D J E Č J I S A N Školski časopis učenika OŠ Lipanjske zore Višići

Listopad, 2013.

Broj 1.

2

MAŠTA JE MNOGO VAŽNIJA OD ZNANJA, Albert Einstein

Zašto umjesto uvoda upravo ovakva rečenica? Zato što svi mi

osjećamo da je mašta mnogo šira nego naše znanje, jer koliko

god znali, uvijek postoje granice, a kada radimo nešto kreativno,

nadahnuto, onda granice ne postoje. Važno je izvući iz sebe ono

najvrijednije, ono što mislimo da nas zaista obilježava, družiti se,

stvarati nešto. A da to što stvaramo ne padne u zaborav, ne

''ispari'' iz sjećanja, najbolji način je da negdje i objavimo svoj

rad. Kada čuveni fizičar izjavi ovakvu rečenicu, daje nam i

potvrdu koliko je zapravo snažna ljudska mašta, koliko su bitni

naši snovi. Jer na koncu i postajemo ono što sanjamo. Naravno od

znanja ne treba bježati, jer ono je podloga mašti, trebamo marljivo

učiti, ne ''bubati'', nego razumijeti, sam doći do nekog zaključka i

tko zna - možda netko od vas bude neki novi Tesla ili Einstein...

Što bi bilo da djeca prestanu sanjati?

Što bi bilo da djeca prestanu maštati?

Jednostavno ne bi imalo smisla,

ni razlike između čovjeka i glista

Božena Kordić, 7a

Dragi čitatelji,

Pred vama je elektronski format školskog časopisa osnovne škole

,,Lipanjske zore'' iz Višića pod nazivom ''Dječji san''. U našim novinama

pronaći ćete različite sadržaje vezane za školu, obrazovanje, aktivnosti

učenika, ali i brojne druge zanimljivosti. Učenici novinarske sekcije naše

škole potrudit će se napraviti zanimljiv sadržaj u kojem će svatko pronaći

nešto za sebe. Bit će tu zabave, smijeha, poučnog sadržaja, najnovijih

vijesti vezanih za školu, zanimljivih intervjua, reportaža, članaka o glazbi i

kulturi, potom literarnih, likovnih, glazbenih, plesnih i dramskih

ostvarenja naših učenika. Želja nam je oteti zaboravu sve ono vrijedno

što se radi u našoj školi, kako u centralnoj, tako i u područnim školama.

U vremenu u kojem su ljudi previše zaokupljeni svakodnevnim brigama,

krizama, lošim vijestima, malo kulturnih, obrazovnih i šaljivih sadržaja

svakako će dobro doći i upotpuniti nam dan.

Vjerujemo da će vam naše stranice biti odmor i razbibriga. Budući da nam

je ovo prvi broj, nadamo se da ćete imati razumijevanja i za neke

eventualne propuste.

UREDNIŠTVO

3

_______________________________________________________________________________PROŠLOGODIŠNJA ARHIVA

Kratak presjek školske 2012./13. godine

Godina koja je za nama obilovala je bogatim aktivnostima i događajima u našoj školi. Budući da tada

nismo imali svoje novine, ne bi bilo loše sjetiti se nekih od tih događaja.

Dani djetata, tolerancije i sporta

U listopadu 2012. organizirali smo tribinu pod nazivom Sportom protiv nasilja i svih oblika ovisnosti

koja je održana u dvorani škole i gdje su treneri sportskih klubova u našoj okolici učenicima pričali o

važnosti sporta, fer playa i treniranja kao osnovi za zdrav način življenja i razmišljanja. Tribinu su

upotpunili naši učenici svojim pjesmama i recitacijama, da bi potom uslijedila nagradna igra gdje su

treneri pripremili vrijedne nagrade za sve one koji bi točno odgovorili na njihova pitanja. Kako se u

listopadu obilježava i međunarodni Dan djeteta, u holu škole pod vodstvom nastavnika i učitelja

upriličena je izložba likovnih i literarnih radova s temama dječjih prava, zaustavljanja nasilja nad

djecom i među vršnjacima, a učenici su pisali i pisma djeci širom svijeta kojima su ratne strahote

oduzele radost. U prosincu je održana posebna tribina za prevenciju ovisnosti gdje su učenici iz prve

ruke mogli čuti priče bivših ovisnika o alkoholu, drogi i kocki.

4

_______________________________________________________________________________PROŠLOGODIŠNJA ARHIVA

Igrokazi

Školska 2012/13 bila je bogata dramskim događajima. Glumci iz mostarskog kazališta pohodili su

našu školu u više navrata, a posebno se mogu istaći predstave Crna ovca Betlehema za mlađe

naraštaje, izvedena za sv. Nikolu, te Abeceda književnosti za sve uzrsate koja govori o poznatim

književnicima i književnim djelima ali na jedan potpuno drugačiji način i koja je do suza nasmijala

sve okupljene. Poslije predstave i tadašnji osmaši su za glumce izveli svoj skeč Alisa u zemlji

čudesa.. Učenici naše škole bili su zbilja vrijedni u svojim igrokazima. Uz niz šaljivih skečeva

izvedenih za različite prikode, vrijedna spomena je i dulja predstva Bajka o vratima pisca Danijela

Dragojevića izvedena u školskoj sali gdje su uz dojmljivu scenografiju dramska i plesna skupina

pokazale koliko se tog vrijednog može napraviti zajedničkim timskim radom.

5

_______________________________________________________________________________PROŠLOGODIŠNJA ARHIVA

Natjecanja i priredbe

Kroz školsku godinu u našoj školi najveće su priredbe povodom Božića i kraja prvog

obrazovnog radoblja, te ona na kraju školske godine kada se obilježava i Dan škole. No i

između tih događaja vrijedi istaći razne manje priredbe. Jedna od takvih je bila povodom

Dana hrvatskog jezika u školskom holu, a naši najmlađi spremali su priredbe za doček

prvašića, Dane kruha, Dane djeteta i sl. Ipak, ono najvrijednije čuvano je za kraj i središnju

manifestaciju proslave Dana škole kada nam po tradiciji gostuju učenici OŠ Vladimira

Pavlovića iz Čapljine i s kojim učenici naše škole odmjeravaju snage kako na sportskim

terenima, tako i u literarnom i likovnom izražaju. U holu škole tradicionalno se upriličuje

izložba likovnih i literarnih radova, s tim da je prošlu godinu bila i izložba najboljih fotografija.

Glavna priredba održana je u školskoj dvorani, a tu smo imali prilike vidjeti bogat program uz

ples,recitaciju, glumu, pjevanje, sviranje, te dodjele priznanja najboljim učenicima, kao i

zaslužnim djelatnicima. Što se tiče natjecanja na županijskoj razini vrijedi spomenuti učenicu

Mateu Dugandžić koja je osvojila izvrsno drugo mjesto u natjecanju iz Hrvatskog jezika.

6

_______________________________________________________________________________PROŠLOGODIŠNJA ARHIVA

Humanitarne i ekološke aktivnosti

Naši učenici istakli su se i u humanitarnim, ekološkim i brojnim korisnim pothvatima.

Izdvojili bi sudjelovanje u međunarodnoj akciji čišćenja otpadaka Let's do it! u kojoj su

učenici pod vodstvom svojih nastavnika skupljali smeće u krugu oko centralne škole u

Višićima i područne škole na Domanovićima. Djeca iz PŠ Domanovići svojim prilozima i

poklonima razveselila su mališane u radionici Betlehem u Čapljini, dok su djeca iz Višića

pravila poklone za djecu u Dječjem selu u sklopu akcije Dijete-djetetu. U sklopu svoje

terenske nastave učenici razredne nastave bili su u posjeti ruševinama stare škole u

Svitavi, jedne od najstarijih škola na ovom prostoru.

Akcija Let's do it!

Paketići za Betlehem Posjet ruševinama škole u Svitavi

7

___________________________________________________________________________________________REPORTAŽA

Ekskurzija

Od svih događaja u školovanju u osnovnoj školi u srcu svakog učenika prvo mjesto svakako

zauzima ekskurzija. Moj odjel je, zajedno s ostalim odjelima naše škole konačno dočekao i

svoje veliko putovanje. Očekivanja su bila ogromna i svi smo s nestrpljenjem čekali taj dan.

Polazak je bio ispred škole u ranim jutarnjim satima dana 21. rujna 2013. godine, a dolazak

u kasnim večernjim satima. U putu smo imali kratke stanke. Kad smo došli, nismo imali

vremena bilo što pogledati jer smo odmah išli na večeru u restoran, a zatim u disco gdje je

uz plesnu glazbu bio odličan provod.

2 dan:

Što se razgledavanja tiče, drugi dan bio je sadržajniji. Nakon doručka išli smo u posjet

dvama prelijepim gradovima, Poreču i Rovinju. Uz vodiče smo posjetili kulturne

znamenitosti tih dvaju gradova. U 12 h bio je ručak u obližnjem selu pokraj Rovinja. Vratili

smo se u hotel u kasnijim večernjim satima, a zatim išli na večeru , a nakon večere

ponovno u disco. U discu je uvijek najbolje - tako kažu svi učenici koji su išli na ekskurziju.

No znam da se i van diskoteke mnogo toga vrijednog može naučiti, vidjeti, doživjeti.

3 dan :

Nakon slasnog doručka išli smo do Fažane. Prevezli smo se brodom od luke Fažane do

centralne luke Veliki Brijun. Razgledavali smo prirodne ljepote Brijuna uz vožnju

turističkim vlakićem koji je bio posebna atrakcija. Nakon razgledavanja Brijuna išli smo na

ručak , a zatim do najpoznatijeg grada u Istri - Pule, koja je poznata po svojoj čuvenoj

areni. Tu smo upoznali kulturno-povijesne znamenitosti grada. Posjetili smo: Augustov

hram, Arenu, Slavoluk, Lapidarij.. Nakon Pule vratili smo se u hotel, išli na večeru , a zatim

naravno - u disco.To nam je bila poslijedna večer na našem putovanju i nastojali smo upiti

što više doživljaja. Odlično smo se zabavili. Iako su umor i nenaspavanost već uzimali

svoje, nismo se predavali.

4 dan:

Probudili smo se kao i obično , otišli na doručak i nakon tog napustili hotel. Mnogi su bili

već na izmaku snaga, kod nekih učenika rađale su se i simpatije i nije im bilo nimalo drago

što odlaze iz Istre. Odmor, more i brige koje su ostavljene tamo daleko bilo je sve što nam

8

___________________________________________________________________________________________REPORTAŽA

je potrebno, a sada je ta radost završavala. Netko je bio zamišljen, netko tužan. Svi smo bili

u nekom svom posebnom raspoloženju. Vozili smo se prema Zadru. U 14 h bio nam je

ručak u okolici Zadra. Nakon ručka posjetili smo taj prelijepi grad . Čuli smo morske orgulje

i vidjeli Pozdrav suncu .Upoznali smo i staru gradsku jezgru koju čini: crkva Svetog

Donata, antički Forum, bedemi s Kapetanovom kulom.

Nakon tog uputili smo se prema Hercegovini. Mnogo toga se na našoj ekskurziji moglo

vidjeti i proživjeti, ali sve se brzo odvijalo. Jedan dan nam se činio kao jedan sat.

Moram spomenuti i naše nastavnike koji su išli s nama. To su Ljilja Pažin, Denis Turk i

Danijela Milanović. Oni su pazili da sve bude kako treba i da ne bude problema. Ali mislim

da nisu imali puno posla jer smo zbilja odgovorna generacija.

9

___________________________________________________________________________________________REPORTAŽA

Što se događalo kod nas za to vrijeme? Sve po starom. Već je bila počela škola a mi smo

jedva čekali utorak da se opet vidimo i izmjenimo dojmove. U školskom holu smo zajedno

s nastavnicom Marijanom uredili pano s temom Nezaboravno putovanje 8.a i 8.b na kojem

smo izložili svoje literarne radove na temu eskurzije.

I sad s velikom nostalgijom, pokojom suzom i smijehom prepričavamo. Jer to su bili

posebni dani u našem životu i želimo ih sačuvati od zaborava.

Ivona Karačić:*

10

_____________________________________________________________________________________NAŠI DJELATNICI

Dragi čitatelji, u ovoj rubrici nastojat ćemo vas upoznati s djelatnicima naše škole. Naši

mali novinari u svakom broju namjeravaju napraviti intervju s osobama koje su zaposlene

u našoj školi i brinu se za naš odgoj, obrazovanje i uvjete za rad. U prvom broju časopisa

napravili smo intervju s ravnateljicom škole Nadom Pažin .

Razgovarala učenica: Mia Krstičević

Dječji san: Dobar dan draga ravnateljice!

Ravnateljica: Dobar dan!

Dječji san: Ako dopustiste, postavili bismo vam nekoliko pitanja.

Ravnateljica: Bit će mi zadovoljstvo.

Dječji san: Kakav je osjećaj biti ravnateljica?

Ravnateljica:Biti ravnateljica lijep je osjećaj,iako se ponekad ta ljepota gubi kada nastupe

neki problemi te ih ravnateljica mora rješavati..

Dječji san: Dobro obavljate svoj posao.Je li on težak s obzirom na to koliko je djelatnika i

đaka uključeno?

Ravnateljica: Moj posao nije težak, ali vrlo je odgovoran. Odgovorna sam za funkcioniranje,

ne samo ove škole nego i područnih škola koji je mnogo.

Dječji san: Koje su to škole?

11

_____________________________________________________________________________________NAŠI DJELATNICI

Ravnateljica: Dračevo,Gnjilišta,Svitava,Čeljevo,Domanovići,Šuškovo i Bobanovo..

Dječji san: Nastavnici vode mnogo sekcija. Podržavate li to?

Ravnateljica: Ne samo da ih podržavam, nego ih i potičem na većinu aktivnosti kako bi naši

učenici mogli kroz same lekcije pokazati svoje skrivene talente za glazbu, glumu, sport,

ekologiju, umjetnost, itd...

Dječji san: Kad pogledate ocjene naših odjela, jeste li zadovoljni?

Ravnateljica: Nisam zadovoljna jer može biti još bolje. Najzadovoljnija sam kada doznam da

su naši učenici postigli zavidne rezultate na natjecanjima.

Dječji san: Koji je razred prošle godine imao najbolji uspjeh, a koji najlošiji?

Ravnateljica: Najbolji uspjeh postigao je III / 9. u prosijeku 4.55, a najlošiji VIII. razred

3.78 ... Prosijek skole je 3.98.

Dječji san: Koliko učenika pohađa našu školu?

Ravnateljica: Našu školu pohađa 578 učenika. Imamo 38 odjela i 52 učitelja i nastavnika, a

zaposlenih ljudi ukupno je 70. To je veliki tim koji se trudi da naučite zadano gradivo, da se

lijepo ponašate, da škola bude čista i uredna, da se popravi sve sto slomijete i da za taj svoj

trud dobiju plaću..

Dječji san: Škola je sigurno imala mnogo zanimljivih manifestacija, događaja, priredbi.

Postoji li par događaja koji Vam je posebno ostao u sjećanju i koji su značajni za razvoj naše

škole?

Ravnateljica: Događaji koji su mi ostali u sjećanju su predstava naših učenika u kinu

Mogorjelo, potom otvorenje nove škole u Čeljevu, uređenje kabineta za informatiku u

Višićima, uređenje školske knjižnice u Višićima, obnova sanitarnog čvora u Višićima i

Domanovićima, Na ovaj način dobili smo lijep i uredan prostor za rad u našim skolama...

Dječji san: Da je ekonomska situacija bolja, bi li to bila motivacija učenicima da budu bolji?

Ravnateljica: Svakako bi to bila motivacija i učenicima i roditeljima. Naša djeca su dobra i

zaslužuju imati sve najbolje. Ekonomska situacija je loša, a da je moguće, ja bih djeci

osigurala besplatne udžbenike, jedan obrok u školi besplatno i organizirala bih cjelodnevni

boravak naših učenika u školi.. U uređenim zemljama je tako, a i naša ce vjerojatno biti

jednom uređena i imat ćemo sve..

Dječji san: Hvala vam draga ravnateljice na vašem vremenu i sretno ! ;)

Ravnateljica: Hvala vama ! :)

12

__________________________________________________________________________________IZ PROŠLOSTI ŠKOLE

OŠ Lipanjske zore

Osnovna škola Višići započela je s organiziranim radom 1938. god., gdje se nastava izvodila u obliku

tečaja. Prvi učitelj bio je Mato Ćorić.

1940. god. otvorena je četverorazredna škola koja je radila u privatnoj kući Malića. Učitelj je bio Ivo

Gluščević iz Metkovića.

1942. god. škola je prestala s radom, jer su talijanski vojnici preuzeli "Malića kuću" radi vlastitog

smještaja. Učenici su nastavili školovanje u Dračevu.

1945. god., nakon oslobođenja Višića, nastavljeno je školovanje djece iz Višića i Čeljeva. Nastavu je

izvodila učiteljica "Lujza".

1946./1947. god. škola je imala četiri razreda . Nastavu je izvodio Mustafa Muminagić.

1947./1948. god. nastavu je izvodila učiteljica Smilja Despot. Te godine školu je pohađalo 290 učenika

raspoređenih u tri razreda. Nastava je izvođena ponovno u "Malića kući".

1949./1950. god. ukupno je bilo 298 učenika u četverorazrednoj školi. Upraviteljica škole bila je Smilja

Despot, a u školi je još radila Ljubica Pandia.

1952./1953. god. otvorena je šesterorazredna škola.

1958./1959. god. otvorena je osmorazredna škola.

Učitelji su bili Munevera Bitanga, Risto Kristić, Đorđo Misita, Fahira Ćolić, Ruža Bošković, Dragica Misita, Andrija

Ćorić, Budo Mandrapa. Ukupno je bio 171 učenik u školi.

1959./1960. god. škola je imala 234 učenika. Kao novi nastavnici, s radom su započeli Jovo Spahić,

Gojko Delač, Zahir Kudra, Milan Delić, Andrija Lubarda, Kemal Kavara.

13

__________________________________________________________________________________IZ PROŠLOSTI ŠKOLE

1960./1961. god. škola postaje "centralna škola" s "isturenim odjelima" u Dračevu, Čeljevu, Klepcima i

Prebilovcima. U centralnoj školi u Višićima bilo je 10 odjela s ukupno 292 učenika. Školu je završila prva

generacija osmog razreda. Nakon potresa, koji je oštetio zgradu škole, nastava se održavala pod šatorima,

akasnije u hangarima.

1964. god. zgrada škole je popravljena, pa se nastava opet počela održavati u njenim prostorima.

1965./1966. god. škola ima 640 učenika.

Danas Osnovna škola "Lipanjske zore" u Višićima ima 7 područnih škola od kojih je jedna

osmorazredna. Ukupno ima 578 učenika koji se školuju u dvije smjene, te 75 djelatnika od čega je 57 nastavnih i

18 nenastavnih. Đaci su raspoređeni u 38 odjela, i to 15 predmetnih i 23 razredna. Učiteljski kadar je stručno

osposobljen za odgoj i obrazovanje djece. Osnovna škola "Lipanjske zore" u Višićima, organizirana je kao

devetorazredna škola. Pored centralne škole, u svom sustavu, u školskoj 2013./2014. godini, ima sedam

područnih škola i to: PŠ Domanovići, PŠ Gnjilišta, PŠ Čeljevo, PŠ Dračevo, PŠ Svitava, PŠ Bobanovo Naselje i

PŠ Šuškovo Naselje.

14

__________________________________________________________ PREDSTAVLJAMO NAŠE NAJUSPJEŠNIJE UČENIKE

Razgovarala Gabrijela Dugandžić, 6a

Učenica 8 razreda OŠ „Lipanjske zore“ Višići Finka Valjan već nekoliko godina trenira rukomet i

postiže značajne rezultate u sportu. Povodom toga postavili smo joj nekoliko pitanja.

Možeš li nam se ukratko predstaviti?

Zovem se Finka Valjan. Imam 14 godina. Idem u osmi razred OŠ

„Lipanjske zore“ Višići.

Zašto si odlučila trenirati rukomet?

Zato što mi se sviđao taj sport, način igre, tehnika. Od malih

nogu rukomet me uvijek privlačio i imala sam želju da treniram

i ta mi se želja ostvarila.

Kako se zove klub u kojem igraš i koja su tvoja značajna postignuća?

Klub se zove HRK Lipanjske zore. Sjedište kluba je u Višićima. Klub je dosta mlad, ali istakli

smo se na brojnim turnirima, od kojih bih istakla Ljetni turnir u Međugorju, Međunarodni

turnir mlađih uzrasta u Višićima gdje smo osvojili drugo mjesto, potom turnir u Stocu na

kojem sam proglašena rukometašicom turnira.

Veliko ostvarenje za jednu učenicu osnovne škole. Kaži nam kako je igrati sa starijim od

sebe, budući da igraš i za prvi tim.

Nije nikakav problem igrati sa starijima, ali u biti klub čine većinom mlađi. To mi je samo

poticaj da radim, treniram i da budem što bolja. Sve se igračice odlično poznaju tako da se ne

osjete nikakve razlike u godinama.

Rukomet je sport koji je izrodio brojne velikana. Imaš li ti kakvog uzora?

U principu i nemam neke posebne uzore, ali ako bih morala birati, bio bi to Domagoj

Duvnjak. Rukomet je timska igra i svaki igrač mora imati na umu da on sam ne znači ništa

ako nije uigran s ostalim. Postoji mnogo kvalitetnih igrača, a kod Duvnjaka mi se sviđa

upravo to što igra uvijek za momčad.

Gdje vidiš sebe u budućnosti? Namjeravaš li se nastaviti baviti rukometom?

15

____________________________________________________________ PREDSTAVLJAMO NAŠE NAJUSPJEŠNIJE UČENIKE

Rukomet volim. Nalazim se u tom sportu i vjerujem da ću uvijek biti vezana za rukomet.

Želja mi je zaigrati za Katarinu iz Mostara, a poslije možda i u Podravki. Najvažnije je da

treniram i da dajem sve od sebe, a rezultati će doći.

Voliš li još koji sport osim rukometa?

Pa baš i ne, ali nogomet može proći.

Što ti se na treningu najviše sviđa?

Uigravanje akcija mi se sviđa, ali i kad se podijelimo u dvije skupine i igramo jedni protiv

drugih.

Opišite nam jedan svoj trening.

Kada dođemo na trening, zagrijavamo se a poslije toga radimo vježbe i onda

počinjemo igrati. Na kraju odredimo kad nam je slijedeći trening.

Za kraj što bi poručila svojim vršnjacima ?

Bavite se sportom. Nije važno hoće li to biti rukomet, košarka, atletika ili nešto drugo. Važno

je dok smo još mladi, razvijati i jačati svoje tijelo. A svaki sport donosi čovjeku osim zdravlja

i jedan zdrav način razmišljanja. Potom su tu druženja, razmjenjivanja iskustava i puno toga

lijepog tako da bi svakom poručila da se učlani u neki sportski klub.

Finka, hvala ti na razgovoru!

Hvala i vama!

16

______________________________________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

Mjesec knjige

DARUJMO KNJIGU ŠKOLSKOJ KNJIŽNICI

Tijekom mjeseca listopada u našoj školi organizirana je

akcija pod nazivom Darujmo knjigu školskoj knjižnici u

svrhu obilježavanja Mjeseca knjige. Naši mladi likovnjaci

pobrinuli su se napraviti zanimljiv plakat a akcijom se

željelo obogati fond naše knjižnice te ukazati na važnost

knjige kao vrijednog čovjekovog prijatelja. U velikom

broju slučajeva učenici gledaju na knjige kao nešto što je

odbojno samo zato što ima mnogo teksta za čitati, pa otuda

je i čest dolazak nekih učenika u knjižnicu s rečenicama:

,,Joj, 'ko će to čitat?'', ,,Koliko ima stranica?'' i sl., bez da

imaju bilo kakvu predstvu o tome o čemu govori lektira i

možda je upravo baš ta knjiga nešto što će donijeti

promjenu u tvojoj glavi, a ti ćeš uzviknuti: ''Ej, pa ovo je

cool!''.

Ako voliš pogledati npr.neki pustolovan i uzbudljiv film, onda nemoj propusti knjigu sa sličnom tematikom samo zbog

toga što si lijen za čitanje. A prednost knjige u odnosu na film je u tome što ti sam u glavi stvaraš slike, izmišljaš kako

izgledaju krajolici, crtaš portrete glavnih

likova, dok u filmu to rade drugi.

Knjiga ti može proširiti vidike, obogatiti duh i

maštu, poboljšati izražavanje. Mnogi naši

učenici vrlo radu čitaju, kako lektiru, tako i

knjige za slobodno čitanje. Naši petaši su

najviše zainteresirani za čitanje i svaki dan

netko od njih dođe i uzme knjigu koja je van

popisa programa za lektiru, što je za svaku

pohvalu. Istraživanja su pokazala da djeca

koja od najranije dobi čitaju, puno lakše i

brže usvajaju gradivo, imaju bolju

komunikaciju, puno bolje rezoniraju stvari,

lakše upoznaju svijet oko sebe. Čitanje

ubrzava razvoj mozga, a mozak je organ čiji

nas kapacitet obilježava tijekom cijeloga života. Ukoliko mozak zakržlja, uzalud nam i snaga i ljepota. Vrlo je važno steći

naviku čitanja, prići knjizi bez te lijenosti i odbojnosti. Možda današnji trend života prema čitanju ima stav kao da je to

nešto za starce, nešto sivo i dosadno, a zauzvrat nudi vam mnogo šarenih laža u vidu raznih realitya, lažne slave, neukusne

glazbe do plitkih sapunica. Ako bolje razmislimo rezultat svega toga je ''zaglupljivanje'', ubijanje u mozgu onih stanica

koje su zadužene za kreativnost, stvaranje, druženje, razmišljanje i pozitivne stavove, Akcija ''Darujmo knjigu školskoj

knjižnici'' želi obogatiti fond naše knjižnice koji za sada broji 4500 knjiga. Vjerujemo da ćemo i drugim akcijama uspjeti

namaknuti što više knjiga, kako bi imali vrijedne izvore riječi koje nam obogaćuju duh i šire poglede.

17

__________________________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

Mjesec knjige

I hip-hop sastav promovira knjigu

Kada prosječan tinejdžer čuje neke od svojih glazbenih uzora, pomisli kako su oni vrlo

''cool'', što opet podrazumjeva da ti uzori ne vole školu, ne čitaju knjige i sl. No članovi hip-

hop sastava T.B.F. koji u svojim tekstovima iskreno i otvoreno govore o svim gorućim

problemima današnjice itekako su načitani. Ukoliko su vam oni uzor, možda vam poticaj za

čitanje bude i ova njihova pjesma koja je napravljena kao reklamni spot za knjižnicu Marka

Marulića u Splitu, i koja nosi naziv zanimljiv naslov Rižot s plodovima knjiga. Ovakav šaljiv

ali i poučan tekst ne bi ni mogao nastati da članovi grupe također nisu mnogo čitali. Pjesma

vrvi od naslova poznatih pisaca i romana za djecu. Čitanjem postajemo bogatiji i ako želimo

pisati tekstove za glazbu, naš fond riječi je puno veći, pogotovo ako tražimo riječi koje se

rimuju.

Kad san bija klinac, mali pišulinac, Knjige nisan čita, već san ih guta ka orangutan banane, Romane bi lista pa bi ih slistija smista. A štivo ukusno i slatko trajalo bi kratko, A štivo teško bi gricka malo-pomalo, Doslovno – slovo po slovo, riječ po riječ, Rečenicu po rečenicu ka pečenicu, Bajke i basne ka bureke masne, Priče i crtice glođa ka pice. Huckleberry Finn mi je bija posebno fin, A Koko je bija vrlo čoko. Oliver Twist ka tviks, A uz njih troje šlag na kraju bija je Tom Sawyer. Polica knjiga, puna ka rerna Marka Twaina i Julesa Vernea Knjige jeden, bolje berem svit oko sebe, zato knjige žderem. Knjige papam, nisam papan, nisam promaja – Od njih bolja mi je probava. Bija san strah i trepet biblioteka, Svaka pripovijetka bila bi kratkog vijeka. Kad bi me vidila, teta bi me tirala vanka A ja bi molija bez srama Da mi da bar neku pjesmicu malu, Neki haiku da ga točam u mliku ka keks, Ma neki najmanji tekst, Barem poglavlje priče da ga grickam ka štapiće. O da, knjige san guta i ždera ka voće, Ka Moby Dick koće, Družinu Pere Kvržice, Junake Pavlove ulice san žvaka ka buhtlice, Kroz pustinju i prašumu faune i flore, Pa 20.000 milja pod morem, Gulliver, Jonatan, Don Quijote, I eto prva liga: Rižot s plodovima knjiga.

18

____________________________________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

SVJETSKI DAN DJETETA

U mjesecu listopadu, 20.studenog obilježava se dan kad je UN usvojio Deklaraciju o

pravima djeteta. Mnoga djeca u svijetu žive na rubu siromaštva. Mnoga od njih nemaju

osnovne potrepšitine za život. Svako dijete na svijetu bilo ono crno ili bijelo, bogato ili

siromašno ima svoja prava koja svi moraju poštovati. Neka od prava djeteta su da

svako dijete ima pravo na život, na igru, na liječničku skrb, školovanje, hranu i mnoga

druga prava. U nekim nerazvijenim državama svijeta kao naprimjer u afričkim

zemljama djeca nemaju ni siguran krov nad glavom. Mnoga siromašna djeca na svijetu

gladuju dok bogata bacaju kruh koji bi siromašnoj djeci produžio život. Sva djeca na

svijetu trebaju biti jednaka u svojim pravima. Nažalost to nije u stvarnosti tako. Naši

učenici su se priključili obilježavanju Dana djeteta pišući sastave, a nastavnici su

govorili o važnosti tolerancije, prava na jednakost svih ljudi te o važnosti toga da

djeca rastu u slobodnom okruženju, da se suzbije nasilje kako odraslih nad djecom,

tako i nasilje među vršnjacima.

Ana Šutalo

___________________________________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

MOJA ŽELJA

Sva djeca na planeti

Žele mir i blagostanje

Njih je lako razumjeti

Ne treba nam posebno znanje

Raduju se i vesele

U djetinjstvu svojoj sreći

To je sve što ona žele

Brige su mnogo veće

Mnoga djeca na planeti

Nisu sretna jer su gladna,

Djetinjstvo je za njih teško

I zato su vrlo jadna.

Mnoga djeca na planeti

Nisu sretna jer je rat,

Domove im razrušio

Obitelji rasturio

Ne želimo glad ni rat

Ne donose mir ni sreću

Mi želimo samo ljubav

Među ljudima što veću

Djetinjstvo je lijepo doba

Kada djeca odrastaju,

To je važan dio puta

Odrasli to dobro znaju.

Moja želja djeci svijeta

Jeste mala ali vrijedna,

Nek u srcu nose ljubav,

Za čovjeka za putnika.

Andrea Križanović, 8a, PŠ Domanovići

20

____________________________________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

DANI KRUHA

Uz radost, druženje i raznolik program obilježeni Dani kruha

U mjesecu listopadu obilježene su brojne manifestacije u našoj školi a najviše se vremena

posvetilo pripremama za obilježavanje Dana kruha. Naše učiteljice, ali i predmetni

nastavnici predano su radili sa svojim učenicima kako bi se prezentirali likovni i literarni

radovi, kao i proizvodi koji su na bilo koji način vezani za kruh.

U holu škole, kao i u učionicama upriličene su izložbe radova. Nastavnica Marijana sa starijim

učenicima izradila je pano na tu temu, a učenički radovi stavljeni su u formu kruške i zajedno su

činili jedno veliko stablo ideje I kreativnosti.

Likovnjaci su s nastavnikom Ernestom izrađivali plakat s crtežima vezanim za kruh, dok su učenici

trećeg razreda s učiteljicom Žanom bogato ukrasili svoju učionicu gdje su osim Dana kruha obilježili

i Dan jabuka pod motom: Jedna jabuka svaki dan tjera liječnika iz kuće van.

21

____________________________________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

DANI KRUHA

Glavni događaj zbio se na školskom

igralištu gdje su naši najmlađi uz pratnju

svojih odgajateljica i učiteljica prodavali

peciva i razne proizvode od brašna, ali i

neke druge ''domaće'' proizvode. Program

je započeo blagoslovom plodova mjesnog

župnika, da bi potom roditelji, nastavnici i

gosti od mališana kupovali proizvode za

simboličnu cijenu.

Bogato ukrašeni stolovi i mnoštvo djece s pregačama i kuharskim kapama, prodavanje

poslastica, smijeh i radost. Svi su se na kraju lijepo počastili, poreveselili se, mnogo toga je

i ostalo nekupljeno a najvažnije od svega bilo je druženje, kao i trud koji su djeca uložila

zajendo sa svojim ukućanima i učiteljicama.

22

__________________________________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

DANI KRUHA

HVALA TI ZEMLJO, ZA PLODOVE TVOJE!, piše: Rahela Vego,

6a

Dana 18.10.2013 godine naša škola sudjelovala je na tradicijalnoj manifestaciji pod

nazivom "Hvala ti zemljo za plodove tvoje" na Trgu kralja Tomislava u Čapljini u

sklopu organizacije ''Dani kruha Čapljina 2013.''.Izloženi su plodovi

zemlje,slastice,voće i povrće te mnogobrojna peciva.Veliki broj djece iz čapljinski škola i

vrtića sa zadovoljstvom i istinskom željom došli su prodati svoja peciva.Osim toga

održala se predstava koja je sve prisutne zadivjela u tom svečanom događaju.. Učenici

područne škole sa Šuškovog predstavljali su našu školu i pripremili su zbilja bogatu

ponudu i koreografiju. Djeca sa Šuškovog danima i danima osmišlavala su svoje uratke,

a trud im se na kraju i bogato isplatio. Valja istaći da je ovo 21. po redu manifestacija

Dana kruha u Čapljini.

23

_________________________________________________________________________________OBILJEŽAVAMO

Dan učitelja

Dana 5.10.2013. godine tradicionalno se obilježio svjetski Dan učitelja. Povodom te manifestacije u našoj školi upriličena je izložba učeničkh radova. Učiteljica Mara Dadić, voditeljica likovne sekcije s mlađim učenicima upriličila je pano s likovnim radovima na temu Dana učitelja. U tu svrhu većina učenika nacrtala je svoju učitelijcu Maru i tako pokazala svoje crtačke vještine, a neki radovi su zbilja zanimljivi. Nadamo se da će se Dan učitelja jednako svečano obilježiti i iduće godine. :)

Ana Raguž

MOJA UČITELJICA

ONA ŽELI DA SVATKO OD NAS JEDNAKO VRIJEDI,

ONA SE MUČI DA SVATKO OD NAS SVE DOBRO NAUČI.

ČESTO NAM SE SMIJE,

SVOJU RADOST NE KRIJE.

OČIMA NAS SVOJIM PRATI,

ŠKOLSKE SATE NAM ZABAVOM KRATI !

IVANA MATUŠKO IV.R.

UČITELJ OTVARA VRATA A MI ULAZIMO SAMI

Svakom je polazak u školu bio rastanak s bezbrižnim danima provedenim u vrtiću, a nekimje škola bila

nepoznanica koju su htjeli s radoznalošću otkloniti.

Tako su jedna djeca ulazila u učionice plaho i posrćući, ne tražeći svoj cilj, a druga su djeca ulazila u učionicu

upijajući svaki detalj i radoznalo promatrala zidove šarenih boja. Takvoj grupi djece pripadala sam i ja. Kada sam

ušla u učionicu, širom su se otvorila vrata i tada je ušla jedna sredovječna gospođa čije su lice sakrile naočale,

predstavila se i rekla da će ona biti naša učiteljica. Razmišljajući pomislila sam u sebi kako je u ovoj prostoriji

mogla boraviti cio dan.

Postižući dobre rezultate ostvarila sam i ono nemoguće. Moja učiteljica u meni je otkrila ljubav prema poeziji i

potakla me da počmem pisati. Jednom je jedan stari čovjek rekao ono što držiš ostaje ti zauvijek, a ono što daješ

gubiš. Tako je i moja učiteljica generacije i generacije podučavala mudrošću i znanjem.

Učitelji su ti koji otvaraju vrata znanja i mudrosti, a mi ulazimo sami. Neki padaju i posrćući traže cilj na valovitoj

pučini života, dok drugi idu čvrsto do svog cilja.

Anđela Šakić, 8a, CŠ Višići

24

________________________________________________________________________________________DOGAĐAJI

Djeca prometnici

Stop – policija!

U utorak 8.10.2013. učenici IV.razreda

centralne škole imali su policijsku

patrolu. Pred školom su od auto-kluba

dobili listiće, prsluke, kape i dvije

palice na kojima piše POLICIJA – STOP.

Te palice su najviše i obradovale

mališane. Iako taj posao nije bio lak,

učenici su ga obavili lijepo i

odgovorno. Svako dijete je imalo priliku zaustaviti automobil, kontrolirati

promet i na taj način osjetiti se odraslim i odvažnim.

Danas je u prometu mnogo nesavjesnih vozača. Mnogi od njih zanemaruju

prometne znakove, a pogotove one u blizini škole. Naša centralna škola nalazi

se uz glavnu prometnicu za Metković i uvijek postoji opasnost da se dogodi

nezgoda. Slična stvar je i u područnoj školi na Domanovićima koja je smještena

uz magistralu Čapljina – Stolac. Zato su naši mališani zaustavili automobile

ispred pješačkog prijelaza kako bi učenici mogli prijeći cestu.

Policijaska patrola je uvijek jako draga učenicima i zato zahvaljujemo auto-

klubu i policajcima koji su učenicima dali korisne savjete.

Ksenija Brajković

25

________________________________________________________________________________________DOGAĐAJI

MAČAK U ČIZMAMA

Radost za najmlađe

U našoj školi „ Lipanjske zore“ dana

18.10.2013. gostovalo je Lutkarsko kazalište iz

Mostara.

Oni su naši stalni gosti koji nas svaki put

iznenade svojom koreografijom.

Ovaj put su učenici nižih razreda naše škole

mogli vidjeti predstavu „Mačak u čizmama“.

Predstava je bila zanimljiva i interesantna.

Učenici su velikom pozornošću pratili cijelu

predstavu, a smiješnim scenama nisu odolili

da se smiju .

Glumci su dali sebe tim ulogama čime su

postigli velike rezultate.

Jedva čekamo Lutkarsko kazalište iz Mostara s

novom predstavom koja će, nadamo se, biti

kao i ova -

ODLIČNA!!!!!!!!!!

Ksenija Brajković

Mostarskim lutkarima

Mi smo glumci sjajnog kova,

lutkari smo, znaju nas,

ostali smo bez svog krova,

putujemo sad zbog vas, Naše lutke znaju svašta,

pjevat, plesat čitav dan,

beskrajna je u njih mašta

i čarobna kao san. Priče, bajke pričat znaju,

o baki, o vuku zlom

i curici, al’ na kraju

sve se dobro svrši s njom.

Pravedno je da je tako,

jer pobijedit valja zlo,

a to nije uvijek lako

naše lutke znaju to.

Mi smo glumci sjajnog kova,

lutkari smo treba znat,

putujemo jer bez krova

ostavio nas je rat.

Ipak dobre mi smo volje,

u igri je sreće vir,

znamo da je tako bolje:

neka svuda vlada mir.

______________________________________________________________________DOGAĐAJI

Priča o snalažljivom mačku

Ova predstava je dobro poznata priča o

jednom snalažljivom mačku, a čija pouka

leži u tome da svojom lukavošću I mudrošću

možemo razriješiti mnoge probleme u svom

životu. Naravno, tu se ne misli na

prepredenost i na to da budemo varalice, ali

katkad stvari u životu znaju biti posebno

okrutne i nepravedne te ukoliko nemamo

dovoljno razbora I inteligencije da ih

okrenemo u svoju korist, možemo stradati.

Problem današnjeg svijeta leži u tome što

nam se svima, a pogotovo djeci,

svakodnevno i na svim mjestima serviraju

gotova rješenja, a malo je stvari koje nas

potiču da sami dođemo do odgovora na

pitanje. Stoga je upravo ova predstava

‘’okidač’’ koji bi mogao ‘upaliti lampicu’’ u

dječjim glavama jer pomaže u razvijanju

njihove mašte i snalažljivosti. Zato oni koji su

gledali predstavu, kako djeca tako I odrasli,

mogli su otići ispunjeni I obogaćeni.

Režiju potpisuje Zvonko Festini, a u

predstavi igraju Marta Haubrich, Ivan

Nevjestić, Jadranka Popović Miljko i Bojan

Beribaka.

Dramatizacija: Leda Festini

Redatelj: Zvonko Festini

Autor glazbe: Igor Karlić

Likovna oprema, izrada lutaka i

scenografije: Luči Vidanović

Dekoracija lutaka: Jadranka Popović

Miljko

Tekst songova: Marija Leko

Lektorica: Martina Arapović

U predstavi igraju:

Jadranka Popović Miljko: Mačak,

Glumac II

Ivan Nevjestić: Ivan, Div, Glumac I.,

Seljak I.

Bojan Beribaka: Kralj, Glumac IV.,

Seljak III.

Marta Haubrich: Princeza, Glumac III.,

Seljak IV.

Inspicijent i ton majstor: Dario Šunjić

Majstor svjetla: Zoran Grubešić

Dekorater: Zoran Antonijević

27

___________________________________________________________________________________BUDIMO VRIJEDNI

Školska bilježnica

Kažu da urednost mnogo govori o karakteru i naravi nekih osoba. Obično su osobe koje lijepo i uredno

pišu u životu mirne, odmjerene i staložene, ne srljaju s donošenjem zaključaka i sudova, nego

naprotiv, procijene situaciju i donesu sud tek kada sve okolnosti uzmu u obzir. Nisu sklone svađi, imaju

visok prag tolerancije. U nastavnom procesu, pogotovo kod nižih razreda, nastavnici i učitelji uzimaju

često u obzir izgled bilježnice prilikom ocjenjivanja, jer je i to osim pokazanog znanja i vladanja,

također također važan činitelj vrednovanja učenika.

Najurednija bilježnica Osnovne škole Lipanjske zore Višići je bilježnica učenice Karle Maslać

(8.a).

Učenica drži do urednosti i trudi se imati što čitkiji rukopis.

Do sada joj uspijeva jer je njena bilježnica nadaleko najljepša u cijeloj školi koja broji oko 560

učenika.U bilježnici je urednost dosegla najviši nivo.Svi joj se dive jer je vrlo malo učenika

koji pišu tako uredno i drže do čistoće.

Naravno da ima još učenika kojima su bilježnice uredne,ali Karla jednostavno ima

najuredniju.Ona bi trebala biti uzor mlađim generacijama kako bi i oni bili uredni i u svojim

bilježnicama imali sve lekcije.Nastavnici pohvaljuju njezin rukopis i nadaju se da će ga očuvati

još dugo bez obzira na to što će biti starija.Također,nadaju se da će biti još ovakvih bilježnica

u našoj školi.Svaka čast učenici i njezinoj brizi o bilježnici.

Nikolina Markota

28

_______________________________________________________________________________________DANAS UČIMO

USKLICI !!!!!!!!!! Jooooooj!!!!!!!!!!!!!!!

Kakve su nam asocijacije kada vidimo interpunkcijski znak – ( ! ) ?

Zacijelo odmah pomislimo na opasnost, na neko upozorenje, nešto što

nam govori da obratimo pozornost, poziva nas u svakom slučaju na na

oprez.. Taj znak nazivamo uskličnikom a upotrebljavamo ga u uskličnim

rečenicama. Uskličnik je izvedenica od riječi ‘’usklik’’. I zato uvijek kad nešto usklikujemo,

uzbuđeno govorimo ili zapovijedamo, na kraju te rečenice stavljamo uskličnik.

Ali što bi bio usklik? Usklik je jedna od vrsta riječi pomoću kojeg bez muke da smišljamo

rečenicu, možemo najlakše izraziti raspoloženje, dozvati nekoga, ili pak oponašati zvukove iz

prirode. Zaista nije teško u zadanim rečenicama kao vrstu riječi prepoznati usklik. Idealna

vrsta riječi za one koji ne vole učiti.

Obratimo pozornost na slijedeće riječi:

Oh…hura…jao…joj…uf…ijuju…ehe…haj…haha…ah

Iš…đija…mac mac…oj…, hej…hajde…halo...

Bum…pljus…mljac..krc..klik…škljoc…kukuriku..mu…

Vidimo da se riječi u prvom redu odnose na naše raspoloženje, u drugom redu imamo dozivanje,

a u trećem riječ je o oponašanju zvukova iz prirode ili onomatomeji.. Dakle to su tri primjera u

kojima koristimo usklike.

JOJ!

JOJ meni, JOJ tebi,

JOJ svima nama

To je prava drama

Taj JOJ mi vrvi u glavi

Ima ga kao mrava u travi.

U svakoj rečenici

Ima poneki JOJ,

Ne zna im se broj

JOJ, JOJ, JOJ...

Jana Vego, 5a, CŠ Višići

29

_________________________________________________________________________TOLERANCIJA I RAVNOPRAVNOST

Ravnopravnost žena i muškaraca

Danas,u 21. Stoljeću, većina žena ne može zamisliti da nema pravo glasa kao što je to bilo

prije 100-tinjak godina. To trebaju zahvaliti svojim prethodnicama koje su se dugo i hrabro

borile za osnovna prava svih žena. No i sada,poslije toliko godina ne možemo sa

stopostotnom sigurnošću reći da su potpuno ravnopravne s jačim spolom jer iako i one imaju

sva zakonska,moralna i društvena prava,stvarna situacija u svijetu i nije tako sjajna. Naime,u

praksi u poslovnom smislu, žene baš i nisu ravnopravne s muškarcima. To kažem jer postoje

statistike koje se bave time,a i iz osobnog života rjeđe možemo vidjeti pripadnice ljepšeg

spola na mjestima šefova ili državnih službenika . Mislim da je najveći uzrok toga taj što se

žene uz karijeru moraju posvetiti i

obitelji.

Ne susrećemo se često s očevima koji

ostaju kod kuće čuvati djecu dok

njihove supruge idu na posao. Unatoč

svemu tome,smatram da trebamo

biti zadovoljni iako,naravno,uvijek

ima mjesta napretku za koji se

možemo i moramo truditi. Kada

vidimo neku ženu na vrhu svoje

države,da naši očevi poštivaju majke i

da mlade djevojke studiraju to nam izmami osmijeh na lice,zar ne? Tada osjećamo da

vrijedimo.

Marija Babić VIII.b PŠ Domanovići

I

30

________________________________________________________________________________________RAZBIBRIGA

Priče iz zavičaja

Nagluha baba

Moja baba je nagluha. Kad treba nešto čut, moš joj sto puta ponavljat

i derat se i nema boga da ti odgovori. Al kad nešto ne bi trebala čut,

eto ti je odma. Vazda se žali da je nešto boli, a baba ko avion. Za dva

dana more sama iscijepat i složit drva za ložit vatru. Jednom kukala da

je boli noga pa priča: ''E moja nevjesta, boli mene noga vazdan pa ja

udri rakijom, a ono zapeče za neizdržat, udri kamilicom, ali ništa to

meni ne pomaže moja nevjesta.''

Baba ima malog ćuku Medu što povazdan laje a ona mu tepa: ''Ko je moj Baran-aga? Jes ti moj Baran-

aga? Jesi, ti si moj Baran-aga.'' Ispriča se baba s ćukom ko s iksanom pa se čudim kako ćuko nije puko

do sad. A baba stalno nešto crno priča. Govori joj strina jednom: ''Haj bona reci jednom nešto lijepo,

reci sutra će bit sunce!'' Govori baba: ''Biće, biće, sam ako ne bidne kiša.'' Sutridan je druga strina

pita: ''Baba, đe je saransak?'' Kaže joj baba: ''Ti si stara daska, pu, pu, đavo te odnio!''

Te večeri smo ja i rođak Ilija zezali rođaka Marka da je spor i on se tuži babi: ,,Baba, meni Ijija govoji

da sam ja spoj.'' A baba će na to: ''Šta te boli?''

To vam je moja baba. Pođekad gluha, al ko avion – vazda nešto radi i lupa. Pa dokle dur - dur.

Ljubica Blažević

Na bajeru

Uđem ja na fejsbuk da nađem Martinu, a tamo 5 poruka.

Dok sam svima odgovorila, zaboravila sam se javit Martini

pa sam je morala zvat na mobitel. Dok se Martina dogega

do mobitela prođe Božić, Nova godina i Uskrs. Al eto, ja

sam je dočekala. Dogovorile smo se da ćemo se nać na

bajeru u 8 sati. Mama mi je rekla: ,,Jadna ne bila, đe ćeš u

ovo doba?'' Nisam joj odgovorila, normala. Otišla ja svojim

putem. Sve je bilo extra osim mraka i one travurine na bajeru. Samo sam čekala zmiju da iskoči. Srela

sam usput neku babu koja me počela morit s pitanjima: ''Čija si ti mala?'' i s onim: ''Iščijih si ti kuća?''

Men' se čini da je pukla baba malo. Al nećemo joj zamjerit. Došla ja napokon đe sam i trebala, a

Martine nema. Kontam u sebi: ''A jes belaj, kad je bubnem nečim sutra!'' Čekala sam ja nju dobri pola

sata a ona nije došla. Vratila se ja kući. Majketi, neću spavat na bajeru. Kad sam bila blizu kuće, iskoči

ona luda baba pred mene. Vrištim ja, vrišti baba. Trčim ja, trči baba, skače joj salo od brade do

koljena. Dere se baba: ,,Dođi bona, neću ti ništa!'' A jel majketi neš baba, kontam ja u sebi i trčim.

Umakla ja babi i to dobro, kad koza ispred. Smrdiiiiii, nije normalno. Neznaš šta je gore, koza ili baba.

Produžila ja laganini do kuće dok još nešto nije iskočilo preda me. Idem ja uz stepenice koda sam iz

rata izašla. Sva sreća da me majka nije vidila jer bi mi bilo veselo.

Mihaela Martić

31

_____________________________________________POD SVJETLIMA POZORNICE

Uređuje: Stjepan Bošković

PRIČA O KRALJU ROCK’N’ROLLA

Elvis Aaron Presley (East Tupelo, 8. siječnja 1935. - Memphis, 16. kolovoza 1977), američki

je pjevač. Često je nazivan Kraljem Rock and Rolla ili samo Kraljem.

U javnosti je počeo pjevati s 13 godina na crkvenim svečanostima i srednjoškolskim

priredbama u Memphisu. S 18 godina je napustio školu i poželio raditi kao portir u kinu i kao

vozač kamiona. Prvu pjesmu snimio je kao rođendanski dar majci. Prvu ploču snimio je 1954.

godine. Njegov uzlet započinje sredinom 50-tih godina hitovima "That s All Right Mama" i

"Heartbreak Hotel" , a najuspješnije mu je razdoblje od 1960. do 1975. godine u kojem je

izdao 52 ploče i još za života ih prodaje oko 600

milijuna komada.

Osim u glazbi, poznat je i u filmskoj

industriji.Filmsku karijeru započeo je 1956. filmom

"Voli me nježno", za koji je I obradio poznatu

američku narodnu pjesmu koja u njegovoj

interpretaciji nosi naziv Love me tender. Većinom

je igrao u glazbenim filmovima osrednje

vrijednosti, ali s naslovnim pjesmama koje su

redovito postajale hit. U razdoblju od 1957. do

1966. Presley se nalazio na listi deset

najkomercijalnijih američkih glumaca.

Godine 1975. nastupaju ozbiljni zdravstveni problemi, dijabetes, gastritis, a pridružuje se i

droga o kojoj je kralj postao ovisan. U travnju 1977. doživljava srčani udar, ali ne mijenja

način života. 16. kolovoza 1977. Elvis pada u duboku komu zbog prevelike količine droge.

Liječnici mu pokušavaju spasiti život – ali ne uspijevaju. Elvisova smrt potresla je milijune

obožavatelja koji su se odmah sjatili u Graceland da velikanu odaju posljednju počast.

Elvis je još za života postao legenda potukavši sve rekorde: u dvadesetak godina rada objavio

je 97 ploča, a na vrhovima top lista proveo je čak 996 tjedana.

32

_____________________________________________________PORTRET UMJETNIKA

SALVADORE DALI (1904-1989)

Zasigurno ste čuli za poznatog slikara

Salvadora Dalija. Zasigurno ste i vidjeli neke

od njegovih slika. Ali tko je bio on ustvari? Što

znamo o njemu? Zbog svog ekscentričnog

istupa, zbog neobičnosti svojih djela, ispočetka

je bio vrlo slabo shvaćen i prihvaćen, da bi

poslije našao svoje mjesto u vrhovima svjetske

umjetnosti.

Ime Salvadora Dalija obilježilo je ne samo

moderno slikarstvo, nego i opću kulturu

današnjice. Njegove slike kao da spajaju

elemente iz svakodnevnog života s nečim što je

van prostora i vremena, s dijelovima svemira

gdje je vrijeme stalo, gdje vrijeme ne postoji.

Učenik je nadrealističke škole koja je

zastupala stajalište da se ovaj realni svijet

najbolje može objasniti, ako se ode u

nadrealno, u prostranstva mašte i sna. I

Salvador se poveo za tom idejom pokušavajući na platno

prenijeti dio svojih najdubljih vizija i snova.

U dobi od 16 godina doživio je smrt majke i taj ga je

događaj potresao do krajnjih granica jer je bio iznimno

vezan uz majku. Njegov stariji brat, koji se također zvao

Slavador, umro je prije njegovog rođenja, ali Salvador

je tvrdio da je s njim također bio povezan u duhu kao i s

majkom. Kao dječak proživljavao je svijet duboko,

snažno i emocionalno, a imao je i mnogo čudnih snova i

halucinacija. Sve je to naravno imalo utjecaj na njegov

životni poziv, opsesiju, stil življenja i profesiju.

Studirao je umjetnost, no izbačen je sa studija zbog

nedoličnog ponašanja, a njegovi profesori ocijenili su

njegove slike kao promašaj i neukus. No i pored toga

Dali je nastavio slijediti svoj san, brušeći svoj stil i radeći

i na najsitnijim detaljima. Uzori sum u bili slikari Pablo

Picasso i Joan Miro, no nije se zadržao mnogo na uzorima, već je gradio vlastiti svijet slikanja.

“Ja slikam slike koje me tjeraju da umrem za sreću, ja stvaram s potpunom prirodnošću, bez ikakve brige o estetici, ja stvaram djela koja me inspiriraju s apsolutnom emocijom i pokušavam ih naslikati iskreno.” Salvadore Dali

Uvijek je nanova iznenađivao svijet, kako svojim

djelima, tako i svojim istupima u javnosti.

33

_________________________________________________________________PORTRET UMJETNIKA

Godine 1929. napravio je svoj prvi nadrealistički film pod nazivom Andaluzijski pas, a 30-tih godina

20.stoljeća nastala je velika većina njegovih djela.

Ubrzo je počeo izjednačavati nadrealizam sa

sobom pa su ostali nadrealisti reagirali

izbacivanjem Dalija iz nadrealističkog pokreta.

No on za to nije mnogo mario. Bio je isuviše

tašt da bi ga to povrijedilo. Čudnog izgleda,

čudnog ponašanja, sa svojim upečatljivim

brkovima znao bi izazvati iznenađenja i šokove

u javnosti svojim izjavama, poglavito o o sebi.

U jednoj je emisiji cijelo vrijeme govorio o sebi

u trećem licu da bi na kraju mogao izjaviti:

‘’Dali je besmrtan i neće umrijeti!’’.

Rastrojen, čudan, nagao, a opet toliko bogat tonovima,

kao da se igra, spaja nespojivo, u isti kontekst stvalja

predmete koji jedni s drugim naizgled nemaju veze, ali

upravo u skladu boja možemo pronaći simfoniju

trenutka. Kao da kroz njegove slike vidimo prolaz u

drugu dimenziju u kojoj ne postoje granice.

Dali je za života oslikao preko 1500 slika, a bavio se i

dizajnom, fotografijom, igranim i crtanim filmom.

Neke od njegovih poznatih slika nose naslove:

Postojanost pamćenja, Žirafa u plamenu, Gala, Posljednja

večera, Dječja karta svijeta, Raspeće i sl. Mnogi

uspoređuju naboj njegovih slika s glazbom grupe Pink

Floyd. Članovi grupe često su se koristili njegovim

djelima kao ligt motivom za svoje pjesme.

I za kraj pitanje da li je zadnju sliku na stranici

naslikao Dali, ili je to bio Marko Brajković mali?

Da se ne zamarate odgovorima, slika je djelo našeg

učenika Marka Brajkovića iz 7.a razreda centralne

škole čija slika Dani kruha neodoljivo podsjeća na

Dalijev način slikanja. Razlomljeni kruh lebdi u

beskrajnom plavetnilu. Nadamo se da će Marko

nastaviti slikati, i – nikad se ne zna, možda upravo on

bude neki novi Salvador Dali. Nikad ne smijemo

dozvoliti da nam talenti propadnu.

34

JESEN

Iz godine u godinu ona će uvijek doći i našim ulicama proći.Govorim o dobu kad je

manje veselja.Jesen to je doba kad se vrijeme mijenja.Grane skidaju svoj šareni

plašt.Dječiji hod veselo škripi po jesenjem lišću.Cvrkut ptica koji nas je nekoć

budio,vraćao u život više nije tu,zapravo daleko je na jugu.Vjetar,kiša,oluja - bore se u

zraku.Jesen je ponekad jako tiha.Možda nas zove van a mi je ne čujemo,tražimo je jer

će ubrzo u povjetarcu otići a da je i ne opazimo.Možda će nam nedostajati,a možda i ne

ali čudo svakako će se dogoditi kad nas bude gledala u tuzi i ta nam čarobna jesen daje

do znanja kakvi smo mi zapravo.Sve ono što je prije postojalo,nije uništila jesen nego

mi.Pokušajmo je prihvatiti,jer ona za nas doći će uvijek,ma ja znam da ću je voljeti

zauvijek.

JESEN

ŠTO NAM GOVORI 23.9.?

GOVORI NAM DA JE TAJ DATUM MEDEN,

BEZ OBZIRA ŠTO NEKAD MOŽE BITI LEDEN.

TADA POČINJE JESEN ,

I SAV NAROD JE VESEL.

ISTO NIKAD NIJE VRIJEME,

SVE LIŠĆE VENE.

VRUĆINE VIŠE JE DOSTA,

ZATO KIŠU ZBOG TOGA MOLIM

I JESEN ZBOG TOGA

VOLIM!!!

Božena Kordić, 7b CŠ Višići

35

______________________________________________________________________________________JESTE LI ZNALI

JESTE LI ZNALI?

TKO JE NAJBOGATIJI NA SVIJETU? TKO JE PRVI STUPIO NA MJESEC? SVE

INFORMACIJE KOJE VAS ZANIMAJU ODSAD U PODRUBRICI JESTE LI ZNALI? –

Uređuje: Božena Kordić

Jeste li znali

*da svaki put kad poližete markicu unosite u organizam deseti dio

kalorije.

*da za jedan kilogram meda pčele moraju posjetiti 4 milijarde cvijetova i prijeći put 4 puta duži od

zemljinog opsega.

*da dešnjaci u prosjeku žive 9 godina duže od ljevaka.

*da mrvice kruha uspješno brišu tragove grafita olovke kao i gumica.

*da ukoliko je točno da je svemir beskonačan svatko od nas negdje u

njemu ima identičnu kopiju.

*da žene u prosjeku više kradu od muškaraca.

*da je izvjesni Amerikanac Charles Osborne zapamćen kao čovek koji je

najduže štucao, čak 69 godina.

*da ako nosite slušalice u uhu samo 1 sat dnevno, povećali bi broj

bakterija čak 700 puta.

*da svaka kap morske vode sadrži milijardu atoma zlata.

*da je kazna za ubijanje mačke prije 4000 godina u Egiptu

bila smrt.

*da su kristali veliko prirodno blago i da imaju moć

pamćenja.

*da donirajući 0,5L krvi možete spasiti 4 života.

*da na Uranu ljeto i zima traju po 21 godinu.

36

Biseri mudrosti

SHAKESPEARE: ''Kukavice umiru mnogo puta prije smrti, dok hrabri

ukus smrti osjete samo jednom.''

KRIŠNAMURTI: ''Svi mi želimo da budemo poznati i popularni; i taj

moment kada poželimo da budemo netko i nešto je onaj koji nas

čini neslobodnim.''

PITAGORA: ''Snaga uma počiva na trezvennosti -

- stoga sačuvaj svoj razum nezatamljenim strastima.''

SENEKA : "Koga god vidiš da je nesretan, znaj da je čovjek.

EZOP : '' Bolje je jednom zaista umrijeti, nego cijeli život umirati od straha. ''

SCHILLER : '' Najljepši snovi o slobodi snivaju se u tamnicama. '

GOETHE : " Pametnom čovjeku je gotovo sve smiješno, mudrome

gotovo ništa. "

MILJKOVIĆ : '' Ako smo pali, padu smo bili skloni. ''

BALZAK : " Ljubav je jedina strast koja priznaje prošlost i

budućnost.

PASCAL : " Pametan čovjek nikada neće reći da sve zna. "

37

IMPRESUM

Glavni urednik: Igor Beno, knjižničar

Suradnik: Josip Pavlović, nastavnik informatike

Novinari (nastavni kadar):

Igor Beno

Ksenija Brajković, učiteljica

Novinari (učenici)

Ivona Karačić

Nikolina Markota

Božena Kordić

Mia Krstičević

Gabrijela Dugandžić

Ana Šutalo

Rahela Vego

Ana Raguž

Marija Babić

Stjepan Bošković