haberhaber

Broj 82 Januar-Februar 2016 cijena jedna funta

DAN SJEĆANJA NA HOLOKAUST

2

Iz Networka

Volonter godine za 2015. u Velikoj Britaniji je učiteljica Azra Bašić iz Birminghama, pedagog, koja je prije agresije na Bosnu i Herce-govinu u rodnoj Ljubiji na put iz-vela mnoge generacije djece iz tog dijela Bosne, a svoju plemenitu pedagošku misiju nastavila je vri-jedno raditi na volonterskoj osno-vi u Engleskoj.

Priznanje “Volonter godine” učiteljici Azri Bašić na nedavno održanoj Godišnjoj skupštini Bosnia UK Networka uručio je predsjednik organizacije Sabit Jakupović koji je tom prilikom re-kao da je sve ono što je od dolaska u Englesku radila učiteljica Azra bilo u znaku pedagogije i podizan-ja svijesti kod najmlađih Bosan-aca i Hercegovaca. Osim toga, vrijedno je radila na njegovanju tradicije i kulture Bosne i Herce-govine te njegovanju sevdalinke kao autohtonog muzičkog kul-turnog fenomena koji je povezan sa Bosnom i Hercegovinom. Zbog tog svog dvojakog pedagoškog rada, mnogi je u šali zovu “Sevdah učiteljica” a njen put od Ljubije, gdje je uz svoj profesionalni rad uvijek imala vremena za volon-tiranje i razne aktivnosti, do En-gleske nimalo nije bio lagan, a o tome učiteljica Azra Bašić kaže: “Rođena sam u selu Čarakovu, nedaleko od Prijedora, 1.11.1947. Odrasla sam u radničkoj porodici Beglerbegović koja je imala osmero djece. Rasla sam uz rijeku Sanu gdje smo se kupali, plivali a već od svoje osme godine vozila sam bicikl, igrala šah u krugu porodice i imala lijepo i sretno djetinjstvo. Osnovnu školu sam završila u Prijedoru, a potom se upisala u učiteljsku školu “Radmilo Stefanović” u Prijedoru, 1962. g, a u maju mjesecu 1966. g. završila. Iste godine u septembru počela sam ra-diti kao učiteljica u područnoj školi, u selu Miska Glava, dvadeset kilomet-ara od Prijedora. Uz rad sam studi-rala Višu pedagošku akademiju za razrednu nastavu u Beogradu. Na-kon deset godina rada u selu dobila sam mjesto učitelja u centralnoj školi u Donjoj Ljubiji.Udala sam se 1969. g., osnovala porodicu i živjela sretan život sa mužem i naše dvoje djece. U Ljubiji smo sebi napravili kuću i svaki moment našeg života nastojali smo

da živimo što bolje i sretnije. Dok sam pohađala osnovnu, a potom i srednju školu, uvijek sam nešto radila kao volonter, a to sam nastavila i kad sam počela raditi u školi sa djecom.U osnovnoj školi sam bila član folklorne sekcije i pjevala sam u školskom horu. Sevdalinke sam pjevala uz školski orkestar i tako učestvovala u brojnim programima i svečanostima u

školi, u gradu i pozorištu. Pored toga, bila sam i član izviđačke sekcije u ko-joj smo imali dodatne časove obuke, išli smo na logorovanje na Pašinac, na Mrakovicu, učestvovali smo u pošumljavanju goleti, na uređenju okoline škole i dr. Sve ove aktivnosti sam nastavila raditi i kad sam išla u srednju školu. Tad sam se uključila i u rad kulturno-umjetničkog društva “Mladen Stojanović” u Prijedoru. Odlazili smo u posjete u Dom slijepih na Pašinac, družili se s tim ljudima, držali im programe, razgovarali s nji-ma i učili njihova slova, čitali pomoću prsta – tog lijepog iskustva se i sada često sjetim. Radila sam u seoskoj područnoj školi u kojoj nije bilo ni vode ni struje, do autobusa je bilo

oko pola sata pješačenja - nikakvih uslova za život, ali nije se moglo bi-rati. Radeći na selu nastojali smo se uključiti u sve aktivnosti, materi-jalno a i fizički, na dovođenju struje u selo, na dovođenju vode u školu, pošumljavanju goleti, na uređenju prostora oko škole. Nakon deset go-dina rada u područnoj školi dobila sam radno mjesto u centralnoj školi

u Donjoj Ljubiji. To je za mene bio preporod, jer više nismo morali puto-vati. Uslovi života su bili mnogo bolji. Djeca su već pošla u školu, imali smo više prijatelja, život je bio interesant-niji i bogatiji. I ovdje smo se uključili u radne akcije na izgradnji nove zgrade za osnovnu školu, radili smo na uređenju i namještenju škole.”

Lijepe stvari u životu Azre Bašić i njene porodice, nažalost, preki-nula je agresija na Bosnu i Herce-govinu, a o tim teškim vremenini-ma za nju i njenu porodicu priča: “Baš kad smo osjetili malo ljepši život, počeli putovati, ići na godišnje odmore i živjeti ugodnije, počeo je taj prokleti, prljavi, krvavi rat. Prvo su srp-

Bosnia UK Network proglasio volontera godine

PRIZNANJE U RUKAMA UČITELJICE AZRE BAŠIĆ

Tad, kada sam počinjala rad u bh. dopunskim školama, mislila sam da je to “moja” sveta misija u kojoj moram našu djecu naučiti osnovama bosanskog jezika i njegovanju tradicije i kulture njihove domovine. Jer bez jezika nema ni

identiteta. Taj elan i nakon 22 godine me i dalje drži i sad osjećam da trebam i mogu sprovoditi tu moju “svetu” misiju, dati toj našoj djeci, svojoj Bosni i Herzegovini, svom narodu nešto od sebe.

Predsjednik Networka Sabit Jakupović i Azra Bašić

3

Iz Networka Iz Networka

ski vojnici počeli pretresati kuće, pod izgovorom da traže oružje. Ubijali su, silovali, pljačkali, protjerivali. Onda su pokupili muškarce sposobne za bor-bu i odveli ih u logore. I mog supruga Bahriju su odveli, prvo u Keraterm, a potom u Omarsku i onda u Manjaču. Mene su ponovno bacilli u područnu školu u Ćurkovac. Tamo sam morala dva sata pješice putovati do škole, a isto toliko i nazad. Za pet mjese-ci rada nisam dobila nijednu platu, muž je već četiri mjeseca izbačen sa posla pod optužbom da je radio na organizovanju oružanog otpora. Sin je tad već od marta mjeseca bio na služenju vojnog roka u JNA, a kćerka je bila u Zagrebu na studijima. Mo-ram reći da je to za mene bila noćna mora, za sve nas: nas četvero na četiri strane. Ali eto, sve se izdržalo i preživjelo, hvala dragom bogu; šta sve čovjek može izdržati? Kad je suprug Bahrija izišao iz logora, nije smio doći kući jer bi ga ubili. On je bio živi svjedok svih zločina koji su

se događali u logorima. Uz pomoć UNHCR-a bili smo prebačeni u Za-greb. Tu smo se sastali sa kćerkom i u Zagrebu živjeli osam mjeseci. Tad je negdje i sin izašao (pobjegao) iz JNA. Nakon nekog vremena uspio je otići u Njemačku, ali smo se sreli tek 1999. g.”

Nakon niza životnih dilema šta dalje, jer rat u BiH ne prestaje, Azra i njen suprug Bahrija odlučuju se za odlazak na Ostrvo: “Razmišljali smo da se vratimo u Zenicu i tamo uključimo u rad bosanske škole za izbjeglice. Druga alternative bila je

da idemo u Savudriju i tamo radimo u školi za izbjeglice iz BiH. Međutim, sudbina nas je dovela u Veliku Bri-taniju. U Huddersfield smo stigli 23.9.1993. Odmah smo se uključili u rad na osnivanju bh. Asocijacije u Dewsburyju. Ubrzo smo organizovali i počeli rad u bh. dopunskoj školi. U augustu 1995. doselili smo u Birming-ham i već u septembru počeli raditi u bosankohercegovačkoj dopunskoj školi. U to doba tu su već radili učitelj Velid Brandić te rahmetli učiteljice Kadira Bešić i Rabija Lerić, svi skupa trudili smo se i radili što smo bolje mogli bez ikakve nadoknade. To je bio pravi istinski volonterski rad. Na-kon toga počela sam raditi i u dopun-skoj školi Coventry i Derby, a nedugo nakon toga, igrom slučaja, ostala sam jedina učiteljica u tim školama.”

Pedagoški rad sa djecom u dijas-pori iziskuje mnogo napora i još više strpljenja, jer često roditelji i djeca zahtijevaju mnogo više od onog što objektivno volonteri i bh. organizacije koje vode dopunske škole mogu obezbijediti. O tome učiteljica Azra kaže: “Nije bilo lahko sve ove godine raditi u specifičnim uslovima, bez ikakve pomoći od strane države Bosne i Hercego-vine, bez adekvatnih udžbenika, bez nastavnih pomagala, u us-lovima kada imate različite uzraste u učionici. Jednostavno, raditi s djecom je privilegija ali i velika odgo-vornost. Tad, kada sam počinjala rad u bh. dopunskim školama, mislila sam da je to “moja” sveta misija u ko-joj moram našu djecu naučiti osno-vama bosanskog jezika i njegovanju tradicije i kulture njihove domovine. Jer bez jezika nema ni identiteta. Taj elan i nakon 22 godine me i dalje drži i sad osjećam da trebam i mogu sprovoditi tu moju “svetu” misiju, dati toj našoj djeci, svojoj Bosni i Herze-govini, svom narodu nešto od sebe.

Zato još i dalje radim i sretna sam i radit ću sve dok budem mogla. Kažu “Djeca su naša budućnost”, a ja bih rekla: “Djeca su naša sadašnjost sa kojima mi gradimo budućnost”. Djeca su zaista naša budućnost i zato ulažimo u njihovo obrazovanje više nego u materijalno bogatstvo. Čitav svoj život provela sam radeći sa djecom, radeći za djecu i njihovo dobro, da bi znali ko su i odakle su, da ne izgube svoj identitet. To me čini ponosnom. Još bih bila ponosnija kad bi sva djeca dolazila u bosansku dopunsku školu, da dobro govore bosanski jezik i čuvaju svoju kulturu.

Možda nisam mogla dati sve od sebe jer me je u tome sprečavalo moje dobro narušeno zdravlje, ali kad po-gledam - iza mene su 22 godine rada u bh. dopunskim školama u Velikoj Britaniji – ja sam više nego zado-voljna.”

HABER • Izdavač: BiH UK Network, Bosnia House 36 Medley Road, Greet Birmingham B11 2NE Tel: 0121 772 3052, Email: uknetwork@btconnect.comwww.bhuknetwork.org

• Glavni urednik: Namik Alimajstorović urednikhaber@gmail.com

• Redakcija: Dr. Anes Cerić, Idriz Kadunić, Zaim Pašić, Žana Vukmirović

• Stalna saradnja: Zijad Bećirević (SAD), Dr Zdenka Besara, Haris Halilović (Njemačka), Fahira Hasedžić, Meho i Semira Jakupović, Mišo Marić, Senadin Selimić, Muhamed Širanović, Faruk Tičić, Ognjen Tvrtković

• Štamparija: Bosanska kuća,Birmingham

• Copyright@2013 Bosnia & Herze-govina UK Network

Volonter godine učiteljica Azra Bašić

4

Iz Networka

U prostorijama Bosanske kuće, u organizaciji Bosnia UK Networka, 2011. godine je održan izuzetno inte-resantan seminar učitelja i organizato-ra bosanskoherecegovačkih dopun-skih škola u Velikoj Britaniji. Tada je potpisnik ovih redova u Dnevnom avazu i Haberu objavio ovaj tekst, pa pošto poslije toga (doduse ni prije toga) bosanskohercegovačke vlasti za bh. dopunske škole u Engleskoj nisu ama baš nista uradile, prenijet ću vam veći dio teksta jer je on i nakon pet godina veoma aktuelan. Jedina promjena koja se desila od tada je da je gospođa Jasmina Turajlić otišla u zasluženu penziju.“Na ovom veoma intersantom skupu učešće su uzeli sekretar Ambasade BiH Jasmina Turajlić, koordinator bh. dopunskih škola Spaho Bajrić te Semira, Meho i Sabit Jakupović, Zdenka Besara, Hajrija Halilović, Muhamed Širanović, Ferid Kevrić, Mujo Delić, Emir Bolić, Namik Alimajstorović i Anes Cerić. U veo-ma otvorenom razgovoru izneseni su svi problemi i opisano je stanje i način rada u našim školama na Os-trvu. Tek kada se sve sasluša, može se vidjeti koliko je ovo kompleksna problematika i usput je jako teško ne sjetiti se narodne izreke “Prazna ne puca”. S jedne strane imate autoritet države odnosno Zakon o obrazo-vanju, čiji član 33 kaže “da će država (BiH) ukoliko sa zemljom domaćina nije potpisan bilateralni sporazum, financirati rad dopunskih škola” O tome je gospođa Turajlić rekla da je država formirala ekspertnu grupu koja će raditi na potpisivanju bilat-eralnih sporazuma. S druge strane, Britanija je već obavijestila našu am-basadu u Londonu da oni ne prave ovakve sporazume i da ove škole treba da finansira vlada Bosne i Her-cegovine. Ovdje ne mogu a de se ne sjetim legendarnog britanskog premi-jera Čerčila koji je govorio “kada hoćete da nešto ne uradite osnu-jte komisiju ili neki ekspertni tim”. Kao zaključak dogovoreno je da se napiše još jedno pismo nadležnom bosanskohercegovačkom ministar-stvu, opiše stanje rada u dopunskim školama i zatraži primjena člana 33. Zakona o obrazovanju. Naravno, isti Zakon propisuje ko sve može radti u bh. dopunskim školama, kakvu evidenciju nastavnici moraju voditi, po kojem planu moraju raditi, kakva svjedočanstva i diplome trebaju iz-davati. Zakon je jedno a stvarnost drugo, u živoj diskusiji postavljena su razna pitanja i otvoreno još mno-go dilema. Ako nema finansiranja, kako onda neko može postavljati

uslove, šta vrijede svjedočanstva kada u BiH dijete dođe iz dijas-pore, direktor škole u Bosni mu da test da vidi na kojem je nivou njegov maternji jezik i smješta ga u prikladno odjeljenje. Naravno, zakon tvrdi suprotno, da su diplome priznate i da dijete mora ići sa svo-jim vršnjacima. Posebno živu dis-kusiju izazvalo je traženje određenih

ličnih podataka učenika od strane ambasade koje se, kako su istakli prisutni, kosi sa britanskim zakonom o zaštiti podataka i sama ta činjenica je razlog što ambasada nema pot-pune informacije o svim školama. Potom na seminaru se moglo čuti niz tehničkih problema: od programa rada kojeg se ne pridržavaju učitelji jer nemaju udžbenik za učenike od 5.-8. razreda, vjeronauke u školama, odnosno da li ocjena iz tog pred-meta ulazi u prosjek. Pošto je vjero-nauka fakultativni predmet odnosno nije obavezna, onda se ta ocjena ne računa, a knjige će biti odštampane kada nadležno ministarstvo nađe po-dobne autore da napišu knjige. Traže ih već nekoliko godina. Moglo se čuti i pitanje ko sve može pohađati dopun-ske škole odnosno imamo sve više djece čiji jedan roditelj nije porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Nažalost, Zakon to nije predvidio i onda je nara-vno ostala jedina logična mogućnost, da je škola otvorena za sve zainter-esirane učenike. Uz to smo mogli čuti da bh. ambasada London nema sredstava da finansira Dan bosanskohercegovačkih dopunskih škola na Ostrvu. Također, zatraženo je objašnjenje zašto naša škola u Londonu ne može više da koristi prostorije bosanskohercegovačke ambasade. Da li to zavisi od volje ambasadora ili od samovolje Mini-starstva vanjskih poslova BiH. Šta na kraju zaključiti, kako spojiti sve ovo naizgled nespojivo već kao zaključak prenijeti nekoliko redaka iz zapisnika sa ovog sastanka koji kaže “ da vlas-

ti u BiH nisu u stanju da riješe ovo pitanje jer po dosadašnjoj praksi i njihovoj brizi za bh. dopunske škole, nijedna škola ne bi radila. Prije svega kao i do sada treba-mo se okrenuti vlastitom radu, iznalaziti fondove ovdje u Velikoj Britaniji te kao i dosad finansirati naše dopunsko obrazovanje.” Kada se sve ovo sagleda, onda is-

pred našeg Bosnia UK Networka tre-bamo uputiti jednu veliku zahvalnicu svim našim učiteljima (kojim vlast u BiH neće da prizna ni dio radnog staza), našim vrijednim volonterima, koordinatorima i rukovodstvima bh. asocijacija koji iznalaze sredstva za djelimično finansiranje škola, te, naravno, roditeljima koji također soli-darno finansiraju škole. DA DANAS PIŠEM OVAJ TEKST, DODAO BIH I OVO: Nedavno pismo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice upućeno Savezu bosanskohercegovačkih dopunskih škola u Njemačkoj potpisano od strane ministrice Semihe Boravac u kojem je rečeno da to ministarstvo nije nadležno za dopunsko obrazovanje naše djece ogolilo je dugogodišnje “šupljiranje” rukovodilaca Sek-tora za iseljeništvo, koje djeluje pri ovom ministarstvu, o tome da su oni neki bitan faktor u radu škola. Jesu, ali samo onda kada naplaćuju devizne dnevnice i putne troškove prilikom svojih dugogodišnjih obilazaka dopun-skih škola u dijaspori i prodavan-ja magle tim školama. Da jednog dana pravna država pokuca na vrata ovog sektora i preračuna ko-liko su njihovi činovnici naplatili denevnica i troškova, sigurno bi vidjeli da su se od tog novaca koji je završio u njihovim džepovima mogle finansirati sve bh. dopun-ske škole u Engleskoj.

Maćehinski odnos države spram dopunskog obrazovanja DA JE DO BH VLASTI, BOSANSKOHERCEGOVAČKE

DOPUNSKE ŠKOLE NE BI NI POSTOJALEGodinam se stanje ne mijenja a iz nedavnog pismo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH saznali smo da to

ministarstvo nije nadležno za dopunsko obrazovanje naše djece

Detalj sa susreta bh. dopunskih škola u Velikoj Britaniji

5

Iz Networka Iz Networka

U Velikoj Britaniji živi oko 10.000 građana porijeklom iz Bosne i Herce-govine, prva udruženja počela su se osnivati tokom 1993. godine, Zajedni-ca bosanskohercegovačkih asocijaci-ja i humanitarnih organizacija Bosnia UK Network osnovana je 1996. go-dine. Jedna od najvažnijih aktivnosti novoformiranih udruženja bilo je dopunsko obrazovanje naše djece. Kao pečurke poslije kiše osnivane su škole u Lodnonu, Edinburghu, South Ockendonu, Lutonu, Hertfortshireu, Coventryju, Birminghamu, Derbyju, Dewsburyju, Hullu, Manchesteru, Gilfordu. Ovdje treba napomenuti da u Velikoj Britaniji nije bilo “stare” dijaspore i da su škole osnivali ak-tivisti koji su na Ostrvo došli tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Prva škola koja je osnovana bila je u Londonu i sa radom je počela u jesen 1993. godine. Informaciju vise o tome dala nam je aktuelna učiteljica

u školi Semira Jakupović: “Nastava se u početku odvijala u prostorijama tadašnjeg konzularnog odjeljenja u

Londonu. Od 1996. do 2001. o školi je brigu vodio Bošnjacki islamski centar u London. U međuvremenu,

PREGLED RADA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH DOPUNSKIH ŠKOLA U ENGLESKOJ

London

6

Iz Networka

tačnije 2001. g., osnovana je još jedna škola pri bh. udruženju Victo-ria. Obje škole su se sjedinile i radile pod potkroviteljstvom ovih svojih osnivača naredne dvije godine, a od 2003. školu je preuzela bh. asoci-jacija Victoria. Sve ovo vrijeme škola prolazi kroz veoma težak period, fi-nansira se zahvaljujući upisninama, članarinama i privatnim donacijama. Trenutno u školskim klupama sjedi 30 djece, a kroz ovaj period školu je, po mojim procjenama, pohađalo nekih 250-300 đaka. Pored mene u školi još radi Sabina Kazazić, koja vodi predškolsku grupu, i vjeroučitelj Sedin ef. Šahman. Škola radi u izna-jmljenim prostorijama i ima odlične uslove. Naravno, koristim priliku da se zahvalim svim mojim kolegama koji su prije mene radili u našoj školi u Londonu te svim onima koji su svo-jim volonterskim radom doprinijeli da škola egsistira vec 22 pune godine. Bosanskohercegovačka asoci-jacija iz Birminghama u jesen 1994. godine pokrenula je dopun-sku školu u u ovom gradu. Dugo godina radila je u iznamljenim pros-torijama, a od 2007. godine ona radi u veoma ulovnim prostorijama Bosanke kuće u Birminghamu. U svojoj istoriji škola nije imala apso-lutno nikakvu finansijsku pomoć od bosankohercegovačke ambasade u Londonu niti od vlade Bosne i Her-cegovine. Više korsiti je imala od lokalnih fondera iz Birminghama koji su je jedno vrijeme finansirali, te još nekih britanskih organizacija koje su pomogale rad škole. Ipak, najveći teret u opstanku škole podnijela je lokalna bosankohercegovačka aso-cijacija te roditelji djece koji plaćaju upisninu. U septembru u školske klupe u prostorijama Bosanske kuće sjela su 32 učenika, od toga pet prvačića, raspoređeni u tri sta-rosne grupe. Najmlađu grupu i ove godine podučava učitelj Emir Bolić, za srednju grupu zadužena je učiteljica Dževdana Gološ, dok brigu o učenicima 7. i 8. razreda vodi učiteljica sa najdužim stažom u školi Azra Bašić. Vjeroučitelj je Mersed Krnjić, koordinator Endisa Bahtagić, a koreograf Fahira Hasedžić, koja u okviru škole vodi izuzetno popularni folklor “Mladost Bosne”. Inače, za ove 22 godine u školske klupe ove obrazovne institucije sjelo je preko 200 djece iz Birminghama i okolnih gradova. Početkom milenija osnovana je i bosanskohercegovačka dopun-ska škola u Derbyju i ona svoje aktivnosti odvija u vlastitim pros-trijama bosanskohercegovačke asocijacije “Bosanskom centru”. Finansira se sredstvima fonada “BBC Children in Need” koji obezbjeđuje bh. udruženje i donacijama roditelja. Ove školske godine, sa predškolskim uzrastom, školu pohađa 36 djece, a za ovih 16 godina koliko djeluje kroz klupe je prodefilovalo oko 150 đaka.

Azra Bašić, Alma Hrnčić su redovni učitelji, a u radu škole pomažu i pov-

remeni volonteri i studenti sa Uni-verziteta Derby koji po 10 sedmica

volontiraju u školi kako bi stekli ne-ophodno iskustvo. Koordinator škole je menadžer Bosankog centra Ferid Kevrić a pri ruci mu je i njegov radni kolega Nedžad Salkić. Pri školi dje-luje i izuzetno uspješna folklorna sekcija “Bosanski biseri” koja je pre-poznatljiva u ovom gradu a koreo-graf, kao i u Birminghamu, je vrijedna Fahira Hasedžić.

O radu bosanskohercegovačke škole iz Hertfotdshirea kratak ra-

port podnio nam je učitelj u toj školi Sabit Jakupović: “Naša škola

počela je sa radom 1998. godine, nastava se odvija u kvalitetnim izna-jmljenim prostorijama gdje djeca im-aju sve normalne uslove za rad. Ovu školsku godinu pohađa 22 učenika i teško je reći koliko je tačno djece prošlo kroz njene klupe, po mojoj procjeni, oko 200 mladih Bosanaca i Hercegovaca je naučilo osnove bosanskog jezika. Škola od 2010. ima stabilan izvor finansiranja putem

Birmingham

Derby

Coventry

7

Iz Networka Iz Networka

fondera LEA-a, tu su i neki manji fondovi iz lokalne opštine, roditelji u našoj školi ne plaćaju upisninu. Pored mene, u školi radi i vjeroučitelj Jasmin Odobašić, a vrijedni koordi-nator škole je pouzdani Ismet Balić.”

“Od 1997. godine sa manjim prekidima radi bh. dopunska škola u Coventryju”, kaže nam učitelj i koordinator škole Senadin Selimić, pa nastavlja: “Kroz kompletno obra-zovanje, po mojoj procjeni, prošlo je oko 70-ero djece, što je zavidna brojka jer naša zajednica nije velika i ona broji nekih 70 porodica. Danas već imamo djecu naših prvih učenika koji pohađaju školu. U ovoj školskoj godini upisana su 24 đaka uzrasta od 5-14 godina. Škola se isključivo finansira iz grantova na koje se aplicira putem naše bh. asocijacije i Bosnia UK Networka, a potpomaže se i školarinom koju plaćaju roditelji djece. Pored mene, u školi radi i vjeroučitelj Armin Vlajčić te asistent Amela Džidić, a svima nama u radu pomažu roditelji i volonteri.

Bosanskohercegovačka dopun-ska škola u Manchesteru djeluje od septembra 2000. godine i već prve generacije učenika sada u školi rade kao volonteri i pomoćni učitelji. Škola je specifična i po tome što je u njoj našlo mjesto i puno djece čiji roditelji ne vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine, većinom to su djeca koja se druže sa Bosan-cima i Hercegovcima i subotnja bh. dopunska škola škola im dođe kao zajedničko druženje. U prosjeku školu je pohađalo po desetak djece, a finansirala se iz fondova i donacija roditelja. U školi rade učiteljica Sadija Muminović, njena desna ruka Uma-ma Alić i vjeroučiteljica Malika Khalifi.Pored ovih škola, u Birminghamu djeluje i prva “On line” dopunska škola na bosanskom jeziku koju su na svojoj web stranici prije 15 go-dina postavili volonteri humanitarne organizacije Bosnia Appeal. Virtu-alana bh. dopunska škola je naprav-

ljena tako što su skenirane tri knjige za dopunsko obrazovanje “Govor zemlje moje”, te plan i program rada

za dopunsko obrazovanje. Tako da svaki roditelj ili dijete starijeg uz-rasta može da se logira na stranicu, i samoinicijativno u slobodnom vre-menu počne sa obrazovanjem. Ova škola se pokazala veoma efikasnom jer u mnogim sredinama gdje nema škola ona je bila jedini put opismen-javanja naše djece. Web master stranice Adis Burazerović je nedavno napravio pregled posjeta na stranici za proteklu godinu, i iz tog izvještaja se može vidjeti da je preko 180 pos-jetilaca (iste IP adrese) iz čitavog svijeta redovno ulazilo na stranicu. Broj neredovnih ulazaka mjeri se hiljadama. Velika satisfakcija za vo-lontere Bosnia Appeala je ta što su njihov recept “On line” škole kopirali odgovorni ljudi iz Ministarstva civ-ilnih poslova BiH koji su na stranicu ministarstva također postavili knjigu za dopunsko obrazovanje i program rada škola.

Za kraj ostavljamo priču o najvećoj manifestaciji dopunskog obrazo-vanja na Ostrvu, tradicionalnim sus-

retima bh. dopunskih škola u Velikoj Birtaniji koji se već 17 godina, pod patronatom Bosnia UK Networaka,

održavaju u svim gradovima gdje dje-luju škole. Ovdje treba napomenuti da se ova menifestacija dječijeg znanja, stvaralaštva, sporta i druženja soli-darno finansira sredstvima krovne or-ganizacije Bosanaca i Hercegovaca u Velikoj Britaniji i domaćina manifes-tacije. Do sada se nikada nije desilo da je neko od državnih organa Bosne i Hercegovine ili naše diplomatsko predstavništvo u Lonodnu zavuklo ruku u džep i pomoglo manifestaciju. Šereti bi na ovo rekli, vjerovatno imaju zmiju u džepu.Dobri poznavaoci prilika u ovaj oblas-ti sumnjaju da će u skoroj budućnosti ovaj gordijev čvor biti presječen, jer vlast u domovini, nažalost, nema sluha za svoju dijasporu i potrebe učenika i učitelja. Svakodnevno smo svjedoci da se naši političari u Bosni i Hercegovini vole služiti uzrečicom “Pametnom je i išaret dovoljan”. Nažalost, kada sve ovo sagledamo, ne ostaje nam nista dugo nego da se upitamo ima li među njima onih koji vide ove naše išarete?

Manchester

London:

HUMAN RIGHTS WATCH FILM FESTIVALDear Friends at Bosnian Community in the UK,I am writing from Human Rights Watch to let you know about a screening of THE HIGH SUN at the 2016 Human Rights Watch Film Fes-tival in London that I thought would be of interest to you and your com-munity. The High Sun tells three love stories, over three decades, in two Balkan villages where a history of ethnic hatred runs deep. This poign-ant drama is beautifully shot and was awarded with the Jury Prize in the official competition program “Un Cer-tain Regard” at the 68th Cannes Film Festival.

The screening will take place at the Ritzy Brixton in London on 16 March at 7:00 PM. If you are able to bring ten or more people, we can arrange a discount for the group! Could you kindly spread the word about the screenings through social media, your newslet-ter, or word of mouth? I’ve attached an e-flyer to the bottom of this e-mail that you can share and here is a sam-ple tweet to help you get started:‘ An innovative film abt the fragility—& intensity—of forbidden love: The High Sun, @ritzyCinema Mar16:http://bit.

ly/1TZ9tnJ ‘ This year, we will also be screening films on the topic of accountability and justice, children’s rights, and mi-grant’s rights, to name a few – check out our full line-up for more details! Please e-mail me if you have any fur-ther questions. I would love to talk to you about the films or the festival in general. Warmly, Sotheara NeralHuman Rights Watch Film Festival

8

Iz Networka

Clare says that “Meeting Nisad was an easy meeting. It was like meeting an old friend. He had stories to tell me, stories that I understood. We are both born in the 1960s. Nisad is three years older than me. We both had childhoods and growing years with our families, supported and loved. Ni-sad grew up in Bosnia and I grew up in the UK.In 1992 Nisad was the person I read about in the headlines. He was one side of the Bosnian War, the geno-cide and I was watching on the news. Now I meet Nisad and he told me his story of that time, he has great hope in humanity, he has great hope that his children will not see the same atrocities. In this work “Humanity is in our hands”, I make a work for the next generation to hand on, our thoughts of humanity at its best, not at its worst.”

Nisad’s storyNisad ‘Šiško’ Jakupović (right) with his brother in Omarska before the warNisad was born on 30 April 1965 in

the town of Prijedor in north-west Bosnia. He comes from a big family, with 10 brothers and sisters.When Nisad was aged one his family moved to village of Kevljani in the Pri-jedor municipality. Nisad’s dad was

a railway worker – his three oldest brothers also went on to work on the railway. All of Nisad’s brothers and sisters attended Omarska secondary school.Their mother stayed at home doing housework and gardening, as did most mothers in the villages in that region. He remembers living in an in-tegrated community where Bosniaks, Croats and Serbs lived and worked

alongside each other, with little notion of ethnic difference.After secondary school Nisad fin-ished a four-year geology course in Prijedor, gaining the title ‘geologi-cal technician’. However, he did not

find employment as a geologist. Like many young people in that area in the late 1980s, he went to work as la-bourer in Croatia.

Prisoners at Manjaca camp including Nisad (sat behind his brother, who is wearing the red jumper)On 30 April 1992 the Serbian para-military force took over the municipal-ity of Prijedor, which Nisad says is an

WHEN CLARE MET NISAD

Nisad ‘Šiško’ Jakupović shares his Bosnian coffee with Clare Twomey

Nisad still has his Red Cross docu-ments

Clare Twomey is a British artist, re-searcher, and curator. Her work deals with performance, serial production and transience, and often involves site-specific installations. She has worked with public institutes such as the Foundling Museum, the Victoria and Albert Museum, and the Tate, and has presented commissions in the USA, Korea, Holland, Canada, Japan and Italy.Through her work at the University of Westminster she has undertaken ac-ademic research into the role of the audience in the creation and destruc-tion of dialogue in the museum con-text. As an artist Clare aims to bring reason, motivation and engagement to the Memory Makers project, and hopes to create awareness of geno-cide and its human impact.

9

Iz Networka Iz Networka

event that ruined his birthdays for-ever. In March 1992 he had returned home for a regular break from work and was forcibly detained by the Serb paramilitary until 24 May 1992 when they attacked the village.While under arrest at a local school pitch, Nisad remembers a guard – a former desk mate from school and close neighbour – ignoring him when he needed help. Yet he also recalls another familiar face, someone he knew less well, helping him out in a similar situation.‘There were a few specific really bad days that everyone remembers.’Nisad was taken to the Omarska Concentration Camp, where he was imprisoned from the opening of the camp until 6 August 1992. His four eldest brothers were also de-tained in the camp. They were held captive simply because they were Bosniaks – Bosnian Muslims. He remembers being told by his older brother to wear a black T-shirt so as not to stand out from the crowd when special forces came to the camp to select people to beat.When ITN filmed at the camp, Nisad was hidden from the cameras as he showed visible signs of torture.On 6 August he remembers an ITN news crew entering the camp with journalist Ed Vulliamy. He was hid-den from the TV cameras by the camp authorities, as were most of inmates who showed visible signs of torture. Camp guards chose prison-ers in a better condition and who had arrived at a later stage to feature in the report.Nisad was later transferred to Man-jaca Concentration Camp where he stayed until 14 December 1992. Ni-

sad’s normal weight before Omarska was 75 kg, but when measured by the Red Cross at Manjaca just after being transfer from Omarska he was just 54 kg. In 72 days he had lost 21 kg. From Manjaca he was taken to a detention centre in Croatia. The Red Cross worked to relocate those being held by finding family connections in other countries. Nisad’s brother was already in the UK.On 3 February 1993, on request from the United Nations High Commis-sioner for Refugees (UNHCR), he arrived in the UK to start a new life with no knowledge of the English lan-guage.

In 1995 he married the daughter of another concentration camp survivor and had two children. From 1998 to 2001 he studied civil engineering at Kingston University in London. To-day Nisad works as a civil engineer, and is a published Bosnian-language poet.Nisad feels that it’s important to share his story today to raise awareness both in the UK and in Bosnia, where a permanent memorial at Omarksa has been rejected.Izvor: http://keepthememoryalive.hmd.org.uk/story/clare-twomey-meets-nisad-sisko-jakupovic/

U Bosanskoj kući učenici, nastavnici i roditelji Bosanskohercegovačke dopunske škole Birmingham, po-vodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, minutom šutnje i prigodnim pro-gramom odali su poštu svim žrtvama holokausta te ostalim nevinim žrtvama svih dosadašnjih ratova.Okupljenim učenicima nastavnici Azra Bašić, Emir Bolić i Dževdana Gološ su govorili o progonu i pogu-bljenju Jevreja, Roma i drugih naro-da u Drugom svjetskom ratu. U ok-viru sjećanja na žrtve svih genocida, prikazana su i dva dokumentarna filma: jedan o istorijatu holokaustu i stradanju tokom Drugog svjetskog rata i drugi, dokumentarni film koji je govorio o novijoj istoriji i stradanju Bošnjaka i Hrvata od strane srpskih agresora u logorima Keraterm, Omar-ska te drugim logorima na području opštine Prijedor.Inače, ovaj datum (27. januar) se obilježava širom Evrope jer je na taj

dan 1945. Crvena armija oslobodila 7.500 zatvorenika koje su nacisti os-tavili u koncentracijskom logoru Aus-chwitz u Poljskoj. Do oslobađanja, u Auschwitzu je stradalo nekoliko mil-

iona Jevreja, Poljaka i Roma, a ubi-jani su u plinskim komorama, izglad-njivanjem, prisilnim radom, manjkom higijene, pogubljenjima i medicinskim eksperimentima.

Bosanska kuća Birmingham PRIGODNIM PROGRAMOM OBILJEŽEN DAN SJEĆANJA NA

HOLOKAUST

Čas istorije

10

Haberi iz Asocijacija

Dan sjećanja na holokaust i sprečavanja zločina protiv čovječnosti međunarodni je dan sjećanja kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima

tijekom drugog svjetskog rata kao i onih genocida koji su se desili prije i poslije njega, uključujući i genocid koji se desio u julu 1995. godine u Srebrenici gdje je brutalno ubijeno više od 8.000 muškaraca. Ovaj se dan obilježava diljem svijeta, a u najvećem broju zemalja za datum

obilježavanja izabran je 27. januar. Na taj dan 1945. godine, Crvena arm-ija oslobodila je 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracionom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj. Tog se datuma ovaj dan sjećanja obilježava i u Velikoj Britaniji, a u Derbyju se organizuje od strane

nezavisne grupe za planiranje u okviru nacionalnog dana sjećanja na holokaust “HMD Trust”, uz dugogodišnju podršku i suradnju od strane Bosanskohercegovačkog

udruženja građana Derby.

Program je počeo prijemom kod gradonačelnika grada Derby (Civic Reception) kojem su prisustvovala i četiri člana našeg udruženja, dva uposlenika i dva člana Izvršnog odbora. Uslijedio je servis u Bridge

Chapel, nakon čega je položeno kamenje u obližnjem parku. Na-kon polaganja kamenja, gosti su se uputili do našeg Centra gdje je upriličen prigodan program uz izložbu sa posebnim naglaskom na ovogodišnju temu “Don’t Stand By”, a gosti su potom imali priliku uživati u raznovrsnim kako domaćim, tako i drugim specijalitetima.

Važno je napomenuti da su programu u našem centru prisustvovali i neki od visokih zvaničnika poput zamjenika ukrajinskog ambasadora, gospodin Ikor Kyzym te konzul Armenske am-

basade Hayk Khemchyan. Nažalost, ambasador republike Bosne i Her-cegovine Branko Nešković nam je odmah potvrdio kako neće prisustvo-vati programu u našem centru, dok se na poziv gradonačelnika, iako je potvrdio dolazak, ipak nije odazvao.

Nakon programa i osvježenja u našem udruženju, održan je program u Katedrali u kojem je ispred naše zajednice učestvovao i Mensur ef. Ramić tako što je proučio određeni odlomak iz Kur’ana, preciznije, odlo-mak iz sure Ar-Rahman. Pragram je tradicionalno završen u QUAD Centru u čijem je dvosatnom

Derby - Dan sjećanja na holokaust

MEĐUNARODNI DAN SJEĆANJA NA HOLOKAUST U ZNAKU AUSCHWITZA I SREBRENICE

Važno je napomenuti da su programu u našem centru prisustvovali i neki od visokih zvaničnika poput zamjenika ukrajinskog amba-sadora, gospodin Ikor Kyzym te konzul Armenske ambasade Hayk Khemchyan. Nažalost, ambasador republike Bosne i Hercegovine Branko Nešković nam je odmah potvrdio kako neće prisustvovati programu u našem centru, dok se na poziv gradonačelnika, iako je

potvrdio dolazak, ipak nije odazvao.

Sa prijema kod gradonačelnika Dobar odziv

Ovogodišnja tema manifestacije “Don’t Stand By” “Bosanski biseri”

11

Haberi iz Asocijacija Haberi iz Asocijacija

Dana 17. februara 2016.Ambasador Bosne i HercegovineNjegova Ekselencija mr.sc. Branko T. NeškovićAmbasada Republike Bosne i Her-cegovine5 – 7 Lexham GardensLONDON, W8 5JJ

Poštovana Ekselencijo,Ovim otvorenim pismom naše bosanskohercegovačko udruženje građana ovdje u Derbyju, želi da iskaže nezadovoljstvo Vašim odno-som prema našem pozivu da Vi ili predstavnik Ambasade Bosne i Her-cegovine prisustvuje komemoraciji Holocaust Memorial Day 27. januara 2016. ovdje u Derbyju. Vjerovatno ste obaviješteni da od samog početka 2001. godine naše Udruženje, zajed-no sa Derby City Council, učestvuje u ovom događaju u namjeri da podjes-timo na žrtve genocida tokom vre-mena, uključujući i genocid u Bosni i Hercegovini, s porukom da se to više nigdje, nikada i nikome ne dogodi.

- 13. decembra 2016. mi smo Vam uputili zvaničan pismeni poziv, po-slali smo Vam i faks i proslijedili i mail, da Vi ili predstavnik Ambasade Bosne i Hercegovine prisustvujete ovom događaju.- Kroz nekih 10 dana odgovorili ste emailom da ne možete da prisus-tvujete jer ste obavezni da bu-

dete na drugom mjestu. S visokim uvažavanjem da to i niste bili u mogućnosti da učinite, zatražili smo da pošaljete predstavnika Ambasade Bosne i Hercegovine u Londonu, jer se i do sada dešavalo da Njegova ekselencija ambasador ne može da dođe, ali uvijek pošalje svoga pred-stavnika. Međutim, ovaj posljednji email ste ignorisali totalno. Do sada je ovom događaju prisustvovao ili Ambasador lično ili njegov izaslanik. - U isto vrijeme ili malo kasni-je dobili ste i zvaničan poziv od gradonačelnika grada Derby koji or-ganizuje zvaničan prijem povodom Holocaust memorial Day. U odgovo-ru ste naveli da ćete Vi da prisustvu-jete ovom događaju.Na dan 27. januar, na zvaničnom prije-mu koji je organizovao gradonačelnik grada Derby, Vi se niste pojavili a niti ste poslali bilo kakav oblik pisma ili poruke gdje bi naveli razloge Vašeg nedolaska. Postavljeno je pitanje i nama, ali mi nismo imali odgovor. Međutim, mi ne želimo da ulazimo u sferu institucija koje same mogu da rješavaju nastali nesporazum, a vjerovatno ste već dobili pismo od njih ili ćete dobiti. Nas zanima naše bh. udruženje i Vaš odnos prema našem Udruženju.Vaša Ekselencijo, Vaš nedolazak ili neslanje predstavnika Ambasade mi vidimo kao nedovoljno poštivanje nas, građana Bosne i Hercegovine,

izbjeglica i žrtava genocida iz rata 1992-1995, i pitamo zašto? Možda što nas vidite kao pripadnike nekoga drugog manje važnog naroda, naro-da koji ne zavređuje poštovanje. (na-pomene radi, mi smo izmiješana za-jednica Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Romi, miješani brakovi) i mi ne prihvatamo da smo mi neko drugi, manje važan za Ambasadu BiH u Londonu. Ako je Ambasada Bosne i Hercegovine do sada smatrala da je potrebno da se spomenu žrtve genocida u Bosni i Hercegovini i da se to više nikada ne ponovi, kako da sa Vašim do-laskom kao novog ambasadora to pitanje postaje potpuno nevažno. Vaša Ekselencijo, pokušajte da nam ovu činjenicu objasnite i ubijedite nas da je Vaš postupak i postupak Amba-sade korektan. Naš, Bosnia & Herze-govina Centre na taj dan je posjetio visoki diplomata Ambasade Ukraine i diplomata Ambasade Armenije, i bili su veoma iznenađeni da nema pred-stavnika Ambasade Bosne i Herce-govine na jednoj za naš narod i našu državu, ovako važnoj komemoraciji.

S poštovanjem,Upravni Odbor BH Udruženja Građana u Derbyju, sastanak 12/02/2016.Nermina Webster, predsjednik Za Upravni odbor u potpisuFerid Kevrić, Project Manager

Derby - Dešavanja u Bosanskohercegovačkom centru

BOGATE AKTIVNOSTIU centru su trenutno uposlena četiri radnika i čak 19 volontera. Neki su tu da pruže savjete i pomognu u rješavanju

problema sa kojima se susrećemo svakodnevno, vezano za izbjeglički status, stambeno pitanje, pitanja vezana za ben-efite, zaposlenje, pomoć pri dobijanju nacionalnog broja, određenih putnih dokumenata, pronalaženje i suradnja sa

advokatima koji pomažu u rješavanju pitanja opstankaČesto pišemo o raznovrsnim dešavanjima i aktivnostima u našem udruženju poput dopunske škole, folklorne sekcije, raznim događajima i posjetama. Ipak, prošlo je mnogo vremena od kako smo pisali o glavnom projektu i aktivnostima vezanim za isti, stoga koristim ovu priliku da napišem nešto i o tome. Napominjemo, naše Udruženje je trenutno u zajedničkom projektu sa Derby Refugee Forumom.

Naziv ovog petogodišnjeg projekta

je “Refugees Support Refugees“ a finansiran je od strane Big Lottery.

Centar je otvoren svakim radnim danom od 09:00 do 17:00. U ovo vri-jeme pružaju se kancelarijske usluge vezane za imigraciju, stambena pitanja, savjeti vezani za benefite i zaposlenje i još mnogo toga.

Osim gore navedenih primjera, naše udruženje također pruža usluge kućnih posjeta za starije i iznemogle, invalide i one koji iz drugih zdravst-venih razloga nisu u mogučnosti doći u naš centar kako bi zatražili pomoć.

Što se tiče Derby Refugee Foruma, njihovo radno vrijeme je utorkom i četvrtkom od 10:00 do 16:00 sati. Ta dva dana zajednički se radi sa izb-jeglicama i azilantima, a najveći dio posla odrade upravo volonteri.

U centru su trenutno uposlena četiri radnika i čak 19 volontera. Neki su tu da pruže savjete i pomognu u rješavanju problema sa kojima se susrećemo svakodnevno, vezano za izbjeglički status, stambeno pitanje, pitanja vezana za benefite, zaposlen-je, pomoć pri dobijanju nacionalnog broja, određenih putnih dokumena-

OTVORENO PISMO UPRAVNOG ODBORA BH UDRUŽENJA GRAĐANA U DERBYJU – BOSANSKOHERCEGOVAČKOM AMBSADORU U LONDONU

(NJ.E. MR.SC. BRANKO T. NEŠKOVIĆ)

programu ispred našeg udruženja učestvovala i naša folklorna grupa “Bosanski biseri”. Program naše folklorne grupe zasnivao se na tri re-citacije, kratakoj predstavi na temu “Majke Srebrenice”, izjavama o zala-ganju podizanja glasa protiv geno-

cida, a na kraju smo mogli slušati i reprizu posljednjeg javljanja Nihada Nine Ćatića, reportera iz Srebrenice, koji je i sam izgubio život a njegovi ostaci još uvijek nisu pronađeni.Na kraju, želimo se zahvaliti svima onima koji su donirali hranu za ovaj

događaj. Također se zahvaljujemo učesnicima programa, koreografu Fahiri Hasedžić, Mensuru ef. Ramiću i svima onima koji su na bilo kakav način doprinijeli organizaciji ovog događaja.

12

Haberi iz Asocijacija

ta, pronalaženje i suradnja sa ad-vokatima koji pomažu u rješavanju pitanja opstanka itd. Drugi su tu kao prevodioci, pomoć u kuhinji itd. Od početka projekta, septembra 2014. godine, kroz centar je prošlo ukupno 36 volontera.Svakog četvrtka imamo podršku od strane “Duncan Lewis Solicitors“ time što jedna od njihovih advokati-ca, koja je isključivo kvalifikovana za imigraciona pitanja, radi u Centru od 10:00 do 15:30.

U Centru se također nalazi “Food Bank“ koji organizuje i održava Derby Refugee Forum. Odavde se podmiruju i pomažu oni koji nemaju nikakva primanja. Radi se o onim osobama kojim je zahtjev za azil odbijen bez prava na žalbu, direk-tno gubeći pravo na bilo kakav vid pomoći od strane države.

Food Bank također snabdijeva i one izbjeglice koje ostanu bez novčane pomoći iz nekih drugih ili administra-tivnih razloga. Važno je napomenuti da se ovaj Food Bank snabdijeva kroz razne donacije, kako novčane

tako i donacije u hrani.

Pored gore navedenog, pomoć u vidu hrane imamo također i od strane Costca, koji svakog utorka doveze poveću količinu hrane koju volon-teri rasporede na jednake dijelove i predaju je izbjeglicama koje se u tom trenutku zateknu u Centru.

Svakog ponedjeljka, utorka i četvrtka, u našem centru se također održavaju i časovi engleskog jezika. Časovi su besplatni a organizovani su od strane volontera. Beth, Janet i Maria održe dva časa svakog ponedjeljka između 10:30 i 12:30, a času prisustvuje u prosjeku oko 35 učenika.

Što se tiče časova utorkom i četvrtkom, predavanja drži profe-sionalna penzionisana učiteljica en-gleskog jezika Sara, koja zbog boljeg kvaliteta nastave ograničava svoju grupu na petnaest učenika. Kada se sve brojke saberu, možemo pouzda-no kazati kako svake sedmice časovima engleskog jezika u centru prisustvuje preko 70 osoba.

Organizuju se raznovrsna predavan-ja te treninzi, kako za osoblje tako i za klijente, a od početka projekta u septembru 2014. godine pa do da-nas organizovano je njih čak 56.

Što se tiče samih brojki o uslugama, u periodu od početka septembra 2015, pa do kraja februara 2016. godine (šest mjeseci), pomoć u našem centru zatražile su 2.534 osobe, što znači da nam se za pomoć u prosjeku mjesečno obrati više od 400 osoba. Evidencija također pokazuje kako je kroz druge aktivnosti u istom periodu kroz centar prošlo dodatnih 3.700 osoba.Muhamed Širanović, Ferid Kevrić i Alma Pašić

Udruženje je trenutno u zajedničkom projektu sa Derby Refugee Forumom

Detalj sa predavanja

13

Haberi iz Asocijacija Haberi iz Asocijacija

Na velikom elektronskom panou ispred zgrade Skupštine grada je napisano: Sretan Prvi mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Najbolji poklon onima koji priznaju historijske rezultate referenduma iz 1992. godine, onima koji priznaju činjenicu da je Bosna i Hercegovina priznata tada kao nezavisna država, onima koji se osjećaju počastvovano zbog historijske činjenice da pri-padaju generaciji utemeljitelja neza-visne, slobodne, suverene države Bosne i Hercegovine stigao je od gradonačelnika grada Hamiltona Fred Eisenbergera, velikog prijatelja Bosne i Hercegovine. Svojom od-lukom on se stavio na stranu neza-visne, slobodne, suverene države Bosne i Hercegovine, na stranu is-tine i pravde, na stranu slobode i ljudskih prava. Ova odluka gradonačelnika Ham-iltona ima snažnu poruku i onima koju kontinuirano negiraju Dan neza-visnosti Bosne i Hercegovine, no-siocima antibosanskohercegovačke politike. Dan nezavisnosti je bio jeste i vječno će ostati simbol bosanskohercegovačkog državnog i društvenog trajanja i uzdizanja. Slavili ga ili ne Bosna i Hercego-

vina je nezavisna država koja kao takva postojala, postoji i stalno će postojati. Prvi mart je historijski čin i momenat kada je Bosna i Hercego-vina demokratski odlučila za status nezavisne i suverene države i da kao takva uđe u sopstveni razvoj. Bosna i Hercegovina je postigla svoju su-verenost i nezavisnost i svaki do-bronamjeran čovjek koji živi u i van Bosne i Hercegovine ne može se odricati nje. Bosna i Hercegovina je

imala historijsko pravo da izabere svoj državni i društveni status. Prvi mart će ostati historijski datum, jer se nezavisnost dešava samo jednom u historiji države. Slavit će svi koji tako razumiju i s time žive. Oni koji to ne žele, ostavit će im se da ih vrijeme demantuje. Doći će generacije koji će to gledati sasvim drugačije. U Kanadi je već priznat bosanski jezik kao World heritage language, bošnjački narodno ime se upotre-bljava u statističkim i drugim kanad-skim podacima, Parlament Kanade je usvojio dvije rezolucije o geno-cidu u Srebrenici i Bosnu i Herce-govini, kanadski gradovi Hamilton i Windsor su odali počast žrtvama genocida u Srebrenici, Kanadska vlada obilježava 31. maj Svijetski dan bijelih traka, Vlada Kanade je zatražila primjenu odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neus-tavnosti proslave devetog januara i u Kanadskom muzeju za ljudska prava se nalazi stalna izložbena postavka o genocidu u Srebrenici. U ime više od 30.000 kandskih Bošnjaka, posebno u ime više od 3.000 Bošnjaka koji žive u Hamil-tonu i njegovoj okolini zahvaljujemo se gradonačelniku Hamiltona Fred Eisenbergeru i članici izvršne vlasti grada Hamiltona Maria Pearson, ve-likim prijateljima Bosne i Hercegovini na kontinuiranoj podršci državi Bosni i Hercegovini.

Profesor Emir RamićInstitut za istraživanje genocida, Kanada

GRADONAČELNIK GRADA HAMILTONA U KANADI OBILJEŽAVA I ČESTITA DAN NEZAVISNOSTI BIH

U povodu Prvog marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, blagdana koji je prelomni historijski trenutak savremene Bosne i Hercegovine jer potvrđuje njeno državno, pravno, političko i društveno trajanje i uzdizanje na

prijedlog Instituta za istraživanje genocida, Kanada, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i BIC Hamilton, odlukom gradonačelnika Hamiltona Fred Eisenbergera na velikom elektronskom panou ispred zgrade Skupštine grada je napisa-

no: Sretan Prvi mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

BH UK NETWORK

14

Haberi iz Asocijacija

Poštovani čitaoci, davne 1997. go-dine grupa bh. građana je uvid-jela potrebu za formiranjem jednog manjeg kluba gdje bi se mogli oku-pljati uz kafu i čaj te razmjenjivati određena iskustva a i pomagati jedni drugima. Moram napomenuti da se u tom vremenu nije imalo mnogo novca pa se radilo na volonter-skoj osnovi, a profesionalnu pomoć grupa bosanskohercegovačkih fa-milija je dobijala od “Wellcare com-munity project”, na tom projektu je radila gospođa Edina Fejzić koju smo plaćali od novca koji je skupljala organizujući razne kulturne manifes-tacije i tom prilikom se mogla dobiti porcija ćevapa, kafa i dr.Nakon određenog vremena Englezi napuštaju prostor u kojem je bio Klub te je trebalo nastaviti dalje samo-stalno. odlučili smo se, rahmetli Safet Hadžiavdić i ja, da razgovaramo sa menadžerima Crkve, čiju posebnu salu smo koristili da samostalno nastavimo našu aktivnost, uspjeli smo i možda je to bila prekretnica za dalje kvalitetno organizovanje svih aktivnosti u BHCAC-u.Nakon težeg vremena na očuvanju aktivnosti, uspjeli smo dobijati fi-nansijske pobjede radeći na raznim aplikacijama za donacije. Tako smo 2001. godine uspjeli da registrujemo tj. da dobijemo Charity broj za BH-CAC, a samim tim činom smo uspjeli zaposliti Sadžidu Trožić koja nam je pomogla u daljem razvoju i pomoći velikom broju bh. građana širom Lon-dona a i dalje.Te 2001. godine smo pomogli da se održi prvi skup za osnivanje SSDBiH, i na to smo veoma ponosni jer smo bili domaćini i ugostili više od 50 gos-tiju koji su došli iz 11 zemalja svijeta.U jednom trenutku smo imali dvije lokacije na različitim opštinama, Brent i Hammersmith and Fulham, i tako smo mogli da pomognemo većini naših građana i članova koji su podržavali naš rad. Na tim projek-tima su radili Vedad Spahović, Ner-mina Lemeš, Perica Hadžijovančić te Emina Trožić, koja je pomagala da se u momentima kada smo imali manje fondove održi kontinuitet u radu.Moram da spomenem većinu volon-tera koji se nisu stidjeli da pomognu kako u prevođenju tako i u drugim ak-tivnostima kao što je organizovanje kulturnih manifestacija, aktivnosti po projektima, a uvijek su bili domaćini u Društvenom klubu organizacije koji do danas vrši svoju funkciju, a to su naše starije kolege koji, nažalost, nisu više među nama: Safet Hadžiavdić, prvi predsjednik , Ismet Bašić, Nu-han Torlo, Indira Rizvo, Sana Mušić, Enisa Medić, Kadrus Zeqici.U nastavku se želim zahvaliti svim

živim volonterima, a većina i danas podržavaju naše aktivnosti:Mirza Heder, Ismeta Velić, Hajrudin Šistek, Nedim Mujčinović, Dževad Dizdarević, Fejzi Jahaj, Hasnija Ma-jdanac, Senija Burazerović, Jasna Kahrimanović, Azra Dizdarević, Hajrija Dedić, Lila Amin, Mesud Kahrimanović, Zlatan Kapetanović, Zlatko Bogdan, Mišo Marić, Sejo Hodžić.Rado ću spomenuti period kada smo imali najmlađe koji su nekoliko godina učili jedan dio naše kulture kroz folklornu sekciju i veoma rado

su nastupali na raznim zabavama, a najradosnije su podržavali Dane bh. dopunskih škola u Velikoj Britaniji.Mnogo vremena smo potrošili na or-ganizovanje raznih zabava kao što su priredbe sa popularnim muzičkim zvijezdama iz BiH te promocije knjiga naših pisaca kao što su Mišo Marić, Idriz Saltagić, Meho Jakupović, Him-zo Skorupan, Mirza Mustović.Također smo podržali naše lokalne muzičare iz Engleske; Nijaz Alijustić, Sefer Huskić, Hilmija Dervišić i dr. Oorganizovali smo izložbe naših članica tj. njihovih tradicionalnih ručnih radova, a na svim aktivnosti-

ma smo imali posjete gradonačelnika Londona, kao i ambasadora BiH, te veliki broj važnih političara iz naše domovine. Iza nas je veliki broj humanitarnih ak-tivnosti pomoći najugroženijim u BiH. Evo danas smo veoma ponosni što smo uspjeli sve ove godine biti na us-luzi bh. građanima u Londonu i šire, a naravno, pomagali smo svima iz bivše domovine koji su tražili pomoć, svih ovih godina ostvarili smo brojne rezultate, a moram reći da se nakon poteškoća u nastavku ostvarivanja boljih finansijskih uslova ne preda-

jemo i veoma ponosno idemo dalje ka 20 godina od osnivanja i posto-janja naše organizacije BHCAC ili nekadašnjeg BH Kluba Brent.Naše profesionalno osoblje sa ru-kovodstvom je uspjelo da dobije ne-koliko priznanja kontrole kvaliteta rada Centra kao što je Investors in People,Pqaso level I I II,Advice Qual-ity Standards ,itd.A najveća nagrada nam je kada nam naši članovi ili klijenti kažu jednostav-no Hvala.I danas se okupljamo u društvenom klubu nakon aktivnosti, što poka-zuju naše slike, a na njima su pored

Bosanskohercegovački savjetodavni centar London

DOBRODOŠLI U BH KLUB BRENT

Veterani na okupu

Najveća nagrada je kada nam naši članovi ili klijenti kažu – HVALA

15

Haberi iz Asocijacija Haberi iz Asocijacija

gore navedenih volontera aktivisti: Senad Jakupović, Nisad Jakupović, Fuad Dizdarević, Midho Jusufović, Sabit Jakupović, Meho Jakupović, Huse Trožić, Fadil Šalešević, Ibra-him Lemeš, Bećo Botonjić, Halima Mehdić, Hadžira Mehdić, Salih Šabic, Šaban Bakalović, Marijana Biro-Čataj, Safeta Karabašić i dr.Ovo društvo koristi svoje slobodno vrijeme za druženje uz partiju karata (bele, table), šaha ili domina, a naš volonter tj. domaćin u Klubu Fe-jzo, kako ga zovemo, pripremi tople napitke te za one koji ostanu duže i bosansku večeru. Možete vidjeti at-mosferu na slikama u prilogu.Uvijek smo otvoreni za saradnju i pomoć drugima, a nadamo se da ćemo imati priliku da dočekamo i ju-bilarnu 25. godišnjicu rada.Ova godina je važna za odluke o daljem kvalitetnom radu nekoliko

naših organizacija u Velikoj Britaniji, pa tako i našoj, ali rukovodstvo sa našim menadžmentom se trudi da obezbijedi sredstva za dalje kvalitet-no djelovanje. Veoma sam zadovoljan što smo uvi-

jek imali podršku naših volontera i članova kojima se i ovog puta zah-valjujem.

Uz duzno postovanje, dobrodošliZaim Pašić- predsjednik

Vahidu Vukalić sam upoznala pri-je više od deset godina na jed-noj od komemoracija Srebrenice. Ubrzo nakon toga počelo je naše dugogodišnje poznanstvo i saradnja u BHCUK-u. Inače, Vahidina porod-ica je jedna od rijetkih koji su ostali njeni dugogodišnji članovi. Njen otac Rahmo, jedan od najstarijih članova BHCUK-a, svoju je ljubav, odanost i požrtvovanje prema domovini i našoj zajednici prenio i na svoju djecu. Teško je riječima opisati Vahidu, jer riječi, ma kako spontano tekle iz pera onoga ko piše, postaju i siromašne i nijeme pred ovakvim ljudima. Ona je tiha, skromna, nenametljiva, ali uvi-jek tu kada treba. Spremna da po-mogne, ne očekujuci ništa zauzvrat. Osoba je izuzetnih moralnih vrijed-nosti, poštena, vrijedna, od povjer-enja. Volonter je u pravom smislu te riječi. Ono čega se prihvati, odrađuje bez premca, ne štedeci svoje slo-bodno vrijeme. Nesebična, samo-disciplinovana, precizna…Mehkog srca i omiljena kako među odraslim članovima naše komune, tako i među djecom u razredu kojima pomaže volonterski. A djecu ne možete pre-variti; ona su veoma iskrena i direk-tna. Veoma rijetko daju diplomatski odgovor i uglavnom se vode svojim osjećanjima. Vahida je veoma sk-romna i vjerovatno ne bi željela da nabrajamo sve njene dosadašnje zasluge, jer to ne radi zbog drugih, nego zbog sebe. U ovo čudno doba otuđenosti, kada civilizacija sve više uvažava materijalističke vrijednosti, a čovjek sve više gubi vjeru u čovjeka, mogu s ponosom reći da sam sretna što

poznajem osobu kao što je Vahida. Dobri ljudi postoje, ali često ostaju u sjeni iz nekih neobjašnjivih razloga. Ako pogledate malo šire i dublje oko sebe, shvatit ćete da postoje dragulji u ljudskom obliku. Oni su često na marginama, neprimjetni u svojoj sk-romnosti. Kada ih upoznate, shvatite koliko su bogatstvo i kako bi život bio siromašan da ih ne poznajete.Povod za moje pisanje i predstavljan-

je ove osobe vrijedne divljenja je Va-hidino učešće na Holocaust Memorial Day (Dan sjećanja na holokaust), koji je održan 27. januara 2016. godine u prelijepom ambijentu Guildhall Art Gallery (Likovna galerija u Guildholu) u Londonu. Guildhall je prekrasno mjesto koje privlači pažnju turista i ljubitelja umjetnosti kako svojim ek-sterijerom, tako i enterijerom koji je u pravom smislu riječi arhitektonsko umijeće, sa velikim brojem skulptura, drvoreza, a iznad svega skupocjenih i vrijednih slika. Ovoj komemora-tivnoj ceremoniji organizovanoj od

strane Holocaust Memorial Trust-a, prisustvovao je veliki broj zvanica, među kojima ogroman broj javnih ličnosti iz političkog i kulturnog života Velike Britanije, preživjelih osoba iz zloglasnog logora Aushwitz (Aušvic), formiranog u doba Drugog svjet-skog rata u nacističkoj Njemačkoj, te predstavnici različitih vjerskih za-jednica iz multikulturalne Britanije i humanitarnih društava. Važno je na-

pomenuti da su u ovom važnom pro-jektu, pored Vahide Vukalić učesce uzeli i Safet Vukalić, te Nisad Šiško Jakupović, koji je zajedno sa Clare Twomey (Klea Tuorni), akademikom i skulptorkom, uzeo ucešće u pro-gramu pod nazivom “Humanity is in our hands” (Čovječanstvo je u našim rukama). Uz saradnju sa Nisadom, te zahvaljujući svojoj izuzetnoj specijal-nosti za keramiku, napravila je kašike sa pomenutom porukom. Kašike su pravljene po uzoru na one koje su logoraši pravili od drveta, ali ove pravljene od porculana i u 21. vijeku,

Predstavljamo Vahida Vukalić

DRAGULJI U LJUDSKOM OBLIKUDobri ljudi postoje, ali često ostaju u sjeni iz nekih neobjašnjivih razloga. Ako pogledate malo šire i dublje oko sebe, shvatit ćete da postoje dragulji u ljudskom obliku. Oni su često na marginama, neprimjetni u svojoj skromnosti. Kada ih upoznate, shvatite koliko su bogatstvo i kako bi život bio siromašan da ih ne poznajete.

Druženje “srednje” generacije

HMDT ukazao veliku čast Vahidi Vukalić

16

Haberi iz Asocijacija

pravljene su s namjerom da svijetu prenesu poruku mira i budućnosti. 2.000 kasika sa porukama optimizma za buduća pokoljenja podijeljena su na Westminster Bridgu istoga dana.Prošle godine obilježeno je 70 go-dina od zatvaranja zloglasnog Aušvica, te upaljeno 70 svijeća u znak sjećanja na žrtve genocida u cijelom svijetu. Među onima koji su simboličnim paljenjem svijeća obilježili genocid u BiH, bio je i Va-hidin brat Safet Vukalić, dugogodišnji aktivista BHCUK i HMDT (Holocaust Memorial Trust). Ove godine ta čast je pripala Vahidi Vukalić, koja je za-jedno sa predstavnicima jevrejske zajednice, te predstavnicima iz Cam-bodie (Kambodže), Rwande (Ru-ande) i Darfura, zapalila svijeću za žrtve genocida u Bosni i Hercegovini. O izuzetnoj časti koja joj je pripala, saznala sam ne od nje lično, nego na dan održavanja ceremonije, u knjizi koja predstavlja kako program, tako i sve one koji su uzeli učešće i poslali jasnu poruku svijetu “Don’t stand by” (Ne drži se po strani”) ili jasnije rečeno, “Digni svoj glas protiv bilo kakvog nasilja”. Na pitanje zašto o tome ništa nije rekla, skromno sliježe ramenima. Tipicno za nju, nikada se ne hvali svojim uspjesima. Šta reći na kraju, nego da raduje činjenica da Vahidina velikodušnost i dobrota ipak nije ostala neprimijećena.Sa željom da i čitaoci“Habera” sazna-ju nešto više o osobi koja je zajedno sa svojom porodicom preživjela zloglasne ratne dane u rodnom Prije-doru iz kojeg je protjerana, postavila sam joj nekoliko pitanja.

Postovana Vahida, možete li nam se predstaviti i u nekoliko rečenica reći nesto o sebi? Rođena sam u Prijedoru, Donja Pu-harska, radila kao planer materijala u Tvornici namještaja “Javor”. Živjela kao i većina nas jednim normalnim, lijepim životom sve dok nije počeo rat. Tata mi je bio u Keratermu, Omar-skoj, Manjači, Karlovcu, a onda je prebačen u London. U decembru ’93. sam se sa mlađim bratom pridružila tati. Pošto se situacija pogoršavala, nakon šest mjeseci pridružile su nam se mama i sestra. Pridružio nam se i stariji brat sa suprugom. Bilo je teško prihvatiti situaciju u kojoj smo se našli, bez znanja engleskog jezi-ka, puni bola i straha. Počela sam sa učenjem engleskog jezika, išla par godina u školu, da bih početkom 1998. dobila posao. Počela sam ra-diti kao pomoćnik u računovodstvu u jednoj firmi. Firma je promijenila naziv 2002, otišla u administraciju 2014., ali na sreću, novi kupac me je zadržao. Kompanija se sad zove AAA Linen Supplies Ltd i radim kao finan-sijski kontrolor. Mada je posao jako zahtjevan, moram reći da uživam u svom poslu. Moram spomenuti or-ganizaciju, BHCUK, čiji sam član bila nekoliko godina. Stekla sam mnogo

prijatelja i veliko mi je zadovoljstvo što sam upoznala mnogo nesebičnih ljudi. Pored toga i nastavnike koji go-dinama izdvajaju mnogo vremena nastojeći da svoje znanje prenesu na djecu. Moram spomenuti Vas, nastavnice Semira, baviti se volont-erskim radom 20 godina, prenositi svoje znanje na generacije i gener-acije je vrijedno svake pohvale.

Možete li našim čitaocima reći nešto više o tome kako je došlo do Vaše saradnje sa Holocaust Memorial Trust-om?

Prije par goodina na jednoj od komemoracija “Remembering Sre-brenica” Safet (brat koji je već bio upoznat sa radom HMDT) me je upoznao sa Oliviom Marks-Wold-man (Chief Executive). Ona me je pozvala da prisustvujem godišnjici obilježavanja holokausta. Pristala sam i ona je bila jako zahvalna. Ve-lika mi je čast da sam je upoznala, svake godine u svoj program uvrste događaje i genocid u Bosni. Da na-pomenem da sam s njima išla i na večeru na broj 10, kod Davida Cam-erona.

Kako ste se osjećali kada Vam je saopšteno da će Vam pripas-ti izuzetna čast da simboličnim paljenjem svijeće obilježite geno-cid koji se dogodio u BiH?Bila sam na poslu kad mi je Safet (brat) rekao da je imao poziv iz HMDT i pitali su ga bi li ja pristala da palim svijeću ove godine jer je on učestvovao u ceremoniji prošle godine. Bila sam u isto vrijeme počašćena da mi je pruzena pri-lika da budem predstavnik BiH i nekako tužna zbog svega što nam se desilo jer sam u mislima odmah bila u prošlosti. Evo i ovog trenutka mi se plače, a znam da su sva ova događanja ostavila velike posljedice

na sve nas.

Paljenje svijeća za sve žrtve holokausta popraćeno je muzikom iz filma “Sindlerova lista”, a svi prisutni su ovaj nevjerovatno tužan čin propratili emotivnim izlivom osjećanja. Kako ste se Vi osjećali u tom trenutku i šta Vam je prolazilo kroz glavu?Nisam ni slutila da ću taj dan biti to-liko “slomljena”. Na samom početku sam vidjela stub sa imenima mjesta zločina u BiH, a na samom vrhu se nalazio Prijedor. Prodrhtala sam i suze su mi krenule niz lice. Na po-dijumu sam bila sva u grču i trudila sam se da ne zaplačem. Na snimku se dalo primijetiti kako su mi ruke drhtale. Bilo je veoma emotivno, čak i više nego što sam očekivala. Ni sama ne znam šta mi je prolazilo kroz glavu u tom trenutku, ali znam da mi je bilo vrlo teško.Da li ste nakon završetka komem-orativne ceremonije imali priliku da pričate sa nekim utjecajnim lju-dima. Ko je na Vas ostavio najveći utisak u toku i nakon završetka programa?Spomenula bi govor Chief Rabbi-a koji me je baš dirnuo. Na završetku programa par organizatora su mi se zahvalili na prisustvu. Mislim da ih je većina primijetila suze i davali su mi riječi utjehe. Nakon par dana dobila sam pismo od organizatora u kojem mi se zahvaljuju za učestvovanje u programu kao predstavnik naroda nad kojim je izvršen genocid.

Pored prisustovanja izuzetno or-ganizovanom komemorativnom programu, prisutni su imali priliku da vide i izložbu likovnih radova koji su dio različitih projekata održanih u različitim organizaci-jama u Velikoj Britaniji? Koja djela su Vam se najviše dopala?Sve je bilo izuzetno organizovano a tako i izložba likovnih radova. Najviše mi se dopao mozaik “Bijela Ruža” kojeg su kreirali grupa zatvorenika. Sačinjen je od isječaka iz letaka i novina. Takođe me je privukao liko-vni rad gdje sam prvo primijetila poznatu osobu, Hasana Hasanovića iz Srebrenice, kojeg smo upoznali na jednoj od komemoracija za Sre-brenicu.

I za kraj, šta biste željeli da poručite čitaocima “Habera”?Važno je da podržavamo komemo-racije poput Dana bijelih traka, Re-membering Srebrenica, Holocaust. Prošlost ne smijemo zaboraviti, a moramo raditi na tome da gradimo bolju budućnost.Hvala Vam na izdvojenom vre-menu i želimo Vam mnogo sreće i uspjeha u budućnosti.Hvala Vama na odvojen vremenu i trudu.Semira Jakupović

Vahida Vukalić dobitnik priznanja i Bosnia UK Networka

17

Haberi iz Asocijacija BiH dopunske škole

Drugo polugodište donijelo je mnoštvo školskih obaveza kako u re-dovnim, tako i u dopunskoj školi.Januar i februar su, inače, mjeseci u kojima pored redovne nastave nema nekih dodatnih aktivnosti. To su mjeseci intenzivnih priprema za predstojeće praznike, Dan nezavis-nosti BiH i Osmi mart, Dan žena. Izvršni odbor BHCUK u januaru je održao nekoliko sastanaka vezanih za pripreme proslave ova dva važna praznika. Protekli period su također obilježili nastavni časovi na kojima smo obilježili Međunarodni dan maternjeg jezika, koji se 21. februara obilježava u svijetu na prijedlog UNESCO-a.Inače, Generalna skupština Ujedin-jenih naroda priznala je rezolucijom ovaj praznik i odredila 2008. god-inu za međunarodnu godinu jezika. Prema navedenim izvorima, ovaj praznik se obilježava “ ….nakon međunarodnog priznanja Praznika za maternji jezik koji se slavio u Bangladešu (bivši Istočni Pakistan) od 1952. godine kada je policija i vo-jska Istočnog Pakistana ubila neko-liko bangladeških studenata u Dhaki.Međunarodni dan maternjeg jezika redovno proslavljaju zemlje članice UNESCO-a kako bi promovirale jezičnu i kulturnu raznolikost, te mul-tilingvizam.U našoj školi smo ovoj temi posve-tili dosta vremena, razgovarajući o historiji standardnih jezika u BiH, pripadnosti južnoslavenskoj grupi jezika, te historijskim, socijalnim i

kulturološkim promjenama koje su pratile njegov razvoj. Također smo posvetili pažnju i velikom broju tuđica u našem jeziku, kao i dodatnim jezici-ma koje naši učenici govore. Inače, u našoj školi trenutno imamo i djecu čiji roditelji vode porijeklo iz Somalije i Italije.Krajem februara smo kroz jezičke, likovne i muzičke aktivnosti obilježili i 1. mart, Dan nezavisnosti BiH. Mirza Bašić, naš volonter koji odlično svira harmoniku i klavir, nam je u prvom polugodištu pomagao na priprema-ma za Firefly Gala Concert, o kojem smo pisali u prošlom broju. U drugom polugodištu Mirza je angažovan na časovima muzičke kulture, a naša zajednička želja je da našim učenicima približimo sev-dalinku, našu tradicionalnu pjesmu.Tim povodom 12. marta planirana je priredba na adresi The Abbey Cent-er, 34 Great Smith Street, London, SW1P 3BU. Učesnici u programu bit

će učenici naše škole koji će imati priliku da pokažu kako svoj muzički, tako i likovni talenat. Očekujemo da nam se istog dana pridruži i pjesnik Idriz Saltagić. Ovo je izuzetna pri-lika i za druženje i upoznavanje učenika i roditelja iz drugih škola, pa očekujemo da nam se pridruži dopun-ska škola iz Borehamwooda (Hert-fordshire). Također, koristimo priliku da sve zainteresovane pozovemo da nam se pridruže i plaćanjem ulaznice od £5 pomognu rad naše škole i BHCUK koji godinama prolaze kroz težak period, usprkos svemu opstaju i rade bez prestanka. Zauzvrat nudi-mo mnogobrojna iznenađenja i lijepo druženje. Koristim ovu priliku da svim građanima koji osjećaju BiH kao svoju domovinu čestitam Dan neza-visnosti BiH, a svim pripadnicama nježnijeg spola Dan žena.Semira Jakupović

London - Prva bh. dopunska školaOBILJEŽILI MEĐUNARODNI DAN MATERNJEG JEZIKANakon prazničnog perioda, raspusta od nekoliko sedmica, učenici “Prve bh. dopunske škole” London ponovo su se vra-

tili u školske klupe i počeli sa nastavom 8. januara 2016. godine.

Sevdah u školskim klupama

LAVIRINT Svjesno ulazim u lavirintNesvjesna njegove enigmeU nedoumiciKojim putem da krenemMožda desnoMožda lijevo Ili samo pravoPo liniji neutralnosti.

Hoće li samo jedanPogrešan korakPromijeniti smjerSudbine moje?

Možda griješimMožda pogrešnimPutem idemI želim da odustanem.

Obeshrabruje me dužina putaKoji sam već prešla.Strah meOd onoga što još slijedi.U zamršenom traganjuZa izlazom je čarI pogled na ciljPrivlačan.Semira Jakupović

18

Humanitarne aktivnosti

SVJETSKI SAVEZ DIJASPORE BOSNE I HERCEGOVINEN/r predsjednika Zaima PašićaPoštovani, Obraćamo Vam se za molbom za podršku projektima naše organizaci-je. Mjesna zajednica Kevljani jedna od najudaljenijih mjesnih zajednica od centra Prijedora a najudaljenija je kada su u pitanju povratničke mjesne zajednice. U opštoj nezaposlenosti mi mladi Kevljana bi željeli ipak da se organizujemo i koliko toliko dignemo društveni život u našoj sredini. Sami ne možemo ništa. Nemamo finan-sijskih sredstava. Imamo društveni dom koji je djelimično renoviran i u kojem bi se za početak mogle organ-izovati neke od aktivnosti. Na svom sastanku smo i identifikovali nekoliko stvari koje bi morali riješiti u početku i o svakoj ćemo napisati nekoliko riječi:1. Registracija omladinske organi-zacije u KevljanimaDa bi bilo kakvu aktivnost mogli le-galno raditi, potrebno je da se regis-trujemo a ukupni troškovi registracije su oko 600,00 KM. Pripremamo reg-istracione dokumente i osnivačku skupštinu našeg Udruženja. Oko ovih tehničkih stvari imamo podršku predsjednika Skupštine grada Prije-

dora gospodina Seada Jakupovića, koji je obećao da će lokalna zajed-nica obezbijediti 300,00 KM za ove potrebe.2. Rješavanje ograde oko igrališta i doma. Imamo dio materijala za ogradu oko igrališta i duštvenog doma, ali treba još nabaviti dio materijala i treba obezbijediti sredstva za majstora da se isti ugradi, a mi bismo bili tu kao pomoćna radna snaga za ugradnju. Napravit ćemo predračun potrebnog materijala i orijentaciono koliko bi koštao rad na ugradnji istog, koji bi naknadno dostavili.3. Saniranje mokrih čvorova u domuPošto je potreno sanirati mokre čvorove u domu i za ovo ćemo nap-raviti predračun radova i isti dostaviti.4. Opremanje sale sa nekoliko naprava za vježbe Pošto su nam Prijedor i Kozarac kao centri veoma daleko, željeli bis-mo opremiti jednu našu prostoriju u domu kao teretanu gdje bi se okupl-jali i malo vježbali. I kod ove stavke ćemo napraviti predračun elemen-tarnih sprava. Iste ćemo takođe dostaviti.5. Opremanje jedne kancelarije u domu Pošto se ipak za bilo kakvo okupl-

janje i rad omladinske organizacije trebaju obezbijediti najelementa-rniji uslovi, željeli bismo istu malo opremiti. Naime, u ovoj prostoriji ima jedan kompjuter i ništa više. Jedna mala grijalica i dva stola. Voljeli bis-mo kada bi nam se moglo pomoći da se kancelarija opremi. Potrebno je nabaviti jedan računar, printer sa kopirnim aparatom i obezbijediti sredstva za internet. U svojim aktivnostima planiramo i iz-radu baze podataka u selu kao i baze podataka nezaposlenih, zatim stude-nata, učenika, ugroženih familija isl., a svih 25 omladinki i omladinaca je spremno učestvovati u radu našeg Udruženja. Grad Prijedor je i ove godine kan-didovao projekat asfaltiranja puta u Kevljanima do pruge i vjerujemo da će se to ove godine završiti. Savjet MZ Kevljani će napisati zahtjev da se riješi i pristup domu odnosno da se taj dio takođe asfaltira.Poštovani, vjerujemo da će ovaj naš zahtjev naići na Vaše razumijevanje i da ćemo napokon i mi u Kevljanima pokrenuti omladinski život sa mrtve tačke.

U ime grupe omladinaca Velić Fadil (Tel : 065 698 131fadil.velic98@gmail.com)

MJESNA ZAJEDNICA KEVLJANI,

OMLADINSKI CENTAR KEVLJANI (U OSNIVANJU)

NAŠE MALO MISTO Moji rodni Kevljani pominju se među prvim naseljima s obje strane Kozare. Solidne saobraćajnice, idealna nad-morska visina, rječica Vrioska i plod-na ravnica od pamtivijeka su bile i te kako na ruku lokalnom stanovništvu. U jednom periodu izdvajaju se vrlo dobri majstori metalske struke (kovači, kolari, potkivači, varioci…), što i ne čudi jer je područje izuzetno bogato željeznom rudom. Nažalost, u novijoj istoriji Kevljani se prepoznaju po masovnim grobnicama. Najveća od tri grobnice sa 456 kompletnih posmrtnih ostataka, nalazi se na pri-vatnom zemljištu i do danas je samo simbolično obilježena. Druge dvije su u haremu seoske džamije, jedna nosi naziv “intelektualna”, a nevini intelektualci svirepo su ubijeni među prvima, na nebrojenim stratištima opštine Prijedor. Ozbiljnim povrat-kom pristupa se izgradnji stambenih

jedinica, seoske džamije sa pratećim objektima (spomen obilježje svim žrtvama i turbe), raskrčenju i obno-vi puteva te obnovi elektro mreže. Sljedeći korak je izgradnja vodo-vodne mreže i kanalizacije. Nekako u svim tim akcijama najmanje se misli-lo na one najmlađe. Omladinski dom i područna škola jedini su preživjeli “komšijsko ludilo”, ali u vrlo lošem stanju i prepuni izbjeglica, jadnika ko-jima neki maloumni policajac obeća državu. Sa vrlo skromnim sredstvima krenulo se u saniranje oba objekta, naravno prednost je data školi a om-ladinski dom osta ni tamo ni ovamo. Naši vrijedni omladinci na čelu sa Fadilom Velićem obraćaju se Sejadu Jakupoviću (zastupnik u SO Prije-dor) i Zaimu Pašiću (SSD BiH) što pokreće jednu hitnu akciju a sve u cilju normalnog rada omladinske or-ganizacije Kevljani.

Akciju su novčanom pomoći podržali: Zumreta i Zaim Pašić £ 30, Zehra Kalamujić £ 20, Mediha Oručević £ 20, Nihada Bašić £ 20, Nedim Mujčin £10, Midhat Jusufovic £ 10, Elmir Filović £ 10, Fejzi Jahaj £ 10, Nisad Jakupović £ 10, Senad Jakupović £ 10 i Meho Jakupović £ 10. Zahvaljujem se na novčanim prilo-zima ovim dragim osobama, koje ne propuštaju niti jednu priliku da podrže istinske projekte poput ovoga. Našim dragim omladincima da istraju u svo-jim namjerama, te provedu u djelo planirano a sve u cilju boljih i kvalitet-nijih uslova za ovaj uzrast. Isto tako, ne sumnjam da će se uključiti i ostali, rasuti širom svijeta a koji su rođeni u “našem malom mistu”… Meho Jakupović

IKC “SABAH” IZ NIJMEGENA (HOLANDIJA) HUMANITARNA AKTIVNOSTRUČAK ZA SIRIJSKE IZBJEGLICE

Bošnjaci okupljeni oko IKC “Sabah” iz Nijmegena ponovo su se solidar-isali sa izbijeglicama iz Sirije i Iraka koji žive u ovom gradu i za njih po drugi put proteklog vikenda organ-izovali rućak i tim humanim gestom pokazali da nisu zaboravili sličnu situaciju kroz koju su prolazili u pe-riodu agresije na Bosnu i Hercego-vinu. Akcija se sprovodi u saradnji sa

marokanskim džematom koji je ustu-pio svoje prostorije i kuhare koji su vični kuhanju hrane koja godi izbjegli-cama iz Sirije i iraka. Hranu i sve os-talo obezbijedili su članovi IKC “Sa-bah” iz Nijmegena, a pored ovoga, uporedo se za ove ljude vodi i akcija prikupljanja odjeće, obuće, lijekova i sredstava za higijenu odnosno sve-ga onoga što je potrebno ljudima u

nevolji. Edin Kerić, predsjednik IKC “Sabah”iz Nijmegena, dao nam je i dodatne informacije: “U ovom gtradu živi oko 3.500 izbjeglica porijeklom iz Sirije i Iraka, smješteni su u jednom zajedničkom kampu i u ovoj našoj akciji do sada smo ugostili 400 ljudi, a želja nam je da ugostimo sve izb-jeglise sa tih prostora. Zato ovom pri-likom pozivam i druge bh. gradjane u

19

Humanitarne aktivnosti Humanitarne aktivnosti

Udruženje roditelja i djece sa posebnim potrebama iz Ključa “ I MI SE BUDIMO “ je pokrenulo humanitarnu akc-iju prikupljanja sredstava za pomoć šesnaestogodišnjoj Lejli Brkić, iz sela Humici u opštini Ključ. Nakon operaci-je u Sanskom Mostu, Lejla je hitno prebačena u klinički centar Tuzla,gdje su joj ot-krili teško oštećenje želuca. Nakon liječenja u Tuzli, Lejla je poslana kući, gdje je čeka težak i dug oporavak uz zdravu hranu i neophodne lijekove, što joj familija ne može priuštiti. Familija Brkić je u jako teškoj finansijskoj situaciji, ma-jka je i sama invalid, a otac je neza-poslen. Pozivamo sve Ključane, kao i sve ljude dobre volje, da se pridruže ovoj humanitarnoj akciji i svojim do-prinosom pomognu Lejli i njenoj fa-miliji. Sve donacije se mogu uplatiti

na: RAIFFESEN BANK DD BIH SWIFT CODE RZBABA2S Zmaja od Bosne BB SARAJEVO IBAN BA391610350039240034 I MI SE BUDIMO UDRUŽENJE RODITELJA I DJECE SA POSEBNIM POTRE-BAMA BRANILACA BiH BB Važno je naglasiti da je donacija za Lejlu Brkić!! Udruženje roditelja i djece sa posebnim potrebama je volontersko udruženje, koje djeluje na području opštine Ključ. Ovo udruženje se fi-

nansira donacijama građana i okuplja se u radionici koja je smještena u zgradi stare gimnazije. U toj radionici, uz nekoliko volontera, roditelji pokušavaju svojoj djeci pružiti priliku da se druže i razvijaju svoju maštu i svoje interese, uz povremene izlete. Od donacija za ovo udruženje članovima se pomaže i pri snabdijevanju lijekovima. Uz pomoć BH asocijacije Coventry, Sefera Haskića,

NETWORK-a i Senke Šarić, bh. di-jaspora iz UK je u nekoliko navrata pomagala ovo udruženje i pokazala svoju humanost. Za manje donacije, radi smanjivanja troška slanja novca, možete se obratiti na 07905532086. Unaprijed se zahvaljujemo svim oni-ma koji su u mogućnosti pomoći, a i ogromno hvala onima koji su do sad pomagali! Jasna Lemeš-Filipović

Ključ

POMOĆ ZA LEJLU BRKIĆ

Fondacija Our Kids UK sa zadovoljst-vom najavljuje treći zaredom koncert Amire Medunjanin za prikupljanje sredstava za podršku projekata Our Kids Fondacije. Koncert će se održati u St.Peter’s Church, u jednom od najživljih dijelova Londona, Notting Hill, 21. maja 2016. u 19.30 sati.

Amira nastupa sa dva velika muzičara iz Zagreba: Ante Gelo (gitara) po dru-gi put i Zvonimir Šestak (kontrabas), koji će nam se pridružiti po prvi put.“Nadamo se da će uživati svi prijatelji koji su uživali u prva dva koncerta i mnogi od onih koji bi željeli otkriti Amirinu muziku i njenu prekrasnu interpretaciju tradicionalne balkanske poezije i zvuka.”

Zahvaljujući njenoj velikodušnost i kontinuiranoj podršci, Fondacija Our Kids UK je učinila mnogo toga u pro-

teklih godinu dana da pomogne djeci i mladima u ustanovama socijalne zastite u Bosni i Hercegovini kao i po izlasku iz ustanova socijalne zaštite kako bi ih podržali na putu ka samo-stalnosti, intergaciji u društvo i ost-varivanju njihovih ljudskih prava.

Za više informacija o fantastičnim projektima Fondacije Our Kids UK, posjetite našu web stranicu:www.ourkidsfoundation.org

Ako se osjećate inspirisani da do-brotvornim radom podržite našu mis-iju, molimo vas da pogledate na koji način i kako možete volontirati za nas : www.ourkidsfoundation.org/how-you-can-help

Karte za koncert možete kupiti putem linka: https://www.justgiving.com/OurKidswithAmira/

LondonTREĆI HUMANITARNI KONCERT AMIRE

MEDUNJANIN ZA OUR KIDS

Holandiji da nam se priključe, kako bi ovim unesrećenim lju-dima uljepšali bar jedan dan u mjesecu i vratili nadu u bolje sutra. Otvorimo srca i nikad ne zaboravimo da smo ne tako davno i mi prošli ovaj put koji oni sada prolaze. Osim ove pomoći IKC “Sabah” za ove ljude svakog petka obezbjeđuje i prevoz za or-ganizovano klanjanje džume namaza. Sve su to vanredni troškovi koje trebamo pod-moriti. Za nesmetano odvijan-je akcije mjesečno nam treba oko 150 eura.”

Rukovdstvo IKC “Sabah” se zah-valjuje svim dosadašnjim dona-torima koji su pomogli realizaciju ove akcije, potom svim volon-terima koji su radili na njenoj re-alizaciji i koristi priliku da pozove sve naše građene u Holndiji i di-jaspori da se priključe ovoj akciji. Svi oni koji žele dati svoj dopri-nos ovoj humanoj i vrijednoj akci-ji svoje priloge mogu uplatiti na žiro račun:ICC “Sabah” NijmegenNL93INGB0004795675sa naznakom: donacija za ručak izbjeglica

20

Bosanskohercegovačka dijaspora

U Sarajevu, u Spa Hotelu Terme na Ilidži, od 04. do 06. marta 2016. održat će se sastanak GO Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercego-vine. Kompletan program i dnevni red radnog sastanka imate u prilogu poruke. Koristimo priliku da predstavni-ke medija pozovemo na okrug-li sto o temi Odnos bh. vlasti i bosanskohercegovačkih DKP-a pre-ma dijaspori, koji počinje u petak u 16. sati, u Spa Hotelu Terme na Ilidži.

Na ovu tribinu pozvani su i predstavni-ci nadležnih bosanskohercegovačkih ministarstava, a bit će prisutni i članovi GO SSDBiH (spisak pred-stavnika imate u prilogu). Od 18:00 -19:00 sati predviđen je zajednički koktel za članove GO SS-DBiH, goste okruglog stola i pred-stavnike medija. Za dodatne informacije o programu kontakt osobe su: Hasan Šehović, predsjednik – (tel. 062 722 198) Haris Halilović, potpredsjednik – ( tel. 061 287 233)

SASTANAK GLAVNOG ODBORA Spa Hotel Terme na Ilidži PROGRAM Petak, 04.03.2016. 11:00-12:00 Posjeta delegacije SS-DBiH Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice 16:00 - 18:00 Okrugli sto o temi Odnos bh. vlasti i bosanskohercegovačkih DKP-a prema dijaspori 18:00 -19:00 Zajednički koktel za članove GO SSDBIH, goste okruglog stola i predstavnike medija 19:00 -21:00 Sastanak članova

GO SSDBiH sa načelnikom općine TravnikSubota, 05.03.2016. 09:00 - 12:00 Radni sastanak GO SSDBiH

12:00 - 14:00 Ručak u hotelu 14:00 – 18:00 Radni sastanak GO 19:00 - 21:00 Večera u hotelu Nedjelja, 06.03.2016. 10:00 - 12:00 Radni sastanak GO SSDBiH /donošenje zaključaka/ 12:00 Završetak sastanka i odjava iz hotela Pokrovitelj sastanka G.O. SSDBIH je Ministarstvo za ljudska prava i izb-jeglice Bosne i Hercegovine

DNEVNI RED RADNOG SASTANKA GO SSDBiH 1. Verifikovanje zapisnika sa sastan-ka GO SSDBiH održanog u Izmiru/Turska, 2. Osvrt na realizaciju planiranih za-dataka i zaključaka sa posljednjeg sastanka GO; 3. Stanje u GO ili međusobni odnosi članica i članova GO; 4. Izvještaj o radu članova GO SS-DBiH i članica SSDBiH u periodu

između sastanaka u Izmiru i Sara-jevu; 5. Aktivnosti SSDBiH do održavanja narednog Kongresa: 5.1. Treća smotra folklornog stvaralaštva dijaspore Bosne i Her-cegovine, Travnik 2016. 5.2. XIII svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu/futsalu,

Piacenza, od 20. do 22 maja 2016. 5.3. Konferencija o dopunskom obrazovanju bosanskohercegovačke djece u dijaspori 5.4. Saradnja sa vlastima u Bosni i Hercegovini 5.5. Monografija - Prozno-poetske i likovno-skulptorske vrijednosti bh. umjetnika u dijaspori 6. VIII Kongres SSDBiH: Određivanje termina i mjesta održavanja, određivanje tema i dnevnog reda Kongresa, izbor Sekretarijata koji će biti zadužen za pripremu i organizac-iju Kongresa; 7. Razno

U SARAJEVU OD 4. DO 6.MARTA

SASTANAK GLAVNOG ODBORA SSDBIH

Ime i prezime Drzava 1 Baysak Ahmet Kemal, Turska 2 Celik Hiba, Svedska 3 Halilović Haris, Njemacka 4 Hodzic Ishak, Hrvatska 5 Hodzic Medaga, Italija 6 Huremovic Medo, Danska 7 Isović Hajrudin, Njemacka 8 Malić Hamdija, Hrvatska 9 Mujevic Sabahudin, Austrija 10 Murguz Smajo, Svedska 11 Nikolic Natasa, Njemacka 12 Ribic Naida, Holandija 13 Smajlović Tamara, Italija 14 Šehović Hasan, Turska 15 Tičić Faruk, Engleska 16 Turkanovic Sebiha, Njemacka

PISMO BHUK NETWORK-A SVJETSKOM SAVEZU DIJASPORE BOSNE I HERCEGOVINE

Clanovima GO SSD BiH

Poštovani predsjedniče ,uvaženi članovi GO SSD BiH

Želimo da vas upoznamo o stavovima i odlukama sa sastanka Izvršnog odbora BH UK (održanog 18.02.2016. u Londonu).

Izvršni odbor Networka je donio odluku da se u okviru organizovanja narednog Kongresa objavi konkurs za sjedište SSDBiH i da se sjedište izmjesti u državu koja ponudi najbolje uslove. Podsjećamo da Statut SSDBiH omogućava promjenu sjedišta jer je upravo na prijedlog BH UK Networka u Statut SSDBiH uvedena klauzula o promjenjljivosti mjesta središta. Promjena sjedišta SSDBiH neće uticati na našu podršku SSDBiH i u okviru naših mogućnosti, nastavit ćemo aktivno učestvovati u svim aktivnostima.

BH UK Network podržava raniju odluku GO SSDBiH da se 8. Kongres održi u periodu od 3-5 juna ove godine. Planirali smo da u tom period održimo 18. Susret BH dopunskih škola u Velikoj Britaniji i isti smo pomjerili za drugi datum kako bi naši predstavnici bili u mogucnosti prisustvovati Kongresu.

Na sastanku se diskutovalo i o drugim aktivnostima SSDBiH. Odlučeno je da reprezentacija Engleske učestvuje na 13. Svjetskom prvenstvu dijaspore u malom fudbalu u Italiji, ali nažalost nismo u mogućnosti učestvovati na 3. Smotri folklornog stvaralastva u Travniku. Još jednom je data puna podrška izradi Monografije - Prozno-poetske i likovno-skulptorske vrijednosti bh. umjetnika u dijaspori. Apelujemo da se posredstvom resornih ministarstava obezbjede sredstva za štampanje ovog značajnog djela. Pozitivno su ocjenjene aktivnosti SSDBiH na polju dopunskog obrzovanja

i doštampavanju knjiga za učenike 1-4 razreda. Podržavamo i održavanje sastanka GO u Sarajevu i ako nam je zao što nismo u mogućnosti poslati sve naše delegate GO na sastanak.

Djelimično smo upoznati i sa određenim turbulencijama unutar GO. Ne ulazeći u detalje istih, pozivamo, i iskreno se nadamo, da će te pronaći najbolje rješenje kako bi prevazišli nastale problem i nesporazume a sve u interesu SSDBiH i milionske dijaspore za čije interese se zalažete i na čemu vam iskreno čestitamo.

Želimo vam uspješan rad i ugodan boravak u našoj domovini.

IO BH UK Network

Sabit Jakupović (Predsjednik)

21

Bosanskohercegovačka dijaspora Bosanskohercegovačka dijaspora

U Savezu dijaspore kažu kako se dis-kriminacija se ogleda u primoravanju bh. državljana s biračkim pravom, koji imaju biometrijske pasoše koje su dobili u ambasadama i konzulatima Bosne i Hercegovine, da se za svake izbore moraju aktivno i nanovo regis-trirati i to tek nakon što budu raspisani izbori.“Tada nam se ostavlja veoma kratak rok u kojem se po vrlo kompliciranoj birokratskoj proceduri moramo u dva ciklusa i o vlastitom trošku do-pisivati sa Centralnom izbornom komisijom, umjesto da nas Agencija za identifikacione dokumente, evi-denciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA) i Centralna izborna komisija automatski upisuju u Centralni birački spisak onog tre-

nutka kada smo dobili biometrijske pasoše, te potom samo zatraže našu saglasnost i adresu za sačinjavanje izvoda iz CBS za glasanje, ili putem poste ili lično u najbližoj ambasadi ili konzulatu Bosne i Hercegovine”, piše u saopćenju.Naša rodbina i prijatelji i ostali građani BiH koji stalno žive u BiH i koji po za-konu imaju pravo birati, imaju pasivnu poziciju u procesu upisa u Centralni birački spisak i njegove izvode, jer se automatski, vađenjem bilo kojeg do-kumenta, upisuju u Centralni birački spisak, bez bilo kakve diskriminacije.Savez dijaspore kaže kako se od njih traži takozvana aktivna regis-tracija, čime su stavljeni u potpuno diskriminirajući položaj u odnosu na ostale birače, državljane Bosne i Her-

cegovine, koj imaju pasivnu poziciju u procesu upisa u Centralni birački spi-sak i njegove izvode jer se automat-ski, vađenjem bilo kojeg dokumenta, upisuju u Centralni birački spisak.“Potpun je nesrazmjer u odnosu na ukupan broj naše dijaspore starije od osamnaest godina, na broj onih koji se nakon silnih birokratskih prepre-ka konačno uspiju registrirati, te na koncu na broj onih koji uspiju obaviti čin glasanja. Postavlja se pitanje u čijem je to interesu?”, pitaju u Svjet-skom savezu dijaspore Bosne i Her-cegovine.Ove godine, prve nedjelje u oktobru, bit će održani lokalni izbori u Bosni i Hercegovini, šesti nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma

SSDBiH: ISPRAVITI DISKRIMINACIJU PREMA BH.

DRŽAVLJANIMA U DIJASPORISvjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine (SSDBiH) uputio je otvoreno pismo Parlamentarnoj skupštini Bosne i Herce-govine i Centralnoj izbornoj komisiji u kojem traži da najkasnije do 1. marta bude ispravljena, kako se navodi, sistemska diskriminacija prema državljanima Bosne i Hercegovine s biračkim pravom iz dijaspore.

Bošnjakinje u svijetu nauke: Titula za cijeli životDR. AIDA DROCE - OD IZBJEGLICE DO DOKTORA NAUKA BIOTEHNOLOGIJE

DANSKA: Uporan rad i trud se uvi-jek isplati. Dr. Aida Droce je dokaz da se i pored svih familijarnih i rad-nih obaveza san može ostvariti. Ona sigurno najbolje zna kako je to bilo moguće kombinirati sa “običnim” životom. Suvišno je takvo pitanje i postaviti. Dolaskom u Dansku početkom 90-tih, možda nije ni sanjala da će od danas i kroz cijeli život nositi titulu doktora nauka biotehnologije te mag-istra molekularne biologije. Ma koliko to zvučalo komplikavano, Aidi nikad nije teško odvojiti vrijeme da svakom to objasni i po više puta. Biologija ja zainteresovala Aidu već od gimnazijskih dana, gdje je i doni-jela odluku da je to taj put na koji će krenuti. Odmah poslije gimnazije Aida je nastavila sa školovanjem u Aarhusu a potom u Aalborgu. Pa-ralelno sa pisanjem doktorskog rada, tokom zadnjih tri mjeseca, dobila je kćerku kojoj je posvetila isto toliko pažnje kao i studijama. Naravno da se pitamo, kako je to moguće? Aidu nije obeshrabrilo ni to što je morala voziti i po dva i po sata na posao ili studije, jer je uvijek znala šta joj je cilj. Njena familija, počevši od bračnog druga, do majke, sestre i drugih prijatelja, također su priskakali u pomoć kada je to trebalo. Ali napi-sati doktorski rad i odbraniti isti joj nisu mogli pomoći. Aida je to uradila sama i isti je odbranila na Aalborg Univerzitetu. Dodjela diplome dok-tora nauka je samo kruna svega što je do sada radila. Prilikom svečane dodjele diplome o svom velikom uspjehu za BHDIN-FODESK dr. Aida Droce je rekla:

- "Ovo je dan na koji sam čekala. Zahvaljujući podrsci more familije i prijatelja uspjela sam ostaviri moj cilj i ispuniti moj san. Hvala svima na pomoći i podršci tokom svih ovih godina moga školovanja. Sada mi je

fokus moj posao te naravno moja fa-milija.” Inače dr. Aida Droce je vodeći stručnjak u prestižnoj danskoj kom-paniji "Food Diagnostics" gdje sva-kodnevno primjenjuje svoje znanje iz biotehnologije i molekularne biologije. Njen put je čista inspiracija za sve one koji izaberu isti ili sličan put. Us-pjeh dolazi samo upornim radom i trudom onima koje nije strah da san-jaju. Uz tačno određen cilj ništa nije nemoguće. I ne treba zaboraviti da se svi padovi i usponi u jednom tre-nutku pretvaraju u čisto savršenstvo. Taj trenutak je Aida doživjela primivši titulu za cijeli život.

HABER PRETPLATNI KUPON

Molimo da ovaj kupon, zajedno sa čekom pošaljete na adresu:

BiH UK NETWORK, BOSNIA HOUSE, 36 MEDLEY ROAD,

BIRMINGHAM B11 2NE

IME I PREZIME.................................................................

ADRESA........................................................................................................................................................................TEL ...................................................................................

GODIŠNJA PRETPLATA IZNOSI £15

Ček naznačiti na: BH UK NETWORK

22

Bosanskohercegovačka dijaspora

Poštovani čitaoci,podsjećamo sve Vas da je naš mag-azin otvoren za saradnju i da su svi Vaši prilozi dobrodošli bez obzira da li ste saradnik Habera.Šta pisati u Haberu, predlažemo Vam: Tekstovi o aktivnostima u bh. aso-cijacijama, vrijednim volonterima, uspješnim učenicima, studentima, biznismenima.Svakako nas zanimaju i interesantne priče o običnim ljudima, kako žive, šta rade kako provode dane u En-gleskoj.Zainteresovani smo i za edukativni i

zdravstveni sadržaj, priče o bh. gra-dovima, običajima, tradiciji, kulturi i muzici iz naše zemlje. Očekujemo i priloge za poetski i književni kutak, tu je vesela strana gdje bi se objavljivali vicevi i šale, sport i razne zanimljivosti. Stoga Vas molimo da razmislite o ovim temama i da nam pomognete svojim prijedlozima da dođemo do zanimljivih sagovornika. Takođe, nemojte se ustručavati da sami napišete tekst, da nam pošaljete zanimljivu fotografiju, mi smo tu da Vam pomognemo i da to objavimo.U cilju poboljšanja kvaliteta naših novina za koje su neophodna finan-

sijska sredstva, pozivamo čitaoce da se pretplate na Haber.Koristimo priliku da pozovemo bizn-ismene da se reklamiraju u našem listu i na taj način pomognu printanje našeg magazina.Prethodne brojeve Habera u elek-tronskoj formi možete pročitati na web stranici BIH UK NETWORKA - http://www.bhuknetwork.org/ Molimo Vas da svoje priloge i foto-grafije u elektronskoj formi dostavite na email adresu haberurednik@gmail.comHvalaRedakcija Habera

Pripreme za Mundijal bh. dijaspore u futsalu REPREZENTACIJU BOSANACA I HERCEGOVACA IZ ŠVEDSKE ČINI SPOJ

MLADOSTI I ISKUSTVABosanskohercegovačku dijasporu Švedske na narednom XIII svjet-skom prvenstvu bh. dijaspore u fut-salu u Italiji predstavljat će ekipa “Bosna - Borås”. To pravo momci iz Borasa stekli su pobjedom na iz-bornom turniru koji je održan krajem oktobra protekle godine u Gislavedu. Od tada se momci iz Švedske vri-jedno pripremaju a informaciju više o kvalitetu i mogućnostima ekipe dao nam je bivši fudbaler Rudara iz Ljubije Muhamed Cerić, koji tre-nutno obavlja dužnost koordina-tora za sport u BH savezu Švedske: “ BH Savez u Švedskoj je do sada učestvovao na svim šampionatima bosanskohercegovačke dijaspore, nažalost, uvijek smo posustajali u samom finišu i više puta do sada osvajali četvrto mjesto i utješne na-grade. Ovaj put se nadamo da ćemo razbiti taj peh i doći do medalje. Ga-rant za to je odlična ekipa Bosne iz Borasa koja je ubjedljivo pobijedila na našem izbornom takmičenju, a u

Italiju putuju sa dotatna tri pojačanja iz drugoplasirane ekipe BHUF-OMLADINA. Inače, naša pravila u Švedskoj kažu da za reprezen-taciju Bosanaca i Hercegovaca iz Švedske mogu igrati samo djeca čiji su roditelji porijeklom iz BiH a uz to igrači moraju posredstvom svojih loklanih udruženja biti članovi našeg BH saveza u Švedskoj. Reprezent-

aciju Bosanaca i Hercegovaca čini spoj mladosti i iskustva i u Italiji će nastupiti Kadir Hodžić, Alan Krasnić, Mensur Jugović, Edin Stroil, Sanel Džuzel, Emir Vatreš, Adam Hodžić, Dino Ratković, Haris Verem, Elve-din Osmanović, Dino Cerić, Kenan Mustafić, Fehim Smajlović i Kenan Jusić.

“Bosna -Borås”

Savez bosanskohercegovačkih udruženja iz Danske (SBHUD) je na svojoj nedavnoj godišnjoj Skupštini izabrao ekipu Bosanca i Hercego-vaca koja će predstavljati ovu zemlju na narednom XIII svjetskom prvenst-vu bosanskohercegovačke dijaspore u futsalu, koje će se u organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, održati u Italiji (Piacen-za, od 20. do 22. maja 2016.)Čast da brani boje Danske pripala je ekipi (BKC) iz Kopenhagena, a fudbaleri ovog tima već vrijedno treniraju sa željom da što spremnije dočekaju Mundijal bh. dijaspore. ”Posebna nam je obaveza i čast predstavljati Dansku na ovom emi-nentnom takmičenju u Piazenci, zbog toga smo već počeli sa pripremama jer datum održavanja takmičenja nije daleko. Svi znamo da se u bh. dijas-pori igra dobar futsal i da će u Italiji

prisustvovati najbolje ekipe iz svake zemlje. Stoga se naši momci vrijed-no pripremaju, marljivo treniraju i svi skupa nadamo se da ćemo ovaj put osvjetlati obraz i u Dansku sa vratiti sa jednim od pehara. Ovom prilikom

želim da se zahvalim našem bh. savezu u Danskoj koji nam je ukazao povjerenje, nastojat ćemo da ga ne iznevjerimo.” kratko nas je referisao Samir Zametica, tehniko ekipe.

IZABRANA EKIPA DANSKE ZA PREDSTOJEĆE SP BOSANSKOHERCEGOVAĆKE DIJASPORE U FUTSALU U ITALIJI

23

Bosanskohercegovačka dijaspora Bosanskohercegovačka dijaspora

“Nekako ljudi u Bosni misle da mi beremo pare ovdje u Skandinaviji, a vjerujte naporno radimo. Jeste da se ovdje bolje živi, veći je životni standard, može se putovati, imamo neka normalna primanja za život u Švedskoj, ali, eto, mi bukvalno radi-mo i za sebe i za familiju u BiH. Nara-vno, drago nam je kad pomognemo, ali nažalost ljudi i umiru, roditelja više nema, ostale su tetke, amidže, pošaljemo koliko možemo jer ne mogu oni preživjeti od svoje bosan-ske penzije od 300 i nešto maraka”, kaže jedna porodica koja je 1994. pobjegla iz rata u BiH, te od tada živi u švedskom gradu Malmeu.

Ona, kao i brojne druge koje žive u inostranstvu, šalju novac u Bosnu i Hercegovinu od čega veliki broj stanovnika zapravo i preživljava.

Tako se procjenjuje da samo zvaničnim kanalima, putem pošte i banaka, Bosanci i Hercegovci koji žive u inostranstvu godišnje u domov-inu pošalju više od milijardu eura. Ta cifra je dva puta veća kada se u obzir uzme novac koji se daje “iz ruke u ruku”.

Osim toga, dijaspora investira u Bos-ni i Hercegovini učestvuje u velikom broju humanitarnih akcija, a prilikom posjeta tokom ljetnih mjeseci potroše toliko da neki manji biznisi žive od toga.Ipak, priliv novca iz dijaspore sman-jio se u 2015. godini, barem njenih prvih devet mjeseci za koje postoji statistika, u odnosu na godinu prije- te je u BiH stiglo oko 110 miliona eura manje.Iako su se i u prošlosti ovi iznosi ponekad smanjivali, stručnjaci upo-zoravaju da će se takav trend ustaliti za desetak godina, što je po njima alarmantno, budući da oznake dijas-pore, prema procjenama, čine oko 13 posto BDP-a BiH.

‘U početku se pomoć slala svima’“Mene ne čudi da je priliv novca iz dijaspore sve manji, jer se krug onih kojima se pomaže sužava. Prvo se pomagalo svima, široj familiji, komšiluku, sada se to svelo na one najbliže, roditelji, brat, sestra. Ipak, normalno je da za 20 godina, koliko je prošlo od rata ljudi umiru. Normal-no je i da su i te familije koje su imale nekog vani otišle kod njih, a postoji podatak i da je prošle godine iz BiH izašlo 70.000 mladih”, objašnjava Namik Alimajstorović, član Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine.Prema njegovim riječima, u inostran-

stvu trenutno živi više od dva mil-iona Bosanca i Hercegovaca, jer se od 2002. iz zemlje iselilo približno 700.000 stanovnika.

“Dakle, njima sada ne treba pomoć. Također, neko je nekome pomogao da stane na noge, kupio mu naprim-jer kravu, traktor, pokrenuo neki manji biznis. Znači, osim direktnog slanja novca, bilo je tu i investicija.”

Ipak, tvrdi, ne i dovoljno, a razlog za to je - korupcija, nepovoljni uvjeti za ulaganje, politički ambijent, reketi-ranje, loša ceste, poreske politike, nesređene regulative...

“Nama iz dijaspore često postavljaju pitanje zašto ljudi iz BiH koji žive van zemlje rijetko investiraju u BiH? Pa odgovor je vrlo jednostavan, inve-stiranje i patriotizam ne idu zajedno, pravi ulagači ulažu tamo gdje će os-tvariti profit”, dodaje Alimajstorović, Sarajlija koji sada živi u Birminghamu u Velikoj Britaniji.

U tom gradu, dodaje, više od stotinu porodica pomaže svojoj rodbini u BiH. Svi oni šalju novac, ali i čak tri puta više nose “u džepovima” kada dođu u BiH.

“Samo pitajte vozače autobusa Cen-trotransa koji voze međunarodne linije koliko oni koverti donesu. Ipak, u BiH postoji ta negativna slika o di-jaspori”, dodaje.‘Dijaspora od domovine ne dobija ono

što zaslužuje’Da bh. dijaspora ne dobija ono što zaslužuje od domovine smatraju i u udruženju Nova perspektiva, koje se bavi, kako navode, aktiviranjem resursa bh. dijaspore za razvoj zem-lje.Tako u BiH ne postoji zakon niti mini-starstvo za dijasporu, kao naprimjer u Srbiji, iako je među pet vodećih zemalja u svijetu prema visini finan-sijskih doznaka migranata u odnosu na BDP.Također, nisu napravljeni ni programi, strategije ili projekti namijenjeni za dijasporu, upozorava Armin Alijagić, direktor Nove perspektive.

“Dijaspora učestvuje bar jednu trećinu ukupnog BDP-a ove zemlje, to je ogromno učešće i značaj koji ona ima u našem svakodnevnom životu i održavanju ekonomije, da ne dođe do potpunog kolapsa. Ono što dijas-pora dobija zauzvrat je jako malo, mi kao zemlja njima gotovo ne dajemo ništa, bukvalno im poručujemo ‘vi samo dođite ovdje, dajte nam pare i idite”, ističe.

“Neminovno je da BiH ide prema tom putu ka EU, povećat će se životni standard i svakako će se taj priliv novca vremenom smanjiti, a kada će početi to smanjenje, jako je teško pre-cizirati, ovisi od političkih i ekonom-skih faktora, naravno i primaoci će postati sve stariji, a mladi možda više neće odlaziti”, navodi Alijagić.‘Novim generacijama BiH možda neće

toliko značiti’Ipak, za trenutno smanjenje priliva novca vidi nekoliko mogućih razloga - od toga da su Bosanci i Hercegovci u inostranstvu možda i sami upali u kri-zu, zatim da ljudi koji primaju pomoć umiru, ali i da građani u BiH postaju sve bogatiji.“Ali svako bi se složio da to u prin-cipu nije baš slučaj, uglavnom jer mi živimo isto kao što smo živjeli prije pet ili deset godina. Mislim da tome nije razlog ni da je dijaspora pala u krizu, jer je kriza počela prije pet-šest godina. Također, može se reći da ljudi umiru i da se više nema kome slati novac, ali od rata je 200.000 mladih napustilo BiH i oni sada šalju ta sred-stva iz inostranstva.”Petnaest posto tih sredstava iz dija-spore u BiH dolazi formalnim kanali-ma, još 15 posto neformalnim, “iz ruke u ruku”, a tu je i potrošnja tokom ljetnih mjeseci, investicije i humani-tarne pomoći, objašnjava Alijagić.“Recimo, dijaspora kada dođe u BiH troši na razne stvari, u restor-anima, kod zubara, popravljaju auta, tako da neke industrijske grane op-staju zahvaljujući njima. Pri tom, mi nemamo precizne podatke koliko je dijaspora investirala u BiH, ali ono što svakako znamo su brojni primjeri dobre prakse, tako da su u proteklih 10, 15 godina uz pomoć dijaspore pokrenute neke od najuspješnijih kompanija u BiH, kao što je Prevent i brojne druge.”

Naši sagovornici se slažu da možda ljudi u BiH nisu svjesni koliko pomoć dijaspore znači, ali svakako će to os-jetiti kada se ona bude konstantno smanjivala.“Našu djecu i unučad učimo da vole svoju domovinu i da joj pomažu kako bi i oni nastavili davati neki doprinos BiH. Međutim, teško je, nove gener-acije se rađaju ovdje u tuđini, njima možda BiH neće biti toliko na pameti kao nama”, dočarava situaciju bh. porodica sa adresom u Švedskoj.

Izvor: Al Jazeera

DA LI ĆE DIJASPORA SLATI SVE MANJE NOVCA U BIH? Procjenjuje se da dijaspora u Bosni i Hercegovini godišnje šalje najmanje dvije milijarde eura, ali 2015. taj priliv se

smanjio. Brojne porodice u BiH preživljavaju od pomoći rodbine koja živi u inostranstvu [Anadolija]

24

Bosanskohercegovačka dijaspora

Dok svakodnevno veliki broj pretežno mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine vadi karte u jednom smjeru ka nekoj od zapadnih desti-nacija, postoje i oni, doduše malo-brojni, koji putuju u suprotnom smjeru. Jedan od njih je i Sarajlija Suad Hajrić koji je ostavio udobni život u Kanadi i vratio se u rodno Sarajevo.

Gospodin Suad Hajrić je rođen 1960. godine, oženjen je i ima dva sina, i u razgovoru za za agenciju BHDINFODESK iz Birminghama je otvorio dušu: “Rat sam proveo u Sarajevu i krajem 1995. godine sam se otisnuo prema Kanadi, gdje su već neko vrijeme živjeli moja supru-ga i djeca. Tamo smo boravili sedam godina i nakon toga odlučili da se vratimo u Sarajevo. Jednostavno nedostajala mi je porodica, prijatelji, moj grad, naša Bosna. Kanada je di-vna zemlja, hvala joj na svemu što je učinila za mene i moju familiju, ali ja se jednostavno nisam mogao navik-nuti na tamošnji život. Odlučio sam se, po mnogima, na rizičan korak, da pokušam u Sarajevu obezbijediti dostojan život za mene i moju porod-icu. Mislim da smo u tome i uspjeli. Jedan sin je završio akademiju scen-skih umjetnosti i sada je režiser, dru-gi sin uspješno studira psihologiju. Moja supruga i ja smo našli poslove koji mogu zadovoljiti naše zahtjeve

za ugodan život. Svaki dan se viđam sa roditeljima, bratom, prijateljima. Život mi je ispunjen kako nikad nije bio u zemljama u kojim sam proveo

više od sedam godina.”Mnogi se vrate ali nakon su-dara sa svakodenvnim bosanskohercegovačkim prob-lemima ponovo zapakuju stvari i nazad u dijasporu. Kakav je Vaš

recept za opstanak u BiH? “Naši ljudi se vrate u Bosnu i prihvate ovdašnje radne običaje koji, iako se

mijenjaju, nisu još uvijek na zavidnoj razini. Ukoliko primijenimo zapadni način rada i izvršavanje obaveza u Bosni, gdje nam je lakše i ljepše živjeti, onda možemo očekivati us-

pjeh. Ovo je recept za ostvarenje planova bilo gdje u svijetu, pa zašto ne bi bio primijenjen i u Bosni i Her-cegovini.”Možete li nam reći nešto više o poslu koji radite i da li je u njega ugrađena kanadska radna disci-plina? “Nakon povratka iz Kanade odmah sam se zaposlio u organi-zaciji REC Regional environmental centar for Central and Eastern Eu-rope, tu sam radio do 2008. godine. Potom sam se otisnuo u privatni biznis i otvorio agenciju “Synergy REK” koja se bavila promocijom tu-rizma i zaštitom prirodnog okoliša. Potom, od prošle godine vodim kom-paniju AAA-1 RENT d.o.o. Sarajevo koja je zvanični zastupnik rent a car kompanije SIXT-a u BiH. Kompanija SIXT, Pulah (Minhen), ima tradiciju dužu od jednog stoljeća. Danas SIXT djeluje u 105 zemalja širom svijeta i na svim kontinentima, te posjeduje oko 4.500 poslovnica. U svim ovim kompanijama radio sam po “zapad-nom” načinu rada, gdje su radna dis-ciplina, profesionalizam i kupac na prvom mjestu. Zahvaljujući poziciji generalnog menadžera rent a car kompanije Sixt za BiH, u prilici ste da “progu-rate” projekat te da pomognete i bosanskohercegovačkoj dijaspori da jeftinije renta automobile pri-likom boravka u domovini.Ovih dana krenut ćemo u kampan-ju i promovisanje projekta za bh. građane iz dijaspore u kojem ćemo ponuditi diskaunt od 15% posredst-vom naše web stranice www.sixt.ba te partnerskih web stranica iz dijas-pore. Usluga je namijenjana svima našim zemljacima koji imaju namjeru rezervisati automobile za predstojeću turističku sezonu. Znam da mnogi koriste naše usluge, a ovo je način da im poželimo jeftiniju dobtrodošlicu u domovinu.Iz ovog razgovora vidimo da, ako se vrijedno radi, ima života i u Bosni i Hercegovini. Kakva je Vaša poruka onima koji masovno odlaze? “Nije lako ovdje, ali vjerujte mi da se život ne sastoji samo od boljeg auta i bržeg interneta. I ovdje se može živjeti, ali se mora znati i da je, za razliku od prijašnjeg shvatanja, život rad i rad a sve ostale stvari su samo dodatak. Prije je bilo upravo obrat-no. Tako se živi i u inostranstvu.”

Suad Hajrić uspješni povratnik iz Kanade

NIJE LAKO U BOSNI, ALI VJERUJTE MI DA SE ŽIVOT NE SASTOJI SAMO OD BOLJEG AUTA I BRŽEG INTERNETA

Kanada je divna zemlja, hvala joj na svemu što je učinila za mene i moju familiju, ali ja se jednostavno nisam mogao naviknuti na tamošnji život.

Suad Hajrić

25

Bosanskohercegovačka dijaspora Kako pomoći sebi

Više od pola svog života sam provela osvrćući se na mišljenje pogrešnih ljudi. Sada kada sam napunila 50 godina shvatila sam prave vrednosti života. Shvatila sam da sam prestara za ovih osam stvari koje su me sputavale celi život:

Prestara sam da ćutim Ne želim više da ćutim kada mi neko kaže nešto što mi ne odgovara. Ne želim da klimam glavom ili da se složim sa svakim glupim i samodovoljnim čovekom. Ne želim da ćutim na ne-pravdu. Kada vidim da nešto nije u redu, želim na glas da vičem jer je život postao prekratak da bi se o nepravdi ćutalo.

Prestara sam da brinem kako izgledam drugim ljudima

Već godinama zavidim muškarcima jer oni ne moraju svakih dvadeset dana da se farbaju da bi prekrili sede. Muškarci ne moraju ujutru da stavl-jaju kilograme pudera na lice, da se brinu što im se vide bore od brige i smeha. Sada sam dovoljno stara da znam da

sam najlepša takva kakvu me Bog stvorio. Imam bora ne zna im se broj, seda mi je svaka druga dlaka, ali sam

tek sada zadovoljna sa tim kakva sam. Ono pitanje "šta će komšiluk reći?" ne dotiče me već neko vreme i hvala Bogu na tome, jer ti ljudi su postali toliko nebitni u mom životu da sam za njihove opaske razvila selektivni sluh.

Prestara sam da imam sitne male grehove

Sada sam dovoljno stara da imam samo grehove. Čaša vina svako veče, je postala moja molitva. Slad-

oled nedeljom sam prei-menovala u greh: sladoled svaki dan. Tako da sada uživam u svojim grehovima koje više ne mogu svrstati u male jer su mi apetiti po-rasli. Prestara sam za neudobnu

obućuSada gledam da me ništa u životu ne ograničava. A moje kretanje je godi-nama ograničavala visoka potpetica.Nisam mogla da hodam tempom kojim sam htela da hodam. Uvek me nešto žuljalo, bolelo... Sada nosim samo ravno i to je to! Srećna sam kada potrefim

dve iste čarape dok se obuvam... Prestara sam da se izvinjavam za

svinjac u kućiSvinjac mi je u kući jer imam nešto pametnije da radim osim što ću da čistim. Eto, zato ovako izgleda i da, kuća mi nikad nije čista "kao apote-ka!"

zena je napunila 50 godina i otvoreno rekla

SUVISE SAM STARA ZA OVIH 8 STVARIPrestara sam za neudobnu obuću. U štike više ni mrtva ne ulazim. Sada sam srećna ako uspem da potrefim dve iste

čarape kada se obuvam.

Nije rijedak slučaj da osjećaj umora, opšte slabosti, iscrpljenosti pa čak i vrtoglavice nije uzrokovan nekom od infekcija ili pretjeranog tjelesnog, tj. fizičkog, ili psihičkog napora. Tada je vrijeme da izmjerite svoj krvni priti-sak. Ako su vrijednosti krvnog pritiska kod žena stalno ispod 100/60 mmHg, a kod muškaraca ispod 110/60 riječ o niskom krvnom pritisku koji nije po život alarmantan, međutim je uzrok vrlo neugodnih posljedica i ponekad zaista dosadan. Osjećaj nemoći i osjećaj da vam se spava, a tek trebate održati neki važan sas-tanak ili riješiti neku problematičnu situaciju. Za ljude koji pate od simp-toma niskog krvnog pritiska vrijedi mišljenje da će dugo živjeti, ali neki se susreću sa vrlo teškim posljedi-cama kao što su:osjetljivost na vremenske promjeneosjećaj konstantnog umora i pospa-nostihladne ruke i nogeosjećaj vrtoglavicezujanje u ušimapritisak u glaviNeki od vrijednih savjeta kako pomoći sebi ako već patite od simptoma sniženog krvnog pritiska ili barem da se riješite većine su sledeći:

pospješite krvotok i metabolizam kože laganim masažama četkom od

prirodnih vlakanakoristite hladne kupke koje pospješuju krvotok (sa eukaliptusom, ruzma-rinom, borovim iglicama)vježbe kruženja rukama neposredno pred ustajanje (da bi spriječili vrtogla-vicu prilikom ustajanja)redovno vježbajtešetajte po svježem vazduhuplivajte

jedite kaloričnu hranu, ali obroke ra-sporedite u više manjih

pijte dosta tečnostidozvoljeni su kofeinski napitci, ali ne pretjerujtepogotovo se preporučuje: meso, mlijeko, jaja, brokoli, pasulj, soja, avokado, banane i pšenične klice, kao i suncokretne preporučuje se: bijeli luk, hren, peršun, glog, celer i kopriva

NIZAK KRVNI PRITISAK I KAKO POMOĆI SEBI

26

Pisana riječ

Razmišljajući kako da dam naziv ovom tekstu, sjetih se rahmetli Ni-jaza Abadžića, koji je svojevremeno uređivao dokumentarnu emisiju koja se zvala “Živjeti sa prirodom”. Iako u to vrijeme nije bilo toliko ekoloških problema kao što ih ima danas, pokušavao je da kod ljudi razvije svijest o zaštiti okoline u kojoj živimo. Prije par godina u Sarajevu u jednom parku, slučajno šetajući naletih na spomen-ploču ovom poznatom novi-naru koji je mnogo doprinio očuvanju prirode. Boraveći nedavno u svom rodnom kraju, sjetih se, između sve-ga ostalog, i njega. Kiša je nemilosrd-no padala danima, prijeteći rijekama da se izliju iz svojih korita i naprave poplave. Bez obzira na sivilo i sumor-nost, u zraku se ipak osjećao dola-zak proljeća. U cvjetnjacima se već naziru prve jagorčevine i najavljuju toplije dane, a ljudi željni rada na-kog dugotrajne zime već prave nove planove. Odlazi polako još jedna zima, a da je skoro nismo ni osjetili. Ko zna, možda nas i iznenadi onda kada se najmanje nadamo!? Dani postaju sve duži i duži, a ponekad se pojavi sunce, doduše zubato, pa unese malo radosti u sumorne, zimske, depresivne dane. U srcu zaigra neki čudan treptaj, neka neopisiva radost i vraća u doba djetinjstva i mladosti. Čudna je i neopisiva ta ljudska psiha, ono što se dogodilo jučer lahko zabo-ravljamo, a ono što sam doživjela kao dijete pamtim. Kao da je bilo jučer, te mirise ranih dana života uvlačim u sebe kao majčin miris, kao miris de-kice kojom sam pokrivana. Posmatram djecu oko sebe, njihovo djetinjstvo i mladost. Ni prisutnost najnovijih dostignuća tehnologije ili “gadgets” ne može se mjeriti sa onim što su preživjele poslijeratne gener-acije. Neosporna je cinjenica da smo otišli naprijed, mnogo toga dobili, ali i izgubili ne živeci sa prirodom, nego pored nje kao da je stranac. Dok su prijašnje generacije u prirodi gledale izazov, pa je bila prava rijetkost da di-jete ne smije da se popne na najviši ogranak drveta, sada je situacija sas-vim drugačija. Često su parkovi praz-ni, a djeca se radije hvataju u koštac sa svojim video igricama, opsesivno se boreći da pobijede imaginarnog protivnika u tišini svoje sobe, bježeci tako od realnosti i sposobnosti da se suoče sa mnogobrojnim životnim preprekama kasnije. Ne želim se više previše vraćati na ovu temu, jer svako vrijeme nudi nap-redak, ali i breme s kojim se treba nositi. Treba ići u korak sa vremenom, ali sve koristiti sa mjerom, ukusom i u ograničenim količinama.Vraćam se polako u doba svojih školskih dana, u djetinjstvo, u bi-jeg iz sive svakodnevice. Kada se

probudi ta nostalgija, probudi se i neobjašnjiva zelja da o tome pišem, a posebno o svom rodnom kraju. U vrt-logu prohujalog vremena, pojave se i sjećanja na dane razdraganog djet-injstva, izmišljenih igrara u nedostat-ku igračaka, spontanog druženja sa djecom iz komšiluka…A onda se vratim u školske klupe, pa na organ-izovane izlete van škole, na razvi-janje kolektivnog duha i potrebe za očuvanjem životne sredine. Kupljenje papirića oko škole, pošumljavanja i “Mladih gorana”, omladinskih rad-nih akcija od kojih su mnoge bile na Staroj pilani, Mrakovici i Debelom bri-jegu…U toku nedavne posjete rodnom kra-ju, počesmo priče o proljeću, školi, a između ostalog i školskom herbaru iz biologije. Oživješe uspomene dok sam pričala sa kćerkama svoga brata. One mi oduševljeno prepričavaju svoje svakodnevne dogodovštine iz školskog života, a starija mi reče da i sada djeca u školi skupljaju biljke za herbar. Bilo mi je drago kada sam to čula, jer sam ovu školsku aktivnost uvijek smatrala izuzetno važnom. Biljke imaju veliku važnost u našim životima, da nam ukrase stan, da nas obraduju za rođendane i druge praznike, ali iznad svega imaju lje-kovitu moć. Nekada davno kada ljudi nisu poznavali savremenu medicinu i gutali tablete, živjeli su u harmoniji sa prirodom, tražili šta im to može pomoći, upuštali se u avanture sa biljkama i tako učili. Čak sam i ja zna-la prepoznati kunicu, petoprstu, bi-jeli sljez i mnoge druge biljke, koje su bile neka vrsta prve pomoći. Mogle su zaustaviti krv, grčeve u stomaku, otčepiti začepljen nos…Naravno i sada se koriste, ali čovjek u svemu treba imati mjeru, jer preprodavci ko-riste sve u komercijalne svrhe, pa is-pada da čajevi koje prodaju na pijaci liječe ama bas sve…Pa da se ponovo vratim na sjećanje o herbaru i sakupljanje biljaka. Pos-tojalo je neko nepisano pravilo da će nam veliki broj osušenih biljaka u herbaru, donijeti i bolju ocjenu. Mnogi moji vršnjaci, a među njima i ja, težili su da skupe što više, a i sama sam željela da se taj broj popne na stotinu. Traženje biljaka za herbar značilo je još nešto. Opravdanje za samosta-lan odlazak u užu okolinu, neku vrstu avanture koju smo svi priželjkivali. Često sam slušala priče o svom rod-nom kraju, a najveća zagonetka za mene bio je Kozarački kamen koji me je svakog dana gledao kao neustrašivi kameni džin. Ljudi su pričali kako se ispod kamena nalaze haluke kojima su nekada davno vezani brodovi. Ne znam da li je to bila samo legenda ili je u tome bilo istine. Pretpostavljam da je istina, jer su neki govorili da su te haluke vidjeli svojim vlastitim očima. Već sam znala priču o Pan-

onskom moru koje je nekada bilo, pa presusilo. Činilo mi se to nestvarnim, kako se takvo nešto moglo dogoditi kada je Kozarački kamen na tolikoj visini i okružen šumom? Kako i gdje se mogla povući tolika voda? Tražila sam neku logiku i objašnjenja, pa čak i u nazivima okolnih mjesta. Zašto je Suhi Brod dobio baš to ime? Ima li Brod ikakve veze sa Panonskim morem, a Suhi sa činjenicom da je voda presusila? Da li je tu bio neki prelaz? Pošto smo u to vrijeme često čitali lektire o izgubljenom i pronađenom blagu, to je još više razbuktavalo moju maštu. Željela sam žarko otići i uvjeriti se svojim očima. Naravno, takvo nešto nije dolazilo u obzir, posebno bez pravog nadzora odrasle osobe. Morala sam biti sretna kada dobijem dozvolu da odem do obližnje šumice koju smo zvali Barica i da tamo tražim biljke za herbar. Svako godišnje doba imalo je svoju draž, pa je tako bilo veoma zanim-ljivo posmatrati zimzeleno drveće koje je odolijevalo i najjačim zimama, skupljati šisarke, žireve, kestenje i suho lišće u jesen, brati ukusne plodove ranih trešanja ili hašlama u mjesecu maju, prljati ruke crnim du-dovima, brati jagode, kupine i ma-line, uživati u plodovima sezonskog voća uključujući i kozaračke šljive koje su nadaleko poznate. Dolazak jeseni uvijek me podsjećao na zeleni omotač oraha koji je toliko prljao ruke koje su se jedva mogle očistiti. Djeca su uvijek voljela kršiti pravila i brati nezrelo voće, ne bojeći se čak ni lju-titog glasa komšija koji nisu imali ra-zumijevanje za ovu vrstu nestašluka. Mirisi dunje ispunjavali su jesen i un-osili onaj tanani, prirodni miris u stare sehare i ormare. Ubrzo smo naučili da raspoznajemo i biljke koje nisu išle naruku ni djeci ni odraslima, te nanosile štetu. Tako smo se svi čuvali koprive ili žare, koja je znala izazvati toliko crvenilo i osip, pa je bol i neugodnost bila nepodnošljiva. Vjerovatno se tu može svrstati i čičak, poznat po svojim oštrim iglicama, koje su podsjećale na bodlje. Čičak je često korišten kako za igru, tako i za odbrambene svrhe, pa je znao završiti tamo gdje ne treba. Najčešće u kosi ili na ko-madu odjeće, uništavajući odjeću. Tada se to gađanje čičkom činilo ne-milosrdnim, a kada se toga sada pris-jetim, uvijek me natjera na smijeh. Tu je i nemilosrdna, ali ljekovita kopriva koju su naše majke u proljeće brale u rukavicama ili koristile makazice da ih uberu i od nje naprave boraniju, jer je toliko zdrava.Ipak, proljeće je za mene os-talo najdraže godišnje doba. Na-kon dugotrajne zime, to ponovno oživljavanje prirode bilo je više nego fascinantno. Kada sam bila dijete, u

ŽIVJETI SA PRIRODOM (HERBAR)

27

Pisana riječ Pisana riječ

školi smo uvijek razgovarali o dola-sku proljeća, a kao uvod u ovu temu bili su vjesnici proljeća. Pjevajući “Na-brali smo kiticu najljepšega cvijeća, dat ćemo ga majčici nek’ je prati sreća…”, žarko sam željela da na-berem tu kiticu cvijeća, te je položim na sto svojoj učiteljici i mojoj majci. Trebalo se dobro slušati, pa da se dobije dozvola za odlazak do Barice ili neke obližnje šumice i ubere vis-ibaba, jagorčevina ili ljubičica. Iako su nam u školi uvijek govorili o kukurijeku kao prvom vjesniku proljeća, nikada ga nisam uspije-vala naći u svojoj okolini. Među mo-jim školskim drugovima, uvijek bi se našao neko ko bi našao i ovu biljku koju nije bilo jednostavno naći u mo-joj okolini i izazivao divljenje, ali i malu dozu ljubomore. Sa prvim vjesnicima proljeća, počinjale su i naše prve kolekcije za herbar. U želji da impresioniramo nastavnike biologije, skupljali smo sve do čega smo mogli doći. Pošto nismo dobro znali ni književne nazive za vrste cvijeća, a kamoli latinske, naši najbolji asistenti ili pomoćnici bile su naše majke koje su često znale mnogo više o cvijeću nego očevi. Kada bi nastavnica počinjala sa pregledom herbara, imala je običaj naglas govoriti imena cvijeća, pa su tako u našim herbarima počasno mjesto zauzimali i kalemovi cvijeća koje su uzgajale naše majke. One su obično koristile narodne izraze za cvijece, koji su nama djeci često

bili smiješni. “Momak, cura, šekerić, akšamčić, karanfilić, beledija, zam-bak, hadžibeg…”, nabraja nastavni-ca, a onda se kroz razred prolomi smijeh. Bilo kako bilo, bio je to najbolji način učenja, kroz očiglednu nastavu i moglo se mnogo vise naučiti nego “buljeći” u knjige.Cvijeće je kroz vijekove bilo inspiraci-ja mnogim umjetnicima, počev od knjizevnika pa do muzičara i likovnih umjetnika. Odrasli smo uz priče o “Đurđevku”, “Lipovom cvatu”, “Kako je procvala prva visibaba” i uživali u poukama koje su nam nudili junaci ovih priča. U mnogim pjesmama, posebno sevdalinkama, opjevani su zumbuli, ruža koja je procvjetala, karanfili, jorgovani, behar na kojeg je pao snijeg, bor koji je sadila dje-vojka i tako dalje. Svojom ljepotom i savršenstvom stihova nadživjeli su vrijeme koje neumitno teče. I dok smo sada svjedoci pjesama o tel-efonima, brzim autima, alkoholu, nikotinu i ko zna kakvim porocima, vi-dimo kako te pjesme oslikavaju brzo vrijeme u kojem živimo, gdje sve na brzinu nastaje, ali i nestaje. Od tog vremena prošlo je nekoliko decenija, pa su umjesto cvijeća koje raste na našem podneblju, mnogo popularnije postale orhideje, kaktusi, bambusi, aronije ili ko zna šta još. Ljudi teže ka novom, pa ono tradi-cionalno često padne u zaborav. Kitice svježe ubranog cvijeća zami-jenili su raskošni, skupocjeni buketi, vješto aranzirani…Taj život kojeg na

brzinu živimo itekako je uzeo maha, promijenio naše navike i počeo da nas udaljava od pravih ljudskih vri-jednosti.Za sreću je potrebno malo, a to malo često je nadohvat ruke i u prirodi koja nam toliko toga daje bez obzira to joj ne uzvraćamo na pravi način. Iako živim daleko od svog rodnog mjesta, često me neki miris, cvijet, neka zab-oravljena ulica podsjeti na djetinjst-vo, mladost koja je samo privremeno potisnuta iz sjećanja. U to sjećanje zaluta priča o Kozaračkom kamenu, miris Behzinog somuna, žuta dun-ja, uspomena na Baricu i herbar, šnita kruha namazanog pekmezom ili kajmakom i veseli glasovi mojih vršnjaka, od kojih mnogi, na veliku žalost, više nisu ni živi. Tišinu mog doma oživi sevdalinka koja uvi-jek izazove neku čudnu mješavinu plača, nostalgije, ali i olakšanja. Prije par godina dođoh do sjemena akšamčića koji u kasno ljeto i ranu jesen krasi moju baštu, mrazovac mi najavi dolazak zime. Ne bih ja taj osjećaj ljepote mijenjala ni za šta na svijetu, jer ljepota je često u očima posmatrača.Iako sam kao i mnogi drugi već odavno otišla iz svoje domovine, ona nije iz mene. I dalje živi kroz jezik koji pričam, kroz jela koja kuham, pjesme koje slušam i pjevam, kroz prirodu u kojoj sličnost tražim, kroz mirise koje udišem…I herbar kojeg se uvijek rado sjećam.Semira Jakupović

POSTOVANI ČITAOCI HABERA I POTENCIJALNI KORISNICI USLUGA BOSANSKE KUĆE

28

Iz Štampe

Britanski portal Daily Mail objavio je tekst o namjerama BiH da preda aplikaciju za članstvo u Evropsku uniju. U samom uvodu naglasili su kako naša zemlja ima najgoru stopu nezaposlenosti u Evropi i da će, kada budemo primljeni u EU, svaki od četiri miliona građana moći doći živjeti u Velikoj Britaniji.

Britanci se uplašili da će se bh. građani doseliti u Englesku nakon ul-aska u EU "Britanija bi mogla biti prisiljena da odobri slobodan ulaz na tržište rada

za četiri miliona Bosanaca nakon što je ova zemlja otkrila planove o priključenju EU. Bivša jugoslaven-ska republika koja ima najgoru stopu nezaposlenosti u Evropi, formalno će aplicirati za Briselski klub 15. februara. Uz Tursku koja napreduje u pregovorima o priključenju, popu-lacija EU će narasti na 80 miliona u sljedećoj deceniji", piše Daily Mail.

U tekstu se dalje ističe da će, ukoliko Britanci izglasaju da ostanu u EU, svi građani slobodno moći živjeti, puto-vati i studirati u Velikoj Britaniji. "BiH i Turska imaju većinsko musli-mansko stanovništvo, što je problem

koji je izazvao zabrinutost u vezi s in-tegracijom ako se veliki broj preseli u Veliku Britaniju", piše Daily Mail.

Osvrnuli su se i na problem korupcije u zemlji i, kako kažu, hronične visoke stope nezaposlenosti, naglasivši kako će Evropska komisija podržati reforme u našoj zemlji sa 1.000 mil-iona eura u sljedeće tri godine. Osim što su kandidaturu BiH vezali za Tursku, tekst su potkrijepili foto-grafijama sirijskih migranata u Make-doniji i Srbiji. Sličan tekst objavio je i birtanski list The Sun.

BRITANCI SE UPLAŠILI DA ĆE SE BH. GRAĐANI DOSELITI U ENGLESKU NAKON ULASKA U EU

McNeil, a former forensics expert, was deployed to Bosnia in 1996 with the UN McNeil, a former forensics ex-pert, was deployed to Bosnia in 1996 with the UN A retired forensic expert from Glas-gow haunted by his investigation of war crimes in the Balkans has re-vealed how painting helped to rid him of “disturbing” dreams. Robert McNeil, 68, was part of a Unit-ed Nations team sent to Bosnia in 1996 to gather evidence of genocide committed by Bosnian Serb soldiers at Srebrenica. The trauma of exhuming human re-mains from mass graves — and bearing witness to the impact of the atrocities on families — inspired him to express his feelings on canvas.

McNeil’s works of art — which include depictions of a grieving mother, a blindfolded man and families burying their loved ones — will go on display later this month in the Scottish parlia-

ment. The exhibition, sponsored by Ruth Davidson, leader of the Scottish Conservatives, who is also a board member of Remembering Srebrenica (Scotland), will coincide with Holo-

caust Memorial Day on January 27.

McNeil was deployed to Srebrenica several times.

ART HELPED BRUSH OUT BALKAN HORRORS

ZAVRŠENO SNIMANJE HIMNE BIH U IZVOĐENJU ORKESTARA ORUŽANIH SNAGA BIH I VELIKE BRITANIJE

SARAJEVO, 4. marta (FENA) - Orke-star Oružanih snaga Bosne i Herce-govine (OSBiH) zajedno s pripadnici-ma vojnih orkestara Oružanih snaga Velike Britanije iz sastava Corps of Army Music (CAMUS) i Muzičkom produkcijom BHTV, a uz podršku Ureda vojnog atašea Ujedinjenog Kraljevstva u BiH, završili su sniman-je državne himne Bosne i Hercego-vine namijenjene izvedbi za vojne orkestre.Protokolarna verzija himne BiH, koja se izvodi na svim državnim i vojnim ceremonijama i protokolima, rađena je u aranžmanu za vojne duvačke orkestre.Od originalno napisane himne nami-jenjene simfonijskom orkestru, pro-tokolarna himna je nešto kraće iz-vedbe i prilagođena protokolarnom izvođenju vojnog orkestra na otvore-

nom prostoru.

Muzička produkcija BHTV uradit će studijski audio snimak, mix i mas-

tering himne Bosne i Hercegovine, saopćeno je iz Ministarstva odbrane BiH.

29

Iz Štampe Iz Štampe

Bosanka koja živi u Stoke-on-Trent-u Aida Salkić Haughton koja je u saradnji sa britanskim dobrotvornim društvom Remembering Srebrenica i YMCA (Kršćanska zajednica mladih Sjeverni Staffordshire) bila dijelom organizacije Dana sjećanja na Sre-brenicu 10. jula 2015. godine, dovodi grupu od 10 mladih u Sarajevo i Sre-brenicu, piše bh. novinska agencija Patria.

- Radi se o zajedničkoj delegaciji Uni-verziteta Staffordshire i YMCA North Staffordshire, s tim da se YMCA obavezala da će ove edukativne pos-jete Srebrenici nastaviti i narednih godina. Obzirom da se ove godine obilježava 21. godina od genocida, tema ovogodišnje posjete su mladi koji navršavaju 21. godinu života, a mnoge od žrtava Srebrenice nisu ni doživjele te godine – navodi Salkić Haughton.

Aida Salkić (42), rodom je iz Cazina i više od pet godina živi u Stoke-on-Trent-u. Radi za Kršćansku zajednicu mladih. Njen cilj je da podigne svijest o genocidu koji se dogodio u julu 1995. godine u Srebrenici.

- Žrtve Srebrenice ne smiju biti zabo-ravljene i svako od nas mora, koliko je to u njegovoj moći da pomogne preživjelima, ali i da obrazuje mlade generacije kako se takav genocid

više nikad ne bi ponovio – kazala je ranije za Patriju Salkić Haughton.

Remembering Srebrenica podiže svjesnost o genocidu na području Ujedinjenog Kraljevstva. Sarađuju sa ljudima širom zemlje kako bi se se pomoglo ojačavanje britanskog društva tako što uče lekcije iz histori-je. Isto tako, ovo društvo je uključeno

u organizaciju nacionalnih kulturnih događaja u cilju obilježavanja Memo-rijala.Ova organizacija omogućuje pojed-incima iz Velike Britanije da otpu-tuju u Srebrenicu i razgovaraju sa preživjelima i porodicama onih čiji članovi porodica su ubijeni.

BOSANKA AIDA HAUGHTON U SREBRENICU DOVODI STUDENTE IZ VELIKE BRITANIJE

Na pres-konferenciji večeras u Sara-jevu predstavljen je dio tog opusa. Umjetnička suradnja Simića i Os-bornea počela je po upoznavanju u ratnom Sarajevu, gdje je Osborne došao u zimu 1994. godine, kad su, prisjeća se Simić, svi sanjali o tome kako izaći iz ratnog pakla.U ratnim neuslovima nastajala je op-era "Evropa“, izvedena 1995. godine.

Druga, sevdah-opera, nastala je iz želje, kažu obojica, da se iz Bosne i Hercegovine, iz koje su dugo u svi-jet odlazile slike ratnog užasa, „iz-veze“ nešto lijepo i plemenito kao što je njena tradicionalna pjesma. Opera je izvođena dosta dugo i bila prihvaćena na Zapadu a i danas je „vitalna“, ističe Simić.Nigel Osborne je u suradnji sa Simićem napisao tu operu 2007. godine. Svjetska premijera bila je u junu te godine u Narodnom pozorištu u Mostaru. Uslijedilo je još neko-liko izvođenja u BiH, u Londonu i Škotskoj. Nigele Osborne je u međuvremenu

uradio dva albuma kompozicija na Simićeve stihove objavljene na en-gleskom izdanju.Trenutno je muzički zaokupljen ra-

dom na operi čija je inspiracija teška stvarnost izbjeglica.- Kako čovječnost može dopustiti da djeca i odrasli, u bijegu od sukoba, umiru u moru - pita se taj humanita-rac.Simić dodaje da njih dvojica

pokušavaju umjetnošću kazati da se treba vratiti ljudskosti i humanizmu.

Nigel Osborne, profesor na škotskom

univerzitetu u Edinburghu, naglašava značaj kulturnih aktivnosti, posebno muzike, za djecu i mlade a Simić dodaje posvećenost njegovog surad-nika i borca za ljudska prava pro-gramima „muzičke terapije“ za djecu što su preživljavala ratne traume

Kulturna poslastica: MUZIČKO-POETSKA SARADNJA GORANA SIMIĆA I NIGELA OSBORNEASuradnja bosanskohercegovačkog pjesnika Gorana Simića i kompozitora, humanitarca i prijatelja Bosne i Hercegovine

Nigela Osbornea rezultirala je muzičko-poetskim ostvarenjima u ratnim i poratnim godinama

30

Iz Štampe

Ako je suditi prema onome što je u ime naše države konkretno potpisa-no ili dogovoreno u Londonu, na ve-likom investicijskom samitu Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), onda se turneja predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića u glavnom gradu Velike Britanije može smatrati apsolutnim fijaskom.

O svojoj posjeti samitu EBRD-a da-nas bi on na konferenciji za novinare trebao izvijestiti javnost, ali je već sada jasno da Zvizdić s čelnicima EBRD-a te drugim svjetskim inves-titorima nije ništa konkretno dogo-vorio, a kamoli šta potpisao. O tome, naime, u saopćenjima odaslanim javnosti tokom njegove posjete Lon-donu nema ni riječi. Sve što je Zvizdić tamo uradio, kako piše u njegovim saopćenjima, svelo se na to da je prve ljude EBRD-a up-oznao s činjenicom da je BiH predala aplikaciju za članstvo, da ispunjava uvjete iz Reformske agende te da želi 2019., ne zna se na osnovu čega, biti domaćin naredne godišnje konferen-cije EBRD-a.Srbijanski premijer Aleksandar Vučić razgovarao je otprilike s istim ljudi-ma u Londonu. On se, međutim, za razliku od Zvizdića, u svoju državu ne vraća praznih ruku. O tome go-vori vijest kako je dogovoreno da će EBRD finansirati najvažniji infrastruk-turni projekt srbijanske prijestonice vrijedan 20 miliona eura, a tiče se gradnje nove glavne autobuske stan-ice. Neuspjeh prvog čovjeka Vijeća ministara BiH u Londonu samo je nastavak njegove neuspješne poli-tike koju vodi na državnom nivou. Izuzetak od anemične slike državne vlade, za koju je apsolutno odgo-voran predsjedavajući, ponajviše je ministar vanjske trgovine i ekonom-skih odnosa BiH Mirko Šarović, koji je u dosadašnjem trajanju mandata za državu bio višestruko korisniji od svog nominalnog šefa Zvizdića.

Ne samo što Zvizdić, za razliku nap-rimjer od članova Predsjedništva BiH, nije pokazao nikakvo liderstvo, ma-kar na polju ekonomije, niti je barem pokušao da predstavlja stabilizirajući faktor ili kohezivni element između bošnjačkog, hrvatskog te srpskog korpusa, nego se on svojim djelo-vanjem pokazao više kao remetilački faktor. Prvo je to demonstrirao kod nepo-trebne tajnosti u donošenju Reform-ske agende, a onda, još drastičnije, u slučaju donošenja i objavljivanja mehanizma koordinacije. Desilo se to, praktično, na netransparentan način, a da o tome ne znaju ništa ni institucije ni javnost.

Bez podrškeAli, Zvizdićev neuspjeh na najodgo-vornijoj državnoj poziciji, pri čemu on na loš način troši tzv. bošnjački man-dat na toj poziciji, nije iznenađenje ako se zna da jedina referenca koju ima

aktuelni predsjedavajući Vijeća mini-stara BiH jeste da je "kućni prijatelj" s liderom SDA Bakirom Izetbegovićem, a što on vrlo često i ističe. Zvizdić zapravo ne uživa ni podršku cijelog Kluba SDA u Predstavničkom domu Državnog parlamenta te se, um-jesto na proevropske snage unutar stranke, oslanja na parastranačke, parapolicijske strukture te porodične klanove radikalnog dijela SDA.

Ćavar: Zastoj u donošenju zakonaIvica Ćavar, projekt-menadžer organ-izacije Centri civilnih inicijativa (CCI), ocijenio je za "Avaz" da se aktuel-nom sastavu Vijeća ministara BiH, sa Zvizdićem na čelu, može pripisati problem na planu zakonodavnih ak-tivnosti.- Tu su evidentni zastoji. Nije real-izirano niti blizu onoga što je plan-irano programom rada Vijeća minist-ara. Tu će trebati napraviti značajnije pomake. Vrijeme koje dolazi zahtije-vat će puno više rada da bi se pogo-tovo evropski zakoni usvajali i kako bi se pratio ambiciozni tempo koji bi našu zemlju trebao dovesti do kandi-datskog statusa za članstvo u EU - rekao je Ćavar.

Ignoriranje NovalićaTačno je da je Zvizdić kao državni premijer trebao biti na ovom inves-ticijskom samitu, ali je isto tako prisu-tan trebao biti i federalni premijer Fadil Novalić, koji ima daleko veće kompetencije od predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH na polju gradnje infrastrukturnih projekata, o čemu se u Londonu u konačnici i razgovaralo. Zašto je Novalić u svemu zaobiđen, o tome se može samo nagađati. Autor: A. DUČIĆ

VELIKI FIJASKO DENISA ZVIZDIĆA NA KONFERENCIJI U LONDONU!

Denis Zvizdić

USLOVI KREDITA EBRD-A

Evropa želi prioritetno autoput kroz BiH

Fokus investicijskog samita EBRD-a u Londonu bio je na razvoju putnih koridora, prije svega Koridora 5C kroz Bosnu i Hercegovinu. Posebno je razgovarano o investiranju u ele-ktroenergetske projekte. Smatra se da će ovaj samit promovirati zapadni Balakan kao investicionu destinaciju i označiti napredak regiona, piše Pa-tria.

Srbiji je EBRD već ponudio finan-siranje razvoja malih i srednjih preduzeća i primarna sredstva od 15,5 miliona eura za konsultante. Jedan od najvećih prioriteta skupa ipak su bile investicije u Bosnu i Her-cegovinu. Koridor 5C vodi prema ev-ropskom istoku, preko Mađarske do Baltika. Povratkom iz Londona sa Investi-cionog samita za države zapadnog Balkana, premijer Denis Zvizdić nije u javnost izašao ni sa okvirnim po-dacima o uvjetima kredita. Rečena je samo krajnja suma. Riječ je o 300 miliona eura za izgradnju dijela kori-dora prema Mostaru.

- Nakon zvanične inicijative od en-titeta koja se očekuje u narednoj sed-mici, Vijeće ministara BiH će formirati pregovarački tim koji će pregovarati o uvjetima. Međutim, s EBRD-om je još prije potpisan sporazum o stand-ardnim uslovima kreditiranja - kažu za Patriju iz kabineta državnog prem-ijera.

Uobičajeni uslovi kreditiranja su 15 godina perioda povrata, sa ‘grace’ periodom od 4 godine. Kamatna stopa je euribor plus 1 posto i 1 pos-to jednokratne naknade. Osiguranja nema, daje se suverena garancija države koja ne proizvodi troškove.

Uslovi nisu povoljni kao u slučaju dosadašnjih kredita od MMF-a.

Bit će potrebno apsolutno uposliti domaće građevinske kapacitete što će sav novac ostaviti u državi Bosni i Hercegovini. Četiri godine su do-voljne za izgradnju jedne ozbiljne di-onice do Mostara, nakon čega bi se kreditna sredstva mogla djelimično vraćati naplatom putarina. Nadalje će se čekati na inicijativu entiteta da bi se krenulo u operacion-alizaciju kredita. Činjenica je da je Koridor 5C važan evropski putni pro-jekat i da tu ne bi smjelo biti ucjena i zatezanja od Republike Srpske.

31

Iz Štampe Iz Štampe

Edin Terzić, Bilićev pomoćnik i bivši Kloppov skaut, govori za Klix.ba: Kako je biti trener u Premiershipu

Rano je shvatio da kao fudbaler neće ostaviti upečatljiv trag pa se okrenuo fudbalu na drugi način. Počeo je studirati sport, paralelno igrati kao poluprofesionalni fudbaler u regionalnoj ligi Njemačke, a kas-nije je počeo polagati za licence za fudbalskog trenera. Prvi trenerski posao dobio je u Borussiji Dortmund 2010. godine. Počeo je kao pomoćni trener U19 selekcije, a vremenom, pored treniranja omladinskih sele-kcija, postaje i skaut za prvi tim. Tada mu se otvaraju vrata da direktno sarađuje s Jurgenom Kloppom.

"Dortmund ima 15-16 skauta, ali samo tri-četiri su uz ekipu, dok ostali prate i traže potencijalna pojačanja. Ja sam bio blizu ekipi, mogao sam gledati svaki trening i biti uz ekipu, jer moj posao je bio da analiziram pro-tivnike za Ligu prvaka, Bundesligu... Naravno, nisam tu bio jedini, bilo je nas nekoliko koji smo skupa analizirali, ali svi smo davali svoje mišljenje", opisuje Terzić. "Pozdrav Edine, ovdje Slaven Bilić"

Vrijeme provedeno u Borussiji Dort-mund bilo je posebno. Dvije titule prvaka Njemačke, osvojeni DFB-pokal i kruna svega finale Lige pr-vaka na Wembleyju. Tuga je izgubiti u finalu, ali Terzić ističe da je finale bilo poput bonusa i da je ponos zbog ostvarenog rezultata mnogo veći od razočarenja. "Bio sam na Wembleyju kao navijač. Radio sam analizu prije utakmice, ali tokom meča sam bio na tribini. Nama je finale bilo kao poklon. Tako smo na njega gledali, jer Dortmund je 2006. godine bio pred bankrotom, a samo sedam godina kasnije igrali smo fi-nale. Svi su simpatizirali Dortmund, izbacili smo Real Madrid i već to je bila velika stvar. Bili smo više ponos-ni, nego tužni", smatra mladi trener.

Radeći za Dortmund dobijao je za-datke da skautira mladu reprezentac-iju Hrvatske i tada je upoznao Doma-goja Bilića, brata Slavena Bilića. Bio je to početak nečeg novog, ali tada Edin nije bio svjestan toga.

"Nisam znao da je to Slavenov brat. Domagoj mi je rekao da trebam up-oznati njegovog brata, na šta sam ja pristao. Nakon nekoliko dana bio sam u Švedskoj i pratio jednu utakmicu za Dortmund. Zvonio mi je telefon i ja se nisam javio. Isti broj je zvao još dva

puta, a ja ponovo nisam odgovorio. Potom je stigla poruka: 'Edine, bilo bi lijepo da se javiš. Pozdrav, Slaven Bilić'. Tada sam shvatio da je Slaven Bilić ustvari Domagojev brat. Čuli smo se i pitao me da li sam pratio reprezentaciju Irske s kojom je Hr-vatska igrala na Euru 2012. godine u grupi.

Rekao sam mu neke stvari, Hrvat-ska je pobijedila, a onda me ponovo zvao da se zahvali, te da pita imam li informacije o Italiji i Španiji. Ostali smo u kontaktu nakon toga, ali ni-

smo se često čuli. Potom me naz-vao u ljeto 2013. godine i ponudio posao pomoćnika u Bešiktašu. Meni je bilo nezgodno jer znam kako brzo u Turskoj mijenjaju trenere, a u Dort-mundu sam imao sigurnost. Tu sam proveo skoro cijeli život i Borussija Dortmund je velik klub, jer tada smo bili hit u Evropi. Ipak sam pristao otići iako nije bilo jednostavno", govori Terzić. Odlazak u Bešiktaš značio je i prom-jenu opisa posla. Više nije bio skaut nego jedan od pomoćnih trenera. Sada je bio uz ekipu, do kraja involvi-ran u sve procese kroz koje tim treba da prođe. U Bešikatšu nije bilo trofeja iako su u dvije sezone provedene na klupi turskog diva Terzić i Bilić bili bli-zu osvajanja lige, a najzapaženiji tre-nutak bio je izbacivanje Liverpoola iz šesnaestine finala Evropa lige prošle sezone. Prošlog ljeta stigla je ponu-da iz West Hama, a to se ne odbija. Premiership je poseban svijet.

"Najveća razlika je što imamo dvije

ekipe više u ligi i što nema zimske pauze. A još jedna razlika je što ovdje ima više vrhunskih klubova. I ostale lige su na top nivou, ali one imaju po tri-četiri vrhunske ekipe, dok ih ovdje ima skoro sedam-osam takvih. Ovdje uvijek neki klubovi koji su manje poznati dobiju neku veliku ekipu, jer novac koji dobijamo od TV prava svima daje mogućnost da do-vodimo igrače koji vrijede 15-20 mil-iona eura i svima dozvoljava da budu jaki. Zbog toga je manja razlika među klubovima u Premiershipu i zato sva-ki vikend imamo derbi koji bi mogao

biti polufinale Lige prvaka", slikovito opisuje naš sagovornik. Zajedno s Terzićem tu su i Nikola Jurčević koji je prvi pomoćnik Slave-na Bilića i Miljenko Rak, trener za fitnes. Legenda kluba Julian Dicks koji je za West Ham igrao zajed-no s Bilićem također radi sa prvim timom, a tu je i Chris Woods, tren-er golmana. Cilj West Hama u ovoj sezoni je opstanak, jer naredne se-zone sa Boleyn Grounda idu na Ol-impijski stadion, što je veliki korak za klub. Međutim, iako ciljevi nisu visoki, Čekićari su trenutno šesti sa samo šest bodova manje nego što je potrebno za mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Poseban trag West Ham je ostavio u sudarima protiv Chelseaja, Arsenala, Liverpoola, Manchester Cityja i Manchester Uniteda u kojima su sakupili pet pobjeda i dva remija. Nevjerovatan učinak.

"Ako bih počeo računati koliko radim, počeo bih plakati"

Intervju: Edin Terzić, Bilićev pomoćnik i bivši Kloppov skaut, govori za Klix.ba:

KAKO JE BITI TRENER U PREMIERSHIPUProfesionalnom fudbalskom karijerom se ne može pohvaliti, ali njegova trenerska karijera od početka obećava mnogo. Iza njega su tri godine zlatnog perioda Borussije Dortmund, dvije sezone u Bešiktašu i čudesna polusezona u Premier-

shipu sa West Hamom. Otac mu je iz Bosne i Hercegovine, majka iz Hrvatske, a rođen je u Njemačkoj. To su neke infor-macije o 33-godišnjem Edinu Terziću, pomoćnom treneru Slavena Bilića.

Edin Terzić i Slaven Bilić

32

Iz Štampe

"Nama je to i logično, jer lakše se braniti nego napasti. Drugačija je bila posljednja utakmica protiv Man-chester Cityja kada je tempo bio jak na obje strane. Ali, onu prvu utak-micu mi smo mislili samo na reakciju i kako napraviti kontru. Drugačije je to od situacije kada morate napraviti 30 pasova i doći do gola. Naravno da smo mi ponosni šta smo učinili protiv velikih klubova, ali znamo da moramo raditi na našim predstava-ma protiv ekipa koje se brane pro-tiv nas. Tada moramo biti opasniji", pojašnjava Terzić. Raditi na vrhunskom levelu u svijetu fudbala iziskuje ogromna odricanja. Raditi u Premiershipu... Osim fud-bala ne postoje druge stvari. Satnica ne postoji. "To se ne može računati sa satni-com. To je posao gdje si stalno invol-viran u fudbal. Imate utakmice, ana-lize, individualne treninge ili pripreme za protivnika. Ako bih morao bro-jati satnicu, počeo bih plakati. Ovdje nema određeno kada idete na posao i kada se vraćate. Ja recimo danas imam slobodan dan, ali analiziram jučerašnju utakmicu protiv Man-chester Cityja (pričali smo u nedjelju op.a.). Ustajemo misleći o fudbalu, tako i idemo u krevet. Rođendane, badnjake, bajrame i sve ostale praznike morate zabo-raviti. Nema toga u fudbalu. Teško je organizirati vrijeme za porodicu i prijatelje, ali i za sebe. Osim fudba-la skoro da ne postoje druge stvari. Ali, to nije teško kada volite, tako da nemam ni osjećaj da to radim, to je zabava", riječi su trenera bh. kori-jena. Toliko toga interesantnog imao je ispričati Terzić i samo njegova ka-rijera i njegov pogled na fudbal do-voljni su za jednu odličnu priču o

životu trenera na vrhunskom nivou. Međutim, neizbježna tema bio je jedan čovjek - Slaven Bilić.

"Slaven je sa svima isti, može se prilagoditi i seljaku i astronautu"

"Kakvu sliku dobijete o njemu gledajući ga na televiziji, takav je i uživo kada pričate s njim. Slaven je dobar čovjek i veliki prijatelj. Veo-ma je pametan, pristojan, ima do-bar smisao za humor i uvijek je isti. Nema razlike da li priča na televiziji ili sa mnom u svlačionici. Nisam vidio puno ljudi koji vole fudbal kao on. Lud je za fudbalom. Puno čita i traži puno informacija iz drugih sportova, poput košarke i američkog fudbala, ali in-teresiraju ga i mnoge stvari izvan sporta, poput politike i ekonomije. On može pričati sa svima na svijetu, svakom se može prilagoditi neovisno o tome da li priča s nekim seljakom ili astronautom", biranim riječima Terzić opisuje Bilića.

Terzić je imao priliku upoznati i družiti se sa svim trenerima u Premiershipu, jer Otok je po tom pitanju, ali i po mnogim drugim stvarima, posebna priča. "U Engleskoj je tradicija da svaki trener ima svoju kancelariju na stadi-onu i da vam nakon svake utakmice treneri protivničkih ekipa dolaze u kancelariju ili vi idete kod njih kada gostujete. Veliki je respekt među trenerima i veoma je zanimljivo tako sastajati se nakon utakmica i razgo-varati". Posao trenera je mnogo teži nego što mislimo. Taj posao iz dana u dan postaje sve kompleksniji, što govori i Terzić koji smatra da fudbalsko znan-je nije dovoljno da biste bili vrhun-ski terener, već da je i poznavanje

psihologije od velikog značaja.

"Ljudi misle da se kao trener brinete samo o taktici ili o protivniku. To je toliko kompleksan posao. Ako imate porodicu, za nju ste odgovorni. A radi se o četiri-pet osoba. Eh, sada kao trener, odgovorni ste za više od 50 ljudi gdje spadaju igrači, pomoćni treneri, fizioterapeuti... Potom, svi navijači i agenti misle da mogu bolje od tebe. Za razliku od, naprimjer, ad-vokata ili doktora o kojima se skoro i ne priča i skoro niko ne gleda njihov rad, trenera svi prate iz utakmice u utakmicu.

Nije dovoljno da ste na vrhunskom nivou kao poznavalac fudbala, nego i kao psiholog. Ljudi onda kažu: 'Pa zato imaju velike plate'. Ali, plata ne znači da nisi čovjek i da nemaš osjećaja i emocija. Ima trenutaka kada si sam i mnoge stvari ti smeta-ju. Nije jednostavno kao što izgleda. Televizija prikaže samo dio radne sedmice", govori Terzić.

Iza njega je boravak u Borussiji Dort-mund i Bešiktašu, sada je u West Hamu. S obzirom na to da ima tek 33 godine, samo po sebi postavlja se pitanje: "Kada će postati glavni trener?". Ali, Terzić ne želi razmišljati o tome. "Jedna od najvećih bolesti je, zbog stalnog razmišljanja u budućnosti, zaboravljati trenutak u kojem živimo. Naravno da se svi želimo popraviti, ali ja sam zadovoljan sada i moja želja je biti najbolji pomoćnik koji mogu biti, da pružim najbolje od svo-jih kapaciteta. Zahvalan sam za ovo što imam, a svaki dan želim biti bolji nego jučer", kazao je za kraj razgo-vora Edin Terzić.

Direktorica Chelseaja Mari-na Granovskaia, inače desna ruka vlasnika Chelseaja Ro-mana Abramovicha, želi dove-sti bosanskohercegovačkog reprezentativca Miralema Pjanića i već je napravila prve korake ka kompletiranju transfera.

Granovskaia je od 2013. godine zadužena za transfere u Chelseaju, a proteklih sezona uspjela je dove-sti velike zvijezde u klub. Britanski mediji navode da je Granovskaia kontaktirala Pjanićeve agente, te da je utvrdila da u Pjanićevom ugovoru postoji klau-zula po kojoj bh. reprezentativac može napustiti Romu ukoliko drugi klub za njega plati 31 milion funti (40 miliona eura).

The Times navodi da je Granovs-kaia ponudila Pjaniću sedmičnu pla-

tu od 76,000 eura, što znači da bi naš igrač godišnje zarađivao skoro četiri miliona eura. Ranije su talijanski mediji pisali da Pjanić u Romi zarađuje dva miliona eura po sezoni.

Od naredne sezone Chelsea će trenirati Talijan Antonio Con-te koji je navodno zatražio od Granovskaije da na ljeto dovede Pjanića, ali i njegovog saigrača Radju Nainggolanu

Britanski mediji pišu da je Pjanić ove sezone jedan od na-jboljih veznjaka u Evropi sa svo-jim preciznim pasovima i sjajnim slobodnim udarcima.

DIREKTORICA CHELSEAJA MARINA GRANOVSKAIA PONUDILA PJANIĆU IZDAŠAN UGOVOR

Marina Granovskaia

33

Iz Štampe Sport

Nakon nedavno odigrane utak-mice engleskog FA kupa između londonskog Arsenala i Hull Cit-yja, publika, novinari i općenito sva sportska javnost se složila sa činjenicom da je istinski heroj utakmice bio gostujući gol-man, 31-godišnji Bosanac Eldin Jakupović. Naravno, susret sa našim Eldinom iskoristili smo da mu čestitamo na izvanrednim od-branama, te da ga pitamo kakav je osjećaj braniti na Emirates stadi-onu i pri tome u očaj baciti 60.000 domacih navijača. “Neponovljiv, branio sam ja još niz utakmica protiv svih vrhunskih en-gleskih timova, ali ove odbrane protiv Topnika nisu me ostavile ravnodušnim, ako ćete vjerovati, adrenalin me držao 24 sata nakon meča. Više puta u glavi se premota-vao film sa utakmice i, naravno, čim ne primite gol od takve ekipe kakav je Arsenal, onda znači da ste i vi dije-lom zaslužni za to.”Da li je to bila tvoja najbolja utak-mica u dresu Hulla? “Bilo je još dosta dobrih odbrana na raznim utakmicama, teško je to izd-vojiti, ali čitajući novinske izvještaje i gledajući skraćenu snimku utakmice, mogu reći da je ovo ipak bila moja najbolja odbrana od kada sam došao u Englesku. Naravno, moram dodati da ovo nije moj maksimum i da uvijek može više i bolje.”Nakon meča vidjeli smo da su svi tvoji saigrači prišli i čestitali ti na odličnim odbranama koje su u nevjerici ostavljale Arsenalove zvijezde. “Čestitke su se nastavile i u svlačionici i moram reći da su mi godile, jer su svi iskazali poštovanje prema mom nastupu, od saigrača, koji su takođe pružili odličnu partiju, do trenera i rukovodstva kluba. Nara-vno da pohvale gode, mada moram istaći da je ovo tek pola posla i da predstoji revanš kod nas u Hullu.”Kada smo kod revanša, da li očekuješ da ćeš opet biti među stativama ili će “šansu” dobiti prvi golman reprezentacije Škotske Al-lan McGregor? “ Iskreno rečeno, ako se desi da me trener ostavi na klupi, to bi za mene bilo veliko iznenađenje. Doduše, mi u klubu nemamo podjelu i dogovor ko će šta braniti, moje je da vrijedno treniram, a menadžer Steve Bruce odlučuje ko će na kojoj utakmici da brani.”Da li je bilo čestitki iz Bosne?

“U Londonu na utakmici bili su prisut-ni moja supruga Dijana, kćerka Alina,

otac Ilijaz, brat Elvedin i još nekoliko familijarnih prijatelja iz Londona, naravno, sa svima njima sam nakon utakmice podijelio radost ovog usp-jeha. Pretpostavljate, nakon toga tel-efon se usijao od poruka i poziva rod-bine i prijatelja iz BiH, Švicarske, ma iz kompletne dijaspore. Posebno me obradovao poziv mog dugogodišnjeg prijatelja Senijada Ibričića, sa kojim se družim od malih nogu, koji mi je čestitao na izvanrednim odbranama.”Ti si trenutno golman u “najboljim godinama”, do kada si u Hullu i općenito kakvi su daljnji planovi? “Ugovor sa Hullom mi ističe na ljeto, iskreno rečeno, nisam se još ništa konkretno dogovarao sa klubom. O tome brigu vodi moj menadžer Voyo Novaković i on mi je rekao da se sa čelnicima kluba dogovorio da u naredna dva mjeseca sjednu za sto i riješe moj status. Volio bih ostati u Engleskoj jer, po mom mišljenju, ovdje se ipak igra najbolji fudbal na svijetu, odlični su uslovi za napredo-vanje.”Očito da si se navikao na život na Ostrvu, kako se tebi i porodici sviđa život u Hullu? “U početku nije bilo tako, specijalno za moju ženu, bili smo sami, moji najbliži su ostali u Švicarskoj, a su-prugina familija živi u Americi. Ipak, s vremenom upoznali smo gotovo sve Bosance koji žive u Hullu, tu su i moji klupski drugovi, tako da društvenog

života ima dovoljno. Navikli smo se na englesko vrijeme, stalne vjetrove i kišu, rodbina nam često dolazi u posjetu, tako da je ona početna ner-voza vezana za promjenu sredine već odavno nestala. Sada uživamo u ljepotama Engleske.”Da li si imao prilike da se pobliže upoznaš sa kolegom, zemljakom Asmirom Begovićem? “Naravno, dok je Hull bio u Premier-shipu, sretali smo se na utakmicama, razgovarali i razmjenjivali iskustva. U stalnom smo kontaktu, mada sada rjeđe jer se ove sezone nismo sretali na terenu.”Općenito sportska javnost u BiH misli da je Begović pogriješio što je otišao u FC Chelsea te da će njegovim grijanjem klupe izgubiti bosanskohercegovačka reprezen-tacija, kakav je tvoj pogled na to? “Znate šta, kada vam veliki klub kao što je Chelsea pokuca na vrata, vje-rujte da je teško odbiti takav poziv, bez obzira kakva vas konkurencija čeka tamo. To je sportski izazov koji nijedan golman ne bi odbio, mis-lim da je Begović pametno uradio. Nažalost, u timu imate samo jedno mjesto rezervisano za vratara i takav je golmanski život. Treninzi u Chel-sea su sigurno na izuzetno visokom nivou i mislim da Asmir neće sigurno izgubiti formu. Najbitnije je da se stal-no dokazuje na treninzima i ja mislim da će i dalje biti neprikosnovena jed-inca bh. repke.”Kada smo kod bh. reprezentacije, da li se još nadaš pozivu? “Iskreno rečeno, nemam namjeru da se nudim ovako preko medija jer će to svi protumačiti na svoj način. Bit ću kratak, želja sa moje strane pos-toji, ali se puno ne nadam.”Sezona se bliži kraju, potom ide Evropsko prvenstvo i vjerovatno ćeš ove godine imati “produženi” odmor, planiraš li dio odmora provesti u rodnom Kozarcu? “U mojoj situaciji teško je bilo šta is-planirati u ovom trenutku. Evo, ako se plasiramo u finale kupa, ono se igra krajem maja. Championship se završava 7. maja, ako se direk-tno ne plasiramo u Premiership mo-ramo igrati kvalifikacije i to sezonu produžava za još tri sedmice. Potom je još nejasna situacija oko mog no-vog ugovora i zbog toga ne mogu sada reći kada ću u Kozarac. Sig-urno ću doći i naći vremena da se odmorim sa rodbinom i prijateljima u mom rodnom mjestu.

Eldin Jakupović golman Hull Cityja

UPOZNAO SAM GOTOVO SVE BOSANCE KOJI ŽIVE U HULLU

Ugovor sa Hullom mi ističe na ljeto, iskreno rečeno, nisam se još ništa konkretno dogovarao sa klubom. Volio bih ostati u Engleskoj jer, po mom mišljenju, ovdje se ipak igra najbolji fudbal na svijetu, odlični su uslovi za napredovanje

Eldin Jakupović

34

Sport

Želimo da Vas obavijestimo da će XIII. svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu/futsalu, u organizaciji Svjetskog saveza di-jaspore Bosne i Hercegovine, biti održano u Italiji – Piacenza, od 20. do 22 maja 2016.

Nakon Linca u Austriji, trostrukog organizatora ovog eminentnog takmičenja, zatim Antverpena u Bel-giji, Minhena u Njemačkoj, Birming-hama u Velikoj Britaniji, Luksem-burga, Velike Kladuše, Bielle u Italiji, Västerås u Švedskoj te Ljubljane u Sloveniji, Hobra u Danskoj, čast da bude domaćin 13. šampionata pripa-

la je našim zemljacima u Italiji.

Domaćin takmičenja će biti BOSNIA ERZEGOVINA OLTRE I CONFINI PIACENZA, a kompletna manifes-tacija održat će se u sportskoj dvo-rani - PALAZZETTO DELLO SPORT GARILLI DI PIACENZA.

Na web stranici Svjetskog saveza di-jaspore Bosne i Hercegovine www.bihdijaspora.com u sekciji aktivnosti možete pronaći dodatne informacije o ovom eminentnom takmičenju.

S, poštovanjemGO. SSDBIHSportska komisija

U ITALIJI XIII. SVJETSKO PRVENSTVO BH. DIJASPORE U MALOM FUDBALU

Bosanskohercegovački reprenzentativac Edin Višća po peti put zaredom svoj klupski dres donirao je organizatorima nared-nog Svjetskog prvenstva bosanskohercegovačke dijaspore u futsalu, koje će u organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine biti održano u Italiji, u Piacenzi, od 20. do 22 maja 2016.

Inače, Edin Višća je dres poslao posredstvom svo-jih menadžera Hadisa Zubanovića i Nedima Hrapovića.

Višćin poklon će ob-radovati najboljeg igrača takmičenja.

Prilikom dosadašnjih takmičenja SSDBiH je imao odličnu saradnju sa bh. fudbalerima koji igraju širom svi-

jeta i nijedno prvenstvo nije proteklo a da neko od vrhunskih sportista nije donirao svoj dres koji se po pravilu poklanjao učesnicima prvenstva.

Hadis Zubanović i Nedim Hrapović

Svjetsko prvenstvo bh. dijaspore u futsalu:

EDIN VIŠĆA PO PETI PUT POKLONIO KLUPSKI DRES

Jelavić svojim transferom donio ve-like novce GOŠK-u iz Gabele EKIPA IZ GABELE KOJA NASTU-PA U 1. LIGI ZADOVOLJNO TRLJA RUKE

Transfer Čapljinca Nikice Jelavića iz londonskog West Ham Uniteda u re-dove kineskog drugoligaša Beijinga Renhea pomno je praćen u gabel-skom GOŠK-u, prvom timu za koji je Jelavić nastupao u karijeri.

Prema FIFA-inoj politici solidarnosti, kod svakog sljedećeg inozemnog transfera nekog igrača, svaki klub čiji je taj igrač bio član dobiva određeni dio tog transfera. Naravno, ovisno o vremenu koje je proveo tamo.

GOŠK-u iz Gabele će pripasti oko 57,5 hiljada eura. Prema podacima internetskog portala Transfermarkt kineski drugoligaš je za Jelavićev do-lazak platio odštetu od oko 11 milio-na eura, dok je West Ham za njegov prijelaz iz Hull Cityja prošle godine izdvojio samo oko tri miliona eura.

Prvoligašu iz Gabele ova će financi-jska injekcija zasigurno dobro doći u teškoj sezoni u kojoj se klub s Po-davale nalazi na sredini tablice.

CIJENA OGLASA U HABERU

1/16 strane £25

1/8 strane £40

1/4 strane £65

1/2 strane £100

1/1 strana £200

Oglasi na web stranici £30Oglasi na kolornim strani-cama skuplji su za 50% od gore navedenih cijena

35

Sport Sport

36

Iz Networka