DIREKTIVA 2005/60/EC Evropskog parlamenta i Savjetaod 26. oktobra 2005.

O prevenciji upotrebe finansijskog sistema u svrhe pranja novca i finansiranja terorizma

EVROPSKI PARLAMENT I SAVJET EVROPSKE UNIJE,

Uzimajući u obzir Ugovor koji je formirao Evropsku zajednicu, a naročito član 47(2), prvu i treću rečenicu, i s tim u vezi član 95.,

Uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

Uzimajući u obzir mišljenje Evropskog ekonomskog i socijalnog vijeća [1],

Uzimajući u obzir mišljenje Evropske Centralne banke [2],

Postupajući u skladu sa procedurom postavljenom u članu 251. Ugovora [3],

S obzirom na činjenicu da:

(1) Veliki tokovi prljavog novca mogu oštetiti stabilnost i reputaciju finansijskog sektora i biti prijetnja jedinstvenom tržištu, a terorizam podriva fundamentalnost našeg društva. Pored pristupa Krivičnih zakonika, preventivni napori posredstvom finansijskih sistema mogu dati rezultate.

(2) Zdravlje, integritet i stabilnost kreditnih i finansijskih institucija i povjerenje u finansijski sistem kao cjelinu, mogu biti ozbiljno ugroženi radom kriminalaca i njihovih saradnika, bilo prikrivanjem porijekla dobiti od kriminala ili kanalisanjem zakonitih ili ne-zakonitih novčanih sredstava u svrhe terorizma. Kako bi se izbjeglo da zemlje članice usvajaju mjere radi zaštite svojih finansijskih sistema, a koje mogu biti nekonzistentne sa funkcionisanjem internog tržišta i sa propisima vladavine zakona i javne politike Zajednice, akcija Zajednice u ovoj oblasti je neophodna.

(3) Kako bi olakšali svoje kriminalne aktivnosti, perači novca i finansijeri terorizma mogu pokušati da iskoriste slobodu kretanja kapitala i slobodu obezbjeđivanja finansijskih usluga koje integrisana finansijska oblast iziskuje, ukoliko određene mjere koordinacije nijesu usvojene na nivou Zajednice.

1

(4) Kako bi se reagovalo na ove nedoumice u oblasti pranja novca usvojena je Direktiva 91/308/EEC Savjeta, od 10. juna 1991., o prevenciji upotrebe finansijskih sistema u svrhe pranja novca [4]. Njome se od zemalja članica zahtijevalo da zabrane pranje novca i da obavežu finansijski sektor, koji je uključivao kreditne institucije i širok spektar drugih finansijskih institucija, da identifikuju svoje klijente, čuvaju odgovarajuće podatke, uspostave interne procedure za obuku kadra i obezbjeđenje od pranja novca, i da izvještavaju o bilo kakvim indikacijama pranja novca nadležnim organima.

(5) Pranje novca i finansiranje terorizma se često vrše u međunarodnom kontekstu. Mjere usvojene samo na nacionalnom ili čak i na nivou Zajednice, ne uzimajući u obzir međunarodnu koordinaciju i saradnju, imale bi veoma ograničene efekte. Mjere koje usvoji Zajednica u ovoj oblasti stoga moraju biti konzistentne sa drugim aktivnostima poduzetim na međunarodnom nivou. Aktivnosti Zajednice treba da nastave da posebno uzimaju u obzir Preporuke Međunarodne organizacije za kontrolu i sprječavanje pranja novca (dalje u tekstu: FATF), koje konstituišu najeminentnija međunarodna tijela aktivna u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Obzirom da su Preporuke FATF značajno prerađene i proširene 2003., ova Direktiva bi trebala biti u skladu sa novim međunarodnim standardima.

(6) Opšti sporazum o trgovini uslugama (GATS) omogućava članicama usvajanje mjera neophodnih za zaštitu javnog morala i sprječavanje prevara, i usvajanje mjera iz razumnih razloga, uključujući i mjere za obezbjeđenje stabilnosti i integriteta finansijskog sistema.

(7) Iako inicijalno ograničene na krivična djela vezana za narkotike, skorijih godina je široko rasprostranjen trend ka mnogo široj definiciji pranja novca baziranoj na širem opsegu predikatnih krivičnih djela. Širi obim predikatnih krivičnih djela olakšava izvještavanje o sumnjivim transakcijama i međunarodnoj saradnji u ovoj oblasti. Stoga bi definicija ozbiljnog kriminala trebala biti usaglašena sa definicijom ozbiljnog kriminala Odluke Savjeta o okvirima 2001/200/JHA, od 26.06.2001. o pranju novca, identifikaciji, pronalaženju, zamrzavanju, oduzimanju i konfiskaciji sredstava i prinosa od kriminala [5].

(8) Nadalje, pogrešna upotreba finansijskih sistema za kanalisanje kriminalnih ili čak i čistih novčanih sredstava u svrhe terorizma stavlja na rizik integritet, pravilno funkcionisanje, reputaciju i stabilnost finansijskog sistema. U skladu sa tim preventivne mjere ove Direktive bi trebale da obuhvate ne samo manipulaciju novčanim sredstvima koja potiču od kriminala, već i prikupljanje novca ili imovine u svrhe terorizma.

(9) Direktiva 91/308/EEC, iako nameće obavezu identifikacije klijenata, sadrži relativno malo detalja o bitnim procedurama. Obzirom na krucijalni značaj ovog aspekta sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma, adekvatno je, u skladu sa novim međunarodnim standardima, uvođenje specifičnijih i detaljnijih

2

odredbi vezanih za identifikaciju klijenata i svih ovlaštenih lica, i verifikaciju identiteta. U tu svrhu neophodna je precizna definicija ,,ovlaštenih lica''. Tamo gdje se individualni korisnici pravnih lica ili aranžmana poput fondacija ili trustova tek trebaju utvrditi, pa je stoga nemoguće identifikovati individuu kao ovlašteno lice, biće dovoljno da se identifikuje razred lica namjeravanih za korisnike fondacije ili trusta. Ovaj zahtjev ne bi trebao da obuhvata identifikaciju individua u okviru tog razreda lica.

(10) Institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom treba da, u skladu sa ovom Direktivom, izvrše identifikaciju i verifikaciju identiteta ovlaštenog lica. Da bi se ispunio ovaj zahtjev, treba prepustiti odluku tim institucijama i licima o tome da li će upotrebljavati javne registre ovlaštenih lica, pitati svoje klijente za bitne podatke ili na neki drugi način prikupljati informacije, uzimajući u obzir činjenicu da je opseg takvih procedura sa klijentima vezan za rizik pranja novca i finansiranja terorizma, i da one zavise od tipa klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije.

(11) Kreditni sporazumi u kojima kreditni računi služe isključivo za izmirenje zajmova i otplata zajmova koji se odvijaju sa računa koji je otvoren na ime klijenta kod kreditne institucije obuhvaćene ovom Direktivom, u skladu sa članom 8.(1)(a) do (c) se generalno može smatrati primjerom tipova manje rizičnih transakcija.

(12) U obimu u kom snabdjevači imovine pravnih lica ili aranžmana imaju znatnu kontrolu nad upotrebom imovine, oni bi trebali biti identifikovani kao ovlaštena lica.

(13) Trustovski odnosi su u velikoj mjeri upotrijebljeni za komercijalne proizvode kao međunarodno priznat oblik kombinovanog nadzora veleprodajnih finansijskih tržišta. Obaveza identifikacije ovlaštenog lica ne proističe iz same činjenice da postoje trustovske relacije u ovom posebnom slučaju.

(14) Ova Direktiva se primjenjuje i na one aktivnosti institucija i lica ovdje obuhvaćenih koje se vrše putem Interneta.

(15) Obzirom da je pooštrovanje kontrole finansijskog sektora natjeralo perače novca i finansijere terorizma da traže alternativne metode za prikrivanje porijekla dobiti od kriminala i obzirom da se takvi kanali mogu upotrebljavati za finansiranje terorizma, obaveze sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma treba da obuhvate i posrednike za životna osiguranja i obezbjeđivače usluga za trustove i preduzeća.

(16) Tijela koja su već obuhvaćena pravnom odgovornošću preduzimanja osiguranja i stoga potpadaju pod obuhvat ove Direktive, ne trebaju se uključivati u kategoriju posrednika za osiguranje.

3

(17) Postupanje u ime Direktora preduzeća ili sekretara ne čini ga samim tim obezbjeđivačem usluga za trust ili preduzeće. Iz tog razloga, definicija obuhvata samo ona lica koja postupaju u ime Direktora ili sekretara za treće lice kao vid svog posla.

(18) Upotreba velikih plaćanja gotovim novcem nanovo se pokazala veoma osjetljivom na pranje novca i finansiranje terorizma. Stoga, u zemljama članicama koje dozvoljavaju plaćanja gotovim novcem iznad određenog limita, sva pravna ili fizička lica kojima je u opisu posla trgovina dobrima, trebaju biti obuhvaćena ovom Direktivom kada prihvataju takva plaćanja u gotovom novcu. Dileri dobrima velikih vrijednosti, poput dragocjenih kamenja ili metala ili umjetninama, i aukcionari su u svakoj situaciji obuhvaćeni ovom Direktivom u mjeri u kojoj im se plaćanja vrše u gotovom novcu u iznosu od 15 000 € i iznad tog iznosa. Kako bi se obezbijedio efektivan nadzor usklađenosti potencijalno širokog opsega institucija i lica sa ovom Direktivom, zemlje članice mogu fokusirati svoje aktivnosti nadzora naročito na ona pravna i fizička lica koja trguju dobrima, koja su izložena relativno visokom riziku pranja novca ili finansiranja terorizma, u skladu sa principom nadzora baziranog na riziku. S aspekta različitih situacija u mnogim zemljama članicama, zemlje članice mogu odlučiti da usvoje strožije odredbe, kako bi se na adekvatan način bavile rizicima koji su vezani za visoke iznose plaćanja u gotovom novcu.

(19) Direktiva 91/308/EEC je obuhvatila notare i druge nezavisne pravne profesije u obim režima Zajednice za sprječavanja pranja novca; ovaj obuhvat treba zadržati neizmijenjim u ovoj Direktivi; ovi pravni stručnjaci, definisani od strane zemalja članica, podložni su odredbama ove Direktive kada učestvuju u finansijskim ili korporativnim transakcijama, uključujući poreske savjete, gdje postoji veći rizik da će se usluge tih pravnih savjetnika zloupotrijebiti u svrhe pranja prinosa od kriminalnih aktivnosti ili u svrhe finansiranja terorizma.

(20) Kada nezavistan član profesija koje obezbjeđuju usluge pravnih savjeta i koje su zakonski prepoznate i kontrolisane, poput advokata, obezbjeđuje pravnu poziciju klijenta ili zastupa klijenta u pravnim procedurama, ne bi bilo adekvatno pod ovom Direktivom staviti te pravne savjetnike u vezi sa tim aktivnostima, pod obavezu izvještavanja sumnje u pranje novca ili finansiranje terorizma. Moraju postojati izuzeci od bilo kakve obaveze izvještavanja o informacijama dobijenim bilo prije, tokom ili nakon sudskog postupka ili tokom utvrđivanja pravne pozicije za klijenta. Prema tome, pravne usluge će ostati podložne obavezi službene tajne ukoliko pravni savjetnik nije uzeo učešća u pranju novca ili finansiranju terorizma, pravni savjet nije pružen u svrhe pranja novca ili finansiranje terorizma ili ukoliko advokat ne zna da klijent traži pravni savjet u svrhe pranja novca ili finansiranja terorizma.

(21) Direktno uporedive usluge se moraju tretirati na isti način kada su obezbijeđene od strane bilo kog stručnog lica obuhvaćenog ovom Direktivom. Kako bi se obezbijedilo poštovanje prava postavljenih u Evropskoj konvenciji za

4

zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Ugovoru Evropske unije, za slučajeve revizora, eksternih računovođa i poreskih savjetnika, koji, u nekim zemljama članicama, mogu braniti ili zastupati klijenta u kontekstu sudskih postupaka ili utvrđivati pravnu poziciju klijenta, informacije koje dobiju tokom obavljanja tih zadataka ne treba da podliježu obavezi izvještavanja u skladu sa ovom Direktivom.

(22) Treba utvrditi da rizik pranja novca i finansiranja terorizma nije isti u svim slučajevima. U skladu sa pristupom zasnovanim na riziku, treba uvesti princip u zakonodavstvo Zajednice da je pojednostavljivanje procedure sa klijentom dozvoljeno u adekvatnim slučajevima.

(23) Izuzeće koje se tiče identifikacije ovlaštenog lica zajedničkih računa koje drže notari ili druge nezavisne pravne profesije, treba da postoji bez obzira na obaveze koje ti notari i druge nezavisne pravne profesije imaju u skladu sa ovom Direktivom. Te obaveze obuhvataju potrebu da takvi notari ili druge pravne profesije sami identifikuju ovlaštena lica zajedničkih računa koje oni drže.

(24) Istovjetno, zakonodavstvo Zajednice treba da prepozna da određene situacije predstavljaju veći rizik pranja novca ili finansiranja terorizma. Iako bi trebalo utvrditi identitet i poslovni profil svih klijenata, postoje slučajevi kada su neophodne posebno rigorozne procedure identifikacije i verifikacije klijenata.

(25) Ovo naročito važi za poslovne odnose sa individuama koje zauzimaju, ili su zauzimale, važne javne pozicije, naročito u onim zemljama u kojima je korupcija rasprostranjena. Takvi odnosi mogu izložiti, naročito finansijski sektor, znatnim reputacionim i/ili pravnim rizicima. Međunarodni napor u borbi protiv korupcije takođe opravdava potrebu poklanjanja posebne pažnje takvim slučajevima i potrebu primjene kompletnih mjera normalnih procedura sa klijentima u odnosu na domaće politički izložene osobe ili pojačane mjere procedura sa klijentima u odnosu na politički izložene osobe sa boravištem u nekoj drugoj zemlji članici ili u nekoj trećoj zemlji.

(26) Dobijanje odobrenja od upravljačkog menađžmenta za uspostavljanje poslovnih odnosa ne treba da nameće obavezu dobijanja odobrenja od borda direktora već od neposredno visokih nivoa hijerarhije lica koja traže takvo odobrenje.

(27) Kako bi se izbjegle ponavljane procedure identifikacije klijenata, koje vode usporavanju i neefikasnosti poslovanja, adekvatno je, podložno adekvatnoj zaštiti, omogućiti klijentu poslovanje kada je njegova identifikacija već obavljena negdje drugo. Kada se institucija ili lice obuhvaćeni ovom Direktivom oslanjaju na treću stranu, krajnja odgovornost za proceduru sa klijentom ostaje na instituciji ili licu kojima je klijent predstavljen. Treća strana, ili predstavljač, takođe zadržava svoju odgovornost prema svim obavezama iz ove Direktive, uključujući i obavezu

5

izvještavanja o sumnjivim transakcijama i čuvanja evidencije, u mjeri u kojoj ima odnos sa klijentom koji je obuhvaćen ovom Direktivom.

(28) U slučaju agencije ili van-izvornih odnosa na ugovornoj bazi između institucija ili lica obuhvaćenih ovom Direktivom i vanjskih pravnih i fizičkih lica koji ovim nijesu obuhvaćeni, bilo kakva obaveza sprječavanja pranja novca ili finansiranja terorizma za te agente ili van-izvorne obezbjeđivače usluga kao dijela institucija ili lica obuhvaćenih ovom Direktivom, mogu nastati samo iz ugovora, a ne iz ove Direktive. Odgovornost usaglašavanja sa ovom Direktivom ostaje na instituciji ili licu ovim obuhvaćenima.

(29) Sumnjive transakcije treba prijavljivati FOS (finansijskim obavještajnim službama), koje služe kao nacionalni centar za prijem, analizu i prosljeđivanje nadležnim organima izvještaja o sumnjivim transakcijama i ostalih informacija vezanih za potencijalno pranje novca ili finansiranje terorizma. Ovo ne bi trebalo da prinuđava zemlje članice da mijenjaju svoje postojeće sisteme izvještavanja gdje se izvještavanje vrši kroz javno tužilaštvo ili druge organe implementatore zakona, sve dok se informacija brzo i nefiltrirano prosljeđuje FOS, omogućavajući im da svoj posao sprovode pravilno, uključujući i međunarodnu saradnju sa drugim FOS.

(30) Izuzećem od opšte prohibicije na izvršenje sumnjivih transakcija, institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom, mogu izvršiti sumnjivu transakciju prije informisanja nadležnih organa, gdje je uzdržavanje od izvršenja iste nemoguće ili će vjerovatno osujetiti napore gonjenja sa razlozima za sumnju u operacije pranje novca ili finansiranja terorizma. Ovo, međutim, bi trebalo biti izvršeno bez štetnih posljedica po međunodne obaveze prihvaćene od strane zemalja članica da se zamrznu bez odlaganja fondovi ili druga sredstva terorista, terorističkih organizacija ili onih koji finansiraju terorizam, u skladu sa relevantnim rezolucijama UN Vijeća bezbijednosti.

(31) Kada zemlja članica odluči da upotrijebi izuzeća data u članu 23(2), može dozvoliti ili tražiti samo-regulatorno tijelo koje će zastupati osobe na koje se izuzeće za prosljeđivanje informacija FOS odnosi o onim licima i u situacijama iz tog člana.

(32) Postoji broj slučejeva zaposlenih koji izvještavaju o svojoj sumnji u pranje novca, a koji podliježu prijetnjama i neprijateljskim aktivnostima. Iako se ova Direktiva ne može miješati sa sudskim procedurama zemalja članica, ovo je krucijalno pitanje za efektivnost sistema sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Zemlje članice trebaju biti svjesne ovog problema i trebaju uraditi sve što mogu da zaštite zaposlene od takvih prijetnji ili neprijateljskih aktivnosti.

(33) Otkrivanje informacija kao što je navedeno u članu 28. treba biti u skladu sa pravilima o transferu ličnih podataka trećim zemljama, kao što je izloženo u Direktivi 95/46/EC Evropskog parlamenta i Savjeta, od 24. oktobra 1995. o zaštiti

6

individua s aspekta procesuiranja ličnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka [6]. Štaviše, član 28. ne može remetiti zakonodavstvo o zaštiti nacionalnih podataka i službenoj tajni.

(34) Osobe koje samo konvertuju papirnu dokumentaciju u elektronske podatke i postupaju u okviru ugovora sa kreditnom institucijom ili finansijskom institucijom, ne potpadaju pod ovu Direktivu, niti je to slučaj sa bilo kojim pravnim ili fizičkim licem koje kreditnim ili finansijskim institucijama obezbjeđuje samo sistem poruka ili neke druge podrške za prosljeđivanje sredstava ili klirinški ili sistem poravnanja.

(35) Pranje novca i finansiranje terorizma su međunarodni problemi i borba protiv njih treba biti globalna. Tamo gdje kreditne i finansijske institucije Zajednice imaju flijale i podružnice locirane u trećim zemljama gdje je zakonodavstvo u ovoj oblasti oskudno, trebali bi, da bi se izbjegle primjene veoma različitih standarda u okviru institucije ili grupe institucija, da primjenjuju standarde Zajednice ili da obavijeste nadležne organe matične kancelarije u zemlji članici ukoliko ova primjena nije moguća.

(36) Važno je da kreditne i finansijske institucije budu u mogućnosti da brzo odgovore na zahtjeve za informacijama o tome da li održavaju poslovne odnose sa imenovanim licima. U svrhe identifikacije takvih poslovnih odnosa kako bi bili u mogućnosti da brzo odgovore i obezbijede informaciju, kreditne i finansijske institucije trebaju imati uspostavljene efektivne sisteme koji su proporcionalni sa obimom prirode njihovog posla. Naročito bi bilo adekvatno za kreditne institucije i veće finansijske institucije da imaju elektronske sisteme na raspolaganju. Ova odredba je od posebnog značaja u kontekstu procedura koje vode do mjera poput zamrzavanja ili oduzimanja sredstava (uključujući teroristička sredstva), u skladu sa primjenljivim nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom zajednice, s aspektom borbe protiv terorizma.

(37) Ova Direktiva uspostavlja detaljna pravila za proceduru sa klijentima, uključujući pojačanu proceduru sa klijentima za visoko-rizične klijente ili poslovne odnose, poput adekvatnih procedura za utvrđivanje da li je lice politički eksponirana osoba, i određene dodatne, detaljnije zahtjeve poput postojanja usaglašavanja procedura i politika menađžmenta. Sve ove zahtjeve trebaju ispuniti sve institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom, dok se od zemalja članica očekuje da prilagode detaljnu implementaciju tih odredbi sa specifičnostima različitih profesija i na različitosti u obimu i veličini institucija i lica obuhvaćenih ovom Direktivom.

(38) Kako bi se obezbijedilo da institucije i drugi subjekti koji podliježu zakonodavstvu Zajednice u ovoj oblasti ostanu angažovani u ove svrhe, trebale bi im biti pružene povratne informacije, gdje je to moguće, o korisnosti i nastavku izvještaja koje podnose. Da bi se ovo omogućilo kao i da bi se obezbijedila

7

revizija efektivnosti njihovih sistema u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma, zemlje članice bi trebale da čuvaju i poboljšavaju dotične statistike.

(39) Prilikom registrovanja ili izdavanja dozvola na nacionalnom nivou za mjenjačnice, trustove i preduzeća koja obezbjeđuju usluge ili kazina, nadležni organi bi trebali da obezbijede da lica koja efektivno upravljaju ili će upravljati poslovima takvih tijela i ovlaštena lica budu adekvatne i ispravne osobe. Kriterijum za utvrđivanje da li je osoba adekvatna ili ne treba biti oformljen u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom. Kao minimum, takvi kriterijumi bi trebali da odražavju potrebu da se zaštite tijela od zloupotrebe menađžmenta ili ovlaštenih lica u svrhe kriminala.

(40) Uzimajući u obzir međunarodni karakter pranja novca i finansiranja terorizma, koordinacije i saradnje između FOS kao što je izloženo u Odluci Savjeta 2000/642/JHA od 17. oktobra, 2000. a koji se tiču dogovora o saradnji između FOS zemalja članica, vezano za razmjenu informacija [7], uključujući formiranje EU FIU-net (FOS mreže), bi trebalo ohrabriti u najvećoj mogućoj mjeri. U tu svrhu, Komisija bi trebala da obezbijedi pomoć koja bi možda bila neophodna za omogućavanje te koordinacije, uključujući i finansijsku pomoć.

(41) Bitnost borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma bi trebalo da vodi uspostavljanju efektivnih, proporcionalnih i preventivnih kazni u nacionalnom zakonodavstvu za nepoštovanje nacionalnih odredbi usvojenih u skladu sa ovom Direktivom. Odredbe treba da se naprave za kazne u odnosu na pravna i fizička lica. Obzirom da su pravna lica češće umiješana u pranje novca ili finansiranje terorističkih operacija, sankcije bi se trebale prilagoditi u skladu sa aktivnostima koje obavljaju pravna lica.

(42) Fizička lica koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u članu 2(1)(3)(a) i (b), u okviru strukture pravnih lica, ali na bazi nezavisnosti, bi trebala biti nezavisno odgovorna za usklađivanje sa odredbama ove Direktive, sa izuzećem člana 35.

(43) Pojašnjenje tehničkih aspekata pravila postavljenih u ovoj Direktivi može biti neophodno za obezbjeđivanje efektivne i dovoljno konzistentne implementacije ove Direktive, uzimajući u obzir različite finansijske instrumente, profesije i rizike u različitim zemljama članicama i tehničke razvoje u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Komisija bi shodno tome trebala biti ovlaštena da usvaja mjere za implementaciju, poput određenih kriterijuma za identifikaciju situacija visokog i niskog rizika u kojima pojednostavljena procedura sa klijentima može biti dovoljna ili bi bila adekvatnija pooštrenija procedura sa klijentima, pod uslovom da ne modifikuju osnovne elemente ove Direktive i pod uslovom da Komisija postupa u skladu sa principima ovdje postavljenim, nakon konsulatacije Vijeća za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

8

(44) Mjere neophodne za implementaciju ove Direktive trebaju biti usvojene u skladu sa Odlukom Savjeta 1999/468/EC od 28. juna 1999. koja postavlja procedure za praktikovanje ovlaštenja implementacije, dodijeljenih na Komisji [8]. U tu svrhu treba formirati novo Vijeće za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, koje će zamijeniti Vijeće za kontakt o pranju novca, uspostavljeno Direktivom 91/308/EEC.

(45) Imajući u vidu znatan broj izmjena i dopuna koji bi se trebali napraviti na Direktivi 91/308/EEC, trebalo bi je ukinuti zbog jasnoće.

(46) Obzirom da cilj ove Direktive, sprječavanje upotrebe finansijskog sistema u svrhe pranja novca i finansiranja terorizma, ne može biti dovoljno postignut od strane zemalja članica i stoga može, iz razloga nivoa i efekata aktivnosti, biti bolje postignut na nivou Zajednice, Zajednica može usvajati mjere, u skladu sa principom subsidijarnosti postavljenim u članu 5. Ugovora. U skladu sa principom proporcionalnosti, datim u tom članu, Direktiva ne ide izvan neophodnog u svrhu postizanja ovog cilja.

(47) Praktikujući svoje nadležnosti implementacije u skladu sa ovom Direktivom, Komisija treba da poštuje sljedeće principe: potreba visokog nivoa transparentnosti i konsultacija sa institucijama i licima obuhvaćenim ovom Direktivom i sa Evropskim parlamentom i Savjetom; potreba da se osigura da će nadležni organi biti sposobni da obezbijede konzistentnu usklađenost sa pravilima; ravnotežu troškova i koristi institucijama i licima obuhvaćenim ovom Direktivom na dugoročnim osnovama u svim mjerama za implementaciju; neophodnost poštovanja potrebne fleksibilnosti u primjeni mjera za implementicaju u skladu sa pristupom osjetljivim na rizik; neophodnost obezbjeđivanja koherentnosti sa ostalim zakonodavstvom Zajednice u ovoj oblasti; neophodnost zaštite Zajednice, njenih zemalja članica i drugih građana od posljedica pranja novca i finansiranja terorizma.

(48) Ova Direktiva poštuje osnovna prava i pridržava se principa priznatih naročito u Povelji osnovnih prava EU. Ništa u ovoj Direktivi ne treba tumačiti ili implementirati na način koji je inkonzistentan Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima,

USVAJA SE OVA DIREKTIVA:

POGLAVLJE I

9

PREDMETNA OBLAST, OBUHVAT I DEFINICIJE

Član 1.

1. Zemlje članice će obezbijediti da pranje novca i finansiranje terorizma budu zabranjeni.

2. U svrhe ove Direktive, sljedeća ponašanja, kada su počinjena na međunarodnom nivou, smatraće se pranjem novca:

(a) konverzija ili transfer imovine, sa znanjem da takva imovina potiče od kriminalnih aktivnosti ili iz nekog djela učešća u takvoj aktivnosti, u svrhe sakrivanja ili prikrivanja nezakonitog porijekla imovine ili iz pomaganja bilo kojih lica koja su uključena u izvršenje takve aktivnosti da bi se izbjegle zakonske posljedice njegovih aktivnosti;

(b) sakrivanje ili prikrivanje prave prirode, izvora, lokacije, ruspodjele, kretanja, prava u odnosu na, ili vlasništva imovine, znajući da takva imovina proističe iz kriminalnih aktivnosti ili iz djela učešća u takvoj aktivnosti;

(c) pribavljanje, posjedovanje ili upotreba imovine, sa znanjem, u vrijeme prijema, da takva imovina proističe iz kriminalne aktivnosti ili iz djela učešća u takvoj aktivnosti;

(d) učešće u, udruživanje za izvršenje, pokušaj izvršenja i pomaganje, podsticanje, olakšavanje i savjetovanje izvršenja bilo koje aktivnosti pomenute u prethodnim stavkama.

3. Pranje novca će se tretirati kao takvo čak i kada su se aktivnosti koje su stvorile imovinu koju treba oprati izvršile na teritoriji druge zemlje članice ili teritoriji neke treće zemlje.

4. U svrhe ove Direktive, ,,finansiranje terorizma'' znači obezbjeđivanje ili prikupljanje sredstava, bilo kojim načinom, direktno ili indirektno, sa namjerom da će biti upotrijebljena ili sa znanjem da će biti upotrijebljena, u potpunosti ili djelimično, za izvršenje bilo kojeg prekršaja uobuhvaćenog u značenju člana 1. do člana 4. Odluke Savjeta o okviru 2002/475/JHA od 13. juna 2002. o borbi protiv terorizma [9].

5. Saznanje, namjera ili svrha neophodni kao element aktivnosti pomenutih u paragrafima 2. i 4. mogu biti izvedeni iz objektivnih faktičkih okolnosti.

Član 2.

10

1. Ova Direktiva će se primjenjivati na:

(1) kreditne institucije;

(2) finansijske institucije;

(3) dolje navedena pravna i fizička lica koja postupaju u izvršavanju svojih profesionalnih aktivnosti:

(a) revizori, spoljašnje računovođe i poreski savjetnici;

(b) notari i druge nezavisne pravne profesije, kada učestvuju, bilo postupanjem u ime ili za svog klijenta u bilo kakvim finansijskim ili transakcijama nekretnina, ili pomaganjem u planiranju ili izvršenju transakcija za svog klijenta, a vezano za:(i) kupovinu ili prodaju stvarne imovine ili poslovnih tijela;(ii) upravljanje klijentovim novcem, hartijama od vrijednosti ili drugim sredstvima; (iii) otvaranje ili upravljanje bankarskim, štednih ili računa za hartije od vrijednosti;(iv)organizovanje doprinosa neophodnih za stvaranje, operativnost ili menađžment preduzeća;(v) stvaranje, operativnost ili menađžment trustova, preduzeća ili sličnih struktura;

(c) trustovi ili obezbjeđivači usluga za preduzeća koji nijesu već obuhvaćeni u tačkama (a) ili (b);

(d) agenti nekretninama;

(e) druga pravna ili fizička lica koja se bave trgovinom dobrima, samo u obimu u kojem su plaćanja izvršena u gotovom novcu u iznosu od 15 000 € ili visočijem, bilo da je transakcija izvršena u jednoj operaciji ili u više operacija koje izgledaju povezane;

(f) kazina.

2. Zemlje članice mogu odlučiti da pravna i fizička lica koja su angažovana u finansijskoj aktivnosti povremeno ili veoma ograničeno i tamo gdje postoji mali rizik pojave pranja novca ili finansiranja terorizma, ne potpadaju pod okvir člana 3.(1) ili (2).

Član 3.

U svrhe ove Direktive primjenjivaće se sljedeće definicije:

11

(1) ,,kreditna institucije'' odnosi se na kreditnu instituciju, kao što je definisana u prvom pod-paragrafu člana 1.(1) Direktive 2000/12/EC Evropskog parlamenta i Savjeta od 20. marta 2000., vezano za pokretanje i aktiviranje poslovanja kreditnih institucija [10], uključujući filijale u okviru značenja člana 1.(3) iste Direktive lociranih u Zajednici, koje imaju svoje matične kancelarije u ili izvan Zajednice;

(2) ,,finansijska institucija'' znači:

(a) poduzeće drugačije od kreditne institucije, koje obavlja jednu ili više od operacija obuhvaćenih u tačkama od 2. do 12. i 14. Dodatka I Direktive 2000/12/EC, uključujući i aktivnosti mjenjačnice (bureaux de change) i prenosa novca ili doznaka;(b) preduzeće za osiguranje valjano autorizovano u skladu sa Direktivom 2002/83/EC Evropskog parlamenta i Savjeta od 5. novembra 2002., koje se tiče životnih osiguranja [11], sve dok obavlja aktivnosti obuhvaćene gore pomenutom Direktivom; (c) investiciona firma kao što je definisana u tački 1. člana 4(1) Direktive 2004/39/EC Evropskog parlamenta i Savjeta od 21. aprila 2004., o tržištima sa finansijskim instrumentima [12];(d) kolektivna investicija koje se bavi marketingom, njegove jedinice ili akcije;(e) posrednik za osiguranje kao što je definisan u članu 2.(5) Direktive 2002/92/EC Evropskog parlamenta i Savjeta od 9. decembra 2002., o posredovanju za osiguranje [13], sa izuzetkom posrednika kao što je dato u članu 2.(7) iste Direktive, kada postupaju u odnosu na životno osiguranje i ostale usluge vezane za investiranje;(f) filijale, kada su locirane u Zajednici, finansijskih institucija kao što je dato u tačkama od (a) do (e), čije su matične kancelarije u ili izvan Zajednice;

(3) ,,imovina'' predstavlja sredstva bilo koje vrste, materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, fizički opipljiva ili neopipljiva, i pravna dokumenta ili instrumente u bilo kojoj formi uključujući elektronsku ili digitalnu, evidentirajući naziv na ili interes u takvim sredstvima;

(4) ,,kriminalna aktivnost'' znači bilo koji vid kriminalne umiješanosti u izvršenju ozbiljnog kriminala;

(5) ,,ozbiljni kriminal'' znači, u najmanjoj mjeri:

(a) djela kao što su definisana u članovima od 1. do 4. Odluke o okvirima 2002/475/JHA;(b) bilo koji od prekršaja definisanih u članu 3.(1)(a) Konvencije UN iz 1988. protiv nezakonitog prometa narkotičkim drogama i psihosomatskim supstancama;(c) aktivnosti kriminalne organizacije kao što je definisano u članu 1. Zajedničke akcije Savjeta 98/733/JHA od 21. decembra 1998. koji krivičnim prekršajem

12

definiše učešće u kriminalnoj organizaciji u zemljama članicama Evropske unije [14];(d) prevara, ozbiljna, u najmanjoj mjeri kao što je definisana u članu 1.(1) i članu 2. Konvencije o zaštiti finansijskih interesa Evropske zajednice [15];(e) korupcija;(f) svi prekršaji koji su kažnjivi lišavanjem slobode ili nalogom o pritvoru za maksimum od više od jedne godine ili, kao što je slučaj sa onim zemljama koje u svom zakonodavnom sistemu imaju minimum limita za prekršaje, svi prekršaji kažnjivi lišavanjem slobode ili nalogom o pritvoru za minimum od više od 6 mjeseci;

(6) ,,ovlašteno lice'' znači fizičko lice(a) koje u načelu posjeduje ili kontroliše klijenta i/ili fizičko lice u čije ime se obavlja određena transakcija ili aktivnost. Ovlašteno lice u najmanjoj mjeri, obuhvata:

(a) u slučaju korporativnih tijela;

(i) fizičko lice(a) koje u načelu posjeduje ili kontroliše pravno tijelo kroz direktno ili indirektno vlasništvo ili kontrolu nad dovoljnim procentom dionica ili glasačkih prava u tom pravnom tijelu, uključujući i kroz obveznice na donosioca, koje ne potiču od kompanije koja je navedena na regulisanom tržištu koje podliježe obavezi izvještavanja u skladu sa zakonodavstvom Zajednice ili podliježe ekvivalentnim međunarodnim standardima; procenat od 25% plus 1 akcija će se smatrati dovoljnim za ispunjavanje ovih kriterijuma;(ii) fizičko lice(a) koje na neki drugi način vrši kontrolu nad menađžmentom pravnog lica;

(b) u slučaju pravnih tijela, poput fondacija, i pravnih aranžmana, poput trustova, koji administriraju i distribuiraju sredstva:

(i) gdje su budući korisnici već utvrđeni, fizičko lice(a) koje je korisnik 25% ili više imovine pravnog aranžmana ili tijela;(ii) gdje individue koje imaju koristi od pravnog aranžmana ili tijela tek treba da budu utvrđene, klasifikacija lica u čijem je glavnom interesu pravni aranžman ili tijelo uspostavljeno ili operativno;(iii) fizičko lice(a) koje vrši kontrolu nad 25% ili više vlasništva pravnog anražmana ili tijela;

(7) ,,obezbjeđivači usluga za trustove i preduzeća'' znači bilo koje pravno ili fizičko lice koje putem poslovanja obezbjeđuje bilo koju od sljedećih usluga trećim licima:

(a) formiranjem preduzeća ili drugih pravnih lica;

13

(b) postupanjem kao ili aranžmanom za drugo lice da postupa u svojstvu direktora ili sekretara preduzeća, partnera u partnerstvu, ili slične pozicije u odnosu na druga pravna lica;

(c) obezbjeđivanjem registrovane kancelarije, poslovne adrese, korespondentske ili administrativne adrese i drugih sličnih usluga za preduzeće, partnerstvo ili bilo koje drugo pravno lice ili aranžman;

(d) postupanjem ili pripremajući za drugu osobu da postupa kao povjerenik izričitog trusta ili sličnog pravnog aranžmana;

(e) postupanjem ili pripremanjem za drugo lice da postupa kao naimenovani dioničar za drugo lice koje nije preduzeće registrovano na regulisanom tržištu koje podliježe obavezi izvještavanja u skladu sa zakonodavstvom Zajednice ili podliježe ekvivalentnim međunarodnim standardima;

(8) ,,politički izložena lica'' znači fizička lica koja imaju ili su imala prominentne javne funkcije i neposredni članovi porodice ili lica za koja se zna da su bliski saradnici takvih lica;

(9) ,,poslovni odnos'' znači poslovni, profesionalni ili komercijalni odnos koji je u vezi sa profesionalnim aktivnostima institucija i lica obuhvaćenih ovom Direktivom i za koji se očekuje, u vrijeme kada je kontakt uspostavljen, da imaju element trajanja;

(10) ,,školjka banka'' znači kreditnu instituciju ili neku instituciju angažovanu na ekvivalentnim aktivnostima, inkorporisanu u jurisdikciju u kojoj nema nikakvo fizičko prisustvo, a obuhvata znanstveno mišljenje i menađžment, i koja nije dio regulisane finansijske grupe.

Član 4.

1. Zemlje članice će obezbijediti da odredbe ove Direktive imaju široki obuhvat dejstava, u cjelosti ili djelimično, na profesije i kategorije djelatnosti, koje nijesu navedene sa institucijama i licima u članu 2.(1), koje su uključene u aktivnostima za koje postoji najveća vjerovatnoća da će se upotrijebiti u svrhe pranja novca i finansiranja terorizma.

2. Kada zemlja članica odluči da proširi dejstvo ovih odredbi na profesije i kategorije djelatnosti koje nijesu navedene u članu 2.(1), o tome će obavijestiti Komisiju.

14

Član 5.

Zemlje članice mogu usvojiti ili se uzdržati od primjene strožijih odredbi u oblasti obuhvaćenoj ovom Direktivom, u cilju sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma.

POGLAVLJE II

PROCEDURA SA KLIJENTOM

I DIO

Opšte odredbe

Član 6.

Zemlje članice će zabraniti svojim kreditnim i finansijskim institucijama držanje anonimnih računa ili anonimnih štednih knjižica. Izuzećem od člana 9.(6), zemlje članice će u svakom slučaju zahtijevati da vlasnici i ovlaštena lica postojećih anonimnih računa ili anonimnih štednih knjižica podliježu proceduri sa klijentom, što je ranije moguće i u svakom slučaju prije nego se takvi računi ili štedne knjižice upotrijebe na bilo koji način.

Član 7.

Institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom primjenjivaće mjere procedura sa klijentom u sljedećim slučajevima:

(a) prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa;

(b) prilikom obavljanja povremenih transakcija u iznosu do 15 000 € ili visočijim iznosima, bez obzira da li se transakcija vrši u jednoj operaciji ili više njih za koje se čini da su povezane;

(c) kada postoji sumnja u pranje novca ili finansiranje terorizma, bez obzira na bilo kakvo izuzimanje, olakšicu ili limitirani iznos;

15

(d) kada postoji sumnja u tačnost ili adekvatnost prethodno pribavljenih podataka o identifikaciji klijenta.

Član 8.

1. Procedura sa klijentom će obuhvatati:

(a) identifikaciju klijenta i verifikaciju klijentovog identiteta na bazi dokumentacije, podataka ili informacija pribavljenih iz pouzdanog i nezavisnog izvora;

(b) identifikaciju, gdje je to primjenljivo, ovlaštenog lica i preduzimanje adekvatnih mjera baziranih na riziku prilikom verifikacije klijentovog identiteta tako da je institucija ili lice obuhvaćeno ovom Direktivom zadovoljna činjenicom da zna ko je ovlašteno lice, uključujući, u odnosu na pravna lica, trustove i slične pravne aranžmane, preduzimajući mjere bazirane na riziku i druge adekvatne mjere ka razumijevanju vlasničke strukture i strukture kontrole klijenta;

(c) pribavljanje informacija o svrsi i namjeravanoj prirodi poslovnog odnosa;

(d) sprovođenje kontinuiranog nadzora poslovnog odnosa uključujući i analizu transakcija poduzetih tokom tog odnosa kako bi se obezbijedilo da su izvršene transakcije kozistentne sa znanjima institucije ili lica o klijentu, poslovanju i profilu rizika, uključujući, gdje je neophodno, izvor sredstava i obezbjeđujući da se dokumentacija, podaci ili informacije koje posjeduju redovno ažuriraju.

2. Institucije ili lica obuhvaćeni ovom Direktivom će primjenjivati svaku od procedura sa klijentom datih u paragrafu 1., ali mogu odlučivati o obuhvatu tih mjera baziranih na osnovama osjetljivim na rizik, u zavisnosti od tipa klijenta, poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije. Institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom će biti u mogućnosti da demonstriraju nadležnim organima navedenim u članu 37., uključujući i samo-regulatorna tijela, da je obuhvat mjera adekvatan s aspekta rizika pranja novca i finansiranja terorizma.

Član 9.

1. Zemlje članice će tražiti da se verifikacija identiteta klijenta i ovlaštenog lica obavi prije uspostavljanja poslovnog odnosa ili izvršavanja transakcije.

2. Izuzećem od paragrafa 1., zemlje članice mogu dozvoliti da se verifikacija identiteta klijenta i ovlaštenog lica dovrši tokom uspostavljanja poslovnog odnosa ukoliko je to neophodno da se ne bi ometalo normalno sprovođenje poslova i

16

gdje postoji mali rizik od pojave pranja novca ili finansiranja terorizma. U takvim situacijama ove procedure će biti dovršene čim je to praktično izvodljivo, nakon inicialnog kontakta.

3. Izuzećem od paragrafa 1. i 2. zemlje članice mogu, u odnosu na poslove sa životnim osiguranjima, dozvoliti verifikaciju identiteta korisnika u okviru politike da se to izvrši nakon što je poslovni odnos uspostavljen. U tom slučaju, verifikacija će se obaviti u vrijeme, ili prije vremena isplate ili u vrijeme ili prije vremena u kom korisnik namjerava da ostvari prava stečena u okviru te politike.

4. Izuzećem od paragrafa 1. i 2. zemlje članice mogu omogućiti otvaranje bankarskog računa pod uslovom da već postoje adekvatna obezbjeđenja koja će osigurati da se transakcije neće obaviti od strane klijenta ili u klijentovo ime sve dok nije ostvarena puna usklađenost sa prethodno navedenim odredbama.

5. Zemlje članice će tražiti da, u slučajevima kada dotične institucije ili lica nijesu u mogućnosti da se usklade sa tačkama (a), (b) i (c) člana 8(1), ne mogu izvršiti transakciju putem bankarskog računa, uspostaviti poslovni odnos ili izvršiti transakciju, ili će okončati poslovni odnos i razmotriti pravljenje izvještaja finansijskoj obavještajnoj službi u skladu sa članom 22. u vezi sa klijentom.

Zemlje članice neće biti u obavezi da primjenjuju prethodni pod-paragraf u situacijama kada su notari, nezavisne pravne profesije, revizori, eksterne računovođe i poreski savjetnici u toku sa uspostavljanjem pravne pozicije svog klijenta ili obavljanjem svog zadatka odbrane ili zastupanja svog klijenta u, ili u vezi sa sudskim procedurama, uključujući i savjetovanje o ustanovljavanju ili izbjegavanju procesa.

6. Zemlje članice će tražiti da institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom primjenjuju proceduru sa klijentom, ne samo sa svim novim klijentima već blagovremeno i sa ostalim, starim klijentima, na bazi osjetljivosti na rizik.

Član 10.

1. Zemlje članice će tražiti da svi klijenti kazina budu identifikovani, a njihov identitet verifikovan ukoliko kupuju ili razmjenjuju čipove za kockanje u vrijednosti od 2 000 € ili visočijem iznosu.

2. Kazina koja podliježu nadzoru države će u svakom slučaju biti u obavezi da ispune zahtjeve procedure sa klijentom ukoliko registruju, identifikuju i verifikuju identitet svojih klijenata odmah po ili nakon ulaska, bez obzira na iznos čipova za kockanje koji su kupljeni.

17

DIO II

Pojednostavljena procedura sa klijentom

Član 11.

1. Izuzimanjem iz članova 7(a) i (d), 8 i 9(1), institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom neće biti podložni zahtjevima datim u gore navedenim članovima kada je klijent kreditna ili finansijska institucija obuhvaćena ovom Direktivom, ili kreditna ili finansijska institucija koja se nalazi u trećoj zemlji koja takođe posjeduje zahtjeve ekvivalentne zahtjevima datim u ovoj Direktivi i koja je pod nadzorom u odnosu na usklađenost sa tim zatjevima.

2. Izuzimanjem od članova 7(a), (b) i (d), 8 i 9(1) zemlje članice mogu dozvoliti institucijama i licima obuhvaćenim ovom Direktivom da ne primjenjuju proceduru sa klijentom u odnosu na:

(a) navedena preduzeća čijim je hartijama od vrijednosti dozvoljena trgovina na regulisanim tržištima u okviru značenja Direktive 2004/39/EC u jednoj ili više zemalja članica i navedenih preduzeća iz trećih zemalja koji podliježu obavezi izvještavanja u skladu sa zakonodavstvom zajednice;

(b) ovlaštena lica zajedničkih računa koja posjeduju notari i druge nezavisne pravne profesije Zemalja članica, ili iz trećih zemalja pod uslovom da podliježu zahtjevima o borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma u skladu sa međunarodnim standardima i da podliježu nadzoru u odnosu na te zahtjeve i pod uslovom da su informacije o identitetu ovlaštenog lica dostupne, po zahtjevu, institucijama koje vrše funkciju depozitarnih institucija za zajedničke račune;

(c) domaćim javnim organima;

ili u odnosu na bilo kojeg drugog klijenta koji predstavlja mali rizik za pranje novca ili finansiranje terorizma, koji zadovoljava tehničke kriterijume uspostavljene u skladu sa članom 40(1)(b).

3. U slučajevim navedenim u paragrafima 1. i 2., institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom će u svakom slučaju prikupiti dovoljno informacija za utvrđivanje da li se klijent kvalifikuje za izuzimanje navedeno u ovim paragrafima.

4. Zemlje članice će obavijestiti jedna drugu i Komisiju o slučajevima kada smatraju da treća zemlja zadovoljava uslove postavljene u paragrafima 1. ili 2. ili

18

u drugim situacijama koji zadovoljavaju tehničke kriterijume uspostavljene u skladu sa članom 40(1)(b).

5. Izuzimanjem iz članova 7(a), (b) i (d), 8 i 9(1), zemlje članice mogu dozvoliti institucijama i licima obuhvaćenim ovom Direktivom da ne primjenjuju proceduru sa klijentom u odnosu na:

(a) polise životnih osiguranja u kojima godišnja premija nije veća od 1 000 € ili individualna premija ne iznosi više od 2 500 €;

(b) polise osiguranja za penzione šeme ukoliko ne postoji klauzula odricanja, a polisa se ne može upotrijebiti kao kolateral;

(c) penzije, starosne penzije ili slične šeme koje obezbjeđuju koristi prilikom penzionisanja zaposlenih, gdje se doprinosi obezbjeđuju oduzimanjem od plata i pravila takvih šema ne dozvoljavaju prenos interesa člana u okviru šeme;

(d) elektronski novac, kao što je definisan u članu 1(3)(b) Direktive 2000/46/EC Evropskog parlamenta i Savjeta od 18. septembra 2000. o pokretanju, obavljanju i pravilnoj superviziji poslovanja institucija elektronskog novca [16], gdje, ukoliko se sprava ne može dopunjavati, maksimalan iznos koji se nalazi u spravi ne iznosi više od 150 €, ili gdje je, ukoliko se sprava može nadopunjavati, nametnut limit od 2 500 € na ukupnu sumu kojom se vrši transakcija tokom jedne kalendarske godine, osim kada se iznos od 1 000 € ili više nadoknađuje u istoj kalendarskoj godini od strane nosioca, kao što je navedeno u članu 40(1)(b).

Član 12.

Kada Komisija usvoji odluku u skladu sa članom 40(4), zemlja članica će zabraniti institucijama i licima obuhvaćenim ovom Direktivom primjenu pojednostavljenih procedura sa klijentom kreditnim i finansijskim institucijama ili navedenim preduzećima iz treće zemlje na koje se odnosi, ili drugim tijelima u skladu sa datim situacijama, koji zadovoljavaju tehničke kriterijume uspostavljene u skladu sa članom 40(1)(b).

DIO III

Pojačana procedura sa klijentom

19

Član 13.

1. Zemlje članice će od institucija i lica obuhvaćenih ovom Direktivom tražiti da primjenjuju, na bazi osjetljivosti na rizik, pojačane mjere procedura sa klijentom, kao dodatak mjerama datim u članovima 7, 8 i 9(6), u situacijama koje po svojoj prirodi mogu predstavljati veći rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma, i minimum u situacijama datim u paragarafima 2, 3, 4 i drugim situacijama koje predstavljaju veći rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma koji zadovoljavaju kriterijume uspostavljene u skladu sa članom 40(1)(c).

2. Kada klijent nije bio fizički prisutan u svrhe identifikacije, zemlje članice će tražiti da te institucije i lica preduzmu specifične i adekvatne mjere radi kompenzovanja visočijeg rizika, na primjer primjenjivanjem jedne ili više od sljedećih mjera:

(a) obezbjeđivanje da se identitet klijenta utvrdi dodatnom dokumentacijom, podacima ili informacijama;

(b) dodatnim mjerama u cilju verifikacije ili potvrđivanja obezbijeđene dokumentacije ili zahtjevom za potvrdnim ovjerama od strane kreditne ili finansijske institucije obuhvaćene ovom Direktivom;

(c) obezbjeđivanjem da se prva operacija plaćanja izvrši putem računa koji je otvoren na ime klijenta u kreditnoj instituciji.

3. U odnosu na prekogranične korespodentne bankarske odnose sa odgovarajućim institucijama iz trećih zemalja, zemlje članice će od kreditnih institucija tražiti da:

(a) prikupe adekvatne informacije o instituciji iz treće zemlje kako bi u potpunosti razumjeli njeno poslovanje i kako bi iz javno dostupnih informacija utvrdili reputaciju institucije i kvalitet supervizije;

(b) istraže o kontroli sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma u instituciji iz treće zemlje;

(c) dobiju dozvolu od upravljačkog menađžmenta prije uspostavljanja novog korespodentskog bankarskog odnosa;

(d) dokumentuju pojedinačne odgovornosti svake od institucija;

(e) u odnosu na posredničke račune, budu zadovoljne da je kreditna institucija iz treće zemlje potvrdila identitet i izvršila kontinuiranu proceduru sa klijentima koji imaju direktan pristup računu korespodenta i da je u mogućnosti da obezbijedi adekvatne podatke iz procedure sa klijentom korespodentskoj instituciji, po zahtjevu.

20

4. U odnosu na transakcije ili poslovne odnose sa politički izloženim osobama koji žive u nekoj drugoj zemlji članici ili u trećoj zemlji, zemlje članice će tražiti od tih institucija i lica obuhvaćenih ovom Direktivom da:

(a) imaju adekvatne procedure bazirane na riziku kako bi utvrdili da li je klijent politički izložena osoba;

(b) imaju odobrenje od upravljačkog menađžmenta za uspostavljanje poslovnih odnosa sa takvim klijentima;

(c) preduzimaju adekvatne mjere da bi utvrdili izvor bogatstva i izvor sredstava koji su uključeni u poslovni odnos ili transakciju;

(d) sprovode naglašen tekući nadzor poslovnog odnosa.

5. Zemlje članice će zabraniti kreditnim institucijama da ulaze u ili nastavljaju korespodentski bankarski odnos sa ,,bankom školjkom'' i zahtijevaće da kreditne institucije preduzmu adekvatne mjere kako bi osigurali da se neće uključiti ili nastaviti korespodentski bankarski odnos sa bankom koja je poznata po omogućavanju da njene račune koriste banke školjke.

6. Zemlje članice će obezbijediti da institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom posvećuju posebnu pažnju na bilo kakvu prijetnju od pranja novca ili finansiranja terorizma koja bi mogla nastati iz proizvoda ili transakcija koje bi mogle da favorizuju anonimnost, i da preduzimaju mjere, ukoliko je potrebno, za sprječavanje njihove upotrebe u svrhe pranja novca ili finansiranja terorizma.

DIO IV

Postupanje treće strane

Član 14.

Zemlje članice mogu dozvoliti institucijama i licima obuhvaćenim ovom Direktivom da se oslanjaju na treću stranu u ispunjenju zahtjeva datih u članu 8(1)(a) do (c). Međutim, krajnja odgovornost za ispunjenje uslova počiva na instituciji ili licu obuhvaćenim ovom Direktivom, koji se oslanjaju na treću stranu.

21

Član 15.

1. Kada zemlja članica dozvoli kreditnim ili finansijskim institucijama datim u članu 2(1)(1)ili (2) koje se nalaze na njenoj teritoriji da se oslanja na nju kao na treću stranu u domaćem okruženju, ta zemlja članica će u svakom slučaju dozvoliti institucijama i licima navedenim u članu 2(1) koje se nalaze na njenoj teritoriji da priznaju i prihvate, u skladu sa odredbama datim u članu 14., rezultat procedure sa klijentom datoj u članu 8(1)(a) do (c), izvršenoj u skladu sa ovom Direktivom od strane institucije date u članu 2(1)(1) ili (2) u drugoj zemlji članici, sa izuzetkom mjenjačnica i odašljilaca ili prosljeđivača novca, a u skladu sa zahtjevima datim u članovima 16. i 18., čak i ukoliko su dokumentacija ili podaci na osnovu kojih se baziraju ti zahtjevi različiti u odnosu na one u zemlji članici koje se odnose na klijenta.

2. Kada zemlja članica dozvoljava oslanjanje na mjenjačnice i odašiljaoce i prosljeđivače novca, koji su dati u članu 3(2) i koje se nalaze na njenoj teritoriji kao na treću stranu u domaćem okruženju, ta zemlja članica će im u svakom slučaju dozvoliti da priznaju i prihvate, u skladu sa članom 14., rezultat procedure sa klijentom datoj u članu 8(1)(a) do (c), izvršenoj u skladu sa ovom Direktivom od strane institucije iste kategorije u drugoj zemlji članici i u skladu sa zahtjevima datim u članovima 16. i 18., čak i ako su dokumentacija ili podaci na osnovu kojih se baziraju ti zahtjevi različiti od onih u zemlji članici koje se odnose na klijenta.

3. Kada zemlja članica dozvoljava oslanjanje na lica data u članu 2(1)(3)(a) do (c) koja se nalaze na njenoj teritoriji, kao na treću stranu u domaćem okruženju, ta zemlja članica će im u svakom slučaju dozvoliti da priznaju i prihvate, u skladu sa članom 14., rezultat zahtjeva procedure sa klijentom datih u članu 8(1)(a) do (c), izvršenoj u skladu sa ovom Direktivom od strane lica datog u članu 2(1)(3)(a) do (c) u drugoj zemlji članici i u skladu sa zahtjevima datim u članovima 16. i 18., čak i ako su dokumentacija ili podaci na osnovu kojih se baziraju ti zahtjevi različiti od onih u zemlji članici koje se odnose na klijenta.

Član 16.

1. U svrhu ovod dijela, ,,treća strana'' imaće značenje institucija i lica koji su navedeni u članu 2., ili ekvivalentne institucije i lica koji su locirani u trećoj zemlji, a koji ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a) podliježu obavezi registracije profesije, priznate zakonom;

(b) primjenjuju zahtjeve procedure sa klijentom i zahtjeve čuvanja podataka kao što je dato ili ekvivalentno onome što je dato u ovoj Direktivi, a za njihovu usklađenost sa zahtjevima ove Direktive se vrši nadzor u skladu sa Dijelom II

22

Poglavlja V, ili su locirani u trećoj zemlji što nameće zahtjeve ekvivalentne onima datim u ovoj Direktivi.

2. Zemlje članice će obavijestiti jedna drugu i Komisiju o slučajevima za koje smatraju da treća zemlja ispunjava uslove date u paragrafu 1(b).

Član 17.

Kada Komisija usvoji odluku u skladu sa članom 40(4), zemlje članice će zabraniti institucijama i licima obuhvaćenim ovom Direktivom oslanjanje na treću stranu iz treće zemlje u ispunjavanju zahtjeva datih u članu 8(1)(a) do (c).

Član 18.

1. Treća strana će odmah napraviti informaciju traženu u skladu sa zahtjevima izloženim u članu 8(1)(a) do (c) instituciji ili licu obuhvaćenim ovom Direktivom, koja se odnosi na klijenta.

2. Bitni primjerci podataka i ostale važne dokumentacije o identifikaciji i verifikaciji identiteta klijenta ili ovlaštenog lica će odmah biti proslijeđeni, po zahtjevu, od treće strane ka instituciji ili licu obuhvaćenim ovom Direktivom, koja se odnose na klijenta.

Član 19.

Ovaj Dio se neće primjenjivati na vanjske ili agencijske odnose gdje se, na osnovu ugovornog aranžmana, vanjski obezbjeđivač usluge ili agent smatraju dijelom institucije ili lica obuhvaćenim ovom Direktivom.

POGLAVLJE III

OBAVEZE IZVJEŠTAVANJA

DIO I

23

Opšte odredbe

Član 20.

Zemlja članica će tražiti da institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom obraćaju posebnu pažnju na svaku aktivnost za koju smatraju da može biti, po svojoj prirodi, povezana sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, a naročito na kompleksne ili neuobičajeno velike transakcije i sve neuobičaejene oblike transakcija koje nemaju neku očiglednu ekonomsku ili vidljivo zakonitu svrhu.

Član 21.

1. Svaka zemlja članica će formirati FOS kako bi se efektivno borila protiv pranja novca i finansiranja terorizma.

2. Ta FOS će biti formirana kao centralna nacionalna služba. Biće odgovorna za prijem (i do dozvoljenog nivoa traženje), analizu i prosljeđivanje nadležnim organima dostavljene informacije koje se tiču potencijalnog pranja novca, potencijalnog finansiranja terorizma ili koje se zahtijevaju u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom ili regulativom. Njoj će biti obezbijeđena adekvatna sredstva kako bi ispunjavala svoje zadatke.

3. Zemlje članice će obezbijediti da FOS ima pristup, direktan ili indirektan, blagovremeno, finansijskim, administrativnim i informacijama implementatora zakona, koje su joj neophodne kako bi adekvatno obavljala svoje zadatke.

Član 22.

1. Zemlja članica će zahtijevati od institucija i lica obuhvaćenih ovom Direktivom i gdje je to moguće od njihovih direktora i zaposlenih da u potpunosti sarađuju na način da:

(a) odmah informišu FOS, po sopstvenoj inicijativi, kada institucije ili lica obuhvaćeni ovom Direktivom znaju, sumnjaju ili imaju realne osnove za sumnju da je počinjeno, već izvršeno ili se pokušava izvršiti pranje novca ili finansiranje terorizma;

(b) snabdijevajući odmah FOS, po njenom zahtjevu, svim neophodnim informacijama, u skladu sa procedurama uspostavljenim zakonodavstvom koje se primjenjuje.

24

2. Informacije koje se navode u paragrafu 1. biće proslijeđene FOS zemlje članice na čijoj teritoriji se nalazi institucija ili lice koje prosljeđuje informaciju. Informacije će uobičajeno prosljeđivati lice ili lica nazančeni u skladu sa procedurama datim u članu 34.

Član 23.

1. Izuzećem od člana 22(1) zemlje članice mogu, u odnosu na lica navedena u članu 2(1)(3)(a) i (b), imenovati adekvatno samo-regulatorno tijelo dotične profesije kao tijelo koje će prvenstveno biti informisano umjesto FOS. Bez izuzeća od paragrafa 2., imenovano samo-regulatorno tijelo će u takvim slučajevima odmah i ne-filtrirano prosljeđivati informaciju FOS.

2. Zemlje članice neće biti u obavezi da primjenjuju obaveze date u članu 22(1) koje se odnose na notare, nezavisne pravne profesije, revizore, eksterne računovođe i poreske savjetnike, u vezi sa informacijama koje dobijaju od ili pribavljaju u vezi sa nekim od svojih klijenata, u toku utvrđivanja pravne pozicije za svog klijenta ili obavljanju svog zadatka odbrane ili zastupanja tog klijenta u, ili u vezi sa sudskom procedurom, uključujući i savjetovanje o uspostavljanju ili izbjegavanju procedure, bilo da su te informacije dobijene ili pribavljene prije, tokom ili nakon takvih procedura.

Član 24.

1. Zemlje članice će tražiti od institucija i lica obuhvaćenih ovom Direktivom da se uzdrže od obavljanja transakcija za koje znaju ili sumnjaju da imaju veze sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, sve dok ne dovrše neophodnu aktivnost u skladu sa članom 22(1)(a). U skladu sa zakonodavstvom zemlje članice, mogu se dati instrukcije za ne-izvršavanje transakcije.

2. Kada se za takvu transakciju smatra da podstiče pranje novca ili finansiranje terorizma i gdje je uzdržavanje na takav način nemoguće ili postoji velika vjerovatnoća da će osujetiti napore praćenja korisnika operacija za koje se sumnja da su pranje novca ili finansiranje terorizma, institucije ili lica će obavijestiti FOS odmah nakon toga.

Član 25.

25

1. Zemlje članice će osigurati da ukoliko, tokom inspekcijske kontrole izvršene u institucijama ili kod lica obuhvaćenim ovom Direktivom od strane kompetentnih organa datih u članu 37., ili na neki drugi način, ti organi otkriju činjenice koje mogu biti u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, informisaće odmah FOS o tome.

2. Zemlje članice će osigurati da nadzorna tijela ovlaštena zakonom ili odredbom za nadzor akcija, deviznih tržišta i tržišta finansijskim derivatima, informišu FOS o otkriću činjenica koje mogu biti u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma.

Član 26.

Otkrivanje, bez skrivenih namjera kao što je predviđeno članovima 22(1) i 23. od strane institucije ili lica obuhvaćenih ovom Direktivom ili od strane zaposlenog ili direktora takve institucije ili lica, informacija izloženih u članovima 22. i 23. neće predstavljati kršenje bilo kakve restrikcije, u vezi sa ugovornim odnosom o otkrivanju informacija, ili bilo kakve zakonodavne, regulatorne ili administrativne odredbe, i neće uključivati instituciju ili lice ili njihovog direktora ili zaposlene u bilo kakvu vrstu zakonske obaveze.

Član 27.

Zemlje članice će preduzeti sve adekvatne mjere kako bi se zaštitili zaposleni institucija ili lica obuhvaćeni ovom Direktivom, koji izvještavaju o sumnji u pranje novca ili finansiranje terorizma, bilo interno, ili FOS od izloženosti prijetnjama ili neprijateljskim aktivnostima.

DIO II

Zabrana otkrivanja informacija

Član 28.

1. Institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom i njihovi direktori i zaposleni neće otkriti klijentu o kome je riječ ili nekom trećem licu činjenicu da je informacija

26

proslijeđena u skladu sa članovima 22. i 23. ili da se vrši ili da će možda vršiti istraga u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma.

2. Zabrana izložena u paragrafu 1. neće obuhvatiti otkrivanje nadležnim organima izloženim u članu 37., uključujući i samo-regulatorna tijela, ili otkrivanje u svrhe implementacije zakona.

3. Zabrana izložena u paragrafu 1. neće spriječiti otkrivanje između institucija iz zemalja članica, ili iz trećih zemalja pod uslovom da ispunjavaju uslove izložene u članu 11(1), koje pripadaju istoj grupi kao što je definisano članom 2(12) Direktive 2002/87/EC Evropskog parlamenta i Savjeta od 16. decembra 2002., o dopunskom nadzoru kreditnih institucija, poslovanja sa osiguranjem i investicionih preduzeća u finansijskom konglomeratu [17].

4. Zabrana izložena u paragrafu 1. neće spriječiti otkrivanje između lica izloženih u članu 2(1)(3)(a) i (b) iz zemalja članica, ili iz trećih zemalja koje nameću zahtjeve ekvivalentne onima izloženim u ovoj Direktivi, koja obavljaju svoje profesionalne aktivnosti, bilo kao zaposleni ili ne, u okviru istog pravnog lica ili mreže. U svrhe ovog člana, ,,mreža'' predstavlja veću strukturu kojoj lice pripada i koja dijeli zajedničko vlasništvo, menađžment ili kontrolu usagalašavanja.

5. Za institucije i lica navedene u članu 2(1)(1), (2) i (3)(a) i (b) u slučajevima vezanim za istog klijenta i za istu transakciju koja uključuje dvije ili više institucije ili lica, zabrana izložena u paragrafu 1. neće spriječiti otkrivanje između relevantnih institucija ili lica pod uslovom da su locirani u zemlji članici, ili u trećoj zemlji koja nameće zahtjeve ekvivalentne onima izloženim u ovoj Direktivi, i da su iz iste profesionalne kategorije i podliježu ekvivalentnim obavezama u odnosu na službenu tajnu i zaštitu ličnih podataka. Razmijenjene informacije će se upotrijebiti isključivo u svrhe sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma.

6. Kada lica navedena u članu 2(1)(3)(a) i (b) pokušavaju da odvrate klijenta od angažovanja u ilegalnu aktivnost, to neće predstavljati otkrivanje u smislu paragrafa 1.

7. Zemlje članice će informisati jedna drugu i Komisiju o slučajevima gdje smatraju da treća zemlja ispunjava uslove izložene u paragrafima 3,4 ili 5.

Član 29.

Kada Komisija usvoji odluku u skladu sa članom 40(4), zemlje članice će zabraniti otkrivanje između institucija i lica obuhvaćenih ovom Direktivom i institucija i lica iz treće zemlje o kojoj je riječ.

27

POGLAVLJE IV

ČUVANJE PODATAKA I STATISTIČKI PODACI

Član 30.

Zemlje članice će tražiti da institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom čuvaju sljedeću dokumentaciju i informacije za upotrebu u bilo kojoj vrsti istrage ili analiza u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma od strane FOS ili nekog drugog nadležnog organa u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom:

(a) u slučaju procedure sa klijentom, kopiju traženih referentnih dokaza, u periodu od najmanje pet godina nakon što je njihov poslovni odnos sa klijentom okončan;

(b) u slučaju poslovnih odnosa i transakcija, dodatni dokazi i evidencija, koji se sastoje od originalne dokumentacije ili kopija prihvatljivim u sudskim procesima u okviru primjenljivog nacionalnog zakonodavstva za period od najmanje pet godina nakon izvršavanja transakcije ili okončanja poslovnog odnosa.

Član 31.

1. Zemlje članice će tražiti od kreditnih i finansijskih institucija obuhvaćenih ovom Direktivom da primjenjuju, gdje je to moguće, u svojim filijalama i podružnicama u većinskom vlasništvu koje su locirane u trećim zemljama, mjere koje su minimum ekvivalentne onima izloženim u ovoj Direktivi u odnosu na proceduru sa klijentom ili čuvanje podataka.

Kada zakonodavstvo treće zemlje ne omogućava primjenu takvih ekvivalentnih mjera, zemlje članice će tražiti od dotičnih kreditnih i finansijskih institucija da informišu nadležne organe zemlje članice o kojoj je riječ.

2. Zemlje članice i Komisija će obavijestiti jedna drugu o slučajevima gdje zakonodavstvo treće zemlje ne omogućava primjenu neophodnih mjera u okviru prvog pod-paragrafa paragrafa 1. i može se poduzeti koordinirana aktivnost kako bi se došlo do rješenja.

3. Zemlje članice će zahtijevati, kada zakonodavstvo treće zemlje ne dozvoljava primjenu mjera navedenih u okviru prvog pod-paragrafa paragrafa 1., od

28

kreditnih ili finansijskih institucija da preduzmu dodatne mjere u cilju efektivnog rukovođenja rizikom od pranja novca ili finansiranja terorizma.

Član 32.

Zemlje članice će tražiti od svojih kreditnih i finansijskih institucija da imaju sisteme koji će im omogućiti da brzo i u potpunosti odgovore na zahtjeve od strane FOS ili od strane drugih organa, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, u skladu sa time da li održavaju ili su održavali tokom poslednjih pet godina, poslovni odnos sa preciziranim fizičkim ili pravnim licima i o prirodi tog odnosa.

Član 33.

1. Zemlje članice će obezbijediti sebi mogućnost revizije efektivnosti svojih sistema u borbi protiv pranja novca ili finansiranja terorizma, vođenjem precizne statistike o pitanjima bitnim za efektivnost takvih sistema.

2. Takva statistika će u minimumu obuhvatati broj izvještaja o sumnjivim transakcijama dostavljenim FOS, propratni materijal uz te izvještaje i pružaće na godišnjoj bazi broj istraživanih slučajeva, broj krivično gonjenih lica, broj lica koja su osuđena za krivično djelo pranja novca ili finansiranja terorizma i podatke o tome koliko je imovine zamrznuto, oduzeto ili konfiskovano.

3. Zemlje članice će obezbijediti objavljivanje konsolidovanih revizija tih statističkih izvještaja.

POGLAVLJE V

MJERE SPROVOĐENJA

DIO I

Interne procedure, obuka i povratne informacije

29

Član 34.

1. Zemlje članice će tražiti da institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom uspostave adekvatne i prilagođene politike i procese procedura sa klijentom, izvještavanja, čuvanja podataka, interne kontrole, procjene rizika, upravljanja rizikom, menađžmenta usaglašavanja i komunikacije, kako bi predvidjeli i spriječili operacije vezane za pranje novca ili finansiranje terorizma.

2. Zemlje članice će tražiti da kreditne i finansijske institucije obuhvaćene ovom Direktivom prenose bitne politike i procedure, gdje je to moguće, filijalama i podružnicama u većinskom vlasništvu koje su locirane u trećim zemljama.

Član 35.

1. Zemlje članice će tražiti od institucija i lica obuhvaćenih ovom Direktivom da preduzmu adekvatne mjere na način da njihov glavni kadar bude svjestan odredbi koje su na snazi, na bazi ove Direktive.

Te mjere će obuhvatati učešće njihovog glavnog kadra u posebnim tekućim programima obuke koja će im pomoći u prepoznavanju operacija koje mogu biti u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma i da ih uputi u postupanje u takvim slučajevima.

Kada fizičko lice koje potpada pod bilo koju od kategorija navedenih u članu 2(1)(3) obavlja svoje profesionalne aktivnosti kao zaposleni u nekom pravnom licu, primjenjivaće se obaveze iz ovog Dijela na to pravno lice, u odnosu na fizičko lice.

2. Zemlje članice će obezbijediti da institucije i lica obuhvaćeni ovom Direktivom imaju pristup ažuriranim informacijama o praksama perača novca i finansijera terorizma i o indikacijama koje navode na prepoznavanje sumnjive transakcije.

3. Zemlje članice će obezbijediti, gdje god je to moguće, blagovremenu povratnu informaciju o efektivnosti i pratećoj dokumentaciji uz izvještaje o sumnji u pranje novca ili finansiranje terorizma.

DIO II

Nadzor

30

Član 36

1. Zemlje članice će obezbijediti da mjenjačnice i trustovi i preduzeća koja vrše obezbjeđivanje usluga budu registrovani ili posjeduju dozvolu i kazina da posjeduju dozvolu kako bi mogli da obavljaju svoje aktivnosti legalno. Bez obzira na buduće zakonodavstvo Zajednice, zemlje članice će obezbijediti da poslovi prosljeđivanja i odašiljanja novca imaju dozvolu ili budu registrovani, kako bi legalno obavljali svoje poslovne aktivnosti.

2. Zemlje članice će tražiti od nadležnih organa da odbiju izdavanje dozvole ili registrovanje tijelima navedenim u paragrafu 1. ukoliko nisu uvjereni da je to lice koje bi efektivno upravljalo ili će upravljati takvim tijelom ili ovlašteno lice takvog tijela ispravna i adekvatna osoba.

Član 37.

1. Zemlje članice će tražiti od nadležnih organa da minimum efektivno vrše nadzor i preduzimaju neophodne mjere s aspekta obezbjeđivanja usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive od strane svih institucija i lica obuhvaćenih ovom Direktivom.

2. Zemlje članice će obezbijediti da nadležni organi imaju adekvatna ovlaštenja, uključujući ovlaštenje za prisilno stvaranje svake informacije koja je bitna za nadzor usklađenosti i vršenje provjera, i da imaju adekvatna sredstva za obavljanje svojih funkcija.

3. U slučaju kreditnih i finansijskih institucija i kazina, nadležni organi će imati pojačana ovlaštenja nadzora, i od značaja je mogućnost sprovođenja inspekcija na licu mjesta.

4. U slučaju pravnih ili fizičkih lica datih u članu 2(1)(3)(a) do (e), zemlje članice mogu dozvoliti da funkcije date u paragrafu 1. budu izvršavane na bazi osjetljivosti na rizik.

5. U slučaju pravnih ili fizičkih lica datih u članu 2(1)(3)(a) i (b), zemlje članice mogu dozvoliti da funkcije date u paragrafu 1. izvršavaju samo-regulatorna tijela, pod uslovom da su usklađena sa paragrafom 2.

DIO III

31

Saradnja

Član 38.

Komisija će pružiti pomoć koja može biti potrebna u olakšavanju koordinacije, uključujući razmjenu informacija između FOS u okviru Zajednice.

DIO IV

Kaznene odredbe

Član 39.

1. Zemlje članice će obezbijediti da se pravna i fizička lica obuhvaćena ovom Direktivom mogu smatrati odgovornima za kršenje nacionalnih odredbi usvojenih shodno ovoj Direktivi. Kazne moraju biti efektivne, proporcionalne i odvaraćajuće.

2. Bez obzira na prava zemalja članica da nameću krivične kazne, zemlje članice će obezbijediti, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, da se mogu preduzeti adekvatne administrativne mjere ili mogu nametnuti administrativne sankcije nad kreditnim i finansijskim institucijama za kršenje nacionalnih odredbi usvojenih u skladu sa ovom Direktivom. Zemlje članice će osigurati da ove mjere ili sankcije budu efektivne, proporcionalne i odvraćajuće.

3. U slučaju pravnih lica, zemlje članice će obezbijediti da minimum ona mogu biti smatrana odgovornim za prekršaje navedene u paragrafu 1. koji su počinjeni u njihovu korist od strane bilo kog lica koje postupa bilo individualno ili kao dio organa pravnog lica, koje ima vodeće pozicije u okviru pravnog lica, na osnovu:

(a) ovlaštenja zastupanja pravnog lica;

(b) ovlaštenje donošenja odluka u ime pravnog lica, ili

(c) ovlaštenja da vrši kontrolu u okviru pravnog lica.

4. Osim slučajeva već navedenih u paragrafu 3. zemlje članice će obezbijediti da se pravna lica mogu smatrati odgovornim kada nedostatak nadzora ili kontrole od strane lica navedenog u paragarafu 3. omogući izvršenje prekršaja navedenog u paragrafu 1. u korist pravnog lica od strane lica pod njegovim ovlaštenjem.

32

POGLAVLJE VI

MJERE IMPLEMENTACIJE

Član 40.

1. Kako bi se uzeo u obzir tehnički razvoj u borbi protiv pranja novca ili finansiranja terorizma i kako bi se obezbijedila jedinstvena implementacija ove Direktive, Komisija može, u skladu sa procedurom izloženom u članu 41(2), usvojiti sljedeće mjere implementacije:

(a) razjašnjenje tehničkih aspekata definicija u članovima 3(2) i (d), (6), (7), (8), (9) i (10);

(b) uspostavljanje tehničkih kriterijuma za procjenu situacija u smislu da li predstavljaju nizak rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma, kao što je navedeno u članu 11(2) i (5);

(c) uspostavljanje tehničkih kriterijuma za procjenu situacija u smislu da li predstavljaju visok rizik od pranja novca ili finansiranje terorizma, kao što je navedeno u članu 13.;

(d) uspostavljanje tehničkih kriterijuma za procjenu, u skladu sa članom 2(2), da li je opravdano ne-primjenjivanje ove Direktive na određena pravna ili fizička lica koja obavljaju određenu finansijsku aktivnost povremeno ili na veoma ograničenim osnovama.

2. U bilo kom slučaju Komisija će usvojiti prve mjere implentacije kako bi dala efektivnost paragrafima 1(b) i 1(d) do 15. juna 2006.

3. Komisija će, u skladu sa procedurom datom u članu 41(2), adaptirati iznose navedene u članovima 2(1)(3)(e), 7(b), 10(1) i 11(5)(a) i (d), uzimajući u obzir zakonodavstvo Zajednice, ekonomski razvoj i promjene u međunarodnim standardima.

4. Kada Komisija utvrdi da treća zemlja ne zadovoljava uslove izložene u članu 11(1) ili (2), članu 28(3), (4) ili (5) ili u mjerama uspostavljenim u skladu sa paragrafom 1(b) ovog člana ili člana 16(1)(b), ili da zakonodavstvo treće zemlje ne dozvoljava primjenu mjera izloženih u pod-paragrafu člana 31(1), usvojiće odluku koja to navodi u skladu sa procedurom izloženom u članu 41(2).

33

Član 41.

1. Komisiji će pomagati Vijeće za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, nadalje u tekstu nazvano ,,Vijeće''.

2. Kada se poziva na ovaj paragaraf, član 5. i 7. Odluke 1999/468/EC će se primjenjivati, uzimajući stoga u obzir odredbe člana 8. i pod uslovom da mjere implementacije usvojene u skladu sa ovom procedurom ne modifikuju osnovne odredbe ove Direktive.

Period izložen u članu 5(6) Odluke 1999/468/EC biće uspostavljen na tri mjeseca.

3. Vijeće će usvojiti svoja Proceduralna pravila.

4. Bez obzira na već usvojene mjere implementacije, implementacija odredbi ove Direktive u vezi sa usvajanjem tehničkih pravila i odluka u skladu sa procedurom izloženom u paragrafu 2. biće suspendovana četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive. Na prijedlog Komisije, Evropski parlament i Savjet mogu obnoviti navedene odredbe u skladu sa procedurama izloženim u članu 251. Ugovora i u tom cilju, obnoviti ih prije isticanja četvorogodišnjeg perioda.

POGLAVLJE VII

ZAVRŠNE ODREDBE

Član 42.

Do 15. decembra 2009. i minimum u trogodišnjim intervalima nakon toga, Komisija će napraviti izvještaj o implementaciji ove Direktive koji će podnijeti Evropskom parlamentu i Savjetu. Za prvi takav izvještaj, Komisija će uključiti posebne analize tretmana advokata i drugih nezavisnih pravnih profesija.

Član 43.

34

Do 15. decmbra 2010. Komisija će predstaviti izvještaj Evropskom parlamentu i Savjetu o procentu gornje granice iz člana 3(6), posebno obraćajući pažnju na moguću cjelishodnost i posljedice procentualnog smanjenja u tačkama (a)(i), (b)(i) i (b)(iii) člana 3(6) sa 25% na 20%. Na osnovu izvještaja Komisija će podnijeti prijedlog za amandmane na ovu Direktivu.

Član 44.

Ovim je ukinuta Direktiva 91/308/EEC.

Pozivanja na ukinutu Direktivu tumačiće se kao da su napravljena u odnosu na ovu Direktivu i tumačiće se u skladu sa korelacionom tabelom izloženom u Dodatku.

Član 45.

1. Zemlje članice će usvojiti zakone, regulative i administrativne odredbe neophodne za usklađivanje sa ovom Direktivom, do 15. decembra 2007. Neposredno nakon toga će proslijediti Komisiji tekst tih odredbi zajedno sa tabelom koja će prikazivati na koji način odredbe ove Direktive odgovaraju usvojenim nacionalnim odredbama.

Kada zemlje članice usvoje pomenute mjere, one će sadržati pozivanje na ovu Direktivu ili će biti praćene takvim pozivanjima u slučajevima njihovog javnog objavljivanja. Metodologiju takvih pozivanja izložiće zemlje članice.

2. Zemlje članice će proslijediti Komisiji tekst glavnih odredbi nacionalnog zakonodavstva koje usvajaju u oblasti obuhvaćenoj ovom Direktivom.

Član 46.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana nakon objavljivanja u Službenom listu Evropske unije.

Član 47.

Ova Direktiva je namijenjena zemljama članicama.

35

Urađeno u Strazburu, 26. oktobra 2005.

Za Evropski parlamentPredsjednikJ. Borrell Fontelles

Za SavjetPredsjednikD. Alexander

36