Teh

ran

Damavand, starovulkanski vrh u gorju Alborz, visok 5610 metara, najviša je tačka Irana i jedan od nacionalnih simbola, čest motiv u perzijskoj mitologiji.

Iran (Irān), službeno: Islamska Republika Iran (Džomhūrī-je Islāmī-je Īrān) je država u jugozapadnoj Aziji. Naziv Iran udomaćen je još od starog vijeka dok se na međunarodnoj sceni počeo aktivnije koristiti od 1935. godine kada je potisnuo evropski sinonim Perziju. Danas se nazivi Iran i Perzija koriste kao sinonimi u kulturološkom smislu, dok se u službenom političkom kontekstu koristi isključivo naziv Iran. Država se proteže na 1,648.195 km² što je čini 18. najvećom u svijetu. Prema procjeni za 2013. godinu, u Iranu živi nešto više od 77 miliona ljudi (Perzijanaca, Azera, Kurda, Baluča, Lora...) i karakterizira ga izuzetno mlado stanovništvo (više od dvije trećine mlađih od 30 godina).

Službeni jezik Irana je perzijski (farsi) jezik, maternji većini Iranaca, a osim perzijskog lokalno se koristi još petnaes-tak regionalnih službenih jezika. Službena religija u Iranu je islam (kojem pripada više od 92% stanovništva), a kao zvanične religije Ustavom su priznati kršćanstvo, judaizam i zoroastrizam. Glavni grad je Teheran (gradsko područje broji preko 14 miliona stanovnika), a među značajna gradska središta spadaju i Mašhad (3 miliona), Isfahan (2 miliona), Tabriz (1,5 miliona), Karadž (1,5 miliona), Širaz (1,3 miliona), Ahvaz (1 milion), Kom (1 milion), Hamadan, Kerman, Ahvaz, Jazd, Kermanšah, Bandar Abas, Rašt... Gradsko stanovništvo čini oko 70% populacije.

Iran ima važno geostrateško značenje s obzirom da se nalazi u centralnoj Euroaziji odnosno na Bliskomistoku. Iranskim krajolikom preovladavaju planinski lanci

Najstarija topografska karta koja prikazuje dijelove iranskog teritorija je babilonska glinena pločica iz 23. stoljeća p.n.e. pronađena u Nuziju na sjeveroistoku Mezopotamije.

Zastava Islamske Republike Iran je trobojka na kojoj zeleno polje simbolizira islam, rast i plodnost,

bijela boja mir i iskrenost, dok crvena predstavlja spremnost na

šehadet i samopožrtvovanost. Grb na sredini u obliku tulipana su stilizirane riječi „Nema boga osim Allaha“ (la ilahe ilallah),

a obrub na zelenom i crvenom polju zastave su riječi „Allah je

najveći“ (Allahu ekber).

Osno

vne i

nfor

mac

ije

Bordž-e Azadi (toranj slobode), visok 45 metara, simbol je Teherana i nalazi se na zapadom ulazu u grad.

između kojih se nalaze mnoge doline prema istoku i pustinjske visoravni na jugoistoku. U istočnom dijelu zemlje preovladavaju slabo naseljene ravne pustinje Dašt-e Lut („Prazna pustinja”) i Dašt-e Kavir („Velika slana pustinja”) s povremenim slanim jezerima, koja se nastavljaju istočnije u zapadnom Pakistanu i južnom Afganistanu. Sjeverozapadni dio zemlje koji je plodniji i najnaseljeniji je ujedno i najbrdovitiji. Tu se na sjeveru nalazi visoki planinski lanac Alborz (El-burz) s najvišom tačkom od 5621 m visokim Dama-vandom. Na jugozapadu, od Omanskog zaljeva sve do jezera Urmije, proteže se drugi veliki vapnenački lanac Zagros s najvišim kraškim vrhovima od 4976 m i 4328 m. Iranska visoravan pruža se između spome-nutih planinskih lanaca u središtu i na istoku zemlje. U širokom području između planina nalaze se velika poljoprivredna i urbana središta kao što su Isfahan ili Širaz.

Teheran je izrastao u istinski megalopolis i najvažnije političko, ekonomsko, obrazov-no, prometno i kulturno središte Irana.

Osno

vne i

nfor

mac

ije

Darije I ili Darije Veliki u historiji je ostao zabilježen kao čovjek koji je insistirao na vjerskoj toleranciji, a sam je bio zoroastrijski monoteist. U kraljevskim zapisima Ahura Mazda se spominje kao jedini Bog. Pored toga, u njegovoj državi bilo je zabranjeno ropstvo. Graditelji Persepolisa i drugih zdanja bili su za svoj rad plaćeni.

Historija Irana proteže se na više hiljada godina. Naj-stariji ostaci ljudskog djelovanja datiraju još iz raz-doblja donje paleolitike, a sežu čak do prije 800.000 godina. U širem području Kaspijskog mora otkrivena su arheološka nalazišta iz razdoblja mezolitika, a neolitička nalazišta u blizini Gorgana ukazuju na po-stojanje poljoprivrede prije oko 6.000 do 7.000 go-dina. Arheološkim istraživanjima tek se sad počinju upoznavati civilizacije koje su ovdje gradile gradove prije 5.000 godina.

Početkom 3. milenija p.n.e. u Suzi se javlja pismo koje se najvjerovatnije razvilo iz starog sumeran-skog pisma. Elamsko carstvo razvilo se u silu koja je predstavljala ozbiljnu konkureciju Babilonu i Asiriji. Milenij kasnije na plato doseljavaju iranski narodi iz srednje Azije i uskoro osnivaju Medejsko carstvo, na-kon kojeg slijedi Ahemenidsko perzijsko carstvo, koje je od 550. do 330. godine p.n.e. u sebi sabiralo skoro polovinu tadašnje svjetske populacije, a vladari pop-ut Kira II Velikog i Darija I Velikog učinili su ga prvim carstvom koje se protezalo na tri kontinenta.

U zapadnoj povijesti ahemenidsko Perzijsko carstvo ostalo je najviše upamćeno po grčko-perzijskim ra-tovima, uspješnom modelu Kirove odnosno Darijeve centralizirane administracije, bogatoj umjetničkoj ostavštini, oslobađanju Židova iz babilonskog rop-stva, toleranciji vjerskih manjina, te prvom pisanom spomeniku o ljudskim pravima (Kirov cilindar).

Persepolis ili Takht-e Džamšid bio je ceremonijalni glavni grad Perzijskog carstva u doba dinastije Ahemenida. Nalazi se 70 km sjeveroistočno od Širaza.

Kirov cilindar (danas se čuva u Britanskom muzeju u Lon-donu), pronađen u temeljima

jednog drevnog hrama u Ba-bilonu, smatra se prvim pisa-

nim spomenikom o ljudskim pravima u historiji.

Hist

orija

Nakon dinastije Parćana, vlast nad ovim prostorima preuzimaju Sasanidi, koji su vlastito carstvo nazivali endonimom koji se zadržao do naših dana - Iranšahr (domovina Iranaca). Sasanidi su vladali za jednog odnajvažnijih razdoblja iranske historije te su ostvarili brojna dostignuća na svim područjima. Bili su u stal-nom ratu s Rimskim carstvom, a njihov kulturni utje-caj dosegnuo je u zapadnu Evropu, Afriku, Kinu i Indiju.

Stoljetni ratovi s Rimljanima doveli su do iscrpljenja obje starovjekovne supersile što je išlo na ruku Ara-pima ujedinjenim pod islamom koji započinju mas-ovne vojne pohode. Osvajanje Irana počelo je 637. godine, a muslimani konačno pobjeđuju sasanidsku vojsku kod Nihavanda 642. godine. Iran je islam-iziran, a Perzijanci su značajno pridonijeli islamu na kulturnoj, političkoj i religijskoj razini.

Kada se islam ukorjenio, Iran se promijenio više negoikada prije. Kako Arapi nisu imali umjetničke tradici-je, iranski umjetnici i obrtnici ostavili su dubok pečat u ovom prijelaznom razdoblju. Muslimane je na uče-nje ohrabrivao propis poslanika Muhammeda koji kaže da i muškarci i žene trebaju stjecati znanje i uči-ti od kolijevke do groba. Bratstvo i jednakost, koje je naglašavao islam, dali su elan nižim klasama da se kroz stjecanje znanja popnu na viši društveni položaj.

Džamija u Fahradžu (u okolini Jazda) vjerovatno je najstarija džamija u Iranu danas. Građena je od na suncu sušenih opeka, a neki dekorativni elementi pokazuju utjecaje sasanidske arhitekture.

Hist

orija

Citadela drevnoga Bama, najviše građevine od pješčane opeke na svijetu i nekada važnog gradskog središta na putu svile.

Brzo nakon što su Abbasidi preuzeli vlast od Emevija, moć halifa se smanjuje te u Iranu nastaju mnoge jake regionalne dinastije između 820. i 1005., od kojih su posebno značajni Samanidi. Osim klasične arapske kulture, podupirali su perzijsku književnost i jamčili zaštitu misliocima. Od 962. dinastija Gaznavida iz Gaznija vlada Horasanom i Pandžabom. U ovo vri-jeme, pod zaštitom Mahmuda Gaznija, Firdusi piše Šahnamu (Knjiga kraljeva), epsku pjesmu s pričama iz perzijske mitologije. Firdusi i Rudaki su također bili zaslužni i za obnovu perzijskog jezika, koji je za Samanida postao službeni jezik.

Seldžuci dolaze u regiju u 11. stoljeću te pobjeđuju Gaznavide a potom i Samanide, a u Iranu se događa kulturna i znanstvena renesansa. Napravljena je promatračnica u Isfahanu, gdje je Omar Hajam stvo-rio novi, perzijski kalendar s prijestupnim godinama koji je i danas u upotrebi. Nakon vladavine Seldžuka, Iranom upravljaju manje lokalne dinastije, a onda slijedi upad Mongola pod vodstvom Džingis-kana, 1219. godine. Invazija je dobrano razorila zemlju i stradalo je mnogo stanovništva. Manje lokalne di-nastije vladaju područjem nakon kraja prvog mon-golskog razdoblja u 1335. godini.

Vrlo brzo desila se ponovna invazija, u kojoj Timur potpuno osvaja Iran te postaje car 1381. godine. Timuridsko carstvo traje do 1507. godine, kada

Isfahanski trg Naqš-e Džahan (slika svijeta), čija izgradnja je završena 1629. godine, s površinom od 89.600 m2, i danas spada među najveće trgove svijeta.

Umjetnost minijature, budući da se radilo o ilustracijama za

knjige koje su bile privatna svojina, pružala je veću slobo-du u prikazivanju figurativnih scena. Nakon što su napisana

književna djela poput Firdusi-jeve Šahname i Nizamijevog Petoknjižja, minijaturisti su

stekli obilje tema koje su mo-gli izraziti u likovnoj formi.Hi

stor

ija

Šajbanidi zauzimaju Samarkand, a Safavidi osva-jaju veliki dio iranskog teritorija, počevši od iran-skog Azarbajdžana. Safavidi su vladali Iranom od 1501. do 1736. godine, a prilikom njihovog vojno-političkog vrhunca carstvo se protezalo i preko teri-torija današnjeg Azerbajdžana, Armenije, Gruzije, istočnog Iraka, Afganistana, Pakistana, Turkmeni-stana, Uzbekistana, Tadžikistana, Rusije i istočne Turske, te istočne obale Arapskog poluotoka.

Vrhunac safavidske vladavine bio je za vrijeme šaha Abasa I Velikog, za čijeg se vremena dogodila cen-tralizacija i opći napredak zemlje. Ovo je bilo zlatno doba i za umjetnost i trgovinu. Invazijom afganskih plemena u Iran 1722. godine započela je silazna pu-tanja safavidskog razdoblja.

Nakon pada zadnjeg safavidskog vladara 1735., go-dinu poslije Tahmasp Koli iz plemena Afšar istjeruje Paštunce i preuzima vlast pod imenom Nader-šah. Za vrijeme njegove vladavine vraćen je cijeli teritorij Irana te su krenuli vojni pohodi u Indiju, što je rezul-tiralo najvećim iranskim teritorijalnim opsegom na-kon vremena Sasanidskog carstva. Njegova vladavi-na nije dugo trajala te je 1747. godine ubijen u zavjeri. Nakon smrti Nader-šaha njegova dinastija doživljava pad, što je uveliko otvorilo vrata zandijskoj dinastiji u Iranu odnosno duranijskoj u Afganistanu, dok su Afšaridi nastavili vladati u Horasanu sve do uspona Muhamed-hana Kadžara 1796. godine.

Šah Abbas 1599. godine šalje diplomatske misije u Evropu, pa one posjećuju Moskvu, Norvešku, Rim (gdje ih prima i papa) te Španiju. Slika prikazuje susret Perzijanaca i Mlečana.

Hist

orija

Strop palače Hašt behešt (osam rajeva) iz safavidske ere (1669.) u Isfahanu.Ovim pojmom inače označavao se tlocrt karakterističan za arhitekturu tog razdoblja.

Nasiruddin-šah Kadžar (vladao 1848-1896) bio je diktator,ali i vladar za čijeg vremena je uveden telegraf i počelo izdavanje prvog dnevnog lista. Nakon što je Britancima dao monopol na duhansku industriju u Iranu, ajatollah Mirza Hasan Širazi izdao je fetvu kojom proglašava duhan haramom. Naposljetku, britanska kompanija bila je prinuđena povući se iz Irana.

Za vrijeme vladavine Muzaferudina Šaha počela je ustavotvorna revolucija koja se smatra logičnim nastavkom duhanske pobune, što je u konačnici 1906. rezultiralo priznavanjem i uspostavljanjem sustava ustavne monarhije. Iste godine zakono-davno tijelo (medžlis) kodificiralo je iranski ustav, a svega nekoliko dana nakon tog događaja umire vladar Muzaferudin Šah. Naslijedio ga je njegov sin Muhamed Ali Šah (1907.-1909.) koji se oštro protivio donošenju ustava, pa je uz pomoć ruske kozačke bri-gade otvorio topničku vatru na medžlis (iranski par-lament). Time je počela hajka na borce za slobodu. Da bi uništili korijene korupcije, borci za slobodu iz Gilana, Isfahana i Tabriza krenuli su da osvoje Tehe-ran, u čemu i uspijevaju u julu 1909. godine, kada se ustav konačno usvaja. Muhamed Ali Šah zbačen je s prijestolja, njegov dvanaestogodišnji sin Ahmad Šah okrunjen je za novog kralja, no upravljanje državom preuzet će stjecanjem punoljetnosti (1914.). Na početku vladavine Ahmada Šaha izbio je Prvi svjet-ski rat. Njegovi napori da iz Irana protjera britanske i ruske trupe koje su tu bile od zaključenja ugovora iz 1907. i 1915. godine (prema kojima je trebalo doći do podjele Irana na sve interesne sfere) bili su uzaludni.

Reza-han, zapovjednik perzijske kozačke brigade u Kazvinu, u februaru 1921. godine vodi vojsku na Te-heran i zahvaljujući dobro pripremljenim planovima zauzima iransku prijestolnicu. Uz podršku discipli-nirane i jedinstvene armije kao i britansku pomoć, Hi

stor

ija

Niavaran kompleks palata nalazi se u sjevernom dijelu Teherana. Paviljon na slici bio je rezidencijakadžarskih i pahlevijskih vladara.

Reza-han uspio je poraziti sve svoje protivnike i ta-ko pripremio teren za svoju vladavinu. Okrunio se 1926. godine, osvajajući simpatije tvrdnjama kako je protivnik imperijalizma, zbog čega je pridobio po-dršku intelektualaca, vjerskih prvaka i naroda. Isto-vremeno, polako otkrivajući svoju pravu prirodu, ja-čao je svoju opoziciju protiv islamske tradicije. Go-dine 1935. zabranio je ženama da nose hidžab, što je izazvalo snažan otpor naroda, a u Mašhadu je odr-žan ogroman skup protiv ove zabrane. Ulema (vjer-ske vođe) oštro su kritizirali ovakvu politiku Reze-ha-na, što je rezultiralo velikim pokoljem kojeg su mon-arhističke oružane snage izvršile u džamiji Goraršad.

Reza-han uveo je mnogobrojne mjere kako bi iran-skom društvu utisnuo pečat zapadnjačkog karaktera služeći se pritom diktatorskim metodama. Reza-han je naposljetku abdicirao u korist svog sina Muhame-da Reze Pahlavija, ali zbog opće slabosti administra-tivnog aparata, upravnog tijela i vojske, novopečeni vladar nije bio u stanju nastaviti vladavinu istom željeznom rukom po uzoru na diktatorsku vlast svog oca. Tako je poslije dvadeset godina krutog sistema zavladalo razdoblje relativne slobode. U takvoj at-mosferi odvijale su se različite političke aktivnosti koje su kasnije dovele do nacionalizacije. Pokret za nacionalizaciju nafte, imao je za cilj da okonča bri-tansku eksploataciju i ostvari pravu neovisnost i teri-torijalni integritet države.

Iranski narod ustao je protiv diktature dinastije Pahlavi nadahnut idejama imama Homeinija.

Hist

orija

Kom, čuven po turbetu hazreti Masume i vjerskom učilištu, stoljećima je sjedište iranske uleme i odatle su potekli skoro svi pokreti za odbranu dostojanstva islama u Iranu.

Pobjeda islamske revolucije značila je i preporod iranskog sela te početak obimnih projekata poput elektrifikacije i opismenjavanja.

Vojnicima koji su se ispriječili pred nji-ma demonstranti su poručivali: „Svi smo isti narod!“ i „Vi ste naša braća!“

U avgustu 1951. godine valovi pobune i nemira zah-vatili su sve iranske gradove. Neposredni razlog bila je ostavka dr. Mosadeka na mjestu premijera, izaz-vana šahovim odbijanjem da mu dodijeli ministar-stvo rata. Šahove snage otvorile su vatru na narod, ali Pahlavi je ubrzo shvatio da je pogriješio i zbog toga je uklonio privremenu vladu odnosno pozvao dr. Mosadeka da ponovo sastavi novu. Međutim, tada su se među rukovodstvom pokreta pojavili oštri rascjepi, što su iskoristili šahovi agenti u surad-nji sa američkim obavještajcima i zbacili nacionalnu vladu dr. Mosadeka u vrijeme kada je šah boravio u inostranstvu. Poslije tog državnog udara šah se vratio u Iran i dao uhapsiti Mosadeka, a u zemlji je proglašeno vanredno stanje. Ukinute su i sve slo-bode koje su prethodno bile dozvoljene. Jedina razlika poslije 19. avgusta 1953. bila je promjena šahovih nadređenih; dok su Britanci bili oslabljeni, Amerikanci su stekli već utjecaj na političke, gosp-odarske i kulturne prilike Irana.

Pokušavajući se uskladiti sa planovima američkog predsjednika Kennedyja za Treći svijet, Šah je 1962. godine izjavio da će provesti niz reformi, uključujući tu i podjelu zemlje. Glavni cilj ovog plana bio je da se uništi poljoprivreda, kako bi zemlja ovisila od stranih proizvoda, te da se stvori jeftina radna snaga koju bičinili nezaposleni seljaci prinuđeni na selidbu u grad-ove. Time bi se širila zapadnjačka kultura, mentali-tet i koncept potrošačkog društva. Kada je taj plan postao očit, borbena ulema, koja se i ranije usproti-vila spornom prijedlogu zakona o gradskim i provin-cijskim savjetima, ponovo je ustala pod vodstvom imama Homeinija i krenula u borbu. Šahova auto-kratska vladavina i široko oslanjanje na tajnu policiju izazvali su opće nacionalne proteste 1978. godine. Imam Homeini, koji je u februaru 1978. godine pro-tjeran iz Irana, pozvao je šaha da abdicira.

Doček Imam Homeinija na početku islamske revolucije,

kada se nakon progonstva vratio iz Francuske u Teheran (dočekalo

ga više od 5 miliona ljudi), i nje-gova dženaza (prisustvovalo oko

4.5 miliona muškaraca), spadaju među najveća javna okupljanja u

historiji čovječanstva.

Hist

orija

U svim gradovima proglašeno je vanredno stanje, a šahova vlast bila je uzdrmana u temeljima. Muha-med Reza Pahlavi napušta zemlju 16. januara 1979. godine, a imam Homeini vraća se 15 dana kasnije (1. februara) izazivajući pravo oduševljenje naroda.

Povratak imama Homeinija u Iran označava početak završne faze formiranja islamske vlasti. Dana 9. feb-ruara izbili su sukobi između ostataka šahove garde i zrakoplovne jedinice odane imamu Homeiniju, a tri dana kasnije proglašena je privremena vlada na čelu sa Mahdi Bazarganom. Islamska Republika proglašena je u noći 1. aprila 1979. kada su saopćeni rezultati referenduma o državnom uređenju zemlje. Prema službenim podacima, 98.2% glasača izjasnilo se za Islamsku Republiku kao oblik države u kojoj žele živjeti. U ljeto 1979. godine spremljen je nacrt ustava i nakon što je podnijet na razmatranje, konačno je prihvaćen od strane 72-članog Vijeća stručnjaka. Ustav je kasnije ratificiran od strane vođe Islamske Republike imama Homeinija, kao i glasanjem koje je održano 3. decembra 1979. godine, kada se prema službenim podacima 98.5% glasača izjasnilo za us-vajanje ustava.

Iransko - irački rat počeo je 22. rujna 1980., u vrije-me kada je nova iranska vlast nastojala vratiti ze-mlji mir i prosperitet. Irački napad, definiran kao agresija na Iran koji je u ovom sukobu imao isključivo obrambenu ulogu, razvio se u rat osmogodišnjeg iscrpljivanja i završio rezolucijom Ujedinjenih Naro-da br. 598. Irački napad, unatoč zapadnjačkim predviđanjima, nije izazvao trenutni pad iranske vlade već je ujedinio većinu političkih i vjerskih gru-pa oko nove vlasti. U ovome ratu Irak su pomagale NATO, Varšavski pakt i neke arapske zemlje.

Hist

orija

Selo Masuleh se nalazi na sjeveroza-padu Irana u podnožju planine Alborz, šezdesetak kilometara od Kaspijskog jezera.

Ajatollah Ali Hamenei je od 4. aprila 1989. Vrhovni vođa islamske revolucije. Prije toga je, od 1981. do 1989. godine, bio pred-sjednik Islamske Republike Iran.

Islamska Republika Iran administrativno je podijelje-na na provincije odnosno pokrajine (perz. astan) ko-jima se upralja iz lokalnog središta, obično najvećeg grada u regiji. Svaka provincija (ukupno ih je 31) podijeljena je na okruge (perz. šahrestan). Guver-nere provincija postavlja Ministarstvo unutrašnjih poslova, a odobrava Vlada.

Političko uređenje Islamske Republike Iran temelji sena ustavu iz 1979. godine. Sistem podrazumijeva vladavinu naroda na način da se na slobodnim izbo-rima biraju predsjednik, članovi skupštine (medžlis) i članovi Vijeća stručnjaka (zaduženog za izbor i nad-gledanje vođe revolucije u njegovom izvršavanju du-žnosti. Vođa revolucije (trenutno ajatollah Ali Hame-nei) može biti isključivo vjersko lice najvišeg ranga i odgovoran je za nadzor opće politike Islamske Re-publike Iran i vrhovni je zapovjednik oružanih snaga.

Skupština (medžlis) je jednodomna i broji 290 zas-tupnika izabranih na mandat od četiri godine. Šest zastupničkih mjesta u medžlisu rezervirana su za pripadnike vjerskih manjina. Njegov rad kontroli-ra Vijeće čuvara, koje može povući određeni zakon ukoliko ga nađe protivnim interesima države ili neu-skladivim s islamskom naukom.

Mediji igraju značajnu ulogu u iranskom društvu, o čemu

svjedoči i činjenica da u Iranu izlazi stotinjak dnevnih listova. Internetski portali,

opet, naročito su popularan medij među mladima.

Adm

inist

rativ

no ur

eđen

je

Izlazak na izbore u Iranu se doživljava kao prvorazredna građanska dužnost, a pravo glasa stiče se već sa navršenih 15 godina života.

Politički život u Iranu je veoma živ, a izlaznost građa-na na izbore veoma velika (pravo glasa stiče se s navršenih 15 godina). Tako je na prošlim predsjed-ničkim izborima glasalo 73% građana s pravom gla-sa. Na izborima se biraju i lokalna vijeća u svim gra-dovima u Iranu, a ova vijeća biraju gradonačelnika, nadziru lokalne aktivnosti i brinu o društvenim, zdravstvenim, ekonomskim, kulturnim i obrazovnim potrebama lokalnih sredina.

Iran dopušta slobodu medija sve dok oni u svom radu poštuju načela islamskog nauka i etike. Mediji mogu biti državni i privatni, a u zemlji djeluje i dvadesetak novinskih agencija. Danas u Iranu izlazi 90 dnevnih listova i mnoštvo magazina, a svakim danom raste i broj internetskih portala od kojih neki uživaju ve-liku popularnost. Državna televizija ima osam kanala namjenjenih domaćim gledateljima, a u većim grad-skim središtima djeluju i lokalne televizije.

Zanimljiv je podatak da je Iran prva zemlja u svijetu po broju internetskih blogova. Internet portali i forumi posebno su popu-larni među mladima.

Adm

inist

rativ

no ur

eđen

je

Iranska skupština (perzijski madžles) zasjedala je prvi put 1906. godine. Nova zgrada skupštine (treća do sada) otvorena je 2004. godine. Skupština (medžlis) je jednodomna i broji 290 zastupnika.

Više od dvije trećine Iranaca mlađi su od 30 godina što Iran čini jednom od najmlađih zemalja u svijetu.

Tokom 20. stoljeća u Iranu je rapidno rastao broj stanovnika. Početkom prošlog vijeka Iran je brojao oko 10 miliona ljudi, a danas ova zemlja ima preko 77 miliona stanovnika. Prema procjenama demografa, do polovine ovog stoljeća Iran će imati 100 miliona žitelja. Pritom, riječ je o zemlji s izuzetno mladim stanovništvom (više od dvije trećine mlađih od 30 godina) i visokom stopom pismenosti (preko 93 %).

U Iranu živi oko 100 različitih etničkih skupina. Naj-brojnije su Perzijanci (51%), Azeri (24%), Gilaki i Mazandarani (po 8%), Kurdi (7%), Baluči (3%), Arapi (2%), Lori (2%). Spaja ih zajednički iranski nacio-nalni osjećaj izgrađen kroz dugu historiju ove zemlje te svježe uspomene na vrijeme islamske revolucije i odbrane od agresije, kada su se ove etničke grupe skupa borile za bolju budućnost zajedničke im domovine.

Perzijski (farsi) jezik je službeni jezik u Iranu. Pripada porodici indoevropskih jezika i piše se arapskim pis-mom prilagođenim ovom jeziku. U Iranu se koristi i još petnaestak jezika poput azerskog, kurdskog, turkmenskog, lorija, balučija..., ali je perzijski jezik odavno prihvaćen kao svojevrsni službeni jezik ir-anske nacije, u čemu svoj doprinos svakako ima i bogata književnost pisana na ovom drevnom jeziku.

Demografski bum učinio je Iran danas zemljom sa nekoliko višemilionskih gradova. Na slici je sjever Teherana.

Druš

tvo

Nomadska plemena u nekim dijelovima zemlje još čuvaju svoj tradicionalni stil života.

Posjetiti Teheran znači osjetiti iskustvo života u istinskom svjetskom megalopolisu. Na slici jedna od glavnih gradskih saobraćajnica.

Zanimljivo je da se u Iranu koristi i poseban, iranski kalendar. Riječ je o solarnom kalendaru čiju nultu godinu predstavlja Hidžra, iseljenje poslanika Mu-hammeda iz Mekke i Medinu. U konačnici, ovaj kalendar je definirao čuveni Omer Hajjam, nova go-dina započinje s prvim danom proljeća (21. marta), ima 12 mjeseci, i smatra ga se najpreciznijim kalen-darom u svijetu. Sa svojim imenima mjeseci, iranski kalendar ima nevjerovatnu dugu tradiciju od preko 4.000 godina.

Druš

tvo

Osnovno obrazovanje je obavezno i besplatno, a djeca se u školu upisuju sa navršenih šest godina života.

Školstvu i obrazovanju kao temeljima napretka i unapređenja opće slike društva u Islamskoj Republici Iran pridaje se posebna pažnja. Obrazovanje u Iranu vrlo je centralizirano, a dijeli se na K-12 obrazovanje (osnovno i srednje školstvo) i visoko obrazovanje. U Iranu postoje besplatne javne škole te također pri-vatne škole na svim razinama, od osnovne škole do sveučilišta. Na univerzitetima u Iranu studira oko 3.5 miliona studenata (skoro 60% žena). Iran je prvi u svijetu po broju osvojenih medalja na matematičkim i fizičkim olimpijadama, te treći u broju medalja na hemijskim olimpijadama.

Svršenici javnih univerziteta obavezni su raditi u državnoj službi onoliko godina koliko je trajao njihov studij ili obavezu novčano kompenzirati. Islamsko slobodno sveučilište iz Teherana s 1.5 miliona stude-nata najveći je privatni univerzitet na svijetu. Po pos-totku izdvajanja na obrazovanje Islamska Republika Iran spada među prvih 15 zemalja svijeta.

Žene danas čine oko 60% od ukupnog broja studenata u Iranu, a prema broju liječnica Iran je jedna od vodećih zemalja svijeta.

Obra

zova

nje

Iranci su još tokom starog vijeka gradili kanate da os-iguraju pristup svježoj vodi. Prva vjetrenjača pojavila se u Iranu u 9. stoljeću. Iranci su značajno doprinijeli razumijevanju mnogih naučnih područja poput pri-rodnih nauka, astronomije, medicine, matematike i filozofije. Al-Hvarizmi se smatra ocem algebre. Isti se naučnik služio Paskalovim trouglom gotovo sedamstotina godina prije Paskalovog rođenja. Omar Hajam je definisao iranski kalendar koji je i dan danas u upotrebi i precizniji je od šest stoljeća mlađeg gregorijanskog kalendara. Otkriće etanola pripisuje se iranskom alhemičaru Raziju. Teorije heliocentričnog sistema i evolucije bile su poznate iranskim naučnicima stoljećima prije rođenja Kopernika odnosno Darvina. Za vrijeme Srednjeg vijeka osnove filozofije i matematike iz antičke Per-zije i Grčke očuvane su u perzijskim naučnim krugo-vima. Akademija u Gondišapuru bila je najpoznatije naučno učilište tog vremena i smatra ga se prvim sveučilištem na svijetu, značajno prvenstveno po medicinskim otkrićima u čemu su bili vodeći tokom 6. i 7. stoljeća. U ovo doba Iran je postao i svjetski centar proizvodnje mjernih instrumenata, a tu su reputaciju zadržali sve do 19. stoljeća.

Nauk

a i te

hnol

ogija

Iranski svemirski program u narednih desetak godina trebao bi poslati i prve iranske kosmonaute u svemir.

Sporni iranski nuklearni program ima isključivo mirnodopske svrhe odnosno osiguranje dovoljnih količina energije za ovu golemu i mnogoljudnu zemlju.

Iran nastoji vratiti status koji je imao u zlatno doba Perzijske znanosti. Od 1996. do 2004. broj objave znanstvenih radova se gotovo udeseterostručio, što predstavlja najveći rast u svijetu poslije Kine. Unatoč raznim vrstama sankcija, iranski naučnici postižu respektabilne uspjehe na područjima farmacije, farmaceutske, organske i hemije polimera. Iranski naučnici i inženjeri također pomažu u konstruisanju Velikog hadronskog sudarača (LHC), najmoćnijeg akceleratora čestica ikad izgrađenog.

U biomedicinskim naukama, Iranski institut biohe-mije i biofizike predsjedava UNESCO-ovim sektorom za biologiju. Krajem 2006. godine, iranski naučnicii u istraživačkom centru Rujan u Teheranu uspješno su klonirali embrij ovce pomoću nuklearnog trans-fera somatskih stanica. Iranski nuklearni program je pokrenut 1950-ih godina. Današnja iranska nuk-learna postrojenja uključuju nekoliko istraživačkih reaktora, rudnike urana, komercijalni nuklearni reaktor, postrojenja za obogaćivanje urana i za tešku vodu. Iranska svemirska agencija (ISA) je nakon tri uspješna suborbitalna leta vlastitom tehnologijom lansirala prvi iranski satelit Omid u orbitu u februaru 2009. godine, kada je obilježavana 30. godišnjica Iranske revolucije. Iranski naučnici izvan Irana su također mnogo pridonijeli nauci. 1960. godine, Ali Džavan je izumio prvi plinski laser, a teoriju sistema neizrazite logike postavio je Lotfi Zade. Iranski kar-diolog Tofi Musivand izumio je prvu srčanu pumpu, preteču umjetnom srcu. Prilikom istraživanja dijabe-tesa, Samuel Rahbar otkrio je HbA1c. Iranski fizičari izuzetno su uspješni na području teorije struna, o kojoj se mnogo radova objavljuje u samom Iranu.

Pripreme za lansiranje rakete Safir 2 (ambasador) 22 metra je duga, široka 1,25 metara i teška 26 tona.

Nauk

a i te

hnol

ogija

Treći satelit Navid (obečanje) lansiran 3.02.2012.godine

Surena 1 i Surena 2Surena 1 je predstavljen 13.12.2008 god. Surena 2

predstavljen je 03.07.2010.god. razvijeni od strane stručnjaka za robotiku u Teheran Univerzitetu.

Visok je 145cm težak 45kg. Može hodati i pokretati glavu i noge,

plesati i da stoji na jednoj nozi.

Nauk

a i te

hnol

ogija

Zadnje pripreme iranskih naučnika na satelitu.

Trenutak lanisiranja Safir-a.

Iranska ekonomija mješavina je centralno plani-ranog državnog vlasništva nad naftnim i drugim ve-likim preduzećima, privatnog poduzetništva i seoske poljoprivrede, i orijentirana je ka apsolutnoj samo-dovoljnosti u svim gospodarskim granama. Krajem 2000-ih godina iranska ekonomija bila je 18. najveća u svijetu (s tendencijom rasta na 12. mjesto do 2015. godine), s najrazvijenijom industrijom, poljoprivre-dom, energetikom, informatičkom tehnologijom i građevinarstvom na Bliskom istoku. Nametnute sankcije donekle su usporile ovaj ekonomski rast.

Cilj iranske vlade na ekonomskom planu je smanji-ti ovisnost o proizvodnji nafte i uvesti raznolikost u gospodarstvo planiranim tržišnim reformama. U pokušaju ostvarenja tog cilja, iranska vlada ulaže u područja automobilske, vazduhoplovne, elektron-ske, petrohemijske i nuklearne industrije. Jako naft-no tržište od 1996. godine pomoglo je u smanjenju financijske ovisnosti i redovito otplaćivanje dugova, pa je Iran danas treća zemlja svijeta u pogledu naj-manjeg postotka vanjskog duga u odnosu na BDP.

Tradicionalni bazari još uvijek su važna trgovačka središta i konkurencija u vidu velikih i modernih trgovačkih centara nije ih ozbiljnije ugrozila.

Ekon

omija

Solarni automobil Ghazal 2 (gazela), novi automobil je poboljšan model Ghazel 1, koje je dizajnirao predhodni automobil. U usporedbi sa svojim predhodnikom Gha-zel 2 je brži, lakši i snažniji. Ghazel 2 je dužine 5 metara, težak 150kg, opremljen sa poboljšanim solarnim čelijama i dostiže brzinu od 150km na sat. Aerodinamičko tijelo je izrađeno od karbonskih vla-kana. Za vrijeme sunčanih

dana može putovati 600 km uz prosječnu brzinu od 150 km na sat.

Ekon

omija

Iranska auto industrija važi za desetu najjaču i najproduktivniju u svijetu i izvozi vozila u 57 zemalja.

Brana na hidrocentrali Karun-3 jedna je od najvećih na svijetu, a Iran je devetnaesti najveći svjetski proizvođač el. energije.

Ekon

omija

Iranski rijal je zvanična valuta u Islamskoj Republici Iran. No, ono što posjetitelje Irana redovno zbunjuje jeste

činjenica da se Iranci pri govoru o novcu izražavaju u tomanima, i to tako što

banknoti u rijalima odbijaju jednu nulu (pa za, naprimjer,

1000 rijala kažu 100 tomana). Inače, planirana je monetarna

reforma u kojoj bi denomi-nacijom rijal i zvanično bio

zamijenjen tomanom.

Posljednjih dvadesetak godina cvjeta lokalna proiz-vodnja namijenjena domaćoj potrošnji, što uključuje kućanske uređaje, automobile, poljoprivredne proiz-vode, lijekove, itd. Danas Iran ima razvijenu domaću industriju, a mnogo se ulaže i u napredne znanosti poput nanotehnologije, biotehnologije, farmako-logije, svemirske i nuklearne tehnologije, itd. Izme-đu 2005. i 2010. godine Iran je prošao proces privati-zacije, pa je državni udjel u BDP-u smanjen sa 80% na 40%, dok se narednih godina planira spuštanje istog na 20%.

Ekonomija Irana u 2010. godini procijenjena je iz-među 858.66 i 863.5 milijardi USD prema paritetu kupovne moći, odnosno na oko 11.396 USD po glavi stanovnika, što je četverostruki porast u odnosu na razdoblje prije islamske revolucije unatoč udvostru-čenju stanovništva. Usprkos sankcijama nametnu-tim zbog nuklearnog programa, Iran je jedna od rijetkih vodećih svjetskih ekonomija koja bilježi pozi-tivan rast u vrijeme svjetske financijske krize.

Vodeći iranski trgovački partneri su Kina, Njemačka, Južna Koreja, Francuska, Japan, Rusija, Turska i Itali-ja, dok je povećana saradnja i sa zemljama u razvoju kao što su Sirija, Indija, Venecuela, Šri Lanka i Južna Afrika. Postotak žena u radnoj snazi je 33% odnosno 28,4% u industriji po čemu je Iran ispred svih vodećih svjetskih ekonomija.

Ekon

omija

Naftna industrija je svakako temelj iranska ekonomije, a Iran ima treće najveće naftne rezerve u svijetu i one čine oko 10% svjetskih rezervi nafte.

U Iranu se godišnje proizvede oko 200.000 tona čaja, a samo domaće tržište potroši oko 75.000 tona godišnje.

Površina obradivog tla u Iranu iznosi oko 221.400 km² odnosno 13.43% od ukupne površine, od čega se većina nalazi uz Kaspijsko jezero i u sjeveroza-padnim dolinama zemlje. Gotovo 40% obradivih površina se navodnjava, po čemu Iran kotira kao peti u svijetu, dok se trend navodnjavanja povećava iz godine u godinu zahvaljujući gradnji velikih brana i vodospremnika podno Zagrosa i Alborza.

Od Islamske Revolucije iz 1979. godine provedena je opsežna reforma poljoprivredne proizvodnje ko-ja se od 1980. do 2004. godine utrostručila i danas iznosi 41% više od svjetskog prosjeka. Godine 1997. vrijednost proizvedenih poljoprivrednih dobara iznosila je 25 milijardi USD. U to vrijeme Iran je ost-vario 85%-tnu samodostatnost u prijeko potrebnim poljoprivrednim proizvodima. U 2007. godini Iran je ostvario potpunu samodostatnost u proizvod-nji pšenice, pa je postao izvoznikom te kulture. Početkom 2000-ih godina poljoprivredni proizvo-di činili su četvrtinu iranskog nenaftnog izvoza, a najvažniji među njima bili su svježe voće, jezgričasto voće, životinjska koža, prerađena hrana i začini.

Iran je zadnjih godina ostvario potpunu samodostatnost u proizvodnji pšenice i čak postaje sve većim izvoznikom te kulture.

Iran je država koja ima više od 50% udijela u ukupnoj proizvod-

nji čuvenog kaspijskog kavijara, tog delikatesa od ikre jestere ili lososa. Sama riječ kavijar dolazi od perzijskog khaviyar, a kilo-

gram najkvalitetnijeg kavijara doseže cijenu i od 7.000 dolara.

POljo

priv

reda

Čak 96% svjetske proizvodnje šafrana otpada na Iran. Taj najskuplji začin na svijetu cvate jednom godišnje, i to u razdoblju od samo dvije sedmice. Da bi se proizvelo jedan kilogram začina, potrebno je ubrati oko 80.000 do 150.000 cvjetova na površini od oko 1000 m2.

Među ostalim poljoprivrednim kulturama možemo spomenuti kukuruz, ječam, šećernu repicu, krum-pir, mahunarke (leća, grah), ostalo povrće, čaj, pa-muk, industrijsku konoplju, duhan, voće, bademe, orahe, začine, te krmno bilje (djetelina i lucerna). Iran je najveći proizvođač pistacija, bobičastog voća i šafrana u svijetu, a drugi najveći svjetski proizvođač marelica i hurmi. Rijeke kaspijskog sliva bogate su lososom, šaranom, pastrmkom, štukom i kečigom, a jedna od važnijih grana u ribarstvu je proizvodnja kavijara, u kojoj Iran prednjači u svijetu.

POljo

priv

reda

Iran ima razvijen cestovni, željeznički, zračni i vodeni saobraćaj. Cestovna mreža kojom su povezani svi iranski gradovi duga je oko 180.000 km, od čega na auto-put otpada 1.500 km. Tim cestama saobraća oko 11 miliona motornih vozila. Zahvaljujući niskim cijenama goriva, prijevoz u Iranu je inače jako jeftin.

Most Karun 3 visok je 235 metara a dug je 336 metara.

Saob

raća

j

Cesta 59 koja je poznata kao Chalous cesta ili Kan-dovan cesta. Povezuje Teheran sa gradom Chalous.

Most Ghadir u Ahvazu 1.014 metara je dug, a širok je 22 metra. On je najveći kablovski most na Bliskom istoku.

Saob

raća

j

Kao zemlja koja izlazi na dva mora i veliki izvoznik nafte, Iran je zemlja sa snažnom trgovačkom mornaricom. Glavne luke su Assaluyeh, Bandar Abbas i Bandar Imam Homeini, a domaća brodogradnja je izuzetno napredna.

Željeznički saobraćaj također je intenzivan, a ukupna dužina željezničkih pruga u Iranu iznosi 8.273 km. Osim teretnog transporta, željeznica postaje sve važnije sredstvo za prijevoz putnika, pa se posljednjih godina bilježi rapidan porast broja prevezenih putnika.

Od ukupno 320 aerodroma u Iranu, 54 spadaju u kategoriju velikih aerodroma. Osam je međunarodnih zračnih luka, a unutrašnji putnički zračni saobraćaj je veoma intenzivan. U prijestonici Teheranu postoje dva međunarodna aerodroma, a imaju ih i Isfahan, Mašhad, Širaz, Tabriz, Ahvaz, Zahedan, Bandar Abbas i ostrvo Kiš.

Najveća iranska avio-kompanija Iran Air zapošljava 7.500 radnika i leti na 35 međunarodnih i 25 domaćih destinacija.

Saob

raća

j

Teheranski metro dugačak je 152 km i ima 85 stanica na 5 linija, te značajno rasterećuje saobraćaj u ovoj metropoli budući da prevozi oko 2 miliona putnika dnevno. Završetkom radova na podzem-nim željeznicama u Mašhadu i Širazu i ova dva velika grada napravit će veliki iskorak u pogledu unutar gradskog prijevoza.

Saob

raća

j

Otvaranjem teheranskog metroa značajno je rasterećen gradski saobraćaj u ovom megalopolisu. Metro u ovom gradu preveze oko 2.5 miliona putnika dnevno.

Razvojem bespilotnih letjelica (tzv. dronova), sposobnih za izviđačke i borbene operacije, iranska odbrambena industrija

još jednom je demonstrirala svoju snagu. Tako bespilotna letjelica Shahed-129 može

letjeti 24 sata, uz operativni radijus od 1.700 kilometara.

Oruž

ane s

nage

Redovna vojska Islamske Republike Iran (u svim rodovima) broji oko 350.000 vojnika (bez pripadnika Armije čuvara islamske revolucije), a zvanični moto iranske armije glasi: “Svi za jednog, jedan za sve - sve za Iran”.

Iako Iran još od 1739. godine nije sudjelovao u ofan-zivnom ratu, ova islamska republika izložena je stalnim pritiscima i stranim prijetnjama, što je, uz krvavo iskustvo iračke agresije, orijentira na snažan razvoj vojske i vojne industrije.

Vojne snage danas sastoje se od dvije komponente sa jedinstvenom vrhovnom komandom: redovna vojska I. R. Iran i Armija čuvara islamske revolucije poznata i kao Sepah. Navedene snage, bez policije, broje skoro milion aktivnih pripadnika.

Služenje vojnog roka u trajanju od dvije godine obaveza je svih muškaraca nakon navršene osam-naeste godine.

U doba dinastije Pahlavi, iranska vojna industrija bila je ograničena na nabavu i proizvodnju stranog oružja. Većina iranskog naoružanja u doba prije islamske revolucije bila je uvezena iz SAD i Evrope. Uspostavom Islamske Republike, zemlja se okreće ka razvoju domaće vojne industrije. Danas se iranske oružane snage smatraju najmoćnijom vojnom silom na širem području Bliskog Istoka.

Zahvaljujući ulaganjima u domaću vojnu industriju, IR Iran danas je treća zemlja u svijetu po broju vojnih helikoptera (iza SAD-a i Rusije), četvrta po arsenalu balističkih raketa, peta po broju konvencionalnih podmornica i sedma po broju tenkova.

Oruž

ane s

nage

Relig

ija

Više od 250 000 muslimana Iz Irana odlazi u Meku da sa vjernicima iz cijelog svijeta obave hadž.

U Teheranu, u sali međunarodne konferencije Centar, u maju svake godine se održava jedna od najprestižnijih i najvećih međunarodnih takmičenja u učenju Kurana.

Većinska religija u Iranu jeste islam, vjera kojoj pripada 99,4% stanovništva ove zemlje. a pored islama, službeno su priznate još tri religije: kršćanstvo, judaizam i zoroastrizam. Na području Irana nalaze se dva važna šiitska svetišta: Mašhad u kojem je pokopan imam Reza odnosno Kom u kojem je pokopana njegova sestra Fatima.

S obzirom da je Iran islamska republika, svi zakoni i propisi u državi podređeni su islamskom vjerozakonu. Islam već stoljećima duboko prožima i određuje privatni i javni život Iranaca, a tragovi takvog odnosa prema vjeri obilježili su sve aspekte iranske kulture, umjetnosti i folk-lora. Jednostavno, iranska umjetnost i kultura su neodvojivi od islama.

U Iranu danas živi oko 200.000 kršćana, 30.000 zoroastrijanaca i oko 10.0000 Židova. Pripad-nicima ove tri vjerske manjine zagarantirano je po jedno poslaničko mjesto u skupštini I.R. Iran. Po članku 14 iranskog ustava, vlada mora poštivati prava nemuslimana sve dok njihovo djelo-vanje nije usmjereno protiv islama i Islamske Republike Iran.

Nemuslimani su slobodni prakticirati vjerske obrede i ceremonije u svojim vjerskim objektima. Veliki broj hramova svih vjera pored muslimanskih bogomolja ukazuju na miran i zajednički suživot. Tako, naprimjer, osim stalnih predstavnika u parlamentu, iranski Židovi imaju preko 30 sinagoga širom zemlje (18 u Teheranu), svoje udruge, javna glasila i privatne škole. Kršćanska zajednica Irana uglavnom je sastavljena od potomaka Armenaca i Asiraca koji od davnih vremena žive u duhu tolerancije sa ostalim religijama. Armenci kao i ostale manjine imaju svoje škole, časopise na armenskom jeziku.

Relig

ija

Mašhed mjesto je u kojem se nalazi mezar osmog šiitskog imama, imam Reza jedinog imama koji je sahranjen na tlu današnjeg Irana. Ova činjenica čini Mašhad mjestom hodočašća te se računa kako ga godišnje posjeti preko 20 miliona ljudi. Samo ime grada povezano je s imamovom smrću jer Mašhad ustvari znači mjesto šehadeta. Harem Imama Reze u Mašhedu važi za najveću džamiju na svijetu po dimenzijama i drugu najveću po kapacitetu.

Relig

ija

Džamija Agha Bozorg se nalazi u gradu Kašan. Sagrađena je na kraju 18 vijeka.

U gradu Kom nalazi se hram Hazreti Fatime Masumeh (ona je bila sestra osmog šitskog imama Reze).

Džamkaran džamija se nalazi u provinciji Kom .

Džamija Imam se nalazi u Isfahanu na trgu Nakš-e Džahan (slika svijeta). Sagrađena je 1629.godine. Relig

ijaDžamija Nasir al-Mulk (roza džamija) nalazi se u Širazu. Gradnja je trajala 12 godina a završena je 1888.g.

Glavna sunitska džamija Bastak u provinciji Hor-

mozgan u južnom dijelu Irana.

Bajram namaz u hramu imam Reze u Mašadu.

Bajram namaz u Teheranu.

Relig

ija

Relig

ija

Relig

ija

Sunitska džamija Imam Šafi`i u Kermanšahu u zapadnom dijelu Irana.

Relig

ija

Klanjanje namaz Bajrama u Bandar Turkemanu na sjeverozapadu Irana.

Relig

ija

Sunitske džamije u provinciji Sistan i Balučestan na jugoistoku Irana.

Relig

ija

Šiti i suniti klanjanje džuma namaza u Teheranu.

Sunitska džamija u Bandar Abasu na jugu Irana.

Sunitska džamija u Bušehr na jugu Irana.

Relig

ija

Jermenska katedrala Sveti Sarkis u centru Teherana.

Relig

ija

Crkva u Teheranu.

Relig

ija

Crkva sveti Krst napravljena od jednog komada kamena u 1987.god. u Teheranu.

Relig

ija

Vang katedrala ili Sveti spasitelj u Isfahanu.

Relig

ija

Sinagoga Jusef Abad u Teheranu.

Relig

ija

Jevrejska zajednica u Iranu.

Relig

ija

Jevrejska zajednica u Iranu.

Relig

ija

Iranski jevreji učestvuju u glasanju i daju podršku iranskom mirovnom nuklearnom programu.

Relig

ija

Hram vatre u Jazdu . Vatra se zove “Atash Behram”, a ima značenje “Vatra pobjede”Vatra je zapaljena prije 1.500 godina.

Relig

ijaRe

ligija

Hram vatre u Isfahanu.

Relig

ija

“Jashn-e Sada” slavi se 50 dana prije Iranske Nove godine.

Relig

ija“Jashne Mehregan (ljubaznost)” Slavi se u oktobru “Mehr” mjesec poslije uspješne žetve i zahvaljuje Svemogučem Bogu.

Faravahar (ili Ferohar) je jedan od primarnih simbola zoroastrizma, a sreće se još kod drevnih Asiraca, i predstavlja anđela čuvara Fravašija odnosno način življenja koji vodi do prisajedinjenja Bogu.

Novruz (novi dan) je tradicionalni iranski praznik Nove godine kojega slave svi iranski narodi, ali i drugi narodi usko vezani uz iransku kulturu. Običaj slavljenja Novruza proširio se na mnoge krajeve svijeta, uključujući dijelove centralne i južne Azije, sjeverozapadne Kine te na poluotok Krim. Novruz označava prvi dan proljeća i početak godine prema iranskom kalendaru. Počinje proljetnom ravnodnevicom (ekvinocijem) koja je najčešće 21. marta, odnosno dan ranije ili kasnije, ovisno o tački promatranja. Obilježavanje Novruza datira prije islam-skog razdoblja, a korjene vuče iz doba antičkog Irana. To je važan zoroastrijski praznik koji ima veliko značenje među modernim zoroastrijcima u Iranu. Trenutak kada Sunce ekliptički presijeca nebeski ekvator precizno se izračunavaju svake godine, a običaj među iranskim obiteljima je skupljanje i promatranje tog događaja. Od ahemenidskog doba službena nova godina počinjala je danom kada Sunce napusti zodijak Ribe, odnosno kada uđe u zodijak Ovna, što označava ravnodnevicu ili ekvinocij. Jevrejski festival Purim najvjerojatnije je preuzet od iranskog Novruza, koji je također snažno utjecao i na tradicije Ismailije, Alavita, Alevita, te Bahá’íja. Naziv Novruz prvi se put spominje u perzijskim zapisima u 2. stoljeću prije nove ere, no obilježavan je još u doba vladavine iranske dinastije Ahemenida (648.-330. p.n.e.) kada su narodi iz brojnih satrapija Perzijskog Carstva dolazili predati darove perzijskom vladaru. Simbolika Novruza prikazana je na reljefima Darijeve apadane u Perzepolisu, na kojima lav proždire bika. Novruz se tokom stoljeća povezao s mnogim lokalnim običajima kao što je prizivanje Džamšida, mitskog iranskog kralja, te s drugim vjerovanjima i legendama. Način proslavljanja Novruza se razlikuje od mjesta do mjesta; od preskakanja vatre ili potoka u Iranu do hodanja preko zategnutog užeta, ostavljanja upaljenje svijeće na kućnom pragu ili tradicionalnih igara poput konjskih utrka ili tradicionalnog hrvanja u Kirgistanu. Pjesme i ples su uobičajeni u gotovo svim mjestima gdje se slavi Novruz, kao i polu-sveti porodični ili javni ručkovi. Djeca uživaju i sudjeluju u slavlju na više načina, kao što je ukrašavanje tvrdo kuhanih jaja (pisanica). Također, žene imaju ključnu ulogu u organiziranju slavlja, ali i u prijenosu običaja vezanih za Novruz. Novruz je promocija vrijednosti mira i solidarnosti između generacija i unutar porodice, ali i pomirenja i vrijednosti susjedstva, te tako pridonosi kulturalnoj raznolikosti između različitih naroda i zajednica. Zbog toga je Novruz upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Okeaniji 2009. godine.

Kultu

ra i u

mje

tnos

t

Haft seen je tradicionalno postavljen sto za iransku novu godinu. Na stolu je sedam stvari koji počinjusa slovom “S” .

Kultu

ra i u

mje

tnos

t

Kultu

ra i u

mje

tnos

t

Nowruz u raznim gradovima Irana, održavaju se sajmovi.

Kultu

ra i u

mje

tnos

t

Nowruz u raznim gradovima Irana, održavaju se sajmovi.

Ibn Sina (Avicenna) jedan je od najvećih i najplodnijih umova u bogatoj historiji iranske i općenito islamske civilizacije.

Iranska kultura stoljećima je obilježavala prostore srednje Azije odnosno Bliskog istoka, a književna i znanstvena djela pisana perzijskim jezikom učinila su perzijski nekom vrstom „jezika intelektualaca“. Iransku kulturu općenito karakteriziraju bogata tradicija, osebujna književnost, specifična umjet-nost, osobena arhitektura, ali i naročita perzijska uljudnost poznata kao tarof koja podrazumijeva veoma pažljiv odnos prema starijima i ženama, kit-njastost u govoru i naglašenu gostoljubivost.

Dolaskom Abasida na vlast (750. godine) većinu administrativnih službenika na dvoru činili su Iran-ci, a uskoro im se počinje pridruživati i sve više ir-anskih znanstvenika i pjesnika. Klasična perzijska književnost iznjedrila je majstore pisane riječi poput Hafiza, Rumija, Sadija Širazija, Firdusija, Omera Haj-jama, Nizamija, Attara i ostalih. Koliki utjecaj su njihova djela imala na čitav prostor islamskog kul-turno-civilizacijskog kruga govori i činjenica da su, u osmansko doba, i mnogi Bošnjaci pisali djela na per-zijskom jeziku koja su kao uzor imala iranske klasike.Znanost, koja je njegovana i razvijana tokom cijelog predislamskog razdoblja, u islamskoj epohi doživjela

Tradicionalna arhitektura fascinira ljepotom i graditeljskim umijećem, ali nosi i duboka duhovna značenja i aluzije na ezoterijski nauk islama (irfan i tesavvuf).

Iranac Sharafuddin Tusi izu-mio je prvi linearni astrolab, a Abu Bakr iz Isfahana napravio

je 1235. prvi mehanički astrolab, inklinometar koji je unaprijedio astronomiju, ali

i služio za tačno utvrđivanje namaskih vremena.

Kultu

ra i u

mje

tnos

t

je svoje vrhunce. Iranci su značajno doprinijeli razu-mijevanju mnogih znanstvenih područja poput as-tronomije, prirodnih znanosti, medicine, matema-tike i filozofije. Muhamed ibn Musa al-Hvarizmi se smatra ocem algebre, a takozvanim “paskalovim trokutom” služio se gotovo sedamsto godina prije rođenja Pascala. Omer Hayyam je definirao perzijski kalendar koji je i dan danas u upotrebi i precizniji je od šest stoljeća mlađeg gregorijanskog kalendara. Otkriće etanola (alkohola) pripisuje se perzijskom alkemičaru Muhammedu ibn Zekeriji Raziju. Teorije heliocentrizma i evolucije bile su poznate iranskim znanstvenicima stoljećima prije rođenja Kopernika, odnosno Darwina. Ibn Sinaov „Kanon medicine“ sve do početka 19. stoljeća bio je glavni medicinski udžbenik na evropskim sveučilištima. Osnove filozo-fije i matematike iz antičke Perzije i Grčke očuvane su u perzijskim znanstvenim krugovima.

Glavni tipovi građevina klasične iranske arhitekture su palače, džamije i bazari. Iransku arhitekturu ka-rakteriziraju velike kupole koje se često mogu vidjeti na bazarima i džamijama, obično urešene mozaici-ma. Perzijanci su poznati po upotrebi matematike, geometrije i astronomije u arhitekturi, a Iran se nala-zi na 7. mjestu UNESCO-vog popisa zemalja po broju arheoloških ruševina. Petnaest UNESCO-vih spome-nika svjetske baštine djela su iranske arhitekture.

Iako poznatiji kao pjesnik, Omer Hajam bio je prvenstveno matematičar i astronom, dok se poezijom bavio tek uzgred.

Kultu

ra i u

mje

tnos

t

Iako je slikarstvo važno obilježje manihejskog učenja, umjetnost minijature u Iranu se osobito razvija nakon mongolske invazije pod utjecajem kineske minijature.

Detalj sa karakterističnog iranskog ručnog tkanja poznatog kao termeh, još jedne autentične iranske vještine.

Tradicionalna iranska umjetnost obuhvata slikars-tvo, izradu tepiha, grnčarstvo, obradu metala, tka-nje ćilima, naročito ručno tkanje termeh, katam kao specifično iransku umjetnost, keramiku itd. Umjet-nost minijature usko je povezana sa književnošću budući da minijature obično ukrašavaju knjige, mada postoje i zasebni albumi minijatura. Perzijske minijature karakterizira izuzetna složenost, a obično prikazuju teme iz perzijske mitologije i pjesništva.

Perzijska kaligrafija tj. kaligrafija pisana perzij-skim jezikom datira iz predislamskog vremena, a s vremenom razvijeno je više stilova. Danas postoji pokret revitaliziranja ove umjetnosti spajanjem s os-talim oblicima umjetnosti.

Izrada tepiha je u svijetu možda i najpoznatije po-dručje iranske umjetnosti. Svi tepisi izrađuju se ručno i od prirodnih materijala, a za izradu je obično potrebno nekoliko mjeseci. Postoji više vrsta perzij-skih tepiha, a u balkanskom području najpoznatiji je nomadski tepih zvan ćilim (od perzijskog gelim).

Hatam je specifično iranska umjetnost koja se

danas osobito njeguje u Isfahanu, Širazu i Teheranu. Ova vještina zahtijeva mnogo strpljenja jer izrada prosječne

hatam kutije ili rama za sliku podrazumijeva čak 400

operativnih koraka.Kultu

ra i u

mje

tnos

t

S koliko ljubavi se Iranci odnose prema tradiciji čuvenih perzijskih ćilima govori i činjenica da u Teheranu postoji muzej ćilima koji čuva i primjerke iz 18. stoljeća.

Termeh je ručno tkani materijal izrađen iz skupo-cjenih materijala poput svile, srebra i zlata. Tkanje termeha osjetljiv je i dugotrajan posao, u kojem do-bar tkalac proizvede samo 25 do 30 centimetara na dan. Koristi se za proizvode poput šalova, jastučnica, zastora, prekrivača, stolnjaka i slično.

Hatam ili hatamkari je jedna od gracioznih iran-skih rukotvorina u kojoj se komadići drveta raznih boja, slonovača, kosti i metal povezuju i stvaraju raznovrsne geometrijske forme, rombova, trokuta, zvijezda i šesterokuta. Oni se spajaju u šaru, režu i lijepe na površinu tako sačinjavajući opću šaru. Hatam se koristio za dekoriranje namještaja, vrata, prolaza, a čak i drvenih pregrada u dvorcima. Da-nas se, međutim, zbog visokih troškova proizvodnje, obrtnici ograničavaju na ramove za slike, kutije, pa čak i dijelove nakita. Hatamom se, također, ukrašava namještaj.

Galamzani odnosno graviranje metala jeste jedna od tradicionalnih iranskih rukotvorina čije podrijetlo je staro 5000 do 7000 godina. Graviranje se radi na različitim metalima kao što su bakar, mjed, srebro, zlato i neke legure.

Graviranje metala spada među najstarije iranske umjetnosti i seže čitavih 5.000 go-dina unatrag.

Kultu

ra i u

mje

tnos

t

Umjetnost kaligrafije njegovana je i razvijana stoljećima, a savremeni iranski kaligrafi uspješno kombiniraju tradiciju s novim formama i tehnikama.

Pored tradicionalne muzike u Iranu se paralelno sluša i moderna pop muzika što pokazuje Arian Band koji je poznat kako u Iranu, tako i širom svijeta.

Naprosto zaljubljeni u svoju blistavu književnu tradi-ciju, Iranci su i danas iskreni poštovatelji književne riječi. Savremena iranska književnost okrenula se novim formama i modernijem poetskom izričaju, ali je duh iranskog književnog genija, ispoljen u djelima pisaca poput Sadeka Hedayeta, Suhraba Sepehrija, Furuh Farouhzad, Bozorga Alavija, Nime Jušiča i os-talih, ostao jednako upečatljiv.

Kinematografija je bila stara samo nekoliko godina kad se pojavila u Iranu početkom 20. stoljeća. Iran-ska kinematografija nakon revolucije je dosegla značajan uspjeh na međunarodnoj razini zbog is-taknutog stila i posebnosti tema i autora. Iz iranske kinematografije pojavili su se brojni režiseri svjetske klase. Mnoštvo nagrada osvojenih na najprestižnijim svjetskim festivalima privukli su pozornost gledate-lja u cijelom svijetu na djela iranske kinematografije.

Muzika na području današnjeg Irana ima povijest dugu nekoliko hiljada godina. Iranska klasična muzi-ka snažno je utemeljena na teorijama estetike. Ovaj muzički žanr sačuvao je elemente još iz sasanidiskog razdoblja. Iz jednog od najpopularnijih tradicional-nih iranskih instrumenata - tara, razvio se i najpopu-larniji savremeni muzički instrument - gitara.

Tradicionalna iranska muzika specifičan je izraz duhovnosti koja proizilazi iz izvođačevog doživljaja.

Kultu

ra i u

mje

tnos

t

Iranska kinematografija svojom osobitom poetikom, načinom prenošenja poruke, ali i brojem međunarodnih priznanja, predstavlja istinski fenomen u svijetu filma.

Na temeljima bogate tradicije scenskih umjetnosti poput procesijskih predstava, putujućih pripovje-dača, pozorišta sjenki i pozorišta lutaka, razvio se savremeni iranski teatar. Prva dramska škola u Iranu otvorena je još 1815. godine. Danas se scenske um-jetnosti mogu studirati na četiri državna i šest pri-vatnih univeriteta u ovoj zemlji, a samo u Teheranu djeluje četrdeset pozorišta.Od 1983.godine se obilježava Fajr - med-

junarodni teatarski festival. Učesnici iz čitavog svijeta se takmiče za pehar. Ku

ltura

i um

jetn

ost

Uzmemo li u obzir da su još u ahemenidskoj Perziji održavana atletska takmičenja, može se reći da je historija sporta na prostorima Irana duga nekoliko hiljada godina. Iran je svoju prvu olimpijsku medalju osvojio 1948. godine, a dosad je na Olimpijadama ova zemlja izborila ukupno 60 medalja.

Najpopularniji sport u Iranu je fudbal. 2014 god. ova zemlja će po četvrti put učestvovati na Svjet-skom prvenstvu, a četiri puta je bio i prvak Azije u fudbalu. Utakmice nacionalne fudbalske lige igraju se uglavnom pred punim stadionima, a u iranskim klubovima je sve više stranih fudbalera i trenera. Malonogometni nacionalni tim spada među prvih pet svjetskih ekipa prema FIFA rang listi.

U hrvanju, pak, Iran spada među najuspješnije nacije u novijoj historiji tog sporta. Borilački spor-tovi, dizanje tegova i bodybuilding imaju mnogo poklonika među mladima. Iranski košarkaši post-ali su 2007. godine prvaci Azije, a iranski nacionalni odbojkaški tim je jedna od najboljih azijskih momčadi u tom sportu. Iranske sportistkinje nastupaju u skoro svim postojećim pojedinačnim i ekipnim sportovima.

U Iranu se njeguju i osobiti tradicionalni sportovi kao štu su pahlevani, zahtjevan sport na pola puta između gimnastike i hrvanja, s elementima sufijske duhovnosti, a za koji postoje posebne prostori-je poznate kao zurhane. Polo, konjički timski sport, također je sport koji je igran još u vrijeme Darija Velikog, a spominje se i u čuvenoj Firdusijevoj Šahnami. Tavla (backgammon), popularna i kod nas, potječe iz Irana te ondje i danas ima dosta poklonika, baš kao i šah, igra koja već u svome nazivu skriva iransko porijeklo. Konjske utrke su tradicionalno sportsko takmičenje iranskih Turkmena.

Spor

t

Spor

t

Iranska nogometna momčad četvrti put ide na svjetsko fudbalsko prvenstvo u Brazil.Na rang listi su prvi u Aziji, a 37. u svijetu po Fifinoj Rang listi za 2014.godinu.

Spor

t

Hrvanje je neka vrsta nacionalnog sporta u Iranu, a rezultat toga je i mnoštvo medalja sa Olimpijskih igara, svjetskih i azijskih prvenstava.

Spor

t

Hosein Rezazadeh trenutno drži svjetski rekord u dizanju tegova.Behdad Salimi je dobio zlatnu medalju u dizanju tegova na svjetskom prvenstvu 2010.godine

Spor

t

Iranski košarkaši, šampioni 2013.godine FIBA Azija

Spor

tSp

ort

Jedinog ozbiljnog konkurenta u sjedećoj odbojci Irancima predstavlja upravo reprezentacija Bosne i Hercegovine.

Žene se u Iranu bave svim sportovima i poštivanje islamskog načina odijevanja ne predstavlja im pritom nikakvu prepreku. Elaheh Ahmedi je 2011.godine u Australiji na svjetskom prvenstvu dobila srebrenu medalju u streljaštvu.

Spor

t

Spor

t

Po FIFI- noj rang listi iranske nogometašice su 53.

Marjan Kalhor je skijašica koja je bila u Vankuveru na skijaškom prvenstvu.

U veslanju , iranke su dobile bronzanu medalju na 16. azijskim igrama u Kini 2010.godineNadije Talanak, kanuista, osvojila je srebro na svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Spor

t

Širin Gerami prva iranka 24 godišnja triatlonka. Triatlon je plivanje, biciklizam i trčanje.

Spor

t

Iranske žene sportašice na azijskim igrama 2010.godine.Stolni Tenis Neda Šahsavari London, olimpijada 2012.godine.Sara Khoš Jamal Fekri tekwoondo, bronzana medalja 2010.godina.

Spor

t

Šiva Mafakeri strijelac, u toku igara u Teheranu.

Samira Malekipur-bronza, karate. Hadidža Sanšou-zlato. Nilufar Mardani-roler.

Farzane Rezasoltani, zimska olimpijada 2014 u Rusiji.

Spor

t

Laleh Sadik-auto trke.

2013 godine na Azijskim igrama iranska ženska reprezentacija futsal je dobila srebrenu medalju.

Na istoku zemlje su slabo naseljene ravne pustinje Dašt-e Lut i Dašt-e Kavir s povre-menim slanim jezerima.

Pokušati se makar tek osvrnuti na prirodne ljepote prostrane i u klimatsko-geografskom pogledu raz-nolike zemlja kakva je Iran jeste teška zadaća, no na ovim stranicama pokušat ćemo slikom dočarati ponešto od onoga što ovaj kutak svijeta čini tako čarobnim. Napomenimo da Iran ima devet nacion-alnih parkova i dvanaest zaštićenih područja te tri nacionalna rezervata divljine.

Sjever Irana, predio uz Kaspijsko more, nudi prizore gustih listopadnih šuma, mnoštvo rječica i potoka koji hrle ka svome utoku, polja čaja i riže te pitoresk-na sela s drvenim kolibama zemljanih stropova. Polja makova, jagorčevine i ljubičica naprosto mame izlet-nike da u proljeće izađu na ovdašnje proplanke.

Na zapadu Irana, u planinskoj oblasti Zagros, uzdi-žu se visoke planine vrhova prekrivenih snijegom, a s njih se slijevaju rijeke bogate kristalno čistom i blistavom vodom i vodopadi koji svojom ljepotom oduzimaju dah, sve to uokvireno čestim hrastovim šumama.

U iranskim obalnim područjima Perzijskog zaliva nalazi se jedanaest zaštićenih područja, pet šuma mangrova te močvare, koralni grebeni i klifovi.

Perzijska mačka u Evropu je donesena prije nešto više od 200 godina. U prošlosti

je smatrana statusnim simbolom, a zanimljivo je da

u samom Iranu ustvari uopće nije naročito popularna.

Priro

dne l

jepo

te

Posjetiti, opet, u proljeće Širaz i njegovu okolinu poseban je doživljaj. Kada ugodni opjevani širaski vjetrić svojim treperenjem pomiluje grane borova i čempresa, narandži i stabala hurmi ovoga grada, čovjek se naprosto osjeti začaranim čarolijom pro-ljeća u ovom kraju.

Pustinjski predjeli Irana, opet, nude oku susret s pješčanim beskrajem i doživljaj za koji oni koji su posjetili pustinju kažu da ga se riječima ne da izraziti. A Iran nam nudi i slane pustinje u kojima se sunčeva svjetlost zrcali u naslagama soli koje prekrivaju tlo. I tako sve do čarobne obale Perzijskog zaliva i njego-vih obala od finog pijeska i palmi u čijim krošnjama vjetar kao da kazuje stihove iranskih velikana riječi.

Napomenimo da se 13. farvardin (1. april) u Iranu obilježava kao nacionalni praznik po imenu Dan prirode, što je još jedna osobitost ove zemlje u kojoj se oduvijek živjelo u najtješnjoj sprezi s prirodnim okruženjem, a prirodu se doživljavalo kao zrcalo u kojem se ogleda Božija ljepota i veličanstvenost.

Bujna vegetacija i prijatna klima kaspijske provincije Mazandaran privlače mnoštvo posjetitelja iz Teherana i okoline.

Priro

dne l

jepo

te

Jezero Ovan u blizini grada Kazvina nalazi se u jednoj od dolina Alamuta, čuvenog po pričama iz srednjeg vijeka o Hasanu Sabahu, Starcu s planine, i njegovim asasinima.

Prijestonica Irana odvojena je od Kaspijskog mora gorjem Elburs, dok se južno od grada pruža slana pustinja Dašt-e Kavir. Teheran je izrastao u istinski megalopolis, pa se najjužniji djelovi grada nalaze na 1.000, a najsjeverniji na skoro 1.800 metara nadmorske visine. Grad vodom opskrbljuju rijeke Karadž i Džadžrud, a vodu gradskog vodovoda, dovedenu s planinskih izvora, može se piti neprokuhanu.

Iako se procjenjuje da u Teheranu danas živi više od 14 miliona stanovnika, grad obiluje zelenim površinama te, zahvaljujući svojevrsnoj kulturi parkova, slovi za najzeleniji veliki grad svijeta.

Klima u Teheranu je polusuha i kontinentalna. Prosječna julska temperatura iznosi 30.2, a najhladniji je januar s prosjekom od 3.7 stepeni Celzijusa.

Zahvaljujući malim stopama poreza, niskim cijenama energenata i relativno visokim plaćama, troškovi života u Teheranu vrlo su niski i prema zapadnim procjenama najjeftinija je metropola svijeta.

Teheransko sveučilište najstarije je u Iranu, a uz njega aktivno je i 50-ak drugih većih sveučilišta i fakulteta. Uz ostale visoke škole, akademije i razne institute, Teheran broji više od 300 visoko obrazovnih ustanova. Grad također obiluje i brojnim kulturnim objektima poput palača iz kadžarske i pahlavijske epohe, odnosno 60-ak raznih muzeja.

Neke od znamenitosti ovog megalopolisa po kojima se ističe na svjetskoj razini su najveći bazar, jedna od najdužih ulica, jedna od najprometnijih podzemnih željeznica odnosno najviših i najdužih žičara, najveće zbirke kraljevskih dragulja i djela zapadnih umjetnika u Aziji, neka od najposjećenijih šiiitskih svetišta, džamija s najvišim minaretima na svijetu, šesti najviši betonski toranj, četvrti najveći nogometni stadion, najveće privatno sveučilište, jedno od najkvalitetnijih tehničkih sveučilišta u svijetu, najveći azijski sajam knjiga, itd.

Teheran

Tehe

ran

Tehe

ran

Toranj Milad izgrađen 2007. godine (visok 435 metara) pravi je simbol modernog Teherana.

Četiri godišnja doba u Teheranu.

Posmatran noću s obronaka Elbrusa, Teheran se doima kao beskonačni ocean svjetla, pa su noćne panoramske slike jedan od omiljenih motiva fotografima.

Tehe

ran

Teheran, igra svjetlosti.

Tehe

ran

Tohid tunel u gradskom jezgru Teherana je dug oko 3km, a rekordno je izgrađen za 30 mjeseci. Treći je po dužini na srednjem istoku.

Kordestan, Resalat i Hakim zaobilaznica tri autoputa.

Tehe

ran

Neboderi u sjeverozapadnom i sjevernom Teheranu . Međunarodni Teheran toranj je najveća stambena zgrada u Iranu sa 56 spratova.

Tehe

ran

Park Mellat - narodni park. Saee Park. Baghe Behesht - avlija raja.

Tehe

ran

Deveti najegzotičniji hotel Barin ski se nalazi u Šemšaku u privinciji Teheran. Spoj prirode i arhitekture što se vidi po bjelini zidova i prirodnim osvjetljenjem.

Tehe

ran

Skijalište Točal u neposrednoj blizini Teherana.

Isfahan (preko 2 miliona stanovnika) je bio značajno gradsko središte još u predislamsko doba, no nagli razvoj grada započinje nakon islamskog osvajanja. Najveći je procvat doživio u doba vladavine dinastije Safavida koji su Isfahan 1598. proglasili prijestoni-com i u njemu podigli brojne velebne građevine. Tako u 17. stoljeću u gradu živi oko 600.000 stanovnika, ne samo muslimana, već i velik broj kršćana i Židova.

Kroz grad, od zapada prema istoku, protiče rijeka Za-janderud, preko koje se pruža pet impozantnih mos-tova. Klima je prijatna, s kratkim zimama i obilnim kišama tokom proljeća, toplim ljetima i prilično blagom zimom, uprkos činjenici da se grad nalazi na nadomorskoj visini od 1.590 metara.

Gaz je tradicionalna slastica specifična za Isfahan. Kao jedan od sastojaka koristi se slatka bijela supstanca

osobite biljke, jaja, bademi, pistaći i ružina vodica. Gaz je slatkiš jedinstvenog ukusa i obavezan suvenir za sve

posjetitelje Isfahana.

Isfah

an

Stari isfahanski mostovi nisu samo prelijepa arhitektonska ostvarenja i svoje-vrsni simboli ovoga grada, nego i prava šetališta, a, posebno za ljetnih večeri kada čajdžinice na mostovima budu preplavljenje građanima koji pokraj rijeke traže osvježenje. Inače, rijeka Zajanderud je povremeni tok koji za vrijeme velikih vrućina presuši.

Historijske građevine i spomenici Isfahana čine ovaj grad muzejem pod vedrim nebom, pa nije nimalo čudno što ga Iranci nazivaju Nesf-e džahan - pola svijeta. Mostovi Si o se pol (most trideset i tri luka) i Hadžu, uz veleljepni trg Naqš-e džahan i Imamovu džamiju, prepoznatljivi su simboli ovog čarobnog grada. Palače i karavansaraji, džamije, stare crkve i skverovi dodatni su razlog da se posjetitelju iranska izreka: „Ko vidi Isfahan, vidio je pola svijeta“, učini posve prihvatljivom.

Isfahan je danas i ekonomsko, prosvjetno i kulturno središte šire oblasti. Treći po veličini grad u Iranu dovršava metro koji će rasteretiti gradski saobraćaj. U široj gradskoj oblasti djeluje oko 2.000 većih preduzeća, a posebno su jaka naftno-prerađivačka i avio industrija. U gradu djeluje sedam univerziteta i pedesetak kulturnih centara. Ovaj grad u samom srcu Irana poznat je i kao rodno mjesto čuvenog ashaba Selmana Farsija, prvog iranskog muslimana.

Čehel Sotoun - četrdeset stubova - palača.Sagradio ju je Šah Abaz prije oko 400 godina.

Isfah

an

Abbasi Hotel sagrađen prije 300 godina u vrijeme sultana Huseina od dinastije Safavid.

Drugi najveći grad u Iranu (preko 3 miliona stanovni-ka) Mašhad karakterizira stepska klima, s toplim ljetima i oštrim zimama. Leži između dva planinska lanca koja se prostiru od sjeverozapada ka jugois-toku i središte je provincije Horasan. Grad je u velikoj većini (95%) naseljen perzijskim stanovništvom, uz nešto Turkmena i Kurda.

Mašhad ima bogatu prošlost, a u njegovoj blizini je i Tus, rodno mjesto Firdusija, autora Šahname, ču-venog iranskog epa, ali i jednog od najvažnijih modernih pjesnika Mehdija Ihvan-Salesa. U gradu se nalazi i najveća biblioteka na Bliskom Istoku, Univerzitet Firdusi kao najveći u regiji te još nekoliko sveučilišta i Razavi univerzitet islamskih znanosti. Pet velikih umjetničkih galerija, desetak muzeja, mnoštvo kino dvorana i nekoliko pozorišta upotpunjuju sliku istinskog kulturnog središta.

Ćilimi iz Mašhada stoljećima važe za naročito

cijenjene, a razlog tome nije samo ljepota njihovih

boja i motiva nego i poseban kvalitet vune horasanskih

ovaca koja se koristi u njihovoj izradi. Najmanji broj čvorova

je 120, pa do 475.

Moderni Mašhad izrastao je u velegrad koji predstavlja jedno od najvažnijih privrednih, obrazovnih i kulturnih središta u Iranu, centar iranske provincije Horasan. Pored značajnih prihoda od vjerskog turizma, Mašhad ima i jako razvijene privredne kapacitete, a to je opet razlogom stalnog priliva stanovništva i rasta ovog grada. Na maloj slici se nalazi narodni park u Mašhadu.

Maš

had

Danas je Mašhad izrastao i u jedno od najvažnijih privrednih središta u Iranu, a širi region je središte svjetske proizvodnje šafrana. Čuveni ćilimi iz Maš-hada izvoze se diljem svijeta. Prehrambena indus-trija je okosnica privrednog razvoja, ali posljednjih godina sve više se razvijaju i elektronska, farma-ceutska, hemijska i vojna industrija. U gradu i okolini danas postoji oko 500 velikih tvornica.

Maš

had

Spomenik i grobnica Nader Šah koji je vladao u 18 stoljeću je bio osnivač dinastije Afšarid. Zbog njegovog vojnog genija neki historičari su ga opisali kao Napoleona Perzije ili Aleksandra drugog.

Mauzolej Ferdowsi - vrlo cijenjen Perzijski pjesnik, autor Šahname “Knjiga kraljeva” što je svjetski najduža epska poezija koju je stvorio jedan pjesnik.

I pored nekoliko razornih zemljotresa, u Tabrizu su još sačuvane neke građevine iz njegove bogate prošlosti.

Tabriz (2,5 miliona stanovnika) glavni je grad iran-ske provincije Istočni Azerbejdžan. Ovaj grad bo-gate prošlosti leži na spajalištu rijeka Kuru i Adži, u podnožju planine Sahand. Zime su ovdje hladne, a ljeta blaga i svježa, pa je okolina Tabriza, uključujući i jezero Urumija, česta destinacija za ljetovanja. Većinu stanovništa grada čine iranski Azeri, pa se na ulicama najčešće čuje azerski jezik, koji je ovdje opet prepun perzijske leksike.

S obzirom da se nalazi na trusnom području, Tabriz je u prošlosti pretrpio nekoliko razornih zemljotresa u kojima je stradao dobar dio starog gradskog jezgra. Ipak, sačuvani su neki značajni objekti poput Plave džamije (mesdžid-e kabud), citadele-džamije Arg-e Ališah i starog bazara. U blizini Plave džamije nalazi se i muzej iranskog Azerbejdžana koji na tri sprata čuva značajne arheološke i etnološke eksponate iz ovog kraja.

Pogled na dio Tabriza, glavnog grada iranske provincije Azerbejdžan i drugog najvećeg industrijskog središta u zemlji.

Traktor je danas simbol Tabriza budući da se u ovom

gradu nalazi Iran Tractor Manufacturing Co (ITMCO), najveći domaći proizvođač traktora i poljoprivrednih mašina. Čak se i lokalni

fudbalski prvoligaš zove Traktorsazi.

Tabr

iz

Tabriz je poznat i po svojim brojnim parkovima, a onaj najveći, Golestan, može prihvatiti i deset hiljada šetača. U gradu djeluje desetak državnih i privatnih univerziteta te nekoliko znanstveno-istraživačkih instituta, a ovdje je i veliki znanstveno-tehnološki park. Tabriška televizija Sahand emitira programe na azeriju i perzijskom, a u gradu izlazi osam dnevnih listova i četrnaest magazina.

Nakon Teherana, Tabriz je drugi najveći industrijski centar Irana i središte teške industrije. Traktorska i auto-industrija zapošljavaju desetine hiljada rad-nika, jaka je petro-hemijska industrija, a Tabriz je i središte iranske konditorske industrije, pa je među Irancima poznat i kao grad čokolade. Tabriz je slavan po tkanju tepiha te se proizvodnjom i prodajom tepi-ha i danas bavi na hiljade ljudi. Grad je od davnina imao razvijenu trgovinu, pa su i moderni trgovački centri ovdje uglavnom specijalizirani na način da se u jednom prodaje samo odjeća, u drugom nakit, u trećem roba za djecu, četvrtom elektronika i bijela tehnika itd.

Veliki viseći most (Most nacionalnog je-dinstva) jedna je od arhitektonskih pre-poznatljivosti modernog Tabriza.

Tabr

iz

Tabriz je danas izrastao u moderan velegrad i pravo urbano središte šire regije.

Tabr

iz

Hotel Pars-Tabriz.

Tabr

iz

Panorama Tabriza. Tabriz noću. Jesen u Tabrizu.

Turbe čuvenog pjesnika Hafiza uvijek je prekriveno cvijećem koje donose poštovatelji njegove poezije.

Čuveni grad ljubavi i poezije, Širaz je Iranu i svijetu podario dvojicu poetskih velikana - Hafiza i Sadija. Jedan od najstarijih iranskih gradova središte je provincije Fars, u njemu danas živi oko 1,3 mil-iona stanovnika, a posljednjih godina vraća status umjetničkog i kulturnog središta. Blaga mediter-anska klima, zelene padine u podnožju Zagrosa i blizina jezera Maharlu daju Širazu sve pretpostavke za ugodan život njegovih žitelja.

Širaz je danas centar iranske elektronske industrije, a značajna je i proizvodnja cementa, šećera, drvna i tekstilna industrija. U okolnom području stotine hektara plodne zemlje zasađeno je vinogradima i narom, a uzgajaju se još i duhan, riža i različito med-iteransko voće.

U Širazu stoljećima žive značajna kršćanska i jevre-jska zajednica. Sa svojih deset bazara i dvadeset i pet modernih trgovačkih centara, Širaz je jedan od najznačajnijih trgovačkih gradova na Srednjem Is-toku uopće. U blizini se nalaze ostaci drevnog Perse-polisa, Bišapura i Pasargada, što Širaz dodatno čini omiljenom turističkom destinacijom u Iranu.

Bage Eram (rajski vrt). Graciozne stare palače i vrtovi Širaza na posjetitelja ostavljaju dojam svijeta iz Hiljadu i jedne noći. Širaz se u Iranu doživljava gradom poezije i umjetnosti.

Svjetski čuveno grožđe Širaz, prema legendi, križari su u

Evropu donijeli otkupivši sad-nice od nekog starog derviša

iz planina iznad Širaza. Kako god, okolina Širaza i

danas je poznata po svojim vinogradima, ali i plantažama

limuna i ostalih agruma.

Šira

z

Šira

z

Šahpur - vrt.

Afif Abad - vrt. Sagrađen 1863 i jedan je od najstarijih vrtova u Širazu.

Mauzolej jednog od največih pjesnika Sadi Širazi koji je živio u 13-om stoljeću. Njegove poznate knjige su Bostan i Gulistan.

Prinčev vrt (Bag-e šazde) iz 19. stoljeća uvršten je na listu svjetskog naslijeđa kao primjer perzijske kulture vrtova.

Planinskim lancem odvojen od zapadnog ruba pus-tinje Lut, iako je gradnjom, atmosferom i bojama tipičan pustinjski grad, Kerman zahvaljujući svom vi-sinskom položaju ima prijatnu klimu. Grad je poznat po svojoj dugoj i burnoj historiji te bogatom kul-turnom naslijeđu. Danas ima oko 700.000 stanovni-ka i središte je istoimene provincije. Zanimljivo je da je u ovom kraju nađeno mnoštvo fosilnih ostataka te je predmetom velikog interesa paleontologa.

Rudnik bakra u Kermanu drugi je najveći u svijetu, a Kerman se smatra i središtem svjetske proizvod-nje pistaća. Grad je okružen golemim plantažama pistaća sa stablima visokim i do deset metara. U Kermanu živi mala ali kulturološki značajna zoroas-trijanska zajednica, te se u ovom gradu nalazi i jedini u svijetu muzej zoroastrijanske kulture.

U Kermanu djeluje nekoliko sveučilišta, izlaze tri dnevna lista, a poznat je i po bogatom sportskom životu. Ovaj drevni grad često ćete sresti na listama najurednijih gradova svijeta, a u Iranu je znan i po odličnim bolnicama i jakom medicinskom fakultetu. Kerman je i jedna od nekadašnjih prijestonica Irana.

Drevni Bam, jedna od znamenitosti grada i okruga Kerman, a tu su i zadužbine Gandžali-hana, Džabaliya, turbe sufije Šaha Nimatullaha Valija te mnoštvo drugih.

Kim, začin i sastojak mnogih medikamenata, iz Kermana

(tačnije s planina Hezar) jedan je od zaštitnih znakova

ovoga kraja. Naravno, tu su i pistaći, plantaže kojih se

protežu svuda unaokolo Ker-mana i predstavljaju osnov ovdašnje poljoprivrede.

Kerm

an

Ostrvo Kiš u Perzijskom zalivu ima status slobod-ne trgovačke zone, pa ovaj gradić sa svega 30.000 stanovnika ima nekoliko velikih modernih trgovačkih centara i godišnje ga posjeti oko 3,5 miliona ljudi. Iako površinom i stanovništvom mali (površina mu je ekvivalentna površini hrvatskog otoka Visa) , Kiš obiluje turističkim atrakcijama i omiljena je desti-nacija za odmor ne samo Irancima nego i turistima iz zemalja regije.

Delfin park na Kišu, okružen sa 22.000 stabala palmi, park ptica i posebno zanimljivi park leptira neke su od novoizgrađenih atrakcija ovog ostrva, a na ostrvu se stalno grade novi hoteli i apartmani. Projekat dalje izgradnje Kiša nosi naziv Cvijet istoka i koštat će oko 2 milijarde eura. Strani državljani koji žele pristupiti Kišovim slobodnim zonama zakonski nisu obavezni za nabavljanje vize prije putovanja, no žig na putnoj dozvoli vrijedi im 14 dana nakon slijetanja na lokalni aerodrom.

Delfin park postao je jedna od nadaleko poznatih atrakcija Kiša, podjednako zan-imljiv djeci i odraslima.

Kiš

Kiš se posljednjih godina intenzivno gradi, a predviđeno je da izraste u turističko-trgovačke središte koje će imati smještajne kapacitete za stotinjak hiljada gostiju.

Šole zard, puding tačnije sutlija sa šafranom i ružinom vodicom, prepoznatlji-va je iranska slastica.

Dužnost svakog Iranca je da slijedi čuvenu perzij-sku izreku: Mehman hedijeh Hodast, što znači Gost je božji dar. Kad gost, očekivan ili ne, uđe u per-zijski dom, prema njemu se postupa s najvećom ljubaznošću i gostoljubivošću. Koliko god skromne prihode imali, domaćini su od svojih predaka naučili da se gostima nudi najbolja hrana i smještaj.

U zemlji pjesništva i minijatura prema kulinarstvu se pristupa na isto tako umjetnički način. Kao što perzij-ski pjesnik satima stvara svoju romantičnu poeziju, Iranka sate i sate provodi smišljajući jela za svako-dnevnu upotrebu.

Kulinarstvo je vrlo raznoliko u Iranu, svaka pokra-jina ima svoja vlastita jela, kao i način priprave i gastronomsku tradiciju. Perzijska kuhinja je vrlo ekonomična, osobito što se tiče upotrebe mesa. Za pripremanje umaka koji se poslužuje uz rižu koriste se razni začini i druge namirnice, što umak čini bo-gatijim i daje mu izvrstan okus.

Tradicija sofre, trpeze prostrte na tlu, u Iranu je zadržana do danas i nema nikakve veze s materijalnim statusom domaćina.

Lavaš, tradicionalni perzijski hljeb, umnogome podsjeća

na našu jufku za pite, a postoji još nekoliko vrsta

hljeba kao sangak, barbari, taftan...

Gast

rono

mija

Riža, razno povrće, žitarice i meso najčešće su namir-nice u ishrani Iranaca. Nacionalna jela su ćelo kebab (ćevap s rižom), piletina i juhe, te pirjana jela. Iranska kuhinja općenito nije previše začinjena. Na sjeveru se najčešće spremaju jela s ribom, a na jugu se jedu škampi. Od ikre jesetre koja se lovi u Kaspijskom jezeru dobiva se najkvalitetniji kavijar na svijetu. U iranskim restoranima mogu se naručiti i biftek, od-rezak, špageti, pizze, itd. U nekim restoranima kao specijalitet služi se ćelo kebab i piletina. Budući da su islamske vjere, Iranci u ishrani koriste meso koje mora biti halal, zaklano po vjerskim propisima.

Riža je jedno od neizbježnih jela na iranskoj trpezi, a postoji i nekoliko vrsta hljeba (lavaš, sangak, barbari, taftun...) koji će izgledom često zbuniti posjetioca iz naših krajeva. Mnoge slastice koje su se udomaćile u našoj kuhinji porijeklom su iranske, tako da ćete čuvši baklava, gurabija, halva..., odmah znati o čemu se radi. U svakom slučaju, gurmani će u Iranu zasig-urno doći na svoje.

Kultura pijenja čaja i njegova priprema na iranski način postala je kroz stoljeća prava mala umjetnost.

Gast

rono

mija

Iranci su poznati i po svojoj hiljadama godina dugoj tradiciji roštilja, a različite vrste kebaba i ražnjića obavezno se kombiniraju s povrćem na žaru.

IR Iran administrativno je podijeljena na 31 provinciju, odnosno regiju.

Kart

a

IR Iran zauzima prostor iranskog platoa i nalazi se na razmeđu važnih međunarodnih puteva, te stoga ima osobit geostrateški značaj.