dječije siromaštvo i uskraćenost u bosni i hercegovini · pdf fileosnovni cilj ove...

Dr Zlata Bruckauf

Dječije siromaštvo i uskraćenost u

Bosni i Hercegovini

Analiza Ankete o potrošnjidomaćinstava iz 2011. godine

Dječije siromaštvo i uskraćenost uBosni i Hercegovini

Analiza Ankete o potrošnjidomaćinstava iz 2011. godine

Septembar 2014. godine

Dr Zlata Bruckauf

Sadržaj

KLJUČNI NALAZI IZVJEŠTAJA .................................................................................................... 8

1 UVod .................................................................................................................................. 11

1.1 djelokrug izvještaja ................................................................................................... 12

1.2 Podaci u metodologija .............................................................................................. 12

2 PRoFIL SIRoMAŠTVA MJERENoG NA oSNoVU PoTRoŠNJE ....................................... 15

2.1 Trendovi siromaštva ................................................................................................ 16

2.2 dječije siromaštvo kroz socio-ekonomske grupe .................................................. 17

Sažetak .............................................................................................................................. 21

3 USKRAĆENoST dJECE NA oSNoVU BAZIČNoG ModULA ANKETE o PoTRoŠNJI doMAĆINSTAVA (APd) ................................................................................................. 23

3.1 Materijalna uskraćenost ......................................................................................... 24

3.2 Uskraćenost stambenih sadržaja ........................................................................... 28

3.3 Uskraćenost djece kroz socio-ekonomske grupe .................................................. 32

Sažetak ............................................................................................................................... 34

4 ANALIZA VIŠESTRUKE USKRAĆENoSTI I MoNETARNo SIRoMAŠTVo ..................... 35

4.1 Preklapanja pokazatelja siromaštva ..................................................................... 36

4.2 aktori rizika od pojave dječijeg siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje i uskraćenosti ............................................................................................................ 39

Sažetak ............................................................................................................................... 45

5 NdEKS dJEČIJE USKRAĆENoSTI ZASNoVAN NA Ad-HoC ModULIMA ...................... 47

5.1 Pristup koji djeca imaju sadržajima namijenjenim djeci, kao i ostalim sadržajima u domaćinstvu ........................................................................................................... 49

5.2 aktori rizika za pojavu uskraćenosti kod djece (nedostatak 3+ i 5+ dobara) ................................................................................... 53

Sažetak ............................................................................................................................... 55

6 ULoGA RAZLIČITIH SoCIJALNIH NAKNAdA U UBLAŽAVANJU SIRoMAŠTVA ............ 57

Sažetak ................................................................................................................................61

7 ZAKLJUČCI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

dodATAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

BIBLIoGRAFIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

6

Tabele

Tabela 2.1 Učestalost pojave siromaštva prema različitim pragovima siromaštva ..................... 17

Tabela 2.2 Stopa dječijeg siromaštva, jaz siromaštva i struktura siromaštva zasnovani na karakteristikama domaćinstava ................................................................................................... 17

Tabela 3.1 Učestalost pojave nedostatka trajnih dobara (u procentima) ..................................... 25

Tabela 3.2. Indeks prostog zbira – broj trajnih dobara koja nedostaju ........................................ 26

Tabela 3.3 Prosječna materijalna uskraćenost ponderisana prema rasprostranjenosti i stope uskraćenosti ................................................................................................................................... 27

Tabela 3.4 Učestalost pojave nedostatka infrastrukturnih sadržaja i prenaseljenosti domaćinstva u procentima ........................................................................................................... 28

Tabela 3.5 Indeks prostog zbira – broj infrastrukturnih sadržaja

koji nedostaju u domaćinstvu ........................................................................................... 29

Tabela 3.6 Prosječna infrastrukturna uskraćenost ponderisana prema rasprostranjenosti i stope infrastrukturne uskraćenosti ........................................................................................... 30

Tabela 3.7 Pokazatelji prenaseljenosti domaćinstva ......................................................................... 31

Tabela 3.8 Stope uskraćenosti prema socio-ekonomskim karakteristikama u procentima ......... 32

Tabela 4.1 Sažetak stopa dječijeg siromaštva i uskraćenosti ........................................................... 36

Tabela 4.2 Korelacijska matrica za siromaštvo mjereno na osnovu potrošnje i dimenzije uskraćenosti .................................................................................................................................. 37

Tabela 4.3 Udio višestruko uskraćene djece ...................................................................................... 37

Tabela 4.4 Preklapanje između relativnog siromaštva i materijalne i infrastrukturne dimenzije uskraćenosti .................................................................................................................................. 39

Tabela 4.5 Vjerovatnoća pojave siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje ............................... 40

Tabela 4.6 Vjerovatnoća pojave uskraćenosti ................................................................................... 43

Tabela 5.1 Učestalost pojave uskraćenosti za određena dobra za cijelu dječiju populaciju (polovina ponderisanog uzorka) ................................................................................................. 50

Tabela 5.2 Analiza konzistentnosti i pouzdanosti koja se odnosi na uskraćenost sadržaja zasnovana na Cronbachovom koeficijentu pouzdanosti (Alfa) .............................................. 51

Tabela 5.3. indeks prostog zbira – broj sadržaja koji nedostaju (specifičnih sadržaja koji se odnose na djecu kao i onih koji se odnose na domaćinstvo) .................................................... 52

Tabela 5.4 Vjerovatnoća pojave uskraćenosti prema pragovima 3+ i 5+ ....................................... 53

Tabela 6.1 Zabilježene socijalne naknade za ukupnu populaciju i struktura primalaca naknada prema siromaštvu .......................................................................................................................... 59

Tabela 6.2 Stope dječijeg siromaštva, uključujući i isključujući socijalne naknade za ukupnu dječiju populaciju 2011. godine ...................................................................................................... 60

Tabela 6.3 Stope siromaštva članova domaćinstva sa ili bez prihoda od socijalnih naknada .. 60

Dječije siromaštvo i uskraćenost u Bosni i Hercegovini

7

Slike

Slika 3.1 Raspodjela uskraćenih materijalnih dobara prema jednostavnom indeksu ................... 26

Slika 3.2 Infrastrukturni sadržaji koji nedostaju u domaćinstvu (indeks prostog zbira) .......... 30

Slika 4.1 Preklapanje uskraćenosti relativnog dječijeg siromaštva mjeenog na osnovu potrošnje i materijalne i infrastrukturne uskraćenosti (prikazano kao udio u odnosu na ukupan broj djece u populaciji) ........................................................................................................................... 38

Slika 5.1 Raspodjela dječije populacije prema broju sadržaja koja im nedostaju ........................... 53

8

Ključni nalazi istraživanja

1. Stopa relativnog dječijeg siromaštva u Bosni i Hercegovini u 2011. godini iznosila je 19.7%, što je za 0.9 procenata više u odnosu na 2007. godinu (18.8%). ovo predstavlja kontrast u odnosu na neznatno opadanje stope relativnog siromaštva za ukupnu populaciju, kao i stope koja se odnosi na siromaštvo na nivou domaćinstva. Stopa apsolutnog dječijeg siromaštva od 30.5% (ispod linije od 238 KM) predstavlja značajan porast od 4.3 procenta u odnosu na nivo iz 2007. godine kada je iznosila 26.2%. Pored toga, ta stopa je porasla znatno više u odnosu na stopu koja se odnosi na pojedince i domaćinstva, što ukazuje na to da su djeca u periodu makroekonomske nestabilnosti bila nesrazmjerno pogođena siromaštvom.

2. U prosjeku, udio djece definisane kao materijalno uskraćene (kojima nedostaje 5 ili više trajnih dobara) bio je za 3.1 procenta niži 2011. godine (10.2%) u odnosu na 2007. godinu (13.3%). dok se prosječna stopa uskraćenosti smanjila za 1 procenat i iznosi 14.7% za svu djecu u poređenju s 2007. godinom (15.7%), situacija sa stopom koja se odnosi na djecu u stanju siromaštva je nepromijenjena i iznosi 26.4%. Djeca u stanju siromaštva imaju gotovo dva puta veće izglede da osjete materijalnu uskraćenost od prosjeka unutar populacije. Prema indeksu ponderisanom prema rasprostranjenosti, prosječna stopa materijalne uskraćenosti relativno siromašne djece (26.4%) je 1.8 puta veća od nacionalnog prosjeka (14.7%).

3. Proporcionalni udio djece definisane kao stambeno (infrastrukturno) uskraćene (kojima nedostaje 4 ili više osnovnih sadržaja) neznatno se povećao, za 1.7 procenta, sa 25.0% koliko je iznosio 2007. godine na 26.7% koliko je iznosio 2011. godine. djeci koja žive u siromaštvu znatno češće nedostaju osnovni infrastrukturni sadržaji u domaćinstvu i češće žive u prenaseljenim domaćinstvima nego prosječan stanovnik. Međutim, disparitet između djece koja žive u siromaštvu i ukupnog broja djece kada je riječ o stambenoj uskraćenosti manji je u poređenju s materijalnom uskraćenosti.

4. Gotovo polovina dječije populacije (47.6%) je 2011. godine živjela u prenaseljenim domaćinstvima, u poređenju sa 38.5% 2007. godine. Pokazalo se da je ova dimenzija uskraćenosti znatno bliže povezana s apsolutnim dječijim siromaštvom, dok je u isto vrijeme dokazana njena snažna povezanost s gradskim tipom naselja i veličinom domaćinstva.

5. 4.1% od ukupnog broja djece u Bosni i Hercegovini istovremeno je izloženo i monetarnoj i nemonetarnoj dimenziji siromaštva: ta djeca žive u relativnom siromaštvu mjerenom na osnovu potrošnje, ali se također definišu i kao materijalno i infrastrukturno uskraćena (isključujući faktor prenaseljenosti domaćinstva). Zajedno sa 2.1% djece koja žive samo u relativnom siromaštvu i materijalno su uskraćena čine grupu s najvećim jazom siromaštva od 0.34 - 0.35. ova grupa najvjerovatnije predstavlja djecu s kumulativnim nedostacima koje donosi život u hroničnom siromaštvu.

6. Oko 9% djece koja su relativno siromašna nije uskraćeno ni prema materijalnoj, ni prema infrastrukturnoj dimenziji, prema izabranim pragovima. ova grupa ima najniži jaz siromaštva od 0.20 (ispod prosjeka koji se odnosi na sve siromašne). Grupa najvjerovatnije predstavlja one koji se nalaze u stanju prolaznog siromaštva usljed fluktuacija nivoa njihove potrošnje.


9

7. Prema svim mjerilima siromaštva, slaba obrazovanost, nezaposlenost i neaktivnost nosioca ili odraslih članova domaćinstva najkonzistentniji su i najčvršći razlozi za pojavu rizika od dječijeg siromaštva u zemlji. ovi faktori ne mogu biti posmatrani odvojeno jedni od drugih, jer upravo njihova uzajamna zavisnost često otvara put dugoročnom i višestrukom nepovoljnom položaju.

8. Visok rizik od pojave težeg oblika siromaštva, apsolutnog siromaštva, također je snažno povezan s veličinom domaćinstva, posebno kada je visok udio onih članova domaćinstva koji zavise od drugih (broj djece u domaćinstvu). Iako pripadaju manjoj grupi djece u Bosni i Hercegovini, djeca koja žive u domaćinstvima sa samohranim roditeljem ne samo da imaju najveći jaz siromaštva, već su izložena i najvećem riziku uskraćenosti prema kompozitnom indeksu uskraćenosti djece (nedostaje im ‘3 i više’ i ‘5 i više’ stavki prema ad-hoc modulima Ankete o potrošnji domaćinstava).

9. Djeca u dobi od 0-5 godina i ona koja žive u domaćinstvima s djecom te dobne grupe suočena su s najvećim rizicima svih oblika uskraćenosti, uključujući uskraćenost prema ljestvici dječije uskraćenosti od 12 stavki.

10. Rizici koje sa sobom nose uskraćenost po infrastrukturnoj osnovi i prenaseljenost domaćinstva u velikoj mjeri su povezani sa strukturnim faktorima kao što su tip naselja i geografsko područje. Život u seoskim područjima i područjima van Federacije Bosne i Hercegovine povećava mogućnost pojave infrastrukturne uskraćenosti djece.

11. Kao i prema podacima iz 2007. godine, određene socijalne naknade nisu značajnije uticale na prosječnu stopu dječijeg siromaštva u zemlji ni 2011. godine, uglavnom zbog slabe pokrivenosti populacije ovim naknadama. Međutim, što se tiče primalaca tih naknada, razlika je primjetna. U ovoj grupi, starosne i porodične penzije pomogle su da se i do 20% djece izdigne iznad linije siromaštva. Starosne penzije su također pomogle da se 30% djece koja žive u domaćinstvima primaocima starosne penzije izdigne iznad praga apsolutnog siromaštva. dječiji doplatak je značajno uticao na samo 5% djece iz domaćinstava koja primaju ovu vrstu pomoći. Uopšteno govoreći, niska pokrivenost populacije ovim naknadama i slaba preciznost prilikom usmjeravanja pomoći i pristupa siromašnoj djeci dovodi u pitanje djelotvornost ovih socijalnih naknada (posebno kada je riječ o dječijem doplatku) kao instrumenata podrške porodicama i strategije za smanjenje dječijeg siromaštva.

12

1 Uvod

1.1 Djelokrug izvještaja

Siromaštvo djece sve češće se smatra multidimenzionalnim konceptom (Gordon, 2006.g.). S obzirom na to da su iskustva iz djetinjstva raznolika i da imaju brojne aspekte, siromaštvo se može manifestovati kroz nedostatak pristupa osnovnim uslugama, loše infrastrukturne uslove, ograničene mogućnosti za učešće u društvu i druženje s vršnjacima ili nedostatak kognitivne stimulacije. Prema tome, kako bi se pratile i odredile ranjive grupe, moramo se baviti i onim što nije obuhvaćeno novčanim mjerilima životnog standarda kao što su potrošnja ili prihodi i prepoznati uskraćenost koja nije finansijske prirode, a s kojom se djeca suočavaju u različitim aspektima svojih života (UNICEF, 2012).

osnovni cilj ove analize je predstaviti jedan multidimenzionalni pogled na siromaštvo djece u Bosni i Hercegovini, mjerenjem i poređenjem profila siromaštva i životnog standarda djece, kao i stepena njihove uskraćenosti u 2011. godini. ova analiza također pokušava izmjeriti u kolikoj mjeri djeca dobijaju podršku kroz sistem socijalnih naknada u zemlji. U tome su slijeđeni koraci analize koju je 2007. godine sačinio UNICEF u Bosni i Hercegovini (Chzhen, 2009.g.) i pružena komparativna slika dječijeg siromaštva u te dvije vremenske tačke. Značaj zabilježavanja promjene situacije u kojoj se nalaze djeca u odnosu na prošli izvještaj ne može se potcijeniti zbog složenog makroekonomskog okruženja i usko vezanih strukturalnih rizika, kao što su uslovi na tržištu rada.

Analiza je vođena sljedećim pitanjima:

• Koji su rizici koje sa sobom nosi siromaštvo kada su u pitanju djeca, u poređenju s opštom populacijom?

• Koje grupe djece su najranjivije kada je riječ o siromaštvu mjerenom na osnovu potrošnje?

• Koliko je prisutna dječija uskraćenost?

• do koje mjere se preklapaju i nagomilavaju različita mjerila siromaštva i uskraćenosti?

• Koji su glavni faktori rizika za pojavu siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje i uskraćenosti kod djece?

• Kolika je djelotvornost socijalnih naknada u izdizanju djece iznad linije siromaštva?

1.2 Podaci i metodologija

U skladu s Opisom poslova i zadataka (ToR), pri izradi analize profila siromaštva i uslova za život djece u Bosni i Hercegovini korišteni su podaci iz posljednje Ankete o potrošnji domaćinstava u Bosni i Hercegovini (APd) iz 2011. godine. APd BiH predstavlja primarno istraživanje u zemlji kojim se prikupljaju podaci o potrošnji, izdacima i ostalim ključnim pokazateljima životnog standarda,


13

uključujući pristup trajnim potrošnim dobrima, infrastrukturne uslove itd. APd također pruža informacije o osnovnim demografskim, ekonomskim i socijalnim karakteristikama. Podaci su prikupljeni na nivou domaćinstva (ukupna veličina uzorka iznosila je 7400 domaćinstava). Anketni instrumentarij je 2011. godine proširen za dva nova ad hoc modula: a) socijalna uključenost, migracije i doznake i b) zdravstveno stanje i usluge. ovi ad hoc moduli uključili su i posebna pitanja koja se odnose na djecu, njihove osnovne potrebe, ishranu, razvoj, učešće u društvu itd. To su odabrana pitanja s liste pitanja koja se odnose na djecu iz Ankete o prihodima i životnim uslovima koju je provela Evropska Unija (EU SILC) 2009. godine. Pri izradi ove Analize korišteni su podaci iz osnovnih kao i ad hoc modula.

ova studija slijedi zahtjeve postavljene u opisu poslova i zadataka (ToR) koji se odnose na prihvatanje metodoloških pristupa i analitičkih koraka korištenih u dokumentu ‘dječije siromaštvo u Bosni i Hercegovini: analiza Ankete o potrošnji domaćinstava za 2007. godinu (Chzhen, 2009).’ Svrha je postići, tamo gdje je to moguće, metodološku konzistentnost, a samim tim i uporedivost rezultata koji se odnose na situaciju u kojoj su se nalazila djeca u ovoj zemlji 2007. i 2011. godine. U nekim primjerima korištenje iste metode ili njenih dijelova nije bilo moguće. U tim slučajevima ponuđeno je objašnjenje u relevantnom dijelu izvještaja. Uz to, u ovom izvještaju korištena su neka nova pitanja posebno napravljena za djecu i domaćinstva iz ad hoc modula APd-a, kako bi se konstruisao indeks dječije uskraćenosti zasnovan na listi pokazatelja koju je predložio EU Eurostat, Statistički ured Evropske Unije. Metodologija i ograničenja relevantnih podataka iz APd-a BiH objašnjena su u dijelu 5.

S obzirom na to da su podaci za APd prikupljani na nivou domaćinstva, morali smo primijeniti dječiji ponder na cijeli uzorak, kako bismo mogli nastaviti s analizom u čijem je fokusu dijete. ovaj ponder sačinjen je kao proizvod konačnog pondera za domaćinstvo i broja djece u domaćinstvu. Prilikom analize siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje i materijalne i infrastrukturne uskraćenosti korištena je definiciju djeteta kao osobe od 0 do 18 godina, u skladu sa zvaničnom definicijom djeteta u Bosni i Hercegovini. Alternativni ponder za djecu sačinjen je za potrebe analize indeksa dječije uskraćenosti u dijelu 5, kojim će se dijete definisati kao osoba uzrasta 1-15 godina. ovo je urađeno zbog toga što:

a) pitanja koja se odnose na djecu u dodatnim modulima primjenjuju se jedino na djecu 1-15 godina,

b) Eurostatova metodologija ograničava ovu dobnu grupu djece na 1-15 godina kako bi rezultati analize bili uporedivi širom zemlje. dalja objašnjenja o ovome nalaze se u dijelu 5.

Analiza koristi nekoliko pokazatelja monetarnog siromaštva, od kojih su svi zasnovani na agregatnim varijablama potrošnje domaćinstava - što je zvanični pristup mjerenju siromaštva u Bosni i Hercegovini:

• Relativna linija siromaštva – prag u odnosu na izdatke za potrošnju po kojem se domaćinstva svrstavaju u kategoriju siromašnih domaćinstava i onih koja nisu siromašna. Postavljena je na 60% medijane mjesečnih izdataka za potrošnju. da bi se izračunala raspodjela sredstava unutar domaćinstva, ukupan mjesečni trošak domaćinstva izjednačava se pomoću oECd ljestvice1.

• Apsolutna linija siromaštva korištenjem metodologije Svjetske banke (potrošnja u iznosu od 205 KM po osobi)

1 Modifikovana OECD skala uzima vrijednost 1 za prvu odraslu osobu u domaćinstvu, 0.5 za svaku dodatnu odraslu osobu (14 godina i iznad) i 0.3 za svako dijete (ispod 14 godina)

14

• Apsolutna linija siromaštva korištenjem metodologije Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine (potrošnja u iznosu od 238 KM po osobi)

Metodologija Svjetske banke isključuje zdravstvene troškove dok metodologija Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine uključuje geografsko prilagođavanje cijena i zdravstvene troškove.

Analiza koristi standardnu metodologiju za analizu siromaštva (Coudouel, et al., 2002. godine) kako bi se procijenili učestalost, struktura i profil djece koja žive u siromaštvu i koja su uskraćena. Također se ispituje ranjivost djece, koja je ovdje definisana kao mogućnost ili rizik od siromaštva ili uskraćenosti. Socio-ekonomske odrednice ili faktori rizika procijenjeni su pomoću logističke regresije. Sve analize su urađene na nivou BiH, a ne na nivou administrativnih oblasti Bosne i Hercegovine.

Izvještaj je strukturiran na sljedeći način: novčana mjerila dječijeg siromaštva obrađena su u dijelu 2; u dijelu 3 obrađeni su stepen i težina materijalne i infrastrukturne uskraćenosti; rasprava o preklapanju između različitih mjerila siromaštva i faktora rizika za pojavu dječijeg siromaštva i uskraćenosti predstavljeni su u dijelu 4; izrada indeksa dječije uskraćenosti zasnovanog na ad hoc modulima i Eurostatovoj metodologiji čini dio 5; i, na kraju, u dijelu 6 je analizirana djelotvornost socijalnih naknada za izlazak djece iz siromaštva. U dijelu 7 nalaze se zaključci koji naglašavaju neka relevantna pitanja iz oblasti politika.

Uvod


15

PROfil SiROMašTVa MjeRenOG na OSnOVU

POTROšnje

16

2 Profil siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje

U ovom dijelu pokušava se odgovoriti na dva pitanja: 1) Koji su rizici siromaštva za djecu u odnosu na opštu populaciju i domaćinstva i 2) koje grupe djece su najpodložnije siromaštvu mjerenom na osnovu potrošnje?

Ispitana je učestalost pojave (broj slučajeva) siromaštva među djecom uz korištenje mjerila relativnog i apsolutnog siromaštva i dubine siromaštva djece ( jaz siromaštva2). Također su poređeni nivoi siromaštva između različitih socio-ekonomskih grupa, kao i struktura djece u stanju siromaštva. To nam je omogućilo da izradimo profil siromaštva u smislu karakteristika koje su specifične za djecu, strukture domaćinstva i drugih socio-ekonomskih karakteristika, kao što su geografski položaj i tip naselja.

2.1 Trendovi siromaštva

U tabeli 2.1 predstavljena je učestalost pojave siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje na nivou BiH, određena mjerilima relativnog i apsolutnog siromaštva, uz korištenje različitih pondera za opštu populaciju (pojedinci), domaćinstva i djecu iz 2011. godine i povezujući ih sa podacima iz 2007. godine (Chzhen, 2009). U poređenju s 2007. godinom, stope siromaštva među djecom su porasle prema oba mjerila, i za relativno i za apsolutno siromaštvo. Relativno siromaštvo djece mjereno na osnovu potrošnje povećalo se sa 18,8% u 2007. na 19,7% u 2011. godini. S obzirom na blagi silazni trend siromaštva među opštom populacijom i na nivou domaćinstva, ovo se vjerojatno može objasniti ukupnim smanjenjem od 2,3% medijane potrošnje koja definiše ovaj prag (Ruggeri Laderci, 2014. godine). Stopa siromaštva djece prema apsolutnoj liniji siromaštva od 238 KM porasla je za značajnih 4,3 procenta u odnosu na 2007. godinu.

Kod djece su stope siromaštva konstantno više u odnosu na opštu populaciju. U 2011. godini stopa relativnog siromaštva djece (19,7%) bila je za je 2,5 procenta viša u odnosu na stopu siromaštva na nivou domaćinstva (17,2%), a za 1,8 procenta viša od stope za cijelu populaciju (17,9%), prema mjerilima relativnog siromaštva. Prema liniji apsolutnog siromaštva (30.5%, 238 KM metodologija BHAS) ta stopa je također bila za 7.1 procenat viša od stope siromaštva za opštu populaciju (23.4%), kao i za 6.3 procenta prema drugoj apsolutnoj liniji (205 KM, metodologija Svjetske banke).

2 Jaz siromaštva mjeri koliko je (izražen u procentima) prosječan izdatak za potrošnju siromašnih domaćinstava ispod praga siromaštva. Na primjer, 2011. godine se smatralo da domaćinstvo s mjesečnim izdacima od 333 KM ima jaz siromaštva od 0.20, jer su ti izdaci 20% ispod praga relativnog siromaštva od 416.40 KM.


17

Tabela 2.1 Učestalost pojave siromaštva prema različitim pragovima siromaštva

PragSvi

pojedinciSva

domaćinstvaSva

djeca

2007 2011 2007 2011 2007 2011

Relativna linija siromaštva

(416 KM medijana mjesečnih izdataka po odrasloj osobi)

18.2 17.9 18.4 17.2 18.8 19.7

Apsolutna linija siromaštva, po metodologiji SB (205 KM po glavi mjesečno) 14.9 11.3 21.2

Apsolutna linija siromaštva, metodo-logija BHAS (238 KM po glavi mjesečno) 20.2 23.4 16.3 18.7 26.2 30.5

Izvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godine (Chzhen, 2009)

2.2 Dječije siromaštvo kroz socio-ekonomske grupe

Profil siromaštva pokazuje kako siromaštvo varira u različitim podgrupama društva. Da bi se razumio profil dječijeg siromaštva u Bosni i Hercegovini ispitali smo raspodjelu rizika od pojave dječijeg siromaštva u podgrupama djece, na osnovu niza sociodemografskih karakteristika. Također smo uporedili učestalost određenih karakteristika u podgrupi siromašne populacije djece, kao i jazove siromaštva u različitim grupama (Tabela 2.2).

Životni uzrast djeteta

djeca koja žive u domaćinstvima u kojima je najmlađe dijete predškolske dobi češće su siromašna u odnosu na ostale dobne grupe, mjereno prema obje apsolutne linije siromaštva. Korištenjem apsolutne linije siromaštva od 205 KM nalazimo da je udio djece koja žive u siromaštvu unutar ove grupe za 11 procenata veći u odnosu na grupu u kojoj najmlađe dijete ima 15-18 godina. Međutim, kada se gleda linija relativnog siromaštva, nema mnogo varijacija u odnosu na uzrast. Sve u svemu, starosna struktura siromašne djece odražava starosnu strukturu za cijelu dječiju populaciju.

Tabela 2.2 Stopa dječijeg siromaštva, jaz siromaštva i struktura siromaštva zasnovani na karakteristikama domaćinstava

Rela

tivno

si

rom

aštv

o

Apso

lutn

o

si

rom

aštv

o

SB (2

05 K

M)

Stop

a ap

solu

tnog

si

rom

aštv

a

BHAS

(2

38 K

M)

Jaz

rela

tivno

g

siro

maš

tva

(pro

sjek

)

Stru

ktur

a

siro

maš

tva

Stru

ktur

a

za

svu

dje

cu

Uzrast najmlađeg djeteta

0-5 19.8*** 25.0*** 35.0*** 0.26 40.5 40.5

6-14 20.0*** 20.0*** 29.0*** 0.27 46.8 46.3

15-18 18.8*** 13.9*** 22.2*** 0.24 12.7 13.3

Broj djece ispod 19 godina

18

Profil siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje

Jedno 16.7*** 13.0*** 21.1*** 0.25 22.2 26.4 dvoje 19.0*** 20.1*** 29.4*** 0.24 46.1 48.0 Troje ili više 24.4*** 31.7*** 42.4*** 0.29 31.6 25.6Broj odraslih (19 ili više godina) Jedno 18.7*** 16.4*** 20.3*** 0.25 2.2 2.3 dvoje 17.4*** 18.7*** 26.7*** 0.25 46.9 53.3 Troje 21.2*** 21.8*** 31.4*** 0.28 25.7 24.0 Četiri ili više 24.4*** 27.6*** 40.7*** 0.27 25.2 20.4Broj starijih lica (65 godina ili više) Nijedno 19.3*** 20.6*** 29.1*** 0.27 81.1 83.0 Jedno 22.1*** 24.3*** 36.7*** 0.25 14.7 13.2 dvoje ili troje 21.8*** 23.4*** 40.4*** 0.20 4.2 3.8Spol nosioca domaćinstva Muškarac 19.6*** 21.2*** 30.5*** 0.26 89.3 89.9 Žena 20.8*** 21.1*** 30.3*** 0.30 10.7 10.1Bračni status nosioca domaćinstva Samac/razveden(a) 18.0*** 23.3*** 27.6*** 0.35 2.0 2.2

U braku/vanbračnoj zajednici

19.5*** 21.1*** 30.1*** 0.26 88.2 89.3

Udovac/udovica 22.5*** 22.5*** 35.9*** 0.28 9.8 8.6Najviši stepen obrazovanja nosioca domaćinstva

Bez formalnog obrazovanja/osnovno obrazovanje

36.6*** 38.9*** 51.3*** 0.29 54,1 29.2

Niža srednja škola (3 godine)

19.2*** 21.1*** 31.8*** 0.23 31.0 31.9

Viša srednja škola (4 ili 5 godina)

8.7*** 9.7*** 16.2*** 0.25 12.2 27.9

Viša škola ili iznad 4.7*** 4.0*** 8.2*** 0.16 2.6 11.0Status tekuće aktivnosti nosioca domaćinstva (status zaposlenja) Zaposlen(a) 16.2*** 18.3*** 25.9*** 0.25 56.3 68.7 Nezaposlen(a) 34.0*** 34.3*** 43.3*** 0.27 19.5 11.3 Neaktivan 31.1*** 30.7*** 46.4*** 0.31 10.7 6.8

Penzioner/penzionerka

20.3*** 20.1*** 35.5*** 0.24 13.5 13.2

Broj zaposlenih odraslih članova domaćinstvaNijedna odrasla osoba nije zaposlena

36.8*** 37.3*** 49.2*** 0.28 41.6 22.3

Nisu zaposlene sve odrasle osobe

16.7*** 18.7*** 28.6*** 0.25 52.1 61.4

Sve odrasle osobe su zaposlene

7.7*** 8.8*** 12.1*** 0.22 6.3 16.3

Tip naselja Gradsko 13.5*** 14.5*** 21.9*** 0.25 26.4 38.6


19

Seosko/međugradsko 23.7*** 25.5*** 36.0*** 0.27 73.6 61.4Geografsko područje Federacija BiH 19.0*** 20.6*** 29.4*** 0.27 65.7 68.2 Republika Srpska 21.5*** 22.8*** 33.7*** 0.24 32.4 29.8 Brčko distrikt 19.1*** 17.9*** 21.7*** 0.25 1.9 2.0Ukupno(neponderisano N)

19.7 21.2 30.5 0.26

Izvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godine

Korišteni su ponderi za djecu (0-18) Statistički značaj: *=p<0.05, **=p<0.01, ***=p<0.001 (posebno unakrsno tabeliranje sa chi-kvadrat testovima).

Veličina porodice i strukturadjeca koja žive u većim porodicama konstantno se suočavaju s većim rizikom od siromaštva. Posmatrajući različite pragove siromaštva, siromaštvo je u većem procentu prisutno kod djece s dvoje ili više braće i sestara, nego kod djece koja nemaju braće i sestara. Najveća razlika (preko 21,3%) pronađena je prema pragu apsolutnog siromaštva (238 KM). Shodno tome, djeca koja žive u većim porodicama (troje ili više braće i sestara) najzastupljenija su među siromašnom djecom u poređenju s opštom populacijom (31,6% u poređenju sa 25,6%).

druga dva pokazatelja, koji se odnose na veličinu porodice, broj odraslih i broj starijih osoba u domaćinstvu, podržavaju ovaj trend. Generalno govoreći, svaka dodatna odrasla osoba u domaćinstvu linearno povećava rizik od dječijeg siromaštva. Prema obje linije apsolutnog siromaštva, djeca koja žive u domaćinstvu s četiri ili više odrasle osobe posebno se vezuju za siromaštvo. Međutim, koristeći definiciju relativnog siromaštva, nalazimo da djeca koja žive u domaćinstvu s dvije odrasle osobe, što se može smatrati tradicionalnim tipom domaćinstva, imaju najniži rizik od siromaštva u poređenju s drugim grupama.

Život u domaćinstvu s većim brojem starijih članova porodice povećava rizik od dječijeg siromaštva prema mjerilima apsolutno siromaštva. Na primjer, 40% djece u domaćinstvima s dva ili tri starija člana porodice potpadaju pod liniju apsolutnog siromaštva (238 KM) u odnosu na samo 29% djece koja žive u domaćinstvima bez starijih članova. Međutim, ukoliko se posmatra linija relativnog siromaštva, razlika između ove dvije grupe je u stvari vrlo mala, što bi se u izvjesnoj mjeri moglo pripisati metodološkim razlikama između mjerila apsolutnog i relativnog siromaštva3. U principu, stariji članovi porodice mogu doprinijeti zajedničkom finansijskom fondu domaćinstva prihodima od penzija i drugim primanjima, tako da njihovo prisustvo može ublažiti izdatke domaćinstva. U stvari, prosječan jaz siromaštva u grupi djece s dva ili tri starija člana domaćinstva drugi je najniži jaz (0.20) među svim grupama. Udio djece koja žive u siromaštvu u višegeneracijskim domaćinstvima iznosi 18%. ovo je vrlo sličan procenat onome koji se odnosi na opštu populaciju djece.

Nije uočena statistički značajna razlika kad je riječ o riziku od siromaštva za djecu koja žive u domaćinstvima u kojima je žena nosilac domaćinstva, ali je u njima prosječan jaz siromaštva nešto veći od prosjeka (0,30) za svu djecu. Vrijedi napomenuti da velika većina djece koja žive u siromaštvu (89%) živi u domaćinstvima u kojima je muškarac nosilac domaćinstva, što odgovara strukturi djece u opštoj populaciji.

3 Relativno siromaštvo utvrđeno je korištenjem modifikovane OECD skale potrošnje, u kojoj se ne pridaje veliki značaj dodatnom broju članova domaćinstva.

20

Profil siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje

Konačno, utvrdili smo da djeca koja žive u porodicama sa samohranim/razvedenim roditeljima imaju najveći jaz siromaštva među svim analiziranim socio-ekonomskim grupama. To je, međutim, relativno mali procenat djece u opštoj populaciji, kao i među siromašnima (oko 2%). Rizik od siromaštva za domaćinstva s jednim samohranim roditeljem uporediv je s rizikom koji se odnosi na domaćinstva u kojima je roditelj udovac/udovica ili u braku/vanbračnoj zajednici, uz neke manje razlike, zavisno od odabranog praga siromaštva.

Obrazovanje roditeljaNizak nivo obrazovanja roditelja značajno povećava rizik od dječijeg siromaštva. Četiri puta više djece koja žive u domaćinstvu čiji je nosilac bez formalnog obrazovanja ili ima samo osnovno obrazovanje je siromašno (i prema relativnoj i prema apsolutnoj definiciji od 205 KM), u odnosu na djecu čiji roditelji imaju više srednje obrazovanje. Koristeći apsolutno mjerilo od 238 KM, rizik od siromaštva za ovu grupu je tri puta veći. Važno je napomenuti da ta djeca predstavljaju više od četvrtine dječije populacije u Bosni i Hercegovini (29,2%), dok čine više od polovine sve djece koja žive u siromaštvu (54,1%). Rizik od siromaštva opada sa svakim novim nivoom obrazovanja postepenom progresijom. djeca čiji roditelji imaju srednji ili viši stepen obrazova najmanje su zastupljena u grupi djece koja žive u siromaštvu, a ona također imaju i najniži jaz siromaštva među svim grupama (0.16).

Ekonomska aktivnostAngažman na tržištu rada nosioca domaćinstva ima značajan uticaj na distribuciju rizika od siromaštva. Rizik od siromaštva za djecu koja žive u domaćinstvima čiji je nosilac zaposlen ispod je nacionalnog prosjeka od 16%, prema liniji relativnog siromaštva. Nasuprot tome, 34% djece koja žive u porodici čiji je nosilac nezaposlen suočeno je s rizikom od siromaštva i prema pragu relativnog siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje, kao i prema pragu apsolutnog siromaštva od 205 KM. Kada je riječ o pragu od 238 KM, njihov udio još više se povećava i iznosi 43,3%. Moguće je da bi ta razlika mogla biti još i veća kada bi se primijenila mjerila siromaštva koja se odnose na prihode, s obzirom da se potrošnja najčešće izravna za vrijeme perioda nezaposlenosti (Chetty, 2006).

30,2% djece koja žive u siromaštvu dolazi iz domaćinstava čiji je nosilac ili nezaposlen ili ‘neaktivan’, u odnosu na 18,1% djece u opštoj populaciji. Rizici od siromaštva za grupu djece s ‘neaktivnim odraslim članovima’ slični su rizicima koji se odnose na grupu ‘nezaposlenih’. osim toga, jaz siromaštva za ovu djecu je najveći. To može značiti da se djeca u domaćinstvu čiji je nosilac neaktivan razlikuju u smislu intenziteta rada nosioca domaćinstva i trajanja njegove/njene neaktivnosti na tržištu rada. drugim riječima, dugoročno siromašni će vjerovatno biti najviše zastupljeni u ovoj grupi.

drugi pokazatelj ekonomske aktivnosti – procenat zaposlenih odraslih osoba - pokazuje još dramatičnije varijacije kada je riječ o djeci. Koristeći mjerilo relativnog siromaštva, nalazimo da samo 7,7% djece koja žive s odraslima koji su svi zaposleni živi u siromaštvu, iako ovo uključuje i visoko rizičnu grupu samohranih roditelja. Bez njih bi procenat te djece koja žive u siromaštvu vjerovatno bio još niži. U međuvremenu, stopa siromaštva kod djece koja žive u domaćinstvima u kojima ne radi nijedna odrasla osoba iznosi 36,8%. Prema apsolutnim mjerilima od 205 KM i 238 KM, taj procenat iznosi 37,3% (205 KM) i 49,2% (238 KM). U prosjeku, 41,6% ukupnog broja djece koja žive u siromaštvu živi u domaćinstvima u kojima ne radi nijedna odrasla osoba. To je dvostruko više od procenta koji važi za cijelu dječiju populaciju. dakle, čini se da nizak nivo aktivnosti na tržištu rada odraslih članova domaćinstva predstavlja specifičnu odliku dječijeg


21

siromaštva u zemlji.

Tip naselja

Djeca koja žive u seoskim i međugradskim područjima konstantno su izloženija siromaštvu u odnosu na djecu koja žive u gradskim sredinama, prema svim pragovima siromaštva. Kod njih je stopa siromaštva 23,7% prema relativnom mjerilu, nasuprot stope siromaštva gradske djece od 13,5%, što je znatno ispod nacionalnog prosjeka. Slično tome, stope apsolutnog siromaštva za djecu iz ruralnih područja su više od stopa za djecu iz gradskih područja i iznose 25,5% prema pragu od 205 KM i 36% prema pragu od 236 KM. Tri četvrtine sve siromašne djece živi u ruralnim područjima (73,6%), što predstavlja znato veću zastupljenost, 12 procenata višu u odnosu na prosjek koji se odnosi na cjelokupnu dječiju populaciju.

Geografsko područjeVarijacije u pogledu rizika od pojave dječijeg siromaštva male su kada je riječ o geografskim područjima Bosne i Hercegovine. Nešto veći broj djece u Republici Srpskoj nalazi se ispod linije siromaštva prema relativnim i apsolutnim mjerilima, sa stopama koje rastu za faktor od oko 1,1 puta prema svim mjerilima siromaštva. ovo je vjerovatno povezno s uticajem tipa naselja, jer je Republika Srpska pretežno ruralna.

Sažetak

U ovom dijelu ispitan je nivo stopa dječijeg siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje u 2011. godini, u odnosu na stope siromaštva među pojedincima i domaćinstvima i nalazima izvještaja iz 2007. godine. Također je obrađen i profil dječijeg siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje, zasnovan na socio-ekonomskim karakteristikama domaćinstava. Ključni nalazi su sljedeći:

• Stope relativnog dječijeg siromaštva u 2011. godini u Bosni i Hercegovini neznatno su više u odnosu na iste te stope u 2007. godini. Uočen je veći jaz između stopa dječijeg siromaštva i stopa siromaštva opšte populacije (pojedinaca) i domaćinstava u 2011. godini nego što je to bio slučaj 2007. godine.

• Stopa apsolutnog dječijeg siromaštva (238 KM) povećala se za 4.3 procenta u odnosu na 2007. godinu. Stopa povećanja apsolutnog siromaštva također je veća i kada je riječ o domaćinstvima s djecom, u odnosu na stopu koja se odnosi na opštu populaciju ili domaćinstva.

• U prosjeku, djeca iz brojnijih porodica, iz porodica u kojima nosilac domaćinstva ima nizak stepen obrazovanja, nezaposlen je ili neaktivan, u kojima odrasli članovi nisu zaposleni, kao i djeca iz seoskih i međugradskih područja, imaju veće izglede da će doživjeti relativno siromaštvo.

• Najveći jaz siromaštva zabilježen je kod djece koja žive u domaćinstvima sa samohranim roditeljem, domaćinstvima čiji je nosilac majka ili ženski staratelj, kao i u domaćinstvima čiji je nosilac ekonomski neaktivan.


23

USKRaćenOST Djece na OSnOVU BazičnOG MODUla anKeTe O

POTROšnji DOMaćinSTaVa (aPD)

24

3 Uskraćenost djece na osnovu bazičnog modula ankete o potrošnji domaćinstava (aPD)

U ovom dijelu razmatrani su nenovčani aspekti dječijeg siromaštva, analiziranjem i materijalne i infrastrukturne dimenzije uskraćenosti kod djece. obrađeno je pitanje veličine i pojave uskraćenosti među djecom i definisani opšti profili uskraćene djece na osnovu socio-ekonomskih i demografskih karakteristika. Cilj je shvatiti obim i dubinu (intenzitet) materijalne i infrastrukturne uskraćenosti posmatranjem ukupne populacije djece u zemlji i djece koja žive u siromaštvu. Slijedeći metodologiju izvještaja o siromaštvu djece iz 2007. godine, izabrani su pokazatelji materijalne i infrastrukturne uskraćenosti na osnovu pitanja iz osnovnog upitnika APd-a, i izrađeni indeksi prostog zbira i indeksi ponderisani prema rasprostranjenosti za obje dimenzije uskraćenosti.

Materijalna uskraćenost mjeri se kroz nedostatak posjedovanja određenih trajnih potrošnih dobara. To su: TV, mobilni telefon, fiksni telefon, video rekorder/dVd uređaj, Hi-Fi sistem, personalni kompjuter (PC) i satelitsku antenu. Prema podacima APd-a iz 2011. godine, sva ova trajna dobra posjeduje najmanje 10% ukupnog broja domaćinstava.

Stambena uskraćenost mjeri se kroz nedostatak osnovnih infrastrukturnih sadržaja u stambenoj jedinici i prema gustoći smještaja. U osnovne infrastrukturne sadržaje spadaju: dovod pitke vode, unutrašnje kupatilo i toalet, topla voda, telefonska linija, odvojena kuhinja, kanalizacija i grijanje. ove stavke čine ‘indeks infrastrukturne uskraćenosti’. odvojeno od tog indeksa, ali u okviru iste infrastrukturne dimenzije, ispitali smo i ‘prenaseljenost domaćinstva’ mjerenu kroz broj prostorija po osobi u osnovnoj stambenoj jedinici domaćinstva.

U istraživanju nije pravljena razlika između razloga za neposjedovanje određene stavke, kao što su finansijska nemogućnost domaćinstva da si priušti neki sadržaj ili svojevoljni izbor da se neki sadržaj ne posjeduje. Stoga su se morale napraviti neke pretpostavke u smislu kako bi se uključila sva djeca kojoj ‘nedostaje neki sadržaj’, bez obzira na razlog.

3.1 Materijalna uskraćenost

Prvi pogled na ove podatke pokazuje da djeca koja žive u siromaštvu, bez obzira koji prag siromaštva se posmatra, znatno češće žive u domaćinstvima u kojima nedostaju trajna potrošna dobra (tabela 3.1). Broj djece koja žive u siromaštvu i u čijoj porodici nedostaje mobilni telefon ili automobil veći je više nego dvostruko u odnosu na opštu populaciju. Značaj mobilnih telefona kao osnovnih trajnih dobara navedena je u istraživanju o percepciji siromaštva i socijalne isključenosti koje je za područje cijele EU obavio Eurobarometar. Mobilni telefon, kao dio prihvaćenog


25

životnog standarda, “želi” više od 75% stanovništva. Međutim, ove “želje” variraju zavisno o starosti ispitanika, jer stariji ljudi manje “žele” ovo materijalno dobro (Guio, 2012). Mobilni telefon jedno je od dobara koja su 2011. godine nedostajala u mnogo manje domaćinstava nego što je to bio slučaj 2007. godine: danas u domaćinstvima bez mobilnog telefona živi 2,7% djece, u odnosu na nekadašnjih 8,4%. Još jedna značajna promjena u odnosu na 2007. godinu sastoji se u rasprostranjenosti personalnih kompjutera. U 2011. godini 41,6% djece je živjelo u domaćinstvu u kojem nema PC-a, u odnosu na 63% u 2007. godini.

U prosjeku, djeci koja žive u siromaštvu navedena trajna dobra nedostaju više od jedan i po puta u poređenju s djecom u opštoj populaciji. Jedini izuzetak je satelitska antena - najmanje rasprostranjeno dobro kod opšte populacije - gdje su siromašna djeca znatno bliže prosjeku koji se odnosi na opštu populaciju.

Tabela 3.1 Učestalost pojave nedostatka trajnih potrošnih dobara (u procentima)

Sva djeca Siromašna djeca (relativna linija)

Siromašna djeca (apsolutna linija

205 KM)


238 KM)Nemaju TV 0.7 1.7 1.6 1.1Nemaju mobilni telefon 2.7 8.4 7.9 6.5

Nemaju telefon 28.7 47.6 48.1 42.4Nemaju video rekorder/dVd 20.6 43.4 45.0 37.9

Nemaju Hi-Fi uređaji 29.9 47.5 47.1 42.6

Nemaju automobil 26.6 59.9 56.2 49.5

Nemaju PC 41.6 71.8 73.6 67.2Nemaju satelitsku antenu 84.9 91.5 91.4 90.0


Korišteni su ponderi za djecu (0-18)

Sljedeći korak je ispitivanje dubine odnosno intenziteta uskraćenosti kroz učestalost pojave da u domaćinstvu nedostaje više dobara. Indeks prostog zbira (tabela 3.2) predstavlja kumulativnu materijalnu uskraćenost kod djece koja žive u siromaštvu, kao i među opštom populacijom.

Utvrdili smo da, u prosjeku, većini djece u opštoj dječijoj populaciji nedostaje samo jedno ili dva trajna dobra ( jedno - 27,4% i dva -25,9%). Situacija je potpuno suprotna kada je riječ o djeci koja žive u siromaštvu; njima u prosjeku nedostaju 4 dobra: oko četvrtina djece koja žive u siromaštvu živi u domaćinstvima bez tih dobara. Situacija je ista prema svim mjerilima siromaštva, uz posebno preklapanje grupe djece koja žive u relativnom siromaštvu i grupe koja živi u apsolutnom siromaštvu ispod praga od 205 KM.

26

Uskraćenost djece na osnovu bazičnog modula Ankete o potrošnji domaćinstava (APD)

Tabela 3.2. Indeks prostog zbira – broj trajnih potrošnih dobara koja nedostaju

Broj dobara koja nedostaju

Sva djeca Siromašna

djeca (relativna linija)


205 KM)


238 KM)0 6.8 1.1 1.2 1.71 27.4 6.9 6.6 12.02 25.9 15.1 15.5 17.73 18.0 20.5 20.6 21.44 11.7 25.7 25.8 23.45 6.2 17.6 17.4 13.46 3.4 10.3 10.3 8.67 0.5 2.3 2.2 1.58 0.1 0.6 0.6 0.4



Slika 3.1 Raspodjela uskraćenih materijalnih dobara prema jednostavnom indeksu


Međutim, dvostruko više djece koja se smatraju siromašnom ispod praga siromaštva od 238 KM, uskraćeno je za samo jedno dobro, u poređenju s djecom koja se smatraju siromašna prema drugim linijama siromaštva. ovo je prikazano i na slici 3.1.

Pored toga, kako bismo izradili indeks materijalne uskraćenosti, koristili smo ponderisanje prema rasprostranjenosti ili učestalosti. Svaka stavka s liste trajnih dobara ponderisana je u skladu s udjelom pojedinaca koji joj imaju pristup. osnovna ideja je sljedeća: što veći broj ljudi/domaćinstava posjeduje neko dobro, to je veća vjerovatnoća da će se osoba koja si to ne može priuštiti, ali koja to želi, osjećati uskraćeno (Fusco i Guio, 2013). To znači da najčešće posjedovana dobra dobijaju veću “težinu” (značaj), a najmanje posjedovana ili rasprostranjena dobra dobijaju

30,0%

25,0%

20,0%

15,0%

10,0%

5,0%

0,0%0 1 2 3 4 5 6 7 8


Sva djeca

Relativno siromašna djeca

Apsolutno siromašna djeca (205 KM)

Apsolutno siromašna djeca (238 KM)


27

manji značaj. Na primjer, 99,3% sve djece živi u domaćinstvima koja posjeduju TV, dok samo 15,1 djece ima pristup satelitskom programu. Shodno tome, posjedovanju TV-a biće dodijeljen znatno veći značaj u odnosu na posjedovanje satelitske antene. Nedostatak ovog pristupa je donekle neuravnotežen ponder, koja nije nužno utemeljen na društvenim preferencama.4

Svaki rezultat od 1 (nedostatak jednog dobra) množi se udjelom djece u ponderisanom uzorku koja žive u domaćinstvima koja posjeduju ovo dobro. Svi rezultati se sabiraju i dijele ukupnim brojem dobara za svako domaćinstvo. dobijeni indeks izražen je skalom od 0 do 100.

Tabela 3.3 Prosječna materijalna uskraćenost ponderisana prema rasprostranjenosti i stope uskraćenosti



205 KM)


238 KM)

2007 2011 2007 2011 2007 2011 2007 2011

Srednja vrijednost 15.7 14.7 26.4 26.4 - 26.3 35.6 23.4

Standardna devijacija 13.1 12.9 14.9 13.8 - 13.7 13.7 14.0

Izvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godine i Chzhen, 2009.


Za cijelu populaciju djece pokazatelj materijalne uskraćenosti je u 2011. godini opao za oko jedan procenat u odnosu na podatke iz 2007. godine (tabela 3.3). Pokazatelj uskraćenosti ponderisan prema rasprostranjenosti, koji se odnosi na djecu koja su prema pragovima relativnog i apsolutnog (205 KM) siromaštva definisana kao takva, veći je 1,8 od prosjeka ya BiH. S obzirom da je pokazatelj uskraćenosti za ovu grupu praktično nepromijenjen od 2007. godine, jaz između siromašne djece i prosjeka koji se odnosi na opštu populaciju neznatno je proširen.

Sasvim drugačija situacija je s grupom djece koja su definisana kao apsolutno siromašna, ispod praga od 238 KM. U 2011. godini pokazatelj njihove uskraćenosti bio je 1.5 puta veći od istog pokazatelja koji se odnosi na svu djecu, uz blago povećanu varijabilnost. Istovremeno, pokazatelj koji se odnosi na djecu ispod ove linije apsolutnog siromaštva u 2011. godini je bio za 12 procenata niži u odnosu na 2007. godinu.

Porodice s vremenom mijenjaju svoje želje za korištenjem nekih trajnih dobara. Neka dobra (na primjer tehnološka) postala su jeftinija ili dostupnija. Moguće je da su djeca koja žive u apsolutnom siromaštvu (238 KM) u ovom periodu uspjela doživjeti ‘zakašnjelu’, ali neizbježnu kupovinu nekih dobara. Učestalost pojave uskraćenosti za neka specifična dobra izgleda potvrđuje ovu hipotezu: svjedoci smo dramatičnog pada u ‘nedostatku’ dva dobra čija je stopa rasprostranjenosti u opštoj populaciji visoka: TV i mobilni telefon. Na primjer, 2007. godine, 35% djece iz grupe apsolutno siromašne (238 KM) živjelo je u domaćinstvu bez mobilnog telefona. U 2011. godini taj procenat smanjen je na samo 6,5%. U međuvremenu, posjedovanje najmanje rasprostranjenog dobra, kao što je satelitska antena, ostalo je na sličnom nivou kao i 2007. godine: 94% (2007) u odnosu na 90% (2011).

4 Alternativno ponderisanje koje je istraživao Eurostat zasnovano je na procentu domaćinstava koja žele određeno materijalno dobro. Za izradu takvog pondera potrebna su dodatna pitanja u anketi uz pomoć kojih bi se ove želje ustanovile.

28


3.2. Stambena uskraćenost

Prilikom izrade indeksa stambene uskraćenosti pridržavali smo se osnovnih infrastrukturnih sadržaja uključenih u indeks infrastrukturne uskraćenosti u izvještaju o siromaštvu djece iz 2007. godine. Međutim, morali smo isključiti ‘nedostatak električne energije’, na temelju činjenice da samo tri domaćinstva u uzorku nisu posjedovala ovaj infrastrukturni sadržaj (manje od jedne desetine procenta). Sasvim je moguće da je nedostatak električne energije u njihovim infrastrukturnim jedinicama posljedica nekih drugih faktora koji nisu vezani za uskraćenost, na primjer, adaptaciju kuće i sl. Stoga smo ova tri domaćinstva tretirali kao odstupanje (netipičnu vrijednost).

Uopšteno govoreći, djeca koja žive u siromaštvu neproporcionalno su pogođena nedostatkom osnovnih sadržaja u odnosu na opštu populaciju (tabela 3.4). djeca koja žive u siromaštvu (definisanom relativnim i apsolutnim (205 KM) mjerilima siromaštva) tri puta češće nemaju toplu vodu u svojim stambenim jedinicama u odnosu na prosjek u sveukupnoj populaciji. ostale velike razlike između grupa također se odnose na snabdijevenost vodom u stambenoj jedinici ili postojanje savremenih unutrašnjih kanalizacionih sistema. Na primjer, procenat siromašne djece koja žive u domaćinstvima bez unutrašnjeg kupatila ili toaleta gotovo tri puta je veći od prosjeka za svu djecu (9,6% u odnosu na 3,4), ako se koristi mjerilo relativnog siromaštva. djeca koja žive u siromaštvu su, također, znatno uskraćenija za pristup telefonskoj liniji: njih 47% nema telefonsku liniju u domaćinstvu, u odnosu na 28,5% kod opšte populacije.

Tabela 3.4 Učestalost pojave nedostatka infrastrukturnih sadržaja i prenaseljenosti domaćinstva (u procentima)

Infrastrukturni sadržaji Sva djeca

Siromašna djeca

(relativna linija)

Siromašna djeca

(apsolutna linija 205 KM)

Siromašna djeca


Nema tople vode 4.0 11.8 12.0 9.1Nema unutrašnjeg kupatila, uključujući toalet

3.4 9.6 9.3 7.7

Nema dotoka pitke vode (unutar stambene jedinice)

12.3 16.9 17.2 15.1

Nema odvojenu kuhinju 22.2 32.7 34.8 30.2Nema telefonsku liniju 28.5 47.0 47.5 42.0Nema priključka na kanalizaciju 49.5 55.3 57.4 55.7Nema sistema grijanja 76.1 92.8 92.9 91.2Nema toalet s vodokotlićem 76.0 84.3 84.1 82.9Prenaseljeno domaćinstvoBroj soba po osobi (Sd) 0.87 (0.33) 0.72 (0.26) 0.69 (0.24) 0.72 (0.25)Prosječna kvadratura (m²) po osobi (Sd)

17.87 (8.4) 14.11 (6.3) 13.52 (5.9) 14.23 (6.1)




29

Razlike u pristupu drugim manje zastupljenim infrastrukturnim sadržajima u domaćinstvu, kao što su kanalizacioni sistem, grijanje ili toalet s vodokotlićem, mnogo su manje između opšte populacije i djece koja žive u siromaštvu. ovo može ukazivati na to da pristup tim sadržajima više zavisi od strukturalnih faktora - nivoa razvoja infrastrukture ili urbanizacije. Zbog toga je veza s potrošnjom domaćinstva ili visinom prihoda u domaćinstvu ovdje manje izražena nego kod materijalne uskraćenosti.

Skala stambene uskraćenosti na osnovu prostog zbira predstavljena u tabeli 3.5 i na slici 3.2 ukazuje na mnogo manje varijacije između podataka koji se odnose na svu djecu i podataka koji se odnose na djecu koja žive u siromaštvu nego što je to, kao što smo ranije vidjeli, bio slučaj s materijalnom uskraćenosti. Zanimljivo, najveća “dubina” (intenzitet) infrastrukturne uskraćenosti slična je kod svih grupa siromaštva (osim grupe apsolutno siromašnih, ispod praga od 205 KM) i opšte populacije - u prosjeku im nedostaju 3 sadržaja (oko 27-29%). Četvrtina od ukupnog broja djece u Bosni i Hercegovini uskraćena je za 2 sadržaja (26,7%), što znači da većini od ukupnog broja djece u zemlji nedostaju 2-3 infrastrukturna sadržaja u domaćinstvu. Većini djece koja žive u siromaštvu nedostaju 3 ili 4 sadržaja (tri - 27% i četiri - 23%, prema liniji relativnog siromaštva). Također, značajan je procenat onih kojima nedostaju samo 2 sadržaja (21,7% prema liniji relativnog siromaštva, a 23% prema liniji apsolutnog siromaštva od 238 KM). Istovremeno, manje od jedan posto sve siromašne djece nije stambeno uskraćeno (ne nedostaje im nijedan infrastrukturni sadržaj) u odnosu na 4,3 procenta ukupnog broja djece.

Tabela 3.5 Indeks prostog zbira – broj infrastrukturnih sadržaja koji nedostaju u domaćinstvu


Siromašna djeca (apsolutna linija 205

KM)

Siromašna djeca (apsolutna linija 238

KM)0 4.3 0.6 0.5 0.41 14.8 5.1 4.8 6.42 26.7 21.7 20.9 23.03 27.6 27.3 25.4 29.54 17.4 23.3 25.8 22.75 6.1 11.9 12.9 10.76 1.9 5.5 5.1 3.87 0.9 2.8 2.6 2.28 0.4 1.9 2.0 1.4



Slijedeći metodološki pristup izvještaja iz 2007. godine, definisali smo graničnu tačku stambene uskraćenosti kao “nedostatak 4 ili više sadržaja”. U 2011. godini ona iznosi 26,7% sve djece u zemlji. Ovu grupu definišemo kao stambeno uskraćenu.

30


Slika 3.2 Infrastrukturni sadržaji koji nedostaju u domaćinstvu (indeks prostog zbira)


Slično kao i kod materijalne uskraćenosti, izradili smo indeks infrastrukturne uskraćenosti ponderisan prema rasprostranjenosti i stopu procijenjene prenaseljenosti domaćinstva (tabela 3.6).

Tabela 3.6 Prosječna infrastrukturna uskraćenost ponderisana prema rasprostranjenosti i stope infrastrukturne uskraćenosti


Siromašna djeca



238 KM)

2007 2011 2007 2011 2007 2011 2007 2011

Srednja vrijednost 12.1 14.6 17.4 20.6 - 21.0 24.6 19.1Standardna devijacija 10.0 11.0 13.1 13.9 - 13.7 15.9 12.9

Izvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godineKorišteni su ponderi za djecu (0-18)

Indeks uskraćenosti ponderisan prema rasprostranjenosti ukazuje na to da su djeca koja žive u siromaštvu, u prosjeku, relativno blizu opštoj populaciji kada je riječ o nivou stambene uskraćenosti. Rezultati su slični prema svim mjerilima siromaštva. Prema relativnoj liniji siromaštva, pokazatelj uskraćenosti je 1,4 puta veći za siromašnu djecu, u odnosu na svu djecu ukupno. Međutim, varijacije unutar grupe siromašne djece su veće u odnosu na opštu populaciju. To znači da se među siromašnima nalaze djeca koja su znatno uskraćena, kao i ona kojima ne nedostaje ni jedan sadržaj ili im nedostaje samo jedan.

U odnosu na podatke iz 2007. godine nalazimo da se situacija koja se odnosi na infrastrukturnu uskraćenost djece koja žive u relativnom siromaštvu znatno pogoršala u ovom periodu. Slično promjenama kod opšte populacije, pokazatelj koji se odnosi na relativno siromaštvo djece povećao se za više od 2,5 procenta. U isto vrijeme, djeca koja žive u apsolutnom siromaštvu (238 KM) i koja su infrastrukturno uskraćena, imaju primjetno niži pokazatelj infrastrukturne uskraćenosti za 2011.

Sva djeca

Ispod apsolutne granice siromaštva (metod SB)

Ispod apsolutne linije siromaštva (metod BHAS)

Relativno siromašna domaćinstva

30,0%

35,0%

25,0%

20,0%

15,0%

10,0%

5,0%

0,0%0 1 2 3 4 5 6 7 8


9


31

godinu, u odnosu na 2007. godinu. Njihova sadašnja situacija više je u skladu sa situacijom djece koja žive u siromaštvu prema relativnim i apsolutnim (205 KM) mjerilima.

Stambeni prostorodvojeno smo posmatrali tri pokazatelja koja odražavaju ograničenost stambenog prostora (tabela 3.7). To su: broj prostorija (soba) po članu domaćinstva, indikator prenaseljenosti domaćinstva i broj kvadratnih metara stambenog prostora po osobi.

Tabela 3.7 Pokazatelji prenaseljenosti domaćinstva

Sva djecaSiromašna djeca (relativna linija)


205 KM)


238 KM)2007 2011 2007 2011 2007 2011 2007 2011

Broj soba po članu domaćinstva (Sd)

0.81 (0.31)

0.87 (0.33)

0.67 (0.26)

0.72 (0.26)

0.69 (0.24)

0.57 (0.21)

0.72 (0.25)

Stopa prenaseljenosti

38.5 47.6 60.5 68.3 72.6 73.7 67.8

Kvadratura (m2) po osobi (Sd)

17.26 (8.45)

17.87 (8.41)

13.35 (5.17)

14.11 (6.32)

13.52 (5.94)

11.19 (4.85)

14.23 (6.12)

Izvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godine and (Chzhen, 2009)


Stopa prenaseljenosti domaćinstva ukazuje na broj djece koja žive ispod praga od 0,79 ili manje soba po članu domaćinstva, koji je procijenjen na osnovu 60% medijane broja soba u svim domaćinstvima. U 2011. godini medijana je iznosila 1.25 soba po osobi, što predstavlja značajan porast u odnosu na 2007. godinu kada je medijana bila blizu 1. Raspodjela je očigledno iskrivljena, jer se srednja vrijednost povećala sa samo 0,81 u 2007. na 0.87 u 2011. godini.

Djeca koja žive u siromaštvu češće žive u prostorno ograničenim stambenim jedinicama. Prosječan broj soba po članu domaćinstva u glavnoj stambenoj jedinici nešto je veći za svu djecu (0,87) nego za djecu koja žive u siromaštvu (0.72). Varijacije prema različitim linijama siromaštva su male. U odnosu na 2007. godinu, broj soba po članu domaćinstva povećan je i za svu djecu, i za djecu koja žive u siromaštvu. U relativnom smislu, razlika između djece koja žive u siromaštvu i sve djece ostala je ista od 2007. do 2011. godine.

U 2011. godini 68,3% djece koja žive u relativnom siromaštvu i 72,6% djece koja žive u apsolutnom siromaštvu (205 KM) nalazilo se ispod stope prenaseljenosti domaćinstva, u poređenju sa 47,6% sve djece. Postotak prenaseljenosti smještaja u 2011. godini povećan je prema svim mjerilima u odnosu na 2007. godinu, dijelom i zbog promjene praga određenog na osnovu nove medijane. Međutim, više od dvije trećine djece koja žive u siromaštvu sada spadaju u ovu kategoriju, jer su slabiji izgledi da bi se njihova situacija u vezi sa životnim prostorom mogla poboljšati.

Treći pokazatelj - prosječan broj kvadratnih metara prostora po osobi - također ukazuje na ograničeniji stambeni prostor kada je riječ o djeci koja žive u siromaštvu. ova djeca žive u domaćinstvima sa 13,5-14,2 m² ukupnog korisnog prostora po osobi, u odnosu na prosjek od 17,9 m² za svu djecu.

32


3.3 Uskraćenost djece kroz socio-ekonomske grupe

Uskraćenost kroz socio-ekonomske grupe (tabela 3.8) pokazuje kako materijalna i infrastrukturna uskraćenost variraju u zavisnosti od različitih demografskih i socio-ekonomskih karakteristika domaćinstva. Mi smo se fokusirali na učestalost uskraćenosti definisane kao nedostatak 5+ trajnih dobara (materijalna uskraćenost), nedostatak 4+ infrastrukturnih sadržaja (infrastrukturna uskraćenost) i stopu prenaseljenosti domaćinstva (60% medijane u uzorku domaćinstava).

Materijalna uskraćenost

Najveća učestalost pojave materijalne uskraćenosti zabilježena je u grupi djece koja žive u domaćinstvima čiji nosilac ima nizak nivo obrazovanja, nezaposlen je ili neaktivan, kao i u domaćinstvima s jednom zaposlenom odraslom osobom, ili u kojima nijedna odrasla osoba nije zaposlena (puno radno vrijeme). dvostruko više djece u ovim grupama (19-21%) materijalno je uskraćeno u odnosu na 10,2% koliko iznosi nacionalni prosjek. Sve ove karakteristike direktno su vezane za ljudski kapital roditelja i obim angažmana na tržištu rada, što je slično karakteristikama utvrđenim kod monetarnih mjerila dječijeg siromaštva.

Tabela 3.8 Stope uskraćenosti prema socio-ekonomskim karakteristikama u procentima


Stambena uskraćenost

Prenaseljenost domaćinstva

Struktura sve djece

Uzrast najmlađeg djeteta0-5 12.3*** 30.8*** 54.8*** 40.5 6-14 9.6*** 24.1*** 45.4*** 46.3 15-18 5.9*** 23.3*** 33.3*** 13.3

Broj djece ispod 19 godinaJedno 7.7*** 22.5*** 29.0*** 26.4dvoje 9.2*** 25.5*** 48.8*** 48.0Troje ili više 14.6*** 33.4*** 64.4*** 25.6

Broj odraslih osoba (uzrast od 19 do 64)Jedno 20.4*** 22.4*** 17.5*** 2.3dvoje 10.4*** 26.9*** 45.0*** 53.3Troje 9.1*** 27.9*** 46.4*** 24.0Četvero ili više 9.9*** 25.3*** 59.2*** 20.4

Broj starijih lica (65 ili više godina)Nijedno 10.8*** 27.0*** 46.3*** 83.0Jedno 7.1*** 27.0*** 52.1*** 13.2dvoje ili troje 8.4*** 19.4*** 59.1*** 3.8

Spol nosioca domaćinstva Muškarac 10.1*** 27.5*** 48.6*** 89.9 Žena 11.0*** 20.1*** 38.8*** 10.1Bračno stanje nosioca domaćinstva Samac/razveden(a) 13.1*** 25.6*** 41.4*** 2.2 U braku/vanbračnoj zajednici 10.0*** 27.0*** 48.4*** 89.3 Udovac/udovica 11.8*** 24.3*** 40.6*** 8.6


33

Najviši stepen obrazovanja nosioca domaćinstva Bez formalnog obrazovanja/ osnovno obrazovanje

20.5*** 42.3*** 60.2*** 29.2

Niža srednja škola (3 godine) 9.6*** 27.7*** 47.5*** 31.9 Viša srednja škola (4 ili 5 godina) 3.2*** 17.0*** 40.4*** 27.9 Viša škola ili iznad 2.5*** 0.72*** 32.6*** 11.0Status tekuće aktivnosti nosioca domaćinstva Zaposlen(a) 8.3*** 25.3*** 45.2*** 68.7 Nezaposlen(a) 19.7*** 38.8*** 61.8*** 11.3 Neaktivan/neaktivna 18.9*** 34.0*** 46.3*** 6.8 U penziji /ostao 7.6*** 19.9*** 48.3*** 13.2Udio zaposlenih odraslih članova domaćinstva

Nijedna odrasla osoba nije zaposlena

21.0*** 43.3*** 58.9*** 22.3

Neke odrasle osobe su zaposlene

7.6*** 22.6*** 46.6*** 61.4

Sve odrasle osobe su zaposlene 5.5*** 19.3*** 35.7*** 16.3Tip naselja Gradsko 7.7*** 10.0*** 48.4*** 38.6 Seosko i međugradsko 11.8*** 37.2*** 47.1*** 61.4Geografsko područje Federacija BiH 8.8*** 20.7*** 42.2*** 68.2 Republika Srpska 13.4*** 39.5*** 59.2*** 29.8 Brčko distrikt 11.2*** 41.2*** 56.8*** 2.0



Vrijedi napomenuti da djeca s dvoje ili više braće i sestara i djeca koja žive u Republici Srpskoj imaju veće stope uskraćenosti (13,4%) od prosjeka za svu djecu. dvostruko više djece u domaćinstvima s predškolskom djecom (uzrasta 0-5 godina) materijalno je uskraćeno (12,3%) u odnosu na domaćinstva sa adolescentima (6%).


Grupe djece koje su posebno osjetljive na materijalnu uskraćenost češće doživljavaju i stambenu uskraćenost. Na primjer, preko dvostruko više djece koja žive u domaćinstvima čiji nosilac ima nizak stepen obrazovanja izloženo je riziku od uskraćenosti, u odnosu na djecu koja žive u domaćinstvima čiji nosilac ima više srednje obrazovanje (17,0%). 38,8% djece iz domaćinstava čiji je nosilac nezaposlen i 34% djece iz domaćinstava čiji je nosilac privredno neaktivan stambeno je uskraćeno, u odnosu na 26,7% koliko iznosi prosjek u BiH. Također, visok procenat djece u čijem domaćinstvu nema odraslih članova koji su zaposleni puno radno vrijeme (43,3%) uskraćeno je za više od 4 infrastrukturna sadržaja. Slično tome, djeca iz većih porodica (s dvoje ili više braće i sestara) su jedan i po puta više stambeno uskraćena (33,4%), kao i nešto mlađa

34

djeca, u odnosu na ostale dobne grupe (30,8%). Istovremeno, postaju izraženije neke ostale karakteristike. Stambena uskraćenost je zastupljena preko tri puta više među djecom iz seoskih i međugradskih područja (37,2%), nego među njihovim vršnjacima iz gradskih područja (10%). To možda objašnjava zašto djeca iz Republike Srpske i Brčko distrikta dva puta češće (39,5% - RS i 41,2% - Bd) doživljavaju stambenu uskraćenost od djece u Federaciji Bosne i Hercegovine (20,7%).

Prenaseljenost domaćinstvaKada je riječ o stopama prenaseljenosti, postoji mnogo manje varijacija između različitih domaćinstava nego što je to slučaj s materijalnom i stambenom uskraćenosti. To nam sugeriše da je ovaj pokazatelj povezan s nekim drugim faktorima, koji nisu razmatrani, kao što je možda ograničenost ponude stambenog fonda u zemlji. U isto vrijeme, kao što se moglo očekivati, djeca koja žive u većim porodicama imaju veće šanse da žive u uslovima prenaseljenosti. Na primjer, kod djece bez braće i sestara i djece koja žive sa samo jednom odraslom osobom u domaćinstvu zabilježene su znatno niže stope prenaseljenosti domaćinstva (bez braće i sestara - 29,0%, samo s jednom odraslom osobom - 17,5%) u odnosu na prosjek koji važi za svu djecu (47,6%).

Sažetak

U ovom dijelu ispitan je obim materijalne i stambene uskraćenosti djece u Bosni i Hercegovini i varijacije tih uskraćenosti između socio-ekonomskih i demografskih grupa. Istražen je nedostatak dječijeg pristupa brojnim trajnim dobrima i infrastrukturnim sadržajima, kao i gustoća dječijeg smještaja. Primijenjeni su indeksi prostog zbira i indeksi ponderisani prema rasprostranjenosti, kako bi se utvrdio nivo uskraćenosti u odnosu na ukupnu populaciju djece kao i djece koja žive u siromaštvu prema različitim mjerilima siromaštva. Ključni nalazi su sljedeći:

• Utvrđeno je da je 10,2% od ukupnog broja djece materijalno uskraćeno, prema definiciji o nedostatku 4 ili više trajnih dobara. 26,7% djece je stambeno uskraćeno prema definiciji o nedostatku 5 ili više infrastrukturnih sadržaja. U međuvremenu, za gotovo polovinu sve djece u zemlji može se reći da žive u uslovima prenaseljenosti (47,6%).

• Primjetan je odnos između materijalne uskraćenosti i siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje, s obzirom da su djeca koja žive u siromaštvu (prema svakom njegovom mjerilu) konstantno uskraćenija u odnosu na svoje vršnjake. Većini djece koja žive u siromaštvu nedostaje 4-5 dobara, u odnosu na 1-2 dobra koja se odnose na širu populaciju.

• odnos između potrošnje i stambene uskraćenosti je također prisutan, ali manje izražen. Manje su varijacije kada je riječ o dubini (intenzitetu) infrastrukturne uskraćenosti zasnovane na siromaštvu. dok većini djece nedostaju 2-3 infrastrukturna sadržaja, više djece koja žive u siromaštvu je uskraćeno za 3-4 infrastrukturna sadržaja.

• dječija ranjivost, kada je riječ o materijalnoj uskraćenosti, posmatrana je u socio-demografskim grupama sličnim onima utvrđenim za monetarno siromaštvo, i odnose se u velikoj mjeri na stepen obrazovanja nosioca domaćinstvo i nivo njegove/njene aktivnosti na tržištu rada. U međuvremenu, stambena uskraćenost ispoljava neke karakteristične osobine: djeca iz seoskih i međugradskih sredina su znatno češće stambeno uskraćena. Tako su djeca koja žive u Republici Srpskoj (koja je pretežno ruralna) u nepovoljnijem položaju u odnosu na druge entitete. djeca koja žive u većim porodicama češće žive u prenaseljenim stambenim jedinicama.



35

analiza VišeSTRUKeUSKRaćenOSTi i MOneTaRnOG

SiROMašTVa

36

4 analiza višestruke uskraćenosti i monetarnog siromaštva

Nastavljamo analizu iz prethodnog poglavlja ispitujući koliko među djecom ima preklapanja između mjerila monetarnog siromaštva i različitih pokazatelja uskraćenosti koje smo ispitali u prethodnom dijelu. U literaturi se tvrdi da analiza preklapanja različitih dimenzija siromaštva pruža pravi, višedimenzionalni pogled na siromaštvo djece (de Neubourg, 2012.g.). U prvom dijelu ovog poglavlja ispitujemo one situacije kada djeca istovremeno doživljavaju višestruko siromaštvo, u nekoliko dimenzija - stepen “preklapanja” između siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje i pokazatelja dječije uskraćenosti prikazan je u dijelu 3. drugi dio ovog poglavlja kroz multivarijantnu analizu ispituje koliko različite karakteristike domaćinstava doprinose riziku od monetarnog siromaštva i različitih dimenzija uskraćenosti. Korištena je logistička regresija kako bi se ispitala vjerovatnoća pojave dječijeg siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje i materijalne i stambene uskraćenosti djece.

U tabeli 4.1 sumirane su stope dječijeg siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje (broj djece) i izračunate stope materijalne i stambene uskraćenosti i prenaseljenosti domaćinstva za svu djecu, u poređenju s podacima iz 2007. godine.

Tabela 4.1 Sažetak stopa dječijeg siromaštva i uskraćenosti

2007 2011 Potrošnja - siromašni (relativno siromaštvo) 18.8 19.7Potrošnja - siromašni (apsolutno siromaštvo 205 KM) 21.2Potrošnja - siromašni (apsolutno siromaštvo 238 KM) 26.2 30.5Materijalno uskraćeni (nedostatak 5 ili više dobara) 13.3 10.2Stambeno uskraćeni (nedostatak 4 ili više sadržaja) 25.0 26.7Život u prenaseljenim infrastrukturnim jedinicama 38.5 47.6



4.1 Preklapanja pokazatelja siromaštva

Prvi jednostavni korak je provjera uzajamnih veza između navedenih, različitih dimenzija (tabela 4.2). Najveća međusobna povezanost monetarnih mjerila i uskraćenosti odnosi se na relativno siromaštvo i materijalnu uskraćenost. Iz ove tabele se sasvim jasno vidi da život u prenaseljenim stambenim jedinicama ima vrlo malo međusobne povezanosti s stambenom ili materijalnom uskraćenosti. Prenaseljenost domaćinstva najuže je vezana uz apsolutno siromaštvo, i to prema oba njegova praga.


37

Tabela 4.2 Korelacijska matrica za siromaštvo mjereno na osnovu potrošnje i dimenzije uskraćenosti

Siro

maš

ni

(rel

ativ

no)

Siro

maš

ni

(aps

olut

no 2

05

KM)

Siro

maš

ni

(aps

olut

no 2

38

KM)

Mat

erija

lno

uskr

aćen

i

Stam

beno

us

krać

eni

Pren

asel

jena

do

mać

inst

va

Siromašni (relativno) 1 .861** .744** .337** .208** .206**Siromašni (apsolutno 205 KM)

.861** 1 .783** .347** .254** .260**

Siromašni (apsolutno 238 KM)

.744** .783** 1 .299** .209** .269**

Materijalno uskraćeni .337** .347** .299** 1 .283** .218**Stambeno uskraćeni .208** .254** .209** .283** 1 .203**Prenaseljena domaćinstva

.206** .260** .369** .218** .203** 1

Izvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godineKorišteni su ponderi za djecu (0-18) ** Značajni na nivou 0.01.

Višestruka dječija uskraćenost u zemlji može se ispitati sabiranjem kumulativne uskraćenosti među djecom. U 2011. godini, mali, ali ne zanemariv procenat djece u zemlji (3,7%) mogao se smatrati ozbiljno uskraćenom, jer istovremeno žive u siromaštvu mjerenom na osnovu potrošnje, a izložena su i svim drugim oblicima uskraćenosti (prema sva četiri pokazatelja). To predstavlja povećanje u odnosu na 2007. godinu. Možda nam više od svega govori podatak da je udio djece koja nisu iskusila siromaštvo ili uskraćenost u 2011. godini opao za 5,5 procenata u odnosu na 2007. godinu. Prema tome, više djece je uskraćeno, a najveći porast uskraćenosti zabilježen je u grupi koja je označila “najmanje jedno dobro“ (porast za 5,5 procenata).

dalja analiza preklapanja relativnog siromaštva, materijalne i stambene uskraćenosti predstavljena je u Venovom dijagramu (slika 4.1).

Tabela 4.3 Udio višestruko uskraćene djece

2007 2011 Uskraćeni za sva četiri pokazatelja 3.2 3.7Za najmanje tri 10.0 11.0Za najmanje dva 25.8 27.3Za najmanje jedan 56.7 62.2Nema uskraćenosti 43.3 37.8

Izvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godine and (Chzhen, 2009)Korišteni su ponderi za djecu (0-18)

38

Slika 4.1. Preklapanje uskraćenosti relativnog dječijeg siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje i materijalne i stambene uskraćenosti (prikazano kao udio u odnosu na ukupan broj djece u populaciji)


4.1% djece u Bosni i Hercegovini istovremeno je uskraćeno u sve tri odabrane dimenzije (slika.4.1). Najveće preklapanje uočeno je između stambene uskraćenosti i relativnog siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje. Ukupno 9% stambeno uskraćene djece također živi u relativnom siromaštvu, u odnosu na 6,1% materijalno uskraćene kao i relativno siromašne. Ali, s obzirom da stambeno uskraćena djeca čine znatno veću grupu, međusobna povezanost relativnog siromaštva i stambene uskraćenosti mnogo je manja nego kada je riječ o materijalnoj uskraćenosti (tabela 4.2).

Uopšteno govoreći, nešto veći procenat djece (11%) koja su prema mjerilima relativnog siromaštva definisana kao siromašna, također je i materijalno ili stambeno uskraćeno, ili oboje, u poređenju sa 8,8% djece koja se mogu definisati kao siromašna samo prema mjerilima monetarnog siromaštva. Međutim, moramo zapamtiti da ovaj rezultat itekako zavisi od odabranog praga stambene i materijalne uskraćenosti.

Preklapanje između različitih mjerila je značajno, što ukazuje na to da višestruke aktivnosti u oblasti politika koje se bave rješavanjem različitih pitanja mogu unaprijediti život djece. U isto vrijeme, jasno je da smanjenje stope siromaštva djece nije moguće bez rješavanja monetarnog/potrošačkog aspekta života djece u domaćinstvu.

Prilikom procjene preklapanja određenih grupa u pogledu postojećeg jaza siromaštva (prema mjerilima relativnog siromaštva) pronađeno je da u grupi djece koja su siromašna prema sve tri odabrane dimenzije siromaštva također postoji i najveći jaz siromaštva, koji iznosi 0,35 u odnosu na prosjek od 0.26 za svu relativno siromašnu djecu. Tome je veoma blizu i grupa djece kod koje se monetarno siromaštvo preklapa s materijalnom uskraćenosti i gdje jaz siromaštva iznosi 0,34. dakle, ukupno 6,1% djece unutar cijele populacije ima najveći jaz siromaštva i višestruko je

Relativno siromaštvo

Stam

bena

usk

raće

nost

8.8%

1.7%2.4%

4.1%

4.9% 2.0%

15.3%


Analiza višestruke uskraćenosti i monetarnog siromaštva

ništa od navedenog 60.7%


39

uskraćeno. Čini se da ova grupa predstavlja djecu koja žive u dugoročnom, hroničnom siromaštvu, uz višestruku uskraćenost i sa složenim potrebama.

U isto vrijeme, kod grupe djece koja su “samo” relativno siromašna (8,8%), bez preklapanja s dimenzijama uskraćenosti, jaz siromaštva iznosi 0,20, što je ispod srednje vrijednosti za svu djecu koja žive u relativnom siromaštvu. Njihova potrošnja je bliža liniji siromaštva nego kod grupe višestruko uskraćene djece. Moguće je da ova djeca predstavljaju grupu prolazno siromašne djece ili one koja su to tek postala, koja žive domaćinstvima koja možda prolaze kroz period privremenog gubitka zaposlenja ili su se našli u teškoj materijalnoj situaciji usljed nekih drugih životnih okolnosti (rođenje novog djeteta i sl).

Tabela 4.4 Preklapanje između relativnog siromaštva i materijalne i stambene dimenzije uskraćenosti

Materijalno uskraćena djeca Stambeno uskraćena djecaKoja nisu siromašna Siromašna Koja nisu siromašna Siromašna

5.2 30.7 22.1 45.3


drugi način gledanja na ova preklapanja je kroz strukturu djece koja žive u siromaštvu (tabela 4.4). 30,7% djece koja žive u relativnom siromaštvu također je i materijalno uskraćeno, a samo mali procenat (5,2%) djece koja nisu siromašna uskraćen je za 5 ili više trajnih dobara. To se u određenoj mjeri može pripisati sklonostima ka posjedovanju određenih trajnih dobara, a ne njihovoj dostupnosti, jer naši podaci ne obuhvataju razliku između to dvoje. dok je 45,3% djece koja žive u siromaštvu također i stambeno uskraćeno, to važi za samo 22,1% djece koja nisu siromašna.

4.2 faktori rizika od pojave dječijeg siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje i uskraćenosti

Kako bi se bolje razumjeli faktori vezani za utvrđivanje da li je neko dijete a) siromašno prema mjerilima potrošnje i b) uskraćeno na osnovu pokazatelja materijalnih potreba, stambene uskraćenosti i prenaseljenosti domaćinstva, provedena je multivarijantna analiza, uzimajući u obzir relevantne karakteristike domaćinstava i druge faktore.

Korištenjem logističke regresije procijenjena je vjerovatnoća dječijeg siromaštva zasnovanog na potrošnji i prema relativnim, i prema apsolutnim mjerilima (tabela 4.5), verovatnoća materijalne i stambene uskraćenosti i života u prenaseljenim stambenim jedinicama (tabela 4.6). Analiza predstavlja modele binarnih zavisnih varijabli regresiranih prema ključnim socio-ekonomskim i demografskim karakteristikama specifičnim za djecu, roditelje i domaćinstvo. Korelacijska matrica glavnih prediktora prikazana je u dodatku A.1. Usljed međusobne povezanosti i moguće međuzavisnosti “broja odraslih članova domaćinstva iznad 19. godina” i “broja starijih osoba”, ovaj model uključuje kategorijsku varijablu “broj radno sposobnih odraslih (19-64)”, zajedno sa brojem starijih članova porodice. Također smo morali isključiti udio zaposlenih odraslih osoba u domaćinstvu zbog znatne korelacije s “tekuća aktivnost nosioca domaćinstva”.

40

Siromaštvo ispod relativne linije siromaštva

Smatramo da je najveći doprinos relativnom siromaštvu djeteta nizak stepen obrazovanja nosioca domaćinstva (bez formalnog obrazovanja ili samo sa završenom osnovnom školom) u odnosu na nosioce domaćinstva s nižim srednjim obrazovanjem (tabela 4.5). Nizak stepen obrazovanja povećava izglede da će djeca živjeti u siromaštvu za faktor 2,55 u odnosu na djecu čiji roditelji imaju niže srednje obrazovanje, ukoliko su ostali faktori nepromijenjeni. Na drugom mjestu po veličini negativnog uticaja nalazi se nezaposlenost nosioca domaćinstva, što povećava vjerovatnoću pojave dječijeg siromaštva za faktor 2.16 u odnosu na zaposlene nosioce domaćinstva.

Nešto slabiji, ali još uvijek značajan pokretač dječjeg siromaštva je neaktivnost nosioca domaćinstva na tržištu rada: to povećava izglede da će djeca biti siromašna za faktor 1,63. Nivo obrazovanja svakako može biti povezan s obrascima i izborom zaposlenja, posebno u neformalnom sektoru (Krstić i Sanfey, 2007.), ali cijeli niz drugih faktora također može uticati na neaktivnost nosioca domaćinstva - loše zdravstveno stanja, strukturni šokovi itd. Zaposlenje ne garantuje izlazak iz siromaštva. Naša ranija analiza, u poglavlju 2, pokazala je da 56% siromašne djece živi u domaćinstvima čiji je nosilac zaposlen. U međuvremenu, privredna aktivnost svih odraslih članova porodice pruža vrlo dobru priliku za izlazak djece iz siromaštva, jer samo 6,4% siromašne djece dolazi iz tih domaćinstava. ovaj posljednji scenario, međutim, nije uvijek izvodiv, pa čak ni poželjan za porodice, jer može dovesti do sukoba oko odgovornosti za odgoj djeteta.

Uz nepromjenjivost svih ostalih faktora, život s dvoje ili više braće i sestara u odnosu na život bez braće i sestara povećava izglede za relativnim siromaštvom (faktor 1,36). Vrijedi napomenuti da, prema pragu relativnog siromaštva, imati jednog brata ili sestru ne predstavlja veliku razliku kada je riječ o izgledima za siromaštvo mjereno prema potrošnji. Jasno je da rođenje drugog djeteta već dovodi dijete u rizik od siromaštva. Život u domaćinstvu s jednom radno sposobnom odraslom osobom povećava izglede za siromaštvo za faktor 1,47 u odnosu na domaćinstvo s dvije odrasle osobe. I konačno, život u seoskim i međugradskim područjima također povećava izglede za siromaštvo za faktor 1,21 u poređenju sa životom u urbanim područjima, uz nepromijenjenost svih ostalih faktora.

Tabela 4.5 Vjerovatnoća pojave siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje

Stopa relativnog siromaštva

Stopa apsolutnog siromaštva

SB (205 KM)

Stopa apsolutnog siromaštva BHAS

(238 KM)

Broj djece ispod 19 godina (ref. jedno dijete) dvoje 1.25*** 1.67*** 1.58*** Troje ili više 1.36*** 2.40*** 2.24***Uzrast najmlađeg djeteta (ref.0-5) 6-14 1.08*** 0.82*** 0.83*** 15-18 1.20*** 0.76*** 0.76***Broj odraslih osoba koje spadaju u radnu snagu (ref. dvije) Nijedna ili jedna 1.47*** 1.05* 1.03 Tri 1.09*** 1.13*** 1.16***Broj starijih osoba (ref. nijedna) Jedna 1.00 1.10*** 1.13***



41

dvije ili tri 0.66*** 0.76*** 0.93*Spol nosioca domaćinstva (ref. muškarac) Žena nosilac domaćinstva 0.81*** 0.87*** 0.63***Bračni status nosioca domaćinstva (ref. u braku /vanbračnoj zajednici) Samac/razveden(a) 1.05 1.69*** 1.42*** Udovac/udovica 0.66*** 0.71*** 0.85***Najviši stepen obrazovanja nosioca domaćinstva (ref. niže srednje obrazovanje) Nema formalnog obrazovanja/ osnovno obrazovanje 2.55*** 2.45*** 2.10***

Više srednje obrazovanje (4 ili 5 godina) 0.42*** 0.41*** 0.44*** Viša škola ili iznad 0.25*** 0.18*** 0.23***Status tekuće aktivnosti nosioca domaćinstva (ref. zaposlen) Nezaposlen(a) 2.16*** 1.88*** 1.77*** Neaktivan/neaktivna 1.63*** 1.31*** 1.99*** U penziji ili ostalo 0.92*** 0.74*** 1.09***Tip naselja (ref. gradsko)Seosko i međugradsko 1.21*** 1.20*** 1.19***Geografsko područje (ref. Federacija BiH) Republika Srpska 0.95*** 0.89*** 0.98*** Brčko distrikt 0.64*** 0.49*** 0.40***KoNSTANTA 0.14*** 0.15*** 0.26***Pseudo R-kvadrat* 0.17 0.20 0.20

*Nagelkerke R-kvadrat. Korišteni su ponderi za djecu (0-18) Statistički značaj: *=p<0.05, **=p<0.01, ***=p<0.001 Izvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godine

Tri od šest faktora koji su povezani s rizicima da djeca budu siromašna prema potrošnji odnose se na potencijal nosilaca domaćinstva (ljudski kapital) i njihovog angažovanja na tržištu rada: nizak stepen obrazovanja i nezaposlenost/neaktivnost. dok se svi ovi faktori mogu smatrati pokretačima siromaštva na individualnom nivou, oni ne mogu biti posmatrani izvan konteksta strukturnih faktora u zemlji, s obzirom na period teških makroekonomskih uslova i visoku stopu nezaposlenosti (Somun-Krupalija, 2011) za vrijeme trajanja istraživanja. Istovremeno, čini se razumnim sugerisati da je “neaktivnost” dugoročnijeg karaktera i na nju u manjoj mjeri utiču uslovi na tržištu rada.

Siromaštvo prema liniji apsolutnog siromaštva (metodologija SB i BHAS)

I dok cijeli niz faktora koji doprinose vjerojatnoći od pojave siromaštva uglavnom ostaje isti, analiza otkriva neke promjene u poretku odrednica siromaštva u ovoj grupi djece. Nizak stepen obrazovanja roditelja i dalje je među vodećim faktorima koji doprinose dječijem siromaštvu prema oba apsolutna praga. Nizak stepen obrazovanja povećava izglede da će djeca biti siromašna za faktore 2,45 (205 KM) i 2,10 (238 KM), u odnosu na domaćinstva čiji nosilac ima niže srednje obrazovanje, uz nepromijenjenost ostalih faktora. Međutim, na sličan način, život u većim porodicama, a posebno s dvoje ili više braće i sestara, značajno povećava izglede da će djeca biti siromašna: za faktor 2,40 prema apsolutnom pragu od 205 KM i za faktor 2,24 prema relativnom pragu od 238 KM, u odnosu na djecu koja nemaju braće i sestara. osim toga, rizici od siromaštva

42

su također vrlo visoki za djecu sa samo jednim bratom ili sestrom: uzimajući u obzir sve ostale karakteristike, vjerovatnoća se povećava za faktore 1,67 i 1,58, u poređenju s djecom bez braće i sestara, prema oba mjerila apsolutnog siromaštva.

Vjerojatnoća da će djeca doživjeti siromaštvo veoma je povezana i s nivoom privredne aktivnosti nosioca domaćinstva. Izgledi za siromaštvo povećavaju se za faktor 1,88 (205 KM) i 1,77 (238 KM) kada dijete živi s nezaposlenim roditeljem koji je nosilac domaćinstva, u odnosu na grupu u kojoj je nosilac domaćinstva zaposlen. Rizici od pojave siromaštva usljed neaktivnosti nosioca domaćinstva u odnosu na porodice sa zaposlenim roditeljem najniži su prema liniji siromaštva od 205 KM (1,31), ali viši (1,99) prema liniji siromaštva od 238 KM. Kada je riječ o djeci koja su definisana kao siromašna prema apsolutnim mjerilima siromaštva, veća je vjerovatnoća da će živjeti u siromaštvu ako žive sa samohranim/razvedenim roditeljem. Uz nepromijenjenost svih ostalih faktora, vjerovatnoća od pojave siromaštva je u tom slučaju znatno veća nego kada se posmatra linija relativnog siromaštva uzimajući u obzir ostale faktore.

Treba napomenuti da je život u seoskim i međugradskim područjima povezan s većim rizikom od siromaštva zasnovanog na potrošnji prema svim mjerilima siromaštva. Međutim, uticaj ovog faktora je manji od uticaja faktora na nivou domaćinstva, uzimajući u obzir i druge karakteristike. Vjerovatnoća je upola manja nego kada se posmatra obrazovanje roditelja i niža nego u slučajevima privredne neaktivnosti roditelja, broja djece ili samohranog roditeljstva. Također smo utvrdili da uzrast najmlađeg djeteta dovodi do različitih rezultata. Prema pragu relativnog siromaštva, izgledi za život u siromaštvu postepeno rastu s uzrastom djeteta. U isto vrijeme, kada je riječ o grupi djece koja žive ispod linije apsolutnog siromaštva (ispod oba praga), vjerovatnoća siromaštva u slučaju kada je najmlađe dijete u porodici uzrasta 6-14 ili 15-18 godina iznosi samo 80% u odnosu na situaciju kada je najmlađe dijete u porodici uzrasta 0-5 godina. To znači da siromaštvo za grupu djece ispod linije apsolutnog siromaštva u velikoj mjeri može biti izazvano događajima unutar porodice, kao što je rođenje djeteta i uz to vezan gubitak prihoda koje je ostvarivala majka.

Generalno govoreći, rezultati multivarijantne analize pokazuju da ranjivost djece definisane kao siromašne prema potrošnji, prema relativnoj i apsolutnoj liniji siromaštva, pokreće ista grupa ključnih faktora, ali s različitim stepenom važnosti. dakle, životni standard djece koja žive u relativnom siromaštvu u većoj mjeri je povezan s mogućnostima i aktivnostima njihovih roditelja i ostalih članova porodice na tržištu rada. Postoje i oni koji su tek u skorije vrijeme postali siromašni i njihov položaj, kao siromašnih, manje zavisi od vrste i strukture domaćinstva. U međuvremenu, djeca definisana kao siromašna prema mjerilima apsolutnog siromaštva imaju veće šanse da žive u znatno težem i dugoročnijem siromaštvu. Kod ove grupe djece struktura porodice, broj braće i sestara i prisustvo drugih članova domaćinstva koji nisu nezavisni (zaposleni), igra mnogo važniju ulogu.

Materijalna uskraćenost (nedostatak 5 ili više dobara)

Analiza pokazuje da djeca koja žive u domaćinstvima s jednom odraslom osobom (roditelj ili staratelj) imaju 2,59 puta veće šanse da će doživjeti materijalnu uskraćenost u odnosu na djecu koja žive s dva roditelja /odrasla člana domaćinstva, uzimajući u obzir sve ostale faktore. To se vjerojatno odnosi na nisku dohodovnu moć samohranih roditelja i time uzrokovan nedostatak određenih sadržaja u domaćinstvu. U isto vrijeme, prisustvo starijih članova porodice u domaćinstvu povezano je s manjim rizikom od materijalne uskraćenosti. djeca koja žive u domaćinstvu s jednim starijim članom porodice imaju samo 46% veće izglede da budu materijalno uskraćena u odnosu na djecu iz domaćinstava bez starijeg člana. Još manji rizik postoji za djecu koja žive u domaćinstvima s dva ili tri starija člana porodice (37%), uz nepromijenjenost svih ostalih faktora.



43

Moguće je da je to zbog prisustva ekonomije razmjera (uštede na troškovima) u domaćinstvu. U višegeneracijskom domaćinstvu lakše je dijeliti mnoga trajna dobra, a mlade porodice mogu koristiti neka od dobara koja pripadaju starijoj generaciji, ako ne mogu priuštiti da kupe vlastita.

Slično kao kad je riječ o rizicima siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje, djeca koja žive u domaćinstvima čiji nosilac nije obrazovan ili ima samo osnovno obrazovanje imaju gotovo tri puta veće šanse (faktor 2,68) da će biti materijalno uskraćena, u odnosu na djecu koja žive u domaćinstvima čiji nosilac ima niže srednje obrazovanje. Privredna aktivnost nosioca domaćinstva jednako je važna, jer se vjerovatnoća da će djeca biti uskraćena udvostručuje ako žive s nezaposlenim roditeljem (nosiocem domaćinstva), u odnosu na roditelje koji su aktivni na tržištu rada. djeca iz dobne grupe u kojoj najmlađe dijete ima 0-5 godina podložnija su materijalnoj uskraćenosti, i ta vjerovatnoća se stalno smanjuje s povećanjem njihovog uzrasta. Na primjer, rizik koji se odnosi na grupu djece od 15-18 godina starosti je 50% niži u odnosu na grupu 0-5 godina starosti.

Stambena uskraćenost (nedostatak 4 ili više sadržaja)

Strukturni faktori su među ključnim odrednicama rizika od infrastrukturne uskraćenosti kod djece. Utvrdili smo da djeca koja žive u seoskim i međugradskim područjima imaju gotovo pet puta veće izglede da će biti stambeno uskraćena (za faktor 4,68) u poređenju s djecom iz gradskih područja, uz nepromijenjenost svih ostalih faktora. Prisutna je, također, i velika razlika između geografskih područja u Bosni i Hercegovini. djeca koja žive u Republici Srpskoj imaju gotovo 3 puta (faktor 2,78) veće šanse da će biti stambeno uskraćena u odnosu na djecu koja žive u Federaciji Bosne i Hercegovine. ovaj rezultat je posebno značajan jer su regresijom već uzeta u obzir seoska područja, pa posmatrani rezultat mora proizilaziti iz drugih razlika među ovim regijama. Uzimajući u obzir karakteristike domaćinstva, vjerovatnoća od stambene uskraćenosti također se povećava za djecu koja žive u Brčko distriktu: za faktor 2,35 u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine. Još jednom smo utvrdili da su djeca koja žive u porodicama čiji nosilac nema osnovno obrazovanje dva puta češće stambeno uskraćena u odnosu na djecu iz porodica čiji nosilac ima niže srednje obrazovanje. Slično kao kod materijalne uskraćenosti, život sa starijim članovima domaćinstva znatno smanjuje izglede za stambenu uskraćenost: djeca koja žive s dvoje ili više starijih članova porodice imaju samo 31% veću vjerojatnoću da budu stambeno uskraćena, u poređenju s djecom koja žive u domaćinstvima bez starijih članova porodice.

Tabela 4.6 Vjerovatnoća pojave uskraćenosti



Prenaseljenost domaćinstva

Broj djece ispod 19 godina (ref. jedno dijete) dvoje 1.00 0.98*** 2.55*** Troje ili više 1.22*** 1.13*** 4.17***Uzrast najmlađeg djeteta (ref.0-5) 6-14 0.77*** 0.69*** 0.75*** 15-18 0.50*** 0.85*** 0.79***Broj odraslih osoba koje spadaju u radnu snagu (ref. dvije) Jedna 2.59*** 1.27*** 0.74*** Tri 0.74*** 0.66*** 1.54***

44

Broj starijih osoba (ref. nijedna) Jedna 0.46*** 0.73*** 1.28*** dvije ili tri 0.37*** 0.31*** 1.57***Spol nosioca domaćinstva (ref. muškarac) Žena 0.60*** 0.53*** 0.84***Bračni status nosioca domaćinstva (ref. u braku /vanbračnoj zajednici) Samac/razveden(a) 1.48*** 1.90*** 1.02 Udovac/udovica 0.82*** 0.78*** 0.65***Najviši stepen obrazovanja (ref. niže srednje obrazovanje) Nema formalno obrazovanje/osnovno obrazovanje 2.68*** 2.04*** 1.64***

Viša srednja škola (4 ili 5 godina) 0.30*** 0.61*** 0.71*** Viša škola ili iznad 0.25*** 0.32*** 0.51***Status tekuće aktivnosti nosioca domaćinstva (ref. zaposlen) Nezaposlen(a) 2.00*** 1.43*** 1.68*** Neaktivan/neaktivna 2.18*** 1.39*** 1.02 U penziji ili ostalo 0.82*** 0.69*** 0.86***Tip naselja (ref. gradsko) Seosko i međugradsko 1.02 4.68*** 0.61***Geografsko područje (ref. Federacija BiH) Republika Srpska 1.44*** 2.78*** 1.73*** Brčko distrikt 0.80*** 2.35*** 1.42***KoNSTANTA 0.11*** 0.13*** 0.46***Pseudo R-kvadrat* 0.17 0.27 0.18

*Nagelkerke R-kvadratIzvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godine


Prenaseljenost domaćinstva Možda ne iznenađuje činjenica da je najjača povezanost prenaseljenosti domaćinstva uočena u odnosu na broj braće i sestara s kojima djeca žive. Čak se i djeca sa samo jednim bratom ili sestrom dva i po puta (faktor 2,55) češće suočavaju s problemom prenaseljenosti domaćinstva, uz nepromjenjivost ostalih faktora. To ukazuje na ozbiljna ograničenja s kojima se porodice susreću u poboljšanju svojih životnih uslova s dolaskom drugog djeteta. Rizici kod djeteta s dvoje ili više braće i sestara povećavaju se za faktor 4,17 u odnosu na dijete bez braće i sestara, uz nepromjenjivost svih ostalih faktora. Također postoji rizik i za veće porodice, jer se vjerovatnoća povećava za djecu koja žive s tri odrasle osobe. Time se rizik od prenaseljenosti povećava za faktor 1,54 u odnosu na djecu koja žive sa samo dva roditelja.

Nasuprot stambenoj uskraćenosti, prenaseljenost domaćinstva je izgleda problem gradskih područja. djeca koja žive u seoskim i međugradskim područjima suočena su s vjerovatnoćom prenaseljenosti od samo 61% u odnosu na djecu iz gradskih područja. Veća je vjerovatnoća da će djeca koja žive u Republici Srpskoj i, u nešto manjoj mjeri, djeca iz Brčko distrikta iskusiti



45

prenaseljenost domaćinstva, u odnosu na djecu koja žive u Federaciji Bosne i Hercegovine, ako se izuzmu podaci za seoska područja. Njihovi izgledi povećavaju se za 73% (RS) i 42% (Bd).

dok nizak stepen obrazovanja i nezaposlenost i dalje povećavaju izglede za život u prenaseljenim stambenim jedinicama, magnituda njihovih koeficijenata je manja u odnosu na siromaštvo mjereno potrošnjom ili materijalnu uskraćenost. To možda odražava ograničenost stambenog tržišta s jedne strane, ali i činjenicu da su stan ili kuća dugotrajna imovina, koja s vremenskim odmakom reaguje na promjene u potrošnji.

U pogledu životnih razdoblja djetinjstva, najranjivija dobna grupa su djeca koja žive u porodici u kojoj je najmlađe dijete predškolske dobi. Prema svim vidovima uskraćenosti, vjerovatnoća da će se naći u grupi uskraćene djece smanjuje se što su djeca starija.

Sažetak

U ovom dijelu ispitana su preklapanja dimenzija učestalosti siromaštva i naglašeni faktori rizika koji se odnose na djecu koja žive u siromaštvu mjerenom prema potrošnji, kao i različiti domeni uskraćenosti korištenjem multivarijatne analize. Ključni nalazi su sljedeći:

• U 2011. godini u Bosni i Hercegovini bio je manji broj djece koja nisu bila ni siromašna ni uskraćena u poređenju s podacima iz 2007. godine (smanjenje od 5,5 procenata). U isto vrijeme, udio djece koja su relativno siromašna i uskraćena u sve četiri dimenzije siromaštva (uključujući prenaseljenost domaćinstva) ostao je na relativno stabilnih 3,7% u 2011. godini.

• 4,1% od ukupnog broja djece u Bosni i Hercegovini višestruko je ranjivo, u tri ključne dimenzije: ona su relativno siromašna, a istovremeno i materijalno i stambeno uskraćena (isključujući prenaseljenost domaćinstva). Zajedno sa 2% djece koja su materijalno uskraćena i siromašna, oni čine grupu s najvećim jazom siromaštva među relativno siromašnim (0,34-0,35). Ova grupa djece će najvjerovatnije doživjeti hronično ili dugoročno siromaštvo.

• Uprkos značajnom preklapanju ove tri dimenzije, 8% djece može se smatrati siromašnom samo prema monetarnim mjerilima (relativno). Ova grupa također ima najmanji jaz siromaštva od 0,20 za svu djecu koja žive u relativnom siromaštvu i može predstavljati ona domaćintsva čija potrošnja varira oko linije siromaštva.

• Nizak nivo obrazovanja, nezaposlenost i privredna neaktivnost nosioca domaćinstva daleko su najjači prediktori siromaštva mjerenog potrošnjom i materijalne uskraćenosti u Bosni i Hercegovini. U međuvremenu, veličina domaćinstva i uz nju vezan udio njegovih članova koji zavise od drugih, igraju važnu ulogu u pojavi rizika od apsolutnog dječijeg siromaštva.

• Rizici od pojave stambene uskraćenosti i života u prenaseljenim uslovima se u većem stepenu objašnjavaju strukturalnim faktorima, a ne specifičnim karakteristikama domaćinstva. Život u seoskim i međugradskim područjima i područjima izvan Federacije Bosne i Hercegovine predstavlja značajan rizik za djecu u pogledu infrastrukturne uskraćenosti. Međutim, prenaseljenost domaćinstva predstavlja gradski fenomen.

• Grupa djece koja žive u domaćinstvima s predškolskim djetetom stalno je izložena najvećem riziku od uskraćenosti, u svim njenim dimenzijama.


47

inDeKS USKRaćenOSTi Djece zaSnOVan na aD HOc

MODUliMa

48

5 indeks uskraćenosti djece zasnovan na ad hoc modulima

U ovom dijelu predstavljena su nova mjerila uskraćenosti kod djece, koja su postala dostupna uvođenjem dodatnih modula APd-a iz 2011. godine, zasnovanih na pitanjima EU-SILC-a iz 2009. godine. Cilj je bio istražiti nove oblike dječije uskraćenosti u Bosni i Hercegovini i izraditi indeks dječije uskraćenosti zasnovan na EU Eurostat-ovom metodološkom pristupu opisanom u Guio (2012.). U ovom poglavlju ćemo a) ispitati učestalost pojave uskraćenosti prema nekim odabranim materijalnim dobrima specifičnim za djecu i domaćinstva, a prema izrađenoj skali i b) analizirati socio-ekonomske faktore rizika povezane s pojavom dječije uskraćenosti utvrđene ovim novim mjerilom.

od objavljivanja proširene ankete EU-SILC-a iz 2009. godine, ta anketa se opsežno koristi na državnom i regionalnom nivou za proučavanje uskraćenosti djece. Primjenjuju se različite metodologije za analizu uskraćenosti dječije populacije: kroz izradu kompozitnih indeksa zasnovanih samo na dobrima koja se odnose na djecu (Gábos, et al, 2011.; Watson, et al, 2012.) i indeksi kod kojih su izmiješana dobra koja se odnose na djecu i ona koja se odnose na domaćinstvo (de Neubourg, 2012.;. Guio, et al, 2012.). Miješanje dobara koja se odnose na djecu i dobara iz domaćinstva u jednu ljestvicu generalno se zasniva na ekološkom pristupu blagostanju djece, sugerišući da uslovi na nivou domaćinstva ne trebaju biti ignorisani, jer oni predstavljaju neposrednu okolinu u kojoj se dijete razvija (Gordon, 2003). EU-ModA zauzeo je alternativni pravac u analiziranju odvojenih dimenzija, od kojih svaka kombinuje ne više od jednog do tri pokazatelja, umjesto da kombinuje sve pokazatelje u jedan kompozitni indeks (Chzhen & de Neubourg 2014).

Također postoje razlike u pristupu definisanju pojma ‘uskraćenosti’ ili nedostatka određene stavke sa ljestvice. Zvanični pristup EU Eurostat-a je da se materijalna uskraćenost posmatra kao prisilan nedostatak kombinacije predmeta. To podrazumijeva da bi podaci korišteni za izračunavanje indeksa uskraćenosti trebali biti zasnovani na “dostupnosti”, a ne na životnom izboru ili sklonostima, niti bilo kojim drugim razlozima za posjedovanje ili neposjedovanje određenih dobara. (Guio, 2009). drugi pristup, koji nudi EU-ModA, pruža inkluzivniju, na pravima temeljenu definiciju, jer prihvata nedostatak nekog dobra ne samo kada domaćinstvo “ne može da ga priušti”, već i iz bilo kojeg drugog razloga (Chzhen & de Neubourg 2014.).

Kao što je prethodno navedeno, analiza se u ovom dijelu oslanja na metodologiju EU Eurostata. Stoga je ovdje izrađena ljestvica na osnovu kombinacije dobara karakterističnih za djecu i dobara karakterističnih za domaćinstva, te definisana “dječija uskraćenost” za bilo koje dobro koje nedostaje iz finansijskih razloga, odnosno nemogućnosti da se neko dobro priušti. Koristili smo listu sa 18 stavki specifičnih za djecu i specifičnih za domaćinstvo, koje je predložio Guio (2012.) za izradu indeksa dječije uskraćenosti kao osnove za naš kombinovani indeks. Međutim, prošireni podaci APd-a iz 2011. godine uključivali su samo dodatnih 11 od 16 pitanja specifičnih za djecu koja je predložio Guio (ibid). Roditelji ili staratelji upitani su o pristupu koji djeca imaju određenim sadržajima. ona se generalno mogu svrstati u četiri područja:

Osnovne potrebe (dostupnost odjeće, obuće, svježeg voća i povrća jednom dnevno, tri obroka dnevno);

Obrazovanje i razvoj (posjedovanje knjiga kod kuće koje su adekvatne uzrastu, mjesto za učenje ili izradu domaće zadaće);


49

Društveni odnosi i učešće u društvu (učešće u proslavama u posebnim prilikama, pozivanje prijatelja u goste, učešće u školskim izletima);

Slobodno vrijeme (učešće u redovnim slobodnim aktivnostima, siguran prostor za igru na otvorenom).

ostale stavke specifične za djecu koje nisu uključene u APd, ali su prisutne u modulu EU SILC 2009. modula su: konzumiranje mesa, piletine ili ribe, oprema za slobodno vrijeme na otvorenom, igre u zatvorenom prostoru, odlazak na godišnji odmor i ispunjenje zdravstvenih potreba. Prošireni moduli APd-a iz 2011. godine također su uključivali neka specifična pitanja o socijalnoj isključenosti. od ukupno 18 stavki predloženog indeksa dječije uskraćenosti, samo dvije su dostupne u dodatnim modulima APd-a:

nepodmirene obveze (nemogućnost pravovremenog plaćanja hipoteke ili najma, podmirenja troškova režija ili plaćanje rata za obavljenu kupovinu) i adekvatno zagrijan dom (domaćinstvo ne može priuštiti održavanje kuće adekvatno toplom).

dok su stavke specifične za djecu prikupljane za cijelu populaciju (uključene u oba dodatna modula), podaci o socijalnoj isključenosti specifični za domaćinstva prikupljani su samo kod polovine anketiranog stanovništva.5 Stoga ovdje prezentiramo opisne podatke o posebnim stavkama na osnovu ove razlike. Kompozitni indeks, međutim, može biti izrađen samo za poduzorak dječije populacije, tamo gdje su podaci dostupni. Vjerujemo da to neće izazvati veliku iskrivljenost u pogledu ukupnih rezultata, jer su ispitivanja stavki specifičnih za djecu, koja su obavljena za cijelu populaciju kao i za poduzorak, pokazala samo manje razlike, u prosjeku oko jednog procenta.

EU-SILC pitanja u APd-u iz 2011. godine odnose se na cijelu grupu djece mlađe od 16 godina. Pretpostavka je da ako jednom djetetu u domaćinstvu iz relevantne dobne grupe nedostaje neki sadržaj, onda se smatra da i ostaloj djeci nedostaje taj isti sadržaj. To je u skladu s pristupom EU Eurostat-a. Većina studija obavljenih u nekoliko zemalja, zasnovanih na EU-SILC-u iz 2009. godine, rađena je o djeci uzrasta 1-15 godina, jer to je grupa za koju su podaci dostupni u većini zemalja. Sve procjene u ovom poglavlju ponderisane su korištenjem izvedenih pondera za djecu 1-15 godina. dvije stavke na listi dječijih sadržaja odnose se samo na djecu školskog uzrasta - školski izleti i mjesto za učenje i izradu domaće zadaće. Slijedeći pristup EU Eurostata, djecu koja žive u domaćinstvima bez djece školskog uzrasta smatrali smo djecom kojima ovi sadržaji “ne nedostaju”.

5.1 Pristup koji djeca imaju sadržajima namijenjenim djeci kao i ostalim sadržajima u domaćinstvu

Učestalost uskraćenosti za bilo koji od sadržaja namijenjenih djeci (tabela 5.1) pokazuje da postoje velike razlike među djecom kada je riječ o nedostatku tih sadržaja. Samo 1,7% djece u zemlji nema pristup jednoj od osnovnih potrepština – “tri obroka dnevno”. U isto vrijeme, 12,2% djece na nivou države u prosjeku nema odvojeno mjesto za učenje ili izradu domaće zadaće. Također smo utvrdili da je udio djece kojima nedostaju osnovne potrepštine - odjeća, obuća, svježe voće ili povrće - vrlo sličan, oko 10-11% od ukupne populacije. 26% djece živi u domaćinstvima koja ne mogu na vrijeme izmiriti svoje komunalne izdatke i hipotekarna plaćanja zbog financijskih teškoća. ovaj nivo može se uporediti s mjerilima monetarnog siromaštva koja smo razmatrali u prethodnim poglavljima.

5 Pitanja koja se posebno odnose na domaćinstva uključena su samo u modul PM1 APD-a

50

Postoje izvjesne razlike između geografskih područja u pogledu pristupa djece određenim sadržajima. Na primjer, u Republici Srpskoj 14% djece ne konzumira svježe voće i povrće, u odnosu na 9,7% djece u Federaciji Bosne i Hercegovine. Rezultatima iz Brčko distrikta treba pristupiti s oprezom, jer je uzorak iz tog područja uključivao samo stotinjak porodica s djecom.

odnos između niskog nivoa potrošnje domaćinstva i pristupa određenim sadržajima namijenjenim djeci i domaćinstvu, jasno se vidi u drugoj koloni tabele 5.1. djeca koja žive u relativnom siromaštvu mjerenom prema potrošnji imaju tri puta veće izglede da će im nedostajati osnovne potrepštine kao što su svježa hrana i povrće, nova odjeća ili obuća. Štaviše, ona imaju četiri puta veće izglede da će im nedostajati tri obroka dnevno. Siromašna djeca su također znatno uskraćenija za učešće u društvu. Na primjer, ona imaju 3,5 puta manje šanse za proslavu posebnih događaja kao što su rođendani, a vjerovatnoća da će pozvati prijatelje u goste je gotovo četiri puta manja jer to njihova porodica ne može priuštiti.

Čini se da je samo jedan pokazatelj u sukobu s opštim trendom: manji broj siromašne djece nema pristup otvorenom prostoru za igru u odnosu na prosjek u opštoj populaciji djece. U literaturi se tvrdi (Gábos, et al., 2011. godine) da je postojanje otvorenog prostora za igru povezano s karakteristikama susjedstva ili zajednice, a ne s uslovima na individualnom nivou ili nivou domaćinstva. Zaista, u našem uzorku djece to je jako povezano s tipovima naselja: dvostruko više djece koja žive u gradskim područjima nema pristup otvorenom prostoru, za razliku od djece iz seoskih i međugradskih područja. Mi smo ispitali faktor otvorenog prostora i druge pokazatelje u testu pouzdanosti koji slijedi.

Tabela 5.1 Učestalost pojave uskraćenosti za određena dobra za cijelu dječiju populaciju (polovina ponderisanog uzorka)

odnosise na

Sva djeca

ukupno

djeca koja žive u

relativnom siromaštvu

Federacija BiH

Republika Srpska

Brčko distrikt

odjeća dijete 10.2 30.6 9.7 11.2 9.9obuća dijete 11.2 33.4 10.6 12.7 10.8Svježe voće i povrće dijete 11.0 31.4 9.7 14.0 10.0

Tri obroka dnevno dijete 1.7 7.1 1.9 1.1 4.3

Knjige dijete 4.1 11.6 4.1 3.9 5.7Mjesto za učenje i zadaću dijete 12.2 25.1 11.5 13.6 15.8

Razonoda dijete 7.3 20.6 8.0 5.7 8.9Proslave dijete 5.6 19.4 5.9 4.8 4.3Prijatelji dijete 3.8 14.2 3.8 3.6 5.7Školski izleti dijete 7.9 22.4 8.3 6.5 12.8Mjesto na otvorenom dijete 8.5 6.2 9.0 7.6 3.2

Zaostali dugovi* domaćinstvo 26.9 47.5 22.1 37.0 37.9Adekvatno zagrijana kuća* domaćinstvo 13.8 24.2 13.4 11.6 60.7

Izvor: Procjena autora prema podacima APD iz 2011. godineKorišteni su ponderi za djecu (1-15) za polovinu uzorka populacije prema modulu PM1

Indeks uskraćenosti djece zasnovan na ad hoc modulima


51

Za mjerenje unutrašnje konzistentnosti odabranih stavki unutar grupe - pouzdanost mjerne ljestvice - provodimo Cronbach alfa test (tabela 5.2). Koeficijent alfa pokazuje koliko je skup predmeta blisko povezan kao grupa. Što je koeficijent alfa veći, to je grupa pouzdanija kao pokazatelj. dalje analize također pokazuju može li koeficijent alfa biti poboljšan (povećan) ukoliko bi se isključile neke od stavki. Mi smo uključili svih 11 stavki koje se odnose na djecu, a koje su dostupne u dodatnim modulima APd-a, kao i dvije stavke na nivou domaćinstva o kojima smo ranije govorili. Koeficijent pouzdanosti Cronbach alpha za listu kao cjelinu iznosi 0,847, što je znatno iznad najčešće preporučivane granice od 0,7 i na najvišem nivou u odnosu na alfa koeficijente koji se odnose na druge europske zemlje (Guio, et al., 2012).

Tabela 5.2 Analiza konzistentnosti i pouzdanosti koja se odnosi na uskraćenost sadržaja zasnovana na Cronbachovom koeficijentu pouzdanosti (alfa)

13 stavki Cronbachov koeficijent pouzdanosti alfa

Cronbachov koeficijent pouzdanosti alfa ukoliko je stavka uklonjena

.847odjeća .820obuća .820Svježe voće i povrće .826Tri obroka dnevno .844Knjige .835Mjesto za učenje i zadaću .841Razonoda .830Proslave .827Prijatelji .835Školski izleti .830Mjesto na otvorenom .858Zaostali dugovi .844Adekvatno zagrijana kuća .852


Korišteni su ponderi za djecu (1-15) za polovinu uzorka populacije prema modulu PM1.

Test pokazuje da isključivanje dvije stavke neznatno poboljšava koherentnost grupe. To su: vanjski prostor za igru i adekvatno zagrijan dom. otvoreni prostor za igru uklonjen je sa predložene skale EU Eurostata (ibid) zbog toga što nije prošao test pouzdanosti. S obzirom na to, kao i na prethodnu raspravu o njegovoj visokoj povezanosti s uslovima u zajednici, možemo ga ukloniti i sa skale dječije uskraćenosti. U isto vrijeme, još jedan pokazatelj koji je uklonjen prema metodologiji EU Eurostata, ali koji je prošao naš test pouzdanosti je pokazatelj “nedostatak tri obroka dnevno”. Mi smo ga ostavili na našoj skali jer nismo našli dovoljno razloga za njegovo uklanjanje. “Pristup adekvatno zagrijanom prostoru” može neznatno povećati alfa koeficijent za 0.005. Mi ga smatramo “graničnim” pokazateljem i ostavili smo ga u indeksu zbog vrlo ograničene zastupljenosti stavki na nivou domaćinstva, u poređenju s listom koju je predložio EU Eurostat. Konačna odabrana lista sastoji se od 12 stavki.

52

Tabela 5.3. Indeks prostog zbira – broj sadržaja koji nedostaju (specifičnih sadržaja koji se odnose na djecu, kao i onih koja se odnose na domaćinstvo)

Broj sadržaja koja nedostaju u populaciji djece

Sva djeca

djeca koja žive u

relativnom siromaštvu

djeca koja žive u apsolutnom

siromaštvu (205 KM)

djeca koja žive u apsolutnom

siromaštvu (238 KM)

0 57.7 32.9 32.3 38.41 20.8 18.2 17.7 18.52 6.4 7.1 7.9 9.03 3.7 7.9 6.8 6.94 1.8 4.9 4.8 4.35 2.4 4.6 5.0 4.46 2.8 7.0 10.0 7.27 1.3 4.0 3.4 2.98 0.8 3.0 2.8 2.09 0.9 2.7 2.5 1.710 0.6 3.0 2.8 1.911 0.9 4.5 4.1 2.812 0.0 0.1 0.1 0.1



Na osnovu zbira sadržaja za koje su djeca uskraćena sačinjena je sažeta skala (tabela 5.3). U prosjeku više od polovine ukupne populacije djece nije uskraćeno ni za jedan od ovih sadržaja. Najvećem broju uskraćene djece nedostaje samo jedan sadržaj (21%). Sličan je postotak djece koja žive u siromaštvu i koja su uskraćena za samo jedan sadržaj prema svim pragovima siromaštva. Međutim, razlika između sve djece i djece koja žive u siromaštvu povećava se s brojem sadržaja koji istovremeno nedostaju (3 ili više sadržaja). dakle, dva i po puta više djece koja žive u siromaštvu prema pragu relativnog siromaštva (4,9%) uskraćeno je za 4 sadržaja u odnosu na prosjek za svu djecu (1,8). Pet puta više djece koja žive u relativnom siromaštvu (4,5%) uskraćeno je za 11 sadržaja u odnosu na svu djecu.



53

Slika 5.1 Raspodjela dječije populacije prema broju sadržaja koja im nedostaju



5.2 faktori rizika za pojavu uskraćenosti kod djece (nedostatak 3+ i 5+ dobara)

Važno je znati šta je to što stavlja djecu u grupu osjetljivu na višestruku uskraćenost, koji su to faktori koji povećavaju rizik da ta djeca imaju drugačija iskustva iz djetinjstva u odnosu na svoje vršnjake. S obzirom na to da se indeks dječije uskraćenosti razlikuje od materijalne i stambene uskraćenosti razmatrane u poglavlju 3 po tome što kod njega dominiraju dobra specifična za djecu, čini se da je od vitalnog značaja razumjeti razliku i preklapanja ključnih odrednica dječije uskraćenosti u zemlji.

U tabeli 5.4 prikazani su rezultati procjene dječije uskraćenosti do kojih se došlo logističkom regresijom. ovaj model uzima u obzir za djecu specifične demografske karakteristike, obrazovanje roditelja, tipove domaćinstva predstavljene u grupama u skladu s analizama EU Eurostata (Guio, 2012. godine), nivo angažmana nosioca domaćinstva na tržištu rada, tip naselja i geografsko područje.

Tabela 5.4 Vjerovatnoća pojave uskraćenosti prema pragovima 3+ i 5+

djeca su uskraćena za 3 ili više dobara

djeca su uskraćena za 5 ili više dobara

Uzrast najmlađeg djeteta (ref.1-5) 6-11 0.61*** 0.78*** 12-15 0.75*** 0.96***

90%

100%

80%

70%

60%50%

40%30%

20%

10+

7-9

4-6

1-3

010%0%

Svi Pragrelativnogsiromaštva

Pragapsolutnogsiromaštva

205 KM

Pragapsolutnogsiromaštva

238 KM

54

Vrsta domaćinstva (ref. dvoje odraslih i jedno dijete) Samohrani roditelji 9.81*** 16.43*** 2 odrasla, 2 djece 1.34*** 1.50*** 2 odrasla, 3 + djece 2.10*** 3.52*** ostali članovi domaćinstva +djeca 1.43*** 1.69***Spol nosioca domaćinstva (ref. muškarac) Žena 0.36*** 0.39***Najviši stepen obrazovanja (ref. niže srednje obrazovanje) Nema formalno obrazovanje/osnovno obrazovanje 2.78*** 3.36***

Viša srednja škola (4 ili 5 godina) 0.57*** 0.69*** Viša škola ili iznad 0.11*** 0.09***Udio odraslih članova domaćinstva koji su zaposleni (ref: nisu zaposleni svi odrasli članovi) Niko od odraslih nije zaposlen 4.09*** 5.71*** Svi odrasli su zaposleni 0.55*** 0.96Tip naselja (ref. gradsko) Seosko i međugradsko 0.71*** 0.78***Geografsko područje (ref. Federacija BiH) Republika Srpska 0.92*** 0.85*** Brčko distrikt 0.81*** 0.70***KoNSTANTA 0.12*** 0.03***Pseudo R-kvadrat* 0.27 0.29

*Nagelkerke R-kvadrat

Izvor: Procjena autora prema podacima APD-a iz 2011. godine

Korišteni su ponderi za djecu (1-15) za polovinu uzorka populacije prema modulu PM1. Statistički značaj: *=p<0.05, **=p<0.01, ***=p<0.001 (posebno unakrsno tabeliranje sa chi-kvadrat testovima).

Uskraćenost za 3 ili više dobara

Najvećem riziku od višestruke uskraćenosti (3+ dobara) izložena su djeca koja žive u jednoroditeljskim domaćinstvima. Vjerovatnoća da će ta djeca biti uskraćena gotovo deset puta je veća u odnosu na djecu koja žive u tradicionalnim porodicama s dvije odrasle osobe i jednim djetetom (faktor 9,81), uzimajući u obzir sve ostale faktore.

drugi najvažniji faktor je nezaposlenost nosioca domaćinstva. Kada nijedan odrasli član domaćinstva nije zaposlen puno radno vrijeme, vjerovatnoća da će djeca iz te porodice biti uskraćena raste za faktor 4,09 u odnosu na djecu iz porodica u kojima je neko od odraslih zaposlen (što je češći slučaj u našem uzorku djece). Slično onome što smo utvrdili u našoj analizi u poglavlju 3, nizak stepen obrazovanja nosioca domaćinstva spada u faktore koji značajno povećavaju vjerovatnoću da će djeca biti uskraćena za više dobara. Vjerovatnoća da će djeca koja imaju jednog neobrazovanog



55

roditelja ili čiji roditelj ima samo osnovno obrazovanje biti uskraćena, gotovo tri puta je veća u odnosu na djecu čiji roditelji imaju niže srednje obrazovanje. Isto tako, rizik koji nosi život u velikoj porodici također je vrlo izražen: vjerovatnoća od uskraćenosti za više dobara više nego dva puta je veća kod djece s dvoje ili više braće i sestara u odnosu na djecu bez braće i sestara (faktor 2,10). očigledno je da je pritisak na ionako ograničene resurse sve veći sa svakim novim članom porodice.

Analiza također pokazuje da rizik od uskraćenosti za 3 ili više dobra kod djece u dobi od 6-11 godina iznosi samo 61% u odnosu na djecu uzrasta 1-5 godina. Predškolska djeca po pravilu više zavise od porodičnih resursa u odnosu na školsku djecu, jer škola može djeci besplatno pružiti neke zabavne aktivnosti, a djeca mogu dobiti nešto povrća i kroz školske obroke. Pitanje svježeg voća ili povrća, na primjer, ne precizira mjesto gdje ih dijete dobija. U isto vrijeme, ovo objašnjenje se također može povezati s otežanom finansijskom situacijom u porodici, jer se majke djelimično povlače s tržišta rada za vrijeme ranog perioda podizanja djeteta.

U skladu s ranijim modelima predviđanja vjerovatnoće od pojave materijalne i stambene uskraćenosti, djeca koja žive u domaćinstvima čiji je nosilac majka ili starateljica imaju znatno manje šanse da će biti uskraćena. Njihovi izgledi za uskraćenost iznose samo 36% u odnosu na djecu koja žive u domaćinstvima čiji je nosilac muškarac (90% dječije populacije), uzimajući u obzir sve ostale faktore. Treba li to pripisati razlikama u dinamici domaćinstva ili zaštitničkoj prirodi majke teško je reći bez dalje analize na individualnom nivou i spolnog razvrstavanja.

Važno je napomenuti da, prema ovom modelu, život u ruralnim područjima ne predstavlja faktor rizika od višestruke uskraćenosti. Vjerovatnoća za seosku djecu iznosi samo 71% vjerovatnoće koja se odnosi na djecu koja žive u gradskim područjima, uz nepromijenjenost svih ostalih faktora. Razlike između geografskih područja ne čine se dovoljno značajnim kako bi se život u bilo kojem od entiteta odredio kao faktor rizika. No, u prosjeku, djeca koja žive u Republici Srpskoj i Brčko distriktu imaju nešto manje izglede da budu uskraćena za 3 ili više dobra u poređenju s djecom iz Federacije Bosne i Hercegovine.

Uskraćenost za 5 ili više dobara.

djeca kojima nedostaje 5 ili više dobara mogu se smatrati ozbiljno uskraćenom i vjerovatno će doživjeti niz drugih socijalnih problema. Raspon faktora rizika za ovu grupu u skladu je s modelom uskraćenosti 3+ o kojem smo prethodno raspravljali. Međutim, veće vrijednosti koeficijenata ključnih prediktora ukazuju na to da je veća vjerovatnoća da će djeca s ovim karakteristikama biti višestruko uskraćena. Na primjer, vjerovatnoća da će djeca iz jednoroditeljskih domaćinstava biti uskraćena veća je više od 16 puta u odnosu na djecu koja žive s oba roditelja. djeca koja žive u domaćinstvima u kojima nijedna odrasla osoba nije zaposlena puno radno vrijeme imaju gotovo šest puta veće izglede da budu uskraćena za 5 ili više dobara u odnosu na djecu koja žive u porodicama u kojima su neki odrasli članovi zaposleni.

Sažetak

U ovom dijelu fokusirali smo se na podatke koji se posebno odnose na djecu, a odnedavno su dostupni zahvaljujući dodatnim modulima APd-a iz 2011. godine. Slijedeći preporuke i opštu metodologiju koju je predložio EU Eurostat, ispitana je učestalost pristupa djece specifičnim

56

sadržajima koji se na njih odnose, kao i na domaćinstva. U ovom poglavlju je također izrađen i indeks dječije uskraćenosti i ispitan intenzitet dječije uskraćenosti među svom djecom, ali i među djecom koja žive u siromaštvu. Ključni nalazi su sljedeći:

• Tri puta više djece koja žive u siromaštvu mjerenom potrošnjom uskraćeno je za sadržaje koji predstavljaju osnovne potrepštine - novu odjeću, dva para odgovarajuće obuće ili konzumiranje svježeg voća ili povrća dnevno - u poređenju s prosjekom u ukupnoj dječijoj populaciji.

• 15,2% sve djece u zemlji može se smatrati uskraćeno prema definiciji “3 ili više dobara” zasnovane na kompozitnom indeksu uskraćenosti djece. 9,6% sve djece uskraćeno je prema definiciji “5 ili više dobara”. dubina (intenzitet) uskraćenosti snažno je povezana s nivoom potrošnje domaćinstva: 2,5 puta više djece koja su siromašna mjereno prema potrošnji uskraćeno je za 4-6 sadržaja i gotovo 3 puta više za 7-9 sadržaja u odnosu na prosjek u ukupnoj populaciji djece. 5 puta više djece koja žive u relativnom siromaštvu teško je uskraćeno (nedostaje im 11 sadržaja) u odnosu na prosjek u populaciji.

• Samohrano roditeljstvo, domaćinstva bez zaposlenih članova (bez odrasle osobe koja je zaposlena puno radno vrijeme), nizak stepen obrazovanja nosioca domaćinstva i veliki udio zavisnih članova porodice (broj djece u domaćinstvu) najvažniji su faktori koji se vezuju za rizik akumulirane dječije uskraćenosti (nedostatak 3 ili više i 5 ili više dobara) na temelju podataka iz dobijenih ad-hoc modulima APd-a.



57

UlOGa RazličiTiH SOcijalniH naKnaDa U UBlažaVanjU

SiROMašTVa

58

6 Uloga različitih socijalnih naknada u ublažavanju siromaštva

Ukupni rashodi za socijalnu zaštitu u 2011. godini u Bosni i Hercegovini iznosili su 17,1% BdP-a, od čega je oko 4,6% usmjereno na isplate naknada koje se ne temelje na doprinosima, kao što su naknade za ratne veterane i njihove porodice, dječji doplatak i druge socijalne naknade (UNICEF SPIS projekat, 2013.). Zabilježeni problemi sistema socijalne zaštite u zemlji uključuju slabu preciznost pri usmjeravanju pomoći (ciljanju) i dopiranju do siromašne populacije (Svjetska banka, 2009), kao i regresivni karakter i nisku pokrivenost naknadama socijalne pomoći (Maastricht Graduate School of Governance, 2013.). Pored toga, analiza dječijeg siromaštva iz 2007. godine otkrila je da su ciljane socijalne naknade za djecu malo uticale na prosječne stope siromaštva djece u zemlji (Chzhen, 2009. godina).

Aktuelna analiza socijalnih naknada nije direktno uporediva s rezultatima iz 2007. godine zbog metodoloških razlika u prikupljanju podataka APd-a iz 2007. i 2011. godine i strukture pojedinih varijabli6. No, s obzirom na težak makroekonomski kontekst koji je prethodio anketi iz 2011. godine i relativno povećanje stope dječijeg siromaštva, čini se da je važno ispitati u kojoj mjeri neke socijalne naknade koje se ne temelje na doprinosima pomažu smanjenju rizika od siromaštva djece u zemlji. Iz perspektive politike, također je od ključne važnosti utvrditi umanjuju li socijalne naknade teret siromaštva u domaćinstvima koja primaju tu pomoć. drugim riječima, istražili smo da li je novčana pomoć dovoljna da se dese promjene u nivou potrošnje domaćinstva, a samim tim promijeni i njegov položaj u odnosu na liniju siromaštva. Iako se nijedna od četiri novčane naknade analizirane u nastavku ne može opisati kao socijalna pomoć za ublažavanje siromaštva, njihov potencijal u smanjenju jaza siromaštva među domaćinstvima korisnicima pomoći može ukazivati na njihovu djelotvornost u izravnavanju potrošnje među najugroženijim grupama.

Ispitivanje pokrivenosti dječje populacije nekom od ključnih socijalnih naknada (tabela 6.1) pokazuje da je dječiji doplatak - koji bi trebao direktno doprinositi djeci - navodno prima samo neznatna manjina djece (1,2%). To bi moglo biti pripisano selektivnoj podjeli tog dodatka u samo nekoliko kantona (Maastricht Graduate School of Governance, 2013.). U isto vrijeme, čini se da su najveći korisnici socijalnih naknada (6,4%) među svom djecom ona djeca koja žive s primaocem starosne penzije. Važno je napomenuti da, prema našim podacima, 37% od ukupnog broja djece koja žive u domaćinstvima primaocima starosne penzije nema prijavljenog nijednog starijeg člana domaćinstva (u dobi iznad 65 godina) kao člana svog domaćinstva. To se vjerojatno može objasniti ranijim penzionisanjem nekih kategorija građana. 35% djece živi s jednim starijim članom porodice i oko 28% živi s dvoje ili više starijih članova porodice. dakle, čini se da je grupa djece koja imaju koristi od ove socijalne naknade dosta “rasuta” i prilično ih je teško identifikovati.

6 Varijabla koja se odnosi na dječiji doplatak razlikuje se od pokazatelja dječijih dodataka analiziranih u izvještaju iz 2007. godine. U APD-u su prikupljeni podaci za agregatni pokazatelj dječijih dodataka, uključujući pakete za novorođenčad, porodiljske naknade i zaostale uplate doprinosa. Upitnik iz APD-a iz 2011. godine razdvaja ove podatke na posebne novčane dodatke, porodiljske naknade i pakete za novorođenčad. S obzirom da ovi podaci ukazuju na to da nije bilo primalaca porodiljskih naknada i paketa za novorođenčad (paket je primilo samo jedno domaćinstvo), oni nisu bili uključeni u analizu. To znači da analiza o dječijim dodacima koja je ovdje prezentirana nije direktno uporediva s izvještajem o dječijem siromaštvu iz 2007. godine, kada je riječ konkretno o ovom pokazatelju.


59

Tabela 6.1 Zabilježene socijalne naknade za ukupnu populaciju i struktura primalaca naknada prema siromaštvu

Struktura primalaca pomoći

Sva djeca Siromašna

djeca

djeca koja nisu

siromašnaStopa siromaštva populacije 19.4% 80.6%Starosna penzija 6.4% 22.8% 77.2%Porodična penzija 4.1% 27.8% 72.2%Invalidnina 3.4% 15.6% 84.4%dječiji doplatak 1.2% 20.6% 79.4%


Korišteni su ponderi za djecu (0-18).

Raspodjela naknada u domaćinstvima primaocima pomoći između siromašne djece i one koja nisu siromašna neznatno je veća kada je riječ o starosnim i porodičnim penzijama, jer njih prima oko 22,8% i 27,8% siromašne djece (u odnosu na 19,7% siromašne djece u ukupnoj populaciji). Potpuno suprotno važi za invalidsku penziju, jer mnogo manji procenat siromašne djece ima koristi od ove novčane pomoći. dječiji doplatak koristi djeci koja nisu siromašna u gotovo jednakoj mjeri kao i siromašnoj. Važno je napomenuti da ova pomoć, iako nije izričito usmjerena na siromašne, uključuje određene kriterije u pogledu dohodovnog praga za njene primaoce, na primjer u Federaciji Bosne i Hercegovine (Maastricht Graduate School of Governance, 2013.). Sve u svemu, čini se da ovi podaci potvrđuju naše ranije zaključke o slaboj preciznosti prilikom usmjeravanja socijalnih naknada u Bosni i Hercegovini (Svjetska banka, 2009).

Slijedeći metodologiju izvještaja o dječijem siromaštvu iz 2007. godine (Chzhen, 2009. godine) dodatno smo analizirali učinke svake socijalne naknade na stopu relativnog siromaštva djece za cijelu dječiju populaciju, kao i za djecu koja žive u domaćinstvima korisnicama naknade. Pristup se sastojao u tome da se poredi broj djece koja žive u siromaštvu mjerenom prema potrošnji koja primaju i broj djece koja ne primaju pomoć.

Niti jedna od ispitanih socijalnih naknada ne pravi nikakvu značajnu razliku u pogledu prosječnih stopa dječijeg siromaštva na državnom nivou, bilo da se gleda prema relativnoj ili apsolutnoj (205 KM) liniji siromaštva (tabela 6.2). To i ne čudi, s obzirom na malu pokrivenost djece tim socijalnim naknadama. Jedino starosna penzija pravi primjetnu razliku u pogledu stope dječijeg siromaštva, ali samo za grupe djece definisane kao siromašne prema liniji apsolutnog siromaštva (205 KM). Ako bi se starosne penzije oduzele od ukupnog mjesečnog rashoda domaćinstva, prosječna stopa apsolutnog siromaštva (prema pragu od 205 KM) bila bi za dva procenta viša nego što je sada. ova razlika je manja kada se posmatra linija relativnog siromaštva – stopa je samo 1,3 procenta više nego kada je uključena i starosna penzija.

60

Tabela 6.2 Stope dječijeg siromaštva, uključujući i isključujući socijalne naknade za ukupnu dječiju populaciju 2011. godine

Vrsta pomoći Stopa dječijeg siromaštva

Linija relativnog siromaštvaLinija apsolutnog siromaštva

(205 KM)Uz pomoć Bez pomoći Uz pomoć Bez pomoći

Starosna penzija 19.7 21.0 21.2 23.2Porodična penzija 19.7 20.6 21.2 22.1Invalidnina 19.7 20.2 21.2 21.7dječiji doplatak 19.7 19.8 21.2 21.3



drugi način da se ovo posmatra je da se fokusira samo na grupu primalaca socijalnih naknada.U tabeli 6.3 prikazana je razlika koju primanje svih ovih naknada pravi na položaj korisnika u odnosu na liniju siromaštva.Starosna penzija ima najviše uticaja na to hoće li neko dijete biti definisano kao siromašno ili ne, ako se posmatra apsolutni prag siromaštva (205 KM). 30% djece koja su trenutno nisu siromašna i koja žive u domaćinstvima primaocima starosne penzije bilo bi definisano kao siromašno prema apsolutnoj liniji siromaštva ukoliko bi ova naknada bila isključena iz njihove potrošnje. Također, oko 20% djece koja trenutno nisu siromašna bilo bi definisano kao siromašno prema relativnoj liniji siromaštva kada bi domaćinstvo u kojem žive prestalo primati starosnu penziju.

Tabela 6.3 Stope siromaštva članova domaćinstva sa ili bez prihoda od socijalnih naknada

Izdigli se iznad linije relativnog siromaštva (uz pomoć)

Izdigli se iznad linije apsolutnog siromaštva (uz pomoć)

Starosna penzija 20.3 30.5Porodična penzija 21.1 21.0Invalidnina 14.5 13.3dječiji doplatak 5.2 5.1



Porodična penzija također pravi primjetnu razliku u pogledu stope siromaštva djece u domaćinstvima koja primaju tu naknadu. oko 20% djece koja trenutno nisu siromašna prema obje linije siromaštva bilo bi definisano kao siromašno ukoliko ne bi bilo ove naknade. Znatno homogenija razlika između linija siromaštva kod porodične penzije, u poređenju sa starosnom, može ukazivati na to da ova naknada utiče na relativno sličnu grupu djece.

Uloga različitih socijalnih naknada u ublažavanju siromaštva


61

Invalidska penzija – s obzirom na relativno malu pokrivenost kada je riječ o svoj djeci - ima uticaja na djecu koja žive u domaćinstvima koja primaju ovu naknadu. doduše, taj uticaj je manji nego kod starosne i porodične penzije i sličan prema oba praga (13-14%).

Konačno, dječiji doplatak ima najmanje uticaja na potrošnju djece i njihov status u pogledu siromaštva. on zatvara jaz siromaštva za samo 5% djece koja žive u domaćinstvima koja primaju ovaj doplatak. S obzirom na izuzetno malu pokrivenost (1,2%) djece ovom naknadom koja je ciljano usmjerena na djecu, ovaj rezultat treba uzeti s priličnom rezervom.

Sažetak

U ovom dijelu istaknute su stope iskorištenosti nekih odabranih naknada kao što starosna penzija, porodična penzija, invalidska penzija i dječiji doplatak, i obuhvaćenost djece ovim naknadama. Ispitana je djelotvornost tih naknada u podizanju djece iznad linija siromaštva. Ključni nalazi su sljedeći:

• Posmatrane socijalne naknade ne samo da imaju vrlo nisku pokrivenost dječje populacije, već je niska i djelotvornost njihovog usmjeravanja: one su više ili manje ravnomjerno raspoređene na siromašnu djecu i onu koja to nisu. dječiji doplatak i invalidska penzija su po svojoj prirodi posebno regresivni.

• Generalno govoreći, starosna i porodična penzija u određenoj mjeri pomažu da se ublaži siromaštvo kod djece koja žive u domaćinstvima koja primaju ove naknade: one izdižu iz siromaštva do 21% djece prema relativnom mjerilu siromaštva, i do 30% prema apsolutnom pragu siromaštva.

• Niska obuhvaćenost djece dječijim doplatkom i njegov marginalni doprinos potrošnji domaćinstva posebno ukazuju na njegovu nedjelotvornost, i to ne samo u smanjenju rizika od dječijeg siromaštva, već i u pomoći porodicama da ublaže svoju potrošnju u toku životnog razdoblja koje se odnosi na podizanje djece.


63

zaKljUčci

64

7 zaključci

Multidimenzionalna analiza dječijeg siromaštva i uskraćenosti u Bosni i Hercegovini pruža uvid u opšte obrasce i profil dječijeg siromaštva u 2011. godini – periodu veoma teške ekonomske klime nakon globalne recesije. Time ona doprinosi boljem razumijevanju prirode i karakteristika dječijeg siromaštva i uskraćenosti u zemlji kao cjelini, uz neophodnu diferencijaciju između širine i dubine iskustava djece u nepovoljnom položaju. To se čini važnim zadatkom politike, jer se time omogućava korištenje ograničenih javnih resursa za izradu ciljanih javnih odgovora: zaštititi i podržati najugroženiju djecu i djecu u stanju potrebe, istovremeno sprečavajući da druga djeca padnu u zamku siromaštva. Slijede neke ključne poruke iz ove analize.

Životni standard djece je, čini se, u razdoblju od 2007-2011. godine neproporcionalno izmijenjen u odnosu na sva domaćinstva i pojedince. U cjelini gledajući, nivo relativnog siromaštva u zemlji mogao bi se opisati kao stabilan. Međutim, razlike između stopa relativnog siromaštva djece, pojedinaca i domaćinstava blago su porasle, ukazujući na sve veći jaz između različiitih životnih standarda. Štaviše, veći je postotak djece koja su se 2011. godine našla ispod linije apsolutnog siromaštva, nego što je to bio slučaj 2007. godine.

Monetarno siromaštvo ne može obuhvatiti sve ostale dimenzije siromaštva. Ali ono može biti dobar pokazatelj najosjetljivije i najuskraćenije djece. Analiza je pokazala snažnu povezanost između monetarnog siromaštva mjerenog na osnovu potrošnje i materijalne uskraćenosti. Kompozitni indeks dječije uskraćenosti, zasnovan na 12 sadržaja karakterističnih za djecu i za domaćinstvo, također podržava ovaj trend, pokazujući da djeca koja žive u siromaštvu imaju znatno veće izglede da će istovremeno biti uskraćena za više od četiri sadržaja, u odnosu na opštu dječiju populaciju. Preklapanje između monetarnog siromaštva i stambene uskraćenosti i prenaseljenosti domaćinstva je, međutim, mnogo manje, a utvrđeno je da su i stambena uskraćenost i prenaseljenost domaćinstva povezane s postojećim strukturalnim nejednakostima, kao što su ruralno-urbana podjela i drugi faktori.

Višestruka i akumulirana uskraćenost povezana je s najvećim nedostatkom novčanih sredstava. djeca koja žive u domaćinstvima u kojima su višestruko uskraćena, gdje se preklapaju relativno siromaštvo i materijalna uskraćenost, imat će također i najveći jaz siromaštva i vjerojatno će njihovo siromaštvo biti dugoročno i hronično. U zemlji je takve djece oko 6,1% od ukupnog broja djece. Prilikom izrade politika za podršku ovoj grupi moraju se uzeti u obzir i individualni i strukturalni faktori, s ciljem razbijanja međugeneracijskog kruga siromaštva.

Rješavanje problema dječijeg siromaštva i uskraćenosti mora ići ruku pod ruku s ulaganjima u ljudski kapital roditelja, kako bi se poboljšali njihovi izgledi i angažman na tržištu rada. Nizak nivo obrazovanja nosioca domaćinstva, nezaposlenost i neaktivnost na tržištu rada najčešće i, u većini slučajeva, najznačajnije doprinose dječijem siromaštvu i uskraćenosti. U međuvremenu, utvrđeno je da visok udio zavisnih članova domaćinstva (veliki broj djece) posebno doprinosi još većem apsolutnom dječijem siromaštvu i prenaseljenosti domaćinstva.

U rješavanju problema ranjivosti djece, prema svim dimenzijama njihove uskraćenosti, važno je uzeti u obzir životna razdoblja porodice i djece. Život u domaćinstvu s malom djecom (0-5 godina) konstantno sa sobom nosi veći rizik od dječije uskraćenosti u odnosu na bilo koju drugu dobnu grupu. Utvrđeno je da su djeca predškolskog uzrasta najranjivija po svim ispitanim dimenzijama zasnovanim na osnovnom modulu i prema indeksu uskraćenosti djece od 12 sadržaja.


65

Postojeći sistem socijalnih naknada čini se nedjelotvornim u rješavanju razmjera i dubine (intenziteta) dječijeg siromaštva u zemlji. Iako se pokazalo da starosne i porodične penzije podižu oko 20% djece iznad linije relativnog siromaštva (među domaćinstvima koja primaju ove penzije), njihova djelotvornost u dopiranju do najranjivije djece je niska. U 2011. godini ove naknade su podjednako koristile i siromašnoj djeci, i onoj koja nisu siromašna. U međuvremenu, utvrđeno je da dječiji doplatak ne doprinosi značajno ni ciljanom usmjeravanju na siromašnu djecu, niti njihovom izdizanju iznad linije siromaštva.

ova studija imala je svoja ograničenja. Treba uzeti u obzir da postoje metodološke razlike između podataka prikupljenih tokom 2011. i 2007. godine. ovo se posebno odnosi na module o socijalnim naknadama. Također, analiza je vršena na agregiranom BiH nivou, i stoga je možda podcijenjen uticaj nekih institucionalnih i drugih faktora karakterističnih za različite entitete. dodatni APd moduli pružaju bogatu osnovu za analizu dječije uskraćenosti i socijalne isključenosti u evropskom kontekstu, otkrivajući šta znači odrastati u siromaštvu. Ipak, neke karakteristike sadašnjih podataka, o kojima se raspravljalo u dijelu 6, ograničavaju direktnu uporedivost indeksa uskraćenosti od 12-stavki i EU-SILC analize rađene za više zemalja.

Izvještaj informiše i pomaže politikama u razvijanju ciljanih odgovora za rješavanje dječijeg siromaštva i uskraćenosti u Bosni i Hercegovini. on također služi i kao polazna tačka za dalje istraživanje obrazaca i razloga uskraćenosti, uključujući i analizu politika i propisa koji se odnose na djecu, razvrstanih na nivoima entiteta.


67

Dodatak

A.1 Korelacijska tabela logističke regresije iz dijela 4

Broj

dje

ce (i

spod

19

godi

na)

Uzra

st n

ajm

lađe

g dj

etet

a (g

rupi

sano

)

Broj

odr

aslih

oso

ba (1

9-64

god

ine)

Udio

zapo

sleni

h od

rasli

h

Broj

star

ijih

lica

(65

i više

god

ina)

Spol

nos

ioca

dom

aćin

stva

Brač

ni st

atus

nos

ioca

dom

aćin

stva

Najv

iši st

epen

obr

azov

anja

nos

ioca

do

mać

inst

va

Stat

us te

kuće

akt

ivno

sti n

osio

ca d

omać

inst

va

Dum

my

varij

abla

1=u

rban

o 0=

osta

lo

Geog

rafs

ko p

odru

čje

Broj djece (ispod 19 godina) 1.000 -0.377 -0.047 -0.036 0.027 -0.100 -0.018 -0.109 -0.051 -0.085 0.044Uzrast najmlađeg djeteta (grupisano) -0.377 1.000 0.001 -0.037 0.018 0.075 0.037 0.035 0.026 0.013 -0.037Broj odraslih osoba (19-64 godine) -0.047 0.001 1.000 -0.148 0.443 -0.060 0.072 -0.253 0.318 -0.155 0.104

Udio zaposlenih odraslih -0.036 -0.037 -0.148 1.000 -0.121 -0.037 -0.127 0.305 -0.383 0.185 -0.026

Broj starijih l ica (65 i više godina) 0.027 0.018 0.443 -0.121 1.000 0.059 0.146 -0.209 0.391 -0.096 0.070Spol nosioca domaćinstva -0.100 0.075 -0.060 -0.037 0.059 1.000 0.468 -0.147 0.276 0.083 0.005Bračni status nosioca domaćinstva -0.018 0.037 0.072 -0.127 0.146 0.468 1.000 -0.223 0.317 -0.062 0.021Najviši stepen obrazovanja nosioca domaćinstva -0.109 0.035 -0.253 0.305 -0.209 -0.147 -0.223 1.000 -0.302 0.332 -0.091Status tekuće aktivnosti nosioca domaćinstva -0.051 0.026 0.318 -0.383 0.391 0.276 0.317 -0.302 1.000 -0.051 0.038Dummy varijabla 1=urbano 0=ostalo -0.085 0.013 -0.155 0.185 -0.096 0.083 -0.062 0.332 -0.051 1.000 0.004Geografsko područje 0.044 -0.037 0.104 -0.026 0.070 0.005 0.021 -0.091 0.038 0.004 1.000

68

Bibliografija

Chetty, R. and Looney, A. (2006) Consumption smoothing and the welfare consequences of social insurance in developing economies. Journal of Public Economics, 90(12), pp. 2351-2356.

Chzhen, Y. (2009) Dječje siromaštvo u Bosni i Hercegovini: analiza Ankete o potrošnji domaćinstava za 2007. godinu. Izvještaj za UNICEF York: Univerzitet u York-u. Centar za istraživanje socijalne politike (SPRU).

Chzhen, Y. and de Neubourg, C. (2014) Multiple Overlapping Deprivation Analysis for the European Union (EU-MODA). Technical note, Firenca: United Nations Children’s Fund (UNICEF).

Coudouel, A., Hentschel, J. and Wodon, Q. (2002) Poverty Measurements and Analysis. The PRSP Sourcebook, Washington, dC: Svjetska banka.

Gordon, d. (2006) The Concept and Measurement of Poverty, pp. 29-63 in Pantazis, C., Gordon, d. and Levitas, R. (eds.). Poverty and Social Exclusion in Britain: The Millennium survey, Bristol: Policy Press.

de Neubourg, C., Bradshaw, J., Chzhen, Y., Main, G., Mortorano, B. and Menchini, L. (2012) Child Deprivation, Multidimensional Poverty and Monetary Poverty in Europe. Innocenti Working paper, Florence: UNICEF, Innocenti Research Centre.

Gábos, A., Özdemir, A. and Ward, T. (2011) Material Deprivation Among Children. Research Note 7/2011. Social Situation Observatory - Income Distribution and Living Conditions 2011. TARKI. Applica. European Commission, Employment, Social Affairs and Inclusion.

Guio, A. (2009) What Can be Learned from Deprivation Indicators in Europe? Eurostatove metodologijei radni dokument Luxemburg: Eurostat.

Guio, A., Goron, d. and Marlier, E. (2012) Measuring Material Deprivation in the EU: Indicators for the Whole Population and Child-specific Indicators. Eurostatovi methodološki i radni dokumenti, Luxemburg: Ured za službene publikacije Evropske Unije.

Krstic, G. and Sanfey, P. (2007) Mobilnost, siromaštvo i blagostanje među nezvanično zaposlenim u Bosni i Hercegovini, Economic systems, 31, pp. 311-335.

Maastricht Graduate School of Governance (2013) Non-contributory Cash Benefits for Social Protection in BiH. What Works and What Does Not, IBHI, Uiverzitet u Maastrichtu.

Raggeri Laderci, C. (2014) Apsolutno siromaštvo in BiH. Prezentacija, Svjetska banka. Sarajevo.

Somum-Krupalija, L. (2011) Rod i zapošljavanje u Bosni i Hercegovini: istraživanje na nivou zemlje, Radni dokument 4/2011, New York: Ured za ravnopravnost polova Međunarodne organizacije rada

UNICEF, projekat SPIS (2013) Analiza nedostataka u oblasti politika socijalne zaštite i inkluzije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: UNICEF.


69

UNICEF (2012) Measuring Child Poverty. New League Tables of Child Poverty in the World’s Rich Countries. Report Card 10, Firenca: UNICEF, Innocenti Research Centre.

Watson, d., Maitre, B. and Whelan, C. (2012) Understanding childhood deprivation in Ireland. Izvještaj o socijalnoj inkluziji br 2, dublin, Irska: ESRI. odsjek za socijalnu zaštitu.

Svjetska banka (2009) Socijalna davanja u Bosni i Hercegovini: ka održivijoj i bolje usmjerenoj sigurnosnoj mreži, Washington, dC: Svjetska banka.

dječije siromaštvo i uskraćenost u bosni i hercegovini · pdf fileosnovni cilj ove...

Documents