djeveruše - jane costello

1

Forest of Bowland, Lancashire, subota, 24. veljače

Moja se najbolja prijateljica udaje za pedeset tri minute, a hotel-ska soba izgleda kao treći dan na glavnom polju Glastonburyj-skog festivala1.

Po sobi su razbacane svadbene drangulije — a u tu katego-riju računam i samu mladenku. Grace je još uvijek u kućnom ogrtaču, tek djelomice našminkana. Ja sam posljednjih deset minuta izbezumljeno pokušavala oživjeti cvijeće u njezinoj kosi, nakon što ga je zgnječila vratima automobila na povratku od frizera.

Kovrče sam joj još jedanput izdašno prekrila oblakom laka, a potom sam praznu ambalažu bacila na krevet s baldahinom.

— Sigurna si da je sada sve dobro pričvršćeno, Evie? — upita me Grace, na brzinu nanoseći maskaru ispred golema antiknog zrcala. Uz toliko potrošenog laka Trevoru Sorbieu2 osigurala sam izdašnu mirovinu, pa sam opravdano sigurna u ono što govorim.

— Sto posto — odgovorim.— Ali ne izgleda neprirodno, zar ne? — nastavi ona, uzima-

jući kutijicu s kuglicama rumenila.Oprezno joj dotaknem kovrče. Pod rukom se čine kao da

su od plastike.

1. POGLAVLJE

1 Najpoznatiji umjetnički festival na otvorenom u Velikoj Britaniji.2 Poznati britanski stilist, vlasnik lanca frizerskih salona.

JANE COSTELLO - Djeveruse Nik01 isp.indd 5JANE COSTELLO - Djeveruse Nik01 isp.indd 5 11.8.2010 9:17:3211.8.2010 9:17:32

2

— Naravno da ne — lažem, strateški premještajući listiće da pokriju neke od tridesetak ukosnica. — Tvoje je cvijeće savršeno. Kosa ti je savršena. Sve je savršeno.

Pogleda me, nimalo uvjerena.Nalazimo se u mladenkinom apartmanu u hotelu Inn at

Whitewell u Bowlandskoj šumi gdje je priroda toliko lijepa da je nadahnula Tolkiena za opis Shirea u Gospodaru prstenova i gdje je toliko mirno da je i sama kraljica izjavila kako bi miro-vinu voljela provesti upravo ovdje. Što ima smisla jer je jedna od rijetkih koji bi si to mogli priuštiti.

Kako god, još nismo ni stigle razgledati uokolo jer jedno-stavno nismo imale vremena. A i prelijepa soba s golemim prozorima, uređena na starinski, vrlo šik način trenutačno je na nas uzaludno potrošena.

— Sjajno! Izvrsno. Dobro! Hvala — bez daha govori Grace. — U redu. Što sada?

Ne znam zašto me uopće to pita. Naime, nemam baš nika-kvog iskustva u ovakvim prilikama.

Kao prvo, jednostavno nisam navikla na sva ta svadbena pravila ponašanja. Zadnje vjenčanje kojemu sam prisustvovala bilo je sredinom osamdesetih, kada se mamina rođakinja Carol udavala za štrkljavu i krakatu ljubav svojega života, Briana. Tri godine poslije pobjegao je s ličiocem i dekoraterom stokilašem. Carol je bila shrvana, usprkos neupitno sjajnom poslu koji je nje-zin suparnik napravio u njihovu hodniku, stubištu i odmorištu.

Za to sam vjenčanje odjenula puf suknju na volane i cijeli dan nisam htjela pustiti ruku dječaka koji je bio zadužen za nošenje vela i prstenja. Da sam znala da će to ostati jedna od najsmislenijih veza u mome životu, nastojala bih barem upamtiti njegovo ime.

Što me dovodi do drugog razloga zašto bi Grace bolje prošla da je za savjet pitala djedovu zidnu uru u kutu sobe: sumnjam da ću se ja ikada udati.


3

Prije nego što odam pogrešan dojam o sebi, morala bih objasniti važnu činjenicu. Nije da se ja ne želim udati, naprotiv. Jednostavno ne vjerujem da će se to ikada dogoditi.

Činjenica koja mi govori u prilog i koja me zapravo vrlo zabrinjava jest ta da sam dostigla uzvišenu starost od dvadeset sedam godina te da iskreno mogu reći kako nikada nisam bila zaljubljena. Nisam čak nikada bila ni blizu. Pod time mislim da zapravo nikada nisam uspjela s nekim biti dulje od tri mjeseca. Ukratko, veze mi pristaju onako kako Pameli Anderson pristaju grudnjaci najmanje moguće veličine. Vrlo loše.

Smiješno je što sam susrela mnogo ljudi koji smatraju da je to razlog za slavlje. Pretpostavljaju da me moja nemogućnost ostajanja u vezi čini mladom, slobodnom i nadasve emancipi-ranom.

No, ja se tako ne osjećam. Kao i svi drugi, čitala sam Ženski eunuh3 u trećem i četvrtom razredu srednje škole i nisam brijala pazuhe tri tjedna, ali jednostavno znam da to nije isto.

Tipičan primjer je Gareth s kojim sam prekinula prošlog tjedna. Gareth je bio, i još uvijek jest, vrlo drag. Lijepa osmijeha. Dobra srca. S pristojnim poslom. Vrlo drag. Kao i uvijek, sve je počelo dobro, ugodnim večerima uz bocu chiantija u vinskom baru u Penny Laneu, nedaleko od mjesta gdje živim u Liver-poolu, i lijenim nedjeljnim poslijepodnevima u kinu.

No, jedva da smo bili zajedno četiri tjedna — on je predlagao da odemo u Sjeverni Wales na trodnevno kampiranje s njegovim roditeljima — kad mi je postalo jasno da je prekasno. Prestala sam misliti na njegovu slatku jamicu na bradi, a neprestano sam mislila na prljavštinu pod njegovim nožnim prstima. I o činjenici da je najdubokoumnija knjiga na njegovoj polici bio primjerak Auto-Tradera. I — ma, neću nastaviti.

Dovoljno je reći da sam svjesna kako nije rekao ni učinio ništa toliko strašno loše i, naravno, da se to ne može usporediti

3 Roman autorice Germaine Greer iz 1970., važno štivo u feminističkom pokretu.


4

s onime s čime se neke žene moraju nositi. No, dokle god se uvjeravam da postoje i gore stvari koje muškarac može učiniti od toga da misli da je George Eliot4 tip iz Mindera5, duboko u sebi znam da nije bio za mene.

Što je u redu. Osim što se čini da nikada nitko nije za mene.U svakom slučaju, nakon stanke od dvadeset dvije godine

pozvana sam na tri vjenčanja u godini dana i na svima sam djeveruša. Doduše, ako se večerašnja predstava nastavi, nisam sigurna da će moji živci to otrpjeti.

— Cipele — izjavi Grace dok topće po sobi, razbacujući stvari koje joj se nađu na putu.

Pogledam na sat: još trideset jedna minuta. Grace se sada ushodala poput tinejdžera koji čeka rezultate testa za trudnoću. Podigne svoj ruž za usne i oklijeva.

— Možda bih sada trebala odjenuti haljinu — kaže. — Ne, če-kaj, trebam čarape. Samo malo, trebam li prvo popraviti frizuru uvijačem? Što misliš?

Kako bih ja znala?— Hm, čarape? — ponudim joj odgovor.— Imaš pravo. Da. Čarape. Kriste, gdje su?

4 Pseudonim pod kojim je Engleskinja Mary Ann Evans u 19. st. objavljivala svoja djela. 5 Britanska TV serija o kriminalnom podzemlju.


5

Voljela bih da mogu reći kako je vjenčanje uzrokovalo današ-nji metež, ali ovaj je prizor zapravo sažetak Graceina života u posljednjih pet godina. Tijekom toga razdoblja razina njezina stresa nije samo probijala strop nego i iduća tri kata, dobro izolirano potkrovlje i krov.

Histerija je počela povratkom na posao s punim radnim vremenom nakon rođenja njezine kćeri Polly prije četiri godine. Dostigla je konačnu fazu kada je došlo dijete broj dva, Scarlett (takve je skrletne boje trenutačno Graceino lice), prošloga stu-denoga.

Grace izbaci sadržaj torbe na pod prije nego što nađe čarape. — S ovima stvarno moram biti pažljiva — kaže. Sjedeći na rubu kreveta, otvori paket, izvadi jednu samostoje-

ću čarapu i u nju ugura nožni prst s nježnošću zidara koji navlači par martensica. Kao što se moglo i očekivati, noga joj prođe kroz dno čarape uza zvuk paranja od kojega mi se nakostriješi kosa.

— O, j... — zausti, ali kako je u tom trenu četverogodišnja Polly došla iz kupaonice, obuzda se prije nego što kaže nešto što bi požalila. — Bože! Bože! Bože! — nastavi. — To mi je bio jedini par. I stajale su me osamnaest funta!

— Molim? Ne mogu vjerovati. — Za osamnaest funta ne samo da bi

morale imati pojačani dio za stopalo, trebale bi preživjeti nu-klearnu eksploziju!

2. POGLAVLJE


6

Prošlo je dvadeset šest minuta. Možda jesam neiskusna, ali jasno mi je da smo do sada morale više napredovati. Sve počinje nalikovati na epizodu Hitne službe.

— Slušaj — kažem. — Kako ti mogu pomoći?— Hm, Pollyna kosa — uzvikne Grace, trčeći u kupaonicu u

potrazi za ogrlicom. — Hajde, Pol — kažem vedro. No, čini se da je njoj moguć-

nost da utrljava skupocjenu kremu Molton Brown u tepih tog trena privlačnija.

— Hajde, dušice — ponovim, nastojeći zvučati odlučno i prijateljski, a ne očajnički. — Sada ti stvarno moramo urediti kosu. Stvarno.

Jedva da me i pogleda dok kreće u napad na tekući sapun za ruke.

— U redu, tko želi izgledati poput modela? — pitam dok tražim nešto, bilo što, što bi je moglo uvjeriti da me posluša.

— Ja! — vikne ona, poskočivši. — Ja želim biti model kada odrastem!

Ne mogu vjerovati da sam uspjela! Prošloga je tjedna željela biti morski biolog.

Pollyne meke plave uvojke zavežem u dva čuperka, dodam razne blistave ukosnice i pogledam na sat. Još dvadeset tri minute. Moja haljina još visi na stražnjoj strani vrata, a što se uljepšavanja tiče, uspjela sam tek prikriti točkicu na bradi s malo Clearasila. Odlučivši da je najbolje da se spremim na brzinu ka ko bih mladenki pomogla da odjene vjenčanicu, odem u ku paonicu i balansirajući na oblom rubu luksuzne samostojeće kade, stanem nanositi šminku preciznošću trogodišnjaka na natjecanju u ekspresionističkom slikarstvu.

Nakon što sam završila, zgrabim haljinu s vrata i pažljivo je navučem preko glave, vodeći računa da sa strane ne ostavim bijele tragove dezodoransa. Potom se pogledam u zrcalo i pro-motrim ishod.


7

Nije loše. Nisam baš J-Lo, ali nije loše. Haljina pristaje mojemu stasu, što je dobro kada vas priroda

obdari klasičnom engleskom građom. Nisam debela. Zapravo, moja je težina gotovo prosječna. Ali nekako se čini da bi gornja polovica mojega tijela (ravna prsa) i donja polovica (velika stra-žnjica) trebale pripadati različitim tijelima.

Kosa mi je do ramena i prirodno mišje sive boje, ali je već nekoliko godina na granici plave, što mogu zahvaliti ranoj ovi-snosti o Sun-Inu koja je ovih dana urodila raskošnim svijetlim pramenovima.

Danas sam je pažljivo nakovrčala, pardon, raskuštrala da izgleda prirodno, za što mi je trebalo točno dva sata i četvrt i dovoljno vrhunskih proizvoda za kosu da se natapira strašilo. Unatoč nasumičnom nanošenju šminke i neugodi uzrokovanoj prištićem, počinjem se osjećati kao da sam se danas prilično dobro skockala.

Upravo sam se spremala izaći iz kupaonice da pomognem Gra ce, kada uočim svoju torbu pokraj umivaonika i shvatim da sam nešto zaboravila. Nešto ključno. Nešto što će zaokružiti cijeli moj izgled. Moji umeci za povećanje grudi u obliku pilećih fi leta.

Daju rezultate mnogo bombastičnije od Wonderbra, a s ci-jenom od 49,99 funta znatno su jeft iniji od plastične operacije. Jedva sam čekala prigodu da ih isprobam. Gurnem ih niz pred-nju stranu haljine i, migoljeći se, namjestim ih na pravo mjesto prije nego što se okrenem da provjerim učinak.

Ne mogu suspregnuti osmijeh. Još uvijek ne bih mogla proći za djevojku s naslovnice Nutsa,

ali ovo je svakako poboljšanje onoga čime me priroda obdarila (ili nije, bolje rečeno). Upravo sam se spremala pokazati Grace svoje nove adute kad začujem krik iz susjedne sobe.

Mladenka ima konačni obračun.


8

— Čokoladni konfeti imaju ŠTO? — kriješti Grace dok bijesno steže slušalicu hotelskog telefona.

— Rastopljeni? — pita, a lice joj postaje sve crvenije. — Kako su se mogli rastopiti?

Ruku položi na čelo.— U redu, kolika je šteta? Hoću reći, jesu li još uvijek u ob-

liku srca? Nastane stanka. — Aaaaaaah! — Grace bijesno tresne slušalicom. Uh.— To znači da nisu više u obliku srca? — upitam oprezno. — Čini se da sada nalikuju na ono što se može pronaći u ku-

tiji s mačjim pijeskom — odgovori ona izgubljeno. — Ne znam gdje mi je tijara. Je li netko vidio moju tijaru? O Bože, sada sam i nju izgubila.

— Nisi — kažem, nastojeći smiriti situaciju. — Sigurno je tu negdje.

Iako će nam trebati satelitska navigacija da je lociramo. — Mamice — oglasi se Polly — na sebi nemam gaćice.Grace se skljoka na krevet. — Ovo je sjajno — kaže. — Uda-

jem se za petnaestak minuta. Imam rupu u čarapama, ne mogu pronaći tijaru, upravo sam na koljenu otkrila trag od kreme za samotamnjenje, a izgleda da nisam sposobna ni za to da mi kćer iz sobe izađe s donjim rubljem na sebi. Ne samo da sada postoji

3. POGLAVLJE


9

opasnost da me privede socijalna služba nego sam i službeno najgora mladenka na svijetu.

Sjednem na krevet i zagrlim je. — Razvedri se, Grace. Moraš samo stvari postaviti na njihovo mjesto. Radi se samo o najvaž-nijem danu u tvom životu — našalim se.

Ona jaukne. Gle, dajem sve od sebe. — Trebala sam hodati do oltara otmjena poput Audrey He-

pburn — kaže. — Trenutačno se osjećam elegantnom poput... poput... Peggy Mitchell6.

Prasnem u smijeh. — Nemoj biti smiješna — kažem. — Viša si od Barbare Windsor7 barem tri inča.

Uočim naznaku smiješka. — Čemu paničariti? — nastavim. — Patrick ne ide nikamo.

Pa što ako malo zakasniš? Osim toga, bez obzira na to što mi-sliš, izgledaš prelijepo.

— Stvarno? Ne zvuči uvjereno.— Pa, uskoro hoćeš — kažem, gledajući njezinu haljinu. —

Hajde, vrijeme je da ubrzamo stvari.Potom se prebacim u četvrtu brzinu, napadajući Grace

ljep ljivom trakom za učvršćivanje haljine, lakom za nokte, ru-menilom, sjajilom za usta, rumenilom (ponovno) te konačno haljinom, za koju su potrebne zajedničke snage, čak i Pollyne, da je u nju utisnemo.

Taman kad pomislim da smo gotove i da nam je ostalo vre-mena, postane jasno da drama još nije završila.

— O, dovraga! — Grace iznenada vikne. — Ostavila sam na-ušnice dolje kod mame! Evie, žao mi je, ali morat ćeš je pronaći.

Ponovno pogledam na sat. Iscrpljena sam.

6 Lik iz britanske TV sapunice Eastenders, poznata po tome da voli izgledati mlađe nego što zapravo jest. 7 Glumica koja tumači ulogu Peggy Mitchell u spomenutoj TV seriji.


10

Kada sam konačno pronašla Graceinu mamu, uzela naušnice i krenula uza stube, do početka ceremonije preostalo je još ot-prilike četiri i pol minute. No, dok sam jurila na kat, nešto me, ili bolje rečeno netko zaustavio na putu.

Bio je to jednostavno jedan od najzgodnijih muškaraca koje sam ikada vidjela. »Markantno zgodan« palo mi je napamet dok sam razmišljala o tome kako je prekrasan, ali ne toliko sa vršen da bude dosadan ili sladak. Koža mu je glatka i osun-čana, crte lica kao isklesane, a oči tople boje meda. Nos mu je malo zakrivljen, ali to se jedva primjećuje. Tijelo mu je toliko čvrsto da bi u usporedbi s njim i Action man izgledao kao da se zapustio.

Dok se uspinjem, korak mi se uspori, a disanje ubrza kada shvatim da gleda ravno u mene. Postanem svjesna da mu drsko uzvraćam pogled dok se približavamo jedno drugome. U tre-nutku dok se mimoilazimo, dogodi se nešto nevjerojatno.

On se zagleda u moje grudi. Radilo se o djeliću sekunde, ali učinio je upravo to. Zapravo

je to bilo toliko očito da bi se moglo opisati kao zurenje. Napad-no je razrogačio oči, a primijetila sam čak i da je kratko duboko udahnuo. Kad je skrenuo pogled i nastavio silaziti niza stube, morala sam odmahnuti glavom u nevjerici.

Jednim me je dijelom zaprepastilo kakvim se neandertalcem pokazalo to stvorenje koje je inače bilo nalik na božanstvo. Podsjetila sam se na obećanje samoj sebi da nikada neću nikoga ocjenjivati na temelju njegova izgleda. Drugi dio mene veselio se očitoj učinkovitosti moje nedavne kupovine u John Lewisu8.

Zato poletno otvorim vrata mladenkina apartmana. — Ta-da! — uzviknem. — Jedan par naušnica.Grace se okrene da me pogleda i glasno udahne — prije nego

što prasne u histeričan smijeh.

8 Britanska robna kuća.


11

— Što je? — upitam zbunjeno.— Nećeš na mojim vjenčanim slikama tako izgledati — hiho-

će se jedva se suzdržavajući. — Kako? — pitam je, zadovoljna što sam je konačno uspjela

opustiti. No, kada spustim pogled, uzrok njezinu veselju posta ne mi bolno jasan.


djeveruše - jane costello

Documents