DJEJA KNJIEVNOST

Djeja knjievnost obuhvaa djela to po tematici i formi odgovaraju djejoj dobi, a koja su ili svjesno namijenjena djeci ili autori nisu svjesno namijenili djeci, ali su tijekom vremena izgubivi mnoge osobine koje su ih vezale za njihovo doba postala prikladna za djeju dob.

FUNKCIJA DJEJE KNJIEVNOSTI

Otkad postoji knjievnost, uvijek se raspravlja i njenoj svrsi, je li ona samo umjetnost rijei ( ta estetska dimenzija) ili je li sredstvo za pouku odnosno sama poruka ( ta etika dimenzija)? Knjievnost bez funkcije ne bi imala smisla. Za vrijednost jednog djela nije bitno samo to se pria nego i kako se prica, bitan je dakle odnos izmeu etikog i estetskog, izmeu lijepog i dobrog, jer ovjek nije samo estetsko bie, ve je i moralna osoba.

S obzirom na tu funkciju djeje knjievnosti zapaamo njezina 4 stupnja:

1. Eksplicitna autorova pouka

2. Pouka kroz lik u djelu za slanje odreene pouke u djelu pripovjeda se skriva iza svog lika koji postaje njegov glasnogovornik

3. Pouka fabulom pouavanje fabulom najei je stilski postupak, djeji pisac poruku eli plasirati uzbudljivom priom i njezinim ciljanim raspletom.

4. Postupak koji predstavlja sklad izmeu stilske igre i pouke. eli li se pisac uvui pod kou malom itatelju, on mora prihvatiti njegov svijet, njegovu doivljajnost i putove spoznaje

Djeja knjievnost e ispuniti svoju funkciju ako pisac u njoj postigne sklad izraza i sadraja estetskog i etikog.

Postoji 5 vrsta djeje knjievnosti: slikovnica, igrokaz, pria, djeja poezija i romani i pripovjetke o djetinjstvu.

Postoje tzv. granine vrste, a to su one koje zaokupljaju i staro i mlado, a u njih svrstavamo: pustolovna djela, znanstveno-fantastina djela, strip, knjievna animalistika, putopisi, dnevnici.

SLIKOVNICA

Prva knjiga s kojom se dijete susree. To je dvodimenzionalna knjiga, ona je spoj slike i teksta, odnosno likovnog i tekstualnog. Postavlja se pitanje koja je od tih komponenti vanija, kojoj dati prednost u slikovnici? Treba naglasiti da su njihove uloge ravnopravne. Tekst mora biti sadrajan, izraajan jasnim i preciznim stilom, istim jezikom. Dijete uz sliku vee tekst i tako ga memorira i reproducira. Budui dakle da mali korisnik svijet spoznaje slikom, likovni dio slikovnice je vaan i ravnopravan tekstovnom. Izmeu njih postoji sinkronika veza to znai da u slikovnici jednako sudjeluju i tekstopisac i ilustrator. Tekst je najee ponuen u stihu, u njemu je manje naglaena slikovnost, a vie ritamsko-melodijska struktura. Jer upravo takvu organizaciji dijete uz itateljsku pomo lake upamti napisanu.

Postoje slikovnica za mlau djecu s jako malo teksta ili ak bez teksta, kao to ima i takvih u kojima dominira rije,a takve bismo mogli nazvati ilustriranim knjigama. Svakako je najbolje ako je omjer slike i teksta proporcionalan. Ako je podjednako upotrebljeno likovno i tekstualno, ako se slika i tekst dopunjuju i skladno proimaju.

S obzirom na namjenu razlikujemo slikovnice spoznajnog i poetskog tipa. Slikovnice spoznajnog tipa pruaju djetetu odreene spoznaje o ivotu i prirodi, to su one koje upoznaju dijete s ambijentom u kojem ive, koje upuuju u osnovu brojanja, u igru slovima. A s druge strane slikovnice poetskog tipa ne pruaju djetetu neka pouzdana i precizna znanja, nego prije svega djeluju na njegovu matu, ukus i sl.. To su razliite pjesmice, bajke.

Dobra vrijedna slikovnica kod djece razvija matu, otri dar zapaanja, upoznaje ih sa svijetom, razvija smisao za ljepotu, bogati rjenik. Svakako treba istaknuti velike mogunosti odgojno-obrazovnog djelovanja i utjecaja slikovnica.

IGROKAZ

Kazivanje igrom, djeja drama. Postoje igrokazi razliite duljine, od jednoinki do onih od 3 ili vie inova. Razumljivo je da se djeca lake prilagode igri kraih igrokaza. U oskudici izvornih dramskih tekstova esto se pribjegava dramatizaciji prikladnih knjievnih djela za djecu. Dramatiziraju se narodne bajke, fantastine prie, pripovjetke, romani, ciklusi poezije. Uz igrokaz se esto veu lutkarske igre ( iz knjige nauiti).

PRIA

a) NARODNA PRIA obuhvaa 3 vrste: bajka, novela i anegdota.

b) UMJETNIKA PRIA obuhvaa: bajka, fantastina pria i pria bliska realistinoj pripovjetci.

*UMJETNIKA BAJKA

Bajka je vrsta prie u kojoj se udesno i nadnaravno ispreplie sa zbiljskim. Na takav nain izmeu prirodnog i natprirodnog; stvarnog i izmiljenog nema pravih suprotnosti. Aristotel u svojoj Poetici govori o katarzi, tj. proienju osjeaja koje gledatelj doivljava u tragediji.

Botelheim istie da je bajka terapeutska. Sretnim zavretkom junakova puta i dijete rjeava svoje tjeskobe i proiuje osjeaje. Postoje opet i shvaanja kako privlanost bajki valja zahvaliti i injenici to djeluje antidepresivno. To su dinamine prie iji protagonisti ne doputaju da budu svladani. To su prie u kojima se njihovi junaci ne predaju.

Iako su razliite po tematici i motivima, postoje odreene karakteristike preko kojih sve bajke moemo dovesti u vezu, a to su:

1. Zbiljski likovi (ljudi, ivotinje)

2. Natprirodni likovi (mitoloka bia)

3. Metamorfoze (preobrazbe)

4. Ustaljeni brojevi ( od 1 do 9)

5. Stil prianja jednostavan

6. Daljine se prevaljuju za malo vremena

7. Nema oznake vremena i prostora

Etinost bajke je njezina sredinja odrednica, a ine je:

Protagonisti svladaju sve prepreke i na kraju se istie njihova pobjeda

Istie se podjela likova s obzirom na dobre i loe osobine, a u borbi dobra i zla, dobro uvijek pobjeuje

Bajka potvruje vrijednost portvovnosti (rtva za blinjeg)

Bajka dijete pouava da je sretan, valjan ivot nadohvat samo je do njega potrebno svladati odreene potekoe i pogibelji

Bajka nizom primjera prua dokaz o snazi ljubavi, osobito roditeljske, ma kakva im djeca bila.

Ivana Brli-Maurani predstavnica umjetnike bajke. 3 razdoblja (Ogulin, Zagreb, Slavonski Brod).

Hans Christian Andersen

DJEJA POEZIJA

Dijete se s poezijom susree od najranijih dana. Djeja pjesma esto prevladava u djejoj knjievnosti. Pitanje je to svrstati u djeju poeziju i kako odrediti to pripada djejoj poeziji, a to poeziji odraslih.

U antologijama djejeg pjesnitva obino se nalaze sljedee vrste pjesama:

1. Pjesme nastale kroz igru (brojalice, rugalice,)

2. Pjesme koje su autori svjesno namijenili djejoj itateljskoj publici

3. Pjesme koje obrauju tematiku djetinjstva

4. Razliite pjesme o prirodi

5. Neke jednostavnije domovinske pjesme

6. Pjesme za koje se pretpostavlja da bi ih djeca mogla razumijeti, iako im nisu svjesno namijenjena, ne govore o djetinjstvu i nisu ih napisali djeji pjesnici.

Posebnost djeje poezije je u tome to u svom totalitetu nosi atribute djetinjstva i trai odjek ponajprije u djetetu. Najprije se razvila u usmenoj predaji narodnog stvaralatva u vidu uspavanki, brojalica, zagonetki i ostalih pjesnikih formi.

Djeja se pjesma dugo vremena odlikovala strogom pravilnou metra i rime. Imala je gotovo uvijek jednak broj slogova s tonim podudaranjem na zavretku stiha, tako je djelovala ukoeno, konzervirano, zastarjelo.

U novije vrijeme djeja se pjesma sve vie oslobaa tih pravila. Postaje izraz istinskih djejih preokupacija, te nastoji biti slobodna, iva i nesputana kao djeja igra i misao. Sve se vie u novije vrijeme iri i krug motiva. Nije vie ogranien samo na dob, lanove obitelji, godinja doba, na svijet ivotinja i kolu, prirodu i crkvene blagdane i sl.. U novije vrijeme pjeva se o djejim snovima, doivljajima velike sree, pa ak i o prvim ljubavnim treperenjima i enjama, ukratko pjeva se o svemu to na bilo koji nain ulazi u fenomen djetinjstva.

Ljubavni motivi i u najnevinijoj formi su dugo vremena bili tabu u djejoj poeziji , jednako tako nisu se iznosili ni problemi s nalija ivota (socijalna nepravda itd.).

Moderna djeja pjesma ukida te zabrane i postaje otvorena svemu to na bilo koji nain ulazi u svijet djeje poezije.

Odrednice djeje pjesme :

1. Humoristina raspoloenja ( u skladu s psihom djeteta). Djeje pjesme su smijene, vesele, pa emo naii esto na besmislene stihovne igre, epigramske basne, kratke blic-pjesmete na grafike eksihibiocizme koji slue za izazivanje humora.

2. Narativna struktura (naglaena u djejim pjesmama) dakle, bitno je u pjesmi neto ispriati jer je djeci bliska pria, dogaaj, anegdota, a u svojim pjesmama priaju Gregor Vitez, Zvonimir Balog, Pajo Kaniaj, Luka Paljetak i dr..

3. Naglaena ritminost djejih pjesama, a ritam brz, veseo, zaigran, slobodan

ROMANI O DJETINJSTVU

Govorimo li o djejem romanu mora nas zanimati barem troje:

1. Postoji li djeji roman i ako postoji koja su njegova poetika obiljeja?

2. Je li tim obiljejima djeji roman komplementaran romanu za odrasle?

3. Postoji li hrvatski djeji roman?

Prema Joi Skoku djeji roman je razvedena, sloena i slojevita izmiljena ili stvarnosna pria o (djejem) ivotu s likovima koji pripadaju odreenoj uzrasnoj dobi, ali i pria koja posjeduje svoju dinamiku i zasniva se na specifinom djejem motritu svijeta u kojem se uzbudljivom radnjom djela oblikuju likovi psiholoki i etiki profilirani.

Djeji roman je slojevita pripovjedna vrsta djeje knjievnosti u kojem su glavni likovi djeca sa svim svojim doivljajima, strepnjama i nadama. Ovakva vrsta romana u prvi plan stavlja ivot djeteta (djetinjstvo), a u njima se na realistian nain iznose dogaaji koji ulaze u sastavnicu ivota jednog djeteta: kola, igra, razliiti djeji pothvati, odnos djeteta i obitelji i sl..

Djeaci su u ovim romanima najee glavni likovi, djevojice se u njima pojavljuju rijetko ili gotovo nikako.

Najvaniji poetiki segment djejeg romana je naracija, dakle uzbudljiva i napeta pria.

Postoji 5 odrednica koje sadrava svaki roman o djetinjstvu:

1. Druina (klapa) dijete je najee prikazano u drutvu (druini). Dijete ne moe i ne eli ivjeti izolirano ve trai i voli drutvo i igru s vrnjacima.

2. Pustolovna odrednica dijete u odreenoj ivotnoj dobi poinje matati o brojnim uzbudljivim dogaajima u kojima je ono obino glavni junak, o dalekim zemljama, u sve to se moe nazvati pustolovinom.

3. Akcija dijete ne moe mnogo boraviti u zatvorenom prostoru, ve je eljno igre, kretanja, novih dogaaja, putovanja,

4. Igra ovaj element proima sve ranije spomenute sastavnice. Dijete se vrlo lako poistovjeuje s odraslima, pa u igri esto postaje uitelj, lijenik, astronaut, Mata pri tome nema granica i nema uloge u kojoj se dijete ne moe zamisliti.

5. Jasnoa kazivanja nerazumljivo i teko djelo ak i ako je rije o vrijednom knjievnom djelu, vrlo e teko oarati dijete.

Hrvatski predstavnici djejeg romana

MATO LOVRAK

Njegov stalni doticaj s djecom ( bio uitelj dugo godina) uvelike je utjecao na njegovo knjievno stvaralatvo. Knjievnim radom bavio se preko 40 godina. Objavio je dvadesetak djela za djecu i mlade: Druba Pere Kvrice, Vlak u snijegu, Anka Brazilianka, Neprijatelj broj 1 i mnoge druge. U svojim romanima prikazuje selo i ivot na selu, djeji ivot u svoj njegovoj sloenosti, nemiru i aktivnosti. Lovrakovi mali junaci nisu idealna bia, ve obini (seoski) djeaci sa svojim matanjima, snovima, igrama, svaama, Njegova djela su realistina proza. Pri karakterizaciji likova nije pribjegao idealizaciji, nego je svoje junake pokuao oblikovati po uzoru na pravu djecu, njegovi junaci ive u svom svijetu koji nije uvijek po volji njihovih roditelja. Ponekad se javlja pravi antagonizam tih dvaju svjetova. Lovrakovi likovi na odreeni nain upuuju kritiku svijetu odraslih, njegovi junaci najee su istrgnuti iz kolskih klupa. Lovrak se naoko eli iskljuiti iz svijeta odraslih i nastoji to dublje zaroniti u svijet malenih. On prikazuje djecu u igri, u koli, u vjenom pokretu i dinamici koji karakterizira djeju narav. Oni u igri oponaaju odrasle uivljavajui se u njihove probleme i stavljaju se u njihove uloge. Svoje djetinjstvo provode u nekoj sintezi igre i rada. Odakle njegovim djeacima brinost, marljivost, snalaljivost, smisao za radne akcije. No, ipak time nisu prestali biti djeca. Kad sudjeluju u nekom pothvatu oni ne zaboravljaju na igru. Samo im se ona pretvara u ozbiljan stvaralaki posao. U prvim njegovim romanima krije se sve ono to karakterizira najbolje djeje romane svijeta: zanimljiva fabula, napetost zbivanja, djeja psihologija, pustolovnost i akcija, tenja za udruivanjem u kolektiv i sukobi u njemu, vedrina i humor itd.. U svojim romanima Lovrak slika selo i ivot na selu, druina nastaje spontano, a poglavito iz djeje priroene ideje za udruivanjem u igri. Odrasli se pojavljuju u perifernim ulogama, istaknuto mjesto meu njima zauzima uitelj. U njemu djeca gledaju ne samo svog nadreenog, nego i prijatelja, zatitnika i savjetnika. Njemu e prvom odati svoje tajne i zatraiti od njega pomo. On je jedini odabranik iz svijeta odraslih, ukljuen je u sve djeje akcije u romanima, te na simbolian nain predstavlja vezu izmeu djece i odraslih koji su podijeljeni na dvije suprotne strane.

IVAN KUAN

Gradski pisac, pisao i za odrasle, ali je objavio znaajna djela za djecu: Uzbuna na zelenom vrhu, Koko u Parizu, Koko i duhovi, Lae Melita i drugi.

Lovrak prvenstveno prikazuje seosku djecu, dok je Kuan tvorac likova gradskih djeaka i djevojica. Njegovi djeaci su novost u hrvatskom djejem romanu. Oni su kolniki kazano potpuno nepedagoki (imaju nadimke, vole dugo spavati, ne vole jesti kada je vrijeme ruka, piju crnu kavu da ostanu noni budni kao detektivi, nou se iskradaju iz domova,) ukratko to su gradski fakinii, no svi ti njihovi nestaluci su simpatini, ne prerastaju u nikakvo zlo ili moralne opaine Njihova pustolovina je usmjerena plemenitom cilju, hvatanju prekritelja zakona. Svoje junake je potpuno preselio iz ruralne u urbanu sredinu, poglavito zagrebaku. Kod Kuana nalazimo pokuaj i afirmaciju djejeg detektivskog romana.

Romani s glavnim likom Kokom Kokoteka- serije tih romana.

BASNA

Basna je kratka knjievna tvorevina s pounom tendencijom u kojoj su nosioci radnje ili zapleta najee ivotinje. U basni se predstavlja vii stupanj prikazivanja ivotinja i razlikuje se od njihovog prikazivanja u primjerice bajkama. U bajkama su zapravo zastupljene prave ivotinje koje dodue govore nekim svojim jezikom koji mogu razumjeti samo odabrani. Za razliku od toga u basnama ivotinje govore i ponaaju se kao ljudi, a iz svakog njihova pokreta i rijei proizlazi pouka za ljude.

Jean de la Fountaine u uvodu knjige svoji basni napisao je ivotinje slue da pouim ljude. Iako se ne moe zanijekati da su u pojedinim basnama ivotinjske crte vrlo dobro uoene i izraene ipak basnama nije najvaniji cilj pruiti neke spoznaje o ivotinjama, nego izraziti istinu o ljudima. U basnama su ivotinje simboli kojima se prikazuju odreene ljudske staleke, moralne ili karakterne osobine. Cijela je basna dakle zasnovana na alegoriji. Njezin je cilj pomou antropomorfno prikazanih ivotinja ukazati na istinu o ljudima, na ljudske mane ili vrline. Pisane su u stihu ili prozi, a osim ivotinja uloge mogu imati i predmeti, te personificirane pojave. Iako su kratke knjievne tvorevine esto imaju jasno izraenu dramsku strukturu, zaplet, kulminaciju i rasplet. Znaajna je i moralna pouka koju basna donosi, takva pouka obino stoji na kraju basne, ali moe biti navedena i na poetku. Ponekad pouka u basni nije posebno istaknuta, ali je itatelj moe izvui iz konteksta basne.

Ocem basne se smatra Ezop. Danas 426 basni nosi njegovo autorsko ime. U 1.st. poslije Krista jedan osloboeni rimski rob Mkedonskog podrijetla Fedro izdao je moda najznaajniju zbirku Ezopovih basni, pisanu na latinskom jeziku, a nosi naslov Fabulae Aesopiae. I njima ivotinje predstavljaju razliite ljudske kategorije (lisica-lukavac,spletkar; lav-tiranin; aba-hvalisavac; magrac-patnika,budale,).

4 pojedinosti su bitne kada je u pitanju odnos djeteta prema basni:

1. Basne su kratke knjievne tvorevine, a dijete u mlaoj dobi rijetko usredotouje panju na due tvorevine

2. Likovi u basnama su ivotinje, poznati djeji ljubimci, samim time zaokuplja se njihova panja

3. Basne esto imaju dramski intezitet. One su po pravilu drame u malom, a ne treba posebno ni isticati koliko djeca vole dinamiku i dramski sukob. Neka od njih basnu moda nee ni u potpunosti shvatiti, niti e je moi prepriavati, ali e je zato bez veih potekoa odglumiti.

4. Gotovo svaka basna nosi neku ivotnu istinu, neku prirodnu zakonitost, spoznaju, sve te spoznaje nisu pristupane djeci, ona ih u mlaoj dobi nee moi otkriti, ali e ih naslutiti. Ostalo ono dublje znaenje otkrit e im sam ivot.

Dva bitna predstavnika basne: I.A. Krilov i A. Lessing (proitati o njima u knjizi).