demografski i proizvodni resursi - lumens5plus · temeljni demografski pokazatelji • ukupan broj...

DEMOGRAFSKI I PROIZVODNI RESURSI

STANOVNIŠTVO

Čimbenik gospodarskog razvitka Hrvatske

• OSNOVNI ČINITELJ ALI I CILJ GOSP. RAZVITKA

• OSTVARENO BLAGOSTANJE-NIKAD DOSTIGNUTI CILJ

TEMELJNE PRETPOSTAVKE RAZVITKA

• Znanje koje stječemo

• Umijeda kojima ovladavamo

• Naslijeđe (genetsko i psihofizičko)

• Brojnost pučanstva

SNAGA UNUTRAŠNJEG TRŽIŠTA

• Broj stanovnika

• BDP po stanovniku

Temeljni demografski pokazatelji

• Ukupan broj stanovnika u trenutku popisa(Pt)je funkcija kretanja u vremenu “t”: nataliteta (N), mortaliteta (M), imigracija (I) i emigracija €.

Pt=f(N,M,I,E)

• Vitalni indeks (Vi) pokazuje broj živorođenih (N) na 100 umrlih (M)

Vi=N/M x 100

• Opda stopa nataliteta je broj živorođenih na 1000 stanovnikan=N/P x 1000

• Opda stopa fertiliteta (f) pokazuje broj živorođene djece na ukupan broj žena u fertilnom razdoblju tj. od 15. do 49. god.

f= N/Pf(15-49)

• Opda stopa mortaliteta (m) dobije se kao kvocijent broja umrlih u tijeku godine (M) i broja stanovnika sredinom godine (P) i to se pomnoži s 1000 (izražava se u promilima)

m= M/P x 1000

• Koeficijent starosti X(60 i više) pokazuje udio(%) osoba starih 60 i više godina u ukupnom stanovništvu

X(60 i više) = P(60+)/P x 100

• Kada udio osoba starih 60 i više godina dostigne 12%, smatra se da je stanovništvo te zemlje počelo starjeti.

BROJ STANOVNIKA HRVATSKE 1700. -2011.

Godina Broj stanovnika god.st. rasta

1700. 644.000

1800. 1.595.143 8,5%

1910. 3.460.584 10,7%

1991. 4.784.265 3,9%

2001. 4.437.460 - 0,72%

2011. 4.290.612 - 0,29%

Porast pučanstva kroz stoljeda

• U 18.st. porast 2,5 puta

• U 19.st. porast 2 puta

• U 20.st. Porast 1,5 puta

• Napučenost Hrvatske

• U 17. st. 11,4 osobe na 1 km2

• U 20. st. 84,5 osoba na 1 km2

Demografska tranzicija/prijelaz

• Kada stopa mortaliteta trajno padne ispod 30 umrlih na 1000 stanovnika, dok se stopa nataliteta neko vrijeme zadržava na razini iznad 30 živorođenih na 1000 stanovnika.

• Prijelaz s visokih stopa nataliteta na razinu ispod 30 živorođenih na 1000 stanovnika nastupio je u vedini zemalja zapadne Europe u drugoj polovici XIX. stoljeda i trajao je do 30- tih godina 20. stoljeda.

Demografska tranzicija u Hrvatskoj

• Između 1780. i 1820.g. prosječna stopa nataliteta je 42 promila

• Između 1820. i 1880. prosječna stopa nataliteta je između 38 i 44 promila.

• Broj živorođenih između 1780. i 1880. god. raste na današnjem teritoriju Hrvatske sa 62.000 na 110.000

• Nakon 1880. do 1930. stope nataliteta padaju od 40 na 30 promila

• Nakon 1930. stopa nataliteta pada ispod 30 promila te od tada započinje proces demografske tranzicije.

• Demografska tranzicija mortaliteta trajala je između 1880. i 1940. godine kada je opda stopa mortaliteta snižena od 30 na 15 i manje na 1000 stanovnika.

• Od 1930. godine stanovništvo Hrvatske ulazi u proces tranzicije nataliteta koja traje do 1980.

• Nakon 1980. godine Hrvatska zalazi u post tranzicijsku etapu u razvoju stanovništva

Negativni prirodni prirast po godinama 1991.-2001.

• 1990. 2.117

• 1991. -3.496

• 1992. -4.830

• 1993. -2.311

• 1994. -898

• 1995. -354

• 1996. 3.175

• 1997. 3.537

• 1998. -5.243

• 1999. -6.774

• 2000. -6.500

• 2001. -8.559

Negativni prirodni prirast po godinama 2002.-2010.

• 2002. - 10.475 2007. - 10.457

• 2003. - 12.907 2008. - 8.398

• 2004. - 9.449 2009. - 7.837

• 2005. - 9.298 2010. - 8.735

• 2006. - 8.932

Prirodni prirast stanovništva Hrvatske od 1957. do danas

• 1957. posljednji put je iznad 10 promila

• 1967. pada ispod 5 promila

• 1986. pada ispod 2 promila

• 1989. pada ispod 1 promil

• 1990. iznosi 0,5 promila

• Nakon 1990. godine broj umrlih sve više nadvisuje broj živorođenih i Hrvatska ima svake godine sve vede prirodno smanjenje stanovništva

SVJETSKO STANOVNIŠTVOu milijunima

God. Hrvatska Europa Svijet

---------------------------------------------------------

1800. 1,6 203 978

1900. 3,2 408 1.650

1990. 4,8 722 5.285

2008. 4,5 740 6.697

2011. 4,3 7.000

---------------------------------------------------------

Između 1900 i 1990. svjetsko stanovništvo raste 3,2 puta, europsko 1,8 a hrvatsko 1,5 puta.

MIGRACIJE

• Trajne selidbe tokom povijesti

• Migracijski saldo

- u 18.st. I 19. st. je pozitivan, tj. broj stanovnika raste brže od prirodnog

priraštaja

- od 1890. – 1900. iseljavanje iz Hrvatske se naglo povedava, a useljavanje smanjuje

- masovno iseljavanje između 1900-1914.

nakon Drugog svjetskog rata 1945-1955. i 1970. - tih godina- seljenje u Zap. Europu.

Unutrašnje migracije

• Iseljavanje iz ruralnih u urbane sredine

• Iseljavanje iz lokalnih u opdinska središta

• Privremene migracije –zanemarive za statistiku

Sastav stanovništva po spolu

• ½ muško + ½ žensko /biološka zakonitost/

• Izuzetak nakon ratova /manjak muškaraca na 1000 djevojčica dolazi 1030-1070 dječaka/

• Produžetak ljudskog vijeka

- višak muškaraca 0-40 god.

- višak žena iznad 60 god.

Stanovništvo po dobi

• Radni kontingent:

- muški 15-64 god.

- žene 15-59 god.

• Fertilno stanovništvo

- žene 15- 49

- muški 15- 64

Starenje stanovništva

• 18. st. prosječna starost 18-19 godina

• 19. st. 22-23

• 20.st 37

• Demografsko starenje 1910. 1991.

mlađih od 10 god. 25% 12%

starijih od 65 god. 5% 12,5%

umirovljenički problem

Gospodarska struktura stanovništva

• 1880. – 1931. – totalna dominacija agrarnog stanovništva

• 1950.- 1980. - prijelaz u industrijsko društvo

• 1981.- 2001. nestajanje agrarnog i apsolutna dominacija uslužnih djelatnosti

Ukupno aktivno stanovništvo

1880. 1991.

Poljodjelska zanimanja 84% 12,2%

Industrija i srod. zanim. 6,8% 20,0%

Uslužna i srodna zan. 6,1% 25,2%

Državne službe i ruk.os. 1,8% 40,0%

Izvan zanimanja 1,3% 2,6%

Rast svjetskog stanovništva

• Najvedi porast posljednjih 40 godina

• Najvedi klimaks ekspanzije u narednih trideset godina

Svjetsko stanovništvo1900.-1990. u milijardama

1900. 1950. 1990. Rast(%)• Zemlje u razvoju

1,07 1,68 4,08 143

• Razvijene zemlje

0,56 0,84 1,21 44

• SVIJET

1,63 2,52 5,30 110

• Prva milijarda – početkom 19. st.

• Druga milijarda- trebalo je 120 godina

• Treda milijarda – trebalo je 33 godine

• Četvrta milijarda – trebalo je 14 godina

• Peta milijarda – samo 13 godina

• Šesta milijarda- samo 12 godina

• Sedma milijarda- 11 godina (listopad 2011. g.)

• ---------------------------

• Procjena- za svaku milijardu trebati de 10 godina.

• Prije 2020. – svijet de imati 8 milijardi ljudi

Rast svjetskog stanovništva 1990.- 2100. god. (milijarde)

Stanovništvo (milijarde) Rast(%)

1990. 2025. 2100. 1990-2100

Zemlje u razvoju 4,08 7,07 10,20 150

Razvijene zemlje 1,21 1,40 1,50 24

SVIJET 5,30 8,47 11,70 121

Žarište problema

• Od 17 ljudi samo jedan de živjeti u razvijenim zemljama

• Najvedi priraštaj u subsaharskoj Africi, Sjevernoj Africi i Zapadnoj Aziji /Bliski istok/

• Problem migracija u razvijeni dio svijeta

• Epidemije gladi s katastrofalnim posljedicama

• Kronična nedovoljna ishranjenost- suvremene dimenzije gladi

• 1780 kalorija dnevno – donja granica

• Nemogudnost povedanja obradivih površina

PROIZVODNI KAPITAL

Pojam proizvodnog kapitala

• Bitan čimbenik poslovne aktivnosti (strojevi; tehnologija; oprema; zgrade; inovacije; patenti i dr.)

• Određuje i definira potencijalni nacionalni proizvod

• Mjerenje i usporedba proizvodnog kapitala različitih zemalja - pokazatelji ekonomske snage i dinamike rasta/pada

Proizvodni kapital i rast

• Mjerenje poslovne aktivnosti na nacionalnoj razini putem pokazatelja BDP

• BDP mjeri realnu novčanu vrijednost količine dobara i usluga proizvedenih u nacionalnom gospodarstvu tijekom godine dana.

• Cijene u bivšim socijalističkim sustavima nisu bile tržišni alokator oskudnih resursa, ved su postale administrativni alokator resursa

AGREGATNI MAKROEKONOMSKI MODEL

• Odrţavanje kratkoroĉne ravnoteţe u privredi postiţe se mijenjanjem krivulje AD.

• Odrţavanje dugoroĉne ravnoteţe u privredi postiţe se mijenjanjem krivulje AS.

• POVEĆANJE krivulje AS je povećanje krivulje proizvodnih mogućnosti zemlje – to je osnova cjelokupnog privrednog razvoja.

• Privredni razvoj jedna je od temeljnih tema ekonomskog razvoja od samih poĉetaka razvoja ekonomske teorije.

33

• Tržišne ekonomije (neo-klasična ekonomska doktrina)-počiva na mikroekonomskim načelima tržišne ravnoteže

• Postulat modela nije optimalna/maksimalna dugoročna stopa rasta, nego dugoročna ravnoteža koja se automatski uspostavlja na tržištu.(doktrina “nevidljive ruke”)

• Aktivnost pojedinca je rukovođena sebičnim porivom a rezultira zajedničkim koristima.

• Keynsova doktrina (protivi se individualističkoj raspodjeli bez državne intervencije)

• Temeljna pretpostavka koju je Keynes napadao je ideja učinkovitih tržišta.

• Ta ideja bila je potpuno ignorirana, dok je njegova politika poticanja potražnje, izvedena iz tog pobijanja , je s oduševljenjem prihvadena i primijenjena.

• Današnji konsenzus učinkovitih tržišta usvojio je keynesijansku poticajnu politiku i dramatično proširio njezinu primjenu, a istodobno zaboravio da su te politike bile rođene kroz pobijanje teorije učinkovitih tržišta (intelektualni bankrot politike)

Suprostavljeni ciljevi, nedosljedne teorije i zbrkane politike, predstavlja današnji vrhunac središnjeg bankarstva.

(Cooper George- Uzroci financijskih kriza- Masmedia 2009. str.89.)

• “Paradoks štednje”- ono što je poželjno u dugom roku (visoka štednja) u kratkom je roku nepoželjno jer proizvodi agregatnu potražnju nižu od proizvodnih kapaciteta u punoj zaposlenosti

• Pokazalo se da za krizu 70. god. visoke inflacije nije kriv Keynes nego oni koji su ga krivo tumačili ne vodedi računa o inflaciji, nego samo o zaposlenosti.

• Odnos Philipsove krivulje – rast potražnje-rast proizvodnje - pad nezaposlenih i rast cijena.

• Dolazi do pogrešnog tumačenja Keynesa, da kriza nije rezultat tržišne neravnoteže (Philips) nego pogrešne intervencije države i monetarnih vlasti

• Neoliberalna ekonomija od 80. godina samo je drugi naziv za “laisses fair” doktrine, koja je ponovo izazvala razočarenja i velike krize.

• Posebne velike štete takve teorije nastaju u tranzicijskim zemljama pa i u Hrvatskoj

POJAM PRIVREDNOG RAZVOJA

• A.Smith (1776) “ Istraţivanje bogatstva naroda” - tvrdi privredni razvoj poĉinje s podjelom rada.

• Podjela rada povećava produktivnost.

• Produktivnost povećava narodni dohodak.

• Povećanje narodnog dohotka povećava potrošnju.

• Povećanje potrošnje omogućuje povećanje podjele rada itd.

39


• TEORIJA PRIVREDNOG RAZVOJA razvijala se naroĉito nakon II svjetskog rata:

• 1.pristup – odmah nakon rata naglasak je stavljen na rast proizvodnje

• 2.pristup tijekom 1960-tih godina: model jednakosti – uz rast proizvodnje ugraĊeni su i elementi smanjivanja siromaštva i preraspodjele imetka.

• 3.pristup tijekom 1980-tih godina: model odrţivog rasta – naglasak na oĉuvanje okoliša.

40


• ODRŢIVI RAZVOJ je razvoj u kome svaka generacija predaje veći iznos neto resursa od onih koje je primila.

• Neto resurse ĉine prirodni resursi, okoliš, znanje, tehnologija, fiziĉki i ljudski kapital.

• Odrţivi razvoj osigurava MEĐUGENERACIJSKU JEDNAKOST – to znaĉi da se i budućim generacijama osiguravaju isti uvjeti razvoja kao i sadašnjim.

41


• PRIVREDNI RAZVOJ je dinamični proces povećavanja stupnja zadovoljenja ljudskih potreba.

• To je proces stalne promjene ljudskih potreba i mogućnosti njihova zadovoljenja.

• Veći stupanj razvoja proizvodnih mogućnosti znaĉi povećanje KOLIĈINE I KVALITETE proizvodnih faktora i stupnja EFIKASNOSTI njihove uporabe, omogućuje i veći stupanj zadovoljenja materijalnih potreba društva i kvalitetu ţivljenja (bolji okoliš, zdravlje i dr.).

42


• Moderna ekonomska teorija nastoji kvantificirati STUPANJ PRIVREDNOG RAZVOJA.

• Većina ekonomista mjeri razinu domaćeg proizvoda kao mjeru privrednog razvoja, a porast domaćeg proizvodakao mjeru tempa privrednog razvoja.

• MeĊunarodne usporedbe: razina BDP per capita.

• Brzina razvoja: stope rasta realnog BDP-a.

• PRIVREDNI RAZVOJ JE DINAMIĈNI PROCES DUGOROĈNOG PORASTA REALNOG DOMAĆEG PROIZVODA UKUPNO I PO GLAVI STANOVNIKA (nije toĉno odreĊeno koliko to dugoroĉno treba biti).

43

GLAVNE ZNAČAJKE RAZVIJENIH ZEMALJA

• Svaka zemlja na temelju svojih specifiĉnih ograniĉenja treba izraditi vlastitu STRATEGIJU DUGOROĈNOG RAZVOJA.

• Razvijene zemlje imaju neke zajedniĉke karakteristike u ekonomskoj, politiĉkoj i socijalnoj sferi.

• U ekonomskoj sferi: visoka kapitalna opremljenost, visoka produktivnost rada, povećanje industrije i usluga u BDP-u, stimuliranje poduzetništva, vaţnost meĊunarodne razmjene, razvijen sustav financijskih institucija i trţišta kapitala, razvijen sustav komunikacija, razvijen pravni sustav i zaštita privatnog vlasništva, briga za okoliš.

44

GLAVNE ZNAČAJKE RAZVIJENIH ZEMALJA

• U politiĉkoj sferi: demokratska vlast i višestranaĉki sustav, osobna sloboda svakog pojedinca, smanjivanje rasne, vjerske, nacionalne ili politiĉke diskriminacije.

• U socijalnoj sferi: socijalna skrb siromašnih i hendikepiranih osoba, porast stupnja urbanizacije, porast stupnja zdravstvene zaštite, porast stupnja obrazovanja, smanjivanje nepismenosti.

45

TEORIJA PRIVREDNOG RAZVOJA

• TEORIJA PRIVREDNOG RAZVOJA bavi se istraţivanjem meĊuovisnosti izmeĊu ekonomskih varijabli koje odreĊuju DUGOROĈNI POTENCIJALNI RAZVOJ neke zemlje.

• To znaĉi dugoroĉni maksimalni porast realnog domaćeg proizvoda i per capita domaćeg proizvoda.

• Maksimalni porast domaćeg proizvoda postiţe se onda kada su svi proizvodni ĉimbenici potpuno zaposleni.

• Maksimalni proizvodni kapacitet nacionalne privrede u danom vremenu odreĊen je koliĉinom i kvalitetom raspoloţivih proizvodnih ĉimbenika zemlje.

46


• PORAST MATERIJALNOG BLAGOSTANJA moţe se postići: a) povećanjem veliĉine raspoloţivih ĉimbenika

• i/ili

• b) povećanjem produktivnosti raspoloţivih proizvodnih ĉimbenika.

• Tijekom vremena povećava se veliĉina raspoloţivih proizvodnih resursa (porast stanovništva, znanja, informacija, kapitala itd.).

• To znaĉi da se povećava maksimalni kapacitet, a time i privredni razvoj.

47


• Radi postizanja ŠTO BRŢEG TEMPA PRIVREDNOG RAZVOJA nastojalo se odrediti udio pojedinih proizvodnih faktora u stvarnom privrednom razvoju zemlje u odreĊenom vremenskom razdoblju.

• Prvu takvu analizu napravio je E.F.Denison za SAD: porast realnog BDP za SAD (1929-1957) iznosio je 2,93%.

• Porast ulaganja proizvodnih faktora pridonijelo je tom porastu 2% (povećanje ulaganja rada 1,57%, povećanje ulaganja kapitala 0,43%).

• Porast produktivnosti proizvodnih faktora pridonijelo je tom porastu 0,93% (najveći udio od 0,58% ima porast znanja).

48


• U teoriji privrednog razvoja i u modelima rasta INVESTICIJE imaju dvostruku ulogu.

• Prvo, investicije su komponenta agregatne potraţnje i procesom multiplikatora utjeĉu na veliĉinu domaćeg proizvoda.

• Drugo, investicije omogućuju povećanje proizvodnih kapaciteta i povećanje ukupne ponude. Investicije su nuţni uvjet privrednog razvoja.

49


• Povećanje proizvodnih kapaciteta, koje su posljedica I, uvjetuje povećanje AD da bi se ti kapaciteti iskoristili.

• Povećanje AD uvjetuje povećanje proizvodnih kapaciteta da bi se AD zadovoljila.

• Središnji problem moderne teorije privrednog rasta: kako odrediti da proizvodni kapacitet tj. potencijalni proizvod i agregatna potraţnja tijekom vremena rastu istom stopom – kako bi se izbjegle nezaposlenost i inflacija.

50


• U razvijenim zemljama naglasak je na agregatnoj potraţnji: što uĉiniti da AD tijekom vremena raste po stopi koja će omogućiti potpuno korištenje rastućih proizvodnih kapaciteta.

• U nerazvijenim privredama naglasak je na strani ponude: što uĉiniti da proizvodni kapaciteti rastu po stopi kojom će zadovoljiti rastuću AD uvjetovanu ĉesto visokom stopom rasta stanovništva.

51


• RAST PROIZVODNIH KAPACITATA TJ. RAST POTENCIJALNOG OUTPUTA UVJETUJE INVESTICIJE.

• INVESTICIJE SE FINANCIRAJU ŠTEDNJOM.

• ZATO JE ODNOS ŠTEDNJE I INVESTICIJA SREDIŠNJI PROBLEM TEORIJE PRIVREDNOG RAZVOJA.

52

ZADUŽIVANJE I RAZVOJ

• Da bi se povećale investicije, a time i stopu privrednog razvoja, nerazvijene zemlje poseţu za INOZEMNOM ŠTEDNJOM.

• Bilanca investicija:• I = Sp+Sk+Sg+ΔL = S+ΔL• odnosno ΔL = I-S• Ukupne investicije financiraju se domaćom

štednjom S (koja je zbroj štednje poduzeća Sp, stanovništva Sk i drţave Sg) ili neto porastom zaduţivanja u inozemstvo-inozemnom štednjom ΔL.

• PORAST ZADUŢENOSTI U INOZEMSTVU=VIŠAK INVESTICIJA NAD DOMAĆOM AKUMULACIJOM.

53

Proizvodni kapital i nacionalno bogatstvo

• Oskudne resurse treba koristiti optimalno• Resurse ili fondove nazivamo zalihama kad se radi o

proizvodnom kapitalu• Nije dovoljno redi kako je ostvarena visoka ili niska

stopa rasta BDP-a, nego i utvrditi dali je ta stopa rasta rezultat potpunog korištenja raspoloživih resursa.

• NACIONALNO (DRUŠTVENO) BOGATSTVO JE PRIBRAJANJE PRIRODNOG KAPITALA (prirodnih izvora) ZALIHAMA PROIZVODNOG KAPITALA

• NB(DB)= Kpr + Kpz

• Svako povedanje proizvedenog bogatstva istodobno je i smanjenje prirodnog kapitala (ruda; ugljena; nafte i dr.)

• Te se promjene ne zbivaju u istom omjeru, jer bi tada ukupno nacionalno bogatstvo ostalo nepromijenjeno

• Razliku kojom se u procesu transformacije prirodnog u proizvedeni kapital uvedava ukupno nacionalno bogatstvo, čini ljudski rad.

Prirodni kapital

• Čine oni elementi prirodne sredine koji se dadu obraditi, oblikovati, preraditi u uporabno dobro

• Kpr= Σ Ko + ΣKš + L

• K= prirodni kapital, Ko= rudno bogatstvo, Kš= šumsko bogatstvo; L= zemljište

Proizvodni kapital i proizvedeno bogatstvo

• Proizvedeno bogatstvo su sve one materijalnevrijednosti kojima raspolaže neko nacionalno gospodarstvo, a koje su rezultat ljudskog rada.

• Kpz= Kk + Kj +Kn + Kd + Kp

• Kpz= proizvedeno bogatstvo/kapital, Kk=kulturni spomenici/kapital;

• Kj= javni fondovi/kapital materijalne infrastrukture;

• Kn = javni fondovi intelektualne infrastrukture;

• Kd = neproizvodni fondovi privatnih dobara; Kp = proizvodni fondovi/kapital

Proizvodni kapital i obrtni fondovi

• Kada od proizvedenog nacionalnog kapitala isključimo kulturni kapital, javni kapital materijalne i intelektualne infrastrukture te privatni neproizvodni kapital, dobijemo PROIZVODNI KAPITAL

• Nacionalni proizvodni kapital čine fiksni i obrtni fondovi pa je:

• Kp = Σ F+ Σ f

Kp = proizvodni kapital; F=fiksni fondovi/ kapitalni fondovi/ osnovna sredstva; f= obrtni fondovi /obrtna sredstva/zalihe

• Obrtni fondovi svoju cjelokupnu vrijednost na “vidljiv” način prenose (ugrađuju) na gotov proizvod u jednom proizvodnom ciklusu.

• Fiksni fondovi “nevidljivo”prenose svoju vrijednost na gotov proizvod tijekom više proizvodnih ciklusa.

• Fiksni proizvodni kapital sastoji se od strojeva, alata, poslovnih zgrada, građevinskog zemljišta i opreme.

POLITIKA PRIVREDNOG RAZVOJA

• 4 TEMELJNJA PROBLEMA za brţi privredni razvoj:

– AKUMULACIJA FIZIĈKOG KAPITALA

– PROMJENA PRIVREDNE STRUKTURE

– VANJSKA TRGOVINA

– ULOGA DRŢAVE I TRŢIŠTA U PROCESU PRIVREDNOG RAZVOJA.

60

1. AKUMULACIJA KAPITALA

• Nedostatak fiziĉkog kapitala, prije svega infrastrukture.

• Zbog toga je nuţno INVESTIRATI.

• Da bi se financirale investicije nuţna je DOSTATNA DOMAĆA AKUMULACIJA (ŠTEDNJA).

• Zbog toga je velika pozornost posvećena domaćoj akumulaciji.

• Na toj razini razvoja teoretiĉari istiĉu nuţnost DOMAĆE AKUMULACIJE TJ. DOMAĆE ŠTEDNJE.

61

2. PROMJENA PROIZVODNE STRUKTURE

• Tijekom privrednog razvoja mijenja se struktura proizvodnje.

• Udio poljoprivrede u proizvodnji i zaposlenosti opada, a raste udio industrije i usluga.

• Udio industrije u BDP-u u zemljama s niskim dohotkom porastao je od 27% u 1965.g. na 34% u 1988.g.

• POLITIKA TRANSFERA FINANCIJSKIH SREDSTAVA I RADNE SNAGE iz poljoprivrede imala je u mnogim zemljama štetne posljedice za razvoj poljoprivrede, ali i za ukupni privredni razvoj.

62

3. VANJSKA TRGOVINA

• Ranije se smatralo da vanjska trgovina moţe biti štetna za privredni razvoj.

• ZUR-u su uglavnom izvozile primarne proizvode.

• Zbog toga je formuliran pristup razvoja temeljen na SUPSTITUCIJI UVOZA, kako bi se omogućio rast domaćim sektorima, štedile devize i smanjila uvozna ovisnost domaće privrede.

• Posebno je naglašena vaţnost samodovoljnosti u proizvodnji hrane.

63

3. VANJSKA TRGOVINA

• Ipak uspješnije su bile zemlje koje su provodile POLITIKU PROMICANJA IZVOZA i temeljile politiku razvoja na rastu izvoza.

• ISTRAŢIVANJA: liberalizacija vanjske trgovine, a ne politika ograniĉavanja uvoza i supstitucije uvoza UTJEĈE NA UBRAZANJE PROCESA PRIVREDNOG RAZVOJA.

• PORAST IZVOZA DOVODI I DO POBOLJŠANJA U BILANCI PLAĆANJA.

64

3. VANJSKA TRGOVINA

• BROJNE STUDIJE POKAZUJU DA SU REZULTATI FUNKCIONIRANJA PRIVREDE TIM BOLJI ŠTO JE NJEZINA OTVORENOST VEĆA.

• VEĆEM STUPNJU OTVORENOSTI ODGOVARA VEĆA STOPA RASTA BRUTO DOMAĆEG PROIZVODA I MANJA STOPA INFLACIJE.

65

demografski i proizvodni resursi - lumens5plus · temeljni demografski pokazatelji • ukupan broj...

Documents