direktive europske unije za prirodni plin i elektricnu ... · pdf fileod 14 zemalja clanica...

This report was commissioned by EPSU and received financial support from the European Commission. The views contained within are those of the EPSU and the Commission is not

liable for any use that may be made of the information contained within.

Direktive Europske unije za prirodni plin i elektricnu energiju

Steve Thomas Public Services International Research Institute University of Greenwich

rujan 2005.


1

1. Uvod .....................................................................................................................................8 1. Direktive..............................................................................................................................10 1.1. DIREKTIVA 1996 ZA ELEKTRICNU ENERGIJU ..............................................................................10

1.1.1. Generiranje .............................................................................................................................................10 1.1.2. Maloprodajno snabdijevanje..........................................................................................................10 1.1.3. Prijenos i distribucija ..........................................................................................................................10 1.1.4. Odvajanje.................................................................................................................................................11 1.1.5. Zakonske regulative...........................................................................................................................11 1.1.6. Vlasništvo................................................................................................................................................11 1.1.7. Medunarodna trgovina......................................................................................................................11

1.2. DIREKTIVA ZA PRIRODNI PLIN 1998..........................................................................................11 1.3. OCJENA DIREKTIVA 1996 I 1998.............................................................................................11

1.3.1. Slamanje dominantnih kompanija...............................................................................................12 Od 14 zemalja clanica (bez Luksemburga) u generiranju elektricne energije: u šest je postojao monopol (Belgija, Francuska, Grcka, Irska, Italija i Portugal), u cetiri duopol (Njemacka, Španjolska, Danska i Velika Britanije); i samo su u cetiri zemlje postojale potencijalno konkurentne strukture (Austrija, Finska, Nizozemska i Švedska). U mnogim od ovih zemalja sektor maloprodaje bio je jednako koncentriran i (kako je kasnije u tekstu izloženo) bez konkurentnog sektora generiranja pa konkurencija u maloprodaji nije imala nikakvog smisla. Slicna je situacija bila i u sektoru prirodnog plina. U Direktivi nije postojala ni jedna odredba koja je tražila od zemalja da kreiraju konkurentno polje kompanija u sektorima generiranja i maloprodaje. ...............................................................................12 1.3.2. Veleprodajna tržišta ...........................................................................................................................12 1.3.3. Otvaranje maloprodajnog tržišta .................................................................................................12

1.4. DIREKTIVE 2003 ...................................................................................................................12 1.4.1. Generiranje elektricne energije ....................................................................................................12 1.4.2. Maloprodajno snabdijevanje..........................................................................................................13 1.4.3. Prijenos i distribucija ..........................................................................................................................13 1.4.4. Odvajanje.................................................................................................................................................13 1.4.5. Zakonske regulative...........................................................................................................................13 1.4.6. Medunarodna trgovina......................................................................................................................13 1.4.7. Sigurnost snabdijevanja...................................................................................................................13

1.5. OCJENA DIREKTIVA 2003 ......................................................................................................14 1.5.1. Slamanje dominantnih kompanija...............................................................................................14 1.5.2. Veleprodajna tržišta ...........................................................................................................................15 1.5.3. Otvaranje maloprodajnog tržišta .................................................................................................15 1.5.4. Sigurnost snabdijevanja...................................................................................................................15

1.6. DIREKTIVA O SIGURNOSTI SNABDIJEVANJA ELEKTRICNOM ENERGIJOM...........................................16 1.6.1. Sigurnost mreže...................................................................................................................................16 1.6.2. Održavanje ravnoteže izmedu ponude i potražnje ............................................................17 1.6.3. Investicije u mrežu..............................................................................................................................17 1.6.4. Izvješcivanje...........................................................................................................................................17

1.7. OCJENA DIREKTIVE ZA SIGURNOST ..........................................................................................17 1.7.1. Mreže.........................................................................................................................................................17 1.7.2. Održavanje primjerenosti generiranja ......................................................................................18

2. Uvjeti za revidiranje direktive za elektricnu energiju i prirodni plin..........................19 2.1. BENCHMARKING IZVJEŠCA .....................................................................................................19 3. Nordijska regija Elektricna energija ....................................................................................21 3.1. NORDIJSKI KARTEL ...............................................................................................................21 3.2. INVESTICIJE U GENERIRANJE...................................................................................................23 3.3. MALOPRODAJNO TRŽIŠTE ......................................................................................................24 3.4. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................25 4. Nordijska regija Plin............................................................................................................27 5. Južna Europa Elektricna energija.......................................................................................28 5.1. VELEPRODAJNA TRŽIŠTA ELEKTRICNE ENERGIJE .......................................................................28 5.2. INVESTICIJE U GENERIRANJE...................................................................................................29 5.3. MALOPRODAJNO TRŽIŠTE ELEKTRICNE ENERGIJE ......................................................................29


2

5.4. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................29 6. Južna Europa: Plin...........................................................................................................31 6.1. VELEPRODAJNA TRŽIŠTA PRIRODNOG PLINA..............................................................................31 6.2. MALOPRODAJNA TRŽIŠTA PRIRODNOG PLINA.............................................................................31 6.3. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................32 OSTALE ZNACAJNE DOMACE KOMPANIJE ...........................................................................................32 7. Srednje-zapadna Europa: Elektricna energija.....................................................................33 7.1. VELEPRODAJNA TRŽIŠTA ELEKTRICNE ENERGIJE .......................................................................33 7.2. INVESTICIJE U GENERIRANJE...................................................................................................33 7.3. MALOPRODAJNO TRŽIŠTE ELEKTRICNE ENERGIJE ......................................................................33 7.4. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................34 8. Srednje-zapadna Europa: Plin ............................................................................................35 8.1. VELEPRODAJNA TRŽIŠTA PRIRODNOG PLINA..............................................................................35 8.2. MALOPRODAJNO TRŽIŠTE PRIRODNOG PLINA.............................................................................35 8.3. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................35 OSTALE ZNACAJNE DOMACE KOMPANIJE ...........................................................................................36 9. Velika Britanija: Elektricna energija ....................................................................................37 9.1. VELEPRODAJNA TRŽIŠTA ELEKTRICNE ENERGIJE .......................................................................37 9.2. INVESTICIJE U GENERIRANJE...................................................................................................38 9.3. MALOPRODAJNO TRŽIŠTE ELEKTRICNE ENERGIJE ......................................................................38 9.4. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................39 10. Velika Britanija: prirodni plin ............................................................................................40 10.1. VELEPRODAJNA TRŽIŠTA PRIRODNOG PLINA..............................................................................40 10.2. MALOPRODAJNO TRŽIŠTE PRIRODNOG PLINA.............................................................................40 10.3. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................40 11. Periferne zemlje: Elektricna energija.................................................................................42 11.1. VELEPRODAJNA TRŽIŠTA ELEKTRICNE ENERGIJE .......................................................................42 11.2. INVESTICIJE U GENERIRANJE...................................................................................................42 11.3. MALOPRODAJNO TRŽIŠTE ELEKTRICNE ENERGIJE ......................................................................42 11.4. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................43 12. Periferne zemlje: prirodni plin...........................................................................................44 12.1. TRŽIŠTA PLINA .....................................................................................................................44 12.2. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................44 13. Zemlje Srednje i istocne Europe: Elektricna energija........................................................45 13.1. VELEPRODAJNA TRŽIŠTA ELEKTRICNE ENERGIJE .......................................................................45 13.2. MALOPRODAJNO TRŽIŠTE ELEKTRICNE ENERGIJE ......................................................................45 13.3. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................45 14. Zemlje Srednje i istocne Europe: prirodni plin..................................................................47 14.1. VELEPRODAJNA TRŽIŠTA PRIRODNOG PLINA..............................................................................47 14.2. MALOPRODAJNO TRŽIŠTE PRIRODNOG PLINA.............................................................................47 14.3. KORPORATIVNE PROMJENE ....................................................................................................47 15. Strucnost, sigurnost snabdijevanja i zaposlenost ............................................................48 15.1. ZAPOŠLJAVANJE U SEKTORU ELEKTRICNE ENERGIJE..................................................................49

15.1.1. Nordijska regija................................................................................................................................50 15.1.2. Južna Europa ...................................................................................................................................50 15.1.3. Srednje-zapadna Europa ...........................................................................................................50 15.1.4. Velika Britanija .................................................................................................................................50 15.1.5. Periferne zemlje ..............................................................................................................................51 15.1.6. Zemlje Srednje i istocne Europe ............................................................................................51

15.2. UTJECAJ LIBERALIZACIJE.......................................................................................................51 15.3. OCJENA ..............................................................................................................................52 16. Hoce li konkurencija funkcionirati? ..................................................................................55 16.1. JESU LI EKONOMSKI EFIKASNA VELEPRODAJNA TRŽIŠTA MOGUCA? ..............................................56

16.1.1. Troškovi konkurencije ..................................................................................................................56 16.1.2. Rizik sigurnosti snabdijevanja..................................................................................................57

16.2. HOCE LI KONKURENCIJA U MALOPRODAJI VODITI DO PRAVEDNE RASPODJELE TROŠKOVA?...............59 16.2.1. Socijalna jednakost........................................................................................................................59 16.2.2. Transakcijski troškovi...................................................................................................................59


3

16.3. JE LI OLIGOPOLIJA KOJOM DOMINIRA INTEGRIRANI GENERATOR-MALOPRODAVAC NEIZBJEŽNA?........60 17. Posljedice Direktive i alternative.......................................................................................61 17.1. PROBLEMI ...........................................................................................................................61 17.2. ALTERNATIVE.......................................................................................................................61

17.2.1. Adekvatnost generiranja i snabdijevanja plinom ...........................................................61 17.2.2. Konkurencija u maloprodaji.......................................................................................................62 17.2.3. Strucnost i zaposlenosti..............................................................................................................62 17.2.4. Pouzdanost mreže.........................................................................................................................62 17.2.5. Održivost.............................................................................................................................................62 17.2.6. Demokratska kontrola..................................................................................................................62


4

Predgovor Europska komisija redovito evaluira zajednicko tržište elektricne energije i plina. Ona ce pocetkom 2006. godine Europskom parlamentu predstaviti Izvješce o napretku (Progress Report). Uprave za energiju i konkurenciju zapocele su sektorsku istragu kao odgovor na žalbe zbog nefunkcioniranja tržišta, vjerojatno uslijed tržišne dominacije i zloporabe tržišta. Komisija je pristupila nekim zainteresiranim stranama kako bi one izrazile svoja stajališta te dale prijedloge za daljnje korake na zajednickom tržištu. Kao doprinos tim raspravama EPSU je odobrila izvješce Public Services International Research Unit iz University of Greenwich, europske vodece akademske institucije u evaluaciji rada javnih službi ili službi od opceg (ekonomskog) interesa. Svakom je promatracu jasno da zajednicko tržište elektricne energie i prirodnog plina, nasuprot postavljenim zahtjevima, ne pruža dovoljno koristi ni europskim velikim industrijskim korisnicima niti domacinstvima. Ono upada u velike probleme. Sigurnost direktive za snabdjevanje bio je brzi popravak kao odgovor na europske i sjevernoamericke ispade energetskih sustava. Prepoznato je da tržište nece, izmedu ostalih, osigurati ulaganje u energetsku infrastrukturu i mreže za razdoblja vršnih opterecenja. PSIRU izvješce opisuje problematicnu prirodu razlicitih veleprodajnih tržišta, povecanu koncentraciju i niske stupnjeve prebacivanja domacih korisnika. Steve Thomas, autor ovog izvješca i sam napominje da na tržištima za koja se tvrdi da dobro funkcioniraju, poput nordijskog i britanskog, postoje evidentne velike poteškoce. Izvješce daje detaljan opis nedostatka ulaganja u kapacitet mreža i generiranja energije, u edukaciju, istraživanje i razvoj te u strucno osoblje. Ovi faktori sami za sebe ili medusobno kombinirani rizicni su za pouzdanu, sigurnu i cjenovno pristupacnu javnu uslugu. UCTE, organizacija odgovorna za suradnju izmedu operatora sustava, pokazuje da Europa hitno treba dugorocnu filozofiju perspektive i pouzdanosti - nešto što joj ocito nedostaje. Izvješce postavlja osnovna pitanja o tome može li konkurencija funkcionirati, posebice na tržištu elektricne energije, uz dana ekonomska, fizicka i socijalna ogranicenja. Odgovor je glasno NE, a mnogi od tih problema svojstveni su konkurenciji u ovoj industriji. Ni drugi brzi popravci nece pomoci. EPSU podržava pronalaske iz ovog izvješca. Dok je mnogim citateljima normalno da su europski sindikati za energiju zabrinuti zbog gubitka radnih mjesta (više od 300.000 tijekom 10 godina), povecani outsourcing, pritisak na place i uvjete rada te manjak ulaganja u obrazovanje, naše su brige mnogo dublje. Zajednicko tržište elektricne energije i prirodnog plina nema koristi od domacih korisnika. Cijena i promjena davatelja usluge nisu jedini kriteriji za prosudivanje. Trenutna situaciji donosi rizike europskoj ekonomskoj stabilnosti i rastu te ugrožava europski konkurentski položaj. EPSU je zabrinuta da Europska komisija namjerava izvesti svoj model u druge zemlje. Primjeri su Jugoistocna europska energetska zajednica, koja obuhvaca balkanske zemlje i Tursku. Pravila zajednickog tržišta takoder su tema rasprava izmedu EU-a i Ukranije, Moldavije i Rusije. Nadamo se da ce ovo izvješce doprinijeti kriticnosti analiza ovih razvoja situacije. Je li zajednicko tržište odgovarajuci model? Neki od pronalaska poput nastalih nedostataka strucnosti i manjka ulaganja u obrazovanje ne brinu samo EPSU. Njih dijele poslodavci. Trgovinski sindikati ove su probleme raspravili s Eurelectricom. Ni oni nisu jedinstveni za europske zemlje. Problem privlacenja strucnog kadra postoji i na drugim tržištima poput tržišta SAD-a i Australije. Da bi se stanje poboljšalo potrebne su neodgodive, hitne mjere. Komisija prihvaca da sektori elektricne energije i prirodnog plina trebaju dovoljan broj kvalificiranog kadra, pa ce to biti dio Direktiva. Problem utjecaja zajednickog tržišta na položaj žena u ovom sektoru rijetko se spominje. Takav se utjecaj može ocijeniti kao negativan. Zajednicko je tržište malo napravilo da se poboljša situacija za žene.


5

Vrlo se lako upada u zamku prepiranja oko toga da ovo tržište ne funkcionira. No, ono zapravo funkcionira. Vecina se problema mogla u potpunosti predvijeti, a predvidjela ih je EPSU u svojem izvješcu iz 1999. godine. Ali tržište generira rezultate koji su s makroekonomskog stajališta ispod optimalnih pa cak i negativni uzme li se u obzir da oni ne doprinose vecoj socijalnoj jednakosti i preraspodjeli bogatstva od cega bi koristi imala domacinstva s niskim prihodima. Nekako se možemo provuci ili možemo raspraviti postoje li drugi nacini postizanja sigurnih, pouzdanih i cjenovno prihvatljivih energetskih usluga koje se isporucuju pod demokratskom kontrolom. Vjerujemo da bi se ta rasprava trebala voditi na temelju empirickih analiza, a ne na ideološkoj retorici. Rigorozno, logicno zakljucivanje iz ove studije trebalo bi dati svoj doprinos ovoj debati. Jan Willem Goudriaan EPSU, zamjenik glavnog tajnika


6

Tablica 1 Veleprodajna tržišta elektricne energije u EU

Nordijsko Južna Europa Srednja i zapadna Europa

Velika Britanija

Srednjoistocna Europa

Veleprodajno tržište

nordijski kartel Italija i Španjolska

Austrija, Francuska i Nizozemska

BETTA Ceška, Poljska, Slovenija

Likvidnost ~30% Niska u Italiji Obavezne cijene u Španjolskoj

Neka razina likvidnosti u Nizozemskoj (u opadanju) i Njemackoj

1-2% 1-2%

Manipulacija tržišta

Nekoliko problema

Zakonodavci u Italiji i Šanjolskoj istražuju manipuliranje tržištem

Ulaganje Malo tržištem vodenih ulaganja

“navala za plin” Malo tržištem vodenih ulaganja

Potpuna suša

Prije viška kapaciteta

Tablica 2 Maloprodajna tržišta elektricne energije u EU Nordijsko Južna

Europa Srednja i zapadna Europa

Velika Britanija


Otvoreno domace tržište

Sve zemlje Samo Španjolska

Austrija, dio Belgije, Njemacke i Nizozemske

Otvoreno Nije otvoreno

Stopa promjene

Norveška ~20%, Švedska ~10%, Finska, Danska < 5%

Zanemariva Niska >20% nema podataka

Iskustvo Finaska, zakonodavac zabrinut zbog nedostatka cjenovnih poticaja Švedska, zakonodavac zabrinut zbog niske stope promjene, nedostatka informacija i prakticnih poteškoca

Još je malo iskustva u Finskoj i Nizozemskoj Minimalne stope promjene u Njemackoj i Austriji

Vecina korisnika prelazi skupljim dobavljacima

nema podataka

Tablica 3 Korporativne promjene u sektoru elektricne energije u UE Nordijsko Južna Europa Srednja i

zapadna Europa Velika Britanija


Dominantne kompanije

DONG (D), Fortum (F), Statkraft (N), Vattenfall (S)

ENEL (I), EDP (P), Endesa (S), Iberdrola (S)

Verbund (A), Electrabel (B), EDF (F), RWE (G), E.ON (G)

EDF, E.ON, RWE, S&SE, Centrica, SP,

CEZ (C), MVM (H), SE/ENEL (Sk)

Ulazak strane konkurencije na tržište

E.ON (S) EDF (I) Vattenfall (G) EDF, E.ON, RWE

EDF, ENEL, E.ON, RWE

Promjene Potpuno odvajanje prijenosa, ali konsolidiranje u generiranju i maloprodaji

Odvajanje prijenosa. Endesa, EDP i Iberdrola konsolidiraju u generiranju i maloprodaji; ENEL i dalje dominantan u Italji

Nepotpuno odvajanje. Electrabel, EDF, RWE i E.ON dominantni na domacim tržištima. Jaka koncentracija u Austriji i Nizozemskoj, još

Odvajanje prijenosa i distribucije. Daljnje konsolidiranje vjerojatno s tvrtkama iz Velike Britanije pod prijetnjom preuzimanja

CEZ i MVM mogu postati nacionalni pobjednici


7

je uvijek moguc nacionalni pobjednik


8

1. Uvod

Vijece ministara usvojilo je Direktivu koja se odnosi na opca pravila zajednickog tržišta elektricne energije u prosincu 1996., 96/92/EC i prirodnog plina, 98/30/EC u lipnju 1998. To je zamijenjeno Direktivama 2003/54/EC (elektricna energija) i 2003/55/EC (prirodni plin) iz lipnja 2003. godine. Pod Clankom 26 Direktive za elektricnu energiju 1996 stoji:

Komisija ce revidirati primjenu ove Direktive i podnijeti izvješce o stecenom iskustvu o funkcioniranju zajednickog tržišta elektricne energije i implementaciji opcih pravila navedenih u Clanku 3 kako bi se Europskom parlamentu i Vijecu Europe, u svijetlu tog iskustva, omogucilo da u odredenom vremenskom razdoblju razmotri mogucnost daljnjeg otvaranja tržišta, koje bi stupilo na snagu devet godina nakon prihvacanja Direktive [2006] uzimajuci u obzir sustave suživota o kojima govore Clanak 17 i 18.

Dok je Clanak 28 Direktive za prirodni plin 1998. zahtijevao:

Komisija ce revidirati primjenu ove Direktive i podnijeti izvješce o stecenom iskustvu o funkcioniranju zajednickog tržišta prirodnog plina i implementaciji opcih pravila navedenih u Clanku 3 kako bi se Europskom parlamentu i Vijecu Europe, u svijetlu tog iskustva, omogucilo da u odredenom vremenskom razdoblju razmotri mogucnost opskrbljivanja zbog daljnjeg unapredenja zajednickog tržišta prirodnog plina, koje bi stupilo na snagu 10 godina nakon prihvacanja Direktive.

Direktive 96/92/EC i 98/30/EC opozvane su u srpnju 2004. godine i zamijenjene s 2003/54/EC i 2003/55/EC u kojima je zadržana obaveza revidiranja 2006. godine u Clanku 28 (elektricna energija) i Clanku 31 (prirodni plin):

‘3. Komisija ce, najkasnije 1. sijecnja 2006. godine proslijediti Europskom parlamentu i Vijecu Europe detaljno izvješce u kojem se u glavnim crtama izlaže napredak u kreiranju zajednickog tržišta elektricne energije. Izvješce ce, posebice, razmatrati:

- postojanje nediskriminirajuceg pristupa mreži;

- važece zakone;

- razvoj infrastrukture meduspajanja i stanje sigurnosti opskrbe u Zajednici;

- mjera do koje punu korist od otvaranja tržišta dobivaju male tvrtke i domacinstva, s posebnim osvrtom na javne službe i jedinstvene standarde za pružanje odnosnih usluga;

- mjera do koje su tržišta u praksi otvorena stvarnoj konkurenciji, ukljucujuci aspekte tržišne dominacije, tržišne koncentracije te grabežljivog ponašanja ili nelojalne konkurencije;

- mjera do koje klijenti stvarno mijenjaju opskrbljivace i ponovno pregovaraju o tarifama;

- razvoj cijena, ukljucujuci cijene opskrbe u odnosu na stupanj otvorenosti tržišta;

- - iskustvo steceno u primjeni Direktive od postojanja neovisnosti operatora sustava u vertikalno integriranim poduzecima kao i to jesu li razvijane druge mjere uz funckionalnu nezavisnost i sperariranje klijenata koje su imale ucinke ekvivalentne zakonskom odvajanju.

- Gdje je prikladno, Komisija ce dati prijedloge Europskom parlamentu i Vijecu Europe, narocito zbog toga da se zajamce visoki standardi javnih usluga.

- Gdje je prikladno, Komisija ce dati prijedloge Europskom parlamentu i Vijecu Europe, osobito zato da bi se osigurala potpuna i stvarna nezavisnost operatora sustava distribucije prije 1. srpnja 2007. Kada to bude nužno ovi ce prijedlozi, u skladu sa zakonom o konkurenciji, obuhvacati mjere kojima se adresiraju problemi tržišne dominacije, koncentracije na tržištu te grabežljivog ponašanja ili nelojalne konkurencije.

Ovo izvješce revidira ucinak Direktiva i svrha mu je doprinijeti raspravi o buducoj politici Europske Unije u ovom podrucju.


9

Iako su Direktive složene i postavljaju brojne zahtjeve zemljama clanicama, u njihovoj je srži cilj transformiranja industrija elektricne energije i plina iz monopolistickih u one koje ce raditi na konkurentnim principima stvaranjem konkurentnih veleprodajnih i maloprodajnih tržišta. Zato se ovaj dokument fokusira na mjeru do koje se uvodi konkurencija. U njemu se nalazi analiza efikasnosti stvorenih tržišta svake zemlje kao i faktora koji su takvo stvaranje sprijecili u zemljama u kojima se to nije dogodilo. Ovdje se ispituju i troškovi kreiranja tržišta te održivost aktivnosti veleprodaje i maloprodaje na tržišnim principima.


10

1. Direktive

1.1. Direktiva 1996 za elektricnu energiju Direktiva 1996 postavila je pravila za cetiri podrucja: generiranje, maloprodajno snabdijevanje, prijenos i distribuciju; odvajanje i regulativu. Ona ima i potencijalno znacajne implikacije na vlasništvo i medunarodnu trgovinu.

1.1.1. Generiranje Postojale su dvije opcije koje se zemlje clanice mogle usvojiti za izgradnju novih elektrana. javni natjecaji i autorizacija. Pod javnim natjecajima sustav elektricne energije i dalje bi se centralno planirao. Neko bi službeno tijelo odredilo potrebnu snagu/kapacitet koju bi nova elektrana trebala imati i specifikacije koje bi kompanije koje sudjeluju u javnom natjecaju trebale zadovoljiti. Tada bi se raspisao javni natjecaj a na natjecaju bi pobijedila ponuda s najnižom cijenom. Iako ovo nije receno u Direktivi, nuditeljima koji pobjede na natjecaju dao bi se dugorocni ugovor o kupnji snage (power purchase agreement - PPA), u kojem se jamci obim i prodajna cijena koja ce omoguciti financiranje gradnje elektrane s traženom snagom.

Pod autorizacijom svatko može izgraditi elektranu u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu uz uvjet da je ona u skladu sa zakonom o planiranju i odnosnim specifikacijama, te odgovara zahtjevima za sigurnost i komercijalnim akreditivima kompanije. Potreba za kapacitetom ne bi imala nikakvog udjela u autorizaciji elektrane.

Sa stanovišta konkurencije, Komisija jasno daje prednost opciji autorizacije jer slobodno tržište zahtjeva besplatan ulazak i izlazak s tržišta.

1.1.2. Maloprodajno snabdijevanje Direktiva je tražila od zemalja clanica da otvore svoja maloprodajna tržišta za velike korisnike i distributere. Do veljace 1999. godine moralo se otvoriti oko 26% (40 GWh/godinu) tržišta, do veljace 2000. godine oko 28% (20GWh/godinu) a do veljace 2003. godine oko 33% (9GWh). Zemlje clanice imale su neke smjernice za nacin interpretacije a potrošaci su mogli ukljuciti maloprodajne kompanije snabdjevace.

1.1.3. Prijenos i distribucija Da bi se generatorima i maloprodajnim snabdjevacima omogucilo dobivanje snage za krajnje potrošace postojale su mjere koje su osiguravale konkurentima da dobiju ravnopravni pristup mreži. Postojale su tri opcije: pregovorima dobiven pristup trecih strana (third party access - TPA), zakonski reguliran TPA i jedan kupac (Single Buyer).

Kod pregovorima dobivenog TPA, maloprodavaci i generatori morali su za pristup mreži pregovarati s vlasnicima mreže. Vlasnici mreže mogli su zabraniti pristup na temelju nedostatka kapaciteta a indikativne cijene pristupa morale su se objaviti dok su stvarne cijene bile predmet pregovora. “Objašnjenja” ukazuju na to da operatori mreže nisu dužni graditi nove kapacitete kako bi odgovorili na zahtjeve za pristupom ako nije bilo dovoljno kapaciteta.

Kod zakonski reguliranog TPA, pristup mreži morao se jamciti prema objavljenim tarifama. Kao i kod pregovorima dobivenog TPA, vlasnik mreže može zabraniti pristup na temelju nedostatka kapaciteta, ali objašnjenja nisu jasna u pogledu toga treba li vlasnik mreže graditi nove kapaciteta da bi zadovoljio zahtjev za pristupom kojemu ne može odmah udovoljiti.

Opcija Jedan kupac nije bila jasna i nije je usvojila ni jedna zemlja. U originalnom konceptu, od opcije Jedan kupac ocekivalo se da zahtijeva središnju agenciju koja bi bila odgovorna za kupnju elektricne energije za zemlju prema nekom obliku procesa stvaranja konkurencije. U Direktivi piše (Clanak 2 (22)):

„[Jedan kupac] odgovorna je za unificirano rukovodenje sustavom prijenosa i/ili centraliziranom kupnjom i prodajom elektricne energije.“

Prednosti opcije Jedan kupac nisu jasne a nije jasno ni bi li ta opcija funkcionirala u praksi.


11

1.1.4. Odvajanje Da bi se sprijecio rizik ponašanja integriranih kompanija koje bi mogle nepravedno koristiti vlasništvo nad mrežom dajuci prednost svojim generatorima i/ili maloprodajnim kompanijama, postojale su mjere koje su zahtijevale korporativno odvajanje mreže i aktivnosti generiranja/maloprodaje.

Operatori sustava prijenosa i distribucije (TSO-i i DSO-i) morali su navesti tko bi odredivao pristup mrežama. TSO-i i DSO-i mogu biti dio kompanija s drugim interesima u sektoru elektricne energije, kao primjerice generatori ili maloprodavaci, ali moraju raditi prema objektivnim i ravnopravnim postupcima koji im se ne svidaju, poput onih za elektrane u njihovu vlasništvu. Mrežne kompanije morale su pripremiti odvojene racune za svoje mrežne poslove da bi pokazale kako svaki posao generiranja i maloprodaje nepravedno ne subvencionira te njihove aktivnosti.

Ovdje se ne govori o pitanju do koje bi se mjere trebala dopustiti integracija generiranja i maloprodaje.

1.1.5. Zakonske regulative Zakonodavac sektora nije nužan ali bi se trebalo oformiti neko tijelo koje ce rješavati sporove izmedu kompanija u sektoru, primjerice, oko pristupa mreži.

1.1.6. Vlasništvo Komisija nema nikakve jurisdikcije nad vlasništvom a ova Direktiva upravo zbog toga ne govori o tome bi li trebao zapoceti proces privatizacije. Medutim, Direktiva u zemljama s dominantnim državnim vlasništvom predvida neizbježan prelazak na privatizaciju. U Francuskoj, Italiji, Irskoj i Grckoj elektricnom je industrijom dominirala jedna državna kompanija, a u duhu poštivanja Direktive i uvodenjem tržišne politike u maloprodaju i generiranje te odvajanjem funkcija mreže trebale bi se pojaviti nove privatne kompanije. Da tržišta nisu stvarno konkurentna, tada niti jedna kompanija ne bi imala dominantan položaj te bi svaka preostala državna kompanija morala ima tržišni udio ne veci od oko 25%.

U zemljama s visokom razinom lokalnog javnog vlasništva poput Švedske i Nizozemske privatizacija nije djelovala kao neizbježna posljedica. Iskustva iz Norveške pokazuju da veliki broj kompanija u lokalnom javnom vlasništvu mogu biti temeljem konkurentnog tržišta.

1.1.7. Medunarodna trgovina Malo se govori o trgovini koja se ne temelji na bazi reciprociteta. Direktiva dopušta državama da sprijece kompanije iz država s maloprodajnim tržištima koja nisu potpuno otvorena od natjecanja na tržištima odnosnih država. Klauzule su bile zbunjujuce a nije jasno ni jesu li provedive.

1.2. Direktiva za prirodni plin 1998 Direktiva za plin 1998 nacelno se može usporediti s Direktivom za elektricnu energiju i namece odgovornosti za gradnju svih glavnih postrojenja za prirodni plin; prijenos i distribuciju; odvajanje i zakonodavstvo.

Zbog prirodenih razlika izmedu plina i elektricne energije, narocito zato što lokaciju proizvodnih postrojenja za prirodni plin odreduje fizicki izvor plina, ne postoji ekvivalent u procesu javnih natjecaja za nova proizvodna postrojenja ni opcija Jedan kupac.

Za maloprodajno snabdijevanje Direktiva je zahtijevala da se odmah otvori 20% tržišta, 28% pet godina kasnije (2003.) i 33% 20 godina nakon stupanja na snagu Direktive (2018). Postojala su podrucja iz Direktive koja zemlje kod kojih su se tek pocele pojavljivati industrije plina (Portugal i Grcka) i za zemlje sa samo jednim dobavljacem (Finska) nisu bila primjenjiva.

1.3. Ocjena Direktiva 1996 i 1998 Direktivama se zamjeralo da su integriranim kompanijama ostavljale previše mogucnosti zaobilaženja odredbi ciji je cilj bio osigurati nediskriminirajuci pristup mrežama. Integrirane su


12

kompanije trebale samo odvojiti racune izmedu svojih mrežnih i maloprodajnih i uvoznih/proizvodnih aktivnosti te pregovarati za TPA opciju zajedno s klauzulom koja ce dopustiti odbijanje pristupa na temelju sigurnosti sustava kakvom je vide te kompanije a samo da bi izbjegle otvaranje svojih mreža. Nije postojao zahtjev za zakonodavcem sektora. Bez stalnog nadzora na odgovarajuci nacin odabranog zakonodavca sektora cinilo se malo vjerojatnim da ce se sprijeciti zlorabljenje tržišta i dovoljno pouzdano dopustiti konkurentsko natjecanje.

No, ako je stvaranje konkurencije bio prioritet, tada je Direktiva bila nedostatna u cetiri druga podrucja: klauzule za slamanje dominantnih kompanije, klauzule koje zahtijevaju stvaranje maloprodajnog tržišta; otvaranje maloprodajnog tržišta; i zakonodavstvo.

1.3.1. Slamanje dominantnih kompanija

Od 14 zemalja clanica (bez Luksemburga) u generiranju elektricne energije: u šest je postojao monopol (Belgija, Francuska, Grcka, Irska, Italija i Portugal), u cetiri duopol (Njemacka, Španjolska, Danska i Velika Britanije); i samo su u cetiri zemlje postojale potencijalno konkurentne strukture (Austrija, Finska, Nizozemska i Švedska). U mnogim od ovih zemalja sektor maloprodaje bio je jednako koncentriran i (kako je kasnije u tekstu izloženo) bez konkurentnog sektora generiranja pa konkurencija u maloprodaji nije imala nikakvog smisla. Slicna je situacija bila i u sektoru prirodnog plina. U Direktivi nije postojala ni jedna odredba koja je tražila od zemalja da kreiraju konkurentno polje kompanija u sektorima generiranja i maloprodaje.

1.3.2. Veleprodajna tržišta Dok je Direktiva išla vrlo daleko što se tice pokušaja da se proizvodacima/uvoznicima osigura pristup mreži, ona nije sadržavala nikakve klauzule koje bi konkurentnim proizvodacima/uvoznicima osigurala razumnu mogucnost pronalaženja tržišta za vlastite kompetencije. Na primjer, u nekoj zemlji s dominantnim generatorom/maloprodavacem, cak i s reguliranim TPA-om i “autorizacijom”, gotovo da nije postojala mogucnost da novi generatori dodu na tržište jer nije postojao nitko tko bi prodavao proizvedenu snagu. Narocito u zemljama s monopolistickim ili duopolistickim generatorskim sektorima, šanse za ulazak drugih kompanija bile su minimalne.

U teoriji, idealno rješenje bila bi “udružena” vrsta tržišta na kojem bi svi proizvodaci/uvoznici trebali podnositi svoje ponude. Ako bi proizvodac/uvoznik mogao ponuditi energiju ispod cijene “udruženog” tržišta, to bi tržište tada kupilo energiju po cijeni koja bi mu omogucavala stvaranje profita. Cak bi se i slobodno tržište, poput onog koje je postojalo u nordijskim zemljama moglo nadati da ce konkurentne kompanije koje su ušle na tržište mogle prodavati vlastitu snagu.

1.3.3. Otvaranje maloprodajnog tržišta I klauzule o otvaranju tržišta bile su vrlo ogranicene. Samo je nekoliko tisuca najvecih potrošaca imalo izbora šest godina nakon što je Direktiva proslijedena i nakon što su zemlje mogle udovoljitima zahtjevima dopuštajuci distribucijskim kompanijama da slobodno kupuju svoje izvore energije.

1.4. Direktive 2003 Vecina je zemalja usvojila liberalnije opcije iz Direktiva i otvarala svoja maloprodajna tržišta a do 2001. godine Komisija je žurno uvela nove Direktive koje su ubrzavale otvaranje tržišta i rješavale probleme pristupa mreži i zakonodavstva te ukinule manje liberalne opcije. Ponovno je nova Direktiva postavila pravila za cetiri podrucja: proizvodnju/uvoz, maloprodajno snabdijevanje, prijenos i distribuciju; odvajanje i regulativu. Ona je sadržavala i važne klauzule o sigurnosti snabdjevanja.

1.4.1. Generiranje elektricne energije Pod ovom Direktivom autorizacija bi bila pravilo za generiranje novih kapaciteta iako bi javni natjecaji bili dozvoljeni za odredene posebne slucajeve. Na primjer, ako se procijenilo da tržištem pokretan sustav ne bi dao zadovoljavajuci kapacitet, zemlje clanice mogle su


13

raspisati javni natjecaj za osiguravanje dodatnog potrebnog kapaciteta. Zemlje clanice mogle su koristi javne natjecaje da promicanje „novih“ tehnologija i za ocuvanje okoliša.

1.4.2. Maloprodajno snabdijevanje Nova Direktiva zamijenila je zahtjev iz 2006. o pregledu konkurencije u maloprodaji koji se sadržavala Direktiva za elektricnu energiju. Ona je tražila da svi nerezidentni potrošaci plina i elektricne energije mogu birati vlastite maloprodajne snabdjevace do 2004. godine a da rezidentni potrošaci moraju do 2007. imati mogucnost biranja maloprodajnog snabdjevaca.

1.4.3. Prijenos i distribucija Opcija pregovorima dobivenog TPA, koja nije usvojena do neke znacajne mjere povucena je pa je regulirana TPA bila jedina opcija. Dodatno, tarife ili barem metodologiju njihova izracunavanja moralo je odobriti neko zakonodavno tijelo. Povucena je opcija Jedan kupac za elektricnu energiju.

1.4.4. Odvajanje Zahtjevi za odvajanjem sustavno su se pojacavali tako da se od integriranih kompanija koje su bile TSO-ovi ili DSO-ovi zahtjevalo potpuno zakonsko odvajanje njihovih TSO ili DSO aktivnosti i aktivnosti generiranja ili maloprodaje. To je znacilo da su DSO i TSO aktivnosti morale obavljati potpuno pravno odvojene kompanije, iako je neka integrirana kompanija i dalje mogla posjedovati TSO ili DSO kompaniju kao i, recimo, kompaniju za generiranje. Zamijetite da kao i prije TSO ili DSO ne moraju nužno biti vlasnicima postrojenja za prijenos ili distribuciju. Kljucno je to da TSO i DSO odreduju korištenje i razvoj mreže.

Nova je Direktiva poput direktiva za elektricnu energiju 1996 i plin 1998 šutjela o pitanju do koje mjere bi se trebala dopustiti integracija maloprodaje i proizvodnje/uvoza.

1.4.5. Zakonske regulative Zakonske klauzule bile su mnogo strože. Od zemalja clanica tražilo se da odrede zakonskog regulatora sektora koji je morao postaviti minimalni skup kompetencija za, primjerice, odredivanje cijena mreže. To je obavezalo i Komisiju da postavi Europsku grupu zakonskih regulatora za elektricnu energiju i plin koje bi poticalo suradnju izmedu zakonodavnih tijela. Direktiva zahtjeva da: „Nacionalna zakonodavna tijela moraju na transparentan nacin doprinositi razvoju internog tržišta i odrediti mjeru do koje je dopuštena konkurencija na njihovim tržištima kroz medusobnu suradnju i suradnju s Komisijom (Clanak 23 (12)).“

1.4.6. Medunarodna trgovina Medunarodna trgovina u sektoru elektricne energije pretpostavila je prominentniju ulogu nove Direktive za elektricnu energiju i promicanje izgradnje meduveza izmedu nacionalnih sustava koji su djelovali kao da ce raditi sami za sebe a ne kao oni koji primjerice poboljšavaju sigurnost ili promicu konkurenciju. Na primjer, zemlje clanice morale su podnijeti izvješce o: „svakoj prakticnoj mjeri poduzetoj na nacionalnoj razini da bi se osigurala dovoljna raznovrsnost igraca ili prakticnim mjerama poduzetim za unapredivanje meduveza i konkurencije“ (Clanak 23 (11)).

1.4.7. Sigurnost snabdijevanja Ranije Direktive nisu jasno govorile o sigurnosti snabdijevanja i sadržavale su samo zahtjeve za TSO-ove da nadziru sustav prijenosa. Sva su se ostala pitanja trebala rješavati pod “obavezama javnih službi” o kojima odlucuju nacionalne vlade. Na primjer, Direktiva je dopuštala zemljama clanicama (Preambula 13)) da odrede obaveze javne službe “kako bi osigurale snabdijevanje i zaštitile potrošaca i okoliš što prema njihovom stajalištu slobodna konkurencija prepuštena sama sebi ne može sa sigurnošcu jamciti”. Nije postojala spoznaja o tome da slobodno tržište u generiranju elektricne energije možda nece moci osigurati dovoljno kapaciteta.

Direktiva 2003 prihvaca postojanje rizika da signali s tržišta mogu biti nedovoljni za osiguravanje postojanja dovoljnog kapaciteta generiranja. Paragraf 23 preambule u obje Direktive glasi:


14

“Zbog sigurnosti snabdijevanja mora se nadzirati ravnoteža ponude/potražnje u pojedinacnim zemljama clanicama, a nakon nadzora mora se podnijeti izvješce o situaciji na razini Zajednice, uzimajuci u obzir meduvezu kapaciteta izmedu podrucja. Takav se nadzor mora provesti dovoljno rano kako bi se mogle poduzeti odgovarajuce mjere kada je ugrožena sigurnost snabdijevanja.”

Clanak 22 Direktive o elektricnoj energiji glasi:

„Medutim, zemlje clanice moraju osigurati svoj doprinos sigurnosti snabdijevanja kroz pokretanje javnih natjecaja ili ekvivalentnih procedura u slucaju da ne postoji dovoljan kapacitet generiranja elektricne energije na temelju postupka autorizacije.“

U Direktivi za prirodni plin ne postoji slicna odredba.

1.5. Ocjena Direktiva 2003 Neke su zemlje clanice bile vrlo spore u ispunjavanju uvjeta iz Direktiva za elektricnu energiju i plin pa je u listopadu 2004. godine Komisija poslala službeni dopis u 18 od 25 zemalja clanica u kojem ih upozorava da nisu uspjele udovoljiti zahtjevima iz te Direktive. Do svibnja 2005. godine još uvijek deset zemalja clanica nije u potpunosti ispoštivalo te zahtjeve.

Direktiva za elektricnu energiju i prirodni plin 2003 nastojala je riješiti stavke koje su kritizirane u ranijim Direktivama o pristupu mreži preko novih mjera za odvajanje i zakonodavstvo i povlacenjem nekih manje liberalnih opcija za pristup mreži. Medutim, ona još uvijek nije eksplicitna što se tice slamanja dominantnih kompanija i tržišta veleprodaje.

1.5.1. Slamanje dominantnih kompanija Direktive govore o potrebi: “da se smanje rizici dominacije na tržištu i grabežljivo ponašanje“ (Preambula (2)). One od zemalja clanica zahtijevaju da: “do 31. srpnja svake godine, u skladu sa zakonom o konkurenciji, Komisiji podnesu izvješce o dominaciji na tržištu, grabežljivom i ponašanju nelojalne konkurencije”. Za elektricnu energiju: “To izvješce mora dodatno sadržavati prikaz uzoraka promjena vlasništva i sve prakticne mjere koju su poduzete na nacionalnoj razini za osiguravanje dovoljne raznolikosti sudionika na tržištu ili za unapredenje meduveza i konkurencije. Od 2010. godine nadalje, relevantna tijela moraju ovakvo izvješce podnositi svake dvije godine” (Clanak 23 (8)). Za prirodni plin: “Tamo gdje je prikladno ovo izvješce može sadržavati preporuke i mjere za suzbijanje negativnih ucinaka dominacije i koncentracije na tržištu.” (Clanak 31).

Komisija je takoder dužna sudjelovati. Clanak 27 (1 (a)) za elektricnu energiju od Komisije traži da podnosi godišnje izvješce Europskom parlamentu koje bi izmedu ostaloga sadržavalo: “steceno iskustvo i ucinjeni napredak u stvaranju potpunog i u cijelosti operativnog internog tržišta elektricne energije i prepreke koju još uvijek postoje u ovom sektoru, ukljucujuci aspekte dominacije i koncentracije na tržištu, grabežljivo ponašanje ili nelojalna konkurencija te utjecaje toga na kvarenje tržišta” i Clanak 31 (1 (a)) za prirodni plin zahtijeva od Komisije podnošenje godišnjeg izvješca Europskom parlamentu koje bi izmedu ostaloga sadržavalo: “steceno iskustvo i ucinjeni napredak u stvaranju potpunog i u cijelosti operativnog internog tržišta elektricne energije i prepreke koju još uvijek postoje u ovom sektoru, ukljucujuci aspekte dominacije i koncentracije na tržištu, grabežljivo ponašanje ili nelojalna konkurencija”

Nije jasno do koje mjere ove klauzule traže od Komisije i nacionalnih zakonodavnih tijela da slamaju dominantne kompanije i do koje mjere se od ti kompanija traži samo to da poduzmu korake koji ce prikriti ucinke njihove dominacije. Formulacija clanaka sugerira da se od nacionalnih zakonodavnih tijela koja moraju dati “prikaz uzoraka u promjeni vlasništva” traži da aktivnije slamaju dominantne položaje od Komisije koja treba samo dati izvješce o “aspektima dominacije na tržištu”. Ni nacionalna tijela niti Komisija nisu obavezni osigurati konkurentnost kompanija.


15

1.5.2. Veleprodajna tržišta Iako su nove Direktive nešto jasnije što se tice veleprodajnih tržišta, ovo ne djeluje kao jedan od prioriteta. Direktiva za elektricnu energiju (Preambula (5)) glasi „(g)lavne prepreke u postizanju potpuno operativnih i konkurentnih internih tržišta odnose se, izmedu ostaloga, na probleme pristupa mreži, odredivanja tarifa i razlicitih stupnjeva otvorenosti tržišta izmedu zemalja clanica.” Direktiva za elektricnu energiju (Preambula (6)) glasi „Glavne prepreke u postizanju potpuno operativnih i konkurentnih internih tržišta odnose se, izmedu ostaloga, na probleme pristupa mreži, pristupa zalihama, odredivanja tarifa i rada izmedu sustava te razlicitih stupnjeva otvorenosti tržišta izmedu zemalja clanica.”

Preambula (22) Direktive za Elektricnu energiju glasi „(g)otovo su sve zemlje clanice izabrale osiguravanje konkurencije na tržištu generiranja elektricne energije kroz transparentan postupak autorizacije.” Iako je jasno da su mjere koje novim kompanijama na tržištu osiguravaju mogucnost generiranja kapaciteta nužan uvjet na slobodno tržište, teško se on može smatrati i dovoljnim uvjetom. Bez nacina za prodaju proizvedene snage, mogucnost gradnje elektrane i pristupa mreži nisu dovoljni poticaji da proizvodaci snage udu na tržište.

1.5.3. Otvaranje maloprodajnog tržišta Potaknuta cinjenicom da su zemlje clanice svoja tržišta otvorila više nego što su to tražile Direktive 1996 i 1998, nova Direktiva mnogo je agresivnija po pitanju otvaranja tržišta. Mogucnost izbora snabdjevaca elektricne energije i prirodnog plina nije predstavljena prema ocekivanjima kao ekonomski povoljna opcija za potrošace, vec kao temeljno pravo pod Ugovorom (Preambula 4 iz obje direktive):

„Slobode koje Ugovor jamci europskim gradanima – sloboda kretanja robe, sloboda pružanja usluga i sloboda kompanija – moguce su jedino na potpuno otvorenom tržištu koje omogucuje da svi potrošaci slobodno biraju svoje snabdjevace te da svi snabdjevaci slobodno isporucuju svojim klijentima.

Je li to slucaj ili nije pitanje je nacina na koji se interpretira Ugovor, ali je sigurno mnogo važnije pitanje žele li potrošaci slobodu i hoce li ta sloboda donijeti ekonomske prednosti. Ako sloboda nije ono što potrošaci žele i ako bi im ona štetila, tada bi se teško moglo opravdati uvodenje konkurencije.

Uvodenje zaštite potrošaca prenosi se na zemlje clanice i u Dodatku A u iz obje direktive nalazi se popis mjera koje zemlje clanice moraju provesti. Vecina tih mjera su neka vrsta zaštite potrošaca koja se ocekuje za vecinu roba, na primjer, potrošac mora moci “ dobivati transparentne informacije o primjenjivim cijenama i tarifama te o standardima i uvjetima koji se odnose na pristup i korištenje usluga is sektora elektricne energije”. Medutim, nigdje se ne spominje politika formiranja cijena. Na primjer, nema zahtjeva prema kojima bi tarife trebale odražavati troškove ili prema kojima kompanije ne smiju stvarati diskriminirajuce razlike izmedu klasa potrošaca, primjerice nudenjem nerazmjerno boljih uvjeta velikim potrošacima u odnosu na male. Izgleda da su implicitne pretpostavke kako ce funkcioniranje tržišta sprijeciti takvo zlorabljenje.

1.5.4. Sigurnost snabdijevanja Odredbe o sigurnosti za elektricnu energiju daju potpuno pogrešne upute. One od nacionalnih tijela traže da nadziru ravnotežu izmedu ponude i potražnje dovoljno unaprijed da bi se mogle poduzeti mjere za otklanjanje moguceg nedostatka ponude, najvjerojatnije naredivanjem gradnje dodatnih kapaciteta koji bi pokrili manjak. Pretpostavimo li da se koriste cak i kratkorocne opcije to ce od zemalja clanica zahtjevati prognoziranje ponude i potražnje šest ili više godina unaprijed. To bi trebalo omoguciti vrijeme za: provodenje javnih natjecaja; da bi uspješan ponudac mogao planirati dobivanje neophodnih dozvola; izraditi detaljnu projektnu dokumentaciju i nabaviti opremu; te izgraditi i dobiti uporabnu dozvolu za elektranu. Ponudi koja pobijedi na natjecaju treba dati dugorocni ugovor o kupnji kojim bi se osigurala investicija za financiranje procesa realizacije gradnje po razumnoj cijeni. Ovaj mehanizam nece funkcionirati zbog brojnih razloga:


16

• Na tržištu na kojem se elektrane grade prema procedurama „autorizacije“ nemoguce je prognozirati koliko ce se kapaciteta izgraditi. U Velikoj Britaniji, objavljen je zbroj od oko 40 GW projekata od koji bi svi mogli raditi punim kapacitetom do 2010. godine. Samo ce se mali dio toga kapaciteta stvarno izgraditi. Medutim, ne postoji nacin na koji bi nacionalno tijelo moglo predvidjeti, recimo, 10 % projekata koji ce se realizirati (što može biti premalo) ili 25% (što bi moglo biti dovoljno). Datumi odobrenja komercijalno su osjetljivi dijelovi informacija jer ce davanje uporabne dozvole za elektranu velike snage utjecati na tržišnu cijenu pa bi pojedinac koji zna dan puštanja elektrane u rad mogao vrlo profitabilno špekulirati s buducim tržištima elektricne energije.

• Ako postoji ovakvo nepridržavanje dogovora kod sigurnosti snabdijevanja tada nece biti poticaja za izgradnju špekulativnih elektrana kao odgovora na signale s tržišta. Komisija prepoznaje ovaj rizik u svojim bilješkama u Direktivi. 1 Ona navodi: „pokretanje procedura javnih natjecaja savjetuje intervenciju dijela zakonodavnih tijela na tržištu; poput neke procedure, kao što je u slucaju drugih intervencija, iskrivljavaju se investicijski signali koji postoje na tržištu i koji mogu dovesti do pristupa „cekanja na raspisivanje javnog natjecaja“ od strane investitora.“ Komisija ne nudi rješenja za izbjegavanje ovog rizika;

• Raspisivanje javnog natjecaja dovelo bi do promjene ravnoteže ponude i potražnje. Kompanije od kojih se ocekivalo da izgrade elektranu mogu se odluciti prekinuti s radom jer bi kapacitet „elektrane iz javnog natjecaja“ smanjio tržišnu cijenu pa tako i profitabilnost nove investicije. Isto tako bi vlasnici postojecih elektrana mogli odluciti „gašenje“ elektrane prije nego što se ocekuje jer bi niže tržišne cijene smanjile profitabilnost postojecih elektrana; i

• Znacajni se broj prihvacenih ponuda ne bi dovršio. Nakon podnošenja ponuda kompanije ce imati samo preliminarne indikacije o financiranju, o tome hoce li im biti zajamcena odobrenja za planiranje i o cijeni opreme. Kod finalizacije mogli bi nastupiti problemi s planiranjem a troškovi bi mogli biti veci od predvidenih što bi kompanijama komercijalno otežalo nastavak rada. To bi se vrlo vjerojatno dogadalo kod manjih kompanija s manje iskustva i resursa. Kompanijama koje sudjeluju u natjecaju mogli bi se nametnuti kazneni uvjeti kako bi se osiguralo da ce one nastaviti sa svojim ponudama ali bi to samo išlo u prilog velikim kompanijama i znatno bi podiglo troškove.

1.6. Direktiva o sigurnosti snabdijevanja elektricnom energijom Europska komisija objavila je prijedlog direktive za sigurnost snabdijevanja elektricnom energijom (COM(2003) 740 konacna 2003/0301 (COD)) u prosincu 2003. Tekst prijedloga odobrio je Europski parlament u srpnju 2005.2 Ona ce stupiti na snagu u prosincu 2007. a 2009. godine Komisija ce sastaviti izvješce o njezinu djelovanju.

Ocigledno, ovo je izgledalo kao da proizlazi iz Zelene knjige 2001 Komisije, „Prema europskoj strategiji za sigurnost snabdijevanja energijom“. Medutim, prijedlog se uglavnom bavio problematikom ovisnosti o uvozu, dok su se Nacrti direktiva više bavili tehnickom sigurnošcu elektroenergetskog sustava. Predložena je Direktiva sadržavala mjere za tri podrucja.

1.6.1. Sigurnost mreže Clanak 4 zahtijeva od zemalja clanica (ili kompetentnih tijela) da osiguraju rad sustava prijenosa i distribucije prema odgovarajucem, pouzdanom standardu u suradnji sa susjednim

1 Napomena DG Energy & Transport u Direktivama 2003/54/EC i 2003/55/EC o internom tržištu elektricne energije i prirodnog plina: Mjere za osiguravanje snabdjevanja elekritcnom energijom. 16.1.2004. 2 Tekst se nalazi na web lokaciji Komisije na adresi http://europa.eu.int/comm/energy/electricity/florence/12_en.htm


17

zemljama. Na zakonodavnim je tijelima da odrede standarde rada operatora sustava prijenosa (TSO-ova) i distribucije (DSO-ova).

1.6.2. Održavanje ravnoteže izmedu ponude i potražnje Clanak 5 odnosi se na potrebu osiguravanja dovoljnih kapaciteta generiranja kako bi se zadovoljila potražnja. Iako se tvrdi da se temelji na pretpostavci prema kojoj ce tržište isporuciti dovoljnu investiciju, ovaj clanak stavlja težak teret na TSO-ove za osiguranje dovoljnog rezervnog kapaciteta. Iako se spominje upravljanje isprekidanim snabdijevanjem i potražnjom primarni alat ipak postaju obaveze generatora i kompanija efikasnog veleprodajnog tržišta.

1.6.3. Investicije u mrežu Ovaj clanak (Clanak 6) nacelno zahtijeva da zemlje clanice kroz zakonodavna tijela osiguraju postojanje dovoljnih investicijskih sredstava za mrežu.

1.6.4. Izvješcivanje Ovo je daleko najdetaljnija mjera koja sadrži pet odredbi (Clanak 7) i posebno se bavi izgradnjom i radom meduveza. Ona postavlja detaljne zahtjeve TSO-ovima o podnošenju planova za granicne meduveze zakonodavnim tijelima. Ta zakonodavna tijela moraju zatim konzultirati Komisiju prije nego što se o planu slože s TSO-om.

1.7. Ocjena Direktive za sigurnost Prijedlog Komisije djeluje kao mješavina nepotrebnih i krivih odrednica.

1.7.1. Mreže Mreže ce ostati zakonski regulirani monopoli pa se u nekim dijelovima malo toga promijenilo. Medutim zakonodavstvo je postalo formalnije jer se od svih zemalja tražilo da postave autonomna zakonodavna tijela koja odreduju ili nadziru odredivanje cijena za monopolisticke aktivnosti. Dodatno, Direktiva zahtijeva da vlasnici mreže nemaju efektivnu vezu s kompanijama koje proizvode ili prodaju elektricnu energiju. Ovaj ce zahtjev vjerojatno dovesti do odvajanja vlasništva nad mrežom.

Teško je predvidjeti do koje ce mjere ove promjene utjecati na industriju. Medutim, procjena pada energetskog sustava u Sjevernoj Americi direktno je zbog toga okrivila restrukturiranje:

Deregulacija i popratno restrukturiranje industrije elektricne energije u SAD-u imali su loš utjecaj na pouzdanost energetskih sustava Sjeverne Amerike i uzrokovali su konacan pad sustava 14. kolovoza 2003. godine.3

Formalniju regulativu cesto prati uvodenje poticajnih regulativa. Pod time, zakonodavac unaprijed odobrava potrošnju i investicije za rad i održavanje za uobicajeno razdoblje od pet godina pa ako kompanija vjeruje da može prema ovim projekcijama postici uštede, te uštede može zadržati kao dodatne profite. Ovo kompanijama daje poticaj za efikasnije upravljanje mrežom ali i za kratkorocno snižavanje troškova. Kako bi se u obzir uzeo rizik da ce se štedjeti na trošak pouzdanosti sustava, zakonodavci uvode standarde rada koje vlasnici mreža moraju poštivati. Ovo namece brojna pitanja:

• Mogu li pokazatelji rada biti dovoljno tocna mjera stvarne pouzdanosti sustava? U Velikoj Britaniji zakonodavac sada zahtijeva od mrežnih kompanija da instaliraju opsežnu opremu za nadziranje sustava kako bi se mjerila pouzdanost sustava umjesto parcijalnih pokazatelja rada.

• Hoce li se potrošnja ispod ocekivane pokazati kao neefikasan rad prije nego što se napravi trajno oštecenje infrastrukture? U željeznickoj industriji Velike Britanije tocnost vlakova je u povijesti bilo vrlo visoka prije nego što je niz akcidenata od 1999. godine otkrio zapuštenost sustava. Ocekuje se da ce se do otprilike 2013. godine razina tocnosti vratiti na onu postignutu 1999. godine.

3 J Casazza, F Delea, G Loehr (2005) “Contributions of the restructuring of the electric power industry to the August 14, 2003 blackout” http://www.pest-03.org/


18

• Hoce li rapidne promjene vlasništva u industriji elektricne energije znaciti da ce vlasnici prodavati svoje udjele prije nego što posljedice njihovih aktivnosti postanu vidljive? U Velikoj Britaniji se u šestogodišnjem razdoblju pet puta mijenjalo vlasništvo istocne distribucijske mreže.

Drugo je pitanje hoce li odvajanje vlasništva mreže od komercijalnih aktivnosti prekinuti vezu izmedu potrošaca i mrežnih kompanija. Cesto kritiziranje željeznickog sustava Velike Britanije usmjereno je na to da je stvaranjem odvojene mrežne kompanije, prekinuta veza izmedu potrošaca i dobavljaca te da postoji pritisak na vertikalnu reintegraciju fragmentirane industrije. Direktiva i popratna literatura ne govori o ovim problemima te se gotovo iskljucivo fokusira na potrebu za dodatnim medunarodnim meduvezama (vidi dolje).

1.7.2. Održavanje primjerenosti generiranja Komisija sada priznaje da nije prihvatljivo oslanjati se na pretpostavku da ce signali s tržišta biti dovoljni kako bi se osigurao dovoljan kapacitet cime se pak osigurava sigurnost snabdijevanja. Kao što je prije spomenuto, revidirana Direktiva za elektricnu energiju namjerava koristiti procedure javnih natjecaja bude li se cinilo vjerojatnim da samo tržište nece pružiti dovoljno kapaciteta generiranja. Kao što je vec prije receno, ovi su prijedlozi bili pogrešni i nisu funkcionirali.

Komisija je zabrinuta i što se tice vršnog kapaciteta u direktivi o sigurnosti snabdijevanja. U Eksplanatornom memorandumu za predloženu Direktivu o sigurnosti snabdijevanja elektricnom energijom stoji:

„Drugi je problem taj jesu li investitori spremni investirati u vršni kapacitet da bi pokrili razdoblja najvece potražnje ili incidenata u kojima velik dio drugih generatora nije dostupan.“ Neki vjeruju da se takva investicija nece dogoditi jer takvi dogadaji nisu ucestali a njihovo se nastajanje ne može predvidjeti. Sukladno tome ovo može biti slucaj u kojemu ce vlade poduzeti daljnje mjere, uz mehanizme tržišta, kako bi osigurale odgovarajuci dostupni kapacitet. To se može postici kombinacijom odredivanja ciljeva za razinu rezervnog kapaciteta ili ekvivalentnih mjera, primjerice na strani potražnje, i poduzimanjem mjera kako bi se ti ciljevi ostvarili bilo preko poticanja ili obavezivanja kompanija u sektoru elektricne energije.

Mjere za elektranu koja ce pokrivati vršnu potražnju takoder nisu razumljive. U savršeno uravnoteženom sustavu elektrana za vršni kapaciteta riskantan je prijedlog. Ona bi se koristila samo u rijetkim hladnim uvjetima koji mogu u prosjeku nastupiti ne više od jedanput u deset godina. Ako se za preostalu zalihu snage elektrane može jamciti da ce biti optimalna, mogle bi se opravdati mjere za smanjivanje rizika. No kao što je vec prije receno, zaliha ce vjerojatno varirati izmedu nedovoljnog i prekomjernog kapaciteta. Kada postoji prekomjerni kapacitet, ta se elektrana nece koristiti bez obzira na vremenske uvjete, dok kod nedovoljnog kapaciteta dovoljno snage za vršni kapacitet nece pomoci da u hladnoj zimi svjetla ostanu upaljena.


19

2. Uvjeti za revidiranje direktive za elektricnu energiju i prirodni plin

Revizija koje je predvidena u Direktivi za elektricnu energiju 1996 bila je opcenita ali fokusirana na odluku koja bi se trebala donijeti 2006. godine o tome treba li se maloprodajno tržište otvoriti više nego što se to tražilo u Direktivi (33%). Ovakav je pristup imao smisla jer je dopustio stjecanje iskustva prije nego što se zemlje clanice obavežu da ce konacno prekinuti prije isprobanu i testiranu industrijsku strukturu. Nordijske zemlje i Velika Britanija do tada su se obavezale da ce unutar jedne do dvije godine uvesti punu maloprodajnu konkurenciju kako bi do 2006. godine mogle na temelju iskustva ocijeniti je li zahtjev za otvaranjem tržišta elektricne energije svim potrošacima bio opravdan.

Uvjeti tražene Revizije iz Direktive za prirodni plin 1998 bili su nejasniji i govorili su samo o: “poboljšanju internog tržišta prirodnog plina” a vremenski je raspored bio za dulje razdoblje (2010.).

Revizije zahtijevane u Direktivama 2003 bile su mnogo detaljnije a Komisija je imala više propisa za njihov sadržaj koji su narocito za prirodni plin predstavljali znacajno ubrzavanje i jacanje zahtjeva. Direktive od Komisije zahtijevaju da izraduje godišnje revizije o napretku te da Europskom parlamentu i Vijecu podnese potpunu reviziju do 1. sijecnja 2006. godine isticuci napredak prema Direktivama.

U njima su postojali zahtjevi po pitanju zakonodavstva, pristupa mreži i medunarodnih meduveza. No, to su bila sekundarna pitanja. Zatraženi su efikasni zakoni bez obzira je li industrija otvorena za konkurenciju; pristup mreži jedini je bio bitan ako se uvodio neki oblik konkurencije a medunarodne meduveze bile su sredstva da se ostvari, na primjer, veca sigurnost snabdijevanja ili da se snize cijene.

Kljucni su bili zahtjevi za maloprodajna tržišta i strukturu industrije. Na maloprodajnim tržištima revizije su morale ocijeniti: „mjeru do koje punu korist od otvaranja tržišta dobivaju male tvrtke i domacinstva, s posebnim osvrtom na javne službe i jedinstvene standarde“ za pružanje odnosnih usluga; Kod strukture industrije za elektricnu energiju revizija je morala odrediti „mjere do kojih su tržišta u praksi otvorena stvarnoj konkurenciji, ukljucujuci aspekte tržišne dominacije, tržišne koncentracije te grabežljivog ponašanja ili nelojalne konkurencije“. Za prirodni plin revizija je morala ocijeniti “steceno iskustvo i ucinjeni napredak u stvaranju potpunog i u cijelosti operativnog internog tržišta prirodnog plina i prepreke koje još uvijek postoje u ovom sektoru, ukljucujuci aspekte dominacije i koncentracije na tržištu, grabežljivo ponašanje ili nelojalnu konkurenciju”.

Iako su uvjeti za reviziju i Direktiva jasni po pitanju zahtjeva za konkurenciju u maloprodaji, oni ne govore ništa o tržištima veleprodaje. Uvodenje veleprodajnih tržišta bilo je primarno opravdanje za Smjernice zbog dominacije veleprodajne cijene nad cjelokupnom cijenom elektricne energije i prirodnog plina, a ako veleprodajna tržišta dobro funkcioniraju za maloprodajnu konkurenciju ostat ce vrlo malo prostora. Uvjeti za reviziju i Direktiva ništa ne govore o odnosnim pitanjima integracije proizvodnje/uvoza i maloprodajnog snabdijevanja. Ako je dopušten ovakav oblik integracije, svako ce veleprodajno tržište neizbježno postati irelevantno a industrija ce se kretati k oligopolizmu jer ce barijere za ulazak novih igraca biti previsoke.

2.1. Benchmarking izvješca4 Clanak 28 (1) (elektricna energija) i 31 (1) novih Direktiva zahtjeva: “Komisija ce nadzirati i revidirati primjenu ove Direktive te podnijeti izvješce o cjelokupnom napretku Europskom parlamentu i Vijecu prije kraja prve godine stupanja na snagu ove Direktive, a poslije toga ce podnositi godišnja izvješca”. Ovaj je zahtjev zadovoljen godišnjim “Benchmarking” izvješcima koje je objavila Uprava za energiju i transport (TREN DG) a koja obuhvacaju elektricnu energiju i prirodni plin i objavljuju se od 2001. godine te su ona sada cetvrto izdanje. Izvješce sa svojim tehnickim dodacima nastoji osigurati pokazatelje o napretku i glavne elemente

4 http://europa.eu.int/comm/energy/index_en.html


20

reformi koje zahtijevaju Direktive i koji ce predstavljati temelje revizije što je Komisija mora podnijeti Europskom parlamentu i Vijecu do 1. sijecnja 2006. godine.

Prvi problem koji treba riješiti odnosi se na u potpunosti neprimjeren zahtjev da Direktivu treba revidirati DG TREN. DG TREN je promovirala Direktivu i ne može se smatrati neovisnim revizorom. Ako Europski parlament i Vijece žele nepristranu procjenu tada trebaju nezavisnu reviziju koju ce, primjerice, provesti neko revizorsko tijelo ali ne tijelo koje ima interesa u promociji Direktive. Iako u Benchmarking izvješcima ima dosta korisnih stavki, jasno je da ona nisu nepristran izvor informacija. Primjerice, na stranici 1 Benchmarking izvješca 2005 nalazi se tablica koja prikazuje rezultate studije o produktivnosti radne snage u sektorima prirodnog plina, elektricne energie i vode. U Benchmarking izvješcu piše:

“Novi izvještaj kompiliran za DG Enteprise o rastu europske produktivnosti pokazuje vrhunsku efikasnost komunalnog sektora kao što se vidi dolje iz Tablice 1. Ovo služi za isticanje doprinosa otvaranja tržišta poboljšanju efikasnosti u ovim sektorima i potencijalni doprinos sektora energije ostvarenju lisabonskih ciljeva.

Ovo je ocita laž po brojnim osnovama. Prvo, izvješce miješa tri sektora od kojih jedan ostaje u cijelosti zakonski monopol (voda), tržište drugoga tek se treba otvoriti (prirodni plin) i treci, nešto napredniji, koji ce tek s “otvaranjem tržišta” dobiti na produktivnosti. Drugo, pokriveno razdoblje je 1995.-2001. i u vecem dijelu tog razdoblja nisu pocele nikakve reforme u sektorima prirodnog plina i elektricne energije – one su zapocele tek u kasnijem dijelu ovog razdoblja. Trece i najvažnije, produktivnost radne snage vrlo je slab pokazatelj ucinkovitosti. Postoji mnogo nacina na koje se statistika o produktivnosti radne snage može poboljšati bez stvarnog poboljšanja temeljne efikasnosti samog sektora. Na primjer, korištenje vanjske radne snage, smanjenje aktivnosti istraživanja i razvoja i mijenjanje tehnologije generiranja snage s ugljena na plin dovelo bi do znacajnih povecanja produktivnosti radne snage bez ikakve koristi za potrošace. Smanjenje održavanja takoder bi kratkorocno poboljšalo statistiku o produktivnosti radne snage ali s potencijalno ozbiljnim dugorocnim posljedicama za potrošace.

Tvrdnje o poboljšanoj efikasnosti radne snage koje su rezultat liberalizacije detaljno je ispitao Hall.5 On je zakljucio:

• Podaci o zaposlenosti pokazuju da postoji jasna evidencija sistematskih veza izmedu sektora liberalizacije/privatizacije i smanjenja stupnja zaposlenosti – protivno tvrdnjama Izvješca o horizontalnoj ocjeni.

• Rezultati istraživanja upucuju na to da su vidljiva povecanja produktivnosti od liberalizacije i privatizacije „jednokratan“ rast produktivnosti uzrokovan otpuštanjem radne snage bez stalne koristi nakon pocetnog restrukturiranja i da se deregulacija može povezati s nižim razinama produktivnosti i smanjenim obimom istraživanja i razvoja i stopama rasta. Ova otkrica ozbiljno potcijenjuju važnost liberalizacije.

5 D. Hall (2005) “Ocjenjivanje utjecaja liberalizacije na javne usluge: Kritika izvješca 2004. “Horizontalna ocjena rada mrežnih industrija koje pružaju usluge od opceg ekonomskog znacaja” Europske komisije, EC SEC(2004) 866’, PSIRU, London. http://www.psiru.org/reports/2005-03-EU-U-horizeval.doc


21

3. Nordijska regija Elektricna energija

Nordijska regija ima reputaciju vjerojatno najuspješnije reforme industrije elektricne energije (zajedno s Velikom Britanijom). Vecim dijelom se ta reputacija temelji na vidljivom uspjehu nordijskog kartela koji nacionalne sustave generiranja iz cetiri nordijske zemlje pretvara u jedno tržište. Nordijski kartel vjerojatno je jedino maloprodajno tržište na svijetu s adekvatnom likvidnošcu koje pruža signale za cijene koji odražavaju ponudu i potražnju (Tablica 1). U sadašnje vrijeme oko 30% cijele trgovine elektricnom energijom u nordijskim zemljama odvija se na nordijskom kartelu. Stoga je važno razumjeti osnove nordijskog kartela, što je a što nije do sada dokazano iskustvom i može li se to iskustvo prenositi.

Table 1. Struktura tržišta generiranja u nordijskoj regiji

Uvodenje veleprodajnog tržišta

Integracija maloprodaje i generiranja

Tržišni udio prvog/prva 3 generatora (%)

% prodane snage u razmjeni snage

Danska Nordijski kartel (slobodna razmjena snage) 1999.

Niska (15/40) 34

Finska Nordijski kartel (slobodna razmjena snage) 1998.

Do neke mjere (15/40) 34

Norveška Nordijski kartel (slobodna razmjena snage) 1991.

Djelomicna (15/40) 34

Švedska Nordijski kartel (slobodna razmjena snage) 1996.

Visoka (15/40) 34

Izvor: Istraživanje tržišta autora i Izvješce Europske komisije (2005) o Implementaciji internog tržišta prirodnog plina i elektricne energije {COM(2004)863 konacno}, Brisel.Napomena: Brojke za razmjenu snage odnose se na cijelo podrucje udruženog nordijskog tržišta.

3.1. Nordijski kartel Kratkorocno tržište snage u Norveškoj radi od 1971. godine preko organizacije pod imenom Samkjoringen. Ovo tržište “povremene snage” organizirala je industrija sa 60 norveških clanova a indirektno su mu mogli pristupati švedski i danski proizvodaci. To je tržište bilo moguce jer norvešku snagu gotovo 100 posto generiraju hidroelektrane temeljene na akumulacionim jezerima. Ovo je generatorima omogucilo da optimiziraju svoje izvore vode. Ako su u svojim akumulacijskih jezerima imali više vode nego što je bilo vjerojatno da ce je moci iskoristiti, tada su preostalu snagu mogli prodavati na tržištu, a ako su zalihe bile niske mogli su kupovati snagu. Cijene na tržištu su se zbog toga temeljile na ”oportunitetnim troškovima” vode (troškovi propuštenih prilika) umjesto na stvarnim marginalnim troškovima generiranja, koji su kod hidroelektrana jednaki nuli.

1992. godine ovo je tržište postalo temeljem norveških reformi jer je bilo otvoreno strani potražnje i maloprodajnih snabdjevaca i krajnjih korisnika. Statnett, kompanija s dalekovodima za elektricnu energiju odvojena od Statkrafta preuzela je rad sustava koji je preimenovan u Statnett Marked AS. Glavni dio tržišta je day-ahead tržište ali postoji i terminsko tržište te drugi instrumenti trgovanja.

Postoje znacajne razlike izmedu zemalja do granice do kojih nacionalna tržišta sudjeluju u nordijskom kartelu. Izvješce za finsko Ministarstvo trgovine i industrije otkriva da se od 2000. do 2003. godine 40-47% trgovine norveškom elektricnom energijom odvijalo na day-ahead


22

tržištu nordijskog kartela.6 Za Švedsku ta je brojka iznosila 18-26% dok je za Finsku ona bila samo 12-18% (za Dansku ne postoje nikakvi podaci ali geografski položaj i stupanj meduveza navode da bi one bile na dnu ovog raspona).

1996. godine tržište je preimenovano u nordijski kartel kada se pridružila Švedska, zatim 1998. godine Finska, 1999. godine zapadna Danska i 2000. godina istocna Danska. Nordijski kartel imaju u zajednickom vlasništvu Statnett u Norveškoj (50 %t) i Svenska Kraftnät u Švedskoj (50 %). Dugotrajna trgovina izmedu nordijskih zemalja omogucila je zemljama koje ovise o vodenoj snazi (Norveška i Švedska) da imaju pristup termalnim izvorima snage u sušnim godinama te onima ovisnim o termalnoj snazi da imaju pristup jeftinoj vodenoj snazi tijekom kišnih godina. Cijene su u vecini godina nakon 1992. bile relativno stabilne iako je 1994. i 1996. došlo do njihova naglog porasta koji nije imao baš puno veze s hidrološkim uvjetima vec sa strateškim igrama generatora snage.7 No, od 1992. godine izgradnja novih kapaciteta bila je zanemariva, narocito u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj a adekvatno snabdijevanje oslanjalo se na višak kapaciteta u vrijeme reformi, niski rast potražnje i odgovarajuce kolicina oborina.

Nordijska je regija ostala “bez srece” 2002. godine. Proboj cijena nastupio je u jesen 2002. zbog izuzetno suhe godine u nordijskom podrucju. Ukupni dotok u norveške rezervoare u drugoj polovici 2002. godine iznosio je samo 56% normalnog dotoka. To je bila najsušnija jesen od uvodenja pracenja statistickih podataka o dotoku 1931. godine. Uz uvjete suše, jesen 2002. bila je hladnija nego što je to normalno. Ovi su uvjeti doveli do naglog povlacenja vode iz hidro-akumulacijskih jezera. S povecanjem nedostatka vode cijene na kratkorocnom tržištu i buduce cijene postepeno su rasle. Od pocetka kolovoza 2002 do sredine sijecnja 2003. veleprodajne cijene elektricne energije povecale su se za više od 600% od oko 15 € do 100 € po MWh.8 Do studenog 2004. razine vode konacno su se vratile na normalne a cijene su pale. Narocito u Norveškoj, u kojoj su cijene na kratkorocnom tržištu usko povezane s konacnim cijenama, proboj cijena rezultirao je ogromnim povecanjima maloprodajnih cijena i pritiskom za politickim mjerama. Kombinacija povecanog uvoza iz Danske i Finske i redukcije u potražnji omogucile su prolazak kroz krizu bez ozbiljnih prekida snabdijevanja iako je relativno suha zima 2003. godine znacila da ce cijene ostati relativno visoke do razdoblja obilnijih kiša koje ce omoguciti snižavanje cijena.

Zamjerke su se nastavile i u 2005. Kredittilsynet, nezavisna norveška vladina agencija koja nadzire poduzeca i tržišta i norveški istražni odjel za ekonomski kriminal, Okokrim, otkrili su da je pravila norveškog kartela prekršio Morgan Stanley u prosincu 2002. Kartel je odlucio da ne kazni Morgan Stanley vec da promijeni svoje procedure za kršenje zakona.9 Švedska tijela za financijsku reviziju, Finansinspektionen, koja su objavila izvješce u svibnju 2005 u kojem stoji da zemlje koje su igraci na tržištu ne primaju uvijek iste informacije u isto vrijeme i da u mnogim komunalnim službama postoje rupe u “Kineskom zidu” koje bi trebale razdvojiti financijske trgovacke kompanije od proizvodnih jedinica.10 U lipnju 2005, finska kompanija za generiranje, PVO, zatražila je provodenje istrage u nordijskom kartelu na temelju tvrdnje da “je taj sustav zastario i mora se promijeniti”.11

Nordel,12 organizacija odgovorna za sigurnost dalekovoda u nordijskoj regiji i dalje je optimisticna što se tice buducnosti i tvrdi da 2007. “ce se u normalnoj zimi vršna potražnja

6 P Lewis, T Johnsen, T Närvä & S Wasti (2004) „Analysing the relationship between wholesale and end-user prices in the Nordic electricity market“ finsko Ministarstvo trgovine i industrije (http://www.vaasaemg.com/pdf/466696_SahkonhintaselvitysKTM2004ENG.pdf ) 7 A Midttun (1997) “The Norwegian, Swedish and Finnish reforms” iz dokumenta “‘European electricity systems in transition”, ed A Midttun, Elsevier. 8 D Finon, T A Johnsen, & A Midttun, (2004) „Challenges when electricity markets face the investment phase“, Energy Policy, 32 (2004) 1355–1362. 9 Datamonitor, 4. travanj 2005. 10 http://www.fi.se/Templates/NewsListPage____878.aspx 11 Utility Week, 17. lipanj 2005., str.12. 12 http://www.nordel.org/Content/Default.asp?PageName=Home%20news


23

rješavati bez ikakvih problema. Bude li deset godina zime ocekuje se da ce ravnoteža snage biti dovedena pod kontrolu. Nordijski sustav proizvodnje snage ovisan je o uvozu iz Europe putem jakih meduveza. Medutim, “dogodi li se godina s izuzetno niskom proizvodnjom hidroelektrana ili dode do dvije uzastopne sušne godine (kao u razdoblju 2002.-2003.) rezultat bi mogao biti vrlo ozbiljan deficit u ravnoteži. Za dio sustava Nordel moguce je da tržište nece moci riješiti takav slucaj te ce situacija zahtijevati razne oblike racionalizacije ili poduzimanje drugih mjera na tržištu.”

Medutim, Nordel se oslanja na elasticnost cijena kojom bi se uspostavila ravnoteža ponude i potražnje. Drugim rijecima, manjak snabdijevanja doveo bi do viših cijena koje bi vodile do štednje u industriji ili možda do privremenog zatvaranja i štednje rezidencijalnih potrošaca. Narocito kod norveških rezidencijalnih potrošaca, kod kojih je normalno grijanje prostora elektricnom energijom, ovo bi mogao biti vrlo bolan process.

Kao u drugim regijama, generatori se pokušavaju integrirati nadolje da bi izbjegli rizike veleprodajnog tržišta što bi vodilo smanjenju znacaja veleprodajnog tržišta.

3.2. Investicije u generiranje Pitanje adekvatnosti generiranja kapaciteta vrlo je složeno za nordijsku regiju, dijelom zbog pitanja okoliša a dijelom zbog prisutnosti velikih industrijskih potrošaca elektricne energije. Jasno je da bi pod bilo kojim sustavom organizacije, dodavanje novog kapaciteta generiranja bilo vrlo sporno. U sve cetiri zemlje nova elektrana na ugljen i nova velika hidroelektrana nisu opcija kao što je to nuklearna elektrana u Norveškoj, Danskoj i vjerojatno Švedskoj. Cak se i plinska elektrana dokazala vrlo teškom u Norveškoj, dok je ucinjen mali razvoj obnovljivih izvora energije, izuzev u Danskoj.

Vrlo visoka potrošnja elektricne energije po glavi stanovnika odražava visoku razinu potrošnje industrijskih potrošaca u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj te grijanja prostora u Norveškoj. Vrlo je vjerojatno da ce se, ako cijena elektricne energije poraste do razine cijena u ostalim europskim zemljama, neke industrije preseliti u zemlje u razvoju s nižim troškovima proizvodnje snage. Ako Norveška pocne koristiti neke od svojih velikih izvora prirodnog plina za grijanje, to bi takoder moglo smanjiti potražnju za elektricnom energijom. Na taj bi nacin mehanizam cijena i politicka odluka u Norveškoj da se koristi prirodni plin (povecavajuci emisije plina staklenika) i snažan program efikasnosti energije oslobodili znacajan kapacitet generiranja, vjerojatno izbjegavajuci za neko vrijeme potrebu za novim kapacitetom u regiji. Je li gubitak energije – intenzivna industrija bio politicki prihvatljiv teško je reci. I odluka za postupno ukidanje nuklearne snage iz Švedske bi, ako se provede, uklonila oko polovice njezina generiranja.

No, jasno je da je ociti uspjeh nordijskog kartela otežao gradnju nove elektrane. Vecina kapaciteta generiranja ovisna je o cijeni u nordijskom kartelu koja se mijenja svakog sata da bi se odredio prihod. Tijekom kišnih godina veleprodajna bi cijena mogla biti vrlo niska, a rad elektrana na ugljen mogao bi ih lako dovesti do bankrota. Zato bi investiranje u novu elektranu bio velik rizik u nordijskoj regiji osim, kao što je to slucaj kod novih nuklearnih elektrana izgradenih u Finskoj, ako bi elektrana mogla prodavati snagu “zarobljenim” potrošacima (u ovom slucaju vlasnicima elektrane) po predvidljivim cijenama. Finska nuklearna elektrana ima i tu prednost da njome upravlja neprofitna kompanija te da ima pristup kapitalu industrijskih vlasnika po niskoj cijeni.


24

3.3. Maloprodajno tržište

Table 2. Struktura maloprodajnog tržišta u nordijskoj regiji

Uvodenje maloprodajne konkurencije

Tržišni udio 3 najjaca maloprodavaca (%) / Nema maloprodavaca s više od 5% tržišnog udjela

% malih komercijalnih /rezidencijalnih potrošaca koji mijenjaju snabdjevaca u 2003.

Tržišni udio kompanija u stranom vlasništvu

Danska 2003 67 / 5 5 0

Finska 1997 30 / 6 4 25

Norveška 1991 44 / 4 19 2

Švedska 1996 70 / 4 10 39

Izvor: Autorovo istraživanje i Izvješce Europske komisije (2005.) o Implementciji internog tržišta prirodnog plina i elektricne energije {COM(2004)863 final}, Brisel.

U usporedbi s vecim dijelom ostatka Europe, maloprodajno tržište, prema prosudbi stopa promjene snabdjevaca, izgleda relativno zdravo u Švedskoj a posebno u Norveškoj (vidi Tablica 2). Vrlo visoka rezidencijalna potrošnja elektricne energije u norveškim domacinstvima daje mnogo vece poticaje za promjenu snabdjevaca nego što to postoji u drugim zemljama. Medutim, bez obzira na relativno dobru stopu promjene u Švedskoj, Zakonodavac nije zadovoljan. U svojem Izvješcu o tržištu 2004:13

„[V]ecina domacih klijenata još uvijek aktivno ne bira snabdjevaca elektricne energije.” Oni koji su promijenili snabdjevaca su uglavnom kompanije i drugi klijenti s visokom potrošnjom elektricne energije. U drugu ruku, klijentima nije u potpunosti jasan nacin promjene snabdjevaca elektricne energije. Izmedu nekoliko strana nužan je velik protok informacija. Nisu li sve pojedinosti ispravne, proces ce se odgoditi a promjena možda nece biti implementirana u ocekivano vrijeme. Nedostaci u komunikaciji izmedu vlasnika mreže i trgovca elektricnom energijom mogu dovesti do toga da klijent prima neispravne racune. Klijeti smatraju da je teško usporedivati ponude razlicitih snabdjevaca, narocito u pogledu cijena. Nadalje, potrošaci se smatraju nedovoljno informiranima o uvjetima dereguliranog tržišta elektricne energije.

U Finskoj je EMA ovako objasnila nisku stopu promjene snabdjevaca:14

“Natjecanje izmedu snabdjevaca za novim klijentima za elektricnu energiju – ili barem malim klijentima – je smanjeno. Klijenti nisu željni promijeniti snabdjevaca ili bi razlika cijena trebala biti važna. Cijene po kojima lokalni mali snabdjevaci prodaju elektricnu energiju svojim tradicionalnim klijentima toliko su niske da klijenti nemaju potrebe mijenjati snabdjevaca. Promjenu zaustavlja i cinjenica da isporucitelji s najnižim cijenama ne žele nove klijente. Situacija je drugacija na strani glavnih klijenata, gdje se koriste velike kolicine elektricne energije pa su sa stajališta konacnog racuna i male razlike u cijeni znacajne.”

U Danskoj su stope promjene na novo otvorenom rezidencijalnom tržištu još niže, oko 2%.

Ocigledan uspjeh nordijskog kartela u pružanju signala o cijenama krajnjim potrošacima znaci da ce manjak kapaciteta krajnji potrošac osjetiti vrlo brzo i vrlo izravno. Proboji cijena 1994., 1996. i 2002. godine doveli su do ozbiljne politicke debate o reformama, narocito u Norveškoj gdje su rezidencijalni i intenzivni industrijski potrošaci energije bili vrlo teško pogodeni. Cini se da je novi proboj cijena samo pitanje vremena, prije još jedne suhe zime u

13 http://www.stem.se/WEB/STEMEx01Eng.nsf/F_PreGen01?ReadForm&MenuSelect=BFBB3A865FD5FC54C1256EF9004E77F6&WT=Energy%20markets 14 http://www.energiamarkkinavirasto.fi/files/Emv_vuosikertomus2003.pdf


25

kombinaciji s rastom potražnje koju ne zadovoljava nova investicija. Hoce li pritisak za uvodenjem mehanizama koji ce dati mnogo vecu sigurnost za postojanje dovoljnog raspoloživog kapaciteta tek ostaje da se vidi.

3.4. Korporativne promjene Neposredne posljedice kreiranja nordijskog tržišta u kasnim 90-ima pokazale su da ce regija doživjeti znacajan ulaz igraca iz ostalih dijelova Europe i svijeta. E.ON, EDF, TXU u RWE zauzeli su važne pozicije u Švedskoj i Finskoj. No, od njih je ostao samo E.ON a izgleda da ce i ta kompanija biti prisiljena napustiti Finsku. U Danskoj se tržište rapidno koncentrira s Elsamom koji postaje dominantna kompanija, iako ce je vjerojatno preuzeti danska kompanija za prirodni plin ili Vattenfall (vidi Tablicu 3).


26

Velike kompanije za elektricnu energiju u nordijskoj regiji

Kompanija br. 1 (s strana d domaca) N=>50% nacionalnog vlasništva

Ostale znacajne nordijske kompanije

Ostale znacajne strane kompanije

Danska Elsam (d) DONG, E2, Vattenfall

Finska Fortum (d) N Vattenfall E.ON

Norveška Statkraft (d) N

Švedska Vattenfall (d) N Fortum, Statkraft E.ON

Izvor: Autorovo istraživanje.

U Švedskoj, Zakonodavac je izvijestio o rapidnoj koncentraciji na tržištu:

“Kada je tržište elektricne energije deregulirano, sedam je kompanija generiralo 90% snage u Švedskoj. Danas tri kompanije generiraju 86%. Sam Vattenfall generira 46% elektricne energije u Švedskoj.“15

U Finskoj, otvorenim tržištem (izuzev onog koje se snabdijeva vlastitim elektranama proizvodne industrije) dominira Fortum koji je nakon reformi pojacao svoj položaj. Norveška je uspjela u tome da strane kompanije drži izvan svojeg tržišta iako su se na njemu dogadala znacajna spajanja i akvizicije izmedu kompanija u lokalnom vlasništvu.

Sve u svemu, nordijsko se tržište izgleda krece prema oligopoliji cetiri “nacinonalnih šampionskih” kompanija - Vattenfalla, Fortuma, Statkrafta i Elsama. Tek se treba vidjeti hoce li za te kompanije postojati poticaji da se žestoko medusobno natjecu.

Jedan faktor koji se ne smije zanemariti u objašnjavanju relativno dobrog iskustva u odnosu na druge regije u Europi je stalna dominacija javnog vlasništva. Svi su “nacionalni šampioni” u javnom vlasništvu osim Fortuma koji je još uvijek vecinskim dijelom u javnom vlasništvu. Cini se vjerojatnim da bi privatne kompanije koje rade na povecanju profita trebale istražiti mogucnosti koje im pruža tržište da bi zadržalo snagu, kako su to ucinile u Velikoj Britaniji i Kaliforniji, prisilnim podizanjem cijena za vlastitu korist.

15 STEM (2004) “The energy market” Swedish Energy Agency, Stockholm (http://www.stem.se/WEB/STEMEx01Eng.nsf/F_PreGen01?ReadForm&MenuSelect=D0365D7F9A1E1665C1256DE500428A73&WT=News.New%20publications )


27

4. Nordijska regija Plin

Dok su tržišta elektricne energije u nordijskoj regiji komparativno dobro razvijena to nije slucaj s tržištem plina. Norveška je glavni proizvodac prirodnog plina, ali se cjelokupna proizvodnja izvozi. Švedska koristi samo minimalne kolicine prirodnog plina (manje od 2% primarnih energetksih potreba) i ne može se procjenjivati kao tržište. U Finskoj, plin cini samo 11% primarnih energetskih potreba i on se u cijelosti uvozi iz Rusije, pa je sada Finska izuzeta iz Direktive za prirodni plin (vidi Dodatak 1).

Samo u Danskoj postoje oba uvjeta za tržište i koristi se znacajna kolicina plina (oko 23% primarnih energetskih potreba). Danska je važan proizvodac plina i izvozi oko 40% njegove proizvodnje. Iako je Danska u razumnoj mjeri udovoljila zahtjevima za odvajanjem, tržištem snažno dominira nacionalna kompanija za proizvodnju plina, DONG, i na njemu postoji tek minimalna konkurencija i na veleprodajnoj i na maloprodajnoj razini (vidi Tablice 4 i 5).

Table 3. Struktura maloprodajnog tržišta prirodnog plina u nordijskoj regiji Uvodenje

maloprodajne konkurencije




Danska 2004 65 / 4 3 4


Table 4. Velike kompanije za prirodni plin u nordijskoj regiji


Danska DONG (d)

Finska Gasum (d) N



28

5. Južna Europa Elektricna energija

5.1. Veleprodajna tržišta elektricne energije Iskustvo s veleprodajnim tržištima elektricne energije u Južnoj Europi (vidi Tablicu 6) je ili siromašno (Španjolska i Italija) ili ne postoji (Portugal). Do sijecnja 2005. godine, nakon samo devet mjeseci rada, zakonodavno tijelo, AEEG, zapocelo je dvije istrage o neuobicajenim kretanjima cijena u Italiji. Zakonodavac, AEEG, našao je dokaze tajnog sporazuma izmedu ENEL-a i Endesa Italia za fiksiranje cijena na talijanskom tržištu snage. Slucaj je predan antitrustovskom tijelu, AGCM-u, u travnju 2005. na procjenu i potencijalno sudenje.

Table 5. Struktura tržišta generiranja snage u Južnoj Europi





Italija sijecanj 2005. (djelom otvoreno u travnju 2004.)

Djelomicna 55/75 5

Portugal Mibel (slobodna razmjena snage) nastupa 2005.

Potpuna 65/80 -

Španjolska Omel kartel. Mibel (slobodna razmjena snage) nastupa 2005.

Potpuna 40/80 100


Napomene:

1. Talijansko tržište djelomicno otvoreno 2004. godine. 2. Španjolski kartel je prisilno tržište pa zapravo sva snaga kroz njega prolazi, iako zaštini ugovori

mogu znaciti da bi se vecina ako ne i cijela snaga mogla kupiti i prodati po cijenama koje se nisu vezane za cijene kartela.

U Španjolskoj je u ožujku 2005. godine zakonodavac, CNE, poslao izvješce španjolskom Ministarstvu gospodarstva potvrdujuci postojanje raširenog fiksiranja cijena i profiterstva od strane komunalnih poduzeca u dnevnom kartelu generiranja koji postoji najkasnije od lipnja 2004.16 U izvješcu je pisalo da su samo u sijecnju 2005. godine komunalna poduzeca ostvarila neopravdani prihod u nekim elektranama u iznosu “vecem od 100% od svojih utvrdenih varijabilnih troškova”. U nekim je danima gotovo 2.000 MW kombiniranog ciklickog generiranja povlaceno s tržišta da bi se digle cijene za prosjek od 10 MWh, tvrdio je CNE.

Europska komisija bila je skepticna u pogledu toga hoce li pirinejsko veleprodajno tržište, MIBEL, integrirati Portugal u mnogo vece španjolsko tržište. Ona je izjavila:

“na osnovi temeljite istrage koju je provela Komisija izgleda (1) da je relevantno tržište trenutno nacionalno po opsegu i (2) da ne postoji vjerojatnost da ce, unatoc tome što ce vlade Španjolske i Portugala postici politicki dogovor, tržite po opsegu postati pirinejsko u skoroj buducnosti.”

Visoki stupanj integracije generiranja i maloprodaje znaci da se vrlo vjerojatno veleprodajno tržište nece intenzivno koristiti. Generatori/maloprodavaci vrlo ce vjerojatno generirati snagu za svoje potrošace umjesto da snagom snabdijevaju veleprodajno tržište koje bi moglo dopustiti ulazak nezavisnih maloprodavaca na tržište. Nezavisni generatori ce otkriti, kao u Velikoj Britaniji, da su ranjivi na fluktuacije cijena koje su neizbježne na tako „tankim“ tržištima.

16 Power in Europe, 11. travanj 2005, str. 1.


29

5.2. Investicije u generiranje Italija, Portugal i Španjolska izgleda ulaze u kaoticnu fazu prekomjernih investicija u nove plinske kombinirane ciklicke generatore slicno onome što se dogodilo u Velikoj Britaniji 1991. i 1997. Kao što je to bio slucaj u Britaniji, ovo je izgleda rezultat kockanja za dominantne pozicije na svojim tržištima. Rezultat ovih “navala za plin” u Velikoj Britaniji bio je potpuno povlacenje upotrebljive elektrane, stecaj brojnih kompanija i prenošenje troška nekih generatora s visokim troškovima na male potrošace. Pa, iako su investitori platili neke troškove ove beskorisne investicije, mali su potrošaci takoder platili i nastavili placati zbog premije rizika za cijenu kapitala, koja ce se dodati svakoj buducoj elektrani i koja nije u potpunosti izolirana od tržišta.

5.3. Maloprodajno tržište elektricne energije Rezidencijalni potrošaci u regiji nemaju iskustva s maloprodajnom konkurencijom, osim u Španjolskoj gdje je konkurencija uvedena 2003. godine (vidi Tablicu 3). Stope promjene snabdjevaca u Španjolskoj 2003. godine bile su cak i niže nego u vecini ostalih europskih zemalja.

Table 6. Struktura maloprodajnog tržišta elektricne energije u Južnoj Europi





Italija 2007 35 / 6 - nije poznato

Portugal 2007 99 / 3 1 33

Španjolska sijecanj 2003. 85 / 5 0 8


Napomena: Konkurencija za male i rezidencijalne potrošace 2003. godine nije bila dostupna u Italiji i Grckoj.

5.4. Korporativne promjene U Italiji i Španjolskoj postojalo je jasno nezadovoljstvo u nekim krugovima, posebno u zakonodavstvu, zbog visoko koncentrirane strukture (vidi Tablica 8). U Španjolskoj su izgleda Endesa i Iberdrola konsolidirale svoj položaj i samo su zakonske mjere sprijecile još vecu koncentraciju blokiranjem spajanja izmedu Endesae i Iberdrola 2000. i izmedu Gas Naturala i Iberdrola 2003. Medutim, i dalje postoji pritisak za spajanja i preuzimanja izmedu tri kompanije u španjolskom vlasništvu i kompanija za prirodni plin (Repsola i Gas Naturala) uz mogucu kolaboraciju Endesae i Gas Naturala.

Table 7. Velike kompanije za elektricnu energiju u Južnoj Europi


Ostale znacajne domace kompanije


Italija ENEL (d) ACEA, Hera, AEM, ASM Brescia, AEM Torino

Endesa, EDF, Electrabel, Verbund

Portugal EDP (d) Endesa


30

Španjolska Endesa, Iberdrola (d) Union Fenosa EDP, ENEL


U Italiji je monopolisticka snaga ENEL-a smanjena ali je ova kompanija i dalje dominantna u generiranju snage pa moraju postojati sumnje o politickoj volji vlade da je dalje razdvaja. Trenutno je ovaj sektor u stanju uznemirenosti s brojnim stranim kompanijama poput EDF-a, Endesa, Electrabela i Verbunda koje namjeravaju utvrditi jake pozicije, dok se bivše mjesne kompanije takoder pokušavaju kroz procese spajanja i privatizacije pretvoriti u važne igrace. U ovoj je fazi nemoguce predvidjeti kako ce se sektor razviti.

U Portugalu izgleda još uvijek neki otpor za slamanje bivših monopolista u državnom vlasništvu unatoc tome što su dijelom privatizirani i još uvijek u potpunosti dominiraju domacim tržištem.


31

6. Južna Europa: Plin

Portugalu je zajamceno djelomicno smanjenje zahtjeva iz Direktive za prirodni plin zbog nezrelosti njegova tržišta prirodnog plina. Stoga se ovdje o Portugalu detaljno ne govori.

6.1. Veleprodajna tržišta prirodnog plina Ni Italija ni Španjolska za sada nemaju konkurentsko veleprodajno tržište prirodnog plina. Italija je uvela program oslobadanja prirodnog plina od dominantne kompanije ENI kako bi ohrabrila nove kompanije za ulazak na tržište ali je u godišnjem zakonodavca izvješcu 2005. pisalo: „ulazak novih operatora na tržište preko programa oslobadanja još nije koristi koju bi zbog konkurencije imali potrošaci.” Španjolska je takoder uvela program oslobadanja koje je bio na snazi od 2001. do sijecnja 2004. i rezultirao time da je 6 novih kompanija uzimalo plin od najvece kompanije, Gas Naturala. To je smanjilo Gas Naturalov udio dostupnog plina s 85% u 2002. na 40% u 2003. iako se taj udio 2004. povecao ponovno na 45%. Vecinu preostalog tržišta (28%) držale su dvije velike kompanije za elektricnu energiju, Endesa i Iberdrola. Tek ostaje da se vidi hoce li se sada razviti konkurentno veleprodajno tržište prirodnog plina.

Ozbiljni problemi nastupili su u Italici 2004. jer nije ugovorena dovoljna isporuka plina. Zakonodavac je u svojem godišnjem izvješcu 2005. izvjestio:

„Glasna upozorenja nadležnih vlasti u vezi stalnog neprikladnog straha od viška ili „prividnog viška” plina nažalost su potvrdena u krizi iz ožujka ove godine. U to su se vrijeme, kao rezultat repova hladnih zimskih uvjeta – iako nakon zime koja nije bila osobito hladna – morale poduzimati brojne hitne mjere koje su trošile strateške rezerve te u brojnim ugovorima postupati po klauzulama za njihovo prekidanje.

Da bi se riješio ovaj problem zakonodavac je predložio:

„Sada je vrijeme da se što je prije moguce postavi nezavisni operator sustava, kao što je to ucinjeno u sektoru elektricne energije, cije bi aktivnosti bile transport, skladištenje i razvoj sustava za dovod plina izvana.“

6.2. Maloprodajna tržišta prirodnog plina Maloprodajna tržišta prirodnog plina u Španjolskoj i Italiji otvorena su od 2003. godine, ali su godišnje stope promjena snabdjevaca iznosile samo 5% (vidi Tablica 9). U Italiji je prema Benchmarking izvješcu 2005. godišnja stopa promjene za male potrošace 2003. godine iznosila 35%. Ovo je teško uskladiti s izjavom iz godišnjeg izvješca zakonodavca 2004. „Više od jedne godine nakon važnog dana u sijecnju 2003. rezidencijalni klijenti nisu ostvarili znacajnu promjenu snabdjevaca i tako nisu iskoristili ni jednu mogucnost stvarnog smanjenja cijena.” A u godišnjem izvješcu 2005 stoji: „prodajne kompanije povezane s distribucijskim kompanijama i dalje dominiraju na lokalnoj razini, ponekad se služeci instrumentima komunikacije s klijetima kreiranih tako da se onemoguci transparentna konkurencija.“

Table 8. Struktura maloprodajnog tržišta prirodnog plina u Južnoj Europi





Italija sijecanj 2003. 63 / 5 - nije poznato

Španjolska sijecanj 2003. 80 / 4 5 19



32

6.3. Korporativne promjene U obje je zemlje prije liberalizacije industrijom dominirala jedna integrirana kompanija, ENI u Italiji i Gas Natural u Španjolskoj. U oba su slucaja odvojene mreže plinovoda, u Enagasu u Španjolskoj i u SNAM Reteu u Italiji.

Table 9. Velike kompanije za prirodni plin u Južnoj Europi



Italija ENI (d) ACEA, Hera, AEM, ASM Brescia, AEM Torino

Španjolska Gas Natural (d) Endesa, Iberdrola (d)



33

7. Srednje-zapadna Europa: Elektricna energija

7.1. Veleprodajna tržišta elektricne energije Veleprodajna tržišta u Nizozemskoj i Njemackoj sada su dobro utemeljena i likvidnija od ostalih u Europi, osim nordijskog kartela (vidi Tablica 11). Medutim, likvidnost na kratkorocnom tržištu u Amsterdamu pada dijelom zbog povlacenja trgovackih kompanija. Kao i drugdje i ovdje postoji trend vece integracije generiranja i maloprodaje koja ce ograniciti znacaj veleprodajnih tržišta.

Table 10. Struktura tržišta generiranja snage u srednje-zapadnoj Europi





Austrija Slobodna razmjena snage, EXAA, ožujak 2002.

Niska visoka ako se dopusti Energie Austria

45/75 2

Belgija Slobodna razmjena snage, BEPLEX, planirana za 2005.

Djelomicna 85/95 -

Francuska Slobodna razmjena snage, Powernext prosinac 2001.

Potpuna 85/95 2

Njemacka EEX (slobodna razmjena snage) 1999.

Visoka 30/70 8

Nizozemska APX (slobodna razmjena snage) 1999.

Djelomicna 25/80 15


7.2. Investicije u generiranje U regiji postoji vrlo malo kapaciteta generiranja u izgradnji a vecina elektrana koje ce se vjerojatno sagraditi jesu obnovljive elektrane uz vladino odobrenje raspisivanja javnog natjecaja, koje ce se izolirati s tržišta.

7.3. Maloprodajno tržište elektricne energije

Table 11. Struktura maloprodajnog tržišta elektricne energije u Srednje-zapadnoj Europi





Austrija listopad 2001 67 / 4 1 2

Belgija ožujak 20032 90 / 2 19 <10

Francuska 2007 88 / 1 -2 9

Njemacka 1999 50 / 3 nije poznato 20

Nizozemska srpanj 2004 88 / 3 nije poznato 18


34


Napomene:

1. Konkurencija za male i rezidencijalne potrošace 2003. godine nije bila dostupna u Francuskoj. 2. Potpuna maloprodajna konkurencija uvedena je u flandrijskoj regiji Belgije u ožujku 2003. ali nece

uvesti u Briselu i Valoniji do 2007.

Postoji malo ili ništa iskustva o konkurenciji u maloprodaji za male potrošace u Belgiji, Francuskoj i Nizozemskoj iako je nizozemski zakonodavac izvjestio o ozbiljnim logistickim problemima za one male otrošace koji su pokušali promijeniti snabdjevaca (vidi Tablicu 12). U Njemackoj su se stope promjene pokazale niskima unatoc cinjenici da je tržište bilo otvoreno šest godina dok je u Austriji zakonodavac izvijestio kako maloprodajne kompanije nisu pokazale nikakvo zanimanje u pokušaju privlacenja novih potrošaca izvan svojih domacih teritorija.

7.4. Korporativne promjene U regiji postoje glavne razlike u nacinima na koje vlade gledaju na ovaj sektor (vidi Tablica 13). Vlade Austrije i Njemacke djeluju vrlo motivirano za kreiranje/zadržavanje nacionalnih šampiona. To je ilustrirao nedostatak opozicije njemacke vlade kod preuzimanja najvece plinske kompanije, Ruhrgasa, od strane kompanije E.ON, jedne od dviju najvecih kompanija za elektricnu energiju pa zato i kod prirodnog plina i kod elektricne energije zapravo postoji duopolisticke pozicije RWE-a i E.ON-a. U Austriji je kreiranje Energie Austria (koja bi dominirala generiranjem i maloprodajom) snažno promicala vlada unatoc velikim bojaznima zakonodavca.

Table 12. Velike kompanije za elektricnu energiju u Srednje-zapadnoj Europi




Austrija Verbund (d) N (Energie Austria)

EnergieAllianz EDF, GDF, RWE

Belgija Electrabel (s) Centrica, GDF

Francuska EDF (d) N Electrabel Endesa, ENEL

Njemacka RWE, E.ON (d) Vattenfall, EDF

Nizozemska Electrabel (s) Essent, Nuon, Eneco, Delta

E.ON


U Francuskoj i Belgiji izgleda ima malo bolje za slamanjem dominantnih pozicija EDF-a i Electrabela. U Nizozemskoj se vlada cini više zaokupljenom razdvajanjem mrežnih aktivnosti od generiranje i maloprodaje nego s kreiranjem konkurentnih polja u generiranju i maloprodaji. Nizozemski se nacionalni šampion, vjerojatno spajanjem cetiri preostale nizozemske kompanije, još uvijek može pojaviti.


35

8. Srednje-zapadna Europa: Plin

8.1. Veleprodajna tržišta prirodnog plina Razvijeni su brojni plinski „hubovi“ (mjesta na kojima se sastaje infrastruktura i na kojima se može trgovati plinom), na primjer u Zeebruggeu u Belgiji i Bunde-Oudeu na nizozemskoj-njemackoj granici, ali je do sada likvidnost ovih “hubova” vrlo niska a signali cijena nisu pouzdani.

8.2. Maloprodajno tržište prirodnog plina Tržišta prirodnog plina Francuske te valonske i briselske regije u Belgiji još uvijek nisu otvorena za rezidencijalne potrošace dok su nizozemska i belgijska tržišta potpuno otvorena od sijecnja 2004. odnosno srpnja 2003. godine. Godišnja stopa promjene za rezidencijalne potrošace Belgije i Nizozemske manja je od 5%. Teoretski su tržišta prirodnog plina u Njemackoj i Austriji potpuno otvorena od 1999. odnosno 2002. godine, ali u praksi gotovo ni jedan potrošac ne mijenja snabdjevaca (vidi Tablica 14).

Table 13. Struktura maloprodajnog tržišta prirodnog plina u Srednje-zapadnoj Europi





Austrija 2002 90 / 3 0.5 nije poznato

Belgija srpanj 2003 95 / 3 4 5

Francuska 2007 91 / 2 - 3

Njemacka 1999 10 / 0 0 nije poznato

Nizozemska 2004 87 / 3 nije poznato 31


Napomene:

1. Konkurencija za male i rezidencijalne potrošace 2003. godine nije bila dostupna u Francuskoj. 2. Potpuna maloprodajna konkurencija uvedena je u flandrijskoj regiji Belgije u srpnju 2003. ali nece

se uvesti u Briselu i Valoniji do 2007.

8.3. Korporativne promjene Prije Direktiva, Francusku je snabdijevala jedna kompanija u državnom vlasništvu, Gaz de France (GDF), dok su u Austriji, Belgiji i Nizozemskoj na veleprodajnom dijelovima tržišta dominirale pojedinacne kompanije, OMV, Distrigaz i Gasunie, s velikim brojem maloprodajnih i distribucijskih kompanija, cesto u lokalnom javnom vlasništvu. Najveci dionicar s 31,5% vlasništva je austrijska vlada preko svojih holdinga i agencije za privatizaciju, OIAG. Vladina agencija iz Abu Dhabija, IPIC, posjeduje 17,6% dionica. Njemacka ima kompleksniju strukturu iako najveca kompanija, Ruhrgas, ima oko 70% tržišta dok vecinu ostalog dijela tržišta drže RWE i njezine podružnice. Distribuciju vodi velik broj lokalnih, u vecini slucajeva, kompanija u javnom vlasništvu.


36

Tablica 14 Kompanije za prirodni plin u Srednje-zapadnoj Europi



Austrija OMV (d) EconGas

Belgija Distrigaz (s)

Francuska GDF (d) N Total

Njemacka Ruhrgas/E.ON (d) RWE, Wintershall

Nizozemska Gasunie Trade & Supply Essent, Nuon, Eneco, Delta


GDF ostaje netaknuta iako se ocekuje da se mreža pravno razdvoji u “infrastrukturne” grane (vidi Tablica 15). Ocekuje se da ce francuska vlada poceti prodavati di onice kompanije 2005. godine, ali je zadržati vecinu holdinga. OMV takoder u velikoj mjeri ostaje netaknut, samo sa zakonskim razdvajanjem njegove mreže i konkurentnih djelatnosti. Distrigaz je razdvojio svoje mrežne aktivnosti u zasebnu novu kompaniju Fluxys ali je glavni dionicar sa 63,5% u Fluxysu i Distrigazu francuska kompanija Suez-Electrabel, dominantna kompanija na belgijskom tržištu elektricne enregije.

Gasunie je prije bila u državnom vlasništvu Nizozemske (50%) i u vlasništvu Exxon-Mobila i Shella (svaka po 25%). 1. srpnja 2005. godine Gasunie je formalno podijeljena na dvije kompanije, mrežnu kompaniju koja ce i dalje biti poznata pod imenom Gasunie i kompaniju za kupnju i prodaju prirodnog plina, Gasunie Trade and Supply. Nizozemska je država otkupila holding Shella i Exxon-Mobila u mrežnoj kompaniji dok je vlasništvo odjela nabave i prodaje kompanije ostalo nepromijenjeno. Nizozemska je vlada izrazila želju da se kompanija Trade and Supply podijeli na dvije konkurentske kompanije, jedne u vlasništvu Exxon-Mobila a druge u vlasništvu Shella, no ne postoje jasni planovi da se to dogodi.

Njemackim tržištem prirodnog plina dominira Ruhrgas, koji je preuzela jedna od dvije dominantne njemacke kompanije za elektricnu energiju 2002. godine, E.ON, dok je druga velika kompanija, RWE, jedna o ostalih glavnih igraca u industriji prirodnog plina. Mreže su odvojene samo što se tice knjigovodstva a distribuciju i dalje provodi velik broj lokalnih kompanija.


37

9. Velika Britanija: Elektricna energija

Zbog brojnih se razloga Velika Britanija treba razmatrati zasebno a ne kao dio regionalnog tržišta elektricne energije. Radi se o sustavu otoka s nekolicinom medunarodnih veza i njegov otocni status cini malo vjerojatnim da ce doci do njegovog znacajno širenja. Veza s Republikom Irskom je riješena ali ce imati zanemariv utjecaj na Veliku Britaniju zbog male velicine irskog sustava, dok se planira da ce veza s Nizozemskom biti ista ili manja od 1% instaliranog britanskog kapaciteta i imat ce mali utjecaj.

„Britanski model” takoder je dao inspiraciju za Direktive a, s izuzetkom Norveške (koja nije slijedila implicitne preference Komisije za privatizaciju), Britanija ima daleko najviše iskustva s liberaliziranom strukturom industrije elektricne energije od bilo koje druge europske zemlje. Rezultat ovoga je da su zahtjevi Direktive za elektricnu energiju implementirani mnogo ranije nego što je Direktiva uvedena, s izuzetkom preporuke da kapacitet medunarodnih meduveza mora biti jednak 10% nacionalnog kapaciteta.

9.1. Veleprodajna tržišta elektricne energije Kartel snage radio je od 1990.-2001. (vidi Tablicu 16) i predstavljao je ambiciozan pokušaj da se barijere za ulazak nove konkurencije smanje na minimum te da se prisili generatore na natjecanje za svoje tržište iz sata u sat. Kartel je patio zbog kombinacije lošeg dizajna, neadekvatnog softvera, opasne koncentracije na tržištu i vladinih mjera koje s ciljem da se pruži tranzicijska zaštita britanskim industrijama ugljena i nuklearne energije. To je znacilo da kartel nema mogucnost glavne arene za diktiranje cijena pa je donijeta odluka da ga se odbaci prije testiranja temeljnog koncepta jedinstvenog tržišta kartela.

Table 14. Struktura tržišta generiranja u Velikoj Britaniji





Power Pool 1990, NETA 2001

Potpuna 20/40 2


Novi dizajn, NETA i od travnja 2005. godine BETTA, temelji se na opcijskom kratkorocnom tržištu i mnogo je manje ambiciozan. Likvidnost kratkorocnog tržišta je daleko preniska da bi ono odigralo glavnu ulogu u diktiranju veleprodajnih cijena. Nije jasno do kolike je mjere takva niska likvidnost rezultat detalja dizajna, odluke o dopuštanju integracije generiranja i maloprodaje koja integrirane kompanije potice da ne nude snagu na kratkorocnom tržištu.

Table 15. Kapacitet generiranja u Velikoj Britaniji

Kompanija Kapacitet (%)

British Energy 11558 (16)

Scottish & Southern 8555 (12)

Powergen (E.ON) 8037 (11)

NPower (RWE) 8035 (11)

Scottish Power 5927 (8)

EDF 4823 (7)

International Power 3723 (5)

Centrica 2878 (4)

BNFL 2668 (4)


38

Elektrana na prodaju 9426 (13)

Ukupni kapacitet u Britaniji

71867

Izvor: Department of Trade & Industry (2004) “Digest of UK Energy Statistics”, The Stationery Office, London, i autorovi proracuni.

Napomena: Ukljucuje samo elektrane vece od 1 MW

Akcije zakonodavca dovele su do slamanja dviju dominantnih kompanija za generiranje osnovanih 1990. ali odluka o dopuštanju integriranja generiranja i maloprodaje znacila je brzu zamjenu duopolisticke strukture generiranja oligopolizmom integriranih kompanija. Kratko razdoblje u kojem su novi nezavisni generatori snage ušli na tržište 1997/98 brzo je završilo kad su se 2001. veleprodajne cijene znatno snizile a svi su nezavisni generatori osim International Powera (kcer kompanije National Power) propali (vidi Tablicu 17). Sada ima malo potencijalnih ulaza novih generatora osim ako oni ne rade kao podružnice i/ili dugorocni podugovaratelji jedne od integriranih kompanija.

9.2. Investicije u generiranje Investiranje u generiranje bilo je vrlo neujednaceno do 1990. godine. Postojale su dvije goleme hrpe narudžbi 1991. i 1997/98. iza kojih su uslijedila razdoblja s malo ili ništa narudžbi. Britanija se sada izgleda nalazi u prijelaznoj fazi jer su prekomjeran kapacitet koji je postojao 2002. godine u vlasništvu nezavisnih generatora kupile integrirane kompanije po niskoj cijeni. Kao rezultat, jedini kapacitet u izgradnji sada je mala kolicina vjetrenjaca na obali. Ostaje da se vidi koliko ce od velike kolicine objavljenih projekata za koje nisu zapoceli gradevinski radovi biti sagradeno. Ako izgradnja uskoro ne pocne, narocito velike kolicine projekta s obnovljivim izvorima energije, Britanija ce propustiti svoje ciljeve za smanjene emisije plinova te ce joj za samo nekoliko godina poceti nedostajati kapaciteta.

9.3. Maloprodajno tržište elektricne energije Iako se maloprodajno tržište uvelike cini kao jedno od samo nekoliko najzdravijih maloprodajnih tržišta u Europi na temelju visoke stope promjene snabdjevaca medu malim potrošacima (vidi Tablica 18), detaljna analiza maloprodajnog tržišta za domacinstva otkriva najmanje sedam glavnih problema:

1. Visoke cijene za rezidencijalne potrošace, pogotovo najsiromašnije, u usporedbi s industrijskim potrošacima.

2. Neeticka prodajna praksa; 3. Visoki troškovi promjene snabdjevaca 4. Logisticki problemi potrošaca koji pokušaju promijeniti snabdjevaca; 5. Korištenje profiliranja potražnje umjesto elektronickog mjerenja; 6. Nemogucnost malih potrošaca da identificiraju najjeftinijeg snabdjevaca i 7. Mijenjanje snabdjevaca izgleda da doseže plato.

Table 16. Struktura maloprodajnog tržišta elektricne energije u Britaniji





1998/99 60 / 6 22 50



39

Rezultat je taj da mali potrošaci placaju smanjenje cijena za velike potrošace i visoke dodatne „transakcijske“ troškove kao što su troškovi marketinga i registriranja koji se javljaju kod potrošaca cime se dodatno povecavaju cijene. Postoji pouzdan dokaz da cak i mali potrošaci koji mijenjaju snabdjevaca od toga nemaju nikakve koristi jer nisu u mogucnosti identificirati najjeftiniju ponudu. Unatoc relativno visokim stopama promjena snabdjevaca, broj onih koji ih mijenjaju doseže gornju granicu pri 40% i cini se vjerojatnim da ce snabdjevaci moci pretpostaviti kako barem 60% njihovih rezidencijalnih potrošaca nece provesti promjenu i smatrat ce se „zarobljenima“. Na toj osnovi, daleko od price o uspjehu, maloprodajna konkurencija do sada nije uspjela pružiti korist malim potrošacima u Britaniji.

9.4. Korporativne promjene Gotovo sama izmedu zemalja Europske unije britanska je vlada pokazala malo ili nikakvo zanimanje u ocuvanje ili cak promoviranju “nacionalnih šampionskih” kompanija u ovom sektoru (vidi Tablica 19). Vecina privatiziranih kompanija mijenjala je ruke više od jedanput a od 2001. godine tri su najvece europske kompanije (EDF, RWE i E.ON) zauzele izuzetno dominantan položaj u Britaniji. Preostale tri britanske kompanije male su u usporedbi i bit ce iznenadujuce ako se u sljedecih 5-10 godina jedna ili više od tih kompanija uspije održati ili ih ne preuzmu najvece tri. Scottish Power kupila je najvece komunalno poduzece za elektricnu energiju u SAD-u, Pacificorp, ali je 2005. bile u procesu njegovog prodavanja. Kada se ta prodaja dovrši, vjerojatno pocetkom 2006. ocekuje se da ce Scottish Power biti preuzeta. E.ON se cesto spominje kao najvjerojatniji kupac iako je spajanje s SSE-om takoder moguce. Cini se izuzetno nevjerojatnim da se bilo koja nova kompanija sprema na ulazak pa ce se sektor dalje koncentrirati ostavljajuci tri ili cetiri kompanije s dominantnim položajima na regionalnom tržištu i bez poticaja za medusobno natjecanje.

Table 17. Velike kompanije za elektricnu energiju u Britaniji

Kompanija br. 1 (s strana)

Znacajne domace kompanije


RWE (s) ili E.ON (s) SP, Centrica, SSE EDF



40

10. Velika Britanija: prirodni plin

Kao i za elektricnu energiju britansko se tržište plina mora razmatrati kao zasebno tržište. Do 1998. Britanija je zapravo bila plinski otok bez veza s glavnim dijelom Europe i do 2002. imala je više nego dovoljno plina za vlastite potrebe. To je znacilo da je Britanija imala sredstava da kontrolira snabdjevace plina i mogla je odredivati cijene na mnogo razlicitih nacina za glavna europska tržišta (indeksiranje prema nafti bilo je mnogo manje važno). Proizvodnja plina iz nacionalnih polja oštro se smanjuje a kolicine uvezene preko plinovoda i preko ukapljenog prirodnog plina (LNG) preuzet ce rastuci udio britanskih potreba za plinom u sljedecih šest godina. To znaci da ce u sljedecih nekoliko godina Britanija biti mnogo potpunije integrirana u europska tržišta te ce biti moguce smatrati je dijelom medunarodnog tržišta.

10.1. Veleprodajna tržišta prirodnog plina

Veleprodajno tržište postoji oko deset godina na temelju spekulativne National Balancing Point o National Transmission Systemu. Tržište se uglavnom smatra likvidnim iako kolicine nije lako pronaci. Trenutni detaljni aranžmani poznati kao New Gas Trading Arrangements postoje oko pet godina i služili su kao model za ekvivalentno tržište elektricne energije (NETA/BETTA). Vlada i zakonske mjere za prekidanje snage tržišta prijašnje monopolisticke kompanije, British Gasa, znaci da je tržište fragmentirano te da niti jedna kompanija ne kontrolira više od 25% tržišta i da pet kompanija ima barem 5% tržišta.

10.2. Maloprodajno tržište prirodnog plina Za vecinu namjena maloprodajna tržišta plina i elektricne energije za rezidencijalne potrošace spojila su se sa svim znacajnim snabdjevacima nudeci plin i elektricnu energiju kao “dvojne pakete goriva” (Vidi tablicu 20). Medutim, iako je prijašnja distribucijska struktura elektricne energije bila regionalna s 14 odvojenih kompanija koje su preprodavale elektricnu energiju, za plin je postojala samo jedna kompanija, British Gas, koja je u potpunosti bila vertikalno integrirana. Maloprodajna jedinica British Gasa odcijepila se kao zasebna kompanija 1997. godine pod imenom Centrica iako je u Britaniji dopušteno nastavljanje trgovine pod imenom British Gas. Ona još uvijek drži 60% rezidencijalnog tržišta plina dok preostalo tržište drži 5 glavnih kompanija za elektricnu energiju: RWE/NPower, E.ON/Powergen, EDF, Scottish and Southern i Scottish Power. Centrica drži samo mali postotak industrijskog tržišta u kojem znacajan dio drže glavne naftne i plinske kompanije. Za analizu problema s maloprodajnim tržištem plina pogledajte poglavlje 10.3.

Table 18. Struktura maloprodajnog tržišta plina u Britaniji



% malih potrošaca koji mijenjaju snabdjevaca u 2003.


1996-98 82 / 6 13 27


10.3. Korporativne promjene Kompanija u nacionalnom vlasništvu, British Gas privatizirana je 1986. godine i tijekom sljedecih 15 godina pod pritiskom zakonodavca i vlade je razdijeljena (vidi Tablicu 21). 1997. godine maloprodajna jedinica odcijepila se kao Centrica kojoj je dopušteno da u Britaniji trguje pod imenom British Gas. Roditeljska kompanija BG d.d. koja trguje izvan Britanije kao British Gas odcijepila je 2001. mrežnu kompaniju, Trasco kao posebnu kompaniju, Lattice, ali se ona 2002. godine spojila sa svojim ekvivalentnom iz sektora elektricne energije i osnovala National Grid Transco (NGT). Zakonodavac je zahtijevao da NGT odijeli lokalni distribucijski


41

sustav za plin od nacionalnog sustava plinovoda i da se zemlja podijeli na osam regija. 2004. godine NGT je prodao tri ove regije, neke kompanijama za distribuciju elektricne energije, a vjerojatno ce prodati još regija. BG plc nema jaku ulogu u gornjem sektoru plina Britanije.

Table 19. Velike kompanije za plin u Britaniji

Kompanija br. 1 (s strana d domaca)

Znacajne domace kompanije


Centrica (d) SP, SSE EDF, RWE, E.ON + glavne plinske kompanije



42

11. Periferne zemlje: Elektricna energija

Grcka i Irska su obje relativno mala tržišta koja se trenutno ne mogu povezati s glavnim europskim tržištima. Rezultat toga je da se teško može vidjeti kako bi se mogla razvijati stvarna konkurentska tržišta.

11.1. Veleprodajna tržišta elektricne energije Niti jedna od ovih zemalja nema veleprodajno tržište i, iako je u Irsko to tržište predloženo, teško je predvidjeti kako bi ono moglo izbjeci od toga da ne postane vrlo koncentrirano tržište s malim podrucjem za konkurenciju (vidi Tablica 22).

Table 20. Struktura tržišta generiranja u perifernim zemljama




Grcka Nema Potpuna 100/100

Irska Nema Potpuna 85/90

Sjeverna Irska Nema Nema nije poznato


Napomena: U ovim zemljama ne postoji razmjena snage.

11.2. Investicije u generiranje Reflektirajuci nedostatak konkurencije na ovim tržištima relativno velika kolicina novih generatora snage je u izgradnji ili se planira, vecinom plinske elektrane koriste velike nova postrojenja za uvoz plina koja su postavljena na tržište u nekoliko posljednjih godina.

11.3. Maloprodajno tržište elektricne energije Maloprodajna konkurencija još nije otvorena rezidencijalnim potrošacima u ovim zemljama (vidi Tablica 23). Dok je tržište generiranja toliko usko a generiranje je ili integrirano s maloprodajom (ESB) ili pod dugorocnim ugovorom ne bi imalo nikakvog smisla pokušati uvoditi konkurenciju u maloprodaji za male potrošace.

Table 21. Struktura maloprodajnog tržišta elektricne energije u perifernim zemljama





Grcka 2007 100 / 1 - 0

Irska veljaca 2005. 88 / 4 1 12

Sjeverna Irska 2007 nije poznato - nije poznato


Napomena: Maloprodajna konkurencija 2003. nije radila za rezidencijalne potrošace, pa se pretpostavlja da se navedene brojke odnose na male komercijalne potrošace.


43

11.4. Korporativne promjene Njihov geografski izolirani položaj cini ove zemlje relativno neprivlacnim za nove ulaske na tržište jer ce ona neizbježno ostati odvojena tržišta bez mogucnosti da se stvori profit od sinergija s drugim tržištima (vidi Tablica 24). U Sjevernoj Irskoj vrlo unosni dugorocni ugovori dani AES-u i BG-u znace da ce ove kompanije vjerojatno ostati osim ako zakonodavac ne uspije u ponovnim pregovorima o ovim ugovorima kako bi postigao mnogo bolje uvjete za potrošace. Najvjerojatniji rezultat za Irsku jest da ce ona potpasti pod duopol ESB-a i Viridiana na temelju njihovih maloprodajnih tržišta koja zarobljavaju potrošace.

Table 22. Velike kompanije za elektricnu energiju u perifernim zemljama

Kompanija br. 1 (d domaca) N=>50% nacionalnog vlasništva


Grcka PPC (d) N -

Irska ESB (d) N Viridian

Sjeverna Irska

Viridian (d) BG, AES, ESB


Napomena: U sva tri slucaja nema znacajnih domacih kompanija osim dominantnih.


44

12. Periferne zemlje: prirodni plin

Grckoj je zajamceno djelomicno smanjenje zahtjeva iz Direktive za prirodni plin zbog nezrelosti njezina tržišta prirodnog plina. Stoga se ovdje o Grckoj detaljno ne govori. U Sjevernoj Irskoj postoji stara proizvedena plinska mreža, prvenstveno u Belfastu koja se zapustila i postala neupotrebljiva oko 1980. Plinovod za prirodni plin iz Škotske do Sjeverne Irske je dovršen te se smatra kako ce mali potrošaci u Belfastu uskoro moci kupovati prirodni plin. Medutim, još uvijek ne postoje tržišta.

12.1. Tržišta plina

U Irskoj još uvijek ne postoji veleprodajno tržište a ocekuje se da ce se maloprodajna konkurencija za male potrošace uvesti 2005.

12.2. Korporativne promjene Glavna kompanija u sektoru plina je Bord Gais u vlasništvu države koja se pocela kretati prema sektorima maloprodaje elektricne energije (sa 7% slobodnog tržišta pocetkom 2005.) i generiranja.


45

13. Zemlje Srednje i istocne Europe: Elektricna energija

13.1. Veleprodajna tržišta elektricne energije U tri zemlje s veleprodajnim tržištima likvidnost je minimalna pa se cini malo vjerojatnim da tržišta odašilju ispravne signale za cijene potrošacima i investitorima (vidi Tablica 25).

Table 23. Struktura tržišta generiranja snage u Srednjoj i istocnoj Europi





Ceška OTE (slobodna razmjena snage) 2002.

Visoka 65/75 1

Madarska Nema Niska 30/65 -

Poljska Polish Power Exchange 1999

Niska 15/35 1

Slovacka Nema Niska 75/85 -

Slovenija Borzen 2001 Niska 70/95 2


13.2. Maloprodajno tržište elektricne energije Maloprodajna konkurencija postoji za velike potrošace i medu velikim potrošacima od kojih se može ocekivati da ce iskoristiti svoju velicinu zaugovaranje boljih uvjeta, nekolicina je potrošaca promijenila snabdjevaca (vidi Tablicu 26).

Table 24. Struktura maloprodajnog tržišta elektricne energije u Srednjoj i istocnoj Europi




Ceška 2006 46/ 5 nije poznato

Madarska 2007 56/ 7 97

Poljska 2006 32/ 3 17

Slovacka 2005 84/ 4 28

Slovenija 2007 71/ 6 20


Napomena: Konkurencija za male i rezidencijalne potrošace 2003. godine nije bila dostupna ni u jednoj od ovih zemalja..

13.3. Korporativne promjene Korporativna struktura ne pridonosi konkurenciji (vidi tablica 27). Tri zemlje (Ceška, Madarska i Slovenija) imaju dominantne kompanije za koje izgleda da vlada želi zadržati takvu poziciju pa ce one postati „nacionalni šampioni”. Ako se te kompanije privatiziraju vlade ce biti pod pritiskom da ih netaknute privatiziraju kako bi postigle najvišu prodajnu cijenu. Tako gdje je zapocela privatizacija, uglavnom prodajom regionalnih distribucijskih kompanija, bile su dominantne tri najvece europske komunalne kompanije, EDF, RWE i E.ON, dok je


46

ENEL kupio vecinu dionica najace slovacke kompanije za generiranje snage. Ovaj uzorak u kojem tri zapadnoeuropske kompanije dominiraju slican je sektoru prirodnog plina u kojem su najaktivnije E.ON, RWE i GDF.

Table 25. Velike kompanije za elektricnu energiju

Kompanija br. 1 (s strana, d domaca) N >50% nacionalnog vlasništva

Znacajne strane kompanije

Ceška CEZ (d) N E.ON

Madarska MVM (d) N EDF, E.ON, RWE

Poljska RWE

Slovacka SE/ENEL (d) EDF, E.ON, RWE

Slovenija HSE (d) N



47

14. Zemlje Srednje i istocne Europe: prirodni plin

Zemlje Srednje i istocne europe napravile su mnogo manji napredak prema otvaranju svojih tržišta plina nego što su to ucinile s elektricnom energijom a u vecini zemalja još uvijek dominiraju stvarni monopolisti, iako su se tu odvijala znacajna preuzimanja s osobito aktivnim glavnim francuskim i njemackim kompanijama.

14.1. Veleprodajna tržišta prirodnog plina

U svih pet zemalja postoji dominantna kompanija koja kontrolira cjelokupan plin koji dolazi u sustav. Ne postoje programi oslobadanja plina.

14.2. Maloprodajno tržište prirodnog plina Niti jedna od zemalja srednje i istocne Europe još ne dopušta rezidencijalnim potrošacima biranje snabdjevaca plinom (vidi Tablicu 28).

Table 26. Struktura maloprodajnog tržišta prirodnog plina u Srednjoj i istocnoj Europi




Ceška 2007 59 / 7 nije poznato

Madarska 2007 62 / 7 69

Poljska 2007 65 / 6 <5

Slovacka 2007 100 / 1 49

Slovenija 2007 86 / 4 0


Napomena: Konkurencija za male i rezidencijalne potrošace 2003. godine nije bila dostupna ni u jednoj od ovih zemalja..

14.3. Korporativne promjene Iako je za sada ucinjen mali napredak u uvodenju konkurencije, dogodile su se velike promjene vlasništva (vidi Tablicu 29).Velike kompanije za prirodni plin

Kompanija br. 1 (s strana, d domaca) N >50% nacionalnog vlasništva

Znacajne strane kompanije

Ceška RWE E.ON

Madarska MOL (d) GDF, RWE, E.ON, ENI

Poljska PGNIG (d) N

Slovacka SPP (GDF/E.ON) (d)

Slovenija Geoplin



48

15. Strucnost, sigurnost snabdijevanja i zaposlenost

Industrije elektricne energije i plina jako ovise o visoko strucnoj i iskusnoj radnoj snazi da bi se održala sigurnost snabdijevanja. U mnogim je slucajevima strucnost koja je potrebna za ove dvije industrije specificna za sektore pa stoga ove industrije moraju biti osobito odgovorne što se tice educiranja i zapošljavanja. Plinska industrija mnogo je gore dokumentirana od industrije elektricne energije što se tice strucnosti i zapošljavanja pa sljedeci tekst obuhvaca samo industriju elektricne energije. Prioritet za Komisiju bi ce osigurati da se sektor plina u ovom pogledu mnogo bolje dokumentira od sadašnjeg stanja.

Odgovornosti edukacije su u rasponu od:

• Kratkorocnih edukacijskih programa kako bi se održala i poboljšala strucnost medu postojecim zaposlenicima;

• Prekvalifikacijskih programa u podrucjima u kojima su potrebna nova strucna znanja tako da se postojeci zaposlenici mogu postaviti na druga radna mjesta;

• Programi ponovne edukacije koji ce omoguciti zaposlenicima koje se ne može postaviti na druga radna mjesta unutar kompanije da pronadu novo zaposlenje izvan industrije.

Industrije su takoder odgovorne za održavanje primarnog regrutiranja iz redova novih kvalificiranih studenata. Bez toga bi se, primjerice, mogao izgubiti studije elektrotehnike.

Odgovornost je dugorocna pa iako zanemarivanje treninga i edukacije nece rezultirati trenutacnim smanjenjem kvalitete usluge, dugorocno ipak hoce a ponovno izgradivanje strucne i iskusne radne snage bit ce dugacak i skup proces.

Prethodna metoda organizacije industrije kao reguliranog monopola omogucila je kompanijama da zadovolje potrebe za strucnošcu iz mnogih razloga:

• Kompanije su imale prava monopolista, druge su kompanije u sektoru smatrane kolegama a ne konkurencijom a to je omogucilo uspostavljanje nacionalnih kooperativnih režima treninga.

• Profiti kompanija bili su više ili manje regulirani a smanjenje u potrošnji na edukaciju nije se moglo zadržati kao dodatni profit; i

• Vlasnicka struktura u sektoru bila je vrlo stabilna poticuci provodenje dugorocnih strateških politika u vezi strucnosti.

Svi su ovi uvjeti uklonjeni zahtjevima Direktiva. Kompanije se sada natjecu a svaka ima jake poticaje da ne provodi politiku od koje bi koristi mogla imati konkurencija (problem „slobodnog jahaca“). Cak i regulirani monopoli (mrežne kompanije) izuzetno su regulirani korištenjem metoda mjerila (usporedivanje poslovanja razlicitih kompanija kako bi se utvrdili ciljevi za lošije kompanije), što im daje poticaj da budu efikasnije od svojih rivala.

Potrošacke cijene diktira tržište a smanjenje troškova za kompanije koje rade na konkurentskim dijelovima industrije mogu zadržati dodatne profite. Cijene za mrežne kompanije cesto se postavljaju uz pomoc poticajnih mjera pod kojima smanjenja troškova kompanije mogu zadržati kao dodatni profit.

Vlasništvo sektora postalo je nestabilno s cestim promjenama vlasništva kompanija kroz spajanja i preuzimanja. Kratkorocno vlasništvo takvih kompanija dovodi do rizika da ce kompanije nepromišljeno kratkorocno sniziti troškove, prodajuci takvu kompanije prije nego što rezultat takvog rezanja troškova ne postane vidljiv. Preuzimanja rade pritisak i na nove vlasnike da trenutno smanje troškove kako bi preuzimanje opravdali svojim dionicarima i agencijama za procjenu kreditne sposobnosti.

Direktive šute o treningu i edukaciji a Benchmarking izvješca ne sadrže nikakve pokazatelje o edukaciji i zapošljavanju. Najnovije Benchmarking izvješce dovelo je do mjerenja produktivnosti. Mjerenja produktivnosti radne snage u ovoj industriji su vrlo varljiva (industrija elektricne energije koja koristi snagu hidroelektrana djelovat ce produktivnije od one koja koristi termoelektrane) i njima se lako manipulira. Produktivnost radne snage vrlo je loš


49

pokazatelj efikasnosti. Postoji mnogo nacina na koje se statistika o produktivnosti radne snage može poboljšati bez stvarnog poboljšanja temeljne efikasnosti samog sektora. Na primjer, korištenje vanjske radne snage, smanjenje aktivnosti istraživanja i razvoja i mijenjanje tehnologije generiranja snage s ugljena na plin dovelo bi do znacajnih povecanja u statistickim podacima o produktivnosti radne snage bez ikakve koristi za potrošace. Smanjenje održavanja takoder bi kratkorocno poboljšalo statistiku o produktivnosti radne snage ali s potencijalno ozbiljnim dugorocnim posljedicama za potrošace.

Sa stajališta potrošaca, mjere za produktivnost su irelevantne, potrošaci žele elektricnu energiju koja je cjenovno prihvatljiva i pouzdana, a ne smanjenja broja covjek-sati potrebnih za snabdijevanje kWh.17

15.1. Zapošljavanje u sektoru e lektricne energije Postoje brojni faktori koji mogu voditi do realnih i vidljivih smanjenja kod zapošljavanja u sektoru elektricne energije. Najvažniji ukljucuju:

• Poboljšanja efikasnosti. Tehnološka poboljšanja i poboljšanja praksi koja se protežu kroz povijest industrije elektricne energije. U posljednjih nekoliko desetljeca, kako se usporavao rast potražnje, ova su poboljšanja u velikoj mjeri dovela do smanjenja zaposlenosti u sektoru dok su poboljšanja efikasnosti (tipicno 1 do 2 posto godišnje) premašila rast potražnje;

• Promjene u tehnologiji generiranja. Razlicite tehnologije generiranja imaju razlicite potrebe za zapošljavanjem, na primjer, termoelektrana na ugljem može za rad trebati stotine zaposlenika dok su hidroelektrana ili plinska elektrana obicno visoko automatizirane. Zato je trend u mnogim zemljama u prošlom desetljecu zamjene termoelektrana na ugljen s onima na plin doveo do smanjenja zaposlenosti.

• Korištenje vanjskih tvrtki za djelatnosti koje nisu osnovne djelatnosti kompanije. Kompanije u posljednjem desetljecu nastoje smanjiti svoje troškove i poboljšati vidljivu produktivnost radne snage korištenjem vanjskih kompanija za djelatnosti koje nisu suštinske i koje su relativno niske strucnosti poput cateringa i cišcenja. Ovo ne vodi nužno do smanjenja zaposlenosti vec do jednostavnog premještanja zaposlenosti iz pogona u tvrtku s ugovorom za obavljanje djelatnosti koje nisu suštinske. Primijetite da ako tvrtka koja radi na ugovor radi djeluje u nekoliko sektora to može znaciti da se poslovi koja one obavlja više nece pojavljivati u službenim statistikama kao poslovi sektora elektricne energije. Nije jasno u kolikoj mjeri takve promjene stvarno dovode do smanjenja troškova i u kolikoj je mjeri svako postignuto smanjenje troškova poboljšanjem efikasnosti ugovaratelja umjesto jednostavnog pogoršanja uvjeta zaposlenosti onih koji su ukljuceni;

• Korištenje vanjskih tvrtki za djelatnosti opcih funkcija. Neki su pogoni pokušali smanjiti troškove sklapanjem ugovora s vanjskim specijalistickim tvrtkama ili s isporuciteljima opreme za obavljanje poslova kao što je održavanje, projektiranje i gradnja novih postrojenja. Kao i gore, dok ovo možda nije dovelo do cjelokupnog gubitka zaposlenosti, ono može znaciti da ce doci do vidljivog gubitka ako se poslovi prekvalificiraju u drugi sektor.

• Smanjenja u istraživanju i razvoju. Od liberalizacije su nastupile velike redukcije u istraživanju i razvoju u vecini zemalja što je cesto dovodilo do zatvaranja pogona za istraživanje i razvoj i gubitka zaposlenosti;

• Spajanja i preuzimanja. Spajanja i preuzimanja mogu voditi do ekonomija razmjera, na primjer spajanje administrativnih funkcija do smanjenja poslova; i

17 Za detaljnu kritiku korištenja indikatora produktivnosti pogledajte D. Hall (2005) „Evaluating the impact of liberalisation on public services: Kritika izvješca 2004. “Horizontalna ocjena rada mrežnih industrija koje pružaju usluge od opceg ekonomskog znacaja” Europske komisije, EC SEC(2004) 866’, PSIRU, London. http://www.psiru.org/reports/2005-03-EU-U-horizeval.doc


50

• Kratkorocno rezanje troškova. Mnoge djelatnosti u ovom sektoru, poput održavanja, mogu se kratkorocno smanjiti bez trenutnog utjecaja na pouzdanost sustava, vec ce dovesti do gubitka poslova i povecanih profita.

Thomas & Hall18 otkrili su da je korištenje vanjskih usluga potencijalno vrlo štetno u sektoru elektricne energije:

“Rizik je doveo do problema zbog koriš tenja vanjskih djelatnosti bez mogucnosti koristi za poslovanje kompanije korisnika.” I “Unatoc maloj koristi, korištenje vanjskih tvrtki u distribuciji elektricne energije stvara rizik od negativnih ucinaka na javne usluge, odgovornost za suštinsku djelatnost, treniranje strucnih radnika itd. – a slucajevi u prethodnom odjeljku pružili su dokaze o tim dogadanjima. Neka od podrucja rada za koja se koriste vanjske tvrtke – održavanje same mreže, pozivni centri službe za korisnike - jesu centralne kompetencije kompanije za distribuciju elektricne energije; neodgovarajuce nadziranje ugovaratelja znaci da se obaveze javne usluge ne mogu efikasno prenijeti na vanjskog ugovaratelja.

Ukupno je više od 300.000 poslova izgubljeno u industriji od 1990. Ucinak Direktive na zaposlenost u sektoru ovisi o tome kada su zahtjevi implementirani, na primjer, sektor za elektricnu energiju Velike Britanije stvarno je liberaliziran 1990. dok je u Francuskoj tek nedavno pocela implementacija. Tamo gdje proces reforme ukljucuje privatizaciju utjecaj na zaposlenost vrlo ce vjerojatno biti narocito jak. Hall je otkrio da: „pozitivnu politiku ljudskih potencijala i industrijske odnose ubrzava javno vlasništvo“ i „posljedice privatizacije na zaposlenost na modelu Velike Britanije su ozbiljne i trebaju se pažljivo ocijeniti u svakom razmatranju ove opcije".19

Ovo rasvjetljuje pogled na brojke na regionalnoj osnovi.

15.1.1. Nordijska regija Osim Britanije nordijske su zemlje bile prve u Europi koje su liberalizirale svoje industrije elektricne energije – 1991. u Norveškoj, sredinom 1990-ih u Švedskoj i Finskoj i oko 2000. u Danskoj. Prijavljena zaposlenost u sektoru pala je za oko 36% (oko 34.000 radnih mjesta) u posljednjih 15 godina, od 1990. do 2004. ali je proces opcenito govoreci zapoceo pri razumno stabilnoj stopi (vidi Tablica 30).

15.1.2. Južna Europa Zemlje Južne Europe imale su postotak smanjenja zaposlenosti slican onome iz nordijske regije (oko 61.000) od 1990. do 2002. (vidi Tablicu 31) Do koje mjere nagli pad od 1997. do 1998. i povecanje od 1998. do 1999. predstavljaju stvarne trendove a ne anomalije u skupljanju podataka teško je ustvrditi.

15.1.3. Srednje-zapadna Europa Zaposlenost u sektoru pala je za oko 24% (94.000) od 1994. do 2003. (vidi Tablicu 32). Gubici radnih mjesta bili su izrazito veliki u Njemackoj, vjerojatno kao odraz spajanja kompanija i trenda odmicanja od elektrana na ugljen, dok su u Francuskoj gubici bili relativno ograniceni.

15.1.4. Velika Britanija Zaposlenost u britanskoj industriji elektricne energije pala je za oko 60% (oko 85.000) od 1990. do 2003. a veci se pad zaposlenosti dogadao od 1991. do 1998. od kada se slika do neke mjere stabilizirala (vidi Tablicu 33).

18 S Thomas & D Hall (2003) „Restructuring and outsourcing of electricity distribution in EU“, izvješce koje je odobrila Energeia Foundation, Italija. http://www.psiru.org/reports/2003-05-E-distriboutsource.doc#_Toc40506036 19 D Hall (1997) „Restructuring and Privatisation in the Public Utilities – Europe“ iz „Labour and Social Dimensions of privatisation and restructuring – public utilities (water, gas, electricity)“ izdanje Loretta de Luca (ILO, Ženeva, 1998.)


51

15.1.5. Periferne zemlje U Irskoj i Grckoj zaposlenost je pala za otprilike 25% od 1994. do 2004. (oko 13.000 radnih mjesta) s najvecim gubicima u vrijeme prolaska prve Direktive za elektricnu energiju (vidi Tablica 34).

15.1.6. Zemlje Srednje i istocne Europe Podaci za zemlje Srednje i istocne Europe su raštrkani i teško ih je interpretirati (vidi Tablica 35).

15.2. Utjecaj liberalizacije Postoji malo studija o utjecaju leberalizacije, ali je stroga Asutrijska studija usporedila iskustvo u brojnim stranim uslužnim sektorima s onim u Austriji.20

• Opsežno smanjenje osoblja u svim sektorima. U vecini revidiranih sektora, smanjenje osoblje iznosilo je do 50% u prvih deset godina nakon liberalizacije/privatizacije;

• Smanjenje troškove radne snage smanjivanjem placa i promjenama u strukturama placanja; Bonusi i dodatna placanja kao i povlastice kompanije (bolovanja) i umirovljenja u mnogim su sektorima smanjeni; novi regrutirani radnici prisiljeni su da prihvate loše kolektivne ugovore;

• Fleksibilizacija, kondenzacija i produljivanje radnog vremena. Dodatni radni sati i prekovremeni rad su se povecali (da bi se uravnotežilo smanjenje radne snage i gubici dohotka);

• Fleksibilizacija i individualizacija odnosa zapošljavanja. Korištenje vanjske radne snage i odvajanje rezultiraju u poslovima koji ne podliježu odredbama kolektivnog ugovora.

• Promjena uvjeta rada. Znacajno su povecani zahtjevi za intenzitetom i efikasnosti rada.

• Efekti na politiku osoblja. Smanjuju se mogucnosti osnovnog i naprednog obrazovanja; mogucnosti za strucno usavršavanje su ograniceni na suštinsko osoblje. Mjere namijenjene promicanju žena pokazale su se više retorickim nego stvarnima; i

• Pogoršanje uvjeta za kolektivnu reprezentaciju radnika. Smanjene su kolektivne reprezentacije radnika.

Ovi zakljucci sugeriraju da svako smanjenje troškova koje proizlazi iz liberalizacije ima više veze s pogoršanjem uvjeta zapošljavanja u sektoru nego s poboljšanjem efikasnosti.

Studija koju je proveo ECOTEC za Europsku komisiju isto je tako otkrila ozbiljne štetne efekte na zaposlenost u sektoru elektricne energije.21 U izvješcu piše da: „je liberalizacija ubrzala ritam promjene i pridruženih gubitka posla.“ Studija napominje i: „više ili manje znacajan pomak u prirodi odnosa zapošljavanja, daleko od punog radnog vremena, otvoreno zapošljavanje, takozvano nestandardno zapošljavanje, na primjer honorarno, na odredeno vrijeme ili privremeno zapošljavanje.“

Izvješce Fairbrothera,22 koje su odobrili socijalni partneri, Eurelectric i EPSU otkrilo je da:

“europska industrija elektricne energije suocava se s manjkom strucnih ljudi u razlicitim podrucjima zapošljavanja i preko raspona obrazovanja u industriji. Dva su aspekta posebno upadljiva. Prvo, deficit nastaje u kontekstu pada tehnicki i tehnološki bitnog

20 R Atzmüller & C Hermann (2004) „The Liberalisation of Public Services and Its Effects on Employment, Working Conditions and Industrial Relations“ Working Life Research Centre, Bec. 21 ECOTEC (2000) „The Effects of the Liberalisation of the Electricity and Gas Sectors on Employment“, završno izvješce Europskoj komisiji, C1713. www.europa.eu.int/comm/energy/electricity/publications/doc/ecotecfinalreport.pdf 22 P Fairbrother, D Hall, S Davies, N Hammer, D Stroud, & S Thomas (2003) „Future skills needs in the European electricity industry“ Izvješce za EPSU, EMCEF i EURELECTRIC.


52

zapošljavanja (obrt i inženjerstvo). Dijelom se ovo reflektira u profilu starenja industrije. Drugo, postoji rastuci manjak u novim vještinama (prodaja, trgovina, komercijalne djelatnosti i strucnost orijentirana na klijenta) koje su integralni dio nastale europske industrije. Jedna od posljedica ova dva povezana toka dogadaja je potreba za dugorocnim planiranjem treninga. Bitno za rješavanje ovih problema trebala bi biti predanost “upravljanju promjenama”.

Drugo izvješce Fairbrothera,23 takoder odobreno od socijalnih partnera, Eurelectrica i EPSU-a, otkriva da su prije liberalizacije žene bile mnogo manje zastupljene u industriji te da liberalizacija ne bi sama po sebi poboljšala situaciju vec bi je mogla pogoršati.

“Radu snagu u industriji elektricne energije uglavnom cine muškarci srednje dobi. Sve u svemu, izgleda da postoji problem razvoja u smislu zapošljavanja, zadržavanja i vodenja kompanija iz sketora u novim okolnostima zbog starosti u industriji. U kontekstu restrukturiranja , socijalno-demografska struktura radne snage vjerojatno ce pomaknuti prema željenim nacinima u sljedecih nekoliko godina. Postoje dvije dimenzije ovog profila. dobna ili generacijska dimenzija i nejednoliki uzorak zaposlenosti žena unutar kompanija i izmedu zemalja Europske unije. Mnogo je manje zaposlenih žena u EU-15 u usporedbi sa zemljama srednje i istocne Europe. Ove znacajke vode do znacajnih pitanja o fokusu i pristupu treningu kao i o nastalim iskrivljenjima u strucnom profilu cjelokupne radne snage.

15.3. Ocjena Sada postoji jasan dokaz da je liberalizacija sektora elektricne energije ne samo ozbiljno pogoršala uvjete zapošljavanja u ovoj industriji vec da ce dugorocno biti štetna za industriju elektricne energije zbog štednje na treningu i istraživanju i razvoju. Malo je sumnje u to da ce ovi isti faktori vrijediti i za industriju prirodnog plina.

Komisija treba osigurati skupljanje podataka koji ce omoguciti nadziranje situacije, narocito za sektor plina u kojem su podaci vrlo skromni. Ona mora adresirati problem niske zaposlenosti žena u sektoru. Takoder bi moglo biti nužno revidiranje Direktiva postavljanjem odgovornosti kompanijama da provode treninge kako bi se osiguralo da se smanjenja troškova ne ostvaraju nauštrb uvjeta zaposlenosti radnika.

23 P Fairbrother, S Davies, N Hammer, M Jephcote, A Parken & D Stroud (2005) „Equal opportunities

and diversity: Changing employment patterns in the European electricity industry“ Izvješce za EPSU, EMCEF i EURELECTRIC.


53

Table 28. Zaposlenosti u sektoru elektricne energije u nordijskoj regiji

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Danska 11750 11688 11595 11471 11242 9423 9397 9279 9394 8734 9124 8392 8576 8579 8480 Finska 20703 20784 20216 18123 16848 16462 16399 15949 15599 14996 14731 14622 14182 13742 13300 Norveška 23000 21000 21000 22000 22000 22000 21000 21000 18000 18000 20000 15776 14898 14313 13370 Švedska 38500 35000 32000 29000 29000 29000 28000 27000 27000 27000 27000 27000 27000 25000 24500 Ukupno 93953 88472 84811 80594 79090 76885 74796 73228 69953 68760 70855 65790 64656 61634 59650

Izvori Podaci koje je kompilirala EPSU iz raznih izvora.

Table 29. Zaposlenost u sektoru elektricne energije u Južnoj Europi

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Italija 110562 107976 105732 104234 100312 94561 90606 85939 83400 92151 88957 83600 82030 81000 80000 Portugal 20165 18920 18082 17034 16826 16472 16182 15594 15053 13404 13198 11567 10284 9000 7416 Španjolska 52639 51960 51662 48143 47951 45342 43464 41178 31149 29256 29111 28387 29600 Ukupno 183366 178856 175476 169411 165089 156375 150252 142711 129602 134811 130906 123554 121914

Izvori: Podaci koje je kompilirala EPSU iz raznih izvora.

Table 30. Zaposlenost u sektoru elektricne energije u Srednje-zapadnoj Europi

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Austrija 30410 29815 29220 28625 28030 27425 27063 26503 25308 24024 23561 22312 22473 21086 20560 Belgija 18082 17697 17414 17012 16722 16342 16018 16039 15843 15307 13848 13638 13000 Francuska 120263 119589 118551 118395 117965 116909 116919 116462 114872 116516 117744 115677 113682 110089 109463 Njemacka 217600 210200 204400 196300 187900 178900 171100 160426 151076 137197 130507 131573 131373 126728 Nizozemska 38000 37000 35000 32000 31000 29500 28000 27000 28200 27700 26540 Ukupno 397307 385956 374224 362083 347645 336959 321809 309344 309566 303248


Table 31. Zaposlenost u sektoru elektricne energije u Velikoj Britaniji

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Velika Britanija 144200 140200 134100 121900 111000 94570 84445 82135 70239 68131 72289 68402 62052 58660


Napomena: Iskljucuje Sjevernu Irsku


54

Table 32. Zaposlenost u sektoru elektricne energije u perifernim zemljama

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Grcka 38000 37000 35000 32000 31000 29500 28000 27000 28200 27700 26450 Irska 12000 11500 11200 10800 10500 10300 9800 9200 9240 9319 9318 9384 8866 8831 8831 Ukupno 48500 47300 44800 41200 40240 38819 37318 36384 37066 36531 35281


Table 33. Zaposlenost u sektoru elektricne energije u zemljama Srednje i Istocne Europe

1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 Ceška 45000 45000 45000 43000 42000 41000 36000 34500 33000 32000 31000 30000 27000 22893 Madarska 33700 31800 29400 29624 26669 23888 22168 23000 Poljska 99200 Slovacka 23000 16519 16400 Slovenija 7679 7113 7020 7030 6682 6516 6395 6486 6389



55

16. Hoce li konkurencija funkcionirati?

Intuitivno uvjerljiva pretpostavka da bi tržišta bila mnogo efikasnija od monopola zanemaruje posebne karakteristike elektricne energije i plina, koje su dugo poznate ali zagovornici konkurencije ih ignoriraju ili su pretpostavili da one više ne vrijede. Posebni faktori za elektricnu energiju ukljucuju:

• Nemogucnost skladištenja snage. Vecina proizvoda može se skladištiti. To omogucuje potrošacima i proizvodacima da izglade poraste cijena korištenjem zaliha kada su cijene visoke i gradnjom zaliha kada su cijene niske.

• Potreba za izjednacavanjem ponude i potražnje u svako vrijeme. U sustavu elektricne energije ponuda i potražnja moraju stalno biti izjednacene da ne bi došlo do kolapsa cijelog sustava. Bez kontrole proizvodaca operator sustava nema alate za osiguravanje sigurnosti snabdijevanja. Slobodno tržište implicira slobodan ulazak i izlazak i ne obavezuje proizvodace da nude svoje proizvode na tržištu;

• Nedostatak supstituta. Za vecinu proizvoda postoje spremni supstituti koji se mogu koristiti ako je ponuda slaba ili ako su cijene visoke. Prijetnja prebacivanja na supstitute djeluje kao disciplinska mjera za cijene i dostupnost proizvoda proizvodaca. Za vecinu korištenja elektricna energije nema spremnih supstituta pa cak tamo gdje je supstitucija teoretski moguca, potrošaci uglavnom ovise o elektricnoj energiji zbog opreme koju koriste;

• Vitalna uloga u suvremenom društvu. Suvremeno društvo sada ovisi o pouzdanom snabdijevanju elektricnom energijom da bi moglo funkcionirati. Pad sustava elektricne energije vodit ce do trenutnih i ozbiljnih ucinaka na socijalno i ekonomsko stanje, kao što su pokazali padovi sustava 2003. Za vecinu proizvoda neuspjeh tržišta može se prikriti korištenjem supstituta i rezervi ali to za elektricnu energiju nije moguce. Kao rezultat, na potražnju za elektricnom energijom ne može se kratkorocno utjecati promjenama cijena;

• Elektricna energija je standardni proizvod. U povezanoj mreži elektricna energija je standardni proizvod. Prebacivanje na drugog snabdjevaca ne može dati „bolju“ elektricnu energiju pa se tržišta u potpunosti pokrecu cijenama a iskorištavat ce ih oni koji imaju najviše koristi od jeftinije snage (veliki korisnici) kao i strucnost i pregovaracku snagu da ostvare najbolje uvjete. Ako tržište dobro funkcionira cijene ce neizbježno padati do kratkorocnih marginalnih troškova, to niske razine kako bi se opravdale nove investicije; i

• Utjecaji na okoliš. Utjecaji generiranja elektricne energije na okoliš moraju se dodati na tradicionalni popis posebnih znacajki. Generiranje elektricne energije igra kljucnu ulogu u emisijama plina u atmosferu a nastojanja da se rješavaju klimatske promjene moraju se usredotociti na sektor elektricne energije (i transporta). Tržište nece osigurati nužna smanjenja emisija plina dok mehanizmi tržišta nisu ništa više od brojnih alata koji se trebaju upotrijebiti, a ne potpuni odgovor.

Prirodni plin iz plinovoda takoder je standardni proizvod a uvodenje prirodnog plina bio glavni element u nastojanju da se sprijeci efekt staklenika u mnogim zemljama. Neke od karakteristika i njihovih zahtjeva bili su na neki nacin manje strogi. Prirodni se plin može pohranjivati, iako uz znacajne troškove a kratkorocna neravnoteža izmedu ponude i potražnje može se izgladiti. Dugorocno se plin može zamijeniti brojnim primjenama nafte ili ugljena ali to cesto zahtjeva zamjenu opreme. Za rezidencijalne korisnike supstituti su uglavnom znatno manje prikladni od plina. Zamjenjivost prirodnog plina stoga je opcenito samo dugorocna a plin igra vitalnu ulogu u zemljama u kojima se intenzivno koristi.

Ovi faktori znace da slobodna veleprodajna i maloprodajna tržišta elektricne energije i prirodnog plina nisu održiva.


56

16.1. Jesu li ekonomski efikasna veleprodajna tržišta moguca? Ovo je vjerojatno kljucno pitanje. Za elektricnu energiju generiranje cini najveci element maloprodajnih racuna, tipicno više od 50 posto pa je postojala ideja da se generiranje može transformirati iz monopola u konkurentno tržište koje je obecavalo smanjenje cijena. Druga pretpostavljena kljucna prednost bila je da bi se investicijski rizik s potrošaca, na koje obicno pada na monopolistickom tržištu, mogao prenijeti na dionicare kompanija za generiranje elektricne energije. Ucini li generator lošu investiciju, tržište ce osigurati da dodatne troškove snose dionicari. Pretpostavljeno je da bi ovo djelovalo kao disciplinska mjera za komunalna poduzeca da investiraju samo u profitabilne opcije.

Na teoretskim temeljima ove su pretpostavke upitne. Jedno od kljucnih opravdanja za nacionalizaciju komunalnih poduzeca bile su ekonomije razmjera i efikasnost planiranja. Tehnologije generiranja, narocito one mnogo složenije cesto trebaju strucnu osnovu da bi radile, što je relativno neosjetljivo na broj elektrana. Velika centralna komunalna poduzeca izbjegla bi dupliciranje postrojenja i osigurala bi da se ne rade brojne nepotrebne investicije.

Pretpostavka da ce potrošaci platiti za lošu investiciju u monopolistickom sustavu vrijedi samo ako zakonodavstvo nije efikasno. U stvarnom pravnom sustavu „oprezne" provjere investicija mogu provoditi zakonodavna tijela pa ako komunalno poduzece radi neefikasne investicije, zakonodavac tom poduzecu nece dopustiti da nepotrebne troškove prebaci na potrošace. Neki ce rizici i dalje padati na leda potrošaca ako se, na primjer, povecaju cijene krutog goriva a generator ne može ocekivati razuman rast cijena, tada bi zakonodavac trebao prenijeti povecanje cijena potrošacima.

Veleprodajna cijena plina takoder cini polovicu njegove maloprodajne cijene za male potrošace. Medutim, iako proizvodnja plina nije generalno integrirana s njegovim transportom i maloprodajom, važna je potreba za dugorocnim obavezama kao kod izgradnje elektrane. Za razliku od nafte, plin se ne može špekulativno proizvoditi s uvjerenjem da ce svaka proizvedena zaliha biti prodana na svjetskom tržištu po standardnoj cijeni. Polja prirodnog plina vrlo su skupa za razvijanje i zahtijevaju skupu infrastrukturu kako bi se plin s polja doveo na tržište, na primjer, dugackim plinovodima ili LNG terminalima. Investicija bi bila izuzetno špekulativna ako ne bi postojala valjana dugorocna obaveza za uzimanje plina.

Pretpostavljena superiornost tržišta smatra da bi konkurencija bila “slobodna roba”, drugim rijecima da bi troškovi uvodenja i rada konkurentnog tržišta bili zanemarivi. Takoder je pretpostavljeno da kreiranje slobodnog tržišta ne bi ugrozilo sigurnost

16.1.1. Troškovi konkurencije Najjasniji trošak konkurencije je premija rizika za investiciju. Izgradnja elektrane riskantan je pothvat kako god da je industrija strukturirana.

• Oprema je tehnološki zahtjevna i ako se izgradnjom i radom dobro ne upravlja ona bi mogla biti ranjiva na prekoracenja troškova izgradnje ili na nepouzdanost.

• Elektrane troše mnogo kapitala pa ako ne postoji tržište za njihovu snagu, vlasnici ce i dalje imati financijskih troškova, koji mogu sezati do dvije trecine troška snage u slucaju obnovljive velike hidro ili nuklearne snage;

• Cijene krutog goriva su nepredvidljive pa neocekivani rast ili pad cijena može elektranu uciniti neekonomicnom, bez obzira je li na kruta goriva ili nije. Na primjer, porast cijena plina relativno na recimo cijenu ugljena moga bi elektrane na plin uciniti neekonomicnima dok bi pad cijena krutog goriva mogao nuklearnu elektranu uciniti neekonomicnom.

Slicni se faktori primjenjuju na prirodni plin.

Na monopolistickom tržištu, cak i ako je sektor dobro reguliran, neki rizici padaju na leda potrošaca koji generalno placaju ako su troškovi generatora viši od prognoziranih. Kao rezultat, investicija u elektrane bila je mali rizik za vlasnike kompanija za generiranje a stvarni godišnji trošak kapitala iznosio je vjerojatno 6-8 posto.


57

Cak i na nesavršenim tržištima stvorenim u Europi investiranje u novo generiranje velik je rizik. Gotovo svi nezavisni generatori u Britaniji financijski su propali dok su dva najveca privatizirana generatora, National Power i Powergen, toliko oslabljena lošim investicijskim odlukama da su bila preuzeta. U Britaniji, cak i za elektranu s dugorocnim ugovorom o prodaji snage, stvaran trošak kapitala iznosi najmanje 15 posto. Zato iako dionicari placaju ako investicija ne uspije, potrošaci uvijek placaju kroz viši trošak kapitala. Pretpostavimo li da je otplacivanje racuna kapitala jedna trecina troška snage iz elektrane, povecanje troška kapitala za faktor od 2-2,5 povecat ce cjelokupne trockove elektricne energije za 33-50 posto. Za plin su primjenjivi slicni problemi. Kompanija koja potpisuje dugorocni ugvor o kupnji plina suocava se s rizikom da je precijenila tržište i rizikom da ce se ugovorna cijena pokazati višom od kratkorocne tržišne cijene. Oba rizika jasno su pokazana u Britaniji. Kolaps cijene plina iz Sjevernog mora sredinom 199-ih ostavio je British Gas previše koncentriranim za plin kupljen u uzmi ili plati ugovorima koji nije mogao prodati ili je mogao prodati samo uz gubitak. Morao je otpisati oko 1,5 milijardi funti po tim ugovorima. Ovo je dovelo do sloma British Gasa ali je takoder znacilo da su mali potrošaci platili visoku cijenu plina jer je British Gas prenio na njih dio svojih troškova. Kolaps cijene plina ostavio je brojne maloprodavace/generatore sa skupim ugovorima za plin. Snaga proizvedena pod tim ugovorima alocirana je na rezidencijalno tržište kao što je opisanu u poglavlju 18.3.8.

Tu si i troškovi stvaranja i rada tržišta. 2003. godine je u Britaniji National Audit Office otkrio da je trošak razvoja i rada NETA-e u prvih pet godina ukupno iznosio oko 770 milijuna funti ili 30 funti po potrošacu. .24 Od tada se znatna dodatna sredstva, koja još uvijek nisu javno priznata troše na rješavanje problema koje se stvorila NETA ili na proširenje sustava da se ukljuci Škotska pod aranžmanima BETTA-e.

Cini se malo vjerojatnim da bi rad konkurencije kroz poboljšanje efikasnosti i discipline u odlukama o investicijama mogao biti toliko efikasan da plati za ove dodatne financijske i transakcijske troškove.

16.1.2. Rizik sigurnosti snabdijevanja25 The supposition of those advocating markets was that market signals from the wholesale price would stimulate just enough investment to ensure security of supply. Apart from the obvious assumption that the wholesale market will provide coherent and timely price signals, this supposition is based on the assumption that there will be free entry and exit for generators/gas wholesalers.

Neither assumption stands up to examination. Because of the need for supplies to balance at all times, the impossibility of storage, and the inelasticity of demand, prices will inevitably be highly volatile. If there is a shortage of capacity, the price will be bid very high to ensure demand is met, while if there is a surplus, generators will bid down to their marginal cost just to ensure they receive some income. For generators with a relatively inflexible fuel supply contract the effective marginal cost could be near to zero. The response of the market advocates is that this demonstrates the need for demand side signals, in other words, that if the wholesale price goes very high, this should be passed on visibly to consumers so they will be forced either to economise or pay very high prices. However, while some measures to reduce peaks can be very cost-effective, passing on punitive prices to consumers seems a retrograde and probably politically unacceptable step. It would effectively transform a reliable, predictably priced commodity into one in which prices could go very high at times when electricity is needed most, for example, on a cold winter evening.

24 National Audit Office (2003) „The New Electricity Trading Arrangements in England and Wales“

Izvješce Comptrollera i Auditor General HC 624 sesija 2002-2003: 9. svibanj 2003. 25 For the European Transmission System Operators’ (ETSO) review of generation adequacy, see

http://www.etso-net.org/upload/documents/Generation%20Adequacy%20Report%20Publication%20Version.pdf


58

Similar considerations apply for natural gas.

Prices will therefore be volatile and unpredictable and this is the experience with other commodities. It seems highly unlikely that investors would base the investment of perhaps €1bn in a facility taking up to six years from commitment to first power on such transitory signals. In a free market, there is free entry and exit. This means all investors will see price signals and, if the market responds to these signals, there will tend to be over-investment as investors respond to the signals. This will eventually result in low prices, followed by market exit as loss-making plants are closed, resulting in prices rising again. This ‘hog cycle’ is well known from other commodities. However, it hardly provides a stable basis for manufacturing industry if the price of one of its key inputs and costs fluctuates so widely.

The Commission appears to be concerned about the risk of shortage of capacity and introduced measures in the 2003 Electricity Directive requiring governments to monitor generating capacity and commission the construction of additional power plants if a shortage seems likely. No comparable provisions for gas were introduced. The measures for electricity are well-meaning but entirely misguided. With free entry, as is implied by the ‘authorisation procedure’ in the Directive, there will inevitably be a large number of potential projects that could be on-line in, say, five years, few of which are actually under construction. Generating companies will have a range of options that they can activate according to market conditions. Predicting whether there will be a shortage of capacity in such a situation would be impossible because it will not be possible to know what proportion of the projects will be activated. If the government were to identify a possible shortage of generation and commission construction of apparently sufficient new plant, this new capacity could be matched by retirement of existing plant that will be made uneconomic by the construction of new plant and any plant shortage would not be alleviated.

If generation and retail are separated, while this would make the industry more competitive, it would tend to lead to the conditions that resulted in the Californian crisis of 2001. In a de-integrated structure, generators have no responsibility to final consumers and would make better profits from the high prices that would result from power shortages. So there would be a positive disincentive on them to invest and an incentive to withdraw capacity from the market temporarily or permanently. Allowing integration of retail and generation would make give generators an incentive to ensure there was enough capacity for their consumers to be supplied reliably and affordably, but at the expense of competition.

The measures that would give greater assurance of capacity adequacy and price stability, such as restrictions on entry and exit, restrictions on bidding behaviour or allowing integration of generation and retail would so severely compromise the market as to make the assumption that the market would lead to efficiency unsustainable.

For gas, integration of production and retail are less likely. Gas production is likely to remain in the hands of the oil and gas majors, who have shown little inclination to integrate downstream into retail, except for the large consumer and power station markets, which are purely cost driven markets. There is a risk that retailers will contract conservatively for gas preferring to buy a relatively small amount of gas so that they are not left with ‘stranded’ supplies. This appears to be happening in the Italian market (see section 18.10.5) where in 2004, insufficient gas had been contracted, resulting in serious problems in meeting demand. Unless there is a central authority charged with ensuring enough gas has been contracted, it is difficult to see how this problem can be solved because in a free market, no single retailer has any responsibility to ensure security of supply. Any central planning would be at the expense of the market and would negate the major objective of the Gas Directive.


59

16.2. Hoce li konkurencija u maloprodaji voditi do pravedne raspodjele troškova? If the competitive model of electricity and gas is working as planned, retail competition should have little or no impact on prices. Charges for use of the network will be the same for all competing retailers, while if the wholesale market is competitive and transparent, the wholesale price should be very similar for all suppliers. In a monopoly market, the retail element of the bill, reading meters, sending bills etc, is typically less than 10 per cent of the total bill for residential consumers, so, if prices reflect costs, which they should do in an efficient market, there should be only minimal differences between the prices charged by the different suppliers.

However, if, as argued above, an efficient wholesale market cannot be created and there is no reliable reference wholesale price, the onus will fall on final consumers to impose competition on the companies by switching supplier to the cheapest option frequently enough to force suppliers to charge prices that reflect only their costs.

16.2.1. Socijalna jednakost While it plausible to assume that medium and large consumers will have the incentive and resources to negotiate low prices, there is absolutely no evidence that small consumers have the incentive to switch or the resources to identify the best deal. In most countries of the European Union with retail competition, switching rates are less than 5 per cent per year. In Britain, the market where retail competition seems to be working best judged by the criterion of switching rates, it is clear that consumers either cannot identify the cheapest deal or their criterion for choice of supplier is not price. Two thirds of consumers that have switched have moved to a company that has consistently been amongst the most expensive suppliers. Whichever the case, the result will be that small consumers are exploited because of their lack of cost-sensitivity. Suppliers will offer their best prices to the cost-conscious large consumers. This behaviour has been clearly demonstrated in Britain where large consumers have seen price reductions at the expense of small consumers.

The group of consumers likely to do worst from this are poor consumers. In a free market, no company should be obliged to supply a particular set of consumers, nor are they required to offer cost-reflective prices. Competing companies will see little incentive to compete over poor consumers who may use little electricity, may have difficulty paying their bill and will be less likely to buy other products from their electricity supplier. As a result, even if regulation requires companies to offer a supply to any consumer asking for it, poor consumers will tend to be offered high prices.

Any regulatory measures that try to address these problems in a competitive structure, for example, by capping residential power prices or by requiring poor consumers to be served at non-discriminatory prices, are likely to compromise the market so much as to make the assumption of the efficiency of markets invalid.

16.2.2. Transakcijski troškovi As with the wholesale market, the implicit assumption of the Commission is that retail competition is a free good. This is clearly not the case. The technical costs of switching (re-registering consumers) are high and, unfairly, must be borne mainly by the consumers that do not switch. There are also marketing costs, which are very high and again are spread across all consumers whether or not they switch. A comprehensive review of the costs of retail competition for electricity26 found that each residential consumer is paying about £15-20 per year for the option of being able to switch, whether or not they took up the opportunity. The main costs are the cost of re-registering supplier and the marketing costs of the retailer. If, as the British regulator is encouraging consumers to do, more consumers switched, these costs would increase.

26 D Maclaine (2004) Doctorate Thesis, SPIRU, University of Sussex.


60

16.3. Je li oligopolija kojom dominira integrirani generator-maloprodavac neizbježna?

With the Electricity Directive in its present form, there is intense pressure from the electricity industry to allow integration of retail and generation where it is not allowed. From a corporate point of view, an integrated structure is less competitive and therefore less risky. Owners of power stations will prefer to sell their power to a final consumer who is likely to switch rarely than to sell it to a spot market where the price and volume might change every 30 minutes. Policymakers will see, as was probably the case in Britain, that integration offers greater assurance of security of supply, albeit at the expense of competition. Vertical integration therefore seems inevitable.

There are also commercial ‘synergies’ with the gas industry and in most countries, the electricity and downstream gas industries are converging with most electricity companies now moving into gas supply either by taking over or merging with existing gas companies or competing for final gas consumers through ‘duel fuel’ offers.

The high costs and risks, even of imperfect markets strongly favours large companies, while many governments are reluctant to let such a key industry be taken over by foreign companies who cannot so easily be influenced and who will have less commitment than to their home market.

As a result, far from creating a large competitive field of companies, in most of the countries in Europe the Directive has resulted in markets dominated by one or two national champions and one or two of the handful of dominant international companies, often integrated into gas supply. Despite the obvious risks of such oligopolised markets, the Commission seems content to allow the industry to fall into a privately owned oligopoly in the complacent belief that it can deal with an oligopoly. Perhaps it also hopes that these large dominant companies will be successful outside Europe bringing additional revenue and profits back to Europe.


61

17. Posljedice Direktive i alternative

17.1. Problemi Operation of the Directive has resulted in at least six significant problems that amendments to the Directive must address:

• The Directive does not allow national authorities to control entry and exit from the electricity industry and relies on market forces to ensure supply and demand match closely enough to guarantee security of supply. For gas, contracting for gas must be subject to public scrutiny to ensure adequacy of supplies. The evidence to date suggests that investment in the electricity sector will be highly cyclical leading to capacity shortages at times and wasteful capacity surpluses at other times. For gas, companies will not have the market security to make long-term purchases and the incentive will be to err on the low side to prevent any risk of being left with unsaleable gas;

• Opening the gas and electricity market to retail competition for all consumers opens small consumers to exploitation by the retailers because small consumers do not have the resources, the incentives and the negotiating power to ensure that they get as good a deal as large consumers;

• The Directive has led to serious loss of employment and loss of skills in the electricity industry and is likely to lead to a similar result in the gas industry as the impact of the Directive is felt. Without a flow of new recruits and training for existing employees to develop and strengthen their skills, the reliability of the network energy industries will be damaged;

• The adoption of incentive regulation and the corporate instability of the sector, with many companies subject to mergers and takeovers, often more than once, leads to a risk that the industry will be exploited for short-term profit at the expense of long-term supply security;

• Environmental objectives have become a much higher priority since the Directives were first conceived. Market forces alone will not allow objectives on reductions in, for example, greenhouse and acid gas emissions to be met. If low carbon generation is to be expanded, it will have to be given special protection in the market and as low carbon sources increasingly dominate new generation, there will be little scope for the market; and

• Lack of democracy in the sector. The replacement of public control and, in some cases, public ownership by market forces and private ownership has reduced the democratic control over a vital public service: in the Commission’s jargon, a service of general economic interest. Regulatory bodies are seldom representative and are made up mainly of the business community rather than a broad church of business, trade unions, consumers and other interest groups.

17.2. Alternative

17.2.1. Adekvatnost generiranja i snabdijevanja plinom For the electricity generation and gas wholesale sectors, the Directive should be amended to require that accountable public authorities ensure that sufficient generating capacity is available and sufficient gas has been contracted. Such a duty is not compatible with free markets in electricity and gas, because in a free market, entry and exit cannot be controlled. The Single Buyer option for electricity, which existed in the 1996 Electricity Directive, albeit in a rather garbled and confused version, seems to offer a way of meeting such an obligation. Under the Single Buyer, competitive pressure on generators and gas wholesalers could still be exerted. For example, where new capacity or new gas supplies are required, there could be a competition to build the new capacity or contract for gas with the contract going to the company that offered the best terms. Existing generating capacity could be


62

contracted for limited periods of time and would have to re-bid regularly to ensure the power supplied was produced at the lowest available cost.

17.2.2. Konkurencija u maloprodaji Retail competition for small consumers clearly imposes more costs than could possibly be recovered by the operation of competition and it opens small consumers up to exploitation and higher than justifiable prices. The earlier versions of the Directives only required the retail markets to be opened for large consumers. The Directives should be amended to allow Member States to restrict retail competition to a third of the market, as under the first Electricity Directive. If retail competition for small consumers is not adopted, a properly regulated tariff must be introduced that does not allow the risk that small consumers would subsidise large consumers.

17.2.3. Strucnost i zaposlenosti The Commission needs to ensure that the detailed data on employment is collected to allow the situation for skills to be monitored, especially for the gas sector where data is particularly sparse. It needs to address low level of employment for women in the sector. It may also be necessary to revise the Directives placing responsibilities on companies to carry out training and to ensure that cost reductions are not carried out at the expense of the conditions of employment of the workers.

17.2.4. Pouzdanost mreže The regulatory regimes being introduced give strong corporate incentives for cost-cutting and puts pressure on regulators to impose cost reductions even where the long-term impact on reliability will be detrimental. A much better balance needs to be developed that still encourages companies to improve their efficiency, as they have done throughout the history of the electricity and gas industries, but requires companies to demonstrate that cost reductions will not adversely affect system reliability.

17.2.5. Održivost The Directive must acknowledge that much of the new generation investment (including demand side measures) in the electricity industry will be the result of public policy objectives, not market forces. The Single Buyer option is well suited to ensuring that small electricity generation sources, such as renewables and cogeneration are exploited to the optimal extent.

17.2.6. Demokratska kontrola The role of the Regulator will be crucial in such a system. Most countries of the European Union now have well-resourced regulatory bodies, generally with a good level of competence in the sector. However, such regulators have seldom been selected on broad democratic criteria. They have generally drawn from a very narrow business-oriented community with a strong competition agenda. The regulatory bodies need to be opened up to much wider participation bringing representatives of the full range of interests, including environmentalists, consumer organisations and trade union representatives. Only in this way can they become the legitimate representatives of the public.

EPSU - European Federation of Public Service Unions je clan ETUC-a. 8 milijuna radika organizirnih u 216 trgovackih sindikata clanovi su EPSU. Ti radnici pružaju usluge javnosti u zdravstvenim i socijalnim službama, lokalnim, regionalnim i centralnim vladama te poduzecima za energiju, vodu i otpad. EPSU organizira radnije i u javnim i u privatnim kompanijama ukljucujuci velike transnacionalne kompanije.

European Federation of Public Service Unions (EPSU) 45 Rue Royale ® 1000 Brussels ® Belgium Tel. : 32 2 250 10 80 ® Fax : 32 2 250 10 99

E-mail : [email protected] ® Website : www.epsu.org

direktive europske unije za prirodni plin i elektricnu ... · pdf fileod 14 zemalja clanica...

Documents