demencije 2

Demencije

Alzheimerova bolest

Prilog

Alzheimerova demencija (AD)

AD =>kronična progresivna neurodegenerativna demencija obilježena stvaranjem amiloidnih (neuritičnih ,senilnih)plakova i neurofibrilnih čvorova(nakupina).

(Demarin,V.,Trkanjec, Z.: Neurologija.Medicinska naklada .Zagreb.2008.)


Demencija je klinički sindrom kojeg obilježava gubitak stečenih kognitivnih i emotivnih sposobnosti koje značajno narušava aktivnosti svakodnevnog življenja.

Poznato je više od 50 bolesti koje uzrokuju demenciju od kojih je najčešća Alzheimerova bolest(2/3 svih demencija).

1906.g.opisao njemački psihijatar Alois Alzheimer,opisavši pacijenticu u dobi od 51.g.


Godišnje se registrira 3 nova oboljela na 100 000 stanovnika u dobi od 60.g.Dok se u dobi iznad 60.g. pojavi 125 na 100 000 st.

U Hrvatskoj nema točan registar oboljelih ali se broj oboljelih kreće oko 60 000.

Bolesnici predstavljaju veliki financijski,socijalni i emocionalni teret za društvo i obitelj.

Čimbenici rizika

Starija životna dob Pozitivna obiteljska anamneza Nešto češće ženski spol Osobe s nižim obrazovanjem Čimbenici iz okoline(aluminij,živa,virusi…) Osobe s povišenim

kolesterolom,hipertenzijom,nedovoljna tjelesna aktivnost

Osobe koje su preboljele moždani udar

Klinička slika

Na početku blagi gubitak pamćenja nakon čega slijedi progresivna demencija,postupno zahvaća govor i vizualne sposobnosti.

Pacijent otežano govori,ima probleme u organizaciji i snalaženju.

Bolest i promjene koje nastaju možemo podijeliti u 4 faze(rani,srednji,kasni i završni stadij).

Klinička slika

Rana faza =>gubitak pamćenja (koji se teško opaža).

-kognitivni problemi(održavanje financija i obavljanje profesionalnih aktivnosti,vožnja automobila,održavanjem kućanstva).

-promjene zbunjuju pacijenta,često se izgube u šetnji ili vožnji.

-gubitak inhibicije i agresije,izmjenjuje se s pasivnošću i povlačenjem.

Klinička slika

Srednja faza=>ne mogu više obavljati posao,izgube se,”vanjska fasada” može biti održana.

-gubitak prosuđivanja i razumijevanja,poremećen je govor

-apraksija(= organske smetnje mozga koje se očituju nesposobnošću planiranja ili izvršavanja složenih radnji) ometa motoričke radnje i vizualne defekte

-poremećaj u prehrani,rješavanju jednostavnih zadataka

Klinička slika

Kasni stadij=>pacijenti su totalno dezorijentirani ,prisutne su deluzije krađa,

nevjere,pogrešne indentifikacije osoba.

-gubitak inhibicije i agresija izmjenjuju se s pasivnošću i povlačenjem.

-poremećen je ritam spavanja i budnosti.

-poremećaj ravnoteže i pojavljuje se rigidnost mišića.

Klinička slika

Završni stadij =>bolesnik je rigidan,tih,inkontinentan,nepokretan,potpuno ovisi o tuđoj pomoći.

Mogu se pojaviti epi-napadajiSmrt najčešće nastaje zbog plućnih

bolesti,bolesti srca i infekcije

Dijagnoza

AnamnezaKlinička slikaEEGCTPETMR

Fizioterapijske procedure

Neurološka procjena=>kratkoročni ciljevi U prva dva stadija bolesti terapiju ćemo prilagoditi

stanju bolesnika,ali važno je naglasiti da je čim duže potrebno održati stojeći položaj i aktivnosti svakodnevnog života.

U posljednja dva stadija pacijent je slabo pokretan tj.nepokretan i tada pristupamo “borbi” protiv komplikacija dugotrajnog ležanja.

Važno je uključiti i druge članove tima;kao što su radni terapeut,psiholog,logoped medicinska sestra.

Što možemo učiniti za bolesnika i na koji način?

Provesti edukaciju bolesnika i osobe koja se brine o bolesniku

Prilagoditi uvijete stanovanja pokretljivosti bolesnika i izolirati ga od vanjske buke

Promjeniti bolesnikov način života(ako radi =>mirovina,prestati upravljati automobilom...)

Donijeti sve pravne odluke dok je bolesnik u mogućnosti donosti odluke(punomoć,oporuku...)

Rješavanje svih ostalih tjelesnih bolesti(manjih operacija...),te redovita kontrola općeg fizičkog stanja

Izbjegavati kretanje na duže bez pratnje


Obitelji savjetovati povezivanje s udrugama oboljelih od AD,ili obiteljima oboljelih,psiholozima,psihijatrima...Zbog svoje nemoći a svjestan svojih poteškoća na početku bolesti ,pacijent osijeća strah,tjeskobu ,uznemirenost i agresiju.

Trebamo razgovarati s bolesnikom jednostavnim rečenicama o svemu,izbjegavati sukobe,biti strpljivi u radu s njim.

Omogućiti kontakt s drugim bolesnicima dok je još moguća komunikacija,druženje

Poticati ga na jednostavne radnje koje je i prije radio(kupovina,jednostavniji poslovi,vježbe čitanja,pisanja,šetnje,samostalno održavanje osobne higijene.


Održavanje dostojanstva bolesnika urednim odjevanjem,njegovim prisustvom pri posjetama i zajedničkim obrocima.

Paziti na kvalitetnu prehranu,posjeti mjestima koje je i prije posječivao

Primjena fizikalne terapije kod oboljelih

Program rada s pacijentom prvenstveno ovisi o dobi pacijenta u kojoj je postavljena dijagnoza i o njegovom dotadašnjem stilu života.

Pacijenti najčešće u sjedećem položaju zazimaju nepravilan položaj što dovodi do bolnih stanja ,a obzirom da pacijenti teško opisuju što ih boli,to kod ovih bolesnika izaziva nemir i agresiju.

Savjetovati i poticati čim više promjenu položaja i kretanje,a ako sjedi poticati ga pravilno sjedenje.


U sjedećem položaju možemo provditi vježbe disanja,vježbe za jačanje i održavanje pokretljivosti ruku,vježbe pomoću pomagala(malih loptica,traka...predmeta iz svakodnevnog života);vježbe istezanja-ali uz našu pomoć ili na našu “komandu”.Cijelu terapiju možemo provoditi uz glazbu koja odgovara pacijentu.


Vježbe disanja možemo provoditi tako da bolesnik puše u ping-pong lopticu ili u balon.

Vježbe za finu motoriku šake postižemo pomoću malih predmeta koje pacijent premješta po stolu,potičemo crtanje pisanje.


U stojećem položaju i pri hodanju upozoravati pacijenta na pravilno držanje i poticati ga na svakodnevne šetnje uz pratnju,može mu se također dati da nosi primjereni teret.

Ukoliko je bolesnik nepokretan ,obavezno mijenjanje položaja,prevencija dekubitusa i kontraktura.Neophodno je provoditi pasivne vježbe u svim posturalnim položajima.

Masaža cijelog tijela uz korištenje antidekubitalnih krema na rizičnim mjestima.

Ukoliko je neophodna aplikacija neke od elektroprocedura (npr.zbog boli) ,potrebno se posavjetovati s liječnicima koji su dobro educirani o radu s ovakvim bolesnicima.

SRT tehnika

provjerena tzv. SRT tehnika (trening s raspoređenim ponavljanjem) (Pecotić i sur., 2001.). Evo opisa primjene SRT tehnike:

Kći pacijentice koja je preuzela ulogu njegovateljice priča: vozim majku u Alzheimerov centar svaki radni dan. Vozimo se pedesetak minuta. Svaki čas me pita: «Kamo idemo?». Odgovaram: «U školu.» i tako u nedogled. Sutradan sam odlučila pokušati sa SRT tehnikom. Još prije polaska rekla sam joj: «Mama, sad idemo u školu.». Nakon kraćeg vremena pitala sam je kamo idemo. Odgovorila je: «Rekla si, u školu.». Nakon nekoliko minuta ponovo sam je pitala kamo idemo. Odgovor je: «Pa ti si rekla da idemo u školu!» i začuđeno me gledala. Nakon nekoliko minuta ponovo ponavljam pitanje i dobivam točan odgovor. Kad god nekud krećemo, dajem joj preciznu informaciju o cilju kretanja; ona na pitanje daje pozitivan odgovor i s time više nemamo problema.

demencije 2

Documents