim iljatim visokim cipelama s vezicama, dok su ljudi uklanjali vree s pijeskom koje su pridravale balon uz tlo. Pazila je da joj se pogled ne susretne s ostalim putnicima. Zapravo, oslo-nivi se o rub gondole okrenula im je leda i zabila bradu duboko u visoki kruti ovratnik, tako da su se krajevi ipke otro odvajali od njezine njene koe i zamalo zakrivali lice.Bila je nedjelja 25. kolovoza i osobito vrue popodne, ali je Eve ipak drhtala od potisnutog nestrpljenja dok su radnici trkarali okolo, dovikujui jedan drugome. Golemi crveni balon odjednom se die u zrak, iznenaujue brzo i tiho.Zbunjena arobnim letom u visine, Eve je propustila promotriti grad ispod sebe, ljupku staru prijestolnicu Burgundije o kojoj je kralj Frangois I. jednom uskliknuo: "Kojeg li lijepoga grada sa stotinu crkvenih tornjeva!" Eve je gledala prema dalekom plavom horizontu, iznenaena prvim pogledom na daleki potez zelenih i utih polja to su se svakim asom irila.Svijet je tako bezgranian, pomisli ona, svladana istim onim djetinjim uzbuenjem to su ga osjeali svi u gondoli. Zabora-vivi as na oprez to ju je naveo da se odluno odvoji od trojice mukaraca koji su takoer kupili ulaznice za vonju, Eve se poela okretati, zarobljena panoramom koja ju je tako udesno okruivala.I nesvjesno, ona rairi ruke pokuavajui obgrliti nebesa. Upravo u tom asu njezine neobuzdanosti, balon je bio zahvaen snanim udarom vjetra. Igla, kojom je bio privren za kosu, nije mogla zadrati njezin eir koji je otplovio zrakom."Oh, ne!" uskliknu Eve ne vjerujui onome to se dogodilo, i u tom asu pogledae je sva tri mukarca. Ugledali su prestraenu djevojku kojoj je vjetar raspleo kosu, tako da je sada leb-22IDO PONOVNO* SUSRHTAdjela u svim smjerovima vjetrokaza. Izgled njezina lica kao i kosa duga do struka odavali su mladost koju je eir dotad prikrivao."Gospoice Coudert!""Eve!""Dobar dan, gospodine Blondel i gospodine Martineux", ree im Eve drhuim usnama, pokuavajui izvui iz sebe ljubazan smijeak kojim je obino pozdravljala prijatelje svoga oca u onim rijetkim trenucima kad ih je susretala. Evi Coudert bilo je tek etrnaest godina, pa jo nije dola u dob kad bi joj njezina majka dopustila da pomogne nuditi kolae na popodnevnim susretima uz aj. "Nije li to uzbuljivo?" dodade ona, pokuavajui to izrei sabranim glasom odrasle osobe."Dosta je gluposti Eve", prekide je neraspoloeno Blondel. "Sto ti radi ovdje? Gdje je tvoja guvernanta? Imaju li tvoji roditelji pojama... ne, naravno da nemaju!"Eve zatrese glavom. Nije bilo smisla pokuavati uvjeriti ga kako je jednostavno morala krenuti balonom, kako je s rastuim uzbuenjem ekala sva tri ludo uzbudljiva dana na poetku zrane smotre. Sad je iskoristila priliku, kad je njezin otac bio pozvan bolesniku, a majka po obiaju uivala u popodnevnom snu, da izbjegne panji guvernante, gospoice Helene. Ne, nije imalo smisla to mu objanjavati."Ovdje sam", ree mirno, sad kad je shvatila da e morati platiti neizbjenu cijenu, "jer svatko kae da smo mi Francuzi konano osvojili atmosferu. eljela sam se u to sama uvjeriti."Blondelova usta ostadoe otvorena, a ostala dvojica nisu ni pokuavala svladati smijeh. Jedinica doktora Didiera Couderta bila je oito drsko eljade, pomisli Marineux, ali njezina je nazonost uinila osobito privlanim ovaj iznimni trenutak. Imao je dovoljno iskusno oko da zapazi njezin uski struk i njene zglobove, kao i tek primjetne ali sasvim oite mlade grudi koje su se nadimale pod kratkim bolerom od prugasta pamuka i ipkastom bluzom - onim najboljim u njezinoj garderobi.23JUDITU KHANTZ"Blondelc", ree Manincux odluno, "gospoici Couert nee se ovdje nita dogoditi. Kad se vratimo na zemlju, pobrinut u se da je otpratim kui.""Ne mislite li, gospodine, da bismo prije toga mogli potraiti majin... oprostite, moj eir?""eir jo lebdi zrakom. Krenuo je prema Nuits-Saint-Geor-geu, ako se ne varam. No dobro, pokuat emo.""Zahvaljujem, gospodine", ree Eve. Kad bi samo uspjeli pronai negdje taj eir, njezina se majka jamano ne bi toliko naljutila. Ali sve da ga je progutala neka koza, vrijedilo je to pokuati - lebdjeti zrakom i konano doivjeti veliinu svijeta. Sto god da joj se zbog toga dogodi.Nije mogla ni zamisliti kako su se osjeali svi oni piloti koji su iz cijele Francuske doli u Dijon na veliku zranu smotru, piloti poput Marcela Henriota, tek esnaestogodinjaka, koji je ve osvojio zamalo sve nagrade. Taj nacionalni junak letio je ve bre od kilometra u minuti. Ipak, pomiljala je Eve dok se balon poinjao sputati a ona promatrala gomilu od barem dvadeset pet tisua ljudi koji su miljeli duboko dolje, ipak - i ona se ve vinula u atmosferu, i ona je ve vidjela one daleke krajobraze svoga djetinjstva. Osjeala se kao jedno sa svim osvajaima neba, zahvaljujui ovim nezaboravnim trenucima.Doktor Didier Coudert, Evin otac, bio je vrlo zaposlen ovjek. Specijalizirao se za bolesti jetre, dobro odabrano polje djelatnosti u zemlji iji su stanovnici patili od jetre etiri puta vie nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Uitke dobrog ivota morali su neim platiti. Otac je volio Evu, premda mu je bilo ao to nema sina, ali njegova mu praksa nije doputala baviti se njezinim odgojem. To je bilo povjereno njegovoj eni, pa ako bi nakon Evina bijega na zranu smotru ona smatrala potrebnim suzbiti Evine neprikladne radoznalosti tako to bi zakljuala sve knjige u doktorovoj knjinici tijekom djevojinih osjetljivih godina, on sigurno ne bi imao nita protiv toga.Obitelj Coudert ivjela je u vrlo zgodnoj kui na Rue Buffon,24DO PONOVNOG SUSMTAotmjenoj ulici u srcu starog Dijona. Doktor Coudert, moderan ovjek, bio je prvi vlasnik automobila "Dion-Bouton" u gradu. Ipak, i dalje je imao unajmljena koijaa i dva lijepa konja kako hi njegova supruga, Chantal, mogla obavljati uobiajene posjete u sjajnom tamnozelenom dvosjedu, to je redovito inila jo od njihova vjenanja.Chantal Coudert, nasljednica velikog bogatstva, upravljala je kuanstvom vrstom rukom. Jo prije nego to je Eve u etrnaestoj godini postala temom sablanjiva ogovaranja, bilo je izvan rasprave da ide bilo kamo sama. Nakon one njezine nezamislive pustolovine, sve to joj je njezina guvernanta doputala bilo je da popije au popodnevne okolade s jednom prijateljicom, i to tijekom posjeta koji je bio ugovoren meu majkama. Bila je pod pratnjom i kad se etala s jo jednom djevojkom u Pare de la Colombiere, u vrtovima Arquebuse; bila je pozorno promatrana dok je igrala jednu od rijetkih partija tenisa na travi, bila je praena ak i kad je ila na ispovijed u oblinju katedralu Saint Benigne. Mislilo se da je Eve, zbog ispada njezine naravi, bila djevojka u trajnoj opasnosti.Poput veine djevojaka njezina stalea, i Eve je ivjela iskljuivo u enskom svijetu. Dralo se prijeko potrebnim da kolu shvaa najozbiljnije. Nastavnici su joj dolazili u kuu, glavna meu njima bila je neka dominikanka koja ju je pouavala francuskom i - povrno - matematici, povijesti i zemljopisu. Imala je takoer uiteljicu plesa, pa glazbe i slikanja, a sva se ta nastava odvijala pod okom gospoice Helene. Samo je lekcije pjevanja, koje joj je davao uvaeni profesor konzervatorija Dutour, dobivala izvan roditeljske kue.U jesen 1912. Chantal Coudert ispijala je toplu okoladu u svome raskonom, plinom osvijedjenom budoaru, raspravljajui o uvijek otvorenom problemu keri sa svojom sestrom, barunicom Marie-France de Courtizot, koja joj je doputovala u posjet iz Pariza.U nastupima obiteljske srdbe Evina se majka pitala zato je25momi kraniMrtHe-l"mnir, iji brak nije bio blagoslovljen niti jednim djete-lom, odluila sebe smatrati autoritetom ni odgoj i skrb nad Evom, koju je ona zvala "svojom najdraom neakinjom", kao da joj je pruala tu ast meu ne zna se koliko suparnica? Naravno, Marie-France imala je svoje hirove - to je bilo uobiajeno za bogatu graansku ker koja se uspjela udati za baruna i tako se uzdii meu aristokraciju - od nje se to moglo oekivati i ona je imala puno pravo na njih, ali brak joj ipak nije davao pravo da se bavi stvarima u koje se svojim iskustvom mogla razumjeti jedino majka."Draga Chantal, uznemirava se bez potrebe", ree barunica dotiui usnicama ubrus od finog platna i uzevi potom jo jedan kolai. "Eve je sjajna djevojka i vjerujem da je nadrasla ludosti svog djetinjstva.""Voljela bih kad bih mogla biti tako sigurna kao ti, pogotovo jer nitko ne zna to joj se sve mota po glavi." Rekavi to, Chantal Coudert uzdahnu. "Je li naa majka znala to mi mislimo, Marie-France? Ti zbilja ima slabo sjeanje.""Gluposti. Majka je s nama bila odvie stroga. Naravno, nismo joj nita govorili - iako se imalo poneto rei.""Pokuavam odgajati Evu onako kako smo mi bile odgajane. Pozornosti nikad dovoljno.""Misli li ozbiljno, Chantal," uskliknu barunica, "da bi sve to bi trebala rei keri o njezinu buduem ivotu u braku -neka radi samo ono to joj suprug zaeli?""A zato bi tebala znati neto vie? Zar to ne bi bio dovoljan savjet? Marie-France, ti si postala previe Parianka."Barunica brzo prinese alicu ustima. Njezina usukana starija sestra nikad nije proputala da joj daje udoredne savjete."Kad Eve navri osamnaest, hoe li mi dopustiti da za nju priredim ples u Parizu?""Naravno, Marie-France. Ali prvo mora imati ples u Dijonu, jer bi se ljudi inae uvrijedili. Moram misliti o Amiotima, Bou-ehardima, Chauvotima..."26DO PONOVNOG SUSRh"Il"Gauvinima, Clergetima, Courtoisima, Morizotima - draga moja, ve tono znam tko e biti na tom plesu, tovie, ve vidim svako lice. Mogu zamisliti svjee nalickane mlade diplomante kole St. Francois de Salles, kako tvore falangu nove brkate mu-evnosti. A onda e uslijediti ludo zabavna zima, kakvu samo Di-jon moe pruiti. Ples Crvenog kria! Ples Saint-Cyr! Kakva luda zabava! Da ne kaem nita o dobrotvornim prodajama, koncertima pa ak - budui da Eve jako dobro jae - i o pozivu da se prikljui lovu u umi Chatillon. Kako e preivjeti sva ta uzbuenja?""Ismijavaj se koliko hoe, Marie-France. Mnogo djevojaka dalo bi sve za izglede kakve ima Eve." Gospoa Coudert izrekla je to osjeajui se nadmono. Uostalom, koja je od njih dvije imala ker?"U koji bi se sat dijete trebalo vratiti kui?" upita barunica pogledavajui prema sve tamnijem nebu."Ubrzo. Objasnila sam gospoici Heleni da im profesor Du-tour mora ostaviti dovoljno vremena za povratak prije nego se smrai.""Misli li on jo uvijek da ona ima izvrstan glas?""Tono, no budui da ga ona nikad nee trebati osim za neku muziku veer ili za zabavu uz glasovir, pitam se nisu li te lekcije gubitak vremena. Ali Didier to eli." Gospoa Coudert izrekla je to glasom ene udane za silnika, u emu su obje sestre uivale dok su razgovarale o svojim urednim muevima."Teta Marie-France!" Eve se javila sva sretna im je upala u sobu. Dok je oduevljeno ljubila tetku, Parianka je zamijetila da je prirodna boja njezine neake izrazita kao u bilo koje pomodne kokete, a da njezina gusta kovrava kosa, koja je padala niz lea, ima upravo nedostinu boju, da nee izblijedjeti kao u veine riokosih niti posivjeti kao u brineta; bila je to kosa s tonom jagode, blistava, prirodno ulatena, kosa koja bi i neku27JUDITU KKANV/siiHvim obinu djevojku uinila oaravajuom. A tek njezine oi! Bile su tamne kao ugljen koji gori.Kvc je tako rasla da je bila ve za glavu via od majke, to je Marie-France de Courtizot utvrdila pomno je promotrivi. U djevojinu osjeaju za sebe bilo je neke zagonetne neskromnosti i nedvoumne upadljivosti. Eve je nosila svoju do glenjeva dugu suknju i jednostavnu bluzu s toliko priroene sigurnosti i stila da je izgledala prije kao neka mlada vojvotkinja nego kao obino dijete u esnaestoj. Ona jednostavno mora dovesti Evu u Pariz prije navrene osamnaeste. Odijevat e je Paquin, duhovitou i matovitou kakvu je zasluivala, a plesnu opravu na-init e joj Worth. Zato se Eve ne bi sjajno udala? Da, jo bolje nego to je to uinila ona. U klaustrofobinom i konzervativnom okoliu Dijona samo je gubila vrijeme."Zlato moje", promrmlja barunica dok je uzvraala poljupce. "Takvo je zadovoljstvo pogledati te.""Nemoj je kvariti, Marie-France", upozori je sestra. "Eve, moe nam se pridruiti na veeri zato to je tvoja tetka ovdje, ali samo ovaj put.""Hvala, mama", odvrati Eve naizgled skromno."A sada nam moe neto otpjevati", zakljui gospoa Cou-dert, zadovoljna to se moe iskazati pred angrizavom sestrom.Eve se zaputi do pijanina u kutu, sjede, razmisli trenutak, a zatim poe svirati i pjevati uz vragolast smijeak koji nije mogla zatomiti:Vrati se nebu ArgentineGdje sve su ene divneZvuku punom milineDaj, zaplei svoj tango!"Eve! Zar te profesor Dutour tome uio?" uzviknu tetka, zbunjena ulnim ritmom Evina priguena glasa, glasa koji je bio nalik sirovoj svili ili tamnome medu, kao i sama skladba."Naravno da nije. On eli da pjevam arije iz La Boheme, ali28do roNovNoa susrhtaovo je mnogo uzbudljivije. ula sam je na ulici dok sam se vraala kui, Teta, zar ti se ne dopada?""Ni najmanje", odgovori barunica. Ne bi to htjela rado priznati, ali moda Chantal ima razloga to se brine za kerku. Jednoj djevojci bilo je dovoljno uti tango, ali jo da ga pjeva! I to kakvim glasom, tako... izazovnim1."I tuce tuceta maramica od najfinijeg platna, ureenih buduim inicijalima." Louise, sobarica Coudertovih, nabrajala je zaneseno sve to, dok su ona i Eve etale botanikim vrtom iza katedrale, jedne subote u rano proljee 1913. godine."A to e joj to ako se nikad ne prehladi?" Eve je prekinula nabrajanje svih pojedinosti opreme za udaju koja je bila naruena za skoranju nevjestu Diane Gauvin, ker Coudertovih susjeda.Louise kao da nije ula primjedbu. Bila je promaknuta na mjesto Evine pratiteljice kad je gospoica Helene, prije nekoliko mjeseci, na sveope iznenaenje napustila kuanstvo kako bi se udala za nekog obudovjelog namjetenika tvrtke "Kod siromanog avla", najvee robne kue u gradu."est tuceta krpa za posue, est tuceta ubrusa samo za ienje kristala, etiri tuceta pregaa za poslugu, a kad je rije o stolnjacima moe samo zamisliti...""Budi uvjerena da mogu", ree Eve strpljivo. Jo otkako je prije deset godina dola u kuanstvo, Louise joj je bila najdraa meu poslugom. U ono doba Louise je bila godina kao Eve sada. Bila je tek nadomak sedamnaeste, ali je slagala rekavi da ima dvadeset etiri kako bi mogla dobiti posao. Imala je istroeno lice, vrsto tijelo sposobno za rad esnaest sati dnevno bez umora, i podvoljak koji joj je davao strog izgled.Eve je smjesta prepoznala meko srce i toplu narav pridolice meu poslugom, pa se od prvoga Louisina dana u kuanstvu izmeu njih dvije zaelo prijateljstvo koje nije bilo neuobiajeno u svijetu u kojemu su djeca glavninu vremena provodila u kui, viajui malo vlastite roditelje. Postale su saveznice protiv sve-29IUDIT11 KRANTZmone gospoice Helene, urotnice u kui gdje im je neprekidno govoreno to moraju initi, pa i dugogodinje prijateljice - jer objema je bila prijeko potrebna sugovornica kojoj bi se mogle povjeriti otvorena srca."Ne shvaam zato se Diane udaje", ree Eve njeno dodirujui granu forzicije, jedinog cvijeta koji se ve mogao vidjeti. "Njezin je zarunik tako ruan.""Gospoica Diane je razumna djevojka koja zna da je vano pronai pravog, a ne zgodnog supruga.""I ti to kae! Louise, ne vjerujem da si mogla tako to izrei. to ga ini pravim suprugom osim bogatstva njegova oca? eli li mi rei da svatko tko ima dvije noge, dvije ruke, ne ba velike bradavice - i bogatstvo, moe biti poeljan suprug?""Voljela bih kad bih nekoga nala, makar i s bradavicama", ree Louise uz kominu grimasu, pomirena s injenicom da se sobarica od dvadeset sedam godina nee vie moi udati."Ne zanima me suprug. Vie bih voljela biti opatica, njegovateljica, misionarka, sufraetkinja ili... ne znam to, zapravo!" Eve je to izrekla u ljutnji."Dobit e supruga eljela to ili ne, jer e te majka udati prije nego to napuni devetnaest. Ako ne majka, onda sigurno tetka, pa je bolje da se pomiri s time, moja jadna gospoice.""Zato? Zato?" Eve je povikala, otrgnuvi jednu utu granicu okrutnom gestom koja je zabrinula Louisu. "Ako se ti nee udavati, zato bih ja? Zato me ne puste na miru?""Kad bi u tvojoj obitelji bilo pet ili est keri, moda bi ti to bilo doputeno - svakoj obitelji potrebna je jedna stara djevica koja e se brinuti o stvarima za koje nitko nema vremena. Ali ti si jedino dijete i tvoji roditelji nee imati unuadi dok se ne uda. Zato se dakle opirati neemu to je neizbjeno?""Oh, Lousie, mrzim pomisao na ivot kakav ima moja majka. Sav se sastoji od odlaenja u posjete i primanja gostiju, a jedina je promjena u izgledu cipela. To jednostavno nije podnoljivo.30DO PONOVNOG SUSRETAivot u kojemu nema druge nade osim da raam djecu koja e veseliti moje roditelje - jesam li za to roena?""Kad se dogodi to o emu pria, na sve e zaboraviti i postati majka, kao sve ene. Bit e vie nego zadovoljna", odvrati joj Louise. "Kad te za tri godine budem podsjetila na ono to sada govori, nee mi htjeti povjerovati. Zapravo, sve e zaboraviti.""To nije poteno! Ako s vremenom poinje voljeti ono to si dotad mrzila - tvrdim da je vrlo loe to to raste! Morat u uiniti neto udesno, neto veliko, odvano i uzbudljivo, neto ludo, Louise, lue nego to bih mogla i zamisliti!""Katkad osjeam to isto, gospoice Eva - ali znam da se to dogaa zato to je sad u zraku proljee i veeras e biti pun Mjesec. Ako brzo ne krenemo kui, tvoja majka poet e se brinuti.""Onda barem potri sa mnom. Krenimo se utrkivati, pa da vidimo tko e stii prije... Umrijet u ako ne budemo sad potrale!" doviknu Eve."Ne moemo... Gospoa Blanche i njezin suprug upravo su zamakli za ugao." Ali Louisino upozorenje otilo je uprazno, "jer Eve je ve odjurila tako daleko da je nije mogla uti.Evine fantazije hranile su se knjigama koje joj je majka davala na itanje. Pomodni asopis La Gazette du Bon Ton takoer joj je bio doputen, a on kao da se bavio enama s drugog planeta, enama koje su u Poiertovim i Doucetovim kostimima fantastinih boja nalikovale egzotinim pticama. Te su se haljine sputale niz tijelo meko, bezgranino armantno, od visokih strukova do stopala koja su podsjeala na ona u haremskih ena.Eve je otkrila da je njezin otac ostavljao nemarno odbaeni lokalni list Le Bien Public nakon to bi ga svakog jutra pogledao. Te su novine postale njezin prozor u svijet. Usavrila se u vjetini da ga pokupi iz oeve sobe prije nego to bi u nju dola sobarica, a zatim bi ga u svojoj sobi prouavala im bi uhvatila slobodan trenutak.31JUDITU KRANT/kao to si ti. Bude li ti se 10 toliko dopadalo, moi e odlaziti u varijete svaki dan, ali dobro zna, kao i ja, da je to sada nemogue. Dopusti mi dakle da dovrim krevet.""Znai, ne ide sa mnom?""Ne govorim li ti to jo otkako ti je dola u glavu ta luda zamisao?""Mislila sam da e se predomisliti kad se potvrdi vijest o dolasku varijetea Riviera.""Sad sam u to uvjerenija nego ikad", zakljuila je Louise bez predomiljanja."Onda idem sama.""Zaista? Mogu li pitati - kako?""To ti neu rei", zabrza Eve. "Prije tri godine, kad sam jo bila u etrnaestoj, letjela sam balonom. Ako sam to mogla, jadnice moja, zar misli da ne bih bila u stanju kupiti ulaznicu u Alcazaru i otii na predstavu? Vjerujem da me podcjenjuje."Louise sjede oajna izraza na krevet koji je pokuavala dogotoviti. Znala je da se mora odluiti. Ili e zaboraviti na poslunost koju je dugovala naredbama gospoe Coudert, premda joj do mnogih nije bilo stalo, i povesti potajice svoju tienicu na matineju u kazalite, ili e se morati pomiriti s time da Eve ode sama, a sam dragi Bog zna kako.Od dviju mogunosti, druga joj se priinjala mnogo gorom. Lijepa djevojka u Alcazaru, bez pratnje, ne bi mogla izbjei pogledima, nagovorima ili ak prijedlozima. Nema te ene vrijedne potovanja, pa i obine djevojke iz puka, koja bi otila sama u varijete. Louise je shvatila da je svoju odluku ve donijela, to je i Eve savreno razumjela sudei po njezinu pogledu i lukavom smijeku.Zauzele su svoja mjesta pola sata prije nego to se podigla arena zavjesa. Evina bajoslovna kosa bila je vrsto zamotana u pundu pod dobro privrenim eirom, koji joj je Louise posudila. Orkestar je ve svirao skladbu est pour vous, za koju dvije posjetiteljice nisu znale da ju je skladao Irving Berlin. Ljudi oko34Do roNovNoa susrhtanjih toptali su noj>ania i glasno razgovarali u iekivanju. I posljednje sjedalo u dvorani bilo je zaposjednuto, a Louise je olakano utvrdila da jo ima mnogo nazonih ena, pa i s djecom.Eve, toliko uzbuena da su joj se noge i ruke smrznule usprkos zagrijanoj dvorani, prouavala je raspored koji je obeavao sve o emu je ona tako dugo sanjala: pjevae, sve vrste pjevaa.Profesor Dutour obiavao je govoriti svojoj eni kako mu je Kve Coudert slomila srce. To da je jedna djevojka, tako nadarena da je mogla otpjevati bilo koju skladbu napisanu za con-tralto, s dubokim i bogatim glasom koji je mogao bez napora dosei i visine mezzosoprana, pjevajui bez ikakva napora a prima vista - da je takva djevojka eljela pjevati popularne melodije za obinu publiku, nije mu ilo u glavu.inila mu se upravo perverznom ta slabost za lagane i neob-vezujue skladbe, objanjavao je svojoj strpljivoj eni, padajui sve vie u bijes. Te skladbe nisu bile vulgarne, on bi ih jedino nazvao jeftinima. Eve Coudert nikad nije u njegovu radnu prostoriju donijela nijednu vulgarnu skladbu, ali skladbe koje nisu bile vrijedne jednoga daha njezina glasa - to da.Eve je ve poodavno izgubila elju da svom profesoru objanjava zato voli svakodnevnu glazbu. On je bio njezino jedino sluateljstvo, a sluateljstvo joj je bilo potrebno makar se sastojalo od jednog ovjeka.Sto je vie pjevala uline pjesme, to vie je eljela uti kako ih izvode profesionalci na pravoj pozornici, vidjeti tono kako to oni ine, kakav im je izraz, to ine svojim rukama i nogama, kako se odijevaju i kako uspostavljaju vezu s gledateljstvom.U kui je esto sama pjevala kad su roditelji bili odsutni, a da posluga za to nije ni znala.Bila je pritom tiha koliko god je mogla, izvlaei iz svoga glasa svu toplinu i prisnost, a zatim bi uhvatila tremolo do toke kad ga je jedva uspijevala drati pod uzdom. Napokon bi Eve digla istu melodiju oktavu vie, sve dok njezin alt ne bi poeo odjekivati poput vihora. Dok je pjevala puke popijevke osje-35JUDITU KRANI7,";ilii se slobodnom i nesputanom, sposobnom da skladbe izvodi u skladu s vlastitim fantazijama - to je bilo mogue dotle dok nije znala kako to rade drugi.A sada, kad je program zapoeo i ona se usmjerila samo na ono to se zbivalo na pozornici, smetnula je s uma sve ostalo oko sebe, Louisu koja je strogo sjedila pored* nje i publiku koja je poudno reagirala.Ritam varijetea bio je namjerno dvodijelan, pa ako se prvi in ne bi dopao odmah je slijedio drugi, prije nego to bi publika postala toga svjesna. etvoricu mukaraca na uniciklima koji su zaudnom vjetinom dobacivali jedan drugome zlatne kolutove slijedila je neka siuna enica u blistavo zelenoj odjei, koja je naizmjenino pjevala i recitirala tragine i dramatine monologe. Zatim je nastupilo etrnaest plesaa u kostimima s ruiastim ipkanim ovratnicima, s cilindrima i lanim majim repovima koji su prohujali pozornicom i ustupili mjesto nekom debeljku koji je visokim i prodornim glasom pjevao dvosmislene dosjetke, i to tako brzo da su tek najiskusniji gledatelji mogli shvatiti na to cilja, iako bi ih miganjem redovito upozorio da slijedi neto kakljivo. Akrobatska plesaica u tobonjim- egipatskim draperijama izvela je niz skokova nakon kojih su velovi padali jedan za drugim ostavi napokon u trikou boje puti, od ega su graani Dijona zanijemjeli. Napustila je pozornicu pre-pustivi mjesto estorim zgodnim djevojkama u vojnikim bluzama, koje su, pokazujui noge koliko god je to bilo mogue, promarirale pjevajui domoljubne koranice. Veliki orkestar nije prestajao svirati ni asa, pa ni u trenutku dok su se. izmjenjivale kulise.Evu je poela obuzimati razoaranost i zbunjenost. Odlazila je u cirkuse dok ih nije nadrasla, ali nije oekivala takvu vodvilj-sku mjeavinu svega i svaega u varijeteu od kojega je oekivala... zapravo i nije znala to je oekivala, ali to sigurno nije bio ovaj spektakl radi spektakla, neprobavljiva gomila prizora nabacanih na hrpu radi izazivanja to vee konfuzije.36DO PONOVNOG SUSRELAOrkestar odjednom prestade svirati i zavjesa ostade asak Hputena. Kad je podignuta, samo jedan reflektor bio je uperen u glasovir na mranoj pozornici. S lijeve strane uao je neki mladi ovjek i sjeo za glasovir. Okrenuo se gledalitu, naklonio se asak i ozbiljnim glasom najavio skladbu koju e otpjevati."Folie," ree, "jedna od mojih najdraih, od besmrtnog Fy-shera."Kad je poeo, polagano i sanjivo, rijeima "Snivam samo o njoj, o njoj, o njoj", baritonom iju su snagu naglaavale i uljepavale emocije, Alcazar je utihnuo. Zamor varijetea izgubio se, jer su gledatelji bili oarani onom tajanstvenou koju stvara ljudski glas. Nije se zapravo moglo razumjeti to je inio pjeva, koji je posjedovao snagu "unutarnjeg lika" kojim se klasina ali ne osobito dojmljiva Fvsherova skladba o neuzvraenoj ljubavi preobrazila u doivljaj koji nikoga u dvorani nije ostavio nedirnutim. Ali to je bila stvarnost, stvorena glasom i glasovirom na kojemu se pjeva pratio.Nakon to je otpjevao Folie, na red je dola skladba Reviens, polagani valcer s tunim refrenom "Vrati se srce, vrati se radosti koju sam izgubio, vrati se, vrati se". A zatim je otpjevao, nasmi-jeivi se napokon, "Znam jednu plavku" i cijela je dvorana odjeknula pljeskom. Ustao je i naklonio se, besprijekoran u svome tamnom odijelu, zakopanom prsluku, sa zlatnim laniem od ure-to je virio iz depa, s visokim bijelim ovratnikom i zagasitom kravatom. Strogost njegove odjee i bjelina koulje naglaavale su crninu kose koja je bila kratka i vrsto zaeljana.Eve i Louise sjedile su odvie daleko da bi mogle jasnije razabrati pjevaevo lice. Za njih je on bio tek udaljena pojava u crnom i bijelom. Gledateljstvo je tri puta zahtijevalo bis i pjeva je otiao tek kad je orkestar zasvirao polku, a radnici odgurali glasovir s pozornice."Sad i ja priznajem, gospoice Eva, da je zbog njega vrijedilo doi. Moram priznati, to su bili trenuci za pamenje." Louisin glas bio je takav da se u njemu nije moglo nai ni traga pre-37fUDITII KRANT/thonih prigovora, ak je pogledom zatraila Evinu suglasnost. Ali djevojino sjedalo bilo je prazno. "Eve!" Louise je viknula prestravljeno, no kako je upravo otpoela stanka, svjetina je nahrupila u prolaze u potrazi za svjeim zrakom prije nego to pone drugi dio predstave.Eve je pohitala prolazom, toliko obuzeta oduevljenjem i od-lunou da nije nimalo oklijevala kad se nala pred vratima koja su vodila u prostor iza kulisa. Jo jedanput je pogledala program, pronala ime koje je traila i gurnula vrata potraivi pogledom nekoga tko bi joj mogao biti od pomoi. Ispred nje naiao je ovjek sa svenjem papira u ruci."Oekuje me gospodin Marais", ree mu ona. "Moete li mi rei gdje je njegova garderoba?" Njezin glas, iako toga nije bila svjesna, podsjeao je na samosvjesnu tetu Marie-France."Tamo prijeko, na drugom katu lijevo, gospodo....ili gospoice?""To se vas ne tie, gospodine", presijee ona, kao da je znala kako se mora ponaati ako eli ostati uvjerljiva.Pokuca na vrata."Naprijed!" doviknuo je Alain Marais. Ona upade naglavce u garderobu, a zatim zastade ukoena od uzbuenosti. Pjeva, gol do pojasa, stajao je okrenut joj leima. Kaput, prsluk, ovratnik, kravata i oznojena koulja, sve je to bilo odbaeno na stolac pored stola za minkanje. Brisao je vrat runikom."Dobaci mi neki vei runik, Jules. Jo jedan bis u ovoj parnoj kupelji i pretvorio bih se u ilovau. Boe, za gostovanje u vrelom ljetnom Dijonu trebalo bi platiti dvostruki honorar.""Gospodine, vi se izvrsni!" Eve je to izlanula dok su joj oi bile uperene u pod.On se okrene i pogleda iznenaeno. Onda se nasmijei, uze ponueni veliki runik i nastavi se trljati. Kad se Eve odvaila dignuti pogled, samo su je vrata iza njezinih lea sprijeila da ne zatetura ugledavi njegove gole grudi, snanih miia i s crnim dlaicama koje su ile od bradavica do pojasa. Podigao je38DO PONOVNOG" SUSRHTAruku, pa se i pod pazuhom vidio bokor dlaka koje je snano trljao runikom. Ona u ivotu jo nije vidjela gole muke grudi. ak i za najvruih ljetnih dana radnici po ulicama Dijona nosili su barem potkoulje. A jo nikad nije bila ni blizu oznojenu mukarcu. Sirova senzualnost vonja tog znoja u malenoj prostoriji zgromila ju je. Eve se osjetila napadnutom, i to duboko, ali to nije bio svjestan osjeaj. Jedino je znala da se estoko zaru-menjela."Izvrstan? Doista? Hvala vam, gospoice, ili moda gospoo?""Gospoice. Morala sam vam to rei, iako vas nisam htjela ometati. Nisam znala da se presvlaite... ali ipak, kako ste pjevali! Jo nisam ula neto tako sjajno, tako velianstveno!""Ne dolazim iz parike opere, kao to znate, nego samo iz varijetea, ali vi me zapanjujete." Bio je ponesen njezinim pohvalama, s kojima se u sebi slagao. Alain Marais bio je naviknuo na posjetiteljice iza kulisa, ene koje su obino dolazile u skupinama hihoui se, okladivi se prethodno da se na takvo to nee odvaiti. Ali ova djevojka iz Dijona, sa svojim uasnim eirom, imala je u sebi neto zanosno, i to ga je zagolicalo. On je brzo navukao svjeu koulju i na nju stavio svje tvrdi ovratnik."Zato ne biste sjeli dok se ne obuem. Evo vam stolac", ree on udvorno, jer je ona stajala kao ukoena na vratima. Primaknuo je stolac i stavio blizu svojeg, ispred stolia za minkanje.Eve je sjela, promatrajui zaneseno dosad nevien prizor mukarca koji stavlja ovratnik na koulju. Intimnost, koja ju je obuzela dok ga je promatrala kako se mui s dugmetima, bila je tek neto manja nego onog trenutka kad ga je vidjela kako se trlja runikom. On je ubrzo privrstio ovratnik, a zatim je zavezao kravatu i ponudio joj au vode, natoivi je iz vra uz koji je bila samo jedna aa."Morat ete se posluiti ovom, u Alcazaru nisu osobito rastroni", ree joj, pruajui joj au, kao da je bilo posve prirodno da se poslui njegovom. Eve ispi dubok gutljaj i prvi39JUDITU KKANTZput ga pogleda ravno u lice. Imao je najtamnije mogue vlasi, najtamnije oi i izraz ulinog lopova u dobrom raspoloenju". Lice nm je bilo izvan obinoga, ponosito, ak nadmeno, no ipak spremno na smijeh. Bio je mlai nego to joj se priinjalo dok ga je promatrala s udaljenosti, vjerojatno u kasnim dvadesetim.U strastvenoj radoznalosti pogled joj je bio poudan. S ovjekom koji je mogao stajati tako bestidno polugol pred jednom enom, koji ju je ponudio vodom iz vlastite ae, koji je pjevao kako to nikad nije mogla ni sanjati.- s takvim ovjekom morala je iskoristiti svaki asak njihova susreta. Razljutila se shvaajui da drugi in tek to nije poeo."Skinite eir", zapovjedi joj Alain Marais. "Ne mogu vidjeti kako izlgedate dok nosite tu strahotu." Zakljuujui po izgledu eira i lakom ogrtau koji je morala posuditi od Louise, on je pomislio kako je Eve sigurno dola na predstavu za popodnevne radne stanke. Vjerojatno je neka prodavaica u trgovini, pomisli Alain Marais.Eve otkopa pribadau sa eira koji je bio ukraen apljinim perom, i spusti ga na pod. Pokrivao joj je kosu sve do vrhova uiju, pa i dobar dio ela. Skinula je eir s toliko olakanja, da joj je odjednom postao nepodnoljiv i ogrta. Spustila je i njega na tlo, pa se tako nala pred mladim pjevaem u svoj svojoj mladenakoj ljepoti, no ipak nesvjesna snage svoje enstvenosti.Eve je bila nesvjesna svog izgleda kao i divljak koji je stasao bez ogledala. O njezinu izgledu nikad se nisu pohvalno izrazili ni njezini roditelji, kao ni nastavnici ili sluinad. Meu stare dijonske obiaje spadalo je i to da se pred djevojkom pone govoriti o njezinim draima tek kad dosegne osamnaestu."Moj Boe!" uskliknu Alain Marais i zauti zadivljen. S pojavom Eve izgubio se i neugledni dojam njegove sobe za presvlaenje - vidio je pred sobom djevojku ljupku poput bijelog ljiljana koji cvate na uglu neke prostake ulice. Bio je oaran djevojkom koja kao da je dola iz nekog zatvorenog vrta.40DO PONOVNOG SUSRETAPrimaknuo je blie svoj stolac, nagnuo se naprijed i podignuo joj bradu jednom rukom, kako bi je mogao bolje pogledati. Prvi put joj se zagledao ravno u oi i susreo njezin pogled u kojemu je svjetlost nevinosti bila udno pomijeana sa smio-nou koja ga je zbunila i uinila nijemim. Njegovi su prsti polagano putovali od krivulje brade do ruba jagodice, do vrka uha, pa zatim uz obraz do vlanog korijenja njezine kose. A onda, pokorivi se odvie jakom poticaju da mu se suprotstavi, podigao je i drugu ruku te sa svim prstima uronio u vlasi uz sljepoonice, obuhvativi vrstim rukama njezinu glavu. Eve se strese, ali nije se bunila dok ju je doticao ondje gdje jo nikad nije osjetila muku ruku. Bila je njegova zarobljenica; ne bi mogla pomaknuti glavu sve da je to i htjela."Tako je ljepe, zar ne?" Na njegov upit ona ak nije potvrdno kimnula glavom."Recite "da, Alaine"", inzistirao je on."Da, gospodine." Usne su joj se koile dok je to aptala."Alaine", ponovio je on, ne shvaajui da bi to za Evu bio tabu, kao to je bio i ulazak u njegovu sobu gdje ga je zatekla sama."Alaine, Alaine... Alaine", uzdisala je ona, skupivi hrabrost. "Da, Alaine. Tako je bolje.""Ali, gospoice, kako me moete zvati mojim imenom a da mi niste rekli svoje?" On je to rekao toboe ozbiljno, igrajui se vrcima njezinih vlasi, uzimajui i putajui ih kako mu se inilo zgodno.."Zovem se Eve", ree ona, a zatim poskoi jer je netko naglo otvorio vrata."Alaine, Claudettu su opet uhvatili njezini hirovi... kao obino, kae da ne moe dalje. Moda bi je ti mogao prizvati razumu." Glas inspicijenta Julesa zvuao je ozbiljno. "ao mi je to te ometam, ali zna kakva je. To je valjda zbog ove paklene vruine. Tuljani u menaeriji galame kao da su slonovi."41 KRANT7."Zn ime boje, Julcse, zar nema nikoga drugoga?" Alain je bio bijesan. "1 hoe li se nauiti kucati na vrata?""Posluat e samo tebe. Doi, Alaine, i prodrmaj je. Ako ne doe, stanka e potrajati do veeri.""Tko je Claudette?" upita Eve."Pjevaica ozbiljnih stvari, vrag ga odnio.""Ona stara mravica u zelenom?""Upravo ona. Na alost, ona smatra da je podsjeam na njezina pokojnog sina. Eve, hoete li me doi ponovno posjetiti veeras, za vrijeme stanke?""Da.""Onda dobro.""Alaine, makni se!" Jules se razgalamio."Onda dovienja veeras", ree Alain i nestade za inspicijentom.Eve se zbunjeno osvrnu po prostoriji. Nije mu mogla obeati da e doi veeras, ali nije mogla to ne uiniti. Nije se moglo dogoditi nita od onoga to se dogodilo. To se jednostavno nije moglo ne dogoditi. Rijei su se gubile oko nje.Ona oprezno dotaknu predmete na toaletnom stoliu: etku, praak, britvu, iglu za kravatu, uru s lancem. Alain se odvie urio da ga uzme. Ona podie i prinese licu runik kojim je brisao vrat kad ga je ugledala. Mirisao je na njega, bio je natopljen njegovim znojem. Ona stavi usnice na mokru tkaninu i uzdahnu duboko. Od enje izazvane vonjem zanesvijestila se. Prvi plimni val fizike elje to ju je ikad iskusila ponio ju je kao da pliva u nepoznatu moru, obujmio je, bacao je amo-tamo sve do bezdanih dubina, u slijepim i sablanjivim trenucima koji su je toliko iscrpli da se zamalo utopila.Nagonom nekoga tko se bori za preivljavanje, Eve je pograbila eir i nabila ga na glavu, prebacila ogrta preko ramena, istrala iz garderobe, projurila kroz kazalino predvorje i sjela na svoje mjesto prije nego to je bio kraj stanke. Dvije minute kasnije dola je i Louise, sva uspuhana i bijesna.42DO WNOVNOG SVSRHTA"Kako si to mogla uiniti! Kako si me mogla toliko prestraiti? Bila sam izvan sebe, svugdje sam te traila - gdje si bila, ti nemogui stvore?""Oh. Louise, tako mi je ao! Upravo pri kraju posljednje luke naglo mi je pozlilo - morala sam odmah odjuriti u toalet. Moemo li sad kui? Jo uvijek se strano loe osjeam. Ovdje je tako mnogo svijeta, ne mogu podnijeti tu vruinu. Daj, poimo prije nego to ponovno pone.""Izgleda udno, blijeda si i trese se, to je jasno. Poimo, ovo nije mjesto za tebe i sad ti je to valjda jasno. Nadam se da te ova nevolja uinila pametnijom.""Jest, Louise, budi sigurna u to."

43JUDITH KRANTZIDO PONOVNOG SUSRETAGlavalain Marais nije bio neiskusan u tim stvarima. U svakom gradu gdje je nastupao redovito bi se nala neka zanesena i podatnaena, spremna zadovoljiti njegove raspusne zahtjeve.No, dok nije susreo Evu, nije poznavao nijednu kojabi mu odbijala ak i to da nakon predstave izie snjim na veeru."Alaine, drijebao poput tebe ne bi trebao s njom gubiti vrijeme", rekao mu je podrugljivo Jules. "Ovog tjedna vraao si se u svoju iznajmljenu sobu redovito sam... Jo te nisam vidio da gubi toliko vremena bez ene. Ova tvoja nova poznanica ne eka ni da se nakon posljednje toke spusti zavjesa, a ve juri kui. Kladio bih se da ima ljubomorna supruga koji radi do kasno u no. Trebao bi se nadati da je nee doi uhoditi ak dovde.""Nije me za to briga", ree Alain namignuvi. "Ona jo nikad nije bila s mukarcem.""Priaj to drugome.""Istina je. Potpuno je neiskusna. Netaknuta, djevica. Jesi li jo uo za takvu rijetkost, prijatelju? Ili si u svome turobnom ivotu bio lien tog doivljaja?""Zbog toga si dakle bio tako uspaljen i zabrinut, zar ne? Pitao sam se zato si tako strpljiv. Djevice nisu po mome ukusu." "Jadni Jules, zar nisi nikad bio u prilici da bude prvi ovjek u ivotu neke djevojke? To je vrijedno ekanja, vjeruj onome tko zna.""Uhvatio si vraga za rep, Alaine, ali neto mi govori da je nee namamiti u stupicu.""Bi li se sa mnom okladio, stari prijatelju?""Svakako. Dajem pedeset franaka da je se nee domoi prije odlaska iz Dijona.""Vrijedi", ree Alain, nasmijavi se samopouzdano. Njegov prijatelj Jules ve je s njim izgubio mnogo slinih oklada. Ali ni to ga nije spreavalo da ulae novac u siguran gubitak.Nije udno to Jules nije mogao shvatiti kakav je izazov jedna djevica, pomisli Alain. Kao i veina mukaraca, inspicijent je bio odvie grub, previe mu se urilo. Nije mogao zamisliti koju je snagu jednom spolnom inu davala injenica to na tijelu neke ene jo nije bilo muke ruke i usana. Alaina je ta mogunost zapalila ve kad bi na nju samo pomislio.U svijetu varijetea djevice zapravo nisu postojale. Alain se mogao nadati kojoj samo kad bi druina Riviere krenula kamo na turneju. A i to je bilo rijetko, jer ene koje su nasrtale na njega iza kulisa bijahu obino udane. One su poznavale obiaje ovog svijeta, emu su se mogle nadati od Alaina i to e dobiti zauzvrat. Davale su njegovu ivotu neku raznolikost, no sve je to ipak bilo dosadno, jer se ishod mogao znati unaprijed.U ivotu je tako malo iznenaenja, pomisli nujno Alain, da treba iskoristiti svako na koje ovjek naleti. Ova tajanstvena djevojka iz Dijona bila je posebno privlana sa svojom gotovo opipljivom nevinou, nevinou koju joj je on i dalje doputao, budui da bi je svaki prenagli potez s njegove strane samo uplaio, i lovina bi pobjegla.Tri dana nakon oklade s Julesom, Alain jo nije poduzeo nita odluno, muei sebe vlastitom suzdranou. Eve ga je po-4445ItlDITH KRAN"IVI1)0 PONOVNOG SVSRHTAsjeivnlii svake veeri, i im-bi dola, pranjavi svijet onih tamnih prostora iza kulisa za nj bi nestajao. Pjeva je ak zaboravljao da sva arolika gomila naminkanih plesaica, ivotinja i akrobata eka svoj red za nastup pod svjetlima pozornice. ak nije ni uo svu tu gungulu iza vrata, psikanje gomile mukaraca i ena s kojima je inae cijelog dana izmjenjivao ale i psovke. Maleni prostor u kojemu je sjedio s Evom postao je za nj jedina stvarnost; skrovit areni vrt koji je zamiljao u asu kad ga je Eve prvi put pohodila. Sve je to za nj bilo gotovo opipljivo, a bolna elja to je u njemu rasla stvarala mu je uitak kakav ne bi osjetio ni od putenog zadovoljstva.Kad bi samo, pomisli, neka iskusna koketa mogla u njemu pobuditi istu elju kao ova pomno uvana vrlina jedne armantne provincijske gospodine! Kako bi sladak tada bio ivot! Ovo iekivanje, kojemu nije bilo usporedbe, bilo je na svoj perverzan nain jednako poticajno kao i njezina predaja. Ali Ri-viera je ostajala u Dijonu jo samo nekoliko dana, pa je valjalo misliti na okladu koju je sklopio s Julesom. Alain je zamalo zaalio to se upustio u tu prokletu okladu. Gotovo je poelio da se vrati u Pariz i ostavi Evu netaknutu, njezino neznanje nepro-svijetljeno, njezino tijelo neuznemireno. Ipak, bila je odvie poeljna i on je morao opravdati svoj glas.Teka rezbarena drvena vrata, zakljuana nou, odvajala su dvorite Coudertovih od ulice izvana. Tijekom dana, uvar kue, Emil, i njegova ena, Jeanne, koji su ivjeli u kuici na poetku dvorita, otvarali su vrata kad bi netko dolazio ili odlazio koijom. No pjeaci su trebali samo pozvoniti i bila bi im otvorena vrataca ugraena u velika drvena vrata. Klju tih vra-taaca, koja su nou takoer bila zakljuana, visio je na prstenu iza ulaza u stan pazikue koji je vazda bio otkljuan. A i zato bi trebalo zakljuavati?Coudertovi su odlazili spavati u deset. Doktor Coudert dizao se u est kako bi se pripremio za obilazak bolnice, a gospoa Coudert organizirala je kuanski ritam u skladu s time. Za ljet-46nih mjeseci esto su nakon veere ostajali kod kue, dok je drutveni ivot grada trpio zbog vruine. U svakom Jaaju, Eve jo nije bila ukljuena u njihove veernje posjete.Evi je bilo vrlo jednostavno priiniti se kao da odlazi u krevet, a zatim, kad se kua utia, iskrasti se iz sobe, uzeti klju iz predvorja pazikue i umai put Alcazara. Nita je u tom nije prijeilo, budui da se nepotivanje kunih pravila nije moglo ni zamisliti u svijetu krutih propisa kojih se svatko pridravao dosljedno i bez pitanja.Alain se dogovorio s Julesom da proputa Evu kroz scenska vrata u sporednoj ulici, tako da je mogla drugi in promatrati sa strane iza kulisa. Te prve noi dola je u Alcazar dok je predstava jo bila na vrhuncu. Eve i Alain sjedili su na dva stolca koji su u sobici bili jedino pokustvo, osim toaletnog stolia, i priali. Eve se drala ponosito kako bi mu dala do znanja da joj se ponovno ne priblii."Zato ne moe sa mnom otii u kavanu nakon predstave?" upitao ju je. "Zato mora odmah uriti kui?""Ne ivim u blizini", odgovori Eve ne oklijevajui, jer je ve imala pripremljenu priu. "Radim u trgovini enskih cipela na drugom kraju grada. Vlasnica, gospoica Gabrielle, daje mi, uz plau, i stan i hranu. Ona je stara usidjelica, strano pobona, vrlo staromodna i nemogue joj je udovoljiti. Zakljuava stan u pono i loe bih se provela kad to ne bih potivala.""Zar nema obitelji?""Siroe sam", laga ne oklijevajui. Znala je da bi Alain smio o njoj doznati to manje, iako nije bila svjesna otkuda joj ta sigurnost.Eve nije ni sebi mogla objasniti to se s njom dogaa. Bila je do krajnosti zbunjena, veze izmeu njezina mozga i tijela bijahu zauzete nekim jedva razumljivim porukama. Cijelo njezino bie postalo je nerazmrsiv splet divljih uzbuenja.Dok je veerala s Louisom nakon povratka iz Alcazara, kao da se uila nekom novom jeziku. Svjesna da te noi mora po-47niDI"l"lI KRAN"I"/novno u kazalite, zaboravila je na sebe, zaboravila je da je djevojka koja se zove Eve Coudert. Mogla je drati no i vilicu i dodati sol, ali to su bile njezine granice. Sve su se njezine snage slile u klupko neizmjernog, a sve njezine misli usmjerile su se na izvor tog zanosa. Na Alaina Maraisa.Dani to su slijedili bijahu potpuna zbrka. Katkad bi odlazila na tenis s momcima i djevojkama koje je poznavala cijelog ivota, dvaput su prireeni piknici u umi izvan Dijona, kamo su odlazile cijele obitelji, zajedno sa sluinadi, u koijama ili automobilima koje su nazivali omnibusima. Jela su sluena u izobilju, ali pred Evom je sve to lebdjelo, jer misli su joj bile obuzete prethodnom veeri i onom to upravo slijedi. Prestala je odlaziti na lekcije profesoru Dutouru. Bilo joj je nemogue i zamisliti da se prisili pjevati klasine skladbe, kad su joj misli bile obuzete iskljuivo Alainovim refrenima. Prisnost s Louisom iiljela je kao uspomena iz djetinjstva, jer s njom nije mogla razgovarati o jedinom ovjeku koji joj je bio na umu. Ne samo to se udaljila od svoga dosadanjeg drutva; postala je zapravo nejasna prikaza nekad ljupke, poslune i tihe Eve Coudert.Nou, kad bi mugnula kroz ulina vrataca i pohitala Dijo-nom do Alcazara, bila je tako neobuzdana, toliko obuzeta iekivanjem kad e moi pokucati na vrata Alainove garderobe, da je s mukom zadravala ujednaen dah, prisiljavajui se da joj glas zvui normalno. Zatekla bi ga gotovo odjevena za nastup u drugom inu, u odjei engleskog sportsmana koja mu je osobito omiljena za nastupe. Otkako ga je Eve poela pohoditi, odjea je bila na vjealici a nije vie bila baena preko stolca.Eve se nije usuivala napustiti kuu prije nego to bi se u deset uveer ugasila plinska svjetla u roditeljskoj spavaonici. Alai-nov drugi tour de ehant zapoinjao je upravo prije jedanaest, i to je bila posljednja toka u programu. Premda je razdaljinu od kue do kazalita prevaljivala to je bre mogla, nije to mogla uiniti za manje od petnaest minuta. Tako im je svake veeri preostajalo tek pola sata da budu zajedno, a tmurna najava to48/ "< > PONOVNi "< SVSKITAbi joj gospoica Gabrielle mogla uiniti ako zakasni vratiti se prije ponoi, djelovala je na Evu kao straan san, dok je Alaina ometala u njegovim namjerama. Ali ona je ustrajala na svojoj izmiljotini istim onim nerazumnim nagonom koji ju je naveo i da je izmisli.Gospoa Chantal Coudert proitala je pismo svoje sestre, a zatim ga uz zagonetan izraz lica pruila suprugu."Pogledaj ga, dragi", ree mu.On proita pismo i vrati ga. "Zvui izvrsno. Mogao bih pronai vremena. Moj asistent mogao bi se baviti bolnicom, a ja bih odgodio susrete s pacijentima. Nitko jo nije umro od jetre u nekoliko dana. Bilo bi za nas dobro da malo otputujemo - to se toga tie, udala si se za pogrenog ovjeka. Na alost je tako, ali malo vremena ipak bih mogao pronai.""Moda, ali pomisli na Evu.""Pa i ona je pozvana, to ima tu nezgodno?""Jednostavno reeno, stvar je odvie zamrena", usprotivi se Chantal Coudert. "Prije svega, ona nema odjeu potrebnu za Deauville. Sve to ona nosi radi se kod gospoe Clotilde, a ona je odsutna do rujna. U svakom sluaju nema dovoljno vremena da se sve napravi u zadnji as."Prela je pogledom stranice pisma s rastuom razoaranou."Cak i kad bi Eve imala potrebnu garderobu", uzdahnu ona, "ne vjerujem da bismo je mogli povesti sa sobom. Marie-France pie da e u drutvu biti samo osobe nae dobi. Ljubazno je od nje to je ukljuila i Evu, ali nita ne kvari raspoloenje kao injenica da se u blizini vrzma mlada djevojka s velikim uima. Gospoda ne znaju kako da joj se obrate, pa esto kau i neto neprilino, a dame ele traati u miru. Ona bi tu bila neprikladna. I tebi je to jasno. Kad bi u drutvu bilo mladog svijeta... ali ne, jednostavno ne moemo doi." Ona s bolnim izrazom vrati pismo u omotnicu."Draga, mislim da nisi u pravu. Neka Eve ostane ovdje s Louisom. Ima ve predviene teniske susrete, i jedan ili dva49lUDITH KHAN"i:piknika, mislim. Zato bismo dakle morali odustati od nekoliko dana na svjean morskom zraku, i to zbog djevojke iji e ivot uskoro ionako biti ispunjen domjencima i novim haljinama?""ini se da joj nije lako", ree gospoda Coudert bez mnogo uvjerenosti."Besmisao. Pii odmah i javi da dolazimo sutra. Odmah u obaviti rezervacije za vlak do Deauvillea.""Kako ti kae, Didier." "Kaem tako i sve je jasno." On poljubi suprugu i navue u dobrom raspoloenju rukavice za vonju. Chantalini obziri potpuno su joj dolikovali, bez sumnje, no ipak bijahu malo smijeni. Na sreu, on je volio takve ene i uvijek e ih voljeti. Nakon naporna radnog dana one su mu donosile olakanje, to neka ozbiljna osoba nikad ne bi mogla."Veeras se ne moram uriti kui", ree Eve olakano dok je ulazila u Alainovu garderobu. Shvatila je nagli i neoekivani odlazak svojih roditelja kao jasan znak da usluge gospoice Ga-brielle vie nee biti potrebne."Moda se stara krokodilica onesvijestila od prevelike svetosti?" upita Alain. "Ili si konano odluila da vie ne bude Pepeljuga?""Ni jedno ni drugo. Gospoica Gabrielle otila je u posjet sestri nekoliko dana. Ostavila mi je klju od kue. Ne mogu ostati odvie kasno, jer bi susjedi to mogli primijetiti i rei joj kad se vrati, ali vrata barem nee biti zakljuavana u pono." Eve mu radosno pokae klju od malih vrata u ulici Buffon.Alain ju je promatrao oborenih oiju. Uza sve Evine vjetine u izmiljanju pria o gospoici Gabrielle, on je posumnjao u njih. Dok su priali jedno uz drugo svake veeri, on je postupno shvaao da Eve nije ono za to se izdaje.Veeras, prvi put otkako ga je poela pohoditi iza kulisa, pojavila se u novom eiru sa irokim rubom, nainjenim od fine svijetle slame i ukraenim vrpcom od crnog baruna. Posudila ga je iz majine garderobe im je ona otputovala u Normandiju.50DO P( >VN( >(: SUSRETAmogunosti ljudskog ponaanja, to su ih otkrivale rijei iskusnije ene, privlaile Evinu pozornost. Trudna sa svojim impresarijem, mukarac koji voli mukarce, gubici na konjskim utrkama - bi li itko iz svijeta varijetea mogao podnijeti bezbojan ivot kakav je ona dosad imala?"Pogledaj mladog Chevaliera", ree joj Vivianne. "Nadahnjivao se po mom miljenju Dearlvjem, ali otad je silno napredovao. Jesi li ikad ula to ga je gurnulo u prvi plan? On i Mistin-y,uett izveli su ples La Valse Renversante - skakali su preko cijele scene i zavrili umotani zajedno u jedan sag. Naravno, jedno je vodilo drugome, i on je postao njezin ljubavnik. Pogledaj, Ma-elcine! Sljedea je na rasporedu Viviane Romance. Jo uvijek! mislim da je svoje ime uzela od mene. Odvana je to ena, rekla bih. Usudila se potui s Mistinguettom, nakon to ju je ova oglobila zato to se smijala tijekom jedne velike scene. Rekla je Missi da ona nije nita drugo doli njezina baka i da e jednog dana plesati na njezinu grobu. Za to je dobila dobru pljusku, pa su ih dva mukarca jedva razdvojila. Voljela bih da sam to mogla vidjeti!Sljedei tjedan otii emo vidjeti Polaire - sigurno si ula kakav ima struk. Nisi? Tako je uzak da ga moe opasati mukim ovratnikom irokim svega etrdeset centimetara. Za moj ukus ima prevelik nos i pretamnu kou, podsjea me na kakva malog Arapina. Ali divim se njezinim oima. Gotovo zastrauju svojom veliinom. Zamisli, kad je bila na turneji po Americi imali su smjelosti da je najavljuju kao "najruniju enu na svijetu". Oni aavi Amerikanci zahtijevali su nakon predstave povrat novca! U istoj je predstavi s Paulettom Darty. Ona je prava ljepotica, ako mene pita. Obilata gdje treba biti obilata, i ruiasta gdje je tome mjesto. Zovu je "kraljicom polaganog waltza", i to ne bez razloga. Pronala je pravog Beanina Rodolpha Bergera da joj pie glazbu - nimalo bedasto, zar ne?""Vivianne, pitala sam se", prekide je Eve, "bi li teko dobila ulaznice za Olvmpiju. Umirem od elje da odem tamo."79JUDITI I KRANT/"eli li vidjeti Polaire?""Naravno, ali toliko sam itala o novoj predstavi u Olvmpiji Sestre Dotly, pa Vemon, pa Irene aste i Al Jolson! U svim novinama pie da jo nije bilo tako uspjene predstave. Zar ih ne bi i ti eljela vidjeti?""Pa to, to je gomila novih Amerikanaca i nita vie. Moj nekadanji gazda Jacques Charles otiao je na Broadway i unajmio ondje svakoga koga je uspio pronai. Nije glupo, priznajem ti to, ali nije od njega osobito patriotski. to se mene tie, ja u to bojkotirati Mene nee onamo odvui", namrtik se Vlvianne.. i time je tema skinuta s dnevnog reda.Eve je ipak odluila otii u Olvmpiju, bez obzira na Vivianne, a ve je bua dovoljno samostalna da moe otii sama na predstave. Bio je kraj studenoga, i blagi, njeni dani listopada odstupili su pred neobino hladnom i mokrom jeseni No Eve je imala novi debeli ogrta, golemi muf i krznenu kapu, u emu se mogla odvaiti na hladnou. Alain je dobio neto novca na kartama, pa je bio dareljiviji nego inae. Mije se usudila pitati ga kofiko je dobio, jer oa nije volio radoznalost te vrste, ali sudei po tome kako je svakom prijatelju plaao ostrige i ampanjac, bit e da svota nije bik mak.Sada, kad su pokusi za novu predstavu zavreni, Alain je sva svoja slobodna popodneva provodio kartajui Eve je to shvatila, ali je pomisao brzo potisnula u zaborav. Qn je uostalom radio tako naporno, da je zasluivao svaku razonodu. Eve je sebe u to uvjeravak dok se odijevak za odlazak na matineju.Vivianne je trebak doi bez obzira na svoj patriotizam, pomisli Eve kad se zavjesa i deseti put dignuk nakon nastupa Irene Castle. Kako je mogk propustiti tako neto! Tu lehijavu graciju, taj svjei arm! Evu su ruke zaboljele od pljeskanja, ali je jo morala odsluati posljednju toku u kojoj je nastupao neki pjeva Fragson.Spominjui bezbroj zvijezda, Vivianne nije o njemu rekla ni rijei, premda je sada publika u dvorani uutjek, to se obino80/ H) PONOVNOG SUSRhTAdogaalo kad je slijedio nastup nekog ljubimca, koji od publike nije mogao oekivati nita drugo osim oboavanja. Zavjesa se podigla ispred potpuno tamne pozornice, a zatim je snaan re-I lektor upozorio na figuru visoka i tamnokosa mukarca u tamnom engleskom odijelu, s visokom ukrobljenom ogrlicom i lancem od ure koji se jedva zapaao pod vorom njegove zagasite kravate. im je sjeo za glasovir i poeo prebirati prve note skladbe Folie publika ga je prekinula gromoglasnim pljeskom, koji se utiao tek kad je poeo pjevati. Eve je zaula Alainove poznate joj rijei "Sanjam o njoj, o njoj, o njoj" i zanijemjela, zapanjena, i ne razumijevajui nita. Zna li Alain da je neki Fragj son ukrao njegovu pjesmu? Kako je to mogao dopustiti? Kako je Olvmpia smjela dopustiti nastup tom Fragsonu kad je samo nekoliko ulica dalje, u Rivieri, Alain izvodio iste pjesme - onu novu, koju je Eve tako voljela, Adieu Grenade, pa rugalicu koju je upravo uvjebao, La Petite Femme du Metro, a zatim, dragi Boe, ak i Alainovu najdrau skladbu Reviens, koju je redovito izvodio prije zavrne Je Connais une Blonde.Zagledala se preneraeno po dvorani, kao da je oekivala policiju koja bi morala smjesta uhititi Fragsona - ali vidjela je samo stotine ozarenih lica koja su s uitkom odobravala nakon svake pjesme, tako dobro poznate publici da nisu bile potrebne nikakve najave. ena koja je sjedila pored nje znala je sve pjesme napamet; usne su joj se tiho pomicale dok je slijedila Fragsona. Eve se na to uasnula. Pokuavala ga je to bolje promotriti, pa je zakljuila da mora biti mnogo stariji od Alaina, da ima manje vlasi, dui nos te da pjeva s natruhom engleskoga. Inae bi to mogao biti i Alain Marais, ali na pozornici Olympije.im se zauo zavrni pljesak i poela stanka, Eve je pohitala iz teatra, idui kao u transu. Fragson. Fragson jo vea atrakcija od Polina, Dranema ili Chevaliera. Sve njih Eve je ve ula, ali ni jedan nije izazvao toliko oduevljenje publike, kao sada Fragson. Fragson, koji je pjevao Alainove skladbe, Fragson, koji je81IUD1TII KKANTZpjevao u Alainovu stilu to ga inae nije ula nigdje u varijeteima.Fragson, Fragson - to ime je odjekivalo u Evinoj glavi neumitno poput bubnja, sve dok nije morala priznati istinu. Zapravo je Alain Marais izvodio Fragsonove pjesme, on je pjevao u Fragsonovu stilu, ak se i odijevao kao Fragson. Da je mogla vidjeti etiketu na Fragsonovoj koulji to bi sigurno bio Charvet, kao to je i na njegovu odijelu sigurno stajalo da je kupljen u magazinu "Old England".Fragsonovom pojavom objasnilo se sve to se Eve u osami pitala jo otkako je s Vivianne poela obilaziti kazalita barem dvaput tjedno. Objasnilo se i to zato je Alain pristajao nastupiti u drugorazrednoj kui, premda je sad ve znala da je ona zapravo treerazredna. Fragsonov nastup bio je objanjenje zato se Alain, sa svojim sjajnim glasom, nikad nije odvaio otii na audiciju nekom velikom impresariju. Sada, kad joj se prvo uzbuenje malo stialo, morala je sebi priznati da je Fragsonov nastup bio iznimno samosvjestan. Pjevao je autoritetom velikog gospodina, posebnim armom jedne osobnosti koja se nije mogla - i nije smjela - oponaati. Fragson je bio neto realno.S Fragsonom se objasnilo sve o Alainovoj karijeri, jedino nije bilo jasno zato je on odluio oponaati Fragsona. Je li uope u stanju biti originalan? To ga naravno nikad ne bi mogla pitati. Ne bi smjela ni dati mu do znanja da je ula Fragsona. Sto god je nagnalo Alaina na odluku da ivi kao puka kopija jednog od najveih francuskih zabavljaa, nije bilo na njoj da propitkuje. Mogla je nagaati, mogla je pomiljati da mu je moda bilo lake dobiti tako prvi posao te da se poslije nije usuivao skrenuti s toga prvog uspjeha, ali to ga nikad, nikad nije smjela pitati.Evino je srce zamalo prepuklo kad se prisjetila kako joj je on priao da je izmislio Fragsonov nain pjevanja, a zamalo joj je prepuklo i kad je pomislila kako mu je slijepo vjerovala. Je li mogue da se to dogodilo tek prije pet mjeseci? Sad se osjeala82IH) PONOVNOG SUSRETAtlr"rl godina starijom. Nije nita udno to ju je Vivianne poku-irtvtilu udaljili od Olympije. S njezinim svestranim poznavanjem Nvijelu varijetea, ona je to sigurno znala ve prije.Ciolovo automatski, Eve je ula u dizalo do svoga kata. uvi |c kuko se vraa, Vivianne je promolila glavu i upitala: "Je li etnja uklonila glavobolju, mala moja?""Ne ba, Vivianne, ali proi e nekako", ree Eve. "Ni glavo-l>olja ne moe trajati vjeno."Kad se prosinac spustio na Pariz, dani studenoga priinjali su se tropskima. Samo su reklame u izlozima davale neto boje i vedrine gradu u kojemu je i prelazak preko ulice postao pogibeljan. Ljudi su tvrdili da jo nikad nije bilo tako hladno, tako vjetrovito, tako turobno - rijeju, nepodnoljivo.Svatko je oekivao Boi, kao da bi on mogao donijeti promjenu vremena koje je uinilo Pariz neizdrljivim. Nebesa su pritiskala njegova siva proelja gotovo osvetoljubivo, pa su Pariani sputali zavjese i drali upaljene svjetiljke od jutra do poinka.Dva dana prije Boia Alain je navukao prehladu koja je ve tjednima harala meu osobljem Riviere. Otiao je kao i obino u kazalite i izveo svoj tour de ehant, ali nakon mukotrpna povratka kui stanje mu se naglo pogoralo. Sljedeeg jutra ve je imao visoku temperaturu i bio tako slab da je Eve, ogrnuvi kuni haljetak, zakucala na Viviannina vrata s druge strane stubita i upitala je zna li nekog lijenika u susjedstvu."Mogla bih prisegnuti za doktora Jammesa. On e ga oporaviti u tren oka. Pozvat u ga, mala moja, nemoj se brinuti. A ti bi trebala telefonirati u Rivieru i rei im kako Alain nee dolaziti na posao barem tjedan dana. Boine su prehlade na zlu glasu."Nakon to je paljivo pregledao Alaina, doktor Jammes zatrese glavom. "Moda su ostali u Rivieri doista samo prehlaeni, ali bojim se da su ovo znaci upale plua. On mora biti smjesta odveden u bolnicu, jer ne moe biti preputen samo vaoj brizi", objasnio je Evi.83JUDITI I KRANTZDO PONOVNOG SUSRETANa rije "upala plua" Evu je obuzeo strah. Kako je esto njezin otac gubio svoje jetrene bolesnike nakon upale plua! Protiv strane pneumonije moglo se bolesniku samo pustiti krv i zatim moliti da bude jai od bolesti."Nemojte se uzrujavati, to vam sigurno nee pomoi", ree doktor Jammes hitro, vidjevi Evino lice. "Morate se dobro hraniti i uvati vlastite snage. Ovaj mladi ovjek", ree on pogledavi Alaina, "radio je odvie naporno, mogao bi se okladiti. Previe je omravio. Kad ovo svlada, morat e o sebi povesti vie rauna. To uvijek govorim svojim pacijentima, ali me ne sluaju. U svakom sluaju, gospoo, poduzet u odmah sve to je potrebno.""Je li... je li bolnica jako skupa, doktore?" Eve se prisilila na to pitanje."Svi se tue da jest, gospoo, ali vi sigurno imate neku uteevinu?""Da, da, pitala sam samo... znate, svaka bolest...""Nemojte se previe brinuti, gospoo. On je mlad, i u svakom je sluaju bolja mravost nego pretilost. Moram sada otii, prije ruka oekuje me jo pacijenata. Doktori nemaju vremena ni da sami dobiju pneumoniju, i to je dobro. Dovienja, gospoo, i pozovite me ponovno ako vam budem potreban. Naravno, obi-lazit u ga u bolnici.""Vivianne, znam da e izgledati kao da sam dijete, ali ja nemam pojma o Alainovim novcima. On mi daje novac za garderobu, ali sam plaa kunu pomonicu i nikad ne jedemo kod kue nita osim doruka. Ne znam ak ni koja je njegova banka." Eve se povjerila prijateljici nakon to je obila Alaina u bolnici. Vie za nj nije mogla uiniti."Morat e ga upitati, mala moja. Ne brini se, on je godinama dobro zaraivao i sigurno nije glup", odgovori Vivianne, estitajui sebi jo jedanput na vlastitoj financijskoj neovisnosti. Nije uope dvojila da. ene njezinih protektora nemaju pojma o finan-

umuti svojih supruga, jednako kao to Madeleine ne zna nita o iHivcu svoga ljubavnika.itav mjesec dana Alaina se jednostavno nije moglo upitati i""lje uva svoju uteevinu, ili bilo to drugo. Nakon to je bio primljen u bolnicu, ve tri puta je bio blizu smrti. Vivianne je odravala Evu zdravom hranei je vlastitim dobrim jestvi-nama, i da nije bilo novca to ga je Evi tutnula u ruku, Alain bi se morao preseliti u bolnicu za uboge.Potkraj sijenja je naposljetku stupio na put oporavka, i Eve, iznurena ali odluna, odluila je upitati ga kako bi mogla doi ilo novca iz njegove banke. >"Banke!" on se slabano nasmija. "Banke! Vidi se da sa 11 inom govori bogataka ki.""Alaine, pitanje je sasvim normalno. Zato to kae?""Da nisi roena u bogatoj obitelji, shvatila bi da ja troim svaku paru koju zaradim, tako je bilo dosad a bit e i ubudue... Takav sam ivot za sebe odabrao jo prije mnogo vremena. To bi shvatila svaka malograanka. Utede! One su podobne samosvjesnom malom ovjeku sa samosvjesnom malom enicom i, Bog im budi na pomo, gomilom samosvjesne male djeice. Ha! Radije bih izgubio sav novac pri nekoj dobroj partiji karata nego to bih ga uvao u banci. Ti se na mene ne moe potuiti, zar ne? Kad sam ga imao, troio sam ga, ali ti se nisam doao jadati kad sam sve izgubio.""Sve izgubio?""Malo prije bolesti, dobio sam zaredom loe karte." On slegnu ramenima. "Bit e dovoljno za Boi, a onda e mi se valjda srea osmjehnuti... ili u ekati do plae, to bude prvo. Nikad se nisam zbog takvih stvari uzrujavao. I neu se, vidjet e da sam u pravu. Bit u ubrzo ponovno u Rivieri, sada kad je ta prokleta pneumonija na izmaku.""Ali, Alaine, pitala sam doktora Jammesa kad e se moi vratiti kui. Odgovorio je - moda za nekoliko tjedana, ali je i do-8485lUDITtl KKANTZdno kuko e nakon toga biti nuni mjeseci... mjeseci oporavka prije nego to se vrati na posao!""On je napuhani stari aavac." Alain se okrenuo od Eve i pogledao kroz prozor na snijeg koji u Parizu, inae, tako rijetko pada."Doputam ti da je napuhan, ali nije aav. Mislim da ti je spasio ivot", odvrati mu uvrijeeno Eve."Sluaj, imam za tebe jedan savjet", ree Alain gorko. "Idi kui. Vrati se u Dijon.""Alaine!""Znam to govorim. Ti nisi prilagoena ovom nainu ivota i to ti mora biti jasno. Imala si svoju pustolovinu, no ne shvaa li da je sada tome kraj? Vrati se roditeljima, to bre moe. Ti ne pripada ovom svijetu. Sam Bog zna kako te nikad nisam molio da bude sa mnom - to je bila tvoja zamisao, sjea li se? Meni odgovara moj nain ivota, ali ne mogu biti odgovoran za drugoga, barem ne dulje vrijeme. Ti si sama sebe pozvala, i sad je vrijeme da ode. Eva, reci mi zbogom i sjedi na vlak.""Sad u te ostaviti nasamo, premorio si se. Vratit u se sutra, ljubavi. Pokuaj se odmoriti." Eve je pobjegla iz bolnice ne osvrnuvi se, u nadi da nitko nee primijetiti njezine suze."I, to je sve to ti je rekao?" upita je Vivianne."Zar to nije dovoljno? Vie nego dovoljno?""Moda je on u pravu", odgovori polagano starija prijateljica."Zbilja to misli? I ti?""Da, mala moja. Pariz nije prikladno mjesto za djevojku koja nije u solidnim prilikama svoje vrste, a to ti gospodin Alain Ma-rais ne moe nikad pruiti. to vie o njemu mislim, to prije dolazim do istog zakljuka. Sto je on rekao o povratku u Dijon, je li mogu?""Ne! Apsolutno ne! Ja volim Alaina, Vivianne, i to god kae ti ili ak on, ja ga neu ostaviti. Kad bih se vratila kui, oni bi oekivali... dragi Bog zna to bi oekivali. Ne mogu to ni zamisliti."86Du rONOVNOC SUSRETA"Onda postoji jo jedno rjeenje, ali samo jedno.""Zato me gleda tako", ree joj Eve pozorno."Pitam se jesi li sposobna za to?""Za to, za ime boje?""Da se zaposli.""Naravno, mogla bih nai posao. Kakvom me ti smatra? Mogla bih biti prodavaica, mogla bih nauiti pisati na stroju, mogla bih raditi s telefonima, mogla bih...""Madeleine, prestani. Ne predlaem ti rad u trgovini ili uredu, za to si sposobna kao jo milijun djevojaka. Ne, mala moja, mislim na posao vrijedan tvoje darovitosti. To je posab na pozornici varijetea.""Ti nisi ozbiljna!""Naprotiv, mislim o tome ve mjesecima. Otkako sam te prvi put ula kako pjeva, zapravo, pitam se kako to gospodinu Ma-raisu nije palo na um, ali onda sam shvatila da ti i nisi nikad pjevala kad je on bio kod kue. Zna li on uope da ti umije pjevati? Ne? Sumnjala sam. Ti si bila puna strahopoitanja kad je rije o njegovu... profesionalizmu... da bi se usudila pred njim iskazati svojim bijednim pjevuckanjem. Tako je to, zar ne?""ali se, Vivianne, ali nije me briga. Nisam pjevala pred njim jer sam mislila kako on, moda, ne bi volio da i ja pjevam. Moda bi pomislio kako elim nastupati s njim u duetu, ili neku slinu glupost.""Ili, moda, misli kako ima vie izgleda na uspjeh nego on? Jesi li moda na to mislila?""Nikad!""Zato ne, ako je to istina? Nemoj to nijekati. Ja sam toga svjesna, a vjerujem da si i ti."Meu dvjema enama zavlada muna tiina. I jedna i druga znale su da se kreu po samom rubu pitanja o kojemu nisu namjeravale razgovarati. U isti mah, ni jednoj ni drugoj nije bilo jasno kako je ona druga to shvatila. Pa ipak, ovo nije bilo vri-87IIJMTH KRANTZIDO PONOVNOG SUSRHTAjeme diskrecije. Naposljetku se Eve odvai da progovori, ostav Ijajui posljednje Viviannino pitanje bez odgovora."Zato misli da bih mogla pjevati na pozornici? Nikad nisam nastupala pred publikom, samo pred samom sobom ili... u kui. I pred tobom, nakon to si me otkrila.""Dva me razloga na to navode. Prvo, tvoj glas. On ima snagu koja je potrebna da te uju ak i na balkonima najveeg kazalita u Parizu; ima ton koji prenosi emocije kao da ih sa svojih usana unosi u srce svakog sluatelja; ima neku posebnu kvalitetu kojoj ne mogu nai pobliu oznaku, a koja me tjera da te uvijek ponovno sluam bez umora; to je najvanije, kad ti pjeva o ljubavi, ja ti vjerujem svaku rije. A inae ne vjerujem u ljubav, kao to dobro zna.""Drugo, ti ima genre. Ti si odreeni tip. Sama nadarenost, posjedovanje glasa nisu dovoljni u varijeteu - za uspjeh mora imati odreeni tip glasa.""Kakav tip ja imam?" upita Eve radoznalo."Svoj vlastiti. Najbolji mogui, mala moja, najbolji mogui! Sjeam se to mi je jednom rekla Mistinguett: "Nije vaan moj talent, nego injenica da sam Mistinguett. Bilo tko moe imati talent." Ah, ta Miss, kako ona voli priati o sebi! Mala moja, ti si veliki talent, ali povrh toga ti si jedinstvena, ti si Madeleine! S te dvije prednosti moe osvojiti svaki varijete.""A to ako grijei?""Nemogue. U takvim stvarima ne mogu pogrijeiti. Uostalom, mora sama pokuati.""Pokuati - naravno da hou, ja uvijek pokuavam." Eve se zagrcnu, dok su joj oi zasvijetlile."Moramo dakle pronai prave pjesme i prirediti ih za audiciju. to prije to bolje. Hvala Bogu, jo imam poznatih u Olym-piji. Ako te ja dovedem, Jacques Charles sigurno e te htjeti posluati.""U Olvmpiji?""Naravno, a gdje drugdje? Poet emo od vrha, to bi uinio svatko razuman."Iako su mu bile tek trideset dvije, energini, ambiciozni i dosjetljivi Jacque Charles bio je iskusan producent u varijeteima. Smjestio se, cupkajui svoje zgodne crne brkove, s oima punim radoznalosti koja ga nikad nije iznevjerila, na svom uobiajenom mjestu za audicije, u dnu gornjeg balkona Olvmpije. Ako odatle nije mogao uti nekog izvoaa, on je za nj bio otpisan, koliko god inae imao talenta."Patron, to se to danas dogaa?" To ga je upitao Maurice Appel, jedan od njegovih pomonika, iznenaen jutarnjom audij ijom na dan koji je inae bio predvien za popodnevne pokuse."inim uslugu, Maurice. Sjea se Vivianne de Biron, moje vodee statistice u varijeteu Folies Bergere, zar ne? Ta Vivianne bila je pravo udo - nikad nije kasnila, nikad bolesna, nikad trudna, nikad zaljubljena i nikad umorna. tovie, bila je dovoljno pametna da se povue prije nego to su joj se grudi ovje-sile. Otkako je otila, nije bilo nijedne da onako paradira pozornicom, odjevena tek u struak perja na glavi. Zamolila me da posluam neku njezinu prijateljicu. Kako bih joj mogao odbiti?"Dva ovjeka ugledae Evu koja je upravo prilazila sredini pozornice, odjevena u kopiju tada najrazglaenije haljine u Parizu, kreacije Jeanne Lanvin od tamnoplavog sera. Ali ta je, ve historijska oprava, bila kopirana od Viviannina krojaa u sjajnom crvenom krepu, ija se raspjevana boja izvrsno poklapala s Evinom kosom boje jagode, zaeljanom na dvije strane, sa svake strane lica. Na mranoj pozornici podsjetila je na bljesak sunca jarkog ljeta. Eve se pribrano zaustavila, dotaknuvi desnom rukom glasovir za koji je netom sjeo pratitelj, s notama skladbi koje e izvesti Eve.Prema njezinu dranju, tako prirodnom za nekoga tko je bio uenik profesora Dutoura, nije se moglo zakljuiti da je bila nervoznija nego ikad u ivotu."Evo, moe je vidjeti", ree Jacques Charles./umru kranvz"D;i se okladimo, Valron? Za njezin genre nadalinut e je Po-I airc."Kad je ve rije o tome, zato to ne bi bio genre Mistin-guett?""Moda Yvonne Printemps", suprotstavio mu se Maurice."Zaboravio si Alke de Tender.""Da i ne govorimo o Eugenie Buffet.""To bi uglavnom bile sve mogunosti. U onoj ugavoj haljini oito nee moi plesti ivaltz, prema tome drim da Paulette Darty ne dolazi u obzir. Ja se kladim na Alke de Tender. A ti, Maurice?""Nasluujem da e biti Printemps.""Za pet franaka?""Dogovoreno.""Gospoice, moete poeti", doviknu joj Charles.Eve je pripremila dvije pjesme. Namjeravala je dati sve od sebe da dobije nove skladbe, u vrijeme kad je svaki pristojan skladatelj radio samo za zvijezde. Vivianne je predloila drukije rjeenje."Meni je naprotiv jasno, mala moja, da ti ne smije nastupiti s neim originalnim. Oni ne bi trebali zapaziti skladbu, nego tebe. Samo tebe i tvoj genre. Predlaem ti da pjeva skladbe koje nisu samo glasovite nego i koje pripadaju nekome, onima koji su ih lansirali, skladbe koje su neodvojive od Mistinguette i Yvonne Printemps, a to su Mon Homme i Parlez-moi d"amour. Tako e ih izazvati na njihovu vlastitom terenu; pokazat e da nije vana pjesma nego pjeva.""Vivianne, nee li mi to samo oteati zadatak? Izgledat e kao da nemam u glavi ni jedne svoje ideje." Eve se pobunila."Kad nastupa na pozornici, nikoga ne zanimaju tvoje modane vijuge, draga moja. Ti se mora ondje nametnuti, uiniti sebe nezaboravnom."Uiniti sebe nezaboravnom, pomisli Eve, kad je stala pod reflektore. Ne preostaje mi drugo nego da se uinim nezaborav-90DO PONOVNOG SUSRET Ii u im, a za to imam na raspolaganju pet minuta. Ona udahnu duboko i prisjeti se beskrajnog prostora kako ga je vidjela iz crvenog balona, onog trenutka kad se nala zajedno s letaima velike zrane smotre. Dobro, zato ne? upita se. Naposljetku, zar je tako teko uiniti sebe nezaboravnom? U svakom sluaju, pokuat u.Eve dade pratitelju znak za poetak, i kad su se u praznom gledalitu zaule prve note Parlez-moi d"amour, Maurice isprui ruku prema svome gazdi, a Jacques Charles poe prekapati po depovima. Ali prestao je kopkati i poeo sluati kad je zauo contralto koji je bio tako intiman, tako neposredan. Bio je trj glas koji mu je ulazio ravno u uho, premda je udaljenost izmeu pozornice i stranjeg balkona bila velika.Jacques Charles oslukivao je glas koji je u njemu izazvao eu kakve maloprije nije bilo, glas koji je zadovoljavao tu njegovu eu a u isti mah je poticao: nalikovao je otkucajima srca ljubljene, pouavao je o neemu to je bilo neprocjenjivo i nepoznato. Impresario je shvatio kako dosad nije obraao pozornost na rijei pjesme koju je izvodio eznutljivi i treperavi sopran Yvonne Printemps. Njenosti za kojima je eznula pjesma pobudile su sada u njemu sjeanja na nekad doivljene njenosti, one kojima se nekad nadao. Ve za nekoliko asaka svladala ga je ljubavna enja koja se rodila u grlu djevojke u crvenom.Kad je Eve dovrila pjesmu Maurice je neto zaustio, ali je producent stavio prst na usta. "Nastavite, gospoice, molim vas", doviknuo joj je. Eve je zapoela pjevati Mon Homme. Pjevala je rijei koje su obojica poznavala, a koje su apsolutno pripadale velikoj i udljivoj Missi, kao to su joj pripadale i njezine noge, ili kao to joj je pripadao mladi Chevalier. Maurice pomisli kako je sretna okolnost to sada nije nazona Missi, da ne uje kako netko s toliko uspjeha prisvaja njezino vlasnitvo. Shvatila bi da ta pjesma vie nikad nee biti samo njezina, a to bi je uinilo sposobnom za umorstvo. Sa svoje strane, Jacques Charles pomisli kako je teta to sada nije nazoan Chevalier,91JUDl"m KRANTSSdobar niotnak koji bi sad mogao iskoristiti prigodu da umaknc Mistinguetti. Ili, barem, da padne u novo suanjstvo, jer nitko tko bi uo djevojku u crvenom ne bi mogao ostati ravnoduan.Kad je Eve prestala pjevati, obojica joj poee pljeskati i traiti jo neto - sve dok se nisu zastieno pogledali. To su mogli zahtijevati gledatelji, ali ne i oni. U ovom zanatu oni nisu bili obina publika.Vivianne de Biron zakljui trijumfalno kako je Madelaine doista zasluila izvesti jo koji bis. Madeleine e jednog dana doista pjevati na bis, ali sve u svoje vrijeme. Prvo je valjalo pregovarati o ugovoru. Da se nisu toliko zanijeli, mogli bi postii za sebe povoljne uvjete, ali sada... bila je to neka druga stvar."Na posao, Maurice", promrmlja Jacques Charles. "Vivianne bi mogla pomisliti da smo doli ovamo samo iz uljudnosti.""Uvijek joj to moe rei, Patron.""Ne Vivianne de Biron. Ne bih se to nikad usudio.""Zato to je bila tako vrsna ougerla?""Ne, nego zato to bi mi se nasmijala u lice, idiote. Rekao sam ti da nikad nije zatrudnjela, ali nisam rekao da je glupa."92DO i"ONOVNOG SUSRlfl iGlava 4oda je bila okrutna i u svakom sluaju zloesta, pomiljala je Vivianne de Biron, ali nije bilo niega loeg u tome to se Alain Marais nije oporavljao onako brzo kako se tome nadao. tovie, bilo je u tome sree. Lijenici su zahtijevali da ostane u bolnici dok ne budu zadovoljni njegovim stanjem. Budui da je zima bila i dalje hladna i vlana, pa je izgledalo da nee prestati ni do dana pada Bastilje, nije bilo opasnosti da bi mogao doi kui i otkriti kako se Madeleine upravo pretvara u debitanticu na daskama Olvmpije, one slavne Olvmpije u koju bi se on mogao nadati da e stupiti tek kao posjetitelj s ulaznicom.Vivianne je upozorila Madeleine da mu ne govori nita o svome novom poslu, i djevojka je spremno prihvatila njezin savjet, ne pitajui zato. Napokon je ula Fragsona kako izvodi svoje skladbe. Bilo je to neizbjeno, jer su radili na istoj pozornici, u istoj predstavi, a Madeleine je uvjebavala svoj tour de chant svaki dan u kazalitu. No ona nije o tome govorila nita, pomisli Vivianne. Poneemu ne treba komentar, osobito ne meu prijateljima.Vivianne je slegnula ramenima i razmiljala o tome kakvu e93IUDITH KHANTZbudunost imati Maddy - jer uprava je odluila dati takvo ime Madeldne. Kao to je to objasnio jacejues Charles, "Madeleine" je zvualo odvie religiozno, a Madeleinine su izvedbe imale vie veze s Venerom negoli s nekom sveticom.Odluio je lansirati svoju debitanticu tijekom prve polovice predstave koja se ve izvodila. Nova je predstava bila na rasporedu tek sljedeeg ljeta."Ne elim ekati tako dugo", rekao je Vivianne kad je ugovor potpisan i kad su postali opet samo prijatelji. "Ona je ve spremna za nastup, a sigurari sam da su i kritiari ve uli za nju. Nova atrakcija uvijek dobro dolazi da ih ponovno privue u kuu usred sezone. Maddy e nastupiti nakon Hoffmannovih djevojaka, a prije arobnjaka. Zatim pjeva Fragson i onda je stanka. To je savren raspored.""Kako e je odjenuti?" Vivianne ga je to odmah upitala, spremna da krene u bitku ako ustreba."U crveno, kao to si i ti uinila, naravno. Tvoj instinkt je bio ispravan. To to si ti na sceni bila goliava, ne znai da se ne razumije u haljine. Sa svojom koso