crna gora ministarstvo prosvjete i sporta zavod …

CRNA GORA MINISTARSTVO PROSVJETE I SPORTA ZAVOD ZA ŠKOLSTVO

Predmetni program

CRNOGORSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII i IX razred osnovne škole

Podgorica, 2011.

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost

Predmetni program CRNOGORSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII i IX razred osnovne škole Izdavač: Zavod za školstvo

Urednik: Pavle Goranović

Lektura: Jelena Šušanj

Tehnička priprema: Nataša Perić

Dizajn korica: Danijela Đilas

Štampa: „Pobjeda“, Podgorica

Tiraž: 1200

Predmetni program za predmet Crnogorski jezik i književnost za osnovnu školu prilagodila je Komisija u sljedećem sastavu (2010): prof. dr Milenko Perović, predśednik dr Dušanka Popović, članica Lida Vukmanović Tabaš, članica Dijana Laković, članica Dragana Dmitrović, članica Zuvdija Hodžić, član Aleksandar Čogurić, član dr Adnan Čirgić, konsultant Jelena Šušanj, konsultantkinja Aleksandar Radoman, konsultant Savjet za opšte obrazovanje donio je predmetni program CRNOGORSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST za osnovnu školu na 14. śednici, održanoj 24.12. 2010. godine.


3

S A D R Ž A J : 1. Naziv predmetnoga programa.........................................................................................................................................................................5 2. Određenje predmetnoga programa .................................................................................................................................................................5 3. Opšti ciljevi predmetnoga programa................................................................................................................................................................8 4. Sadržaj i operativni ciljevi predmetnoga programa ...................................................................................................................................... 12

I razred ........................................................................................................................................................................................................ 12 II razred ................................................................................................................................................................................................... ....23 III razred ...................................................................................................................................................................................................... 35

Didaktičke preporuke (I ciklus) ............................................................................................................................................................... 50 Standardi znanja .................................................................................................................................................................................... 56

IV razred ...................................................................................................................................................................................................... 59 V razred ....................................................................................................................................................................................................... 78 VI razred ...................................................................................................................................................................................................... 97

Didaktičke preporuke (II ciklus) ............................................................................................................................................................ 115 Standardi znanja .................................................................................................................................................................................. 119

VII razred ................................................................................................................................................................................................... 124 VIII razred .................................................................................................................................................................................................. 154 IX razred .................................................................................................................................................................................................... 185

Didaktičke preporuke (III ciklus) ........................................................................................................................................................... 204 Standardi znanja ................................................................................................................................................................................. 207

7. Provjeravanje i ocjenjivanje ........................................................................................................................................................................ 212 8. Resursi za realizaciju.................................................................................................................................................................................. 217 9. Profil i stručna sprema nastavnika/nastavnica i stručnih saradnika/saradnica .......................................................................................... 219

Izbor iz literature ............................................................................................................................................................................................. 221


4


5

1. NAZIV PREDMETNOGA PROGRAMA CRNOGORSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST 2. ODREĐENJE PREDMETA a) Položaj, priroda i namjena predmeta

Crnogorski jezik i književnost obavezni je predmet u osnovnoj školi i izučava se svih devet godina školovanja. Znanja iz ovoga predmeta provjeravaju se na kraju prvog i drugog ciklusa (eksterno-interna provjera znanja) i na kraju trećega ciklusa, odnosno na kraju osnovne škole (eksterna provjera znanja). Jezik je oruđe za razmišljanje, samoiskazivanje i komunikaciju, za uspostavljanje društvenih relacija, za čuvanje i prenošenje kulturne baštine i napredak pojedinca i društva. Jezik je društveni fenomen koji čovjeka čini čovjekom. U okviru jezika odvija se proces u kojem riječi postaju pojmovi. Što više pojmova učenik/učenica ima na raspolaganju i što bolje razumije njihove relacije, to lakše konceptualno razmišlja. Nastava crnogorskoga jezika i književnosti ima važan zadatak da kroz znanje jezika i poznavanje literature pomogne učeniku/učenici da postane samostalna, slobodna, kreativna i kulturna ličnost, svjesna sopstvenog identiteta i identiteta svojega naroda, odnosno nacionalne ili etničke grupe. Čitanjem literature učenik/učenica usvaja materijal koji razvija njegov/njen emocionalni život i njegovu/njenu sliku o svijetu, znanje o samome sebi i o drugim ljudima, o ljudskim iskustvima i imaginaciji. Razvijajući i cijeneći vlastiti jezik i vlastitu kulturu, učenici/učenice saznaju da postoje druge kulture i drugi jezici, koje takođe treba cijeniti. Nastava predmeta Crnogorski jezik i književnost upućuje učenike/učenice da uvažavaju kulturno nasljeđe čovječanstva, a veliki dio ljudskog intelektualnog kapitala živi u jeziku i kao jezik. Opšti cilj nastave predmeta Crnogorski jezik i književnost jeste da podstakne i podrži učenikovu/učeničinu želju i hrabrost da se izražava, da podrži njegov/njen razvoj u vještoga komunikatora i stvaraoca tekstova različitih vrsta. Učenik/učenica treba da ovlada tehnikama čitanja i pisanja i vještinama informatičke pismenosti. Treba da razumije, čita i piše različite vrste tekstova; da pośeduje sposobnost zaključivanja, selektovanja i procjene, da bira stil pisanja koji odgovara željenim ciljevima, da procjenjuje praktičnost svojih vještina i da ih usavršava.


6

Navedeni ciljevi u nastavi predmeta Crnogorski jezik i književnost realizuju se u okviru četiri aktivnosti sporazumijevanja: slušanje, čitanje, govor i pisanje. Svrha nastave jezika jeste da se učenik/učenica osposobi za najbolje praktično i stvaralačko savladavanje sve četiri aktivnosti sporazumijevanja i da upozna osnove jezika kao sistema. Taj smisao i namjena predmeta, na raznim stepenima školovanja, prilagođava se mentalnoj zrelosti i sposobnosti razumijevanja, tj. razvojnom nivou učenika/učenice. Znanja i vještine koji se stiču u okviru predmeta Crnogorski jezik i književnost neophodni su za sticanje znanja i vještina iz drugih predmeta, te otud njegov poseban značaj u vaspitno-obrazovnom procesu. b) Broj časova po godinama obrazovanja i oblicima nastave Nastavi predmeta Crnogorski jezik i književnost u osnovnoj školi namijenjeno je ukupno 1518 časova. U prvom ciklusu osnovne škole predviđeno je 612 časova nastave, i to po 204 časa u prvom, drugom i trećem razredu (šest časova sedmično). U tome periodu ovaj se predmet, u pogledu sadržaja i aktivnosti učenika/učenica, tijesno povezuje s drugim predmetima. Uporedo sa stupanjem u svijet čitanja i pisanja, učenici/učenice obavljaju i druge aktivnosti: učestvuju u razgovorima, razvijaju sposobnost logičkoga mišljenja, narativnu sposobnost i sposobnost imenovanja, ovladavaju pravopisnim znanjima; slušaju, čitaju, analiziraju, govore i pišu jednostavne neumjetničke tekstove; slušaju, čitaju, doživljavaju, govore i pišu jednostavne tekstove po ugledu na umjetničke. Za obradu umjetničkih tekstova u prvome razredu planirano je 50% (nastava književnosti) časova ovoga predmeta, u 2. i 3. razredu po 40%. Ta podjela ne smije dovesti do oštre polarizacije predmeta na nastavu jezika i nastavu književnosti. U drugom ciklusu nastavi Crnogorskog jezika i književnosti namijenjeno je 510 časova, i to po 170 časova u 4, 5. i 6. razredu (5 časova sedmično). U skladu sa svojim uzrastom, sposobnostima sporazumijevanja i saznajnim sposobnostima, iskustvima i interesovanjima, učenici/učenice percipiraju, stvaraju i analiziraju odgovarajuće neumjetničke i umjetničke tekstove. Na taj način aktivno razvijaju svoje sposobnosti sporazumijevanja, te saznajne i stvaralačke sposobnosti i postaju svjesni osnovnih razlika u stvaranju i strukturi neumjetničkih i umjetničkih tekstova. Za rad s neumjetničkim tekstovima planirano je 60% (nastava jezika), a za rad s umjetničkim tekstovima 40% časova predmeta (nastava književnosti). Pošto se neumjetnički tekstovi stvaraju, prihvataju i analiziraju drugačije nego umjetnički, ciljevi pri obrađivanju tih dvaju vrsta tekstova navedeni su odvojeno, što ne smije uticati na unutrašnje jedinstvo predmeta. U trećem ciklusu nastavi Crnogorskoga jezika i književnosti namijenjeno je 352 časa, i to u 7. i 8. razredu po 272 (4 časa sedmično), a u 9. razredu 396 (4 časa sedmično). Kao i u drugom trogodištu, 60% časova predmeta pripada radu s neumjetničkim tekstovima (nastava jezika), a 40% radu s umjetničkim tekstovima (nastava književnosti). I za treće trogodište ciljevi pri obradi neumjetničkih i umjetničkih tekstova navedeni su odvojeno. Ta podjela ne smije uticati na unutrašnje jedinstvo predmeta.


7

Tabela 2: Broj časova namijenjen nastavi predmeta Crnogorski jezik i književnost po razredima

Razr

ed

Sedm

ični b

roj

časo

va

Broj časova – nastava jezika

Broj časova – nastava književnosti

Ukupni broj časova – centralni program

Broj časova – dio programa koji osmišljava škola i

lokalna zajednica

Ukup

no ča

sova

I 6 90 90 180 24 204

II 6 108 72 180 24 204

III 6 108 72 180 24 204

IV 5 90 60 150 20 170

V 5 90 60 150 20 170

VI 5 90 60 150 20 170

VII 4 72 48 120 16 136

VIII 4 72 48 120 16 136

IX 4 65 43 108 16 124

UKUPNO 1518


8

3. OPŠTI CILJEVI PREDMETA I CIKLUS 1. Učenici/učenice formiraju pozitivan odnos prema crnogorskome jeziku kao službenom, jer postaju svjesni da se pomoću njega

najlakše sporazumijevaju. Stiču pozitivan odnos i prema književnosti zato što im slušanje / čitanje umjetničkih tekstova omogućava prevazilaženje ograničenja u spoznaji stvarnosti, posredno sticanje određenih životnih iskustava i njihovo poređenje sa sopstvenim iskustvima i, naravno, estetsko uživanje.

2. Postupno i planski, učenici/učenice savladavaju i upotrebljavaju standardni jezik. Postaju svjesni upotrebe standardnoga jezika i

nestandardnih oblika u različitim govornim situacijama. 3. Učenici/učenice postepeno se osposobljavaju za četiri aktivnosti sporazumijevanja: slušanje, čitanje, govor i pisanje, koje im

omogućavaju saznavanje sebe i svijeta i zadovoljavanje ličnih potreba. Stiču sposobnost da komuniciraju s okruženjem i utiču na događaje u njemu.

4. Učenici/učenice razvijaju govorne sposobnosti i na taj način postaju spremniji za izražavanje sopstvenih misli, ośećanja, želja,

iskustava, mašte... Osposobljavaju se da u različitim životnim situacijama saopšte svoje i uvaže suprotno mišljenje, da strpljivo saslušaju sagovornika/sagovornicu, da miroljubivo rješavaju probleme i sporne situacije.

5. U početku preko igara i zabave, a zatim kroz planske aktivnosti učenici/učenice ovladavaju samostalnim čitanjem i pisanjem. Vlastitom

aktivnošću otkrivaju i vježbaju da koriste pisani jezik u sporazumijevanju, razmišljanju, stvaranju, učenju i zabavi. Na kraju ovoga ciklusa učenici/učenice ravnopravno se služe obama pismima (ćirilicom i latinicom). Razvijaju tehniku čitanja i pisanja i druge vještine vezane za čitanje i pisanje.

6. Učenici/učenice upoznaju različite neumjetničke i umjetničke tekstove, koji su im predstavljeni direktno ili indirektno (putem medija).

Kroz zadatke se usmjeravaju na uživljavanje u svijet umjetničkoga teksta i razmišljanje o idejama koje on izaziva. U tekstu uočavaju osnovne vrijednosti (istinito/neistinito, pravilno/nepravilno) i na taj način uče kako prosuđivati o svojim i tuđim tekstovima. Učenici/učenice tragaju za kontaktima između literarnih i drugih formi umjetnosti.

7. Kroz različite oblike rada u nastavi crnogorskoga jezika učenici/učenice podstiču se na kreativnost, timski rad, kooperativnost,

preuzimanje odgovornosti i međusobno uvažavanje.


9

II CIKLUS 1. Učenici/učenice formiraju pozitivan odnos prema jeziku svjesni da je on najdjelotvornija socijalizacijska aktivnost. Stiču pozitivan odnos prema književnosti i razvijaju čitalačku kulturu. Čitajući književnost svog naroda, odnosno nacionalne ili etničke grupe, i upoznajući se sa stranom književnošću, učenici/učenice šire vidike i uvažavaju različitosti drugih kultura. 2. Učenici/učenice formiraju svijest o svom jeziku i uvažavaju različitosti drugih jezika i naroda. 3. Učenici/učenice uočavaju različite okolnosti u kojima se upotrebljava standardni jezik i nestandardni oblici u jeziku i trude se da u odgovarajućim govornim situacijama koriste standardni jezik. Motivisani su za četiri aktivnosti sporazumijevanja: slušanje, govorenje, čitanje i pisanje. U raznim komunikacionim situacijama, učenici/učenice će slušati, pitati, reagovati na ono što drugi kažu, izražavati i opravdavati svoja mišljenja, kako u usmenoj tako i u pisanoj formi. Svjesni su da su govor i pisanje aktivnosti koje se izvode među ljudima, da je potrebno poštovati sagovornika/sagovornicu i uzimati u obzir govornu situaciju. 4. Učenici/učenice slušaju i čitaju umjetničke i neumjetničke tekstove prilagođene svom uzrastu. Svjesni su da im to otvara nove mogućnosti za zadovoljavanje radoznalosti, društvenih potreba, kao i za spoznavanje predmetne, duhovne i izmaštane stvarnosti, za razumijevanje odnosa sebe i svijeta, za opuštanje i zabavu. 5. Učenici/učenice kritički slušaju i čitaju neumjetničke tekstove: izdvajaju bitne podatke, istraživanjem dopunjavaju ono što su saznali iz teksta, kazuju svoje mišljenje o tekstu i obrazlažu ga. Prepoznaju razlike između opisa i reklame, shvataju uticaj reklama na one kojima su namijenjene. 6. Učenici/učenice razvijaju interesovanje za literaturu (poezija, proza i drama) kroz slušanje i čitanje tekstova, otkrivajući te aktivnosti kao izvor literarno-estetskog užitka. Upoznaju povezanost između literarne i drugih formi umjetnosti. Gledaju crtane, dokumentarne i igrane filmove i razlikuju ih. 7. Učenici/učenice razvijaju tehniku čitanja i pisanja, kao i druge vještine vezane za čitanje i pisanje. Osposobljavaju se da koriste tehničko-informatičku pomoć prilikom prikupljanja, organizovanja i saopštavanja informacija i razumiju moć informatičke pismenosti. 8. Kroz grupni istraživački rad učenici/učenice podstiču se na timski rad, kreativnost, kooperativnost i međusobno uvažavanje.


10

III CIKLUS 1. Učenici/učenice stiču pozitivan odnos prema crnogorskom jeziku i postaju svjesni da je jezik najvažniji dio kulturne baštine i najvažnija osnova čovjekova identiteta. 2. Tokom nastave Crnogorskog jezika i književnosti učenici/učenice formiraju svijest o svom narodu, odnosno nacionalnoj ili etničkoj grupi kojoj pripadaju, istovremeno razvijajući tolerantan odnos prema drugim jezicima i narodima i njihovo uvažavanje. 3. Svoje znanje standardnoga jezika učenici/učenice praktično potvrđuju u različitim situacijama. Svjesni su različitih okolnosti u kojima se upotrebljavaju standardni jezik i nestandardni oblici u jeziku (sleng) i sposobni su da to znanje na odgovarajući način primijene u konkretnoj situaciji. Učenici/učenice poštuju svoj dijalekat i dijalekte drugih govornika. Takođe, uvažavaju i primjenjuju upotrebu dubleta u standardnom crnogorskom jeziku. 4. Učenici/učenice su motivisani za četiri aktivnosti sporazumijevanja (slušanje, govor, čitanje i pisanje). Slušaju i čitaju umjetničke i neumjetničke tekstove, prilagođene svom uzrastu, i uočavaju razliku među njima. Shvataju da se neumjetnički tekstovi drugačije čitaju i pišu jer su prevashodno usmjereni na pružanje informacija, bilo u procesu učenja, bilo u svakodnevnom životu. Umjetnički i neumjetnički tekstovi razvijaju i jačaju čitalačku radoznalost, istraživačku djelatnost i podstiču stvaralačko i fantazijsko mišljenje učenika/učenica. Učenici/učenice su spremni da govore i pišu, tj. da izražavaju svoje misli, ośećanja, stavove, htijenja; razvijaju svijest o poštovanju sagovornika/sagovornice i kad iznosi drugačije stavove, uzimajući u obzir načela lijepog ophođenja. 5. Učenici/učenice slušaju i čitaju različite neumjetničke tekstove koji se prenose direktno ili posredstvom medija (promocije, prezentacije…). Stiču nova znanja, upotrebljavaju ih u svakodnevnom životu i samostalno proširuju korišćenjem raznih priručnika i literature. Kritički se odnose prema pročitanim tekstovima, uočavaju njihovu namjenu i oblikuju svoj stav prema njima. 6. Osnovni cilj nastave književnosti jeste razvijanje pozitivnog odnosa učenika/učenice prema književnosti i njihova literarnoga senzibiliteta. Analitičko-sintetičkim tumačenjem umjetničkih tekstova učenici/učenice, pored razvijanja čitalačke sposobnosti, provjeravaju i svoje književno-teorijsko znanje, koje omogućava dublji umjetnički doživljaj. Buđenje istraživačke radoznalosti i osposobljavanje učenika/učenica da posmatraju, uočavaju i izdvajaju značajne i karakteristične pojedinosti umjetničkih tekstova, zainteresovanost za čitanje različitih književnih rodova i vrsta (poezija, proza, drama, publicistički tekstovi, vlastito književno stvaralaštvo), odlasci u biblioteke, na književne večeri, praćenje pozorišnih i filmskih predstava omogućavaju učenicima/učenicama da šire svoje vidike i razvijaju odnos prema drugim vrstama umjetnosti i drugim kulturama.


11

7. Učenici/učenice razvijaju pozitivan odnos prema sve četiri komponente jezika (čitanje, slušanje, govor i pisanje) i uživljavaju se u umjetnički svijet i atmosferu unutar poetičkog okvira umjetničkoga teksta. Razvijaju sposobnost samostalnoga rasuđivanja i formiranja vlastitog mišljenja o svijetu i životu, procjenjivanja umjetničkih činilaca i stvaralačkih postupaka koji pobuđuju estetski doživljaj, upoređivanja književnih djela. Učenici/učenice podstiču se da svoje sudove i stavove obrazlažu umjetničkim činjenicama iz teksta. Ohrabruje se njihovo stvaralačko mišljenje i problemsko rješavanje pojedinih situacija (uključuju se u debate i rasprave, odlaze na književne večeri i učestvuju u njima, nastupaju u predstavama dramske sekcije, pišu i čitaju svoje književne kritike, svoja pjesnička, prozna, dramska ostvarenja i sl.). 8. Učenici/učenice razvijaju sigurnost i samopouzdanje, spremnost na saradnju i pomoć, na timski rad; stiču kulturu dijaloga, uvažavanja sagovornika/sagovornice i različitih stanovišta i mišljenja. 9. Učenici/učenice razvijaju estetski ukus i stvaraju naviku da umjetničke pojave posmatraju i procjenjuju s različitih stanovišta, osposobljavaju se za kritički pristup lirskom, epskom, dramskom tekstu i njihovoj scenskoj realizaciji (aktivni stvaralački postupci pomažu im da postanu svjesni složenosti pripovijedanja fiktivnih tekstova, tj. dubljeg shvatanja estetskoga nivoa umjetničkog teksta). Otkrivaju i izražavaju povezanost između literature i drugih formi umjetnosti. 10. U okviru medijskoga vaspitanja, učenici/učenice postaju svjesni svakodnevne izloženosti uticaju medija i osposobljavaju se za kritičko prosuđivanje i vrednovanje sadržaja koje oni nude.

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (I CIKLUS) – 1. razred

12

4. SADRŽAJ I OPERATIVNI CILJEVI PREDMETNOGA PROGRAMA I CIKLUS I razred

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija I nastavna oblast:

Nastava jezika 1. Učenik/učenica usvaja osnovna načela dijaloškoga sporazumijevanja. 1.1. Razvija spremnost za razgovor s drugovima/drugaricama i nastavnikom/nastavnicom. 1.2. Upoznaje pravila lijepoga ponašanja i upotrebljava odgovarajuće izraze: – kad i kako koga pozdraviti; – kad i kako koga zamoliti za što; – kad i kako kome za što zahvaliti; – kad i kako se kome za što izviniti; – kad i kako se kome upućuje

čestitka i izriče priznanje; – kad i kako se kome obratiti s

poštovanjem;

1.2. Učenici/učenice: – drugovima/drugaricama,

nastavniku/nastavnici i drugima upućuju jednostavne čestitke povodom praznika (rođendani, Nova godina, vjerski praznici...);

– školskim i ostalim drugovima/drugaricama upućuju čestitke za postignute uspjehe (učenje, sport, različita takmičenja...);

1.2. – pozdravi: dobro jutro, dobar dan,

doviđenja... – izrazi lijepog ophođenja: molim,

hvala, izvini...

1.1. Priroda i društvo (sporazumijevanje i nesporazumijevanje među ljudima; pravila društvenoga života) 1.2. Priroda i društvo (pravila društvenoga života) Muzička kultura (muzika za različita raspoloženja) Likovna kultura (crtanje čestitki)


13

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije

– oslovljavanje sa

gospođo/gospodine, ujače/ujna...; – upotreba zamjenice Vi u obraćanju; – kad i kako se kome obratiti sa ti ili

persiranjem. 2. Učenik/učenica upoznaje značaj pisanoga jezika u sporazumijevanju, saznavanju novoga i zabavi. 2.1. Prepoznaje različite zvukove (u učionici, na ulici, u parku, one koje proizvode različiti instrumenti) i uočava glasove, razumije i koristi izraze: riječ, glas i slovo. Osposobljava se da: – uočava glasovno podudaranje

pojedinih riječi; – uočava mjesto glasa i redosljed

glasova u riječi; – uočava rečenicu kao

govornu/pisanu cjelinu.

– vježbaju kroz igru uloga; – učestvuju u igrama za vježbanje

komunikacije. 2.1. Učenici/učenice: – slušaju čitanje

nastavnika/nastavnice; – pravilno izgovaraju glasove i

određuju njihovo mjesto u riječi; – izgovaraju prvi i posljednji glas u

riječi; – izgovaraju glasove u riječi i

određuju njihov redosljed; – učestvuju u igrama za razvijanje

glasovne ośetljivosti (slušanje, ponavljanje i učenje pjesama s rimom, glas do glasa – riječ, jednostavne slikovne pitalice i sl.).

2.1. – rečenica – riječ – glas – slovo

2.1. Muzička kultura (brojalice) Matematika (brojanje do 10)


14

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2.2. Upoznaje se s pisanim tekstom: – razlikuje slikovni i tekstualni dio; – u tekstu prepoznaje slova i neke

riječi (prepoznaje napisano svoje ime, ime druga/drugarice i sl.).

2.3. Razvija sposobnosti: – pravilnoga držanja tijela pri pisanju; – pravilnoga korišćenja pribora za

pisanje; – orijentacije u odnosu na sebe

(lijevo, desno...), u prostoru i na papiru.

2.2. – Prate glasno čitani tekst uz pomoć

ilustracija (slikovnice, priče u slikama);

– „čitaju“ na osnovu ilustracija (slikovnice, priče u slikama);

– slušaju glasno čitanje nastavnika/nastavnice;

– učestvuju u zajedničkom čitanju (nastavnik/nastavnica i učenici/učenice zajedno čitaju);

– sami stvaraju slikovni tekst: crtaju ili režu iz časopisa slike vezane za teme o kojima razgovaraju.

2.3. – Zajednički pišu (učenici/učenice

diktiraju, nastavnik/nastavnica piše krupnim slovima na tabli/hameru/čartu...);

– individualno pišu elemente slova (vježbaju motoriku ruke).

2.2. Priroda i društvo (djelovi i cjelina) Likovna kultura (crtanje i slikanje) 2.3. Likovna kultura (crtanje: vježbaju da povezuju rukovanje materijalima i sredstvima; podloga za crtanje: orijentišu se na slikarskoj površini – lijevo/desno, gore/dolje, ispred/pozadi) Priroda i društvo (kretanje tijela u prirodi; materijali i rad na njima) Matematika (vrste linija: krive i prave) Fizičko vaspitanje (pravilno držanje tijela; orijentacija u prostoru)


15

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija

2.4. Spontano i kroz igru, u skladu sa svojim interesovanjem i mogućnostima, usvaja osnovne elemente pisanja; uočava značaj praktične upotrebe pisanoga teksta: – prepoznaje slovo kao znak za

određeni glas; – u napisanoj riječi uočava ista slova; – u parovima sličnih riječi uočava

slovo koje se razlikuje i uočava da to slovo mijenja značenje riječi.

2.4. – Učenici/učenice koji/koje znaju da

pišu: prepisuju, tj. sami/same pišu slova; prepisuju, tj. sami/same pišu jednostavne i poznate riječi, svoje ime; prepisuju spisak imena, namirnica za kupovinu, stvari koje će ponijeti na ljetovanje/u školu u prirodi, omiljene životinje...); pepisuju, tj. sami/same pišu kraći tekst;

– učenici/učenice diktiraju nastavniku/nastavnici (pisanje poruka u porodici, u školi i slično);

– učestvuju u zajedničkom pisanju riječi na tabli;

– rade na individualnoj slovarici; – u napisanoj riječi podvlače

(zaokružuju) ista slova.

2.4. Muzička kultura (razbrajalice) Likovna kultura (linija, tačka, dvije tačke; razlikovanje krive, prave, kratke, duge, uspravne, kose linije) Fizičko vaspitanje (pravilno držanje tijela; orijentacija u prostoru)


16


3. Učenik/učenica razvija vještinu slušanja i analize kraćih neumjetničkih tekstova prilagođenih uzrastu; razvija sposobnost usmenog izražavanja. 3.1. Razvija vještinu slušanja čitanoga teksta i praćenja ekranizovanih neumjetničkih naučno-popularnih tekstova o upoznavanju okoline; – uočava najbitnije podatke u tekstu. 3.2. Razvija sbosobnost da govori pred odjeljenjem (spontano i na unaprijed pripremljenu zadatu temu – uz pomoć nastavnikovih/nastavničinih pitanja ili slikovnoga materijala).

3.1. Učenici/učenice: – odgovaraju na

nastavnikova/nastavničina usmena pitanja o najbitnijim podacima u tekstu;

– razgovaraju o ličnim iskustvima u vezi s istom temom;

– govore je li tekst zanimljiv ili ne, jesu li podaci za njih novi ili ne i sl.;

– slušaju glasno čitanje nastavnika/nastavnice.

3.2. – Opisuju sebe ili blisku osobu; – opisuju omiljenu životinju/igračku; – opisuju predmet; – pričaju što rade preko dana, što

vole da rade i zašto; – pričaju o nekom svojem doživljaju; – pričaju što će raditi po povratku iz

škole, za vikend, na raspustu.

3.1. Priroda i društvo (moja okolina) Likovna kultura (čula i ośećaji) 3.2. Priroda i društvo (živa i neživa priroda) Likovna kultura (razvijanje aktivnosti određenih čula i ośećaja) Muzička kultura (pjesme kao uvodna motivacija za govorno nastupanje) Matematika (uređenost prirodnih brojeva)


17


3.3. Uočava značenje i važnost slikovnih zapovijesti, zabrana i upozorenja: – razumije da se zabrana,

zapovijest i upozorenje mogu saopštiti slikovnim putem;

– umije da uoči slikovne poruke i razumije njihov sadržaj.

3.3. – „Čitaju'' (tumače) nacrtane

zapovijesti, zabrane i upozorenja; sami stvaraju piktograme;

– govore što piktogram poručuje; – govore kako se treba ponašati u

skladu sa značenjem priktograma; – govore đe se piktogrami

postavljaju; – govore o svojim iskustvima i

opisuju slične piktograme; – crtaju piktograme i predstavljaju ih

drugovima/drugaricama iz odjeljenja;

– učenici/učenice koji/koje to znaju – pišu; oni/one koji/koje ne znaju – diktiraju nastavniku/nastavnici zabrane, upozorenja i zapovijesti;

– izrađuju individualne i zajedničke „knjige“ s piktogramima;

– izrađuju zajednički plakat s – piktogramima.

3.3. Priroda i društvo (moja okolina; saobraćaj) Likovna kultura (crtanje znakova, ilustrovanje knjiga, izrada korica za knjige) Muzička kultura (slušanje prigodnih pjesama)


18

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija II nastavna oblast:

Nastava književnosti

1. Učenik/učenica razvija sposobnost slušanja, doživljavanja i razgovora o umjetničkim tekstovima prilagođenim uzrastu. 1.1. Razvija sposobnost slušanja umjetničkoga teksta, praćenja lutkarske predstave i filma. 1.2. Razvija interesovanje za čitanje umjetničkih tekstova.

1.1. Učenici/učenice: – gledaju pozorišne predstave i

filmove; – slušaju glasno čitanje

nastavnika/nastavnice; – slušaju glasno čitanje

nastavnika/nastavnice u nastavcima.

1.2. – „Čitaju“ umjetničke tekstove i

usmeno stvaraju svoje priče; – pokušavaju sami/same „pročitati“

priču uz pomoć poznate slikovnice, „čitaju“ ilustracije i pojedine djelove teksta i pjesme koje su više puta slušali/slušale i naučili/naučile napamet;

– ponavljaju priču onako kako su je čuli/čule;

– izmišljaju i kazuju priče iz svojega svijeta mašte.

1.1. Muzička kultura (slušanje prigodnih pjesama) Priroda i društvo (slanje i primanje informacija) Likovna kultura (čula i ośećaji: razvijanje i kultivisanje senzibilne i senzitivne fiziologije – čula i ośećaji) 1.2. Likovna kultura (crtanje, slikanje, vajanje)


19

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija 1.3. Razumije pojmove pisac i naslov: shvata da je autor teksta neko drugi, a ne onaj ko ga čita / pripovijeda (nastavnik/nastavnica). 1.4. Razvija sposobnost doživljavanja književnoga djela. Osposobljava se da: – saopštava što mu/joj se dopalo u

djelu i zašto; – prepozna pozitivne i negativne

književne likove na osnovu njihovih postupaka;

– prepozna mjesto događanja radnje.

1.3. – Označavaju u tekstu naslov, ime

pisca ispod ili iznad teksta; – saopštavaju da

nastavnik/nastavnica čita tekst, a da ga je neko drugi napisao.

1.4. – Učestvuju u različitim aktivnostima

reagovanja na književnost: – opisuju kako zamišljaju izgled i

ponašanje književnoga lika, – crtežom izražavaju svoju predstavu

o književnome liku, – upoređuju sopstvenu predstavu o

liku s predstavom svojih drugova/drugarica,

– razvrstavaju pozitivne i negativne književne likove,

– opisuju kako zamišljaju mjesto događanja radnje,

– crtežom izražavaju svoju predstavu o mjestu događanja radnje,

– upoređuju sopstvenu predstavu o mjestu događanja radnje s predstavom svojih drugova/drugarica.

1.3. – pisac – naslov


20


1.5. Razumije sadržaj umjetničkoga teksta i razvija sposobnost njegova predstavljanja na neliterarne načine.

1.6. Književne vrste – razvija sposobnost pažljivoga slušanja književnih tekstova (priče i pjesme) i stiče prva literarno-estetska iskustva.

1.6.1 Poezija Učenik/učenica se osposobljava da: – koristi i razumije pojam

pjesnik/pjesnikinja; – prepoznaje i doživljava melodičnost

pjesme prilikom slušanja interpretativnoga čitanja (nastavnik/nastavnica, zvučna čitanka);

– tokom slušanja razvija asocijativne sposobnosti;

– razgovjetno recituje pjesmu koju je naučio/naučila napamet.

1.5. – Crtežom predstavljaju sadržinu

umjetničkoga teksta; – predstavljaju radnju teksta (tok

događaja) pomoću niza slika (strip);

– likove iz priče izrađuju od plastelina, vunice, krep-papira, kartona i dr.

1.6. – Slušaju više pjesama i priča; – saopštavaju razliku između pjesme

i priče; – saopštavaju zašto im se priča ili

pjesma dopada. 1.6.1. – Traže glavnu riječ i ređaju

asocijacije vezane za tu riječ; – proizvode zvukove jezičkim i

nejezičkim sredstvima, traže riječi koje se glasovno podudaraju, kazuju brojalice, izmišljaju nove riječi, produžuju i skraćuju riječi;

– razgovaraju o sadržaju teksta i povezuju ga s vlastitim iskustvima;

– razumijevanje sadržaja teksta izražavaju ilustrovanjem pjesme;

– slušaju glasno čitanje učitelja/učiteljice;

– učestvuju u zajedničkome čitanju.

1.6.1. – pjesnik/pjesnikinja

1.5. Likovna kultura (crtanje; modelovanje jednostavnih trodimenzionalnih oblika) Priroda i društvo (materijali i rad na njima) 1.6.1. Muzička kultura (vježbanje izricanja slogova i glasova uz pljeskanje, cupkanje, lupkanje) Likovna kultura (crtanje i slikanje) Priroda i društvo (prepoznavanje različitih emocija kod sebe i drugih: veselje, tuga, strah, ljutnja)


21

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija 1.6.2. Proza Učenik/učenica se osposobljava da: – prepoznaje bajku na osnovu njenih

osobina: ustaljeni početak i osobeni ton pripovijedanja („nekada davno...“);

– uočava razliku između likova koji su nosioci pozitivnih i negativnih osobina.

1.6.3. Drama Učenik/učenica se osposobljava da: – prati pozorišne i lutkarske

predstave (ili video-snimak); – uočava ko su glavni likovi u

pozorišnoj predstavi; – uočava i razumije događaje u

predstavi; – neposredno nakon

slušanja/gledanja pozorišne/lutkarske predstave izražava svoje razumijevanje teksta.

1.6.2. – „Čitaju“ djelove bajki koje već znaju

napamet (slušali/slušale su više puta glasno čitanje nastavnika/nastavnice);

– pričaju bajke koje su im čitali odrasli, izmišljaju bajke;

– bajke „pišu“ tako što nižu sličice koje predstavljaju radnju (izrada zajedničke/individualne „knjige“ o priči);

– slušaju glasno čitanje nastavnika/nastavnice.

1.6.3. – Posmatraju pozorišnu predstavu,

slušaju radio i TV-emisiju, gledaju film, video-snimak...;

– razgovaraju o likovima i događajima u predstavi;

– pripremaju i izvode pozorišnu predstavu.

1.6.2. Muzička kultura (pjesma kao uvodna motivacija) Likovna kultura (likovnost teksta) Priroda i društvo (prošlost – bilo je nekad) 1.6.3. Muzička kultura (sviranje na đečijim instrumentima; upoznavanje muzičkih igara, ovladavanje muzičkim igrama, plesnim koracima i jednostavnim koreografijama) Likovna kultura (oblikovanje kipa i oblikovanje prostora: sticanje svojevrsne sposobnosti oblikovanja) Priroda i društvo (materijali i rad na njima) Fizičko vaspitanje (ritmika i ples)


22

PREDLOŽENI TEKSTOVI

Proza: Ela Peroci: Maca papučarka Sunčana Škrinjarić: Plesna haljina žutog maslačka Ruska narodna priča: Tri medvjeda Patriša Anđelković: Ničija kuca Milenko Ratković: Čamac za žabe

Poezija: Dragan Radulović: Roda u porodilištu, Naočari moga đeda Slobodan Vukanović: Kako to može Dušan Đurišić: Apri-li-li Kemal Coco: Štamparska greška Ljubivoje Ršumović: Deset ljutih gusara Dušan Radović: Strašan lav Ratko Zvrko: Bijele pčele

Drama: Branko Ćopić: Ježeva kućica Prijedlog djela za čitanje u nastavcima: Braća Grim: Crvenkapa, Vuk i sedam jarića Hans Kristijan Andersen: Dani u nedjelji Slovačka narodna bajka: Bajka o dvanaest mjeseci

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (I CIKLUS) – 2. razred t II razred

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija I nastavna oblast:

Nastava jezika 1. Učenik/učenica usvaja osnovna načela dijaloškoga sporazumijevanja. 1.1. Osposobljava se da: – započne razgovor i odazove se na

odgovarajući način na govor drugoga. 1.2. Usvaja pravila lijepoga ponašanja i upotrebljava odgovarajuće izraze; – uz pomoć nastavnika/nastavnice

uočava da je istu zapovijest/zabranu moguće izraziti na različite načine.

1.3. Umije da obavi telefonski razgovor uvažavajući njegove posebnosti (da pozove nekoga i da odgovori na poziv – pozdrav, predstavljanje).

1.1. Učenici/učenice: – razgovaraju između sebe, s

nastavnikom/nastavnicom i s drugim sagovornicima/sagovornicama;

– učestvuju u igrama i aktivnostima za vježbanje komunikacije.

1.2. – Pričaju na temu date zapovijesti/zabrane; – navode autora zabrane/zapovijesti i

onoga/onu kome/kojoj je namijenjena i predviđaju kako će se odazvati;

– odabrane zapovijesti/zabrane izrečene u imperativu zamjenjuju sličnim riječima drugačije intonacije i uočavaju i prosuđuju što je uljudnije;

– uz pomoć nastavnika/nastavnice procjenjuju razgovor (uljudnost sagovornika/sagovornice, riječi koje upućuju, govor tijela);

– učestvuju u igrama i aktivnostima za vježbanje komunikacije.

1.3. – Učestvuju u igri uloga; – učestvuju u igrama i aktivnostima za

vježbanje komunikacije.

1.2. Priroda i društvo (odnosi među ljudima) Muzičko vaspitanje (muzika za različita raspoloženja) 1.3. Priroda i društvo (odnosi među ljudima)


24


2. Učenik/učenica upoznaje pisani jezik i počinje ga koristiti u sporazumijevanju, saznavanju novoga i zabavi. 2.1. Prepoznaje različite glasove, pojedinačne riječi i rečenice; razumije i upotrebljava sljedeće pojmove: rečenica, riječ, glas, slovo.

2.1. Učenici/učenice: – aktivnosti tačke 2.1. programa za I

razred; – pravilno izgovaraju glasove; – u riječima prepoznaju određene glasove

i izgovaraju ih; – smišljaju i govore riječi koje počinju

određenim glasom; – smišljaju i govore riječi koje završavaju

određenim glasom; – prepoznaju i izgovaraju glasove u

sredini riječi; – prepoznaju rečenicu kao misao

sastavljenu od riječi; – prepoznaju riječ kao skup glasova/slova

koji ima značenje; – razlikuju pojmove glas / slovo,

riječ/rečenica; – učestvuju u igrama za razvijanje

glasovne ośetljivosti; – učestvuju u aktivnostima i igrama za

vježbanje azbučnoga načela; – rade na individualnoj slovarici.

2.1. – rečenica – riječ – glas – slovo

2.1. Muzička kultura (brojalice) Matematika (brojanje)


25


2.2. Upoznaje i usvaja tehniku početnoga čitanja; razvija sposobnost tečnog i pravilnog, glasnog i tihog čitanja kratkih i jednostavnih tekstova. 2.3. Upoznaje i usvaja početno pisanje. Osposobljava se da: – glasove zapisuje malim i velikim

slovom; – razlikuje štampana i pisana slova; – imenuje ćirilicu kao pismo kojim piše; – prepozna razliku između azbuke

crnogorskog i njemu srodnih jezika (srpki, hrvatski, bosanski);

– slovima označava glasove, a povezivanjem glasova zapisuje riječi;

– razlikuje pisanje riječi štampanim i pisanim slovima.

2.2. – Pravilno čitaju slova (izgovaraju glasove); – pravilno iščitavaju riječi; – pravilno naglašavaju riječi; – kazuju sadržaj kraćih tekstova koje čitaju; – vježbaju povezivanje glasova u duže

jedinice; – zajednički čitaju; – slušaju glasno čitanje

nastavnika/nastavnice; – učestvuju u dijaloškome čitanju; – čitaju u okviru vođenoga čitanja; – samostalno čitaju. 2.3. Vježbaju početno pisanje: – zapisuju glasove malim i velikim

štampanim slovima ćirilice, odgovarajućeg oblika i veličine, u odgovarajućemu pravcu,

– zapisuju glasove malim i velikim pisanim slovima ćirilice, odgovarajućeg oblika i veličine, u odgovarajućemu pravcu,

– vježbaju pravilno povezivanje pisanih slova u riječi,

– vježbaju pisanje slova, spretno i pravilno upotrebljavaju pribor za pisanje,

– učestvuju u aktivnostima i igrama za vježbanje azbučnoga načela,

– izrađuju individualne „knjige“ u okviru radionice za pisanje.

2.3. – azbuka – ćirilica

2.2. Muzička kultura (brojalice) 2.3. Matematika (linije; oblik i veličina) Likovna kultura (linije) Muzička kultura (brojalice) Fizičko vaspitanje (pravilno držanje tijela)


26


2.4. Spontano i vođen/vođena nastavnikom/nastavnicom uočava značaj pisanja (mogućnosti da se nešto zapiše). 3. Učenik/učenica razvija vještinu slušanja/čitanja i analize kraćih neumjetničkih tekstova prilagođenih uzrastu; razvija sposobnost stvaranja sličnih tekstova. 3.1. Razvija sposobnost glasnoga čitanja, razumijevanja slušanih i pročitanih neumjetničkih tekstova (naučno-popularnih tekstova i tekstova o aktuelnim, zanimljivim pitanjima, uglavnom povezanih s upoznavanjem okoline). Osposobljava se da: – razumije pojam tekst, – uoči najbitnije podatke u tekstu, – iskaže svoje razumijevanje teksta, – iznese svoja iskustva o istoj temi, – sam/sama stvara kraće tekstove po

ugledu na pročitane ili slušane.

2.4. – Vježbaju prepisujući s table/iz knjige

kraće tekstove; – zapisuju svoje i tuđe misli i ośećanja

(težište je na uočavanju značaja mogućnosti da se što zapiše, a ne na pravilnom obliku zapisa);

– zajednički pišu (učenici/učenice diktiraju, nastavnik/nastavnica piše krupnim slovima na tablu/čart...).

3.1. Učenici/učenice: – čitaju tekst naglas; – usmeno odgovaraju na

nastavnikova/nastavničina pitanja o najbitnijim podacima u tekstu:

– govore je li tekst zanimljiv ili ne, jesu li podaci za njih novi ili ne, jesu li postupci lica u tekstu ispravni ili ne;

– iznose svoja iskustva o istoj temi; – nakon čitanja i ilustrovanja teksta

diktiraju nastavniku/nastavnici kraći jednostavan tekst, imitirajući pročitani; tekst mogu pisati i sami/same;

– slušaju glasno čitanje nastavnika/nastavnice;

– čitaju u okviru vođenoga čitanja; – izrađuju odjeljenjsku knjigu o

vodama/zemljištu/biljkama/životinjama u kraju.

3.1. – tekst

3.1. Priroda i društvo (životna okruženja u mjestu i život u njima)


27

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija 3.2. Razvija sposobnost da govori pred odjeljenjem (spontano i na unaprijed pripremljenu zadatu temu, uz pomoć nastavnikovih/nastavničinih pitanja ili slikovnoga materijala); razvija sposobnost opisivanja, pripovijedanja i prepričavanja. 3.3. Razvija sposobnost glasnoga čitanja i razumijevanja jednostavnih štampanih zapovijesti/zabrana/upozorenja/obavještenja iz svoje okoline; stvara slične tekstove.

3.2. – Predstavljaju i opisuju člana svoje

porodice; – govore o omiljenoj knjizi/crtanom

filmu; – govore o svojem „radnom“ danu,

radnom danu svojih roditelja; – govore o nekom svome doživljaju; – opisuju što su viđeli (npr. na TV-u); – prepričavaju nešto što im je neko

ispričao ili pročitao, ili su sami/same pročitali/pročitale;

– tokom govornoga nastupa nastoje da govore što jasnije, prirodno i razumljivo.

3.3. Glasno čitaju tekst: – govore što tekst poručuje; – govore kako se, shodno sadržini

teksta, moramo ponašati; – govore na kojim se mjestima takav

tekst obično nalazi; – govore o svojem iskustvu i

doživljajima u vezi sa sličnim javnim natpisima;

– sami/same pišu jednostavne zapovijesti /zabrane/upozorenja kakva vide u okolini, predstavljaju ih drugovima/drugaricama iz odjeljenja i o njima razgovaraju;

– imperativne izraze u tim tekstovima zamjenjuju drugačijim izrazima (tokom pisanja paze na čitljivost i pravilnost pisanja).

3.3. – zapovijest – zabrana – upozorenje – obavještenje

3.2. Priroda i društvo (porodica; vremensko određivanje događaja, djelovi dana) 3.3. Priroda i društvo (saobraćaj u mojemu mjestu)


28


4. Učenik/učenica razvija govorne sposobnosti i pravilan izgovor; razvija logičko mišljenje i zaključivanje; ovladava osnovnim pravopisnim znanjima. 4.1. Usvaja i koristi nove izraze. 4.2. Uočava i kazuje međusobne odnose posmatranih bića/predmeta. 4.3. Uočava i kazuje vremenske relacije vezane za konkretan događaj. 4.4. Razvija sposobnost razgovjetnoga i prirodnog govora i navikava se na pravilan izgovor.

4.1. Učenici/učenice: – bogate rječnik; – nižu asocijacije na odabranu riječ; – traže riječi suprotnog i sličnog

značenja; – po analogiji grade prisvojne pridjeve

od imenica. 4.2. – Sve stavke tačke 5.2. programa za I

razred. 4.3. – Sve stavke tačke 5.3. programa za I

razred.

4.1. Muzička kultura (brojalice) 4.2. Priroda i društvo (određivanje smjera i pravca kretanja) Matematika (brojanje; orijentacija u prostoru – prostorne relacije i smjerovi kretanja) 4.3. Priroda i društvo (vremensko određivanje događaja)


29


4.5. Upoznaje i primjenjuje osnovna pravopisna pravila; razumije i usvaja pravilo da se na kraju rečenice pišu određeni znaci interpunkcije – pravilno piše: – veliko slovo na početku rečenice, – veliko slovo u pisanju vlastitih

imenica: imena lica, gradova i sela (svoje mjesto i okolina), naziv svoje škole,

– tačku, upitnik, uzvičnik. 4.6. Uočava različite mogućnosti sporazumijevanja u okruženju, jezičkoj sredini: - uočava da se u njihovu okruženju koriste različiti jezici; - razumije i koristi pojmove maternji jezik i strani jezik.

4.5. – Vježbaju pisanje po diktatu, u skladu

s metodičkim preporukama (kraj prvoga polugodišta 12 do 14 riječi, kraj drugog razreda 18 do 20 riječi, ili 4 do 6 rečenica);

– učestvuju u aktivnostima i igrama za razvijanje glasovne ośetljivosti (analitičko-sintetičke vježbe);

– tekst koji su zapisali čitaju kako bi provjerili/popravili/poboljšali pisanje;

– pišu po diktatu (diktat za uvježbavanje, autodiktat, kontrolni diktat).

4.6. – Razgovaraju o tome da li svi ljudi

govore istim jezikom; – navode nazive njima poznatih jezika; – kažu koje jezike govore oni i članovi

njihovih porodica; – kažu kako govore kod kuće i

zaključe koji je njihov maternji jezik, a koji su strani jezici za koje znaju.

4.5. – veliko slovo – tačka – upitnik – uzvičnik 4.6. – maternji jezik – strani jezik

4.6. Priroda i društvo (jednakost uprkos razlikama)


30


II nastavna oblast: Nastava književnosti 1. Učenik/učenica razvija sposobnost slušanja i čitanja, doživljavanja i razgovora o umjetničkim tekstovima prilagođenim uzrastu; razvija sposobnost stvaranja sličnih tekstova. 1.1. Razvija sposobnost slušanja umjetničkoga teksta, praćenja lutkarske predstave i filma. 1.2. Razvija sposobnost čitanja i interesovanje za umjetničke tekstove.

1.1. Učenici/učenice: – gledaju lutkarske predstave i filmove; – slušaju snimljene umjetničke

tekstove; – slušaju čitanje nastavnika/nastavnice; – učestvuju u razgovoru o slušanome i

gledanome. 1.2. – Glasno čitaju tekst; – samostalno tiho čitaju; – čitaju u okviru vođenoga čitanja; – dijaloški čitaju; – učestvuju u igrama i aktivnostima za

podsticanje čitalačke motivacije.

1.2. Likovna kultura (likovnost teksta) 1.3. Priroda i društvo (odnosi među ljudima; jednakost uprkos razlikama; život ljudi u prošlosti i danas) 1.4. Priroda i društvo (život ljudi u prošlosti i danas) 1.5. Likovna kultura (crtanje)


31

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.3. Razvija sposobnost doživljavanja i razumijevanja književnoga djela; počinje da uočava granicu između teksta koji govori o svijetu iz mašte i teksta o realnome svijetu; prepoznaje dva vremenska plana u priči: danas i nekad. Osposobljava se da: – poistovjeti se s književnim likom; – prepozna pozitivne i negativne

osobine i postupke književnih likova;

– sadržaj teksta posmatra iz svojega ugla,

– izdvoji događaje iz priče koji su se odvijali nekad i koji se odvijaju sad,

– upoređuje događaje i likove iz bajke s događajima i likovima iz priče o realnome životu.

1.4. Razvija sposobnost govornoga stvaranja umjetničkih tekstova. 1.5. Razvija sposobnost pisanoga stvaranja umjetničkih tekstova.


reagovanja na literaturu (izrada likova od različitoga materijala);

– jasno označavaju priču realističkoga sadržaja i odvajaju je od priče nadstvarnoga sadržaja;

– izdvajaju najzanimljiviji događaj iz priče.

1.4. – Stvaraju i pričaju sopstvene priče iz

svijeta mašte. 1.5. – Pišu jednostavne priče; – priču predstavljaju kombinacijom

crteža i zapisa; – crteže dopunjavaju zapisima – izrađuju individualne „knjige“ u

okviru radionice za pisanje.


32


1.6. Književne vrste – slušanjem i čitanjem umjetničkih tekstova učenik/učenica stiče literarno-estetska iskustva; osposobljava se da doživljava, razumije i stvara umjetničke tekstove, u skladu s uzrastom. 1.6.1. Poezija – Sve stavke tačke 5.6.1. programa

za I razred. Učenik/učenica se osposobljava da: – razumije i koristi pojam pjesma; – doživljava i stvara (usmene i

pisane) poetske tekstove; – uočava specifičnost jezika pjesme.

1.6.1. – Grade zvučne nizove po uzoru na

pročitane pjesme; – usmeno i pismeno stvaraju stihove

koji se glasovno podudaraju tako što ih dopunjavaju odgovarajućim stihovima;

– oblikuju nove riječi po ugledu na tekst;

– grupišu atribute oko određene riječi i tako razvijaju sposobnost razumijevanja veza između riječi;

– zapisuju parove riječi koje se glasovno podudaraju;

– glasno čitaju.

1.6.1. – pjesma

1.6.1. Muzička kultura (pjesme kao uvodna motivacija) Likovna kultura (likovnost teksta)


33


1.6.2. Proza Učenik/učenica se osposobljava da: – razumije i koristi pojmove bajka i

basna, – čita bajke i basne, – prepoznaje za bajku karakteristične

književne likove i radnju, ustaljeni početak i kraj bajke, tipične nestvarne književne likove i nestvarne događaje, pripovijedanje o davnim vremenima,

– razlikuje priče iz stvarnoga života od bajki,

– uočava osobine basne, – doživljava i razumije pisane prozne

tekstove, – stvara jednostavne tekstove po

ugledu na pročitano. 1.6.3. Drama – Sve stavke tačke 5.6.3. programa

za I razred. Učenik/učenica se osposobljava da: – razumije i koristi pojmove film i

pozorišna predstava; – uočava razliku između filma i

pozorišne predstave.

1.6.2. – Čitaju bogato ilustrovane bajke; – čitaju bajke koje već poznaju; – čitaju basne koje već poznaju; – doživljavaju i razumiju pročitane

bajke i basne; – stvaraju svoje bajke, koristeći

osnovne žanrovske elemente (ustaljeni početak i kraj, nestvarni likovi i događaji i sl.);

– kombinuju slike s riječima – izrađuju slikovnice;

– čitaju naglas; – učestvuju u dijaloškome čitanju; – čitaju u okviru vođenoga čitanja; – samostalno čitaju; – izrađuju individualne „knjige“ u

okviru radionice za pisanje. 1.6.3. – Sve stavke tačke 5.6.3. programa

za I razred; – gledaju filmove (crtane i igrane) i

prepričavaju njihovu sadržinu; – gledaju pozorišne predstave i

prepričavaju njihovu sadržinu; – uočavaju da su filmovi, odnosno

pozorišne predstave rađeni na osnovu bajke/priče, koju su slušali/slušale ili čitali/čitale.

1.6.2. – bajka – basna 1.6.3. – film – pozorišna predstava

1.6.2. Likovna kultura (crtanje) Priroda i društvo (život ljudi u prošlosti i danas) 1.6.3. Muzička kultura (zajedničko slušanje muzike: kompozicije otkrivaju različita raspoloženja, događaje, priče i bajke) Priroda i društvo (čuvanje i upotreba podataka – opisivanje različitih načina na koje se informacije danas šalju)


34

PREDLOŽENI TEKSTOVI:

Proza: La Fonten: Cvrčak i mrav Šarl Pero: Pepeljuga Šimo Ešić: Kako je procvjetala prva visibaba Narodna priča: Golub i pčela Vuk Minić: Naša velika livada Ju Sun Đin: Svitac traži prijatelja

Poezija: Dragan Radulović: Zelena pjesma Dušan Đurišić: Bakino pismo sa sela Jovo Knežević: Orah Enisa Osmančević-Ćurić: Za sretan put po dukat žut Dragan Lukić: Šuge Radomir Andrić: Tražim poštovanje Ismet Bekrić: Tri sunca Spasoje Labudović: Bura

Drama: Milutin Đuričković: Niko neće da se igra Aleksandar Popović: Pepeljuga Prijedlog djela za čitanje u nastavcima: Astrid Lindgren: Pipi Duga Čarapa (odlomci) Karlo Kolodi: Pinokio (odlomci) Johana Špiri: Hajdi (odlomci)


35

III razred Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija

I nastavna oblast: Nastava jezika 1. Učenik/učenica usvaja osnovna načela dijaloškoga sporazumijevanja.

1.1. Osposobljava se da započne razgovor i na odgovarajući način se odazove na govor drugoga.

1.2. Usvaja pravila lijepoga ponašanja i upotrebljava odgovarajuće izraze (obraćanje s poštovanjem i upotreba izraza lijepoga ophođenja).

1.3. Osposobljava se da obavi telefonski razgovor uvažavajući njegove posebnosti (da pozove nekoga i da odgovori na poziv – pozdrav, predstavljanje).

1.1. Učenici/učenice: – razgovaraju između sebe, s

nastavnikom/nastavnicom i s drugim sagovornicima/sagovornicama;

– učestvuju u igri uloga; – učestvuju u igrama za vježbanje

komunikacije. 1.2. – Vježbaju razgovor s različitim

sagovornicima/sagovornicama, vodeći računa o osnovnim načelima dijaloškoga sporazumijevanja;

– upućuju čestitke drugovima/drugaricama u školi, nastavniku/nastavnici i ostalima;

– izriču priznanje za postignute uspjehe – drugovima/drugaricama u školi, nastavniku/nastavnici, prijateljima/prijateljicama;

– učestvuju u igri uloga. 1.3. – Vježbaju razgovor preko telefona.

1.1. Priroda i društvo (zajednica – način života ljudi; drugarstvo)

1.2. Priroda i društvo (zajednica; drugarstvo) Likovna kultura (crtanje) Muzička kultura (slušanje prigodnih pjesama) 1.3. Priroda i društvo (informacije – čuvanje i upotreba: korišćenje uređaja za prijem i prijenos informacija – telefon)


36


2. Učenik/učenica upoznaje pisani jezik i upotrebljava ga u sporazumijevanju, saznavanju novog i zabavi. 2.1. Upoznaje se s pisanim tekstovima - čita ćirilične tekstove; upoznaje i usvaja latinično pismo - čita latinične tekstove. Razvija sposobnost: – tečnoga i pravilnoga, glasnoga i

tihoga čitanja štampanih i pisanih tekstova oba pisma (ćirilica i latinica),

– pravilnoga izgovaranja glasova, standardnoga naglašavanja riječi, govorne realizacije znakova interpunkcije odgovarajućom intonacijom.

2.1. Učenici/učenice: – vježbaju tečno i pravilno, glasno i

tiho čitanje štampanih i pisanih tekstova oba pisma (ćirilica i latinica);

– prilikom glasnoga čitanja vježbaju: pravilan izgovor glasova, književno naglašavanje riječi, govorno realizovanje znakova interpunkcije odgovarajućom intonacijom;

– slušaju glasno čitanje nastavnika/nastavnice i drugih učenika/učenica;

– zajednički čitaju; – samostalno čitaju; – čitaju u okviru vođenoga čitanja.

2.1. – štampana i pisana slova latinice

2.1. Muzička kultura (brojalice)


37


2.2. Upoznaje, usvaja i koristi latinično pismo. Osposobljava se da: – piše štampana i pisana slova

latinice; – piše štampana i pisana slova

ćirilice; – pravi razliku između latiničnog i

ćiriličnog pisma; – uočava razliku između

azbuke/abecede crnogorskog jezika i azbuke/abecede i njemu srodnih jezika (srpski, bosanski, hrvatski).

2.3. Razvija sposobnost samostalnoga pisanja.

2.2. – Vježbaju pisanje štampanih i

pisanih slova ćirilice; – zapisuju glasove malim i velikim

štampanim / pisanim slovima latinice u odgovarajućemu pravcu, odgovarajućega oblika i veličine;

– utvrđuju i vježbaju pravilno povezivanje pisanih slova u jednoj riječi;

– povećavaju brzinu i preciznost pisanja te ljepotu rukopisa;

– zajednički pišu. 2.3. – Vježbaju prepisujući s table/iz knjige

kraće tekstove; – vježbaju pisanje po diktatu, u skladu

s metodičkim preporukama (40 do 50 riječi, 8 do 10 rečenica);

– procjenjuju čitljivost rukopisa i pravilnost pisanja;

– upoznaju se s kompjuterskom tastaturom.

2.2. – latinica – abeceda

2.2. Matematika (oblik i veličina) Likovna kultura (crtanje, crtež)


38

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Učenik/učenica razvija vještinu slušanja/čitanja i analize kraćih i neumjetničkih tekstova prilagođenih uzrastu; stvara slične tekstove. 3.1. Razvija vještinu slušanja, glasnog i tihog čitanja, razumijevanja i analize jednostavnih neumjetničkih tekstova i tekstova o aktuelnim, zanimljivim pitanjima vezanim za upoznavanje okoline (mogu biti i ekranizovani): – predstavljanje i opis osobe, njezina

života i rada; – opis prostora, građevine; – opis puta od kuće do škole; – opis životinja; – opis predmeta i sl. Razumije takve tekstove i osposobljava se da: – poznaje sve stavke tačke 3.1. programa

za II razred, – uz upotrebu teksta zapiše odgovore na

nastavnikova/nastavničina pitanja o važnim podacima,

– uoči ključne pojmove i s njima povezane važne podatke u tekstu,

– dopuni tekst odgovarajućim podacima, – uoči razliku između prvobitnog i

izmijenjenog teksta, – sam/sama stvara kraće tekstove.

3.1. Učenici/učenice: – sve stavke tačke 3.1. programa za II

razred; – nakon čitanja/slušanja/gledanja

teksta pišu kratak i jednostavan sličan tekst, npr. opis;

– zapisuju odgovore na nastavnikova/nastavničina pitanja o sebi, svojoj okolini, tj. o onome što su viđeli/doživjeli/čuli, o onome o čemu su čitali (na taj način sami/same stvaraju kraće tekstove);

– čitaju naglas; – izrađuju individualne „knjige“ u

okviru radionice za pisanje.

3.1. Priroda i društvo (zajednica, način života ljudi, živi svijet mojega mjesta, važne zgrade u mjestu)


39


3.2. Razvija sposobnost da govori pred odjeljenjem s unaprijed pripremljenom zadatom temom (uz pomoć nastavnikovih/nastavničinih pitanja ili slikovnoga materijala); razvija sposobnost opisivanja, pričanja i prepričavanja. 3.3. Razvija sposobnost glasnog i tihog čitanja i razumijevanja pozdrava, čestitki, pohvala, pozivnica i sl. i samostalnog stvaranja slčnih. Osposobljava se da: – u tekstu prepozna onoga ko piše i

onoga kome je tekst upućen (razlikuje pošiljaoca od primaoca);

– prepozna namjeru onoga ko piše – uoči osnovne podatke u tekstu, – razumije kojim povodom se pišu

pozdravi, čestitke, pohvale i pozivnice;

3.2. Govore po ugledu na tekstove i pomoću ponuđenih izraza: – opisuju

osobu/životinju/predmet/prostor/zgradu i objašnjavaju svoj izbor,

– govore o svojoj „radnoj“ sedmici, radnoj sedmici svojih roditelja,

– opisuju put od kuće do škole/igrališta i sl. i procjenjuju bezbjednost toga puta u pogledu saobraćaja ili nekih drugih okolnosti,

– govore o ličnom doživljaju/događaju koji su čuli i kazuju svoje mišljenje,

– govore o svojim planovima.

3.3. – Zapisuju odgovore na pitanja o

pošiljaocu i primaocu i o najznačajnijim podacima;

– kažu zašto pošiljalac šalje primaocu tekst;

– kažu kad je (kojom prilikom) tekst napisan i kad (u kojim prilikama) šaljemo slične tekstove;

– iskazuju mišljenje o tome kako će odgovoriti onaj/ona kome/kojoj je tekst upućen;

– razgovaraju o njegovu spoljašnjemu obliku (i slikovnome dijelu, ukoliko ga ima);

3.3. – pozdrav – čestitka – pohvala – pozivnica

3.3. Priroda i društvo (živi svijet moga mjesta, važne zgrade u mjestu, rad i slobodne aktivnosti, saobraćaj u mjestu) Likovna kultura (odgovarajući crteži i slike)


40


– pravi razliku između pozdrava,

čestitke, pohvale i pozivnice; – samostalno ili po ugledu na

određeni tekst piše jednostavan pozdrav na razglednici, piše čestitku ili pozivnicu;

– razumije da tekst treba da bude jasno i čitljivo napisan, jezički pravilan i estetski uređen.

3.4. Razumije, koristi i u tekstu uočava: – izjavnu, upitnu i uzvičnu rečenicu; – glavne riječi u rečenici: radnju i

vršioca radnje – imena stvari, bića i pojava –

imenice (zajedničke i vlastite); – riječi koje označavaju osobine

predmeta i bića; riječi koje označavaju radnju.

– pričaju o svojim iskustvima u

pisanju sličnih tekstova; – u vrijeme određenih praznika, izleta,

priredbi i sl. sami/same pišu slične tekstove po ugledu na one koje su čitali/čitale;

– tokom pisanja vode računa o čitljivosti, estetici i pravilnosti pisanja.

3.4. – Uočavaju i izdvajaju navedene

gramatičke pojmove u tekstovima; – navedene gramatičke pojmove

razvrstavaju u tabele; – oko određenoga pojma grupišu

riječi koje označavaju osobinu; – govore i pišu rečenice koristeći

navedene gramatičke pojmove.

3.4. – izjavna, upitna i uzvična rečenica – radnja i vršilac radnje – imenice (zajedničke i vlastite) – riječi koje označavaju osobine

predmeta i bića – riječi koje označavaju radnju

3.4. Priroda i društvo (praznici i svečanosti) Likovna kultura (crtanje) Muzička kultura (pjesme kao uvodna motivacija)


41

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija 4. Učenik/učenica razvija govorne sposobnosti i pravilan izgovor; razvija logičko mišljenje i zaključivanje; ovladava pravopisnim znanjima. 4.1. Usvaja i koristi nove izraze: – uočava riječi suprotnoga i sličnog

značenja; – sposoban je da od imenica i glagola

napravi nove riječi, tj. glagolske imenice i pridjeve.

4.2. Uočava i kazuje međusobne odnose posmatranih bića/predmeta. 4.3. Uočava i kazuje vremenske relacije vezane za konkretan događaj. 4.4. Razvija sposobnost razgovjetnoga i prirodnog govora i postepeno se navikava na pravilan izgovor. 4.5. Upoznaje i primjenjuje osnovna pravopisna pravila. Pravilno piše: – veliko početno slovo u višečlanim

nazivima gradova i sela, – nazive stanovnika/stanovnica

gradova i sela, – veliko početno slovo u nazivima

planina, rijeka i potoka (svoje mjesto i okolina),

– dvotačku i zarez u nabrajanju.

4.1. Učenici/učenice: – bogate rječnik; – traže riječi suprotnoga i sličnog

značenja; – po analogiji grade imenice od glagola; – po analogiji grade pridjeve od imenica

(drvo – drven, platno – platnen...). 4.2. Sve stavke tačke 4.2. programa za II

razred. 4.3. Sve stavke tačke 4.3. programa za II

razred. 4.5. – Izrađuju individualne „knjige“ u okviru

radionice za pisanje; – pišu po diktatu (kontrolni diktat,

autodiktat, diktat s ispravljanjem grešaka, diktat za uvježbavanje);

– ostali oblici pisanja.

4.5. – dvotačka – zarez


42

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 4.6. Uočava različite mogućnosti sporazumijevanja u okruženju, jezičkoj sredini; – razumije i koristi pojam standardni

jezik; – prepoznaje standardne i

nestandardne izraze u svakodnevnoj komunikaciji.

4.6. – Navode nazive jezika kojima govore

ljudi iz njihove sredine (ukoliko ih ima);

– učenici/učenice čiji je maternji jezik neki od stranih jezika, drugovima/drugaricama iz odjeljenja predstavljaju svoj jezik, kazuju đe, kad i s kim govore tim jezikom;

– razgovaraju o tome da li kod kuće/s prijateljima/prijateljicama govore onako kako se govori u školi/na televiziji/na radiju;

– navode nekoliko lokalnih izraza i traže njima odgovarajuće standardne oblike;

– razmišljaju i razgovaraju o tome kako bi bilo kad bi: a) sa roditeljima /bratom/sestrom/prijateljima/prijateljicama razgovarali/razgovarale samo standardnim jezikom; b) na televiziji/radiju govorili/govorile lokalnim dijalektom.

4.6. – standardni jezik

4.6. Priroda i društvo (moja okolina)


43


II nastavna oblast: Nastava književnosti 1. Učenik/učenica razvija sposobnost slušanja i čitanja, doživljavanja i razgovora o umjetničkim tekstovima, prilagođenim uzrastu; razvija sposobnost stvaranja sličnih tesktova. 1.1. Razvija sposobnost slušanja umjetničkoga teksta, praćenja lutkarske predstave i filma; nakon slušanja umije da dopuni tekst likovima iz mašte i poveže ga sa svojim iskustvom. 1.2. Razvija sposobnost čitanja umjetničkih tekstova i uočava karakteristične djelove teksta.

1.1. Učenici/učenice: – sluša umjetnički tekst/gleda

pozorišnu predstavu, film; – nakon slušanja/gledanja dopunjava

tekst novim likovima i događajima. 1.2. – Tiho i glasno čitaju nepoznati

umjetnički tekst; – tiho i glasno čitaju duže tekstove; – slušaju glasno čitanje

nastavnika/nastavnice; – slušaju čitanje u nastavcima; – čitaju u okviru vođenoga čitanja.

1.1. Priroda i društvo (informacije – čuvanje i upotreba: korišćenje uređaja za prijem i prijenos informacija – radio, TV)


44


1.3. Razvija sposobnost razumijevanja i doživljavanja umjetničkoga teksta i osposobljava se da: – uočava književne likove; – poistovjećuje se s književnim likom; – razumije ugao posmatranja jednoga

književnog lika; – razumije motive za ponašanje

književnih likova; – zamisli mjesto radnje tako što

povezuje tekst sa slikama i prostorima koje zna iz svakodnevnoga života i iz umjetnosti (književnost, likovna umjetnost, film...);

– utvrđuje vrijeme događanja radnje prepoznavanjem posrednih tekstualnih signala (kočija, zlatnik…);

– razvija razumijevanje uzročno-posljedičnoga slijeda događaja;

– uočava razliku između radnje u svijetu nerealne radnje i realnoga svijeta.


reagovanja na literaturu (rade mural, prave mapu priče, izrađuju reklamu za priču, plakat, mjesto radnje priče, likove, oglas za novine o priči, kviz s pitanjima o sadržini priče, slikaju ključna mjesta iz priče, opisuju najzabavniji, najuzbudljiviji dio priče, prave scenario...).

1.3. Priroda i društvo (bilo je nekad) Likovna kultura (prostor i oblikovanje prostora)


45

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacija 1.4. Razvija sposobnost govornoga stvaranja umjetničkih tekstova i osposobljava se da: – stvara nove priče koristeći poseban

način govora (ton bajke); – poistovjeti se s jednim od književnih

likova; – govori o književnim likovima i pri tome

uzima u obzir podatke iz umjetničkoga teksta.

1.5. Razvija sposobnost pismenoga stvaranja i interpretacije umjetničkih tekstova: – razvija sposobnost da razlikuje dvije

vrste pisanja: pisanje o realnom svijetu i pisanje o nerealnom svijetu;

– razvija sposobnost pisanoga izražavanja sadržine teksta.

1.4. – Govore o ośećanjima i

raspoloženjima književnih likova i to potkrepljuju podacima iz teksta;

– govore o mjestu i vremenu radnje; – sažeto prepričavaju događaje iz

teksta; – odgovaraju na pitanja zašto se što

dogodilo i kakve je imalo posljedice; – pričaju o nerealnom svijetu; – posebno intoniranim govorom

podražavaju likove; – izražajno recituju pjesmu koju su

naučili/naučile napamet. 1.5. – Pišu o svijetu iz mašte poistovjećujući

se s likom iz svoje priče, dajući mu svoje osobine (na taj način shvataju da književnost govori o onome što je učenicima/učenicama blisko i važno);

– pišu o emocijama i osobinama likova; – pojašnjavaju razloge ponašanja svojih

književnih likova; – pišu o mjestu događanja radnje; – pišu o dvjema različitim tekstualnim

stvarnostima: jednoj koja počiva na događajima iz prošlosti (nekad – bajka) i drugoj čija su događanja smještena u sadašnjost (sad – aktuelan događaj);


1.4. Priroda i društvo (orijentacija u vremenu) 1.5. Priroda i društvo (živi svijet)


46

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.6. Književne vrste –slušanjem i čitanjem umjetničkih tekstova učenik/učenica stiče literarno-estetska iskustva; osposobljava se da doživljava, razumije i stvara umjetničke tekstove u skladu s uzrastom. 1.6.1. Poezija – Sve stavke tačke 5.6.1. programa

za II razred. – razumije i koristi pojam narodna

pjesma; – razumije i koristi pojam umjetnička

pjesma; – prepoznaje i po završetku slušanja

može da ponovi riječi koje se rimuju;

– prepoznaje osnovno ośećanje u pjesmi;

– uočava grafičku oblikovanost poetskoga teksta;

– osposobljava se da usmeno stvara i interpretira poetske tekstove;

– osposobljava se da stvara i interpretira pisane poetske tekstove;

– osposobljava se da prepoznavanjem poruke izrazi razumijevanje tematike.

1.6.1. – Sami stvaraju pjesme; stvaraju

nizove sinonima; riječi grade po ugledu na dati tekst i oblikuju tekst koji sadrži nove složenice;

– stihove dopunjavaju riječima koje se rimuju;

– zapisuju asocijacije koje se odnose na pojedine riječi;

– učestvuju u igrama i aktivnostima za razvijanje čitalačke motivacije;

– čitaju naglas; – čitaju samostalno; – izrađuju individualne „knjige“ u

okviru radionice za pisanje; – učestvuju u projektnom radu.

1.6.1. – narodna pjesma – umjetnička pjesma

1.6.1. Muzička kultura (pjesme kao uvodna motivacija) Likovna kultura (likovnost teksta)


47


1.6.2. Proza – koristi i razumije pojmove: književni

lik, narodna priča, umjetnička priča; – prepoznaje razliku između bajke i

realističke priče, u kojoj je književni svijet sličan svijetu u kojem živimo;

– uočava granicu između realnoga svijeta, opisanog u priči, i nerealnog svijeta, opisanog u bajci;

– razvija sposobnost usmenog oblikovanja priče, tj. teksta čiji je sadržaj ograničen zakonitostima stvarnoga života;

– razvija sposobnost pismenoga stvaranja proznih tekstova.

1.6.2. – Čitaju i slušaju bajke i pripovijetke; – usmeno oblikuju svoje bajke od više

poznatih bajki; – pišu bajke uvažavajući njihovu

strukturu (početak, kraj, likovi…); – pišu priču s temom iz stvarnoga

života; – čitaju iznoseći predviđanja u odnosu

na dalji tekst; – učestvuju u dijaloškome čitanju; – učestvuju u različitim aktivnostima

reagovanja na literaturu; – izrađuju individualne „knjige“ u

okviru radionice za pisanje; – učestvuju u projektnom radu; – učestvuju u igrama i aktivnostima za

razvijanje čitalačke motivacije.

1.6.2. – književni lik – narodna priča – umjetnička priča

1.6.2. Likovna kultura (likovnost teksta) Priroda i društvo (orijentacija u vremenu)


48

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.6.3. Drama Osposobljava se da: – upoređuje karakteristike proznoga i

dramskoga teksta, – prepoznaje glavne likove, – upoznaje i doživljava mjesto

događanja radnje i druge osnovne elemente dramskoga teksta,

– razumije događaje u dramskome tekstu i njegovu poruku,

– razlikuje lik i njegov dramski govor, – neposredno nakon čitanja ili

gledanja pozorišne / lutkarske predstave izražava svoje shvatanje teksta,

– razumije i koristi pojmove igrani film i crtani film,

– uočava razlike između crtanoga i igranoga filma.

1.6.3. – Gledaju pozorišnu i lutkarsku

predstavu; – upoređuju bajku i pozorišnu

predstavu rađenu po bajci; – čitaju tekst i gledaju crtani film / film

snimljen po tome književnom djelu; – gledaju crtane filmove i prepričavaju

njihovu sadržinu; – u odjeljenju izvode dramski tekst; – samostalno čitaju kraći tekst – za

svaki dramski lik biraju odgovarajući glas, mijenjajući ga u skladu s različitim osobinama likova;

– pišu kratke dijaloge po uzoru na dramske prizore (lik, govor lika, uputstva za izvođenje);

– djelove proznih tekstova pretvaraju u dramske tekstove (dramatizacija);

– učestvuju u projektnom radu; – izrađuju lutke.

1.6.3. – glumac/glumica – pozornica – crtani film – igrani film

1.6.3. Muzička kultura Likovna kultura (oblikovanje) Fizičko vaspitanje (ritmika i ples) Priroda i društvo (informacije – čuvanje i upotreba, zvuk, obrada materijala)


49

PREDLOŽENI TEKSTOVI: Proza: Ezop: Dječak lažljivac Hans Kristijan Andersen: Ružno pače Dragan Lukić: Jabuka Grigor Vitez: Ogledalce Branko Ćopić: Sunčev pjevač Narodna basna: Gavran i lisica Narodna pripovijetka: Sedam prutova Narodna priča: Đe pojedeš, tu ne ukradi Narodna priča: Pošto, Vlaše, vaša kikoš Florans Kadije: Ko je Loret

Poezija: Dragan Radulović: Ja ne volim da sam sam Vojislav Vulanović: Niko ne može Velimir Milošević: Djeca su vojska najjača Luko Paljetak: Kesteni Dragan Kulidžan: Srnin potočić Federiko Garsija Lorka: Jesenje veče Ismet Bekrić: Dječakova sreća Branko Banjević: Boka; Pjesma Narodna lirska pjesma: Majka Jova u ruži rodila

Drama: Ljubiša Đokić: Djevojčica i mrak Đorđina Radivojević: Cirkuske vještine Prijedlog djela za čitanje u nastavcima: Džejms Beri: Petar Pan u Kensingtonskom parku (odlomci) Kornej Čukovski: Doktor Joj-boli (odlomci) Alan Aleksander Milne: Medvjed Pu (odlomci) Astrid Lindgren: Vragolan sa krova (odlomci)

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (I CIKLUS)

50

5. DIDAKTIČKE PREPORUKE (I CIKLUS) 1. Nastava predmeta Crnogorski jezik i književnost u prvom ciklusu osmišljena je u skladu s uvjerenjem da se sposobnost sporazumijevanja razvija uporedo s razvojem mišljenja i sticanjem znanja. Učenici/učenice uče da koriste tekstove u različitim okolnostima i u različite svrhe (za sporazumijevanje, učenje, razmišljanje, stvaranje, razonodu, poboljšanje kvaliteta života), pri čemu se primjenjuju kako tradicionalni, tako i neki novi pristupi sticanja znanja i vještina. Nastavnik/nastavnica fleksibilno kombinuje dva pristupa: govor i slušanje u prikladno odabranim i zanimljivim situacijama i sistematsko upoznavanje i učenje čitanja i pisanja. Četiri aktivnosti sporazumijevanja (govor, slušanje, čitanje i pisanje) funkcionalno se prepliću: u početku ima više govora i slušanja, a kasnije početnoga čitanja i pisanja. Odgovarajuće su zastupljeni i neumjetnički i umjetnički tekstovi. 2. Sporazumijevanje pomoću riječi odvija se na slušnom i/ili vidnom nivou i uvijek ga povezujemo s neverbalnim sporazumijevanjem: slika/crtež, muzika/pokret. Kasnije se uključuje i kompjutersko opismenjavanje. Predmet Crnogorski jezik i književnost, u pogledu svojih sadržaja i didaktičkoga načela razvijanja četiri aktivnosti sporazumijevanja, tijesno je povezan s drugim nastavnim predmetima: Priroda i društvo, Likovna i Muzička kultura, Matematika. Ciljevi ovoga predmeta nalažu potrebu korišćenja biblioteke i podsticanja informatičke pismenosti. Prilikom razumijevanja i stvaranja neumjetničkih tekstova u funkcionalnim okolnostima nastavu je moguće prožimati sadržajima predmeta Priroda i društvo, kakvi su npr. čuvanje okoline, saobraćaj, briga o tjelesnome i duševnom zdravlju i slično. 3. Pri izboru didaktičkih oblika i metoda za razvijanje sposobnosti sporazumijevanja, saznajnih i stvaralačkih sposobnosti nastavnik/nastavnica uzima u obzir aktivnosti i ciljeve koje treba realizovati, ali i individualne osobine učenika/učenice, vodeći računa i o posebnostima pripadnika/pripadnica naroda, odnosno nacionalnih ili etničkih grupa (npr. izbor ličnih imena u didaktičkim igrama i sl.). Tako se, recimo, za shvatanje funkcije i značaja sporazumijevanja riječima preporučuju različite didaktičke igre, a za sistematsko početno opismenjavanje kombinovanje frontalnoga rada s različitim oblicima rada u grupi i individualnoga rada. Povezivanje četiri aktivnosti sporazumijevanja najuspješnije se ostvaruje u okviru različitih oblika zajedničkog učenja. Treba nastojati da prostorna organizacija učionice, raspored nastavnog gradiva, metode i cjelokupna atmosfera u odjeljenju budu osmišljeni na način koji će učenike/učenice, različite u pogledu predznanja i sposobnosti, hrabriti i podsticati da napreduju. I da sve zajedno omogući realizaciju nastavnoga procesa usmjerenoga na dijete.


51

4. Početno čitanje i pisanje

U procesu usvajanja vještina čitanja i pisanja dijete prolazi kroz nekoliko faza, tokom kojih koristi različite strategije: a) slikovnoj (piktografskoj) fazi dijete prepoznaje i koristi pisanu poruku kao sliku; u tom periodu ono postaje svjesno funkcije čitanja i

pisanja, pokušava spontano da piše i čita i razvija različite pretčitalačke vještine i vještine koje prethode pisanju; b) u azbučnoj (alfabetskoj) fazi dijete se sistematski opismenjava (upoznaje odnos glas : slovo i obrnuto, uočava njihov redosljed,

povezuje glasove / slova u riječi, povezuje riječi u rečenicu i rečenice u tekst); c) u pravopisnoj (ortografskoj) fazi dijete postaje sposobno da odmah prepozna djelove riječi ili cijele riječi, što mu omogućava

momentalno razumijevanje pročitanoga ili zapisanoga. Prema savremenim definicijama, čitanje nije samo sposobnost brze i tačne transformacije slova u glasove, već i uporedno građenje značenja pročitanoga. Riječ je o procesu u kojem se povezuje predznanje čitaoca, informacija pismenog obavještenja i kontekst situacije u kojoj se čita. S obzirom na različitosti u individualnome razvoju, interesovanjima i podsticaju koji dobijaju iz svojeg okruženja, kod učenika/učenica se navedene faze vremenski različito realizuju. Zato ne treba nastojati da svi/sve učenici/učenice istovremeno savladaju navedene faze, već treba omogućiti da se svako razvija u skladu sa sopstvenim sposobnostima. U tom smislu nastava početnog opismenjavanja traje čitavo trogodište. U prvom razredu učenici/učenice uglavnom slušaju i govore, počinju istraživati i spoznavati mogućnosti pisanoga sporazumijevanja. Jedan od činilaca koji su od presudnoga značaja za razvoj kasnije čitalačke sposobnosti jeste redovno slušanje glasno čitanih ili pripovijedanih tekstova, o kojima nastavnik/nastavnica razgovara s učenicima/učenicama i o kojima zajednički raspravljaju. To znači da u prvom razredu nema sistematskog opismenjavanja niti učenici/učenice treba da nauče da čitaju i pišu, što jasno proizilazi iz ciljeva navedenih u predmetnom programu. U okviru aktivnosti spontanoga pisanja i čitanja učenici/učenice otkrivaju funkciju i značaj pisanoga sporazumijevanja i istražuju odnose između usmenih i pisanih obavještenja. Kod jednostavnoga pisanja najvažnije je motivisati učenike/učenice da svoje misli, ośećanja i saznanja prenesu u pisanome obliku, pri čemu mogu koristiti različite nekonvencionalne načine pisanja (pojedina slova, crtež i sl.). Ti zapisi učenicima/učenicama nude mogućnost razmišljanja i razgovora o sistemu pisanja u različitim oblicima rada (rad u paru – iskusniji/iskusnija učenik/učenica pomaže manje iskusnome/iskusnoj, zajedničko pisanje – grupa, odjeljenje i sl.). Nastavnik/nastavnica djeluje kao posrednik, podstiče znatiželju i aktivnost učenika/učenica, pomažući im na taj način da razvijaju svoje pojmovno znanje i bogate fond riječi.


52

Važan dio pripreme za početno pisanje, osim orijentacije u prostoru, na tijelu i na papiru, jesu grafomotoričke vježbe. Uz njihovu pomoć učenici/učenice savladavaju određene elemente slova, vježbaju motoriku ruke, uče da koriste pribor za pisanje, vježbaju pravilno držanje tijela i ruke i otklanjaju, odnosno smanjuju eventualne razvojne zaostatke na grafomotoričkom polju, uključujući i različite oblike disgrafije. Grafomotoričke vježbe, koje se sistematski izvode u prvome razredu, a po potrebi uz igru i u drugom i trećem, razvijaju vještine neophodne za pisanje slova (crtanje lukova, raznih kosih crta, krivulja, vodoravnih i uspravnih crta, njihovo povezivanje i sl.). Učenici/učenice upoznaju štampane riječi – nazive predmeta i stvari koje svakodnevno upotrebljavaju, ukoliko znaju pišu i čitaju svoje ime, imena drugova/drugarica iz odjeljenja, predmeta koji se nalaze u učionici i sl. Te riječi čitaju s nastavnikom/nastavnicom, razvrstavaju ih i sređuju, postaju svjesni njihove dužine, označavaju ih tačkama, crtama, prepoznaju početni i završni glas/slovo. Kroz igru vježbaju azbučno načelo (povezivanje glasa i slova) i razvijaju glasovnu ośetljivost (uočavanje redosljeda glasova / slova u riječi). U drugom razredu naglasak je na sistematskom opismenjavanju, kroz koje moraju proći svi/sve učenici/učenice. S obzirom na to da je pravopis crnogorskoga jezika fonetski, preporučujemo analitičko-sintetičku metodu s elementima globalne metode. Zbog različitoga predznanja učenika/učenica faza sistematskog opismenjavanja ne traje jednako za sve. Za one koji/koje imaju više predznanja iz oblasti čitanja i pisanja ili koji usljed većih sposobnosti brže napreduju, nastavu opismenjavanja individualizujemo uz pomoć aktivnosti samostalnoga rada (rad na slovarici, odgovarajuće igre, jednostavno pisanje i sl.). Nastavnik/nastavnica treba da postigne ravnotežu između direktnoga podučavanja (objašnjavanje, demonstracija, savladavanje oblika slova itd.) i aktivnosti čitanja i pisanja vezanih tekstova, organizovanih u funkcionalnim okolnostima. U drugome razredu sistematski se obrađuju velika i mala štampana i pisana slova. U toj je fazi učenja čitanja i pisanja učenicima/učenicama potrebno mnogo podrške i podsticaja, jer je ona za njih najnapornija i najmanje privlačna. U trećem razredu naglasak je na utvrđivanju, tj. automatizaciji tehnike čitanja i pisanja ćiriličnoga pisma i savladavanju latiničnoga pisma. Ovladavanje tehnikom čitanja i pisanja olakšava učenicima/učenicama brže i lakše razumijevanje onoga što čitaju, otvarajući im put ka stvaralaštvu i, ujedno, omogućavajući im da se upoznaju s načinima efikasnoga pismenoga sporazumijevanja. U okviru opismenjavanja u drugom i trećem razredu učenici/učenice pišu diktate, prepisuju s table/iz knjige i sl. Ti se radovi ne rade da bi ih nastavnik/nastavnica ocijenio/ocijenila, već da bi učenici/učenice vježbali/vježbale i sami/samee, ili uz pomoć nastavnika/nastavnice, uočavali/uočavale i ispravljali/ispravljale svoje greške. Sadržinu diktata ili teksta koji se prepisuje trebalo bi unaprijed objasniti. 5. Ulaskom u svijet čitanja i pisanja učenici/učenice obavljaju i druge aktivnosti: razgovaraju tokom različitih oblika saradničkog učenja; percipiraju (slušaju, čitaju, gledaju), analiziraju i stvaraju neumjetničke tekstove; percipiraju, interpretiraju i stvaraju umjetničke tekstove;


53

razvijaju sposobnosti logičkoga mišljenja, imenovanja, pripovjedačku sposobnost i sposobnost pravilnog izgovora, ovladavaju osnovnim pravopisnim znanjima. 6. Važna je aktivnost i razgovor s drugovima/drugaricama iz odjeljenja, nastavnikom/nastavnicom i drugim sagovornicima/sagovornicama. Učenici/učenice se među sobom veoma razlikuju, pa se i proces izgrađivanja povjerenja prema novoj sredini i razvoja spremnosti za razgovor odvija postepeno i kod svakoga različito. Sistematski upoznaju i usvajaju osnovna načela dijaloškoga sporazumijevanja i primjenjuju ih u razgovorima i u igri uloga. Tako razvijaju sposobnost vođenja uljudnoga i strpljivog razgovora, što je jedan od suštinski važnih činilaca socijalizacije i zajedničkoga učenja. 7. Neposredno, ili posredstvom medija, učenici/učenice čitaju/slušaju kraće, njihovim saznajnim i sposobnostima sporazumijevanja, iskustvima i interesovanju prilagođene neumjetničke tekstove, čija je sadržina povezana s upoznavanjem okoline. Rad na neumjetničkim tekstovima može obuhvatati sljedeće aktivnosti: a) prije slušanja / čitanja učenici/učenice:

– uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć priśećaju se onoga što već znaju o određenoj temi i vrsti teksta (time se pobuđuju njihova očekivanja),

– pokušavaju da objasne značenje onih riječi iz teksta za koje nastavnik/nastavnica pretpostavlja da su im nepoznate ili su poznate samo manjem broju učenika/učenica (na taj način olakšava se razumijevanje nepoznatoga teksta);

b) tokom slušanja/čitanja učenici/učenice: – pažljivo prate, – poštuju unaprijed dogovorena pravila (ne prave buku igranjem, govorom, smijehom, kretanjem...), – u drugom razredu čitaju naglas, u trećem razredu čitaju prvo tiho, pa glasno; svaki tekst čitaju bar po dva puta;

c) poslije slušanja/čitanja učenici/učenice: – rješavaju zadatke kojima se provjerava njihovo razumijevanje teksta i prepoznavanje okolnosti u kojima je napisan (pitanja,

različite aktivnosti reagovanja na pročitano), – izražavaju svoje mišljenje o tekstu i pokušavaju ga objasniti (argumentovati), – sami/same stvaraju sličan tekst uz pomoć nastavnikovih/nastavničinih pitanja, pomoću ilustrovanoga gradiva, po zapisanome

uzorku i sl. Tako se navikavaju na kritičko prihvatanje neumjetničkih tekstova i shvataju da je stvaranje teksta aktivnost za koju je potrebna priprema. 8. Pošto mogućnost prihvatanja i stvaranja tekstova zavisi, prije svega, od jezičke sposobnosti i sposobnosti logičkoga mišljenja, učenici/učenice i kroz lične aktivnosti (vježbu) u okviru različitih oblika rada sistematski bogate fond riječi i razvijaju sposobnost


54

prepoznavanja i izražavanja jednostavnih odnosa (npr. količinski, prostorni, vremenski), eliminišu najčešće gramatičke greške i upoznaju i usvajaju osnovna pravila pisanja i standardnoga govora. Upućujući učenike/učenice na razlike između standardnoga jezika i lokalnih govora, nastavnik/nastavnica treba da pomogne razvijanju njihove svijesti o primjerenosti upotrebe standardnoga jezika i nestandardnih oblika u jeziku u određenim govornim situacijama. Pritom se mora voditi računa da se kod učenika/učenica ne izazove niti podstakne ośećanje stida zbog upotrebe lokalnoga govora, kao ni želja da se taj govor napusti i u domaćoj sredini. 9. Nastava književnosti temelji se na teoriji recepcije i komunikacijskom pristupu u nastavi ove oblasti. To znači da se u središtu školskoga čitanja nalazi umjetnički tekst i učenik/učenica. Prilikom čitanja nastavnik/nastavnica treba da omogući razumijevanje teme i sadržine teksta. Čitanje umjetničkih tekstova u školi u načelu nije povezano s tematikom drugih predmeta, već se učenicima/učenicama nastoji ponuditi mogućnost autentičnoga literarno-estetskog doživljaja. Da bi taj doživljaj bio što snažniji, potrebno je učenika/učenicu motivisati za čitanje, a potom njegovo/njeno reagovanje na pročitani tekst usmjeriti ka stvaranju sopstvenoga. U cijelome procesu treba podsticati stvaralaštvo, a prilikom reagovanja učenika/učenica na sadržinu tekstova imati u vidu individualne razlike (lični doživljaj) i uvažavati ih. Školska interpretacija umjetničkoga teksta može se izvoditi prema postupku koji je preporučen kao model za razvijanje čitalačkih sposobnosti. Nivoi toga postupka jesu: − uvodna motivacija; − najava teksta i interpretativno čitanje; − tiho/glasno čitanje; − izražavanje doživljenoga, analiza, sinteza i vrednovanje; − ponovno čitanje i novi zadaci. Kvalitetan dodir s književnošću u prvome ciklusu veoma je važan. Prije svega, treba povesti računa o uvodnome podsticaju – motivaciji. Motivacija može biti emocionalna (podstiču se emocije koje će se kasnije povezati s tekstom) i predstavna (podstiču se misaone predstave i izazivaju asocijacije). Kad govorimo o konkretnim oblicima uvodne motivacije, potrebno je naglasiti upotrebljivost maštovitih jezičkih igara (izmjena riječi, podsticanje predstava, oblikovanje priča, tekstualnih uzoraka i sl.). Pored jezičkih, korisni su i nejezički podsticaji (muzika, slika/crtež, pokret). U okviru nastave književnosti u ovom periodu aktivnostima percepcije (čitanje i slušanje) poklanja se više pažnje nego aktivnostima stvaranja (govor i pisanje). Među aktivnostima percepcije zastupljenije je slušanje, zato što učenici/učenice još uvijek ne čitaju samostalno. Oni/one slušaju nastavnikovo/nastavničino pripovijedanje/čitanje, gledaju lutkarske predstave, đečije i crtane filmove. Stvaranje sopstvenoga teksta u okviru nastave književnosti prvenstveno je u funkciji izražavanja literarno-estetskog doživljaja i produbljivanja kontakta s književnošću.


55

Samostalno čitanje literature aktivnost je s kojom se počinje kad je čitalačka sposobnost đeteta već automatizovana, a to se ne dešava kod svih u isto vrijeme. U početku samostalno čitaju tekstove koji su im poznati. Svi književnoumjetnički tekstovi u prvom ciklusu samo su predloženi. Nastavnik/nastavnica može izabrati neki drugi književnoumjetnički tekst i u izbor uključiti učenike/učenice. Pritom treba da vodi računa o umjetničkim vrijednostima odabranoga teksta, njegovoj prilagođenosti uzrastu, proporcionalnom odnosu rodova i vrsta, odnosno o ciljevima i standardima nastave. Za svoj izbor nastavnik/nastavnica treba da ima odgovarajuće argumente. Školsko čitanje/pripovijedanje književnoumjetničkih tekstova u tijesnoj je vezi sa: − čitanjem u krugu porodice, tokom kojega roditelji čitaju đeci i sa đecom; za dijete je to posebno prijatan doživljaj; na taj način ono stiče

prva čitalačka iskustva. U čitanje se uključuje postepeno, u početku „čita“ samo naslove ili neke dobro poznate tekstove; − čitanjem u nastavcima – nastavnik/nastavnica učenicima/učenicama čita u nastavcima bajku, prilagođenu njihovu uzrastu i zanimljivu,

ali previše dugu da bi je mogli/mogle sami/same pročitati; − metodom ostavi sve i čitaj – vrijeme tokom kojega svi u odjeljenju čitaju (i nastavnik/nastavnica i učenici/učenice) – dogovor se može

proširiti na više odjeljenja i nastavnika/nastavnica, ali i na čitavu školu, pa i na upravu škole. Tom aktivnošću učenicima/učenicama se predočava važnost čitanja, stiču se čitalačke navike i omogućava prijatan doživljaj. Nastavnik/nastavnica glasno čita učenicima/učenicama tekst koji su oni izabrali; to mogu biti više puta čitane, ali i sasvim nove priče. Ukoliko učenici/učenice to žele, ne treba im uskratiti čitanje iste priče nekoliko puta, jer oni na taj način zadovoljavaju potrebu za sigurnošću i želju za ponovnim slušanjem nekih sadržaja.

Zajedničko, samostalno, vođeno i glasno čitanje, kao i različiti oblici pisanja (radionica za pisanje, zajedničko i samostalno pisanje), postupci su koji omogućavaju individualizaciju nastave početnoga čitanja i pisanja i sistematsko sticanje čitalačkih vještina.1 U skladu s prethodno rečenim jasno je da učenici/učenice drugoga razreda ne mogu sami/same čitati djela predložena za čitanje u nastavcima. Ta im djela, kako smo već naveli, čita nastavnik/nastavnica, upravo onako kako je napisano – u nastavcima. U tome mu/joj mogu pomoći roditelji. Takođe, nastavnik/nastavnica i učenici/učenice mogu odlučiti da tokom godine pročitaju samo jedno od tri ponuđena djela i na njemu ostvare obavezne ciljeve. Tako je i u III razredu, samo što su učenici/učenice na tome uzrastu osposobljeniji za samostalno čitanje, pa se može kombinovati samostalno čitanje s čitanjem u nastavcima. U tim dvama razredima ostavljena je mogućnost da se čitaju odlomci djela. Međutim, preporučujemo da se bar jedno djelo pročita u cjelini.

1 Navedeni postupci opisani su u metodikama Programa Korak po korak: Walsh Burke Kate (2001): Kreiranje vaspitno-obrazovnog procesa u kojem dijete ima centralnu ulogu (6 i 7 godina), PCCG, Podgorica; Walsh Burke Kate (2000): Kreiranje vaspitno-obrazovnog procesa u kojem dijete ima centralnu ulogu (8 do 10 godina), PCCG, Podgorica.


56

6. STANDARDI ZNANJA 6.1. NASTAVA JEZIKA 1. Učenik/učenica učestvuje u direktnom ili telefonskom razgovoru i zna da:

– počne i završi direktni ili telefonski razgovor; – na odgovarajući način odazove se na govor drugoga, tj. na telefonski poziv; – odabere odgovarajući odgovor i pozdrav (uključujući obraćanje sa ti i persiranje); – na uljudan način izrazi zahtjev, da (se) zahvali, opravda, poziva, čestita.

2. Učenik/učenica sluša/čita kraći, svome uzrastu odgovarajući, naučno-popularni tekst, odnosno tekst o aktuelnim / zanimljivim događajima. Poslije slušanja zna da:

– odgovori na nastavnikova/nastavničin pitanja koja se odnose na osnovne podatke iz teksta; – dopuni tekst odgovarajućim podacima; – uoči razlike između prvobitnog i izmijenjenog teksta.

3. Učenik/učenica naglas i tiho čita kraći, svome uzrastu odgovarajući, naučno-popularni tekst, odnosno tekst o aktuelnim / zanimljivim događajima i saznanjima i umije da:

– čita tečno i pravilno. Nakon čitanja zna da odgovori na nastavnikova/nastavničina pitanja koja se odnose na osnovne podatke iz teksta. 4. Učenik/učenica naglas i tiho čita kraći, svome uzrastu odgovarajući, ćirilični i latinični tekst (pozdrav, čestitku, pohvalu, pozivnicu) i umije da:

– čita tečno i pravilno. Nakon čitanja učenik/učenica zna da odgovori na nastavnikova/nastavničina pitanja:

– o onome ko piše i o onome kome je tekst upućen; – o namjeri onoga ko piše; – o osnovnim podacima teksta.


57

5. Po ugledu na određeni tekst (koristeći ponuđene izraze ili druge podsticaje) učenik/učenica usmeno nastupa pred odjeljenjem, s unaprijed pripremljenom temom, stvara jednostavni opis ili priču. Pritom umije da se:

– izražava jasno, prirodno, standardnim jezikom. 6. Pisanim ćiriličnim i latiničnim slovima učenik/učenica umije da:

– samostalno, ili po ugledu na određeni tekst, napiše jednostavan pozdrav (na razglednici), čestitku ili pozivnicu; – odgovara na pitanja o sebi, svojoj okolini, svojim doživljajima; – po ugledu na slušani/čitani tekst, ili uz neki drugi podsticaj (npr. priča u slikama...), napiše svoj tekst.

Pritom zna da:

– stvara smislen, povezan i cjelovit tekst; – piše čitljivo, lijepo i pravilno; – upotrebljava veliko slovo na početku rečenice, ličnih imena i geografskih naziva; – koristi znake interpunkcije na kraju rečenice, zarez pri nabrajanju.

7. Učenik/učenica zna da piše po diktatu. 8. Učenik/učenica zna da pronađe u tekstu osnovne gramatičke i pravopisne greške i da ih ispravi (npr. veliko slovo na početku rečenice, ličnih imena i geografskih naziva, znaci interpunkcije na kraju rečenice, zarez pri nabrajanju). 9. Učenik/učenica zna da:

– razlikuje maternji od stranog/drugog jezika; – razlikuje oblike standardnoga jezika od nestandardnih oblika u jeziku; – praktično savladava, svom uzrastu odgovarajuće, govorne situacije, upotrebljavajući standardni jezik.

6.2. NASTAVA KNJIŽEVNOSTI 1. Učenik/učenica sluša/čita i razumije pripovijedanje/čitanje umjetničkoga teksta, prilagođenoga njegovu/njezinu uzrastu. Poslije slušanja/čitanja zna da odgovori na pitanja koja se odnose na osnovne podatke:

– o čemu govori književno djelo; – što je predmet radnje i đe se ona odvija; – ko su književni likovi.


58

2. Učenik/učenica tiho čita nepoznat umjetnički tekst i razumije ga. 3. Učenik/učenica se poistovjećuje s jednim od književnih likova i umije da:

– sarađuje u okviru grupne dramatizacije i izvođenja proznog, pjesničkog, odnosno dramskog teksta; – imenuje odabrani književni lik; – govorno ili pismeno opisuje odabrani književni lik.

5. Učenik/učenica prepoznaje mjesto događanja radnje u proznome tekstu i umije da:

– nacrta ili oblikuje svoju predstavu mjesta događanja radnje; – opiše svoju predstavu mjesta događanja radnje.

6. Učenik/učenica prepoznaje i doživljava bajku i umije da:

– pripovijeda/piše uobičajeni početak ili kraj bajke; – pripovijeda/piše bajku, uzimajući pritom u obzir njene osobine.

7. Učenik/učenica prepoznaje i doživljava realističku priču i zna da:

- pripovijeda početak ili kraj realističke priče uz odgovarajući podsticaj (npr. priča u slikama...); - pripovijeda realističku priču s događajima iz svijeta koji ga/je okružuje.

8. Učenik/učenica upoznaje i doživljava pjesmu i zna da:

- posebno oblikovanim govorom dočara atmosferu teksta; - razlikuje narodnu i umjetničku pjesmu; - izražajno recituje pjesmu koju je naučio/naučila napamet; - tematiku izražava ilustrovanjem pjesama.

9. Učenik/učenica sluša, čita i doživljava dramski tekst i može da:

- učestvuje u igri uloga; - nakon gledanja lutkarske/pozorišne predstave (ili video-snimka) nabroji glavne i sporedne uloge i odgovori na pitanja koja se

odnose na radnju.

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (II CIKLUS) – 4. razred

59

II CIKLUS IV razred

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije I nastavna oblast:

Nastava jezika

1. Učenik/učenica razvija vještinu slušanja / čitanja, analiziranja i stvaranja, svom uzrastu odgovarajućih, neumjetničkih tekstova.

1.1. Razvija vještinu slušanja snimljenih razgovora i pripremanja sličnih.

Osposobljava se da: – odredi temu i

sagovornika/sagovornicu; – odgovori na

nastavnikova/nastavničina pitanja o značajnim podacima;

– ocijeni kulturu sagovornika/sagovornice;

– nastupi u simuliranom (telefonskom) razgovoru.

1.1. Učenici/učenice: * nakon prvog slušanja: – kažu ko je razgovarao, – o čemu su sagovornici/sagovornice

razgovarali/razgovarale, – odgovaraju na

nastavnikova/nastavničina pitanja o suštinskim podacima;

* nakon drugog slušanja: – ocjenjuju kulturu

sagovornika/sagovornice, – prikladnost njihove govorne i

negovorne komunikacije, – kažu na osnovu čega tako misle; – sami/same pripremaju sličan razgovor; – vježbaju komunikaciju preko telefona u

različitim govornim situacijama, – učestvuju u igrama za razvijanje

komunikacije, – učestvuju u igri uloga; – dramatizuju tekstove.

1.1. Priroda i tehnika Poznavanje društva Likovna kultura Muzička kultura Fizičko vaspitanje (prigodni naučno-popularni tekstovi s tematikom iz navedenih oblasti)


60

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.2. Razvija vještinu slušanja i analize jednostavno govorenih / naglas čitanih/ekranizovanih kratkih neumjetničkih tekstova i sposobnost stvaranja sličnih tekstova, i to: opis života đece, opis igara, zanata, sportova, opis okoline, opis života ljudi nekad i sad, opis događaja u prirodi, opis razvoja čovjeka/životinje, opis biljaka, opis predmeta, proizvoda, mašina. Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta, – usmeno i pismeno odgovori na

nastavnikova/nastavničina pitanja o sadržaju teksta,

– u tekstu uoči ključne pojmove i s njima povezane važne podatke i upiše ih u pripremljenu pojmovnu mapu,

– izradi plan izlaganja (misaoni obrazac),

– sam/sama govorno nastupi (s unaprijed pripremljenom temom), uz pisanu pripremu.

1.2. – Nakon slušanja odgovaraju na

nastavnikova/nastavničina pitanja koja se odnose na sadržaj teksta i sami/same postavljaju pitanja iste vrste;

– kazuju svoje mišljenje o tekstu i mogu da ga utemelje;

– pričaju o svojim iskustvima i razmišljanjima u odnosu na tekst;

– sami/same dopunjavaju tekst (npr. proznim tekstovima predvide nastavak ili kraj);

– sami/same govorno nastupaju (s unaprijed pripremljenom temom): opisuju rad nekoga zanatlije ili više njih, vrednuju zanate i utemeljuju svoje mišljenje; kazuju što bi oni/one voljeli/voljele da rade; opisuju rad ljudi koji se bave tim poslom i navode uslove za obavljanje njihove djelatnosti; opisuju pripremanje omiljenoga jela i obrazlažu svoj izbor; prepoznaju raspoloženje osoba na slici i svoje mišljenje utemeljuju – razmišljaju o uzrocima takvoga raspoloženja; pripovijedaju o svojim doživljajima, radostima, razočaranjima, planovima;

1.2. Priroda i tehnika Poznavanje društva (moje mjesto i okolina – naučno-popularni tekstovi iz navedenih oblasti) Likovna kultura Muzička kultura Fizičko vaspitanje (prigodni / naučno-popularni tekstovi s tematikom iz navedenih oblasti)


61

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.3. Razumije značaj tišine za stolom, u školi, pozorištu, muzeju, vjerskim objektima.

– prije govornoga nastupa, uz pomoć

nastavnika/nastavnice izrađuju plan izlaganja (misaoni obrazac); iz različitih izvora traže podatke koji im nedostaju i stvaraju pismenu osnovu govornoga nastupa; pismenu osnovu više puta pročitaju i što bolje zapamte;

– prilikom govornoga nastupa najave temu, govore uz pomoć pismene osnove govornoga nastupa i nastavnika/nastavnice – razgovjetno, prirodno i tečno;

– nakon govornog nastupa slušaoci kazuju svoje mišljenje o nastupu.

1.3. Muzička kultura (pauza) Poznavanje društva (ponašanje u porodici, školi, vjerskim objektima)


62

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.4. Upoznaje namjenu i značaj nezvaničnih tekstova i samostalno piše slične: – tekst na razglednici; – nezvanično opravdanje; – nezvaničnu zahvalnicu; – nezvaničnu molbu. U tekstovima prepoznaje sljedeće pojmove i imenuje ih odgovarajućim izrazima: pošiljalac, primalac, adresa, oslovljavanje, datum, potpis.

1.4. – Čitaju nezvanične tekstove; – nakon prvog čitanja kazuju ko piše i

kome je namijenjena sadržina teksta; u tekstu traže elemente po kojima su to prepoznali/prepoznale;

– kazuju što pošiljalac očekuje od onoga ko pošiljku prima, tj. zašto mu šalje tekst; u tekstu traže elemente po kojima su to prepoznali/prepoznale;

– nakon ponovnoga čitanja: koristeći tekst, odgovaraju na nastavnikova/nastavničina pitanja o značajnim podacima; kažu svoje mišljenje o tome kako će se onaj ko je pismo primio odazvati i obrazlože ga; u tekstu podvuku naslov / potpis / datum i određuju njihovu ulogu;

– u odgovarajućim situacijama (npr. praznici, izleti, priredbe) sami/same stvaraju slične tekstove, vodeći računa da budu čitko, lijepo i pravilno napisani.

1.4 – razglednica – nezvanično opravdanje – nezvanična zahvalnic – nezvanična molba – pošiljalac – primalac – Adresa – Oslovljavanje – datum, potpis

1.4. Likovna kultura (rukopis – crtež, izrada čestitki, pozivnica)


63


1.5. Upoznaje osnovne odlike stručnih i publicističkih tekstova, čita, analizira i stvara slične tekstove: a) naučno-popularne tekstove, povezane s temama drugih predmetnih područja: opis života vršnjaka; opis igre, zanata, sporta; opis okoline; opis života ljudi nekad i danas; opis događaja u prirodi; opis razvoja čovjeka/životinje; opis biljaka; opis predmeta, proizvoda, mašina; b) obrazac (upitnik o ličnim podacima); javna obavještenja (piktogrami, cjenovnik, račun). Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta; – usmeno i pismeno odgovori na

nastavnikova/nastavničina pitanja o sadržaju teksta;

– u pripremljenu pojmovnu mapu upiše ključne pojmove i s njima povezane značajne podatke iz teksta;

– ispuni obrazac; – u tekstu nađe zahtijevani podatak.

1.5. – Tiho i naglas čitaju kratke

neumjetničke tekstove; * nakon drugog čitanja: – koristeći tekst, odgovaraju na

nastavnikova/nastavničina pitanja o ključnim pojmovima u tekstu i o važnim podacima koji se na njih odnose;

– sami/same postavljaju pitanja koja se odnose na sadržinu teksta;

– kazuju svoje mišljenje o tekstu i pokušavaju ga utemeljiti;

– pričaju o svojim iskustvima i razmišljanjima vezanim za tekst;

– uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć podacima iz teksta ispunjavaju pripremljenu pojmovnu mapu;

– u javnom obavještenju traže podatak (i u njegovu slikovnome dijelu).

1.5. Poznavanje društva (moje mjesto i okolina) Priroda i tehnika Fizičko vaspitanje Likovna kultura Muzička kultura (prigodni / naučno-popularni tekstovi s tematikom iz navedenih oblasti)


64

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.6. a) Uočava i razumije kompoziciju teksta, odn. njegove djelove i imenuje ih odgovarajućim izrazima; razvija sposobnost samostalnoga stvaranja teksta u skladu s navedenim cjelinama: uvod, razrada, zaključak; pasus.

b) U tekstovima prepoznaje sljedeće pojmove i imenuje ih odgovarajućim izrazima: – rečenice po značenju: obavještajne,

upitne i uzvične; – prosta i proširena rečenica (pojam); – glavne riječi u rečenici: subjekat

(vršilac radnje) i predikat (radnja); – riječi koje označavaju mjesto,

vrijeme i način vršenja radnje; – potvrdan i odričan oblik rečenice; – glagoli; pridjevi: opisni, gradivni,

prisvojni; – slogovi.

1.6. – U tekstu označavaju paragrafe i

objašnjavaju zašto je tekst tako podijeljen; prepoznaju kompoziciju teksta i određuju njegove djelove: uvod, glavni dio i zaključak; pasuse u tekstu; pojašnjavaju njihovu ulogu u tekstu;

– u tekstu podvlače obavještajne/upitne/uzvične rečenice i međusobno ih upoređuju;

– u upitnim rečenicama podvlače upitnu rječcu i kažu što se njome pita;

– u tekstu podvlače potvrdne/odrične rečenice i međusobno ih upoređuju;

– u tekstu uočavaju imenice, pridjeve i glagole;

– u rečenicama prepoznaju subjekat i predikat;

– prosuđuju prikladnost, razumljivost i jezičku pravilnost teksta;

– ispravljaju nerazumljivost, nepravilnost i, uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć ili uz pomoć jezičkih priručnika, vrše ispravke;

– sami/same pišu kraće tekstove (opisuju životinju ili predmet i pripovijedaju o onome što su slušali/slušale/viđeli/viđele/doživjeli/doživjele/čitali/čitale):

a) prije pisanja uznastavnikovu/nastavničinu pomoć izrađuju misaoni obrazac/plan teksta; u različitim izvorima traže podatke koji nedostaju i upisuju ih u misaoni obrazac/plan;

b) prilikom pisanja: napišu naslov i vrstu teksta; misaoni obrazac/plan pisanja pretvore u tekst; tekst raščlanjuju na uvod, razradu i zaključak;

1.6. – uvod, razrada, zaključak – pasus – prosta rečenica – vrste rečenica po značenju – subjekat i predikat – riječi koje označavaju mjesto,

vrijeme i način vršenja radnje – potvrdan i odričan oblik rečenice – glagoli (radnja, stanje, zbivanje) – pridjevi: opisni, gradivni, prisvojni – slogovi

1.6. Likovno vaspitanje (ilustrovanje odjeljenjskih „enciklopedija“, individualnih „knjiga“, novina...) Priroda i tehnika (izrada formulara, korica, štampanje knjiga...)


65

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2. Učenik/učenica razvija sposobnost logičkog mišljenja i imenovanja, vještinu pripovijedanja i pravilnog izgovora, ovladava pravopisnim znanjima. 2.1. Usvaja i koristi nove izraze.

c) poslije pisanja: pročitaju tekst prvo

sami, a zatim uz pomoć nastavnika/nastavnice/roditelja/drugova/drugarica/priručnika (pravopis i dr.) poprave sadržajne, gramatičke i pravopisne greške; prepišu tekst vodeći računa o formi zapisanoga teksta, o čitkosti i tačnosti; sopstvene tekstove upoređuju s tekstovima svojih drugova/drugarica i procjenjuju ih;

– izrađuju formulare, odjeljenjske novine, „knjige“, odjeljenjske „enciklopedije“ i sl.;


2.1. Učenici/učenice: – bogate rječnik; – uočavaju riječi istog oblika a

različitoga značenja i riječi istog značenja a različitog oblika;

– po analogiji grade imenice od pridjeva (za nosioca osobine) i uočavaju njihov značaj;

– izrađuju odjeljenjski rječnik.

2.1. Likovna kultura (izrada slikovnoga rječnika, ilustrovanje, izrada postera)


66

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2.2. Razvija sposobnost razgovjetnog i prirodnog govora, postepeno usvaja jezičke norme (standardni jezik) i primjenjuje ih u usmenoj i pismenoj komunikaciji: – zapaža i razumije da je u riječi

naglašen jedan slog; – zapaža i razumije da akcenat u

standardnom jeziku nije uvijek na istom slogu na kojem je u njegovu/njezinu lokalnome govoru;

– zapaža i razumije da je u crnogorskom standardnom jeziku predviđena ravnopravna upotreba jotovanih i nejotovanih oblika.

2.3. Upoznaje i primjenjuje osnovna pravopisna pravila – pravilno piše: – znake interpunkcije; – upitnu rječcu li; – odričnu rječcu ne; – veliko početno slovo u nazivima brda,

polja, jezera i mora, država, ulica, imena životinja, imena državnih, vjerskih i međunarodnih praznika;

– imena naseljenih mjesta (dvočlani nazivi) i njihovi stanovnici;

– pridjeve od višečlanih toponima; – datume; – suglasnik j između i i o u najčešće

upotrebljavanim riječima (imenicama i glagolima).

2.2. – Uočavaju dijalekatska odstupanja

lokalnoga govora od standardnoga jezika;

– vježbaju upotrebu standardnoga jezika u svim govornim situacijama;

– vježbanjem ispravljaju kritična mjesta u govoru;

– vježbaju jasan i prirodan govor, govore u skladu s jezičkom normom (pravilan akcenat i dr.);

– vježbaju razgovjetno, prirodno i pravilno čitanje.

2.3. – Vježbaju primjenu pravopisnih pravila

pišući po diktatu u skladu s metodičkim preporukama (60 do 65 riječi, oko 12 do 14 rečenica);

– pišu različite vrste diktata: za uvježbavanje, autodiktat, sa zamjenom oblika, s dopunjavanjem;

– njeguju čitkost i ljepotu rukopisa i vježbaju pisanje i oblikovanje teksta na kompjuteru.

2.2. – dublet

2.3. Priroda i tehnika (oblikovanje teksta na računaru)


67

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Učenik/učenica upoznaje značaj jezika kao sredstva komunikacije i snalazi se u jezičkoj okolini. 3.1. Osposobljava se da: – navede imena jezika koje je

imao/imala prilike da čuje ili uči; – razumije značaj učenja stranih

jezika.

3.1. Učenici/učenice: – razgovaraju o kontaktima koje imaju

s drugim jezicima (oni/one, njihovi roditelji, prijatelji/prijateljice, rođaci/rođake) i kazuju kako se sporazumijevaju s ljudima koji ih govore;

– razgovaraju o tome da li poznaju nekoga stranca/strankinju koji/koja govori naš jezik;

– odlaze u konzulat ili u učionici dočekuju gosta/gošću koji/koja govori stranim jezikom.

3.1. Poznavanje društva (porodica, škola, društvena sredina, okruženje u kojem se govori drugim jezikom) Strani jezik


68

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije II nastavna oblast: Nastava književnosti

1. Učenik/učenica razvija sposobnost čitanja, interpretacije i stvaranja, svom uzrastu odgovarajućih, umjetničkih tekstova.

1.1. Razvija sposobnost čitanja, razumijevanja i vrednovanja umjetničkih tekstova. 1.2. Razvija sposobnost stvaralačkoga dijaloga s umjetničkim tekstom: – čitanje umjetničkoga teksta

prepoznaje kao posebnu situaciju i reaguje na odgovarajući način: literarni svijet povezuje sa svojim iskustvenim svijetom.

1.1. Učenici/učenice: – samostalno, tiho, čitaju literarne

tekstove; – čitaju priče i romane u skladu sa

uzrastom (malo obimnija djela koja se ne mogu pročitati odmah; čitaju u nastavcima: prilikom svakoga čitanja treba se prvo podśetiti prethodne radnje);

– unaprijed se pripremaju za čitanje naglas, tj. za glasovno oblikovanje literarne stvarnosti;

– učestvuju u aktivnostima za podsticanje čitalačke motivacije;

– samostalno čitaju. 1.2. – Čitaju iznoseći predviđanja u

odnosu na dalji tekst; – samostalno čitaju.

1.1. Likovna kultura (likovni doživljaj teksta) Muzička kultura (emocionalna priprema za doživljaj književnoga teksta)


69


1.3. Uočava književne likove, razvija sposobnost identifikacije i analize njihovih postupaka: – uočava glavne likove u djelu; – prepoznaje karakterne osobine koje

su razvijene u uzornu sliku; kod pojedinih književnih likova prepoznaje više karakternih osobina;

– razvija sposobnost identifikacije s jednim od književnih likova (u stanju je da se identifikuje s onim književnim likom koji mu/joj je sličan bar u jednoj konkretnoj osobini, tj. s likom čije su životne okolnosti slične njegovim/njenim);

– uočava perspektivu onih književnih likova s kojima se prilikom spontanoga čitanja ne identifikuje, ali mu/joj nastavnik/ca na njih posebno skrene pažnju;

– zapaža i razumije zašto je neko nešto uradio (motivi za ponašanje književnih likova);

– zapaža i razumije ponašanje lika koje nije u skladu s ponašanjem koje bi on/ona izabrao/izabrala u sličnoj situaciji.

1.3. – Stvaraju maštovito-emotivnu

predstavu književnih likova tako što uzimaju u obzir autorov opis, koji dopunjavaju detaljima iz sopstvenog iskustva ili mašte;

– opisuju likove, uočavaju njihove postupke u djelu i prave razliku između glavnih i sporednih likova;

– izdvajaju osobine likova i ispisuju ih i praveći razliku između pozitivnih i negativnih likova;

– objašnjavaju zašto su im neke osobine likova prihvatljive, a neke ne;

– učestvuju u različitim aktivnostima reagovanja na literaturu.

1.3. – likovi u djelu (glavni i sporedni)

1.3. Likovna kultura (izrada likova iz priče, mjesta događaja...) Poznavanje društva (lociranje likova u vremenu i prepoznavanje društvenog okruženja)


70

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.4. Razvija sposobnost razumijevanja i doživljavanja tekstualne stvarnosti; uočava: – događaje; – mjesto događanja radnje; – vrijeme događanja radnje (hronološki

slijed događaja). 1.5. Književne vrste – učenik/učenica se osposobljava da uz naziv književne vrste prizove svoja literarno-estetska iskustva i na osnovu njih formira horizont očekivanja. 1.5.1. Poezija – Uočava i doživljava zvučnost pjesme; – prepoznaje rimu kao zvučni elemenat; – upoznaje likovnost teksta i elemente

spoljnje organizacije (strofa, stih); – prilikom čitanja teksta razvija

asocijativne sposobnosti; – razlikuje slična značenja riječi i

njihovu upotrebu u odnosu na kontekst;

– prepoznaje i doživljava upotrebu neobičnih fraza i riječi;

1.4. – Iz teksta izdvaja glavni

događaj/najvažnije događaje, ističe mjesto i vrijeme događanja radnje;

– ukoliko književnoumjetnički tekst ne pruža sve potrebne podatke, učenici/učenice ga sami/same dopunjavaju, izmišljajući događaj koji se „vjerovatno“ desio;

– maštovito-ośećajnu predstavu mjesta događanja radnje oblikuju tako što uzimaju u obzir piščev opis, dopunjavajući ga predstavama iz sopstvenoga iskustva i drugih literarnih djela;

– učestvuju u različitim aktivnostima reagovanja na literaturu.

1.5.1. – Interpretativno čitaju tekstove; – razumljivo i doživljajno recituju

pjesme koje su naučili/naučile napamet;


– čitaju iznoseći predviđanja u odnosu na dalji tekst;

– čitaju naglas; – samostalno čitaju;

1.4. – događaji – mjesto događanja radnje – vrijeme događanja radnje 1.5.1. – stih – strofa – rima

1.4. Priroda i tehnika (vremenska orijentacija, izrada lente vremena) Poznavanje društva (orijentacija u prostoru) Likovna kultura (izrada likova iz priče, mjesta događanja radnje, knjige likova, reklamnih postera...) 1.5.1. Likovna kultura (likovnost teksta, likovno opremaju knjige iz radionice za pisanje) Muzička kultura (muzika ima svoje forme)


71

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije – uočava o čemu pjesma govori, a

novu pjesmu upoređuje s već poznatom;

– oblikuje svoj stav prema poruci pjesme;

– izražajno recituju pjesme koje su naučili/naučile napamet.

1.5.2. Proza – Razvija sposobnost doživljavanja

bajke (narodne i autorske) i kratke realističke priče.

– učestvuju u različitim aktivnostima


okviru radionice za pisanje; – učestvuju u projektnom radu; – pišu na sljedeće teme: đetinjstvo,

životinjski svijet, porodica; – u pjesmi označavaju stih, strofu; – izdvajaju riječi koje se glasovno – podudaraju i označavaju ih. 1.5.2. – Učestvuju u igrama i aktivnostima

za razvijanje čitalačke motivacije; – čitaju iznoseći predviđanja u odnosu

na dalji tekst; – čitaju naglas; – samostalno čitaju; – učestvuju u dijaloškom čitanju; – učestvuju u različitim aktivnostima



1.5.2. – bajka (narodna i autorska) – kratka realistička priča

1.5.2. Poznavanje društva (stanovništvo – potreba ličnoga doprinosa razvoju opšte kulture) Likovna kultura (likovno predstavljanje svijeta iz mašte ili učeničke predstave realnoga prostora iz književnoga djela, događaja i likova; modelovanje likova iz priče i mjesta događanja radnje; ilustrovanje „knjiga“ iz radionice za pisanje) Priroda i tehnika (štampanje i objavljivanje „knjiga“ iz radionice za pisanje)


72

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.5.3. Njeguje i razvija interesovanje za slušanje i čitanje proze i poezije: – prepoznaje i doživljava zvučnost

pjesme; – prepoznaje rimu kao zvučni

elemenat; – razvija sposobnost vrednovanja

teksta.

1.5.3. – Slušaju izražajno čitanje

(nastavnik/nastavnica, učenik/učenica, zvučna čitanka, snimak);

– ponavljaju riječi koje se rimuju i uz to veći dio stiha;

– slušaju nastavnikovo/nastavničino pripovijedanje proznih oblika; slušaju i prepoznaju karakteristike narodnih bajki i razlikuju ih od realističkih pripovjedaka;

– slušaju nastavnikovo/nastavničino čitanje kratkih proznih oblika i odlomaka iz čitanke, oblikuju maštovito-ośećajnu predstavu književnih likova, literarnoga prostora i literarnog događanja; u okviru metode čitanja u nastavcima zajedno doživljavaju najmanje dva djela u toku školske godine.

1.5.3. Muzička kultura (osposobljavanje učenika/učenica da uočavaju izražajna sredstva umjetnosti)


73

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.5.4.Drama – Razumije tok događaja u predstavi i

njenu ideju povezuje sa sopstvenim iskustvima;

– prepoznaje elemente dramskoga teksta (lik i njegov govo, opis prostora u kojem se odvija radnja)

1.5.5. Razvija sposobnost doživljavanja i vrednovanja pozorišne predstave, radijske igre i filma: – uočava glavne likove i prepoznaje

njihove osobine; – prepoznaje činioce pozorišne/lutkarske

predstave (pozorište, glumci/ice, bina, gledaoci, događaj, početak i kraj predstave; lutke, vrste lutaka).

1.5.4. – Samostalno čitaju tekst, raščlanjuju ga

na više prizora i po ulogama; traže odgovarajuću boju glasa za pojedine likove; tekst izvode pred odjeljenjem;



– čitaju naglas; – samostalno čitaju; – učestvuju u dijaloškom čitanju; – učestvuju u različitim aktivnostima

reagovanja na literaturu; – izrađuju individualne „knjige“ u okviru

radionice za pisanje; – učestvuju u projektnom radu; – pripremaju i izvode pozorišnu

predstavu. 1.5.5. – gledaju najmanje jednu pozorišnu

predstavu tokom školske godine (može i na video-snimku);

– pozorišni doživljaj upoređuju s čitanjem teksta;

– razgovaraju o glavnim likovima pozorišne/lutkarske predstave i njihovim osobinama, analiziraju njihove emocije;

– slušaju radijsku igru; oblikuju maštovito-ośećajnu predstavu likova na osnovu načina govora i ostalih elemenata radijskoga teksta;

– gledaju film; uočavaju radnju, likove i mogućnosti filmske tehnike (prednosti i nedostaci);

1.5.5. – pozorišna, lutkarska predstava – radijska igra – crtani film

1.5.4. Muzička kultura (pjevanje ili kazivanje teksta uz pratnju instrumenata, izbor melodije za igrokaz, značaj muzike za pozorišnu predstavu) Likovna kultura (scenski prostor – usvajanje pojmova: pozorište, pozorišna predstava, glumci/glumice, pozorišna bina, scena; izrada nacrta za scenu, kostimi, maske) Fizičko vaspitanje (ritmika i ples) 1.5.5. Fizičko vaspitanje (ritmika i ples) Likovna kultura (izrada lutaka za lutkarsku predstavu; nacrt scene, maski, kostima; scenski prostor: pozorište, pozorišna predstava, glumci/ice, pozorišna bina, scena) Muzička kultura (značaj muzičke podloge za pozorišnu i lutkarsku predstavu, radijsku igru, film)


74

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.6. Razvija sposobnost pisanja literarnih tekstova, u skladu s uzrastom.

1.6. Poezija: Pišu zvučno efektne kombinacije riječi (onomatopeja, aliteracija i sl.) i izdvajaju zanimljive zvučne nizove; pišu stihove koji se rimuju; formiraju tematski rječnik; zapisuju asocijacije uz određenu riječ; nižu sinonime i svjesni su različite emocionalne obojenosti riječi; po uzorku i samostalno tvore nove riječi; nasumice povezuju i stvaraju neobične veze riječi; nižu atribute uz tematsko jezgro; tekst upoređuju s već poznatim tekstovima na istu temu, stvaralački prihvataju sadržaj teksta; stvaraju svoje tekstove na osnovu glavnih tema za ovaj razred. Proza: Pišu realističke i fantastične priče: – bajka: pišu bajke, po uzoru na

narodne i umjetničke, upotrebljavajući osnovne strukturne elemente: ustaljeni početak i kraj, prošlo vrijeme, karakteristične zabrane, zapovijesti, nestvarni likovi, čarobni predmeti i magični brojevi; pišu bajke o životinjama; pišu „iskrivljene“' bajke, kombinaciju dviju bajki, nastavak bajke i sl.;

– realistička kratka priča: pišu realističke priče u kojima važe zakoni realnoga svijeta i u kojima je događanje vezano u čvrst uzročno-posljedični sistem.


75


Drama: – Dramatizuju prozni tekst; prave

nacrt lutaka i scene. Pišući priču: – daju maštovito-ośećajnu predstavu

svojeg književnog lika, navodeći određene njegove osobine;

– ostvaruju svoje svjetove iz mašte; – kazuju zašto je ko što učinio (motivi

za postupanje književnih likova); – pišu priče na teme tipa što bi bilo

kad bih ja...; – pripovijedaju priču u kojoj glavni lik

postupa u suprotnosti s njihovim očekivanjima (tako se trude da razumiju i postupke koji nijesu u skladu s onim kako bi oni/one postupili/postupile);

– označavaju mjesto događanja radnje u svojoj priči;

– vrijeme događanja radnje u svojoj priči označavaju, između ostalog, tako što pominju predmete i okolnosti karakteristične za doba o kojem govore;

– izrađuju „prâvu događaja“ i uz njenu pomoć predstavljaju redosljed događaja.


76

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.7. Razvija sposobnost recitovanja, pripovijedanja i dramskog oblikovanja literature: – razvija maštovito-ośećajne

predstavne mogućnosti; – razvija motivaciju za literarno-

estetske doživljaje; – produbljuje literarno-estetske

doživljaje; – njeguje i razvija interesovanje za

pripovijedanje literature; doživljajno i zanimljivo pripovijeda narodnu prozu.

1.7. – Pripovijedaju o svojim realnim i

estetskim iskustvima: učenici/učenice se pripremaju za stvaralački dijalog s literarnim tekstom; pripovijedaju o sličnim događajima iz svoga života i ośećanjima koja su ih pratila;

– odjeljenjsko pozorište – igraju uloge iz teksta koji je raščlanjen na više prizora; traže odgovarajući glas za lik koji glume; dramsku scenu opremaju potrebnim rekvizitima, muzičkom pratnjom, kostimima; dramatizuju tekstove; mijenjaju uloge i posmatraju tekstualnu stvarnost iz perspektive književnoga lika s kojim se prvobitno nijesu identifikovali; pripremaju, po grupama, scensku postavku pozorišne predstave prilagođene uzrastu (svaka grupa po jedan čin, ili sve grupe postavljaju istu jednočinku); projektni rad; uče različite dramske tehnike; neposredno nakon čitanja dramskoga teksta, tj. gledanja pozorišne / lutkarske predstave ili slušanja radijske igre, opisuju svoje doživljaje elemenata teksta / predstave; fantastične prozne tekstove oblikuju u dramski tekst; izrađuju lutke; dramatizuju;

– radijska igra: prozne tekstove iz čitanke

– zapisuju u obliku knjige snimanja za radijsku igru; u grupama snimaju na magnetofonsku traku.

1.7. Muzička kultura (pjevanje ili kazivanje tekstova uz pratnju instrumenata) Likovna kultura (scenski prostor) Fizičko vaspitanje (ritmika i ples)


77

PREDLOŽENI TEKSTOVI: Proza: Poezija: Drama:

Dragan Radulović: Vitez u patikama Dušan Radović: Zubobolja Dragana Kršenković-Brković: Dječak s čarobnim prstima

Prijedlog djela za čitanje kod kuće:

Vuk Minić: Ljutiša Vidoe Podgorec: Zrno pijeska Stevan Raičković: Bajka o belom konju Ahmet Hromadžić: Ledena gora Dragoljub Jeknić: Izvor Basna: Kornjača i zec Narodna bajka: Čardak ni na nebu ni na zemlji Narodna pripovijetka: Sve, sve, ali zanat Narodna priča: Putnik i čobanče Hans Kristijan Andersen: Kneginja na zrnu graška Maksim Gorki: Vrapčić Narodna priča: Sestra i brat

Dušan Kostić: Septembar Dragan Radulović: Crvenkapa u taksiju Jovo Knežević: Dovoljno smo bili mali Spasoje Labudović: Mjesečeva krađa Vladimir Andrić: Daj mi krila jedan krug Federiko Garsija Lorka: Luckasta pjesma Grigor Vitez: Kakve je boje potok? Nasiha Kapidžić-Hadžić: Trčimo za suncem Narodna pjesma: Uspavanka

Hans Kristijan Andersen: Mala sirena Aleksandar Puškin: Bajka o ribaru i ribici Blaga Žurić: U kraljevstvu slova Branko Ćopić: Doživljaji mačka Toše Sunčana Škrinjarić: Priče (izbor) Bajke i basne raznih naroda


78

V razred Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije

I nastavna oblast: Nastava jezika 1. Učenik/učenica razvija vještinu slušanja / čitanja, razmijevanja, analiziranja i stvaranja, svom uzrastu odgovarajućih, neumjetničkih tekstova. 1.1. Razvija vještinu slušanja snimljenih razgovora i sam/sama priprema slične: – razlikuje zvaničan i nezvaničan

razgovor; – osposobljava se da pripremi

jednostavnu anketu, klasifikuje podatke i izvijesti o rezultatima ankete.

1.1. Učenici/učenice: – nakon prvog slušanja: kažu ko je

razgovarao, kažu o čemu su sagovornici/sagovornice razgovarali/razgovarale, odgovaraju na nastavnikova/nastavničina pitanja o suštinskim podacima;

– nakon drugog slušanja: ocjenjuju govornu kulturu sagovornika/sagovornice; kažu na osnovu čega tako misle; kažu kakva je emotivna atmosfera razgovora (npr. naklonjenost/nenaklonjenost, prijatnost/neprijatnost); svoje mišljenje obrazlažu i potkrepljuju činjenicama; kažu da li je razgovor nezvaničan ili zvaničan; objasne zašto tako misle;

– sami/same pripremaju sličan razgovor; – vježbaju telefoniranje u različitim govornim

situacijama; – uz pomoć nastavnika/nastavnice i školskih

drugova/drugarica pripremaju anketna pitanja; anketiraju svoje drugove i izvještavaju o rezultatima anketiranja;

– sistematizuju i klasifikuju podatke, uočavaju i odvajaju bitne od nebitnih podataka.

1.1. – anketa

1.1. Matematika (obrada i prikazivanje podataka) Tehnika i informatika (sistematizacija i klasifikacija podataka, rad na računaru)


79

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.2. Razvija vještinu slušanja i analize jednostavno govorenih/naglas čitanih/ ekranizovaih kratkih neumjetničkih tekstova i sposobnost stvaranja sličnih, i to: a) tekstovi čiji je sadržaj povezan s

temama drugih nastavnih predmeta (npr. opis života vršnjaka/vršnjakinja, opis igara, zanata, sportova; opis okoline; opis života ljudi nekad i danas; opis događaja u prirodi; opis razvoja čovjeka/životinje; opis biljaka; opis predmeta, proizvoda, mašina);

b) vijest (novosti o aktuelnim/zanimljivim događajima).

Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta, – usmeno i pismeno odgovori na

nastavnikova/nastavničina pitanja o sadržaju teksta,

– u tekstu uoči ključne pojmove i s njima povezane važne podatke i upiše ih u pripremljenu pojmovnu mapu,

1.2. – Sluša jednostavno govorene/naglas

čitane/ekranizovane kratke neumjetničke tekstove;

– nakon slušanja: u pripremljenu pojmovnu mapu upisuju ključne pojmove i odgovarajuće podatke iz teksta; ispunjenu pojmovnu mapu usmeno objasne, a zatim i pismeno (tako nastaje jednostavna pismena obrada);

– kažu svoje mišljenje o tekstu i mogu da ga utemelje;

– pričaju o svojim iskustvima, razmišljanjima i sl., vezanim za sadržinu teksta;

– sami/same dopunjavaju tekst; – sami/same govorno nastupaju (s

unaprijed pripremljenom temom): opisuju nasumice izabran kraj; opisuju neobičan zanat /običaj/nesvakidašnju aktivnost; opisuju događanje u prirodi po slobodnome izboru; pripovijedaju o svom omiljenom sportisti/ sportistkinji/pjevaču/pjevačici/glumcu/glumici...i objasne svoj izbor; opisuju svoj omiljeni crtani film/igrani film/knjigu/TV emisiju i utemelje svoj izbor;

1.2. – vijest

1.2. Poznavanje društva (stanovništvo moje opštine) Priroda i tehnika Muzička kultura (razvijanje muzičke memorije) Likovna kultura (likovnost teksta)


80

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije – izradi plan izlaganja (misaoni

obrazac); – sam/sama govorno nastupi (s

unaprijed pripremljenom temom), uz pisanu pripremu.

– prije govornoga nastupa uz pomoć

nastavnika/nastavnice izrađuju misaoni obrazac/plan izlaganja; iz različitih izvora traže podatke koji im nedostaju i upisuju ih u plan izlaganja; plan izlaganja pretvaraju u pismenu osnovu govornoga nastupa; pismenu osnovu govornog nastupa više puta pročitaju i što bolje zapamte;

– tokom govornog nastupa samostalno govore uz pomoć napisanoga plana, jasno i prirodno;

– poslije govornog nastupa slušaoci kazuju svoje mišljenje o nastupu;

– sistematizuju i klasifikuju dobijene podatke, uočavaju i odvajaju bitno od nebitnog;

– u tekstovima prepoznaju navedene pojmove i imenuju ih odgovarajućim izrazima.


81

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.3. Upoznaje namjenu i značaj zvaničnih i nezvaničnih tekstova i razvija vještinu čitanja i samostalnoga pisanja: – nezvaničnog i zvaničnog pozdrava; – nezvanične i zvanične pozivnice; – nezvanične i zvanične čestitke; – nezvaničnog i zvaničnog pisma. U tekstovima prepoznaje, imenuje i koristi sljedeće pojmove: pošiljalac, primalac, adresa, oslovljavanje, datum, potpis.

1.3. – Čitaju i sami sastavljaju takve

tekstove; – nakon prvoga čitanja – vidi program

za IV razred, tačka 1.4; – nakon ponovnoga čitanja: uz

nastavnikovu/nastavničinu pomoć unose najznačajnije podatke u pripremljenu pojmovnu mapu i usmeno je objasne; kažu svoje mišljenje o tome kako će se onaj ko je primio pismo odazvati i objasne zašto; kažu da li je tekst zvaničan ili nezvaničan i u njemu potraže jezičke osobine na osnovu kojih su to zaključili; kažu da li je tekst potpun ili mu što nedostaje; dodaju dio koji nedostaje (npr. naslov, oslovljavanje, datum, potpis...);

– u odgovarajućim okolnostima (npr. praznici, izleti, priredbe) sami/same stvaraju slične tekstove, vodeći računa o čitkosti, lijepom i pravilnom pisanju;

– pišu tekstove za odjeljenjske novine, bilten...;

– izrađuju zbirke pozivnica i čestitki; – izrađuju formulare za različite

potrebe.

1.3. – nezvanični i zvanični pozdrav – nezvanična i zvanična pozivnica – nezvanična i zvanična čestitka – nezvanično i zvanično pismo

1.3. Poznavanje društva (Crna Gora – osnovne karakteristike) Priroda i tehnika


82

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.4. Upoznaje osnovne odlike stručnih i publicističkih tekstova, čita, analizira i stvara slične tekstove (naučno-popularne tekstove, povezane s temama drugih predmetnih područja): – opis života vršnjaka; – opis igre, zanata, sporta; – opis okoline; – opis života ljudi nekad i danas; – opis događaja u prirodi; – opis razvoja čovjeka/životinje; – opis biljaka; – opis predmeta, proizvoda, mašina; – novosti o aktuelnim/zanimljivim

događajima; – obrazac (upitnik o ličnim podacima,

anketni list); – javna obavještenja (piktogrami,

cjenovnik, telefonski imenik, meni, vozni red, TV-program, vremenska prognoza).

Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta; – usmeno i pismeno odgovori na



– ispuni obrazac; – u tekstu nađe zahtijevani podatak.

1.4. – Tiho i naglas čitaju stručne i publicističke

kratke tekstove; * nakon drugog čitanja: – uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć

unose ključne pojmove i suštinske podatke u pojmovnu mapu i usmeno je objasne, a mogu i pismeno;

– kažu svoje mišljenje o tekstu i pokušaju ga utemeljiti činjenicama;

– pričaju o svojim iskustvima i razmišljanjima vezanim za tekst,

– u javnom obavještenju traže zahtijevani podatak (i u njegovu slikovnom dijelu);

– prosuđuju razumljivost i jezičku pravilnost teksta, ispravljaju nerazumljivost i nepravilnost i, uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć i koristeći jezičke priručnike, vrše ispravke;

– sami/same pišu kraće tekstove i to: opis prostora/zgrade/kraja; mijenjaju tekst/sadržinu crtanog/igranog filma; pripovijedaju o svojim doživljajima;

– prije pisanja, prilikom pisanja, poslije pisanja – postupak isti kao u programu za IV razred, ista stavka;

– učestvuju u aktivnostima za razvijanje čitalačke motivacije;

– čitaju, iznoseći predviđanja u odnosu na dalji tekst;

– samostalno čitaju; – učestvuju u aktivnostima za razvijanje

sposobnosti klasifikovanja i sistematizovanja činjenica i podataka, razdvajanja bitnog od nebitnog;

– pripremaju i realizuju anketu na nivou odjeljenja/razreda.

1.4. – javna obavještenja – obrazac


83

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.4.1. U navedenim tekstovima prepoznaje sljedeće pojmove i imenuje ih odgovarajućim izrazima: – proširena rečenica: subjekat i

predikat i riječi koje ih određuju (uočavanje), složena rečenica (pojam);

– glagolske odredbe za vrijeme, mjesto i način;

– imenske odredbe: atribut i apozicija; – glagolski dodatak – objekat (pravi); – rod i broj imenica; – zbirne i gradivne imenice; – rod i broj pridjeva; – glagoli – vrijeme: prošlo, sadašnje,

buduće; – lične zamjenice (1, 2. i 3. lice, rod i

broj); – brojevi: osnovni, redni i zbirni; – komparacija pridjeva.

1.4.1. – U tekstu prepoznaju i obilježavaju

proširene i složene rečenice; – u tekstu podvuku samostalne riječi i

upišu ih u azbučnom/abecednom nizu – ispisanim samostalnim riječima određuju rod i broj;

– u tekstu pronađu glagole i razvrstavaju ih u grupe;

– u tekstu pronađu pridjeve i odrede im rod i broj; razvrstavaju ih u grupe;

– u tekstu pronađu brojeve i razvrstavaju ih u grupe;

– u tekstu podvlače lične zamjenice, odrede im lice, rod, broj;

– u rečenici prepoznaju priloške odredbe za vrijeme, mjesto i način; imenske odredbe – atribut i apoziciju, glagolski dodatak – objekat;

– u tekstu opažaju komparaciju pridjeva i određuju im stepen i funkciju u rečenici;

– u tekstu podvuku skraćenice i napišu im pun naziv.

1.4.1. – proširena rečenica – složena rečenica – glagolske odredbe – atribut i apozicija – objekat (pravi) – rod i broj imenica – zbirne i gradivne imenice – rod i broj pridjeva – komparacija pridjeva – glagoli – vrijeme: prošlo, sadašnje,

buduće – lične zamjenice (1, 2. i 3. lice, rod i

broj) – brojevi: osnovni, redni i zbirni

1.4. Poznavanje društva (prirodne karakteristike zavičaja) Priroda i tehnika


84

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2. Učenik/učenica razvija sposobnost logičkoga mišljenja i imenovanja, vještinu pripovijedanja i pravilnog izgovora, ovladava pravopisnim znanjima. 2.1. Usvaja i koristi nove izraze. – od pridjeva pravi glagole; – uočava sinonime; – razumije da ista riječ može imati

više značenja.

2.2. Razvija sposobnost razgovjetnoga i prirodnog govora i postepeno usvaja jezičke norme (standardni jezik) i primjenjuje ih u usmenoj i pisanoj komunikaciji; – zapaža da ponekad akcenat prelazi

na prijedlog i da neke riječi nijesu naglašene.

2.1. Učenici/učenice: – bogate rječnik; – po analogiji tvore pridjevske

izvedenice od glagola; – nabrajaju što više značenja iste

riječi i upotrebljavaju ih u rečenici; – na tekstu vježbaju komparaciju

pridjeva; – na osnovu jednostavnih opisa

prepoznaju bića, predmete i prostor, imenuju ih i navode sinonimne nazive;

– izrađuju odjeljenjski rječnik. 2.2. – Vježbanjem ispravljaju kritična

mjesta u govoru (posebno upotrebu akuzativa i lokativa s prijedlozima na i u, te instrumentala s prijedlogom s/sa);

– vježbaju jasan i prirodan govor, trude se da govore u skladu s jezičkom normom (pravilan akcenat i dr.);

– vježbaju jasno i prirodno čitanje.


85


2.3. Upoznaje i primjenjuje osnovna pravopisna pravila – pravilno piše: – prisvojne pridjeve od vlastitih imena

izvedenih sufiksima -ov/-ev, -in i -ski;

– prenošenje riječi na kraju reda; – veliko slovo: pisanje naziva država,

književnih djela, novina i časopisa; – zamjenice Vi i Vaš u obraćanju iz

poštovanja; – skraćenice; – glagolske oblike kojima se iskazuje

budućnost; – zareze uz apoziciju i atribut; – komparativ i superlativ; – osnovne i redne brojeve do 100,

slovima i brojevima, 11–19, 20, 30..., 100, 200..., 900 (sastavljeno);

– višečlane brojeve (na primjer trideset šest);

– pridjeve od višecifrenih brojeva (na primjer dvadeset petogodišnji).

2.3. – Vježbaju pisanje po diktatu, u

skladu s metodičkim preporukama (80 do 85 riječi, 16 do 18 rečenica);

– pišu različite vrste diktata: autodiktat, kontrolni diktat, izborni diktat, diktat s preoblikovanjem, slobodni diktat;

– održavaju čitkost i ljepotu ličnoga pisanja, vježbaju pisanje i oblikovanje teksta na kompjuteru.


86

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Učenik/učenica upoznaje ulogu crnogorskoga jezika kao službenog i snalazi se u jezičkoj okolini. 3.1. Osposobljava se da: – navede imena jezika koje je

imao/imala prilike da čuje ili uči; – razumije značaj učenja stranih

jezika; – uočava standardne i nestandardne

oblike u jeziku.

3. Učenici/učenice: – razgovaraju o tome da li u kući i s

prijateljima/prijateljicama razgovaraju isto kao u školi, s nepoznatim ljudima ili sa strancima/strankinjama;

– razmišljaju o tome zašto s različitim osobama razgovaraju na različit način;

– razgovaraju o okolnostima u kojima se upotrebljava standardni jezik, odnosno u kojima se koriste i nestandardni oblici u jeziku;

– navode imena jezika koje govore ljudi u njihovoj okolini;

– učenici/učenice koji/koje govore kojim drugim jezikom predstavljaju taj jezik svojim drugovima/drugaricama i objašnjavaju s kime i kad ga upotrebljavaju, kako su ga naučili/naučile i sl.;

– učestvuju u igri uloga.

3. Strani jezik Poznavanje društva (CG – osnovne karakteristike)


87

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije II nastavna oblast:


1. Učenik/učenica čita, interpretira i stvara, svom uzrastu odgovarajuće, umjetničke tekstove.

1.1. Razvija sposobnost čitanja, razumijevanja i vrednovanja umjetničkih tekstova. 1.2. Razvija sposobnost stvaralačkog dijaloga s umjetničkim tekstom: – čitanje umjetničkoga teksta prepoznaje

kao posebnu situaciju i reaguje na odgovarajući način: literarni svijet povezuje sa svojim iskustvenim svijetom.

1.3. Uočava književne likove i razvija sposobnost identifikacije i analize njihovih postupaka: – uočava i takvu karakternu osobinu lika

koja je u suprotnosti s njegovom opštom karakternom oznakom (npr. negativnu osobinu kod inače pozitivne osobe);

– zapaža perspektivu onih književnih likova s kojima se prilikom spontanoga čitanja ne identifikuje, ali mu nastavnik/nastavnica na njih posebno skrene pažnju;

– obrazlaže zašto je neko nešto uradio (motivi za ponašanje književnih likova).

1.1. Sve stavke tačke 4.1. programa za IV razred. 1.2. Učenici/učenice: – čitaju iznoseći predviđanja u odnosu na

dalji tekst; – samostalno čitaju. 1.3. – Oblikuju lični stav prema ponašanju

književnih likova i znaju ga obrazložiti; – razlikuju glavne i sporedne književne

likove; – identifikuju se s onim književnim likom

kojem se događaju avanture koje bi željeli/željele da se dogode njima samima;

– oblikuju maštovito-emotivnu predstavu književnoga lika na osnovu posrednih signala u tekstu (npr. načina govora o književnom liku ili načina govora samog književnoga lika);

– učestvuju u različitim aktivnostima reagovanja na literaturu;

– pronalaze razloge (motive) za ponašanje književnih likova u literarnom događaju; ukoliko to nije moguće, traže ih u racionalnom objašnjenju izvan teksta: predviđaju kraj priče, pretpostavljaju događaje koje je pisac „prećutao“ i sl.

1. Likovna kultura (likovni doživljaj teksta) Muzička kultura (slušanje muzike – emocionalna priprema za doživljaj književnoga teksta)


88

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.4. Razvija sposobnost razumijevanja i doživljavanja tekstualne stvarnosti: – mjesto događanja radnje; – istovremeno prati radnju priče koja

ima više mjesta događanja; – vrijeme događanja radnje; – uočava i prepoznaje hronološki

slijed događaja (primjer teksta). 1.5. Književne vrste – učenik/učenica se osposobljava da uz naziv književne vrste prizove sopstvena literarno-estetska iskustva s njom u vezi i na osnovu njih formira horizont očekivanja.

1.4. – Mjesto događanja radnje: pri

oblikovanju maštovito-emotivne predstave mjesta događanja radnje uzimaju u obzir i ograničenja koja proističu iz geografskih, istorijskih i drugih činjenica;

– događaj: ukoliko umjetnički tekst ne pruža sve potrebne podatke, učenici/učenice ih sami/same dodaju, izmišljajući događaj koji se „vjerovatno“ desio;

– literarni tekst pripovijedaju sa stanovišta glavnoga lika, a zatim i nekih sporednih likova; učenici/učenice tako saznaju da autor i pripovjedač u literaturi ne moraju biti isto.

1.4. – vrijeme događanja radnje – hronološki slijed događaja – mjesto događanja radnje

1.4. Poznavanje društva (nekad i sad) 1.5. Likovna kultura (likovno predstavljanje mjesta događanja radnje, izrada likova iz priče, izrada postera, reklamnoga letka, knjige o knjizi...) Muzička kultura (slušanje muzike – emocionalna priprema za doživljaj književnoga teksta) Tehnika i informatika (izrada knjiga iz radionice za pisanje)


89

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.5.1. Poezija Učenik/učenica: – uočava i doživljava zvučnost

pjesme; – uočava ritam pjesme i povezuje ga

s njenom porukom; prepoznaje promjenu ritma u odnosu na promjenu raspoloženja u pjesmi;

– prepoznaje rimu kao zvučni lik; uočava i analizira odnos između riječi koje se rimuju;

– prilikom čitanja teksta razvija asocijativne sposobnosti, doživljava ośećajno i misaono bogatstvo pjesničkoga jezika;

– prepoznaje upotrebu sinonima uzimajući u obzir ośećajni nivo teksta;

– prepoznaje i doživljava upotrebu neobičnih fraza i riječi i povezuje ih s idejom pjesme;

– uočava upotrebu stalnih fraza; – uz pomoć nastavnika/nastavnice

prepoznaje jednostavnu simboliku; – razvija sposobnost izražajnog

recitovanja pjesme koju je naučio/naučila napamet.

1.5.1. – izražajno kazuju pjesme koje su

naučili/naučile napamet; – učestvuju u igrama i aktivnostima za

razvijanje čitalačke motivacije; – čitaju naglas; – samostalno čitaju; – navode pojedinosti koje čine

zvukovni sloj pjesme (rima, ponavljanje samoglasnika, suglasnika, riječi i skupova riječi);

– u riječima koje se rimuju označavaju dio koji čini glasovno podudaranje;

– u pjesmi pronalaze riječi koje čine njeno emocionalno i misaono težište;


– izrađuju individualne „knjige“ u okviru radionice za pisanje;

– učestvuju u projektnom radu.


90

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.5.2. Proza Učenik/učenica: – razvija sposobnost doživljavanja

sljedećih vrsta i žanrova: a) bajka: narodna bajka (tipični motivi i

likovi), fantastična priča, klasična i savremena autorska bajka;

b) realistička priča i realistički roman; avanturistička priča, avanturistički roman;

– razumije temu teksta i novi tekst upoređuje s već poznatim tekstovima na istu temu; najvažnije teme: neobična stvarnost, tradicija i nasljeđe, prijateljstvo;

– razumije i koristi pojmove glavni lik i sporedni lik.

1.5.2. – Učestvuju u igrama i aktivnostima


na dalji tekst; – čitaju naglas; – samostalno čitaju; – učestvuju u dijaloškom čitanju; – navode pojedinosti koje razdvajaju

realističku priču od fantastične; – objašnjava zašto je određeni lik u

djelu glavni, a zašto su ostali likovi sporedni;

– uočava šaljive elemente u pjesmi i priči;

– određuje temu djela; – učestvuju u različitim aktivnostima



1.5.2. – tema – savremena bajka – fantastična priča – odlomak – književni lik (glavni i sporedni) – šaljiva pjesma – šaljiva priča – poslovica – zagonetka

1.5.2. Poznavanje društva (stanovništvo – potreba ličnoga doprinosa razvoju opšte kulture) Likovna kultura (likovno predstavljanje svijeta iz mašte ili đečije predstave realnog prostora iz književnoga djela, događaja i likova; izrada likova iz priče i mjesta događanja radnje; ilustrovanje knjiga iz radionice za pisanje) Tehnika i informatika (štampanje i objavljivanje knjiga iz radionice za pisanje)


91

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.5.3. Drama Učenik/učenica: – prepoznaje sastav dramskoga

teksta uočavajući govornika i njegov govor; opis prostora, emocije i njihovu promjenu, kao i druge oznake dramskoga lika (npr. izgled);

– shvata da je dramsko djelo namijenjeno izvođenju na sceni i razumije važnost izgleda scene za razumijevanje djela;

– uočava da likovi ispoljavaju različite emocije.

1.5.3. – Prilikom glasnoga grupnog čitanja

tečno i razumljivo čitaju tekst po ulogama, mijenjajući brzinu, boju i način govora u skladu s promjenom raspoloženja određenoga dramskog lika; tekst izvode u odjeljenju;



– čitaju naglas; – samostalno čitaju; – učestvuju u dijaloškome čitanju; – u tekstu označavaju dio koji govore

glumci/glumice i dio koji je namijenjen drugim učesnicima/učesnicama u drami, kao i čitaocima/čitateljkama;


– izrađuju individualne „knjige“ u okviru radionice za pisanje

– učestvuju u projektnom radu.

1.5.3. – govornik i govor – opis prostora – oznake dramskog lika (emocije,

izgled)

1.5.3. Likovna kultura (nacrt scene, kostima, izrada maski) Muzička kultura (izbor melodije za igrokaz, značaj muzike za pozorišnu predstavu) Fizičko vaspitanje (ritmika i ples, pokret)


92

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.6.Njeguje i razvija interesovanje za slušanje i čitanje proze i poezije; razvija sposobnost vrednovanja teksta. 1.7. Razvija sposobnost doživljavanja i vrednovanja pozorišne predstave, radijske igre i filma; koristi i razumije pojmove: čin, prizor, režiser, scena, kostimi.

1.6. – Slušaju nastavnikovo/nastavničino

pripovijedanje; slušaju narodne bajke i prepoznaju njihove tipične osobine: likove, motive, strukturu bajke;

– slušaju nastavnikovo/nastavničino čitanje kratkih proznih oblika i odlomaka iz čitanke, oblikuju maštovito-ośećajnu predstavu književnih likova, literarnoga prostora i literarnoga događanja; prepoznaju i doživljavaju zvučnost pjesme uz slušanje izražajnog čitanja pjesme (nastavnik/nastavnica, učenik/učenica, zvučna čitanka, snimak);

– prepoznaju ritam pjesme i povezuju ga s njenom porukom; poznaju mijenjanje ritma pjesme u odnosu na promjenu raspoloženja.

1.7. – Gledaju najmanje jednu pozorišnu

predstavu u školskoj godini (može i na video-snimku) i taj doživljaj upoređuju s čitanjem; razlikuju glavne i sporedne likove pozorišne/lutkarske predstave i prepoznaju njihove osobine (emotivna stanja); prepoznaju činioce pozorišne/lutkarske predstave (pozorište, glumci/glumice, bina, gledaoci/gledateljke, događaj, početak i kraj predstave; lutke, vrste lutaka); nakon posmatranja predstave objašnjavaju što je čin, pojava i scena;

– slušaju radijsku igru; oblikuju maštovito-ośećajnu predstavu likova na osnovu prepoznavanja govora i ostalih elemenata radijskoga teksta;

– gledaju film.

1.7. – čin, prizor – režiser, scena, kostimi

1.6. Likovna kultura (likovno preoblikovanje okoline) Muzička kultura (ritam, muzika raspoloženja) 1.7. Likovna kultura (izrada lutaka za lutkarsku predstavu; nacrt scene, maski, kostima) Muzička kultura (značaj muzičke podloge za pozorišnu i lutkarsku predstavu, radijsku igru, film)


93

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.8. Razvija sposobnost pisanja literarnih tekstova, u skladu s uzrastom.

1.8. Poezija: – pišu zvučno-efektne kombinacije riječi

(onomatopeja, aliteracija i sl.) i uočavaju zanimljive zvučne nizove;

– pišu stihove koji se rimuju; – stvaraju sinonimske nizove i uočavaju

njihovu upotrebu u odnosu na ośećajne nivoe teksta;

– stvaraju poređenja koja se zasnivaju na sličnostima među članovima i uočavaju njihovu funkciju u tekstu;

– stvaraju neobične fraze i od njih kraći tekst;

– samostalno stvaraju fraze s epitetima; tekst porede s već poznatim tekstom na istu temu;

– sažeto i/ili stvaralački interpretiraju sadržaj teksta; stvaraju svoje tekstove na osnovu glavnih tema za ovaj razred.

Proza: a) bajka: pišu narodne bajke tipične za

naše podneblje, s odgovarajućim motivima i likovima; pišu bajke koje su oblikovane po uzoru na klasične autorske bajke; pišu bajke o životinjama; pišu „iskrivljene“ bajke, kombinaciju dviju bajki, nastavak bajke i sl.; pišu bajke koje su oblikovane po uzoru na savremene autorske bajke – događanje je „razapeto“ između realnoga i fantastičnoga svijeta;

1.8. Likovna kultura (štampano pisanje i crtež) Muzička kultura (ritam) Poznavanje društva (život nekad i sad, različita vjerovanja ljudi, lokalne legende i priče)


94

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije b) realistička priča: pišu realističke

priče u kojima su glavni likovi njihovi/njihove vršnjaci/vršnjakinje koji/koje se upliću u nesvakidašnje avanture; obilaze starije ljude u svome kraju i zapisuju njihove istinite priče iz prošlosti; pismeno oblikuju maštovito-ośećajne predstave svojih likova; u svojem tekstu značajne osobine lika mogu prikazivati i posrednim signalima teksta (govorom lika i govorom drugih osoba o liku); predočavaju zašto je neko što učinio (motivi za postupanje likova);

c) kad je osnova pisanoga sastava književno djelo, zapisuju „dio priče koji nedostaje“, za postupke književnih likova dodaju objašnjenja kojih u tekstu nema; dopunjavaju literarni svijet; predviđaju dio priče koji je autor „prećutao“ ili „zaboravio“ da napiše;

d) mjesto događanja radnje – kod oblikovanja maštovito-ośećajne predstave mjesta događanja radnje uzimaju u obzir podatke i ograničenja koja prostiču iz geografskih, istorijskih i drugih znanja; uz čitanje zapisuju podatke o mjestu događaja na skali događaja; nakon toga opisuju mjesto događanja radnje;


95


1.9. Razvija sposobnost recitovanja, pripovijedanja i dramskog oblikovanja literature: – sve stavke iste kao u programu za

IV razred (4.7).

e) vrijeme događanja radnje – vrijeme

događanja radnje mogu predstavljati i posrednim podacima iz teksta, npr. arhaizmima, pominjanjem predmeta koji se danas ne koriste itd.;

f) događaji – izrađuju „prâvu događaja“ i uz pomoć nje prate literarno događanje;

g) literarni tekst pripovijedaju kao što bi ga pripovijedao glavni lik, a zatim neki od sporednih likova; tako saznaju da autor i pripovjedač u literaturi ne moraju biti isto.

Drama: − dramatizuju prozni tekst; – uzimaju u obzir posebnost drame i

pripremaju osnovu za izvođenje drame u odjeljenju (odjeljenjsko pozorište);

– samostalno ili u grupi prave skice za scenu i kostime;

– pišu prijedlog za radijsku igru i prave nacrte za zvučne kulise.

1.9. − Sve stavke iste kao u programu za

IV razred (4.7).

1.9. Likovna kultura (likovno preoblikovanje okoline)


96


Vladimir Andrić: Ah, ti dečaci Ljubiša Đokić: Biberče (dramatizovana bajka)


Mihailo Gazivoda: Džemper Mihailo Ražnatović: U sunčanim brdima Milenko Ratković: Pisak lokomotive Branko Ćopić: Cvrčak traži sunce Desanka Maksimović: Ako je verovati mojoj baki Dušan Radović: Zelena moda Šukrija Pandžo: S druge strane rijeke Sergej Jesenjin: Bobilj i Druškan Braća Grim: Trnova Ružica Feliks Salten: Bambi upoznaje svijet Narodna bajka: Biberče Narodna basna: Međed, svinja i lisica Narodna priča: Gazda i nadničar

Vitomir Nikolić: Pismo mojoj učiteljici Dragan Radulović: Neću da porastem Jevrem Brković: Bašta starca Radosava Ivan Ceković: Moja kuća Tin Ujevuć: Ptići Sait Orahovac: Jesenji pastel Narodna lirska pjesma: Kujundžija i hitroprelja Narodna lirska pjesma: Nadžnjeva se momak i đevojka

Čedo Vuković: Svemoćno oko Milenko Ratković: Igralište u parku Ivana Brlić-Mažuranić: Priče iz davnine Luis Kerol: Alisa u zemlji čuda P. L. Travers: Meri Popins

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (II CIKLUS) – 6. razred t VI razred

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije I nastavna oblast: Nastava jezika 1. Učenik/učenica razvija vještinu slušanja/čitanja, razumijevanja, analiziranja i stvaranja neumjetničkih tekstova, prilagođenih uzrastu. 1.1. Razvija vještinu slušanja snimljenih razgovora i sam/sama priprema slične.

1.1. Učenici/učenice: – poznaju sve aktivnosti iz stavke 1.1.

programa za IV razred; – kazuju kakav je društveni odnos

među sagovornicima/sagovornicama (npr. odnos jednakosti ili hijerarhijski) i svoje mišljenje obrazlože;

– kazuju koji je sagovornik/sagovornica vodio/vodila ili usmjeravao/usmjeravala razgovor;

– sude o odzivu jednog/jedne od sagovornika/sagovornica i kažu kako bi oni/one postupili/postupile na njegovu/njezinu mjestu;

– u parovima oblikuju zajedničko mišljenje/odluku (dogovor, sporazum), koju potom predstavljaju drugovima/drugaricama iz odjeljenja.

1.1. Građansko vaspitanje (ljudske potrebe u zajednici, kako biramo/ odlučujemo) Istorija Priroda Geografija Muzička kultura Likovna kultura Fizičko vaspitanje (prigodni sadržaji iz navedenih oblasti)

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (II CIKLUS) – 6 . razred

98

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.2. Razvija vještinu slušanja i analize jednostavno govorenih/naglas čitanih/ekranizovaih kratkih neumjetničkih tekstova i sposobnost stvaranja sličnih tekstova i to: a) naučno-popularnih tekstova povezanih sa sadržajima drugih nastavnih predmeta (npr. opis života vršnjaka/vršnjakinja, opis igara, zanata, sportova; opis okoline; opis života ljudi nekad i sad, opis događaja u prirodi; opis razvoja čovjeka/životinje; opis biljaka; opis predmeta, proizvoda, mašine); b) novosti o aktuelnim/zanimljivim događajima; c) radijske/televizijske reklame. Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta; – usmeno i pismeno odgovori na


– u tekstu uoči ključne pojmove i s njima povezane važne podatke i upiše ih u pripremljenu pojmovnu mapu;

– izradi plan izlaganja (misaoni obrazac); – sam/sama govorno nastupi (s unaprijed

pripremljenom temom), uz pisanu pripremu.

1.2. – Slušaju neumjetničke tekstove; – u tekstovima uočavaju ključne pojmove i

važne podatke i razvrstavaju ih u pojmovnu mapu uočavajući njihov hijerarhijski odnos;

– sistematizuju i klasifikuju dobijene podatke, uočavaju i odvajaju bitne od nebitnih;

– učestvuju u aktivnostima za razvoj komunikacije;

– razgovaraju o tome na što bi sve trebalo obratiti pažnju prilikom slušanja;

– na osnovu nastavnikovih/nastavničinih pitanja zapisuju značajne podatke i, uz njegovu/njenu pomoć, unose ih u plan izlaganja (misaoni obrazac); plan objasne usmeno, a zatim pismeno;

– nakon slušanja/gledanja reklame, kažu što se reklamira i što je o tome rečeno; jesu li svi podaci istiniti ili ne; svoje mišljenje obrazlažu; predoče što naručilac reklame želi da postigne kod gledaoca/gledateljke/slušaoca/slušateljke reklame i predviđaju kako će se on/ona odazvati; svoje mišljenje obrazlažu;

– kažu svoje mišljenje o tekstu i mogu da ga utemelje; pričaju o svojim iskustvima, ośećanjima itd. u odnosu na tekst;

– sami/same dopune tekst (npr. pripovjednim tekstovima predvide nastavak ili kraj);

1.2. – naučno-popularni tekst – radijske i TV-reklame

1.2. Građansko vaspitanje (učešće učenika/učenica u donošenju odluka) Istorija Geografija Muzička kultura Likovna kultura Fizičko vaspitanje (prigodni / naučno-popularni tekstovi i sadržaji iz navedenih oblasti)


99


– sami/same govorno nastupaju (s unaprijed pripremljenom temom): opisuju nasumice odabranu biljku/proizvod/mašinu i svoj izbor utemelje; opisuju svoj omiljeni sport/aktivnost i svoj izbor utemelje; opisuju svoje postupke i postupke drugih ljudi u konkretnim situacijama, prosuđuju o njima i svoje mišljenje pokušavaju obrazložiti – razmišljaju o uzrocima tih postupaka; dva/dvije učenika/učenice predstavljaju ostalima zajedničko mišljenje; komentarišu ono što su gledali/gledale/slušali/slušale/ čitali/čitale i svoje mišljenje obrazlažu;

– prije govornog nastupa sami/same razmišljaju što bi sve mogli/mogle kazati o temi i izrađuju misaoni obrazac/plan izlaganja; iz različitih izvora traže podatke koji im nedostaju i upisuju ih u misaoni obrazac/plan izlaganja, pretvarajući ga u pismenu osnovu govornoga nastupa; pismenu osnovu govornoga nastupa više puta pročitaju i što bolje zapamte;

– tokom govornoga nastupa samostalno govore uz pomoć pismene osnove govornoga nastupa, jasno i prirodno;

– poslije govornoga nastupa slušaoci/slušateljke kazuju svoje mišljenje o nastupu;

– učestvuju u igri uloga ili dramatizaciji; – učestvuju u igrama i aktivnostima za

vježbanje komunikacije.


100


1.3. Upoznaje značaj i namjenu zvaničnih i nezvaničnih tekstova i samostalno čita i piše slične: – nezvanično i zvanično obavještenje; – mali oglas.

1.3. Nakon prvoga čitanja: – kažu ko obavještava, kome je

namijenjena sadržina teksta i u tekstu traže elemente na osnovu kojih su to prepoznali/prepoznale; kažu kakav je društveni i emotivni odnos između onoga kome je tekst namijenjen i onoga ko je pisao i u tekstu traže elemente na osnovu kojih su to zaključili/zaključile; kazuju što pošiljalac očekuje od onoga ko pošiljku prima, tj. zašto mu šalje tekst, i tekstom potvrđuju svoje mišljenje; prosuđuju da li su izrazi u tekstu pristojni ili ne i, ako treba, zamjenjuju ih kulturnijim.

Nakon ponovnoga čitanja: – sami/same unose suštinske podatke u

pripremljenu pojmovnu mapu i objašnjavaju je; kazuju svoje mišljenje o tome kako će se primalac pisma odazvati, obrazlažu ga; kažu da li je tekst zvaničan ili nezvaničan i u njemu traže jezičke osobine na osnovu kojih su to zaključili; određuju osnovne elemente spoljnje oblikovanosti zvaničnih i nezvaničnih tekstova;

– u odgovarajućim okolnostima (npr. praznici, izleti, priredbe) sami/same stvaraju slične tekstove, vodeći računa o čitljivosti, lijepome i pravilnom pisanju;

– pišu tekstove za odjeljenjske novine, bilten...;

– izrađuju zbirke pozivnica i čestitki; – izrađuju formular za različite potrebe; – izrađuju školski „oglasnik“.

1.3. – nezvanično i zvanično obavještenje – mali oglas

1.3. Građansko vaspitanje (škola – organizacija i misija) Istorija (službeni i neslužbeni tekstovi u prošlosti) Tehnika i informatika (izrada i objavljivanje odjeljenjskog / razrednog / školskog „oglasnika“) Likovna kultura (izrada čestitki, pozivnica, ilustracija odjeljenjskih novina...)


101

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.4. Razvija vještinu čitanja, razumijevanja i analize stručnih i publicističkih tekstova i sposobnost samostalnoga pisanja sličnih (npr. opis života vršnjaka/vršnjakinja, opis igara, zanata, sportova; opis okoline; opis života ljudi nekad i sad, opis događaja u prirodi; opis razvoja čovjeka/životinje; opis biljaka; opis predmeta, proizvoda, mašine). Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta; – usmeno i pismeno odgovori na



– ispuni obrazac; – u tekstu nađe zahtijevani podatak. a) U tekstovima prepoznaje navedene pojmove i imenuje ih odgovarajućim izrazima: – imenski predikat (primjeri s imenicom u

službi predikata); – promjenljive i nepromjenljive riječi –

pojam (riječi s deklinacijom: imenice, pridjevi, zamjenice, i djelimično promjenljive – brojevi; i riječi s konjugacijom – glagoli);

– proste i izvedene riječi (korijen, porodica riječi).

1.4. – Tiho i naglas čitaju kratke neumjetničke

tekstove, i to: vidi program za V razred, reklame;

– poslije drugoga čitanja: sami/same uređuju i unose ključne pojmove i važne podatke u pojmovnu mapu, urede ih usmeno i pismeno; kažu svoje mišljenje o tekstu i pokušaju ga utemeljiti; pričaju o svojim iskustvima i razmišljanjima vezanim za tekst; sami/same dopunjavaju tekst; uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć ispunjavaju grafički obrazac; u javnom obavještenju traže određeni podatak (i u njegovu negovornome dijelu);

– razumiju što se reklamom propagira i što se o tome kaže, da li su svi podaci istiniti ili ne; utemeljuju svoje mišljenje; što poručilac želi postići kod primaoca i kako će se ovaj odazvati; utemeljavaju svoje mišljenje;

– u tekstu podvuku upravni govor i kažu kako su ga prepoznali i zbog čega ga pisac upotrebljava;

– primjere upravnoga govora pretvaraju u neupravni govor;

– u tekstu uočavaju promjenljive i nepromjenljive riječi, proste i izvedene;

– u tekstu uočavaju i prepoznaju prostu, proširenu i složenu rečenicu;

– objašnjavaju važnost određene riječi u tekstu;

1.4. – imenski predikat – romjenljive i nepromjenljive riječi – promjena imenica po padežima – proste i izvedene riječi (korijen, porodica

riječi)

1.4. Priroda Istorija Geografija Muzička kultura Likovna kultura Fizičko vaspitanje Građansko vaspitanje (prigodni tekstovi iz navedenih oblasti)


102

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije b) Uočava različite oblike imenica i pravilno ih koristi u govoru i pisanju: – promjena imenica po padežima;

padeži i njihova osnovna značenja: nezavisni padeži – nominativ (padež subjekta i dio predikata); vokativ (padež skretanja pažnje, obraćanja i dozivanja); zavisni padeži – genitiv (padež koji označava pripadanje, poticanje ili dio čega), dativ (padež namjene), akuzativ (padež objekta; značenje mjesta), instrumental (padež zajednice), lokativ (padež mjesta).

– u tekstu uočavaju različite oblike

imenica i određuju im padež; – u tekstu podvuku skraćenice i

napišu njihov pun naziv; – urade spisak čestih skraćenica; – prosuđuju razumljivost i jezičku

pravilnost teksta, ispravljaju nerazumljivost i nepravilnost i, uz pomoć nastavnika/nastavnice i jezičkih priručnika, utemeljuju ispravke;

*sami/same pišu kraće tekstove, i to: – opis biljaka/proizvoda/mašina,

procjenu teksta/filma/predstave; pripovijedaju o svojim doživljajima, pripovijedaju o svojim planovima;

– prije pisanja, sami/same razmišljaju što bi sve napisali o temi i izrađuju misaoni obrazac/plan pisanja;

– prilikom pisanja i poslije pisanja – iste stavke kao u programu za IV i V razred;

– pripremaju i realizuju anketu na nivou škole;

– izrađuju reklame za odabrane predmete ili aktivnosti.


103

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2. Učenik/učenica razvija sposobnost logičkoga mišljenja i imenovanja, vještinu pripovijedanja i pravilnog izgovora, utvrđuje pravopisna znanja. 2.1. Usvaja i koristi nove izraze: – na osnovu jednostavnih definicija

prepoznaje bića/predmete/prostore/pojmove i imenuje ih, nalazeći sinonime, antonime i homonime;

– uočava riječi iste porodice i određuje njihov korijen.

2.2. Razvija sposobnost razgovjetnoga i prirodnoga govora i postepeno usvaja jezičke norme (standardni jezik) i primjenjuje ih u usmenoj i pisanoj komunikaciji; – zapaža akcenat rečenice,

akcenatske cjeline u rečenici, uočava da su neke riječi u rečenici naglašene, a neke ne (i koje), te da riječ može imati samo jedan akcenat;

– zapaža da su neki slogovi dugi, a neki kratki i da u standardnome jeziku akcenat ne može biti na posljednjemu slogu.

2.1. Učenici/učenice: – bogate rječnik; – uz dati korijen navode riječi iste

porodice; – u grupi riječi podvlače riječi iste

porodice i određuju njihov korijen; – proširuju odjeljenjski rječnik,

klasifikuju riječi prema porodici. 2.2. – Vježbanjem ispravljaju kritična

mjesta u govoru (posebno upotrebu akuzativa i lokativa s prijedlozima na i u, te instrumentala s prijedlogom s/sa);

– vježbaju jasan i prirodan govor poštujući jezičku normu (pravilan akcenat i dr.);

– vježbaju jasno, prirodno i izražajno čitanje.

2.1. – antonim – sinonim – homonim – augmentativ – deminutiv 2.2. – dugi i kratki slogovi

2. Strani jezik Građansko vaspitanje (komunikacija u porodici, lokalna zajednica) Muzička kultura (biramo muziku – žanrovi)


104


2.3. Upoznaje i primjenjuje pravopisna pravila – pravilno piše: – neupravni govor; – upravni govor (sve tri varijante); – nazive istorijskih događaja; – nazive vasionskih tijela; – zamjenice Ti i Tvoj iz poštovanja; – zagrade; – zareze uz vokativ. 3. Učenik/učenica upoznaje ulogu i položaj crnogorskoga jezika kao službenoga jezika i snalazi se u jezičkoj okolini. – Osposobljava se da:razumije i

koristi pojam službeni jezik; – razlikuje pojmove službeni jezik i

jezik u službenoj upotrebi; – imenuje službene jezike u Crnoj

Gori – navede nazive službenih jezika u

državama koje se graniče s Crnom Gorom

2.3. – Vježbaju pravopisna pravila koja su

upoznali/upoznale; – njeguju čitkost i ljepotu ličnoga

pisanja i vježbaju pisanje i oblikovanje teksta na kompjuteru;

– učestvuju u projektnom radu; – izrađuju individualne „knjige“ u

okviru radionice za pisanje. 3. Učenici/učenice: – govore koji je jezik u Crnoj Gori

službeni i objašnjavaju što to znači; – govore đe je u Crnoj Gori pored

crnogorskoga propisan i koji drugi jezik u službenoj upotrebi, navode primjere dvojezičnih natpisa;

– navode imena jezika u službenoj upotrebi u Crnoj Gori, kao i jezika koji se govore u okruženju (u zemljama s kojima se Crna Gora graniči).

3. – službeni jezik

3. Geografija (zemlje s kojima se Crna Gora graniči, stanovništvo, jezici koji se govore)


105

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije II nastavna oblast: Nastava književnosti 1. Učenik/učenica čita, interpretira i stvara umjetničke tekstove, prilagođene svome uzrastu.

1.1. Razvija sposobnost da glasno, bez pripreme, čita, razumije i vrednuje umjetničke tekstove. 1.2. Razvija sposobnost stvaralačkoga dijaloga s umjetničkim tekstom: – čitanje umjetničkoga teksta

prepoznaje kao posebnu situaciju i reaguje na odgovarajući način: literarni svijet povezuje sa svojim iskustvenim svijetom.

1.1. Učenici/učenice: – učestvuju u aktivnostima za

podsticanje čitalačke motivacije; – samostalno čitaju; – čitaju naglas; – čitaju u nastavcima. 1.2. – Čitaju iznoseći predviđanja u

odnosu na dalji tekst; – samostalno čitaju; – učestvuju u aktivnostima za razvoj

sposobnosti sistematizovanja i klasifikovanja činjenica i podataka, te razdvajanja bitnoga od nebitnoga.

1. – umjetnički i neumjetnički tekst – pjesnik, prozni pisac, dramski pisac – lirika, epika, drama: lirski,

pripovjedni i dramski tekst

1. Likovna kultura (likovni doživljaj teksta) Muzička kultura (slušanje muzike – emocionalna priprema za doživljaj književnoumjetničkoga teksta)


106

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.3. Uočava književne likove i razvija sposobnost identifikacije i analize njihovih postupaka: – uočava i takvu karakternu osobinu

lika koja je u suprotnosti s njegovom opštom karakternom oznakom (npr. negativnu osobinu kod inače pozitivne osobe);

– zapaža perspektivu onih književnih likova s kojima se, pri spontanome čitanju, ne identifikuje, ali mu/joj nastavnik/nastavnica na njih posebno skrene pažnju;

– obrazlaže zašto je neko nešto uradio (motivi za ponašanje književnih likova);

– samostalno uočavaju perspektive više književnih likova (još uvijek ih ne kombinuju).

1.4. Razvija sposobnost razumijevanja i doživljavanja tekstualne stvarnosti, razmije pojmove: mjesto događanja radnje, vrijeme događanja radnje, događaji, književna motivacija.

1.3. – Identifikuju se s jednim od

književnih likova; – iz teksta izdvajaju perspektive više

književnih likova; – učestvuju u različitim aktivnostima

reagovanja na literaturu.

1.4. – mjesto događanja radnje – vrijeme događanja radnje – događaji – književna motivacija

1.3. i 1.4. Istorija (život ljudi u prošlosti) Likovna kultura (likovno predstavljanje mjesta događanja radnje, izrada likova iz priče, izrada postera, reklamnoga letka, knjige o knjizi...) Muzička kultura (slušanje muzike – emocionalna priprema za doživljaj književnoga teksta) Tehnika i informatika (izrada knjiga iz radionice za pisanje)


107


1.5. Književne vrste – učenik/učenica se osposobljava da uz naziv književne vrste prizove sopstvena literarno-estetska iskustva s njom u vezi i na osnovu njih formira horizont očekivanja: * najvažnije teme: – odrastanje i vršnjaci/vršnjakinje; – stvarnost kao pustolovina/tajna; – stvaralaštvo. 1.5.1. Poezija Učenik/učenica: – uočava i doživljava zvučnost pjesme,

razumije ulogu zvučnoga oblikovanja teksta; zapaža ponavljanja pojedinih glasova;

– uočava povezanost ritma s porukom pjesme;

– prepoznaje rimu kao zvučni elemenat, uočava odnos među rimovanim riječima;

– uočava likovnost teksta i različite dužine strofa; razumije vezu između likovnosti i poruke teksta;

– upoznaje i razumije opisne pjesme; – razumije pojam pejzaž;

1.5.1. – Izražajno čitaju tekstove (mijenjaju

brzinu, intonaciju i sl.), izražajno recituju pjesme koje su naučili/naučile napamet;



– čitaju naglas; – samostalno čitaju; – prepoznaju stilske figure u književnome

tekstu; – određuju temu teksta; – objašnjavaju zašto se pjesnički jezik

razlikuje od jezika svakodnevne upotrebe;

1.5.1. – pjesnički jezik – personifikacija – epitet – poređenje – kontrast – hiperbola – onomatopeja – opisna pjesma – pejzaž

1.5.1. Likovna kultura (likovnost teksta, likovno predstavljanje mjesta događanja radnje, izrada likova iz priče, izrada postera, reklamnoga letka, knjige o knjizi...) Muzička kultura (vokalna pjesma –sadržaj i forma; slušanje muzike – emocionalna priprema za doživljaj književnoga teksta) Tehnika i informatika (izrada knjiga iz radionice za pisanje)


108

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije – razvija asocijativne sposobnosti uz

čitanje više vrsta pjesama, različitih u odnosu na tekstualnu stvarnost (lirika, pripovjedna poezija);

– doživljava i razumije upotrebu sinonima;

– prepoznaje kovanice i njihov značaj u tekstu;

– prepoznaje i razumije upotrebu epiteta;

– prepoznaje i razumije personifikaciju;

– prepoznaje i razumije upotrebu poređenja;

– prepoznaje i razumije upotrebu hiperbole;

– prepoznaje i razumije upotrebu onomatopeje;

– prepoznaje i razumije upotrebu kontrasta;

– uočava i doživljava kompoziciju teksta (dužina rečenica, ponavljanje većih cjelina);

– uočava upotrebu stalnih veza riječi i lakše primjere ponavljanja, klišea;

– uz pomoć nastavnika/nastavnice prepoznaje jednostavnu simboliku;

– razumije temu teksta i novi tekst upoređuje s već poznatim tekstovima na istu temu,

– osposobljava se da izražajno recituje pjesme koje je naučio/naučila napamet.

– uočavaju spoljašnju kompoziciju pjesme (stihovi i strofe);

– povezuju pejzaž i opisnu pjesmu; – učestvuju u različitim aktivnostima




109

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.5.2. Proza Učenik/učenica: – razvija sposobnost doživljavanja

sljedećih vrsta i žanrova: a) basna (uočava tipske likove,

uglavnom životinja koje se ponašaju kao ljudi, i po kratkoj zaokruženoj priči usmjerenoj ka poruci, koju uočava (naravoučenije);

b) narodne bajke drugih naroda s karakterističnim motivima;

c) klasična i savremena autorska bajka, fantastična priča;

d) realistička kratka pripovjedna proza; e) realistička priča i realistički roman s

tematikom iz svakodnevnoga života;

f) avanturistička priča, avanturistički roman.

1.5.2. – Učestvuju u igrama i aktivnostima


na dalji tekst; – čitaju naglas; – samostalno čitaju; – učestvuju u dijaloškome čitanju; – navode razliku između priče i

romana; – navode razliku između fantastične i

realističke priče; – upoređuju bajke koje sad čitaju s

bajkama koje su čitali/čitale ranije, po motivskoj strukturi;

– prepoznaju u bajci stalne motive; – učestvuju u različitim aktivnostima



1.5.2. – basna – bajka – fantastična priča – realistička priča – roman

1.5.2. Likovna kultura (likovno predstavljanje svijeta iz mašte ili učeničke predstave realnog prostora iz književnog djela, događaja i likova; ilustrovanje knjiga iz radionice za pisanje) Tehnika i informatika (štampanje i objavljivanje knjiga iz radionice za pisanje)


110

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.5.3. Drama – Sve stavke su iste kao u tački 4.5.3.

programa za V razred. 1.6. Razvija sposobnost samostalnoga čitanja literature, doživljavanja i vrednovanja pozorišne predstave, radijske igre i filma: – produbljuje i razvija interesovanje za

slušanje proze; – produbljuje i razvija interesovanje za

slušanje poezije; – razvija sposobnost praćenja,

doživljavanja i vrednovanja pozorišne predstave;

– razvija sposobnost doživljavanja radijske igre (stavka ista kao u programu za V razred;)

– razvija sposobnost doživljavanja i vrednovanja trivijalnoga i estetski vrijednoga filma.

1.5.3. – Učestvuju u igrama i aktivnostima za

razvijanje čitalačke motivacije; – čitaju iznoseći predviđanja u odnosu na

dalji tekst; – čitaju naglas; – samostalno čitaju; – učestvuju u dijaloškome čitanju; – učestvuju u različitim aktivnostima

reagovanja na literaturu; – izrađuju individualne „knjige“ u okviru

radionice za pisanje; – učestvuju u projektnom radu: antičke

pripovijetke (međupredmetni projekat s istorijom).

1.6. – Slušaju bajke drugih naroda i upoređuju

njihove osobine s osobinama naših narodnih bajki;

– gledaju najmanje jednu pozorišnu predstavu u školskoj godini (može i na video-snimku);

– prepoznaju i doživljavaju elemente pozorišne predstave (glumac/glumica, uloga, svijetlo, scena, kostimi, zvučni efekti);

– doživljavaju i razlikuju trivijalni i estetski vrijedan film; uočavaju klišeiziranost trivijalnoga filma;

– prisustvuju promocijama knjiga ili gledaju video-zapise s promocije.

1.6. – glumac/glumica, uloga – avanturistički film – pozorišna predstava (glumac/glumica,

gluma, mimika, gestikulacija, uloga, svijetlo, scena, kostimi, zvučni efekti, afiš, dramski pisac, dramaturg)

1.5.3. Fizičko vaspitanje (ritmika i ples) Likovna kultura (ilustrovanje knjiga iz radionice za pisanje, izrada postera, reklamnoga letka za knjigu, knjige o knjizi...) Istorija (antika) Tehnika i informatika (štampanje i koričenje knjige iz radionice za pisanje) 1.6. Fizičko vaspitanje (ritmika i ples) Muzička kultura (pjesma uz pratnju instrumenata; izbor melodije za igrokaz, značaj muzičke podloge za pozorišnu i lutkarsku predstavu, radijsku igru, film) Likovna kultura (izrada lutaka za lutkarsku predstavu; nacrt scene, maski, kostima; scenski prostor: pozorište, pozorišna predstava, glumci/ice, pozorišna bina, scena)


111

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.7. Razvija sposobnost pisanja literarnih tekstova, u skladu sa svojim uzrastom.

1.7. Poezija: – pišu zvučno interesantne riječi; pišu

stihove koji se rimuju; imitiraju likovnost „konkretne“ pjesme;

– stvaraju sinonimske nizove i uočavaju njihovu upotrebu u odnosu na ośećajne nivoe teksta; imitiraju slaganje teksta (dužina rečenice, ponavljanje određenih fraza); tekst upoređuju s već poznatim tekstom na istu temu, sažeto ili stvaralački shvataju sadržaj teksta, stvaraju svoje tekstove na neke od glavnih tema za ovaj razred.

Proza: a) bajka: narodna bajka: pišu bajke, imitirajući odgovarajući način pisanja (npr. arapske bajke) i u tekst upliću karakteristične elemente takvih bajki (npr. leteći ćilim, duh u boci, „sezam“ i sl.); pišu bajke koje su oblikovane po uzoru na savremene autorske bajke – događanje je „razapeto“ između realnoga i fantastičnoga svijeta; pišu fantastičnu priču, uzimajući u obzir njene karakteristike – događanje u dvije ravni: realnoj i fantastičnoj; u fantastičnom svijetu važe zakoni đečijih želja;

1.7. Likovna kultura (likovnost teksta; izrada lutaka za lutkarsku predstavu; nacrt scene, maski, kostima) Muzička kultura (pjesma: sadržaj, forma, značaj muzičke podloge za pozorišnu i lutkarsku predstavu, radijsku igru, film)


112


b) realistička priča: – stavka ista kao u programu za V

razred; – pišu priče u kojima glavni junaci –

njihovi/njihove vršnjaci/vršnjakinje rješavaju probleme koje odrasli nijesu mogli riješiti;

– u grupi pišu avanturističke priče; – pismeno oblikuju maštovito-

ośećajne predstave svojih likova; – pišu o liku čija je jedna značajna

osobina u suprotnosti s njegovom karakterističnom osobinom (npr. negativna osobina kod inače pozitivnoga lika); značajne osobine lika mogu prikazati i posrednim signalima (govorom lika i govorom drugih likova o njemu);

– pismeno pripovijedaju priču, svako iz perspektive različitoga književnog lika; te priče upoređuju; na taj način počinju opažati i doživljavati književne likove na različite načine i ustanovljavati kako oni utiču na tok literarnoga događaja;

– predočavaju zašto je neko što učinio – motivi za postupke likova;


113

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.8. Razvija sposobnost recitovanja, pripovijedanja i dramskog oblikovanja literature, sposobnost usmenoga kazivanja svojih svjetova iz mašte i pripovijedanja o svojim literarno-estetskim iskustvima.

c) mjesto događanja radnje – vidi

program za V razred; d) vrijeme događanja radnje – pišu

priče čija se radnja događa u budućnosti, dalekoj i bližoj prošlosti i u vremenski nedefinisanim fantastičnim svjetovima;

e) događaji – vidi program za V razred. Drama: – vidi program za V razred. 1.8. – Vidi program za V razred; – proza – vidi program za V razred; – poezija – vidi program za V razred; – izgovaraju zvučno interesantne riječi i

uočavaju povezanost zvučne oblikovanosti i značenja riječi;

– odjeljenjsko pozorište – vidi program za V razred;

– opisuju sastav dramskoga teksta, tj. pozorišne predstave;

– radijska igra – vidi program za V razred.

1.8. Likovna kultura (prostorno oblikovanje; izrada lutaka za lutkarsku predstavu; nacrt scene, maski, kostima) Muzička kultura (izvođenje lakših koreografija uz pjesme ili ritmički izraz, značaj muzičke podloge za pozorišnu i lutkarsku predstavu, radijsku igru, film) Fizičko vaspitanje (ritmika i ples)


114


Dušan Radović: Kapetan Džon Piplfoks Zoran Popović: Slučaj poštanskog sandučeta Dragana Kršenković-Brković: Hozentaurus


Ivo Andrić: Knjiga Branko Ćopić: Surovo srce Prežihov Voranc: Đurđevak Hasnija Muratagić-Tuna: Sat Džonatan Svift: Guliver među patuljcima (odlomak) Šel Silverstejn: Dobro drvo Hans Kristijan Andersen: Djevojčica sa šibicama Mihael Ende: Beskrajna priča Vilijem Sarojan: Tata, ti si lud Kemal Musić: Zasjeda (odlomak, II cjelina) Narodna basna: Pobratimstvo vuka i psa Narodna bajka: Djevojka cara nadmudrila Narodna priča: Uvreda dobrom vraćena

Vitomir Nikolić: Moje poštovanje vrapci Aleksandar Ivanović: Biljarda Safet Hadrović Vrbički: Razlog za moju pjesmu Dragomir Brajković: Gradovi u meni Vojislav Ilić: Zimsko jutro Miroslav Antić: Tajna Vesna Parun: Djedove obrve Narodna pjesma: Ženidba kralja Vukašina Narodna pjesma: Kosovka djevojka Narodna lirska pjesma: Smiješno čudo Narodna lirska pjesma: Jablanova moba Romska narodna pjesma: Bog i robija

Danijel Defo: Robinson Kruso Mihailo Gazivoda: Razgovor uz oganj Branislav Nušić: Hajduci Erih Kestner: Emil i detektivi Crnogorske narodne bajke: Baš-čelik, Đevojka brža od konja, Mustafa i Merima, Čoso i divovi, Međedović, Zla braća, Tica đevojka (Vatra samotvora)

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (II CIKLUS)

115

DIDAKTIČKE PREPORUKE (II CIKLUS) U okviru predmeta Crnogorski jezik i književnost učenici/učenice stvaraju (govore, pišu), percipiraju (slušaju, čitaju) i analiziraju svojem uzrastu odgovarajuće umjetničke i neumjetničke tekstove. Radeći na tekstu, učenici/učenice razvijaju svoje saznajne i stvaralačke sposobnosti i sposobnosti sporazumijevanja, te upoznaju osnovne razlike u prihvatanju i stvaranju neumjetničkih i umjetničkih tekstova. Polazna tačka nastave u predmetu Crnogorski jezik i književnost jeste neumjetnički ili umjetnički tekst (radu s neumjetničkim tekstovima namijenjeno je 60% časova predmeta, a radu s umjetničkima 40%). Neumjetnički tekstovi stvaraju se, prihvataju i analiziraju drugačije nego umjetnički i proučavaju na časovima namijenjenim nastavi jezika, pa su ciljevi koij se odnose na neumjetničke tekstove, kao i u prvom ciklusu, navedeni u cjelini Nastava jezika. Neumjetnički tekstovi Kod obrade neumjetničkih tekstova predmet se povezuje s učenikovim/učeničinim iskustvom i predznanjem i sa sadržajem i aktivnostima predmeta Poznavanje prirode, Poznavanje društva i dr. Učenici/učenice naime govore/pišu tekstove o sebi i svojoj društvenoj i prirodnoj okolini, slušaju / čitaju i analiziraju naučno-popularne tekstove i negovorne djelove tih tekstova (tabele, grafikone i sl.). Predmet Crnogorski jezik i književnost sadrži i elemente tzv. medijskog obrazovanja – učenici/učenice slušaju i čitaju propagandne medijske tekstove. U skladu s tim preporučljiv je projektni rad učenika/učenica. Odabir nastavnog oblika rada u drugom trogodištu osnovne škole zavisi od aktivnosti i zadataka koji se ostvaruju u nastavi. Iako su frontalni oblik rada (npr. slušanje emisije na radiju, nastavnikov/nastavničin uvod u novu nastavnu temu) i individualni oblik rada (npr. tiho čitanje, popravljanje grešaka, ponovno pisanje teksta) didaktički odgovarajući za određene nastavne situacije, važno je voditi računa i o potrebi da se dobar dio vremena posveti zajedničkome radu – radu u većim i manjim grupama ili u paru. Učenici/učenice, naime, razvijaju sopstvene sposobnosti i stiču trajna znanja kroz aktivne oblike učenja, pa primjenom navedenih oblika rada oni/one tokom same aktivnosti razvijaju sposobnost razmjene mišljenja (npr. raspravljaju o problemu, usklađuju mišljenja, oblikuju grupno mišljenje, predstavljaju ga drugom, argumentuju i brane ga). Učenici/učenice se osposobljavaju za percipiranje i stvaranje usmenih i pisanih neumjetničkih tekstova. Prilikom slušanja / čitanja usmjeravaju se na razmišljanje o onome što percipiraju, tj. na kritičko prihvatanje teksta. Takođe je važno da prilikom govora / pisanja utemelje svoje mišljenje o tekstu. Učenici/učenice treba da shvate da je stvaranje teksta planirana aktivnost, tokom koje treba uzimati u obzir onoga/onu kome/kojoj je tekst namijenjen, mogućnosti i zakonitosti jezika koji se koristi, i dobro poznavati temu o kojoj se govori / piše.


116

Pošto sposobnost percepcije i stvaranja teksta zavisi od jezičke sposobnosti, učenici/učenice ličnom aktivnošću (a ne opisivanjem apstraktnoga jezičkog sistema, tj. navođenjem gramatičkih i pravopisnih pravila) razvijaju svoju sposobnost logičkoga mišljenja i imenovanja, pripovjedačku sposobnost i pravopisno umijeće i ispravljaju najčešće govorne, gramatičke i pravopisne greške. Pri obradi zapisanih tekstova počinju posmatrati i rečeničko-gramatički sastav , i to tako što u njemu prvo nalaze opisani, tj. jezičkim izrazom imenovani osnovni jezički element, potom odrede njegovu ulogu, značaj, stilsku vrijednost, oblik i slično, svrstaju ga u određenu kategoriju i to obrazlože. U okviru vođenih razgovora učenici/učenice razmišljaju o subjektivnim i društvenim vrijednostima jezika (npr. o prednostima maternjega nad drugim jezicima, o položaju službenoga jezika i drugih jezika u Crnoj Gori, o okolnostima upotrebe standardnoga jezika i nestandardnih oblika u jeziku, tj. lokalnoga govora itd.).

Odnos među aktivnostima sporazumijevanja

Kod obrade neumjetničkih tekstova jednako su važne, pa stoga i jednako zastupljene, sve četiri aktivnosti sporazumijevanja – kod rada u školi, posebno slušanje i govor (jer preovladava saradničko učenje), a zatim i čitanje kao polazna tačka za pragmatičnu, vrijednosnu i gramatičku analizu tekstova. Kad učenici/učenice savladaju tehniku čitanja, čitanje u školi se procentualno smanjuje, a povećava se broj aktivnosti u okviru kojih učenici/učenice sarađuju kroz rad, stvaraju nove proizvode, upoređuju mišljenja, o njima razgovaraju, otkrivaju razlike, traže uzroke... Kod domaćih zadataka preovladava čitanje, a posebno pisanje (aktivnosti prije i za vrijeme pisanja teza, a poslije toga prepisivanje ispravljenog teksta i priprema za govorni nastup). Obrada neumjetničkih tekstova u školi može obuhvatati sljedeće ključne korake: 1) prije slušanja/gledanja/čitanja: najava vrste i teme teksta; razgovor o učenikovim/učeničinim očekivanjima, iskustvima itd. u pogledu najavljene vrste i teme teksta; ako nastavnik/nastavnica prosudi da učenici/učenice neke ključne riječi nijesu razumjeli, objašnjava ih s učenicima/učenicama; 2) učenici/učenice najmanje dvaput slušaju/gledaju/čitaju tekst; 3) nakon slušanja/gledanja/čitanja i analize teksta slijedi stvaranje sličnoga teksta, koji može biti govorni nastup ili pisanje teksta iste vrste, s istom/sličnom temom (tu aktivnost učenici/učenice mogu nastaviti/dopuniti kući).


117

Umjetnički tekstovi

Rad na umjetničkim tekstovima i u drugom ciklusu osnovne škole zasniva se na komunikacijskom modelu književnoga vaspitanja. Osnovni cilj jeste očuvati učenikovo/učeničino interesovanje za čitanje i slušanje umjetničkih tekstova i razvijati sposobnosti stvaralačkoga dijaloga s umjetničkim tekstom. Pošto u čitalačkom razvoju učenika/učenice u uzrastu između osme i dvanaeste godine veoma često dolazi do usmjeravanja literarnog interesovanja na proznu literaturu s napetom (često kriminalističkom, avanturističkom) pričom, dobro je birati takve tekstove i u školskoj nastavi književnosti. Uz to u drugom trogodištu sistematski se njeguje i razvija učenikovo/učeničino interesovanje za fantastičnu literaturu: narodnu bajku, autorsku bajku i fantastičnu priču. Istovremeno, učenike/učenice podstičemo na kreativno stvaranje umjetničkih tekstova i oblikovanje sopstvenih svjetova iz mašte. U druge tri godine školovanja posebno brižno treba osmisliti susrete s poezijom, jer se može dogoditi da se interesovanje za nju izgubi, s obzirom na učenikovo/učeničino, za to razdoblje karakteristično, usmjerenje na avanturističku priču. Školsko čitanje poezije (i nastava književnosti uopšte) mora ostati usredsrijeđeno na učenika/učenicu, što znači da je najvažniji nastavnikov/nastavničin zadatak posredovati/očuvati učeničko uvjerenje da se čovjek u književnosti susrijeće, prije svega, sa samim sobom. Upravo saznanje da je u književnosti moguće naći dio sebe, svoga svijeta, svojih misli, svojih želja, jeste najjača motivacija za čitanje literature uopšte. Literarno vaspitanje usredsrijeđeno na učenika/učenicu može se ostvariti sljedećim didaktičkim koracima: 1. Motivacijom za čitanje umjetničkoga teksta učenici/učenice se pripremaju za susret s književnim svijetom i istovremeno podstiču na pripovijedanje o vlastitim iskustvima, povezanim s temom umjetničkoga teksta. Na taj se način kod učenika/učenice stvara raspoloženje slično onom s kojim će se sresti u umjetničkome tekstu. Drugačije rečeno: pošto će pripremiti odgovarajuća očekivanja za susrete s književnim tekstom, velika je mogućnost da će se u njemu susresti sa samim sobom. 2. Tako motivisani/motivisane učenici/učenice lako nađu tzv. vrata za identifikaciju, tj. onaj dio teksta koji predstavlja polje jednakosti/sličnosti između njih i određenoga književnog lika. Preko mehanizma identifikacije učenik/učenica se u mislima poistovjećuje s književnim likom i, sjedinjen/sjedinjena s njim, maštovito-ośećajno doživljava književni svijet i događanje u njemu tako intenzivno kao da se priča događa njemu samome. 3. U druge tri godine moguće je podstaći posmatranje književnoga događanja i s tačke gledišta neidentifikacijske figure. Naime, učenik/učenica može sagledati realne životne situacije iz perspektive drugih, a ne samo iz svoga (egocentričnog) ugla. Čitanjem literature učenik/učenica u realnome životu prevazilazi egocentrizam, pa se povećava i njegova sposobnost povezivanja realnoga iskustva i književnoga svijeta (= vrata za identifikaciju).


118

4. U procesu učenikova/učeničina susretanja s literaturom nastavnik/nastavnica ne smije zanemariti činjenicu da je doživljaj književnoga teksta individualan i često veoma različit od jednog do drugog učenika/jedne do druge učenice. Uzimajući u obzir to načelo, nastavnik/nastavnica treba da svakom/svakoj učeniku/učenici dozvoli da, ukoliko autor nije naveo dovoljno motiva za postupke književnih likova, sam/sama izmisli priču koja mu/joj se čini vjerovatna, kao objašnjenje zašto je neko u tekstu nešto uradio. Takvo objašnjenje uzroka za literarno događanje, izvedeno iz ličnog iskustva, uslovljeno je trenutnim stepenom učenikova/učeničina čitalačkoga razvoja – i nije ga moguće nadomjestiti nastavnikovim/nastavničinim (sa stanovišta odrasle osobe, pravilnijim) objašnjenjem. Ako se to zaboravi, moglo bi se dogoditi da se interesovanje učenika/učenice za literaturu trajno uništi. Odnos među aktivnostima sporazumijevanja:

1. Radeći na umjetničkome tekstu, učenici/učenice razvijaju sve četiri aktivnosti sporazumijevanja. Govor, čitanje, slušanje i pisanje u okviru svake nastavne jedinice prepliću se i usmjereni su k istim ciljevima. Tako npr. ako je tema teksta koji čitamo strah, u fazi motivacije (pripreme za čitanje) učenici/učenice mogu jedan drugome/jedna drugoj, u parovima ili po grupama, pripovijedati kad su se sami/same posljednji put jako uplašili/uplašile, može im se prirediti neočekivani doživljaj (npr. „slučajno“ pukne balon), a zatim se s njima razgovara o strahu, o drugim emocijama, te čega se ponekad boje.

Nastavnik/nastavnica tekstove pripovijeda, odnosno recituje ili čita. Slijedi individualno čitanje učenika/učenica.

U fazi interpretacije nastavnik/nastavnica bira aktivnosti koje odgovaraju umjetničkome tekstu. Govor se može kombinovati s usmjerenim tihim čitanjem tokom kojega učenici/učenice rješavaju istraživačke zadatke i pronalaze djelove teksta kojima mogu argumentovati sopstveno mišljenje. Moguće je primijeniti igru uloga ili glasno čitanje djelova teksta, kako bi glasovnim oblikovanjem govora književnoga lika učenici/učenice jasnije sagledali njegovo raspoloženje i postavili pretpostavke o značaju tog raspoloženja za radnju priče.

U fazi produbljivanja doživljaja učenici/učenice stvaraju usmeni ili pisani literarni tekst, oblikuju svoje, umjetničkom tekstu analogne, izmaštane svjetove ili nadograđuju onaj s kojim su se susreli čitajući djelo.

Ukratko, odluka nastavnika/nastavnice o tome koju će aktivnost izabrati kako bi realizovao/realizovala ciljeve nastave književnosti zavisi, prije svega, od samoga umjetničkog teksta i od nastavnikove/nastavničine procjene interesovanja učenika/učenica. Važi samo opšte usmjerenje: da su sve četiri aktivnosti sporazumijevanja među sobom uravnotežene (pri kraju treće godine, naravno, vrijeme posvećeno samostalnom tihom čitanju sve je duže, kako u školi tako i van nje). Takođe, ne treba zaboraviti da su pisanje i govor, osim vještina koje treba razvijati u nastavi književnosti, istovremeno i sredstva koja podržavaju literarno-estetski doživljaj i produbljuju ga.

2. Slično važi i za odnos između znanja pojmova iz oblasti teorije književnosti i literarno-estetskog doživljaja. U druge tri godine učenici/učenice već pośeduju određeni fond znanja iz ove oblasti (vidi spisak u koloni sadržaji/pojmovi), ali on nije sâm sebi svrha, već treba da podrži učenikov/učeničin doživljaj književnosti. Posebno treba naglasiti da znanje iz oblasti književnosti učenici/učenice ne treba da stiču na nivou reprodukcije (nastavnik/nastavnica ih o tom znanju ne „ispituje“), već na nivou stvaranja svojih svjetova iz mašte. Pišu npr. fantastičnu priču ili basnu. Po strukturiranosti njihova maštovitoga svijeta moguće je uočiti koje su karakteristike književne vrste


119

prilikom čitanja primijetili/primijetile; to iskustvo će ih usmjeriti da prepoznaju određenu književnu vrstu kad je susretnu neki sljedeći put. Učenici/učenice, dakle, upoznaju književnost i njene zakonitosti (npr. karakteristike bajke, fantastične priče, avanturističke priče, basne...) da bi ih jače doživjeli/doživjele i da bi čitanje književnih djela za njih bio što prijatniji doživljaj.

Pored predloženih djela, nastavnik/nastavnica može odabrati i djelo koje nije predloženo, ali treba da vodi računa o proporcionalnom odnosu rodova i vrsta, odnosno o ciljevima i standardima. Pismeni zadaci Teme pismenih zadataka treba birati iz oblasti jezika i oblasti književnosti. U drugome ciklusu učenici/učenice rade šest pismenih zadataka: u četvrtom razredu jedan pismeni zadatak – u drugom polugodištu, u petom razredu po jedan pismeni zadatak u oba polugodišta, a u šestom razredu jedan pismeni zadatak u prvom i dva pismena zadatka u drugom polugodištu. STANDARDI ZNANJA 1. NASTAVA JEZIKA

1. Učenik/učenica percipira, svom uzrastu odgovarajući, razgovor i zna da:

– odredi temu i sagovornike/sagovornice; – odgovori na nastavnikova/nastavničina pitanja o značajnim podacima; – ocijeni kulturu sagovornika/sagovornica; – kaže je li razgovor bio službeni ili ne; – nastupi u simuliranom (telefonskom) razgovoru.


120

2. Učenik/učenica percipira, svom uzrastu odgovarajuće, govorne nastupe (navedene u nastavnom programu) i zna da:

– prepozna namjenu i temu teksta; – usmeno i pismeno odgovori na nastavnikova/nastavničina pitanja o sadržaju teksta; – u pripremljenu pojmovnu mapu (shemu) upiše značajne podatke iz teksta; – prepozna namjeru i sadržaj reklame; – sam/sama govorno nastupi (s unaprijed pripremljenom temom), uz pisanu pripremu; – govori jasno, prirodno i što razumljivije.

3. Učenik/učenica čita i razumije svom uzrastu odgovarajuće, kraće nezvanične i zvanične tekstove (navedene u nastavnom

programu) i zna da:

– odredi ko piše tekst i kome je tekst namijenjen, emotivni i društveni odnos među njima; – kaže da li je tekst zvaničan ili nezvaničan; – odredi namjeru pošiljaoca/autora zvaničnog ili nezvaničnog teksta; – odgovori na nastavnikova/nastavničina pitanja o značajnim podacima; – sam/sama stvara sličan tekst, oponašajući spoljnu oblikovanost zvaničnih i nezvaničnih tekstova; piše ih čitljivo i pravopisno

pravilno.

4. Učenik/učenica čita i razumije stručne i publicističke tekstove (navedene u nastavnom programu) i zna da:

– prepozna namjenu i temu teksta; – usmeno i pismeno odgovori na nastavnikova/nastavničina pitanja o sadržaju teksta; – u pripremljenu pojmovnu mapu upiše značajne podatke iz teksta; – ispuni obrazac; – u spisku nađe zahtijevani podatak; – nađe izjavne, uzvične, upitne, potvrdne i odrične rečenice; – u upitnoj rečenici nađe upitnu riječ i na nju smisleno odgovori; – nađe atribut, apoziciju, objekat i priloške odredbe; – nađe imenice i odredi im rod, broj i padež; – nađe pridjeve i odredi im rod, broj i padež; – nađe lične zamjenice i odredi im lice, rod i broj; – podvuče upravni govor; – jednostavnije primjere upravnoga govora pretvara u neupravni govor; – objasni riječ / frazu s prenesenim značenjem i zamijeni je sinonimom ili antonimom; – nađe skraćenice i napiše ih u punom obliku;


121

– označi uvod, razradu i zaključak; – označi pasus.

5. Učenik/učenica stvara neumjetničke tekstove po uzoru na slušane/čitane i zna da:

– stvori usmeno ili pismeno kraći neumjetnički tekst, uz odgovarajuću pripremu (npr. misaoni obrazac), uzimajući u obzir spoljnu

oblikovanost teksta; – prilikom stvaranja pisanoga teksta poštuje pravopisna pravila: pravilno piše rječce ne i li; upotrijebi veliko početno slovo (u ličnim

imenima i prisvojnim pridjevima nastalim od njih, u geografskim nazivima od jedne i više riječi, u izrazima poštovanja); upotrijebi veliko i malo početno slovo u pisanju naziva od više riječi (praznici, književna djela, geografski nazivi); napiše osnovne i redne brojeve do 1000 brojevima i slovima; pravilno upotrijebi: interpunkciju na kraju rečenice, zarez kod nabrajanja, znakove interpunkcije u upravnome govoru i zagrade; pravilno piše skraćenice.

6. Učenik/učenica ovladava imenovanjem i zna da:

– datim riječima odredi sinonime, homonime, antonime; – uz dati korijen stvara porodicu riječi.

7. Učenik/učenica zna ulogu i položaj crnogorskoga jezika kao službenoga jezika, snalazi se u jezičkoj okolini i umije da:

– navede službene jezike u Crnoj Gori; – navede imena službenih jezika u državama koje se graniče s Crnom Gorom; – prepoznaje standardni jezik, uočava nestandardne oblike u jeziku i prepoznaje okolnosti koje nameću upotrebu jednoga ili drugog.

8. Učenik/učenica koristi osnovne jezičke pojmove i zna da:

– u tekstu uočava, razumije i upotrebljava osnovne gramatičke izraze (navedene u nastavnome programu); – riječi iz tekstova razvrstava na imenice, pridjeve, lične zamjenice i brojeve i odredi im rod, broj i padež; – prepozna glagole i odredi vrijeme vršenja radnje; – razvrstava riječi po azbuci i abecedi; – pravilno upotrebljava dublete u govoru i pisanju.


122

2. NASTAVA KNJIŽEVNOSTI 1. Učenik/učenica sluša i razumije pripovijedanje/čitanje umjetničkoga teksta, u skladu s uzrastom, i zna da:

- odredi temu teksta; - nakon slušanja odgovori na pitanja o značajnim podacima: o čemu pripovijeda književni tekst, đe i kad se radnja teksta događala, ko

su književni likovi, zašto se nešto dogodilo; - odgovori na pitanje kakve su posljedice izazvali postupci književnih likova.

2. Učenik/učenica tiho pročita nepoznati umjetnički tekst i umije da:

- odredi temu teksta; - nakon čitanja odgovori na pitanja o značajnim podacima: o čemu pripovijeda, đe i kad se radnja teksta događala, ko su književni likovi,

zašto se što dogodilo; - odgovori na pitanje kakve su posljedice izazvali postupci književnih likova.

3. Učenik/učenica razumije motive za postupke književnih likova i zna da:

- pojasni uzrok postupaka književnih likova; - kaže / napiše nastavak priče.

4. Učenik/učenica razlikuje realno i zamišljeno mjesto događaja, oblikuje maštovito-ośećajnu predstavu prostora nastalog u mašti i umije da:

- opiše svoju predstavu realnoga prostora događaja; dopuni autorov opis svojim iskustvom.

5. Učenik/učenica prepoznaje vrijeme događaja (nekad i danas) i zna da:

- piše priče koje se danas događaju; u njima opisuje svijet kakav poznaje iz svoje okoline. 6. Učenik/učenica prepoznaje i doživljava bajku i zna da:

- samostalno pripovijeda/piše bajku uzimajući u obzir njene karakteristike; - piše/pripovijeda nastavak bajke.

7. Učenik/učenica doživljava i prepoznaje narodnu bajku i zna da:

- samostalno pripovijeda/piše bajku, uzimajući u obzir karakteristike tipične za narodnu bajku.


123

8. Učenik/učenica prepoznaje i doživljava fantastičnu priču/modernu autorsku bajku i umije da:

- piše maštovite tekstove čija se radnja događa između realnoga i izmaštanoga svijeta (prilikom toga posebno vodi računa o razlogu neophodnosti mašte u priči).

9. Učenik/učenica prepoznaje i doživljava realističku pripovijetku i zna da:

- pripovijeda/piše realističku priču u kojoj je događanje slično onome koje poznaje iz svoga svijeta; - piše realističku priču u kojoj glavni junaci – đeca rješavaju probleme koje odrasli nijesu uspjeli riješiti.

10. Učenik/učenica upoznaje i doživljava pjesmu i zna da:

- izražajnim čitanjem dočara osnovno raspoloženje; - izražajno recituje tekst pjesme koju je naučio/naučila napamet; - zapisuje asocijacije uz riječi; - slika riječima; - tematiku izražava ilustrovanjem pjesama.

11. Učenik/učenica percipira i doživljava dramski tekst i umije da:

- sarađuje u maštovitoj igri uloga; - poslije gledanja pozorišne predstave (video-snimka) nabroji glavne i sporedne likove i odgovara na pitanja koja se odnose na radnju; - opiše dramski prizor koji je posmatrao/posmatrala; - nakon slušanja radijske igre nabroji književne likove i kaže kakav je bio prostor događaja.

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (III CIKLUS) – 7. razred t

III CIKLUS VII razred

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije I nastavna oblast: Nastava jezika 1.Učenik/učenica razvija vještinu slušanja, razumijevanja, analize i stvaranja, svom uzrastu odgovarajućih, usmenih tekstova. 1.1. Razumije slušane (i ekranizovane) snimljene razgovore; osposobljava se da: – odredi temu i sagovornika/sagovornicu; – izdvoji ključne podatke iz teksta; – kaže da li se razgovor završio

sporazumom ili ne; u čiju korist ili na čiju štetu je bio postignut sporazum;

– obrazloži svoje mišljenje; – označi razgovor kao

zvaničan/nezvaničan; – kaže koji govornik je vodio (usmjeravao)

razgovor; – presudi o korektnosti

sagovornika/sagovornice; – s učenicima/učenicama izvede sličan

razgovor (može i telefonski).

1.1.Učenici/učenice: * poslije prvog slušanja: – kažu ko je razgovarao, – kažu o čemu su

sagovornici/sagovornice razgovarali/razgovarale ili pregovarali/pregovarale,

– dgovaraju na pitanja nastavnika/nastavnice o značajnim podacima;

* poslije drugog slušanja: – kažu da li je razgovor zvaničan ili

nezvaničan i utemelje svoje mišljenje, – kažu kakav je odnos među

sagovornicima/sagovornicama (npr. ravnopravan ili hijerarhijski) i utemelje svoje mišljenje,

– kažu kakvo je emotivno stanje sagovornika/sagovornice, tj. emotivna „atmosfera razgovora“ (npr. naklonjenost/nenaklonjenost, prijatnost/neprijatnost) i utemelje svoje mišljenje,

1.1. Građansko vaspitanje (autoriteti i uzori)

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (III CIKLUS) – 7. razred

125

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.2. Osposobljava se za obavljanje zvaničnoga telefonskog razgovora. 1.3 Razvija sposobnost pregovaranja (u paru).

– kažu koji/koja je

sagovornik/sagovornica vodio/vodila ili usmjeravao/usmjeravala razgovor,

– prosuđuju o uviđajnosti sagovornika/sagovornice,da li je njihov govor riječima i pokretima odgovarajući i slično i utemelje svoje mišljenje.

1.2. – Igra uloga: vježbaju zvanično

obraćanje prilikom telefonskoga poziva i način zvanične komunikacije;

– upotrebljavaju telefonski imenik. 1.3. – Vode računa o gestikulaciji i mimici

(odmjereni, blagi pokreti glavom, ramenima); vode računa o izrazu lica (posebno očiju), podizanju obrva (izbjegavaju pokrete koji nalikuju pokretima glumca/glumice);

– sagovornici/sagovornice koji/koje su pregovarali/pregovarale oblikuju zajedničko mišljenje, tj. izvještaj o pregovorima, i to predstavljaju drugovima/drugaricama iz odjeljenja.

1.2. 1.3. Građansko vaspitanje: (dostojanstvo, odgovornost, dijalog, prijateljstvo, trpeljivost)


126

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2. Učenik/učenica percipira, svom uzrastu odgovarajuće, jednostavno izgovorene / čitane naglas / snimljene / ekranizovane tekstove: a) naučno-popularne, s temama iz

drugih predmetnih područja, npr.: − opis života poznate ličnosti (biografija

pisca/spisateljice, slikara/slikarke, kompozitora/kompozitorke, šahiste/šahistkinje);

− opis kraja, države (putopis); − priča o nekom toku događaja; b) publicističke: − izvještaj o aktuelnim/zanimljivim

događajima. Osposobljava se da:

prepozna namjenu i temu teksta; − uoči i izdvoji ključne pojmove i važne

podatke iz teksta i obradi ih u okviru pojmovne mape;

− u sadržaju pronađe traženi podatak (i iz netekstualnoga dijela);

− ocijeni (ne)istinitost navedenih podataka;

− podvuče/odredi jezičke osnove; − odredi da li je tekst pisan standardnim

jezikom, da li je umjetnički ili neumjetnički;

− uoči različite stilove pisanja; − pronađe stručne riječi i objasni ih

pomoću rječnika.

2. Učenici/učenice: Poslije slušanja: – na osnovu

nastavnikovih/nastavničinih pitanja izdvajaju ključne pojmove i važne podatke i upisuju ih u pripremljenu pojmovnu mapu;

– usmeno prezentuju popunjenu pojmovnu mapu;

– iskazuju svoje mišljenje i pokušavaju ga utemeljiti;

– pričaju o svojim iskustvima i razmišljanjima vezanim za tekst.

2. – putopis – izvještaj – javna obavještenja – biografija

2. Biologija s ekologijom Fizika Geografija Istorija Likovna kultura Muzička kultura Fizičko vaspitanje (prigodni naučni tekstovi iz navedenih oblasti)


127

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2.1. Razvija sposobnost samostalnoga stvaranja teksta i govornoga nastupa. Osposobljava se da: – pisuje, prepričava, priča; – predstavlja zajedničko mišljenje, do

kojega su došli/došle radom u paru; – iz različitih izvora traži potrebne

podatke, upisuje ih u misaoni obrazac/radni koncept;

– misaoni obrazac koristi kao pisanu osnovu govornoga nastupa;

– govori razložno, prirodno i što više pravilno (standardnim jezikom);

– odgovara na pitanja nastavnika/nastavnice i drugova/drugarica iz odjeljenja;

– ocjenjuje govorni nastup druga/drugarice iz odjeljenja i izlaže svoje mišljenje.

2.1. – Opisuju život osobe po

sopstvenome izboru; – opisuju kraj/državu – po

sopstvenome izboru; – prepričavaju slobodno izabrani

tekst, knjigu, film; – pričaju o svojim doživljajima; – predstavljaju zajedničko mišljenje,

do kojega su došli radom u paru. Prije govornoga nastupa: – samostalno razmišljaju o tome što

bi sve rekli/rekle i prave teze; – iz različitih izvora traže potrebne

podatke, upisuju ih u misaoni obrazac/radni koncept;

– misaoni obrazac koriste kao pisanu osnovu govornoga nastupa;

– više puta pročitaju pisanu osnovu govornoga nastupa i trude se da je što bolje zapamte.

U toku govornoga nastupa: – najave temu; – samostalno govore uz pomoć

pripremljenoga misaonog obrasca; – govore razložno, prirodno i što više

pravilno (standardnim jezikom);

2.1. Likovna kultura Muzička kultura (biografije poznatih slikara, kompozitora – npr. Van Goga, Betovena) Geografija (podaci o geografskim oblastima i državama)


128


– vježbaju sposobnost glasovnih

varijacija tako što vode računa o:

a) brzini govorenja (pri izražavanju radosti, iznenađenja i sl.),

b) sporijem govorenju (pri izražavanju bola, ozbiljnosti, dostojanstva i sl.),

c) jačini glasa i visini tona; – prave logičke pauze (poštujući

pravila interpunkcije); – prave psihološke pauze (izazivaju i

ostvaruju psihološke efekte – radoznalost, napetost, iznenađenje i sl.).

Poslije govornoga nastupa: – odgovaraju na pitanja

nastavnika/nastavnice i drugova/drugarica iz odjeljenja;

– cjenjuju govorni nastup druga/drugarice iz odjeljenja i izlažu svoje mišljenje.


129

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Učenik/učenica razvija vještinu čitanja, razumijevanja i analize svom uzrastu odgovarajućih pisanih tekstova. 3.1. Upoznaje namjenu i značaj kraćih nezvaničnih i zvaničnih tekstova: – nezvaničan i zvaničan poziv; – nezvanično i zvanično opravdanje. Osposobljava se da: – odredi poručioca i primaoca, kao i

emotivne i društvene odnose među njima;

– odredi namjenu poručioca; ako je poručilac koristio neuljudne izraze, zamijeni ih uljudnima;

– odredi tekst kao zvaničan ili nezvaničan;

– nađe bitne podatke; – sam/sama napiše sličan nezvanični

i zvanični tekst, pri čemu poštuje osnove znanja oblikovanja zvaničnih i nezvaničnih tekstova, primjenjuje pravopisna pravila i piše čitljivo.

3.1. Učenici/učenice: – razgovaraju o zvaničnim i

nezvaničnim tekstovima koje su upoznali u prethodnim razredima (čestitke, pozivnice, pisma...).

Poslije čitanja: – kažu ko šalje, a ko prima tekst, u

tekstu traže jezičke elemente na osnovu kojih su to prepoznali/prepoznale;

– kažu da li je tekst zvaničan ili nezvaničan i u njemu traže jezičke elemente na osnovu kojih su to prepoznali/prepoznale;

– kažu što pošiljalac želi od primaoca, tj. zbog čega mu šalje tekst; u tekstu traže jezičke elemente na osnovu kojih su to prepoznali/prepoznale; prosude da li su ti izrazi odgovarajući ili ne; ako je potrebno, zamijene ih uljudnijim;

– u toku ponovnoga čitanja podvlače važne podatke.

3.1. – nezvaničan i zvaničan poziv – nezvanično i zvanično opravdanje

3.1. Istorija Građansko vaspitanje: (kultura – skup životnih formi, stilova, obrazaca, vrijednosti)


130


Poslije ponovnoga čitanja: – prezentuju ključne pojmove i s njima

povezane važne podatke; – razmišljaju o tome kako će se

primalac odazvati i svoje mišljenje utemeljuju;

– usmeno/pismeno dorađuju tekst; – kazuju svoje mišljenje o tekstu i

pokušavaju ga utemeljiti; – pričaju o svojim iskustvima i

ośećanjima vezanim za tekst; – iz javnoga obavještenja traže

zahtijevani podatak (i u netekstualnome dijelu – npr. u tabeli);

– tekst jezički analiziraju: određuju da li je pisan standardnim ili narodnim jezikom; ima li u standardnome jeziku „upliva“ lokalnoga govora; nestandardne izraze, ukoliko ih ima, zamjenjuju standardnima.


131

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3.2. Razvija sposobnost čitanja i razumijevanja stručnih i publicističkih tekstova, kao i sposobnost samostalnoga pisanja sličnih. a) Razumije i stvara svom uzrastu odgovarajuće: – naučno-populane tekstove povezane s

temama iz drugih predmetnih područja (npr. opis života poznate ličnosti - biografija, opis kraja/države, događaja u prirodi, priča o toku događaja),

– izvještaje o aktuelnim/zanimljivim događajima,

– javna obavještenja (teletekst, program sportskoga i kulturnog događaja);

Osposobljava se da: b) tokom čitanja uočava ključne pojmove i važne podatke u tekstu i razvrstava ih u pojmovnu mapu; – za stvaranje sopstvenoga teksta, po

uzoru na čitani tekst i pojmovnu mapu, izrađuje misaoni obrazac/radni koncept.

3.2. Poslije čitanja: – objašnjavaju značenje nepoznate riječi

u kontekstu, pitaju drugove/drugarice, pogledaju u rječnik/leksikon;

– tokom čitanja podvlače značajne podatke i upisuju ih u pojmovnu mapu.

Poslije ponovnoga čitanja: – usmeno/pismeno ponove tekst (tj.

prezentuju pojmovnu mapu); – iskazuju svoje mišljenje o tekstu i

pokušavaju ga utemeljiti; – pričaju o svojim iskustvima vezanim za

tekst; – u tesktu traže zahtijevani podatak (i u

netekstualnome dijelu); – opisuju netekstualne djelove (npr.

pregledne sheme, tabele, grafikone i sl.);

– određuju da li je tekst umjetnički ili neumjetnički, pisan narodnim ili standardnim jezikom i utemeljuju svoje mišljenje;

– opisuju predmet po slobodnome izboru; – opisuju predio/državu po slobodnome

izboru; – opisuju život osobe po slobodnome

izboru; – prepričavaju tekst knjige/filma po

slobodnome izboru; – pripovijedaju o svojim doživljajima

(upotrebljavaju i dijalog), po slobodnome izboru.

3.2. – izvještaj – javno obavještenje – putopis – biografija


132


Prije pisanja: – razmišljaju što bi sve mogli napisati

i izrađuju misaoni obrazac/radni koncept;

– u različitim izvorima traže podatke i upisuju ih u misaoni obrazac/radni koncept.

Tokom pisanja: – napišu naslov i vrstu teksta; – pretvaraju misaoni obrazac/radni

koncept u pisani tekst, pri čemu tekst dijele na uvod, razradu i zaključak, kao i na pasuse.

Poslije pisanja: – pročitaju sastav i prvo sami/same, a

zatim uz pomoć nastavnika/nastavnice/učenika/učenice/priručnika ispravljaju sadržajne, gramatičke i pravopisne greške;

– prepisuju tekst, pri čemu vode računa o njegovoj spoljnjoj oblikovanosti i čitljivosti;

– svoj tekst upoređuju s radovima drugova/drugarica iz odjeljenja i procjenjuju ga.


133

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3.3. U tekstu uočava i razumije pojmove i njihovu funkciju u jeziku; pravilno ih koristi u usmenom i pismenom izrazu: – imenski predikat (primjeri s pridjevom,

brojem, prilogom i imenicom u službi imenskoga predikata);

– glagolski predikat (prosti i složeni); – imeničke i pridjevske zamjenice (poseban

osvrt na pokazne, prisvojne i upitno-odnosnu koji/koja/koje);

– pridjevi, lične zamjenice – promjena po padežima,

– glagolski oblici: infinitiv (infinitivna osnova); lični glagolski oblici: prezent (tvorba i osnovna funkcija; prezentska osnova; uočavanje glasovnih promjena), pomoćni glagoli (biti i htjeti – oblik i funkcija), perfekat, aorist (uočavanje glasovnih promjena), pisanje množinskih oblika aorista (bismo, biste), futur I; imperativ, futur II (tvorba i funkcija), glagolski prilozi – sadašnji i prošli (tvorba i funkcija); radni glagolski pridjev, trpni glagolski pridjev;

– nepravi objekat.

3.3. – U tekstu podvlače pokazne zamjenice i

određuju im lice, broj, rod, padež i imenicu na koju se odnose;

– u tekstu podvlače prisvojne zamjenice i određuju im lice, broj, rod, padež i imenicu na koju se odnose;

– u tekstu podvlače upitno-odnosnu zamjenicu koji/koja/koje;

– u tekstu podvlače glagole u ličnom obliku i određuju im lice, broj, vrijeme; lični glagolski oblik postavljaju u neodređeni oblik, objašnjavaju upotrebu načina;

– u tekstu podvlače glagolske priloge; – u tekstu podvlače imenice u dativu i

lokativu, odnosno u akuzativu i lokativu i objašnjavaju njihovu razliku;

– u tekstu podvlače nepromjenljive vrste riječi; ispravljaju pogrešno upotrijebljene prijedloge i priloge (npr.: kuda / đe);

– iz teksta prepisuju složene rečenice i raščlanjuju ih na proste i proširene; u rečenicama podvlače veznike;

– proste i proširene rečenice raščlanjuju na sastavne djelove; podvlače u rečenicama imenski i glagolski predikat, odnosno imenice i pridjeve u službi atributa i predikata, objekat;

– u tekstu podvlače skraćenice i pišu njihov puni oblik;

– prosuđuju razumljivost i jezičku pravilnost teksta;

– ispravljaju neodgovarajuće i nepravilno upotrijebljene oblike, nerazumljivost i nepravilnost; sami/same i uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć uče na greškama.

3.3. – imenski predikat – glagolski predikat – imeničke i pridjevske zamjenice – pridjevi – lične zamjenice – glagolski oblici – objekat


134

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 4. Učenik/učenica razvija sposobnost logičkoga mišljenja, imenovanja, pripovijedanja, usavršava vještinu pravilnoga govora i ovladava pravopisnim znanjima.

4.1. Usvaja i koristi nove izraze. 4.2. Razvija sposobnost pretvaranja direktnoga u indirektni govor. 4.3. Razvija sposobnost praktične primjene stečenih jezičkih znanja. 4.4. Razvija sposobnost razgovjetnoga i prirodnoga govora, postepeno usvaja jezičke norme (standardni jezik) i primjenjuje ih u usmenoj i pisanoj komunikaciji: – zapaža da i nenaglašeni slogovi mogu

biti dugi.

4.1. Učenici/učenice: – u definiciji prepoznaju pojam koji je

definisan i imenuju ga (može i sinonimom);

– riječima traže antonime, sinonime i homonime;

– navode različita značenja iste riječi i pravilno ih upotrebljavaju;

– navode poslovice, objasne njihov značaj i kažu u kojim bi ih situacijama upotrijebili/upotrijebile.

4.3. – Lektorišu tekst (vijest, izvještaj) uz

upotrebu korektorskih znakova. 4.4. – U riječi pronalaze naglašeni slog;

upoređuju mjesto akcenta u standardnom jeziku i nestandardnim izrazima lokalnoga govora; uočavaju i izdvajaju riječi u kojima akcenat prelazi na prijedlog i nenaglašene riječi;

– uočavaju akcenat rečenice i akcenatske cjeline u rečenici; zapažaju da su neki slogovi dugi, a neki kratki;

– u rečenici prepoznaju nenaglašene duge slogove;

– prepoznaju nestandardne izraze u govoru i ispravljaju ih.

4.2. – direktan i indirektan govor

4. Građansko vaspitanje (odgovornost: razvijanje svijesti o odgovornosti – kako za ono što se čini, tako i za ono što se ne čini)


135

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 4.5. Razvija sposobnost tečnoga čitanja naglas i tihoga čitanja štampanih i pisanih tekstova. 4.6. a) Upoznaje i primjenjuje pravopisna pravila – pravilno piše: – nadimke; – imena životinja; – atribute (Sveti); – vlastita imena i u kojim slučajevima se

pišu malim slovom: Rentgen, Njutn, Džul; – nazive građevinskih objekata i gradskih

četvrti; – nazive kanjona, nacionalnih parkova,

dolina, ostrva, šuma; – imena stanovnika kontinenata i ostrva; – nazive profesija. b) Uočava i pravilno piše: – odnose k : c, g : h prema č, ž, š i odnosi k,

g, h prema c, z, s u vlastitim imenima i prisvojnim pridjevima (Milica – Miličin, Jovica – Jovičin, Ružica – Ružičin, Dragica – Dragičin; Luka – Lukin, Draga – Dragin; Amerika – Americi, Boka – Boki, Julka – Julki, Zorka – Zorki; Požega – Požezi i Požegi);

– spojeve prijedloga i zamjenica (preda mnom, nada mnom, sa mnom, preda se, ni s kim, ni od koga...);

– aorist glagola biti; – imperative sa sufiksom -j- i nastavcima -

mo i -te.

4.5. – Prilikom čitanja naglas obraćaju pažnju na

pravilan izgovor (posebno na pravilan rečenični naglasak i na govorno realizovanje zareza i znakova interpunkcije na kraju rečenice odgovarajućom intonacijom).

4.6. a) – Primjenjuju znanja o alternaciji i promjeni

glasova u sredini i na kraju riječi; – pravilno pišu vlastita imena u kojima se ne

vrši palatalizacija; – upotrebljavaju veliko slovo u pisanju,

nadimaka, imena životinja, naziva građevinskih objekata i gradskih četvrti, kanjona itd.

b) – Pravilno pišu vlastita imena i od njih

nastale prisvojne pridjeve navedenoga tipa;

– pišu spojeve prijedloga i zamjenica (preda mnom, nada mnom, sa mnom, preda se, ni s kim, ni od koga...);

– pišu i obilježavaju upravni govor; – pišu negaciju glagola; – pišu aorist glagola biti; – pišu imperative sa sufiksom -j- i

nastavcima -mo i -te; – vode računa o čitljivosti i ljepoti rukopisa i

vježbaju pisanje i oblikovanje teksta na računaru.

4.6. – veliko i malo slovo – glasovne promjene (pravopis): primjena i

odstupanje


136


5. Učenik/učenica upoznaje ulogu i položaj crnogorskoga kao službenog jezika i snalazi se u jezičkoj okolini: – razumije pojmove narodni i

standardni jezik. 6. Učenik/učenica razumije koji govorni organi proizvode glasove, kako glas nastaje, kao i podjelu glasova na samoglasnike, suglasnike i glasnike; razumije podjelu suglasnika po mjestu i načinu izgovora i po zvučnosti; u riječima uočava glasovne promjene i imenuje ih i koristi u svom usmenom i pismenom izrazu: – jednačenje suglasnika po zvučnosti;

izuzeci – d ispred s, ś i š; – promjena s i z ispred

prednjonepčanih suglasnika (tip: ščepati, iščupati);

– jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe.

5. Učenici/učenice: – navode nekoliko riječi iz lokalnoga

govora i zamjenjuju ih standardnim oblicima;

– razgovaraju o okolnostima upotrebe standardnoga jezika i lokalnoga govora;

– usmeno stvaraju tekst u lokalnome govoru, a zatim ga „prevode“ na standardni jezik;

– slušaju tekst na nepoznatome lokalnom govoru; upoređuju svoj i taj lokalni govor i uočavaju razlike;

– koriste savremene jezičke priručnike; – preporučuju upotrebu standardnoga,

odnosno lokalnoga govora; – kombinuju upotrebu standardnoga

jezika i lokalnoga govora. 6. Učenici/učenice: − U tekstu podvlače riječi u kojima su

se vršile glasovne promjene; − ispravljaju pogrešno napisane riječi.

5. – narodni i standardni jezik 6. − glasovi − govorni organi − podjela suglasnika po mjestu i načinu

izgovora − glasovi po zvučnosti − glasovne promjene

5. Građansko vaspitanje (demokratija kao procedura, način mišljenja i življenja)


137

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije II nastavna oblast: Nastava književnosti

A) Čitanje

Učenik/učenica razvija recepcijsku sposobnost (sposobnost razumijevanja i vrednovanja književnih tekstova).

1. Proza 1. 1. Razvija vještinu čitanja, iznošenja ličnoga doživljaja, prepoznavanja i razumijevanja osobina pripovjednih vrsta: – fantastične pripovijetke i bajke (uočava i

razumije istorijsku, mitološku i fantazijsku pozadinu pripovijetke i bajke, uočava ulogu tipičnih bića i junaka iz bajke).

A) Učenici/učenice: – interpretativno čitaju duže umjetničke

tekstove (autorske i narodne).

1.1. – Prepoznaju fantastičnu pripovijetku i

bajku određujući istorijsku, mitološku i fantazijsku pozadinu i analizirajući ulogu tipičnih bića i junaka iz bajke;

– odvajaju narodnu prozu od umjetničke i razlikuju vrste narodnih pripovjedaka;

– pronalaze temu i središnju ideju (poruku) teksta;

– razlikuju materiju (npr. istorijski događaj) i prepoznaju njeno preoblikovanje u tekstualnu stvarnost;

– objašnjavaju fabulu pripovijetke i redosljed događaja;

– objašnjavaju vrstu književnoga postupka u djelu: opisivanje (opis), subjektivno opisivanje (slikanje), označavanje književnih likova, pričanje o događaju, dijalog;

– ilustruju tekstualnu stvarnost (kod deskripcije);

– izrađuju grafikone događanja radnje (kod pripovijedanja i dijaloga);

– otkrivaju uzročno-posljedičnu vezu događaja;

– rangiraju događaje i postupke (dobro / loše i sl.).

1. – bajka – fantastična pripovijetka

1. Likovna kultura (ilustrovanje književnoga teksta)


138

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1. 2. Razvija sposobnost identifikacije s glavnim likom koji je drugačiji od njega/nje i kritički se distancira; spoznaje perspektive različitih književnih likova. Opososbljava se da: – razlikuje glavne i sporedne književne

likove; – prepoznaje motive za ponašanje

književnih likova; – uočava statičke i dinamičke motive u

djelu, fabulu. 1.3. Razvija sposobnost oblikovanja maštovitih predstava književnoga prostora. 1.4. Uočava u koje je vrijeme smještena radnja; razlikuju glavni i sporedni događaj. 1.5. Uočava autora i pripovjedača, uočava sveznajućega pripovjedača (treće lice, prošlo vrijeme). 1.6. Uočava i objašnjava komičnu književnu perspektivu (humor). 1.7. Razlikuje književne vrste, uočava osobine realističkoga romana s tematikom iz svakodnevnoga života, avanturističke priče, avanturističkoga romana.

1.2. – Razlikuju glavne i sporedne književne

likove; – opisuju izgled književnoga lika i njegov

govor; – uživljavaju se u ośećanja književnoga

lika; – kod traženja motiva za ponašanje

književnih likova usredsređuju se na njihove namjere, misli i ośećanja.

1.4. – Povezuju vrijeme dešavanja s temom

književnoga teksta; – raščlanjuju događaje na događajne

cjeline.

1.7. – Na najavu čitanja nekoga djela

određene književne vrste priśećaju se njenih osnovnih odlika i pri tome imaju na umu dosadašnje literarno-estetsko iskustvo.

1.2. – statički i dinamički motivi – fabula 1.5. – autor i pripovjedač, sveznajući

pripovjedač 1.7. – realistički roman – avanturistička priča, avanturistički

roman

1.2. 1.3. 1.4. 1.5. Istorija (najstarija vjerovanja Grka, mitovi; helensko doba)


139

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2. Poezija 2.1. Učenik/učenica razvija vještinu čitanja, sposobnost doživljavanja, razumijevanja i prepoznavanja poetskih tekstova (lirskih i epskih pjesama); razumije značaj i funkciju stilskih figura u poetskom tekstu: – metafora; – ironija; – gradacija.

2.2. Uočava ritam pjesme i povezuje ga s njenom porukom; uočava likovni oblik teksta. – ritam; – stih (prema broju slogova); – strofa; – rima.

2.3. Razlikuje lirsku i epsku pjesmu; uočava i razumije motiv, temu i ideju pjesme. Osposobljava se da prepoznaje: – ljubavnu pjesmu; – rodoljubivu pjesmu; – epsku pjesmu; – ciklus.

2.1. Učenici/učenice: − uočavaju zvučnost pjesme i

objašnjavaju od čega zavisi, ističući zvučnost riječi;

− u tekstu pronalaze stilske figure i objašnjavaju njihovu funkciju.

2.2. – Objašnjavaju razlike između stihova i

strofa različite dužine, kao i posebnost likovnog oblika stiha;

– kombinuju linije, boje, slova radi ilustrovanja stilskih figura

– dizajniraju likovni oblik teksta (vode računa o dužini stihova i strofa, strani, poglavlju);

– snimaju onomatopejske zvukove (tresak, lupa, tok vode s česme/zvučni efekti).

2.3. – Objašnjavaju upotrebu određenih

sinonima u tekstu i dovode ih u vezu s vremenskim i emotivnim karakteristikama;

– objašnjavaju pjesničke slike, tj. motive; uočavaju učinak teksta na čula i tako doživljavaju raspoloženje u pjesmi;

– određuju temu pjesme, ideju, motive; – određuju osnovno ośećanje u pjesmi i

prepoznaju vrstu pjesme; – prave razliku između lirske i epske

pjesme (dužina, događaj, stih) – objašnjavaju pojam ciklus.

2.1. – stilske figure (metafora, ironija,

gradacija) 2.2. – ritam – stih – strofa – rima 2.3. – pjesma (lirska, epska, epski ciklus) – motiv – tema – ideja

2.2. Likovna kultura (forma teksta – estetski princip)

2.3. Istorija (Marko Kraljević – umjetnički lik i istorijska ličnost) Muzička kultura (stilske figure – akustika) Likovna kultura (ilustrovanje književnoga teksta)


140

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Drama 3.1. Učenik/učenica razvija sposobnost prepoznavanja, doživljavanja, i razumijevanja dramskih tekstova; u tekstu uočava i razumije pojmove: – tok dramske radnje: dramski sukob

(ekspozicija, zaplet, kulminacija, rasplet);

– čin i prizor; – pozorišni izraz (bina, svijetlo, rekviziti,

scena, kostimi...); – junak i antijunak; – govor likova; – didaskalije. B) Slušanje i gledanje 1. Razvija recepcijsku sposobnost i sposobnost doživljavanja i vrednovanja radijskih igara, pozorišnih predstava i filma. 2. Razvija sposobnost identifikacije s junacima dramskoga djela, likovima pozorišne predstave, radijske igre ili filma.

3. Učenici/učenice: – Naglas čitaju kraće dramske tekstove,

po ulogama; – samostalno, u sebi, čitaju dramski tekst

(razlikuju govor dramskih lica, označavaju prostor, vrijeme, govor likova i njihova ośećanja, uputstva za režisera/režiserku i glumce/glumice);

– razlikuju junaka i antijunaka; – razlikuju spoljašnju građu dramskoga

teksta: čin i prizor; – u tekstu određuju etape u razvoju

dramske radnje; – objašnjavaju što čini dramski sukob; – gledaju predstavu ili snimak i uočavaju

sredstva pozorišnoga izraza. 1. Učenici/učenice: – pripremaju odgovarajuću shemu za

slušanje / gledanje umjetničkih tekstova (poezije, kratke proze, proznih odlomaka);

– razlikuju trivijalne i umjetničke tekstove. 2. – Pronalaze lik s kojim se identifikuju; – svoju identifikaciju vrednuju, a prema

liku postavljaju distancu; – objašnjavaju i vrednuju motive za

ponašanje likova iz dramskih djela, pozorišnih predstava, filmova i likova iz radio-drame (upoređuju literarno-estetske, pozorišne i filmske doživljaje na osnovu motiva za ponašanje likova).

3. – dramski tekst – čin i prizor – pozorišni izraz – Likovi – govor likova – didaskalije

3. Likovna kultura Muzička kultura


141

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Razvija sposobnost upoređivanja i uočavanja prenošenja tekstualne stvarnosti u druge oblike umjetničkoga izraza. Osposobljava se da: – upoređuje književnoumjetničko djelo i

film/pozorišnu predstavu nastalu po njemu: upoređuje mjesto, vrijeme i tok događanja radnje u književnome djelu i u filmu/pozorišnoj predstavi/radijskoj igri.

4. Upoznaje i razumije elemente pozorišnoga i filmskoga stvaranja. Osposobljava se da: – razlikuje planove filma i prepoznaje

efekte koji se njima postižu; – razlikuje rakurse i prepoznaje efekte koji

se njima postižu; – prepoznaje i objašnjava osnove

pozorišnoga događaja (binu, svijetlo, zvučnu opremu, scenu, rekvizite, kostime, pokrete, mimiku i kretanje glumaca/glumica),

– razlikuje trivijalni i umjetnički film.

3. − Upoređuju književnoumjetničko djelo i

film/pozorišnu predstavu nastalu po njemu;

− upoređuje komičnu perspektivu u književnome djelu i u filmu/pozorišnoj predstavi/radijskoj igri.

4. – Razgovaraju o dramskome tekstu koji je

pripremila školska dramska sekcija; – bar jednom godišnje posmatraju

pozorišnu predstavu (ili pogledaju video-snimak ako odlazak u pozorište nije moguć);

– gledaju, doživljavaju i vrednuju pozorišnu predstavu pisanu po čitanome dramskom tekstu;

– slušaju, doživljavaju i vrednuju radijsku igru;

– na osnovu zvučnih informacija koje su im na raspolaganju u radijskoj igri zamišljaju likove i sliku prostora događanja radnje, kao i vrijeme;

– gledaju, doživljavaju i vrednuju film; – smišljaju i na grafofoliji ili zidnome

panou dizajniraju traženi plan filma ili rakurs;

– izrađuju tražene planove filma i rakurse video-kamerom ili foto-aparatom;

4. – planovi i rakursi filma

4. Matematika Likovna kultura (planovi i rakursi filma – prostorni i estetski princip)


142

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 5. Razvija sposobnost razlikovanja književnih vrsta: proza, poezija i drama.

– objašnjavaju funkciju, značaj i efekte koji se postižu upotrebom određenoga plana filma ili rakursa;

– prilikom gledanja trivijalnoga filma prepoznaju građu (kliše), predvidljivost događanja i vrste likova;

– prilikom upoznavanja osnova filmskoga jezika upoređuju književni, pozorišni i filmski izraz.

5. – Na najavu slušanja određene

književne vrste prepoznaju njene osnovne odlike:

– prilikom slušanja interpretativnoga čitanja (učenikovo/učeničino ili nastavnikovo/nastavničino čitanje, slušanje zvučnoga snimka) uočavaju zvučnost pjesme;

– zapažaju zvučno slikanje (onomatopeja);

– objašnjavaju melodičnost riječi, dovodeći je u vezu sa sadržajem;

– nakon čitanja određene prozne vrste o kojoj su dosad učili/učile (basna, bajka, realistična i fantastična pripovijetka, roman...) prepoznaju njene osnovne karakteristike;

– gledaju, doživljavaju i vrednuju dramske tekstove prilagođene uzrastu.


143

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije C) Govor 1. Učenik/učenica razvija sposobnost govornoga oblikovanja i stvaranja književnih tekstova, pripovijedanja literarno-estetskih doživljaja, razgovora/kazivanja o književnome djelu.

1. Učenici/učenice: – govore s kojim su se književnim

likom identifikovali i zašto; – ocjenjuju ponašanje književnoga

lika; – opisuju književne likove

(spoljašnjost, značaj itd.); – na osnovu dijaloga, događaja i

ponašanja književnoga lika i komentara autora uživljavaju se u njegova ośećanja i to glasno predstavljaju;

– u improvizovanoj igri uloga predstavljaju književne likove;

– tokom igre uloga podražavaju govor književnih i dramskih likova i glasovnom intonacijom pokušavaju izraziti njihove misli, ośećanja i namjere – tako otkrivaju psihološke motive za ponašanje tih likova;

– po ugledu na umjetnički tekst stvaraju nove likove;

– kad se pripreme za igranje uloga (na osnovu proznoga teksta ili drame), govorno oblikuju predstave mjesta i vremena radnje u odabranome djelu;

– igranjem različitih uloga prilikom dramatizacije, saznaju perspektive različitih književnih likova;

1. Likovna kultura (deskripcija i pripovijedanje – ilustrovanje)


144


– prilikom igre uloga koriste riječi koje

slušaocima omogućavaju da prepoznaju vrijeme događanja radnje;

– prepričavaju pročitani umjetnički tekst;

– prilikom prepričavanja stvaraju novi tekst, pritom poštujući spoljašnji oblik datoga teksta – njegove osnovne osobine;

– usmeno utvrđuju motive za ponašanje književnih likova i povezuju ih s drugim osnovama teksta (ideja, tema);

– pričaju o svojim svjetovima iz mašte (povezuju ponašanje likova, redosljed događaja i poruku teksta);

– određuju vrstu pripovjedača; – stvaraju tekstove i to tako što

preuzimaju ulogu sveznajućega pripovjedača;

– govorno interpretiraju književnu perspektivu;

– kod improvizovanih govornih nastupa uspostavljaju komičnu književnu perspektivu;

– pričaju o svojim čitalačkim iskustvima, s akcentom na posebnosti književnih vrsta:


145


Poezija: – Izražajno kazuju pjesme; – govore o ritmu pjesme i povezuju ga

s porukama pjesme; – stvaraju rimovane parove riječi; – stvaraju nove riječi po analogiji; – objedinjuju svoje razumijevanje

metafore, poređenja, personifikacije, epiteta, apostrofe i primjenjuju ga u datome kontekstu;

– objašnjavaju fraze koje im se čine neobičnim u odnosu na poruke teksta;

– govorno predstavljaju svoj doživljaj pjesničkih slika;

– razumiju i sažeto govorno izražavaju temu pjesme.


146


Proza: – Opisuju osobine sljedećih

pripovjednih vrsta: basne, pripovijetke, bajke, anegdote;

– objašnjavaju razlike između narodne proze i proze kojoj je poznat autor i opisuju vrste narodnih pripovjedaka;

– usmeno analiziraju i objašnjavaju značaj spoljašnje građe proznih vrsta (npr. poglavlje);

– usmeno analiziraju i objašnjavaju značaj unutrašnje građe: motivacija (psihološka, socijalna), književni lik, književno vrijeme, prostor, događanje, priča;

– određuju temu, objašnjavaju glavnu ideju (poruku) teksta i razlikuju tematiku (npr. istorijski događaj) i njihovo pretvaranje u tekstualnu stvarnost;

– prepoznaju i objašnjavaju vrstu kompozicijskoga postupka u književnome djelu: opisivanje (opis), subjektivno opisivanje (slikanje), označavanje književnoga lika, pripovijedanje o događaju, dijalog.


147


Drama: – Usmeno stvaraju tekstove s dramskom

građom i predstavljaju ih odjeljenju; – u igri uloga improvizuju dramske

fragmente (dijaloge); – u odjeljenjskom pozorištu jedanput

godišnje pripremaju odlomak iz dramskoga djela ili kraćega dramskog teksta (npr. u okviru projektnoga rada); izrađuju prijedloge za scenu, kostime, rekvizite; dijele među sobom uloge režisera/režiserke, glumaca/glumica, scenografa/scenografkinja, kostimografa/kostimografkinja i muzičkih stvaralaca/stvarateljki;

– predstavljaju sopstvene kraće dramske tekstove (npr. u okviru projektnoga rada);

– stvaraju i izvode kratku radijsku igru, pri čemu govorni nivo dopunjavaju radiofonskim zapisima (šum, muzika);

– opisuju dramski događaj; – poslije čitanja dramskoga teksta za

mlade, gledanja pozorišne predstave ili slušanja radijske igre, okarakterišu junaka, antijunaka i sporedne likove, opišu njihovu spoljašnost, značaj koji imaju u djelu i navedu motive za njihovo ponašanje;

– poslije gledanja predstave opisuju svoj doživljaj pozorišnoga događaja i elemente pozorišnoga izraza (bina, osvjetljenje, dvorana, zvučna oprema, scena, rekviziti, kostimi, pokreti, mimika i kretanje glumaca/glumica, atmosfera, plakati, pozorišni časopis).


148

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije D) Pisanje 1. Učenik/učenica razvija recepcijsku sposobnost tako što piše: – stvaralačke tekstove koji uključuju

elemente književnoumjetničkoga stila;

– o svome literarno-estetskom doživljaju literature;

– stručne i publicističke tekstove o literaturi (autor, tekst, vrsta...).

1. Učenici/učenice: – zamišljaju hipotetičku situaciju (npr.

spor između dva tipa likova) i potom izlažu njen opis, u kojem pokažu svoju identifikaciju s književnim likom;

– sličnosti između književnih likova predstavljaju pomoću podataka iz teksta; kroz fragmentovane dijaloge, monologe, zapise u dnevniku ili pisma predočavaju kako na istu situaciju ili događaj gledaju različiti književni likovi, svaki iz svojega ugla;

– identifikuju se s likom pročitanoga djela i objašnjavaju razloge identifikacije;

– opisuju spoljašnjost, značaj i ponašanje književnoga lika;

– na osnovu informacija iz teksta, pismeno izražavaju svoje viđenje književnoga lika;

– stvaraju književne likove po analogiji s poznatim literarnim tekstom;

– stvaraju nove književne likove; stvaraju ih od likova koje su upoznali u drugim literarnim djelima, na filmu ili u realnome životu;

1. Istorija Geografija


149


– prilikom stvaranja svojih likova, vode računa o njihovim psihološkim i socijalnim osobinama; posebno su pažljivi pri odabiru detalja;

– pišu sastave u kojima posebno detaljno objašnjavaju zašto likovi rade to što rade;

– pišu realistične ili maštovite sastave u kojima se prepoznaju različiti motivi za ponašanje književnih likova; te motive preuzimaju iz pročitanih književnoumjetničkih djela ili filma, s TV-a, iz stripa, stvarnosti i sl.;

– pismeno objašnjavaju motive za ponašanje književnih likova i kako ih je moguće uočiti u tekstu i izdvojiti;

– prostor svojega fiktivnog svijeta detaljno opisuju i povezuju ga s književnim likom i s fabulom;

– pismeno predstavljaju saznavanje i doživljavanje književnoga prostora: predio, detalj u književnome prostoru;

– prilikom čitanja dužega teksta na posebnim papirima zapisuju sve događaje koji su se desili u određenome vremenu; te papire razvrstavaju slijedeći redosljed događaja kako ga je prikazao autor; zatim događaje mogu razvrstati po hronološkome redu; objašnjavaju da događaji u književnome djelu ne moraju biti hronološki poređani (već postoje i drugi načini, npr. retrospektiva);

– stvaraju svoje svjetove mašte, koji se dešavaju u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti;


150


– vrijeme događanja radnje u svojim pričama predstavljaju naznakama okolnosti, navika, predmeta i sl., značajnih za taj period, kao i tekstualnim podacima (arhaizmima u istorijskoj priči, neologizmima i sl.);

– pismeno prepričavaju događaj književnoga teksta, i to tako da daju detaljan opis glavne radnje;

– pri čitanju dužega teksta zapisuju redosljed događaja;

– opisuju uzročno-posljedične veze između događaja i povezuju ih s temom teksta;

– stvaraju svoju priču kao logičan nastavak slijeda događaja;

– preuzimaju ulogu sveznajućega pripovjedača, pišu samostalno maštovite tekstove ili stvaralački interpretiraju pročitani književni tekst;

– u svojim stvaralačkim radovima prepliću istinitost i fikciju, pri čemu poštuju zakonitosti žanra;

– u sopstvenim i prepričanim tekstovima uspostavljaju komičnu književnu perspektivu;

– pišu pjesme, prozu i dramske forme, pri čemu poštuju osobine književne vrste:

Poezija: – Stvaraju efektne zvučne nizove

(onomatopeja, glasovno slikanje); – stvaraju rime i oblikuju jednostavne

rimovane forme stihova; – stvaraju nove tekstove po analogiji ili

samostalno i govorno objašnjavaju povezanost s porukama;

Istorija Geografija (poštuju ograničenja koja proizilaze iz geografskoga, istorijskog i drugog znanja) Likovna kultura Muzička kultura (pozorišni izraz – estetski princip)


151


– stvaraju poređenja, metafore, personifikaciju i epitete u vezi s pjesničkom slikom;

– ispisuju fraze koje su za njih neobične i objašnjavaju ih u odnosu na poruke teksta;

– pismeno objašnjavaju svoj doživljaj pjesničkih slika;

– stvaraju nove tekstove na temu ljubavi; – pismeno izražavaju temu pjesme. Proza: – Pišu sljedeće pripovjedne vrste: basne,

pripovijetke i bajke, anegdote; – pišu maštovite priče na osnovu narodnih

pripovjedaka i antičkih motiva; – pišu doživljaje i sastave o onome što se

dogodilo (približavaju se formi crtice); – na osnovu priča starijih pripovijedaju

istinite događaje iz prošlosti; – pismeno predstavljaju analogije i

podražavaju određenu vrstu izražajnoga postupka;

– pišu nove zgode poznatih književnih likova;

– prenose likove iz jednoga književnog djela u građu drugog i tako je mijenjaju;

– pričama u romanima „dopisuju“ nove pretpriče, završetke ili „nedostajuća“ epizodna poglavlja;

– kraće literarno djelo pretvaraju u strip i obratno;

– uspostavljaju stvaralački i kritički dijalog s tekstom imitirajući njegov jezik, preoblikuju ga (predstavljanje događaja u sadašnjosti ili prenošenje u drugi prostor, parodija);

– kod stvaralačkoga pisanja pridržavaju se žanrovskih načela pripovjedne vrste.


152


Drama: – Pišu kraće dramske tekstove; – dramatizuju pripovjedački tekst; – pripremaju tekst za odjeljenjsku

predstavu; – snimaju kratku radijsku igru; – poslije gledanja predstave zapisuju

svoje doživljaje pozorišnoga događaja, opišu osnove pozorišnoga izraza (bina, svijetlo, dvorana, zvučna oprema, scena, rekviziti, kostimi, pokreti, mimika, kretanje glumaca/ica, atmosfera, plakati, pozorišni katalog).


153


Jovan Sterija Popović: Pokondirena tikva (odlomak) Vida Ognjenović: Kanjoš Macedonović (odlomak) Igor Bojović: Ženidba kralja Vukašina (odlomak)


Marko Miljanov: Primjeri čojstva i junaštva (izbor) Crnogorske anegdote o Suli Radovom Čedo Vuković: Šal Narodna bajka: Zlatoruni ovan Ibrahim Hadžić: Livada u ornici Gustav Švab: Orfej i Euridika Branko Ćopić: Bašta sljezove boje Ivo Andrić: Deca (odlomak) Stefan Mitrov Ljubiša: Kanjoš Macedonović Prežihov Voranc: Potolčeni Kramoh Nazmi Rahmani: Malisorka (odlomak) Dinko Šimunović: Duga Husein Bašić: Izlazak na sunce (odlomak) Romska narodna priča: Bajka o mudrom romskom dječaku Žan-Mari Leprens de Bomon: Ljepotica i zvijer Milo Bošković: Naš profesor i mi Jan Lari: Dnevnik učenice (odlomak) Čingiz Ajtmatov: I duže od vijeka traje dan (odlomak) Žan-Mari Leprens de Bomon: Ljepotica i zvijer

Petar Petrović Njegoš: Draško u Mlecima (odlomak iz Gorskoga vijenca) Narodna epska pjesma: Smrt majke Jugovića Narodna epska pjesma: Marko Kraljević i Musa Kesedžija Narodna lirska pjesma: Lijepi Ive Narodna lirska pjesma: Momak i djevojka Tin Ujević: Stari baštovan Velimir Milošević: Crna Gora Milo Kralj: Umro je dobar čovjek Žak Prever: Zabušant Miroslav Antić: Plavi čuperak Vitomir Nikolić: Prvi snijeg Jevrem Brković: Riječ rečena Dušan Kostić: U Napulju Avdija Avdić: Moj otac Dragutin Tadijanović: Nosim sve torbe a nisam magarac Milovan Danojlić: Starinska pesma

Branko Ćopić: Orlovi rano lete Radjard Kipling: Knjiga o džungli Džoan Rouling: Hari Poter Mark Tven: Tom Sojer Oskar Vajld: Bajke Džek London: Zov divljine Ferenc Molnar: Dječaci Pavlove ulice Selma Lagerlef: Saga o Nilsu Holgersonu

Obavezni tekstovi (KANON): Marko Miljanov: Primjeri čojstva i junaštva (izbor iz čitanke) Petar II Petrović Njegoš: Draško u Mlecima (odlomak iz Gorskog vijenca) Vitomir Nikolić: Prvi snijeg Branko Ćopić: Bašta sljezove boje Husein Bašić: Izlazak na sunce (odlomak) Dinko Šimunović: Duga Žan-Mari Leprens de Bomon: Ljepotica i zvijer


154

VIII razred Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije

I nastavna oblast: Nastava jezika 1. Učenik/učenica razvija vještinu slušanja, razumijevanja, analize i stvaranja, svom uzrastu odgovarajućih, usmenih tekstova. 1.1. Razumije slušane (i ekranizovane) snimljene razgovore. Osposobljava se da: – odredi temu i

sagovornika/sagovornicu; – izdvoji ključne podatke iz teksta; – kaže da li se razgovor završio



zvaničan/nezvaničan; – kaže koji govornik je vodio

(usmjeravao) razgovor; – presudi o korektnosti

sagovornika/sagovornica; – s učenicima/učenicama pripremi i

izvede sličan razgovor (može i telefonski).

1.1. Učenici/učenice: poslije prvoga slušanja: – kažu ko je razgovarao; – kažu o čemu su

sagovornici/sagovornice razgovarali/razgovarale ili pregovarali/pregovarale;

– odgovaraju na pitanja nastavnika/nastavnice o značajnim podacima;

– kažu da li su se sagovornici/sagovornice informisali/informisale ili pogađali/pogađale;

– kažu da li se pregovor završio sporazumom ili ne i utemelje svoje mišljenje;

– kažu zašto je/nije došlo do sporazuma, tj. ko je odgovoran za to; utemelje svoje mišljenje;

– zaključuju o polaznim i konačnim stavovima oba pregovarača;

– razgovaraju o mogućim sporovima među ljudima (npr. generacijski).


155

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.2. Razvija sposobnost pregovaranja, u paru.

Poslije drugoga slušanja: – kažu da li je razgovor zvaničan ili

nezvaničan i formiraju svoje mišljenje; – kažu kakav je odnos među

sagovornicima/sagovornicama (npr. ravnopravan ili hijerarhijski) i formiraju svoje mišljenje;

– kažu kakvo je emotivno stanje sagovornika/sagovornica, tj. emotivna „atmosfera razgovora“ (npr. naklonjenost/nenaklonjenost, prijatnost/neprijatnost) i formiraju svoje mišljenje;

– kažu koji/koja je od sagovornika/sagovornica vodio/vodila ili usmjeravao/usmjeravala razgovor;

– prosuđuju o uviđajnosti sagovornika/sagovornica, da li je njihov govor riječima i pokretima odgovarajući i sl., i formiraju svoje mišljenje;

– razgovaraju o uticaju ośećanja na stvaranje teksta;

– razgovaraju o čovjekovoj potrebi da ga slušaju i razumiju.

1.2. – Vode računa o gestikulaciji i mimici

(odmjereni, blagi pokreti glavom, ramenima);

– vode računa o izrazu lica (posebno očiju), podizanju obrva (izbjegavaju pokrete koji nalikuju pokretima glumca/glumice);

– učestvuju u igri uloga; – dramatizuju tekst; – pripremaju pitanja (usmeno/pismeno); – vježbaju pregovore u manjim grupama –

sagovornici/sagovornice formiraju zajedničko mišljenje, tj. izvještaj o razgovorima i to predstavljaju drugovima u odjeljenju.


156


2. Učenik/učenica razvija sposobnost slušanja, svome uzrastu odgovarajućih, jednostavno izgovorenih / čitanih naglas / snimljenih / ekranizovanih tekstova, i to: a) naučnih tekstova, s temama iz oblasti drugih predmeta, npr.: – opis radnoga postupka/igre/sporta; – objašnjenje nastanka neke

pojave/stanja; – komentar priredbe/knjige; b) publicističkih tekstova: – izvještaj o aktuelnim/zanimljivim

događajima. Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta; – uoči i izdvoji ključne pojmove i važne


– u sadržaju pronađe traženi podatak (i iz netekstualnoga dijela);

– ocijeni (ne)istinitost navedenih podataka,

– podvuče/odredi jezičke osnove; – odredi da li je tekst pisan

standardnim jezikom, da li je umjetnički ili neumjetnički;

– prepozna razliku između stilova pisanja (administrativni, publicistički, naučni, književni);

– pronađe stručne riječi i objasni ih pomoću rječnika

2. Učenici/učenice: poslije slušanja: – na osnovu

nastavnikovih/nastavničinih pitanja pišu odgovore koji sadrže značajne informacije; uz pomoć nastavnika/nastavnice unose ih u pripremljenu pojmovnu mapu;

– ponove tekst (tj. usmeno/pismeno prezentuju popunjenu pojmovnu mapu);

– iskazuju svoje mišljenje i pokušavaju ga utemeljiti;

– pričaju o svojim iskustvima, razmišljanjima i sl.

2. – izvještaj

2. Hemija Biologija Fizika Geografija Istorija Likovna kultura Muzička kultura Fizičko vaspitanje (prigodni naučni tekstovi iz tematike navedenih predmeta)


157

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2.1. Razvija sposobnost samostalnoga govornog nastupa s unaprijed pripremljenom temom. Osposobljava se da: – opisuje, prepričava, priča; – predstavlja zajedničko mišljenje, do

kojega su došli/došle radom u paru; – iz različitih izvora traži potrebne

podatke, upisuje ih u misaoni obrazac/radni koncept;

– misaoni obrazac koristi kao pismenu osnovu govornoga nastupa;

– govori razložno, prirodno i što više pravilno (standardnim jezikom);

– odgovara na pitanja nastavnika/nastavnice i drugova/drugarica iz odjeljenja;

– ocjenjuje govorni nastup druga/drugarice iz odjeljenja i izlaže svoje mišljenje.

2.1. – Pričaju o životu osobe koju su

sami/same odabrali/odabrale; – opišu radni postupak/igru/sport i sl.,

koji su sami/same odabrali/odabrale;

– komentarišu tekst/knjigu/film i sl., koji su sami/same odabrali/odabrale;

– pričaju o događaju po sopstvenome izboru;

– predstave zajedničko mišljenje para/grupe, utemeljuju ga i brane.

Prije govornoga nastupa: – sami/same razmišljaju o tome što bi

sve rekli/rekle i izrađuju misaoni obrazac/radni koncept;

– iz različitih izvora traže potrebne podatke, upisuju ih u misaoni obrazac;

– misaoni obrazac pretvore u pisanu osnovu za govorni nastup;

– više puta pročitaju pisanu osnovu govornoga nastupa i trude se da je što bolje zapamte;

– pripreme slike i tekstove za predstavljanje (npr. na hameru, foliji, čart-tabli i sl.).

2.1. Hemija Biologija Fizika Geografija Istorija Likovna kultura Muzička kultura Fizičko vaspitanje (prigodni naučni tekstovi iz tematike navedenih predmeta)


158


Tokom govornoga nastupa: – najave temu i navedu izvore; – samostalno govore uz pomoć

pisanoga materijala za govorni nastup, tj. uz radni koncept, slike i tekst (folija, plakat, pano...);

– govore razložno, prirodno i što više standardnim jezikom, smisleno upotrebljavajući netekstualni govor;

– vježbaju sposobnost glasovnih varijacija tako što vode računa o brzini govora (pri izražavanju radosti, iznenađenja i sl.); sporijem govoru (pri izražavanju bola, ozbiljnosti, dostojanstva i sl.); jačini glasa i visini tona; prave logičke pauze (poštovanje interpunkcije); prave psihološke pauze (izazivaju i ostvaruju psihološke efekte – radoznalost, napetost, iznenađenje i sl.)

Poslije govornoga nastupa: – odgovaraju na pitanja

nastavnika/nastavnice i drugova/drugarica iz odjeljenja;

– ocjenjuju govorni nastup druga/drugarice iz odjeljenja i izlažu svoje mišljenje;

– obraćaju pažnju na književne riječi, izgovor, naglasak i utemeljuju svoje mišljenje.


159

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Učenik/učenica razvija vještinu čitanja, analize i stvaranja, svom uzrastu odgovarajućih, pisanih tekstova. 3.1. Upoznaje namjenu i značaj kraćih nezvaničnih i zvaničnih tekstova: – nezvanična i zvanična zahvalnica; – savjet stručnjaka (kao odgovor); – poštanskih, bankarskih i drugih

obrazaca. Osposobljava se da: – odredi poručioca i primaoca, kao i


– odredi namjenu poručioca; ako je poručilac koristio neuljudne izraze, zamijeni ih uljudnima;


– nađe bitne podatke; – sam/sama napiše sličan nezvanični


3.1. Učenici/učenice: poslije čitanja: – objašnjavaju značenje nepoznatih

riječi u kontekstu, pogledaju u rječnik / leksikon;

– kažu ko piše, a ko prima tekst i u tekstu traže jezičke signale na osnovu kojih su to zaključili/zaključile;

– kažu da li je tekst zvaničan ili nezvaničan i u njemu traže jezičke signale na osnovu kojih su to zaključili/zaključile;

– kažu što pošiljalac želi od primaoca, tj. zbog čega mu šalje tekst; u tekstu potraže jezičke signale na osnovu kojih su to prepoznali/prepoznale; prosude da li su ti izrazi uglađeni ili ne; ako nijesu, zamijene ih uljudnijim;

– tekst pročitaju još jednom i u toku ponovnoga čitanja podvlače važne podatke; podvučenim podacima popunjavaju unaprijed pripremljenu pojmovnu mapu.

3.1. – nezvanična i zvanična zahvalnica – savjet stručnjaka (kao odgovor) – poštanski, bankarski i drugi obrasci


160

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3.2. Razvija sposobnost čitanja i razumijevanja stručnih i publicističkih tekstova – naučnih tekstova povezanih s temama iz oblasti drugih predmeta (npr. priča o životu poznate osobe, opis radnoga postupka, objašnjenje nastanka pojava/stanja, komentar; priredbe/knjige, definisanje pojma). Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta; – uoči i izdvoji ključne pojmove i važne




– odredi da li je tekst pisan standardnim jezikom, da li je umjetnički ili neumjetnički;

– prepozna razliku između stilova pisanja; – pronađe stručne riječi i objasni ih

pomoću rječnika.

Poslije ponovnoga čitanja: – prezentuju pojmovnu mapu u koju su

upisali/upisale bitne podatke; – razvijaju kritički odnos prema tome kako

će se primalac odazvati i svoje mišljenje utemelje;

– razmišljaju o tome kako bi tekst mogao biti efikasniji i, ako treba, ispravljaju ga.

3.2. Poslije čitanja: – objašnjavaju značenje nepoznate riječi

u kontekstu, pitaju drugove/drugarice, pogledaju u rječnik/leksikon;




pokušavaju ga utemeljiti; – pričaju o svojim iskustvima vezanim za

tekst; – u tesktu traže zahtijevani podatak (i u

netekstualnome dijelu); – opisuju netekstualne djelove (npr.


– objašnjavaju razliku između književnoumjetničkoga i administrativnoga stila;


– određuju da li je tekst objektivan ili subjektivan i formiraju svoje mišljenje;

– subjektivni tekst pretvaraju u objektivni

3.2. – naučni tekstovi

3.2. Hemija Biologija Fizika Geografija Istorija Likovna kultura (umjetnička i industrijska grafika – izrada reklame, plakata za auto-reli...) Muzička kultura Fizičko vaspitanje (prigodni naučni tekstovi iz tematike navedenih predmeta)


161

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3.2.2. Razvija vještinu samostalnoga pisanja tekstova po uzoru na čitane. Osposobljava se da: – pripovijeda, opisuje; – komentariše tekst/knjigu/film i sl.,

koji je sam/sama odabrao/odabrala; – izradi misaoni obrazac/radni nacrt; – traži podatke u različitim izvorima

znanja; – podatke iz misaonoga obrasca

pretvori u pisani tekst; – uvažava kompoziciju teksta (uvod,

razradu i zaključak, te pasuse u tim cjelinama);

– na kraju teksta navede izvore; – ispravlja sadržajne, gramatičke i

pravopisne greške u svome tekstu; – procjenjuje svoj i tuđi tekst.

3.2.2. – Pripovijedaju o životu osobe koju su sami/same

odabrali/odabrale; – opisuju radni postupak/igru/sport i sl., koji su

sami/same odabrali/odabrale; – komentarišu tekst/knjigu/film i sl., koji su sami/same

odabrali/odabrale; – pripovijedaju o događaju po sopstvenome izboru. Prije pisanja: – razmišljaju što bi sve mogli napisati i izrađuju misaoni

obrazac; – u različitim izvorima traže podatke i upisuju ih u

misaoni obrazac/radni koncept; – smišljaju i kreiraju određenu vrstu teksta (npr. priča o

životu poznate osobe, opis radnog postupka, objašnjenje nastanka pojava / stanja, komentar; priredbe / knjige, definisanje pojma, vijest, izvještaj, intervju...).

U toku pisanja: – pišu naslov i određuju vrstu teksta; – podatke iz misaonog obrasca pretvaraju u pisani

tekst; pri tome vode računa o kompoziciji teksta (uvod, razradu i zaključak, kao i na pasuse u tim cjelinama);

– na kraju teksta navode izvore; – za kraći tekst (zanimljiv muzički, sportski događaj)

smišljaju što više naslova (na kraju biraju najduhovitiji); mogu da se kombinuju oblici rada: od individualnoga rada, preko rada u paru, rada u manjoj grupi (dva para), rada u većoj grupi (četiri para) do frontalnoga rada – doći do jednog naslova.


162

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3.3. U tekstu uočava i razumije pojmove i njihovu funkciju u jeziku; pravilno ih koristi u usmenom i pismenom izrazu: – nepromjenljive vrste riječi

(prilozi, prijedlozi, veznici, rječce i uzvici – značenje i funkcija);

– glagoli – značenje: glagoli po trajanju radnje (isključivo podjela na glagole svršenoga i nesvršenoga vida); glagoli po prelaznosti radnje (isključivo prelazne, neprelazne i povratne, bez podvrsta);

– priloške odredbe (uzrok, namjera, cilj, uslov, sredstvo, društvo, mjera i količina);

– glagolski oblici: potencijal, imperfekat, pluskvamperfekat, potencijal imperfekta, optativ;

Poslije pisanja: – pročitaju sastav i prvo sami/same, a zatim uz

pomoć nastavnika/nastavnice/učenika/učenice/priručnika, ispravljaju sadržajne, gramatičke i pravopisne greške;

– prepišu tekst, pri čemu vode računa o njegovoj spoljašnjoj oblikovanosti i čitljivosti;

– svoj tekst upoređuju s radovima drugova/drugarica iz odjeljenja i procjenjuju ga.

3.3. Tekst gramatički analiziraju: – u tekstu podvlače višečlani subjekat i objasne

njegovo slaganje s predikatom; – u tekstu podvlače glagole u ličnome obliku i

odrede im lice, rod, broj, vrijeme, vid; – glagolima iz teksta mijenjaju vid i

objašnjavaju ulogu svršenoga i nesvršenog vida; glagole iz ličnoga stavljaju u neodređeni oblik;

3.3. – nepromjenljive vrste riječi – glagoli – značenje – priloške odredbe – zavisni i nezavisni odnos

rečenica u složenoj rečenici – nezavisnosložene rečenice – aktivna i pasivna rečenica – umetnuta rečenica – inverzija – kongruencija – sintagmem


163

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije – zavisni i nezavisni odnos rečenica u

složenoj rečenici; – nezavisnosložene rečenice

(sastavne, rastavne i suprotne); – aktivna i pasivna rečenica; – umetnuta rečenica; – inverzija; – kongruencija (slaganje u rodu, broju

i padežu); – imenički sintagmem; – glagolski sintagmem; – priloški sintagmem; – pridjevski sintagmem.

– razlikuju elemente proste i složene

rečenice; – razlikuju glavni i zavisni dio

rečenice; – uočavaju glavnu i zavisnu rečenicu; – prepoznaju odnose među

rečenicama i izražavaju ih odgovarajućim veznikom (npr. odnos istovjetnosti veznikom i, uzročni odnos – zbog...)

– podvlače umetnutu rečenicu i objašnjavaju njen značaj;

– podvlače pasivnu rečenicu, pretvaraju je u aktivnu i obratno;

– podvlače padeže kojima se označava pravac, cilj kretanja, usmjerenost, lokacija i imenuju ih; ispravljaju pogrešno upotrijebljene padeže;

– u tekstu podvlače skraćenice i pišu njihov puni oblik;

– prosuđuju razumljivost i jezičku pravilnost teksta; određuju da li je tekst odgovarajući, ispravljaju neodgovarajuće oblike, nerazumljivost, nepravilnost i uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć, ili sami/same, uče na greškama.


164

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 4. Učenik/učenica razvija sposobnost logičkoga mišljenja, sposobnost imenovanja, pripovijedanja, vještinu pravilnoga govora, ovladava pravopisnim znanjima. 4.1. Usvaja, razumije i pravilno koristi

pojmove: – dijalektizam; – arhaizam; – lokalizam; – idiom; – frazeologizam. 4.2. Razvija sposobnost pretvaranja direktnoga govora u indirektni.

4.3. Razvija sposobnost praktične primjene stečenih jezičkih znanja: razumije i koristi pojmove lektura i korektorski znaci.

4.1. Učenici/učenice: – kroz različite aktivnosti bogate rječnik

(čitaju tekstove različitih vrsta, pišu na različite teme tražeći u rječniku odgovarajuće izraze i sl.);

– iz definicije prepoznaju pojam koji je definisan i imenuju ga (može i sinonimom);

– riječima traže antonime; – riječima traže sinonime; – navode poslovice; objašnjavaju njihov

značaj i govore u kojim bi ih situacijama upotrijebili/upotrijebile;

– definišu jednostavne pojmove; – u tekstu podvlače fraze i objašnjavaju

njihovo značenje; – sami/same navode neke fraze,

upotrebljavaju ih u govoru i objašnjavaju njihovo značenje;

– stvaraju kraći tekst gradacijskim ređanjem jezičkih jedinica (riječ – sintagmem – rečenica).

4.3. – Lektorišu tekst (vijest, izvještaj) uz

upotrebu korektorskih znakova.

4.1. – dijalektizam – arhaizam – lokalizam – idiom – frazeologizam 4.3. – lektura – korektorski znaci


165

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 4.4. Razvija sposobnost razgovjetnoga i prirodnog govora i usvaja jezičke norme (standardni jezik) i primjenjuje ih u usmenoj i pisanoj komunikaciji: – zapaža silaznu i uzlaznu intonaciju u

dugim slogovima; – zapaža da dugosilazni akcenat stoji

samo na prvom slogu. 4.5. Razvija sposobnost tečnoga čitanja naglas i tihoga čitanja štampanih i pisanih tekstova. 4.6. a) Upoznaje i primjenjuje pravopisna pravila – pravilno piše: – trotačku (nezavršen tekst, rečenica,

misao; izostavljen dio rečenice ili teksta);

– nazive vjerskih praznika od imena svetaca;

– imenicu Bog (velikim i malim slovom); – nazive auto-puteva. b) Uočava i pravilno piše: – sastavljeno i rastavljeno riječi;

(složenice s crticom, nazivi boja i nijansi);

– zarez: između zavisne i glavne rečenice (inverzija), ispred pojedinih veznika (posebno ispred nego i već), pri nabrajanju rečenica, kod umetnutih rečenica.

4.4. – Sve aktivnosti iz tačke 4.4. programa za

VII razred; – pronalaze mjesto akcenta u riječi i

određuju njegov kvalitet; – prepoznaju nestandardne oblike u

jeziku i ispravljaju ih; uočavaju razliku između standardnoga jezika i lokalnoga govora.

4.5. Pri čitanju naglas obraćaju pažnju na izgovor u skladu s jezičkom normom (posebno na pravilan rečenični naglasak i na poštovanje znakova interpunkcije).

4.6. a) – Upotrebljavaju trotačku; – pišu tekst pravilno koristeći navedeno; – lektorišu tuđi tekst; – sastavljaju pravopisni podśetnik u obliku

grafikona ili na panou. b) – Pišu nazive boja i nijansi – sastavljeno i

rastavljeno; – pišu zarez između zavisne i glavne

rečenice (inverzija), ispred pojedinih veznika (posebno ispred nego i već);

– pišu zarez pri nabrajanju rečenica; – pišu zarez kod umetnutih rečenica; – vode računa o čitljivosti i ljepoti rukopisa

i vježbaju pisanje i oblikovanje teksta na računaru.

4.6. Likovna kultura (sastav – estetski princip) Matematika (sastav na računaru – prostorni princip)


166


5. U riječima uočava glasovne promjene i imenuje ih: – palatalizacija (I, II i III); – jotacija; – gubljenje suglasnika; – nepostojano, a; – umetnuto a; – promjenalu o. 6. Upoznaje ulogu i položaj crnogorskoga jezika kao službenog i snalazi se u jezičkoj okolini: – povezuje crnogorski jezik sa slovenskom

porodicom jezika; – uočava i razumije pojmove: sleng, tuđice.

5. Učenici/učenice: – u riječima uočavaju glasovne promjene. 6. Učenici/učenice: – slušaju (upriliče) razgovor među

tinejdžerima/tinejdžerkama; tekst u slengu „prevedu“ na standardni jezik; prepoznaju razlike; navode nekoliko izraza u slengu i zamjenjuju ih standardnim; razgovaraju o okolnostima upotrebe slenga i o uticaju drugih jezika na sleng u našemu jeziku;

– navedu, ili u tekstu nađu, nekoliko tuđica i zamjenjuju ih riječima iz našega jezika; razmišljaju da li je bilo potrebno preuzeti tu tuđicu; tuđice zamjenjuju odgovarajućim riječima maternjega jezika i objašnjavaju njihovo značenje (pomoću rječnika stranih pojmova);

– navode vlastita imena koja su preuzeta iz drugoga jezika (npr. imena trgovina, hotela, restorana...) i razmišljaju da li su takva imena odgovarajuća i da li su neophodna; prepoznaju iz kojega su jezika preuzeta (ako se radi o tuđicama);

– kažu kojoj grupi pripada crnogorski jezik; – koriste savremene jezičke priručnike;

govore zašto i u kojim slučajevima ih koriste; razgovaraju o neophodnosti poštovanja jezičkih pravila (jezičke norme).

5. – glasovne promjene (I, II i III palatalizacija;

jotacija; gubljenje suglasnika; nepostojano a; umetnuto a; promjenalu o)

6. – jezička porodica – slovenski jezici – sleng – tuđice

6. Strani jezici (isti korijen riječi u različitim jezicima)


167

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije II nastavna oblast: Nastava književnosti A. Čitanje

Učenik/učenica razvija recepcijsku sposobnost – sposobnost interpretativnoga čitanja, razumijevanja i vrednovanja dužih književnih tekstova. 1. Proza 1.1. Razvija sposobnost identifikacije s glavnim likom koji je drugačiji od njega/nje i od njega se kritički distancira; spoznaje perspektive književnih likova; razumije njihovu međuzavisnost i upoređuje perspektive različitih književnih likova. 1.2. Uočava motive za ponašanje književnih likova.

1.1. Učenici/učenice: – odvajaju glavne i sporedne

književne likove; – pokušavaju razumjeti psihološke

osobine književnoga lika na osnovu događaja, dijaloga, ponašanja, na osnovu autorovih komentara;

– odvajaju tipove književnih likova, nosioce izrazito moralnih osobina.

1.2. – Traže psihološke motive za

ponašanje književnih likova; – motive za ponašanje književnoga

lika upoređuju sa svojim etičkim stavovima.

1.2. Istorija Geografija (npr. smjena turske i austrougarske vlasti)


168

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.3. Oblikuje maštovite predstave književnoga prostora; spoznaje i razumije vrijeme u koje je radnja djela smještena. Osposobljava se da: – prepozna jezička sredstva (posebno

vremensku i socijalnu dimenziju) za određivanje književnoga prostora;

– prepozna jezičke simbole (posebno vremensku i socijalnu dimenziju) za određivanje književnoga vremena;

– raščlanjuje događaje na događajne cjeline;

– uočava usporavanje i ubrzavanje događaja (statičke i dinamičke motive).

1.4. Uočava i objašnjava komičnu književnu perspektivu (humor). 1.5. Razlikuje književne vrste (epske, lirske i dramske).

1.5. – Na najavu čitanja određene

književne vrste priśećaju se njenih osnovnih odlika, imajući pritom u vidu dosadašnje iskustvo.

1.3. Istorija (Južni Sloveni u XVI i XVII vijeku)


169

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.6. Doživljava, prepoznaje i razumije osobine pripovjednih vrsta: – anegdota (prepoznaje je kao kraću

pripovjednu vrstu i uočava tipične humorističke elemente u njoj);

– trivijalna priča (prepoznaje je po vještački stvorenome sanjarskom svijetu i događajima po klišeu);

– pripovijetka (uočava dužinu, broj likova i događaje);

– roman (istorijski, naučnofantastični) – prepoznaje ga kao najopširnije prozno djelo i utvrđuje osnovu, motive, temu;

– hronološki i retrospektivni tok radnje;

– oblici kazivanja (književni postupci) u djelu: naracija (narator, autor i pripovjedač, naracija u prvom i trećem licu), deskripcija (opis prirode, lika);

– subjektivno opisivanje (slikanje); – dijalog, monolog.

1.6. – Pronalaze temu i ideju teksta; – razlikuju materiju, npr. istorijski

događaj, i prepoznaju njeno preoblikovanje u tekstualnu stvarnost;

– objašnjavaju fabulu pripovijetke i redosljed događaja (hronološki, retrospektivni);

– imenuju vrstu književnoga postupka u djelu: opisivanje (opis), subjektivno opisivanje (slikanje), pripovijedanje, dijalog.

1.6. – anegdota – trivijalna priča – kratka priča – pripovijetka – roman – dnevnik – hronološki i retrospektivni tok radnje – oblici kazivanja – deskripcija – subjektivno opisivanje (slikanje) – dijalog – monolog


170


2. Poezija

2.1. Učenik/učenica razvija vještinu čitanja, sposobnost doživljavanja, razumijevanja i prepoznavanja poetskih tekstova (lirskih i epskih pjesama); razumije značaj i funkciju stilskih figura u poetskome tekstu: – apostrofa; – simbol; – alegorija; – refren.

2.2. Uočava ritam pjesme i razumije povezanost ritma s porukom; uočava likovni oblik teksta; uočava i razumije pojmove: – vrste rime (parna, ukrštena,

obgrljena).

2.1. Učenici/učenice: – objašnjavaju izbor i funkciju stilskih

figura u tekstu i dovode ih u vezu s vremenskim i emotivnim karakteristikama.

2.2. – U tekstu traže rime; – odvajaju parnu, ukrštenu, obgrljenu

rimu; – doživljavaju i razumiju razliku

između rima; – rime označavaju bojama, slovima;

predstavljaju ih u obliku grafikona; – objašnjavaju razlike između stihova

i strofa različite dužine, kao i posebnosti likovnoga oblika stiha;

– objašnjavaju povezanost oblika teksta s tekstualnom stvarnošću (motiv, tema).

2.1. – stilske figure 2.2. – rima

2.1. Muzička kultura (rimovanje – zvučnost i akustičnost riječi) Likovna kultura (rimovanje – grafički, shematski, likovni prikaz – estetski princip) Muzička i likovna kultura (stilske figure – estetski i akustični princip)


171

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2.3. Razlikuje lirsku i epsku pjesmu; uočava i razumije motiv, temu i ideju pjesme i, na osnovu toga, različite lirske vrste – socijalna pjesma; – himna; – sonet.

2.4. Spoznaje, razumije i objašnjava tekstove s prenesenim značenjem: metafora, poređenje, personifikacija, epitet; uočava zvučnost pjesničkoga jezika; primjećuje ponavljanje glasova i zvučno slikanje (onomatopeja). 2.5. Spoznaje učinak teksta na čula i tako doživljava raspoloženje u pjesmi.

2.3. – Razlikuju lirsku i epsku pjesmu; – razlikuju ljubavnu i socijalnu poeziju; – razlikuju cikluse epskih pjesama; – kombinuju linije i boje radi

ilustrovanja kontrasta; – objašnjavaju pjesničke slike, tj.

motive; – objašnjavaju zvučnost pjesničkoga

jezika; – razlikuju glavne i sporedne motive; – rangiraju motive po važnosti (glavni,

sporedni). 2.4. – U tekstu pronalaze stilske figure:

metafora, poređenje, personifikacija, epitet;

– objašnjavaju njihovu funkciju u konkretnome tekstu;

– ističu zvučnost pjesničkoga jezika posebno potencirajući glasove koji tome doprinose.

2.5.

– Govore o ośećanjima koja pjesma podstiče i izaziva;

– u tekstu pronalaze razloge za to

2.3. – motiv – socijalna pjesma – himna – sonet 2.4. – metafora – poređenje – personifikacija – epitet – onomatopeja


172

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Drama 3.1. Učenik/učenica razvija sposobnost doživljavanja, prepoznavanja i razumijevanja dramskih tekstova; uočava i razumije dramsku vrstu: – komediju. B) Slušanje i gledanje 1. Razvija recepcijsku sposobnost i sposobnost doživljavanja i vrednovanja radijskih igara, pozorišnih predstava i filma. 2. Razvija sposobnost identifikacije s junacima dramskoga djela, likovima pozorišne predstave, radijske igre ili filma.

3.1. Učenici/učenice: – analiziraju građu događaja; – određuju osnovnu građu dramskoga

teksta: ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija, rasplet;

– uočavaju likove i njihove postupke; – izdvajaju i objašnjavaju karakteristike

komedije kao dramske vrste; – grafički ilustruju dramski tok radnje. B) 1. Učenici/učenice: – pripremaju odgovarajući obrazac za

slušanje/gledanje umjetničkih tekstova (poezije, kratke proze, proznih odlomaka);

– uče da razlikuju trivijalne i umjetničke tekstove.

2. – Pronalaze lik s kojim se poistovjećuju; – svoju identifikaciju vrednuju, a prema

liku postavljaju distancu; – vrednuju motive za ponašanje

književnih i filmskih likova (upoređuju literarno-estetske, pozorišne i filmske doživljaje na osnovu motiva za ponašanje dramskih / filmskih likova);

– na osnovu iskustava s filmom objašnjavaju kompleksne književne likove (nosioce za djelo najznačajnijih osobina);

– upoređuju likove iz literature, stripa, pozorišne predstave i filma;

– upoređuju likove iz umjetničkih i trivijalnih tekstova.

3.1. – dramska vrsta

3.1. Matematika Likovna kultura (dramski tok radnje – grafički prikaz, estetski princip)


173

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Razvija sposobnost doživljavanja i razumijevanja tekstualne stvarnosti i objašnjava komičnu perspektivu (humor).

4. Razlikuje književne vrste. 5. Upoznaje i razumije elemente pozorišnoga i filmskoga stvaranja. C) Govor

1. Učenik/učenica razvija sposobnost govornog oblikovanja i stvaranja književnih tekstova, pripovijedanja literarno-estetskih doživljaja, razgovora / kazivanja o književnom djelu.

3. – Upoređuju mjesta događanja radnje u

literaturi I filmu; – upoređuju vrijeme događanja radnje u

literaturi i filmu; – upoređuju događanje u književnome

djelu s onim na filmu; – komičnu perspektivu u književnome

djelu upoređuju s onom u pozorišnoj predstavi i/ili na filmu.

4. – Na najavu slušanja određene književne

vrste priśećaju se njenih osnovnih odrednica;

– poznaju i doživljavaju zvučnost pjesme prilikom slušanja njezina interpretativnoga čitanja (čita učenik/učenica ili nastavnik/nastavnica, odnosno slušaju zvučni snimak);

– zapažaju ponavljanje muzike ili zvučnoga slikanja (onomatopeja);

– razvijaju ośećaj za melodičnost riječi, dovodeći je u vezu sa sadržajem.

5. – Stavke kao u programu za VII razred.

C) 1. Učenici/učenice: – govore s kojim su se književnim likom

identifikovali i zašto; – ocjenjuju ponašanje književnoga lika; – uspostavljaju kritičan odnos prema

književnim likovima; – opisuju književne likove (spoljašnjost,

značaj itd.);

3. Muzička kultura (pjesnička slika – zvučnost, akustičnost)


174


– na osnovu dijaloga, događaja i ponašanja književnoga lika te autorskih komentara uživljavaju se u njegova ośećanja i to glasno predstave;

– u improvizovanoj igri uloga formiraju i predstavljaju književne likove;

– u igri uloga, predstavljajući govor književnih i dramskih likova glasovnom intonacijom, pokušavaju izraziti njihove misli, ośećanja, namjere; tako otkrivaju razloge i psihološku motivaciju za ponašanje tih likova;

– po analogiji s književnim tekstom stvaraju nove likove;

– glasovno predstavljaju govor književnoga lika i tako izražavaju njegove psihološke osobine;

– kad se pripreme za igranje uloga (na osnovu proznoga teksta ili drame), usmeno pripovijedaju zamišljene predstave mjesta i vremena radnje u obrađivanom djelu;

– igranjem različitih uloga saznaju perspektive više književnih likova;

– upoređuju perspektive književnih likova i primjećuju njihovu međuzavisnost;

– kod govorne realizacije novih tekstova poštuju njihovu vremensku i socijalnu dimenziju kako bi odredili/odredile vrijeme događanja radnje;

– prepričavaju pročitani književni tekst;


175


– na osnovu pročitanih grade nove tekstove i pri tome poštuju njihove osnovne karakteristike;

– govorno utvrđuju motive za ponašanje književnih likova i povezuju ih s drugim osnovama teksta (ideja, tema);

– pričaju o svojim svjetovima iz mašte (utvrđuju i povezuju ponašanje likova, redosljed događaja i poruku teksta);

– prepoznaju vrstu pripovjedača; – stvaraju tekstove tako što preuzimaju

ulogu sveznajućega pripovjedača; – pričaju o svojim iskustvima čitanja s

akcentom na posebnosti književnih vrsta.

Poezija: – Izražajno kazuju pjesme; – razgovaraju o ritmu pjesme i o

njegovoj vezi s porukama; – stvaraju rimovane parove riječi; – stvaraju nove riječi po analogiji; – objedinjuju svoje razumijevanje

metafore, poređenja, personifikacije, epiteta, apostrofe u kontekstu;

– objašnjavaju fraze koje su za njih neobične, dovodeći ih u vezu s porukama teksta;

– govorno predstavljaju viđenje pjesničkih slika;

– razumiju i sažeto govorno izražavaju temu teksta pjesme;

– stvaraju kontraste.


176


Proza: – Opisuju osobine pripovjednih vrsta:

basne, pripovijetke, bajke, anegdote;

– objašnjavaju razlike između narodne i umjetničke proze i razlikuju vrste narodnih pripovjedaka;

– usmeno raščlanjuju spoljašnju građu, navodeći njene osobine (poglavlje...);

– usmeno raščlanjuju unutrašnju građu, izražavajući njen značaj: motivacija (psihološka, socijalna), književni lik, književno vrijeme, prostor, događanje;

– određuju temu, objašnjavaju glavnu ideju (poruku) teksta, razlikuju tematiku (npr. istorijski događaj), te njihovo pretvaranje u tekstualnu stvarnost;

– određuju vrstu kompozicijskoga postupka u književnome djelu: opisivanje (opis), subjektivno opisivanje (slikanje), pripovijedanje, dijalog.


177


Drama: – Govorno stvaraju tekstove s dramskom

građom i predstavljaju ih odjeljenju; – u igri uloga improvizuju dramske

fragmente (dijaloge); – u „odjeljenjskom pozorištu“ jedanput

godišnje pripreme odlomak iz dramskoga djela ili kraćega dramskog teksta (npr. u obliku projekta), izrade prijedloge za scenu, kostime, rekvizite; podijele među sobom uloge režisera/režiserke, glumaca/glumica, scenografa/scenografkinja, kostimografa/kostimografkinja i muzičkih stvaralaca/stvarateljki;

– predstavljaju sopstvene kraće dramske tekstove (npr. u okviru projektnoga rada);

– opisuju dramski događaj; – poslije čitanja dramskoga teksta, gledanja

pozorišne predstave ili slušanja radijske igre okarakterišu junaka, antijunaka i sporedne likove, opišu spoljašnost, značaj i motive za njihovo ponašanje;

– poslije gledanja predstave opisuju svoje doživljaje pozorišnoga događaja i osnove pozorišnoga izraza (bina, osvjetljenje, dvorana, zvučna oprema, scena, rekviziti, kostimi, pokreti, mimika i kretanje glumaca/glumica, atmosfera, plakate, pozorišni časopis);

– poslije čitanja odlomaka iz komedije ili gledanja pozorišne predstave okarakterišu dramske likove, opišu vrstu, perspektivu, građenje dramske radnje (ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija, rasplet).


178

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 2. Razvija sposobnost identifikacije s književnim likovima.

2. Učenici/učenice: – na osnovu hipotetičkog odnosa

(npr. spor između dva tipa likova) stvaraju opis u kojem pokažu svoju identifikaciju s književnim likom;

– sličnosti između književnih likova predstavljaju pomoću posrednih tekstualnih signala;

– u obliku fragmentovanih dijaloga, monologa, zapisa u dnevniku ili pismima pišu kako na istu situaciju ili događaj gledaju različiti književni likovi, svaki iz svojega ugla;

– identifikuju se s likom iz pročitanoga djela i objašnjavaju razloge identifikacije;

– opisuju spoljašnjost, značaj i ponašanje književnoga lika;

– na osnovu informacija iz teksta, pismeno izražavaju svoje viđenje književnoga lika;

– stvaraju književne likove po analogiji s literarnim tekstom;

– stvaraju nove književne likove; sastavljaju ih od elemenata likova koje su upoznali/upoznale u drugim literarnim djelima, na filmu ili u realnome životu;

– pri stvaranju svojih likova vode računa o njihovim psihološkim i socijalnim osobinama; posebno su pažljivi u odabiru detalja.

2. Istorija Geografija Mitologija (prigodni tekstovi iz navedenih oblasti)


179

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije D) Pisanje 1. Učenik/učenica razvija recepcijsku sposobnost kroz pisanje stvaralačkih tekstova koji uključuju osnove umjetničkoga jezika – tekstovi o literarno-estetskom doživljaju literature, stručni i publicistički tekstovi o literaturi (autor, tekst, vrsta...).

D) 1. Učenici/učenice: – pišu sastave u kojima posebno

detaljno objašnjavaju zašto književni likovi rade to što rade;

– pišu realističke i maštovite sastave u kojima se prepoznaju različiti motivi za ponašanje književnih likova; te motive preuzimaju iz pročitanih književnih djela, s filma, TV-a, iz stripa, stvarnosti i sl.;

– pismeno objašnjavaju motive za ponašanje književnih likova i izdvajaju ih iz teksta;

– stvaraju nove književne prostore; – prostor svojega fiktivnog svijeta

opisuju do detalja, povezujući ga s književnim likom i fabulom;

– pismeno predstavljaju doživljaj književnoga prostora: predio, detalj u književnome prostoru;

– pri čitanju dužega teksta, na posebnim papirima zapisuju događaje koji se dešavaju u određenome vremenu; te papire razvrstavaju slijedeći redosljed događaja, kako ga je prikazao autor; potom događaje mogu razvrstati po hronološkome redu; objašnjavaju da događaji u književnom djelu mogu biti i drugačije poređani (npr. retrospektivno);


180


– stvaraju svoje svjetove iz mašte koji su smješteni u prošlost, sadašnjost ili budućnost; vrijeme događanja radnje u svojim pričama predočavaju označavanjem okolnosti događaja, navika, predmeta i sl., karakterističnim za opisivani period, kao i tekstualnim podacima (arhaizmima u istorijskoj priči, neologizmima u pričanju);

– prepričavaju događaj iz književnoumjetničkoga teksta tako da detaljno opišu glavnu radnju;

– glavni događaj prikazuju na plakatu u obliku misaonoga obrasca/radnoga koncepta;

– pri čitanju dužega teksta zapisuju redosljed događaja;

– opisuju uzročno-posljedične veze između događaja i povezuju ih s temom teksta;

– stvaraju zamišljenu priču kao logičan nastavak slijeda događaja;

– samostalno osmišljavaju i pišu novi tekst, ili parafrazu pročitanoga teksta, određujući vrstu pripovjedača; utemeljuju svoj izbor;

– u svojim stvaralačkim radovima prepliću istinitost i fikciju i pri tome poštuju zakonitosti žanra;

– u stvaralačkim tekstovima uspostavljaju komičnu književnu perspektivu;

– pišu pjesme, prozu i dramske forme, pri čemu poštuju osobine književne vrste.


181

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije Poezija:

– Stvaraju efektne zvučne nizove (onomatopeja, glasovno slikanje);

– stvaraju rime i oblikuju jednostavne rimovane forme stihova;

– po analogiji stvaraju kontraste; – stvaraju jednostavnu opisnu pjesmu; – stvaraju nove tekstove po analogiji ili

samostalno i usmeno objašnjavaju povezanost s porukama;

– stvaraju poređenja, metafore, personifikacije i epitete u vezi s pjesničkom slikom;

– stvaraju tekstove u kojima upotrebljavaju gradaciju, refren i neobične riječi;

– pismeno objašnjavaju viđenje pjesničkih slika;

– stvaraju nove pjesničke slike; – preformulišu tekst pjesme u prozu i

obratno (parafraziranje); objasne razliku u obliku jedne i druge vrste;

– stvaraju nove tekstove sa socijalnom tematikom;

– pismeno izražavaju temu pjesme.

Proza: – Pišu sljedeće pripovjedne vrste:

basne, pripovijetke i bajke, anegdote, priče (realističke, avanturističke, kriminalističke...);

– pišu maštovite priče na osnovu narodnih pripovjedaka i antičkih motiva;

– pišu doživljaje i sastave po śećanju (približavaju se formi crtice);


182


– po pričama starijih pripovijedaju istinite događaje iz prošlosti;

– pismeno predstavljaju analogije i imitiraju vrstu izražajnoga postupka;

– pišu nove zgode poznatih književnih likova;

– prenose likove iz jednoga književnog djela u građu drugog i tako je mijenjaju;

– pričama iz romana „dopisuju'“ nove pretpriče, krajeve ili „nedostajuća“ epizodna poglavlja;

– kraće literarno djelo pretvore u strip i obratno;

– uspostavljaju s tekstom stvaralački i kritički dijalog tako što imitiraju njegov jezik i preoblikuju ga (predstavljanje događaja u sadašnjosti, u kom drugom prostoru, parodija i sl.);

– kod stvaralačkoga pisanja pridržavaju se žanrovskih načela pripovjedne vrste;

– u okviru grupe pišu zajedničku priču; na osnovu zajedničkih stavova (književni lik, prostor i vrijeme događanja radnje) pišu zaokružene priče, koje uređivački povežu u seriju;

– pišu fabulativna pisma i fiktivne dnevnike;

– na osnovu novinarske vijesti formiraju kratke realistične priče u kojima važe zakoni realnoga svijeta i u kojima je događaj povezan u čvrst uzročno-posljedični sistem.


183


Drama: – Pišu dramske prizore; – pišu komične dramske fragmente i

prizore; – dramatizuju pripovjedni tekst; – pripremaju tekst za odjeljenjsku

predstavu; – poslije gledanja predstave pišu

svoje doživljaje pozorišnoga događaja, opišu osnove pozorišnog izraza;

– pismeno upoređuju dramski tekst i predstavu.


184


Branislav Nušić: Sumnjivo lice (odlomak) Vilijam Šekspir: Romeo i Julija (odlomak) Maksim Gorki: Malograđani (odlomak) Marko Kavaja: Barba Barova trabakula (odlomak)


Stefan Mitrov Ljubiša: Pričanja Vuka Dojčevića (odlomak) Čedo Vuković: Sudilište (odlomak – Žeđ za knjigom) Boško Pušonjić: Na Obodu Anton Pavlovič Čehov: Vanjka Ivo Andrić: Most na Žepi (odlomak) Somerset Mom: Ručak Dušan Kostić: Gora Koštanova (odlomak) Stevan Sremac: Pop Ćira i pop Spira (odlomak) Meša Selimović:Derviš i smrt (Most od riječi, odlomak) Zuvdija Hodžić: Povratak Nikola Lopičić: Imanje Sreten Asanović: Bepova pjesma Migel Servantes: Don Kihot (Don Kihotova borba sa vjetrenjačama, odlomak iz romana) Borhes: Dva kralja i dva lavirinta Branislav Nušić: Autobiografija (odlomak) Lang: Mač kralja Artura (odlomak) Aleksandar Beljajev: Čovjek amfibija (odlomak) Petar Kočić: Jazavac pred sudom (odlomak) Mir Jam: Ranjeni orao (odlomak) – primjer trivijalne književnosti Simo Šobajić: Mirovi jadi

Petar Petrović Njegoš: San Vuka Mandušića, Pjesma o Stambolu (Gorski vijenac) Vladimir Majakovski: Zaključak Vasko Popa: Očiju tvojih da nije Risto Ratković: Ikona Janko Đonović: Crmnici pod jesen Radovan Zogović: Jabuka na vjetru Zaim Azemović: Crna Gora Kosta Racin: Vatromet Aleksa Šantić: O klasje moje Antun Gustav Matoš: Jesenje veče Milovan Danojlić: Šta su između ostalog radili stari Sloveni Radjard Kipling: Pjesma lovca koji se vraća Žak Prever: Za tebe ljubavi Desanka Maksimović: Strepnja Aleksandar Ivanović: Kari Šabanovi Narodna lirska pjesma: Ljubavni rastanak Narodna epska pjesma: Ropstvo Janković Stojana Narodna epska pjesma: Novak i Radivoje prodaju Grujicu Narodna epska pjesma: Pjesma o Baju Pivljaninu

Čedo Vuković: Poruke (odlomci) Ana Frank: Dnevnik Džek London: Priče sa sjevera i juga Žil Vern: Petnaestogodišnji kapetan Grozdana Olujić: Glasam za ljubav Džon Ronald Rejel Tolkin: Gospodar prstenova (odlomak, I dio)

Obavezni tekstovi (KANON): Stefan Mitrov Ljubiša: Pričanja Vuka Dojčevića (odlomak) Aleksandar Ivanović: Kari Šabanovi Meša Selimović: Derviš i smrt (odlomak Most od riječi) Petar II Petrović Njegoš: San Vuka Mandušića (odlomak iz Gorskog vijenca) Ivo Andrić: Most na Žepi Nikola Lopičić: Imanje Risto Ratković: Ikona Antun Gustav Matoš: Jesenje veče Petar Kočić: Jazavac pred sudom (odlomak) Vilijam Šekspir: Romeo i Julija (odlomak)


185

IX razred

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije I nastavna oblast: Nastava jezika 1. Učenik/učenica razvija vještinu slušanja, razumijevanja, analize i stvaranja, svom uzrastu odgovarajućih, usmenih tekstova. 1.1. Razumije slušane (i ekranizovane) snimljene razgovore; osposobljava se da: – odredi temu i

sagovornika/sagovornicu; – izdvoji ključne podatke iz teksta; – kaže da li se razgovor završio



zvaničan/nezvaničan; – kaže koji govornik je vodio

(usmjeravao) razgovor; – presudi o korektnosti

sagovornika/sagovornica; – s učenicima/učenicama izvede

sličan razgovor (može i telefonski).

1.1. Učenici/učenice: poslije prvoga slušanja: – stavke kao u programu za VIII

razred i: – kažu u čiju je korist/štetu bio

sklopljen sporazum i utemelje svoje mišljenje;

– prepoznaju prelomnu tačku u pregovaranju.

Poslije drugoga slušanja: – stavke kao u programu za VIII

razred i: – prosuđuju o obimu, sadržaju i

jasnoći replika sagovornika/sagovornica i formiraju svoje mišljenje;

– razgovaraju o tome što sve utiče na uspješnost razgovora.


186

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.2. Razvija sposobnost pregovaranja, u paru. 2. Učenik/učenica razvija vještinu slušanja svom uzrastu odgovarajućih, jednostavno izgovorenih/čitanih naglas /snimljenih/ekranizovanih tekstova: a) naučni tekstovi, s temama iz oblasti drugih predmeta, npr.: – opis prirode i njezina djelovanja, – opis prostora (eksterijer, enterijer); b) publicistički tekstovi: – izvještaji o aktuelnim/zanimljivim

događajima, – reportaže, – intervju, – dnevnik, – putopis; c) ostali: – autobiografija.

1.2. – Vode računa o gestikulaciji i mimici

(odmjereni, blagi pokreti glavom, ramenima);

– vode računa o izrazu lica (posebno očiju, podizanju obrva; izbjegavaju pokrete koji nalikuju pokretima glumca/glumice);

– vježbaju pregovore u manjim grupama – sagovornici/sagovornice formiraju zajedničko mišljenje, tj. izvještaj o razgovorima i to predstavljaju drugovima/drugaricama u odjeljenju.

2. Učenici/učenice: a) Poslije slušanja / gledanja/čitanja: – stavke iste kao u programu za VIII

razred; – razgovaraju o tome što je bitno za

stvaranje reportaže/intervjua.

2. – reportaža – intervju – dnevnik – autobiografija

2. Geografija Istorija Muzička kultura Likovna kultura Biologija Hemija Fizika (prigodni tekstovi iz navedenih oblasti)


187


Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta; – uoči i izdvoji ključne pojmove i važne



– ocijeni (ne)istinitost navedenih podataka,podvuče/odredi jezičke osnove;


– prepozna razliku između stilova pisanja (administrativni, publicistički, naučni, književni);

– pronađe stručne riječi i objasni ih pomoću rječnika.

2.1. Razvija sposobnost samostalnoga govornog nastupa s unaprijed pripremljenom temom (opis osobe; opis mašine i njenog djelovanja; opis unutrašnjeg ili spoljašnjeg prostora; pripovijeda o putovanju; prepričava i komentariše tekst/film/knjigu; priča o svojim planovima za budućnost).

2.1. – opisuju osobu po slobodnom izboru; – opisuju mašinu po slobodnom izboru i

objašnjavaju njeno djelovanje; – opisuju unutrašnji ili spoljašnji prostor; – pričaju o svome putovanju; – prepričavaju i komentarišu

tekst/film/knjigu po slobodnome izboru;

– pričaju o svojim planovima za budućnost;

– predstavljaju mišljenje para/grupe, utemeljuju ga i brane.


188

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Učenik/učenica razvija vještinu čitanja, analize i stvaranja, svom uzrastu odgovarajućih, pisanih tekstova. 3.1. Upoznaje namjenu i značaj kraćih nezvaničnih i zvaničnih tekstova: – zvanična molba.

Prije govornoga nastupa: – stavke iste kao u programu za VIII

razred. Tokom govornoga nastupa: – stavke kao u programu za VIII razred i: – posmatraju negovorno odazivanje

slušalaca, pokušavaju izazvati njihovu pažnju;

– na kraju govornoga nastupa ističu bitne podatke, najave dalje događaje/rješenja i sl.

Poslije govornoga nastupa: – podstiču drugove/drugarice iz odjeljenja

na raspravu i odgovaraju na njihova pitanja;

– ocjenjuju govorni nastup druga/drugarice iz odjeljenja (obraćaju pažnju na negovorno i govorno izražavanje, npr. na književne riječi, izgovor, naglasak) i svoje mišljenje utemeljuju.

3.1. Poslije čitanja: – stavke iste kao u programu za VIII

razred. Poslije ponovnoga čitanja: – stavke iste kao u programu za VIII

razred.

3.1. – zvanična molba


189


Osposobljava se da: – odredi pošiljaoca i primaoca, kao i


– odredi namjeru pošiljaoca; ako je pošiljalac koristio neuljudne izraze, zamijeni ih uljudnima;


– nađe važne podatke; – sam/sama napiše sličan nezvanični


3.2. Razvija sposobnost čitanja i razumijevanja stručnih i publicističkih tekstova – a) naučni tekstovi, s temama iz oblasti drugih predmeta, npr.: – opis prirode i njezina djelovanja, – opis prostora (eksterijer, enterijer); b) publicistički tekstovi: – izvještaji o aktuelnim / zanimljivim

događajima, – reportaže, – intervju, – dnevnik, – putopis; c) ostali: – autobiografija.

3.2. Poslije čitanja: – objašnjavaju značenje nepoznate

riječi u kontekstu, pitaju drugove/drugarice, pogledaju u rječnik/leksikon;


3.2. – naučni tekstovi – reportaža – intervju – dnevnik – autobiografija

3.2. Likovna kultura Muzička kultura Geografija Istorija Biologija Hemija (prigodni tekstovi iz navedenih oblasti)


190

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije Osposobljava se da: – prepozna namjenu i temu teksta; – uoči i izdvoji ključne pojmove i

važne podatke iz teksta i obradi ih u okviru pojmovne mape;




– prepozna razliku između stilova pisanja;

– pronađe stručne riječi i objasni ih pomoću rječnika.



pokušavaju ga utemeljiti – pričaju o svojim iskustvima vezanim

za tekst; – u tekstu traže zahtijevani podatak (i

u netekstualnome dijelu); – opisuju netekstualne djelove (npr.


– objašnjavaju razliku između književnoumjetničkog i administrativnog stila;


– određuju da li je tekst objektivan ili subjektivan i formiraju svoje mišljenje;

– subjektivni tekst pretvaraju u objektivni.


191

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3.3 Razvija vještinu samostalnog pisanja navedenih stručnih i publicističkih tekstova po uzoru na čitane, pri čemu poštuje osnove znanja oblikovanja takvih tekstova, primjenjuje pravopisna pravila i piše čitljivo.

3.3. Učenici/učenice: – Pripremaju pitanja

(usmeno/pismeno) za intervju; – intervjuišu

sagovornike/sagovornice; – pišu intervju; – učestvuju u igri uloga; – u tekstu podvlače stručne riječi i

objasne ih pomoću rječnika; – opisuju osobu po slobodnome

izboru; – razmišljaju o nastanku

stanja/pojava; – opisuju (zamišljaju) svoj životni put; – opisuju životni put osobe po

slobodnom izboru; – pričaju o svojim planovima za

budućnost.

Prije pisanja: – stavke iste kao u programu za VIII

razred.

Tokom pisanja sastava: – stavke iste kao u progamu za VIII

razred i: – na svoj način skraćuju riječi.

Poslije pisanja sastava: – stavke iste kao u programu za VIII

razred i: – objašnjavaju svoje skraćenice.

3.3 Publicistički stil


192


3.4. U tekstu uočava i razumije pojmove i njihovu funkciju u jeziku; pravilno ih koristi u usmenom i pismenom izrazu: – složene riječi; – vrste zavisnosloženih rečenica

(priloške: mjesne, vremenske, načinske, uporedne, uzročne, posljedične, namjerne, uslovne i dopusne);

– bezlične rečenice; – rečenice s predikatom, rečenice s

neizrečenim predikatom (iskazi); – subjekatske rečenice, rečenice bez

subjekta (bezlične rečenice); – objekatske rečenice (s jednim i dva

objekta), rečenice bez objekta; – glagolske imenice; – padeži s prijedlozima i bez prijedloga,

značenje i osnovna funkcija u rečenici; sinonimija padeža;

– podjela suglasnika; glasovne promjene; – kongruencija (slaganje subjekta i

predikata u rodu i broju; višečlanoga subjekta i predikata; subjekta i atributa).

3.4. – u tekstu podvlače bezlične rečenice,

rečenice bez subjekta, rečenice bez predikata;

– u tekstu podvlače izvedene i složene riječi i pronalaze im osnovu;

– u tekstu podvlače glagolske imenice; – od glagola po analogiji grade glagolske

imenice; – glagolskim imenicama traže

odgovarajuće osnovne glagole; – složene rečenice dijele na glavne i

zavisne; razlikuju sastavne, suprotne, rastavne, posljedične, zaključne odnose; mjesne, vremenske, načinske, uporedne, uzročne, posljedične, namjerne, uslovne, dopusne;

– u tekstu podvlače glagolske odredbe i pretvaraju ih u rečenice;

– u tekstu podvlače prijedloško-padežne sintagmeme, pretvaraju ih u zavisne rečenice i obratno;

– imenice upotrijebljene u jednom padežu zamjenjuju sinonimnim padežima;

– određuju osnovna značenja i službu padeža;

– podvlače glagole u ličnom glagolskom obliku;

– imenuju glagolski oblik; – prosuđuju razumljivost, jezičku

pravilnost teksta, određuju da li je tekst odgovarajući, ispravljaju neodgovarajuće oblike, nerazumljivost, nepravilnost i uz nastavnikovu/nastavničinu pomoć ili sami/same uče na greškama.

3.4. – riječi – rečenice – imenice – padeži – kongruencija


193

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 4. Učenik/učenica razvija sposobnost logičkog mišljenja, sposobnost imenovanja, pripovijedanja, vještinu pravilnoga govora, ovladava pravopisnim znanjima. 4.1. Usvaja i koristi nove izraze. 4.2. Razvija sposobnost da direktan govor pretvori u indirektan. 4.3. Razvija sposobnost praktične primjene stečenih jezičkih znanja. 4.4. Razvija sposobnost razgovjetnog i prirodnog govora, usvaja jezičke norme (standardni jezik) i primjenjuje ih u usmenoj i pisanoj komunikaciji: – uočava i razumije razliku između

kratkosilaznoga i kratkouzlaznog akcenta;

– upoznaje i razumije vrste akcenata standardnoga jezika i pravila standardne akcentuacije;

– uočava genitivne dužine kao važan činilac značenja riječi i prenošenje akcenta na proklitiku.

4.1. – Stavke iste kao u programu za VIII

razred. 4.3. Učenici/učenice: – lektorišu tekst (vijest, izvještaj,

reportažu) uz upotrebu korektorskih znakova.

4.4. – Stavke iste kao u programu za VIII

razred, stavka 4.4. i: – prepoznaju mjesto akcenta u riječi,

njegov kvantitet i kvalitet; – uočavaju i navode razliku između

akcenta u standardnome jeziku i lokalnom govoru;

– savladavaju pravila standardne akcentuacije;

– u riječima uočavaju genitivne dužine i objašnjavaju njihov značaj za značenje riječi.

4.4. – vrste akcenata standardnoga jezika – pravila standardne akcentuacije – genitivne dužine – prenošenje akcenta na proklitiku


194

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 4.5. Razvija sposobnost tečnoga čitanja naglas i tihoga čitanja štampanih i pisanih tekstova. 4.6. Razvija sposobnost primjene pravopisnih pravila, pravilno piše: – malo i veliko slovo; – zajedničke imenice u službi

vlastitog imena (Vladika); – sastavljeno i rastavljeno riječi – (npr. zasad/za sad, nijedan/ni

jedan, ispočetka/iz početka, donedavno, i te kako...);

– prije, poslije, po, uz imenicu podne; – crte (umetnute riječi u upravnome

govoru, pisanje umjesto navodnika) crte i crtice (npr. u pridjevskim složenicama: crno-bijel; crtice u složenicama sa slovnim ili brojčanim početkom (C-vitamin, u dvostrukim prezimenima);

– zarez (apozicija, vokativ, umetnuta rečenica).

4.5. – Stavka kao u programu za VIII

razred. 4.6. – Pravilno pišu malo i veliko slovo u

tekstovima; – pišu riječi – sastavljeno i rastavljeno – (npr. zasad/za sad, nijedan/ni jedan,

ispočetka/iz početka, donedavno, i te kako...);

– upotrebljavaju crtice u pridjevskim složenicama (crno-bijel);

– upotrebljavaju crtice u složenicama sa slovnim ili brojčanim početkom (C-vitamin);

– upotrebljavaju zareze uz vanrečenične djelove (apoziciju, vokativ, umetnutu rečenicu, naknadno dodate riječi...);

– vode računa o čitljivosti i ljepoti rukopisa i vježbaju pisanje i oblikovanje teksta na računaru.

4.6. Likovna kultura (sastav – estetski princip) Matematika Likovna kultura (sastav na računaru – prostorni princip i estetski princip)


195

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 5. Učenik/učenica upoznaje ulogu, položaj crnogorskoga jezika kao službenog i snalazi se u jezičkoj okolini: – upoznaje se s razvojem

crnogorskog jezika; – razumije i koristi pojmove:

staroslovenski jezik (od staroslovenskoga do crnogorskoga); glagoljica (Ćirilo i Metodije), ćirilica (učenici Ćirilovi i nastavljači) i latinica.

II nastavna oblast:


A) Čitanje Učenik/učenica razvija recepcijsku sposobnost (razvija sposobnost čitanja, razumijevanja i vrednovanja književnih tekstova). 1. Proza

5. Učenici/učenice: – upoznaju suštinske podatke o istoriji

našega jezika (o staroslovenskome jeziku, Ćirilu i Metodiju, glagoljici, ćirilici i o začecima standardnoga jezika, Vukovu radu na reformi jezika i pravopisa, štokavskome narječju i njegovim dijalektima, ijekavskim i ekavskim oblicima pojedinih riječi);

– koriste savremene jezičke priručnike, govore zašto ih i u kojim slučajevima koriste;

– razgovaraju o neophodnosti poštovanja jezičkih pravila (jezičke norme).

A) 1. Učenici/učenice: – interpretativno čitaju duže

književnoumjetničke tekstove (autorske i narodne).

5. – jezik i pismo – staroslovenski jezik – glagoljica, ćirilica i latinica

5. Istorija (razvoj slovenske pismenosti)


196

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.1. Razvija sposobnost identifikacije s glavnim likom koji je drugačiji od njega/nje i od njega se kritički distancira; uočava perspektive književnih likova. 1.2. Prepoznaje motive za ponašanje književnih likova; prepoznaje vrijeme u kojem se radnja dešava; razvija sposobnost stvaranja maštovite predstave književnoga prostora. 1.3. Razvija sposobnost raščlanjivanja događaja na događajne cjeline. 1.4. Razlikuje autora od pripovjedača i uočava književnu perspektivu.

1.1. – Objašnjavaju psihološke, etičke i

socijalne osobine književnoga lika – na osnovu događaja, dijaloga, odnosa s drugim književnim likovima, na osnovu komentara autora;

– objašnjavaju perspektive književnih likova, razumiju njihovu međuzavisnost i upoređuju perspektive različitih književnih likova.

1.2. – Objašnjavaju psihološke i etičke motive

za ponašanje književnoga lika; – objašnjavaju socijalne motive za

ponašanje književnoga lika; – prepoznaju jezičke simbole (posebno

vremensku i socijalnu dimenziju) za određivanje književnoga vremena;

– prepoznaju jezička sredstva (posebno vremensku i socijalnu dimenziju) za određivanje književnoga prostora.

1.3. – Objašnjavaju razliku između analitičke i

sintetičke radnje. 1.4. – Prepoznaju lirskoga pripovjedača

(izjednačavanje spoljašnjeg i unutrašnjeg prostora i vremena; 1. i 2. lice, sadašnje vrijeme);

– objašnjavaju tragične književne perspektive.

1.2. Istorija (Crna Gora u vrijeme Petra I; Crna Gora u vrijeme Petra II Petrovića) 1.4. Istorija (Balkan krajem XVIII i početkom XIX vijeka)


197

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 1.5. Razlikuje književne vrste (epske, dramske i lirske). 1.6. Posmatra likovni oblik teksta. 1.7. Uočava, doživljava, prepoznaje i razumije osobine sljedećih pripovjednih vrsta: – novela; – crtica; – satira; – poslanica.

1.5. – Na najavu čitanja određene književne

vrste učenici/učenice se priśećaju njenih osnovnih osobina, pri čemu imaju u vidu dosadašnje literarno-estetsko iskustvo.

1.6. – Izdvajaju riječi sa više značenja; – objašnjavaju razlike između stihova i

strofa različite dužine, kao i posebnosti likovnog oblika stiha;

– objašnjavaju povezanost oblika teksta s tekstualnom stvarnošću (motiv, tema);

– razumiju i objašnjavaju komplikovanije složenice u tekstu;

– objašnjavaju postanak metafore: riječi s prenesenim značenjem;

– objašnjavaju postanak alegorije; – objašnjavaju simbole. 1.7. – Određuju građu novele, ulogu događaja,

obrte u događajima, izdvajaju likove; – prepoznaju crticu kao kratku, uglavnom

impresionističku priču, upoznaju preovladavajuću atmosferu i uočavaju njenu poruku;

– pronalaze temu i središnju ideju (poruku) teksta;

– upoređuju novelu i crticu s pripovijetkom.

1.7. – pripovjedne vrste – (novela, crtica, satira, poslanica)


198


2. Poezija

2.1. Učenik/učenica razvija vještinu čitanja, sposobnost doživljavanja, razumijevanja i prepoznavanja poetskih tekstova (lirskih i epskih pjesama); razumije značaj i funkciju stilskih figura u poetskom tekstu; uočava i doživljava zvučnost pjesničkoga jezika: – asonanca; – aliteracija; – anafora; – epifora; – slovenska antiteza; – uočava ritam pjesme i razumije

povezanost ritma i poruke; – uočava i razumije tekstove s

prenesenim značenjem; – uočava i doživljava pjesničke slike, tj.

motive; – upoznaje uticaj teksta na čula i tako

doživljava raspoloženje u pjesmi; – razumije temu pjesme. 2.2. Uočava, doživljava, prepoznaje i razumije osobine sljedećih lirskih vrsta: – pjesma u prozi; – balada; – misaona (refleksivna) pjesma. 2.2.1. Uočava i razumije pojmove: – stih (vezani i slobodan, cezura); – lirski subjekat. 2.3. Uočava i razumje značaj i upotrebu stilskih figura: – sarkazam.

2.1. Učenici/učenice: – objašnjavaju misaonu poeziju i pjesme

u prozi; – objašnjavaju upotrebu slobodnoga stiha

u odnosu na temu pjesme; – izdvajaju asonancu i aliteraciju; – objašnjavaju postanak metafore i riječi s

prenesenim značenjem; – objašnjavaju postanak alegorije; – objašnjavaju simbole; – objašnjavaju baladu, romansu i sonet; – objašnjavaju posebnost ritma, tj.

spoljašnjeg oblikovanja slobodnoga stiha;

– izdvajaju parnu, ukrštenu i obgrljenu rimu; doživljavaju i razumiju razliku između rima;

– označavaju rime bojama, slovima; predstavljaju ih u obliku grafikona.

2.2. – Prepoznaje različite vrste lirskih

pjesama; – upoređuje lirske vrste i saopštava

razliku između balade, romanse i soneta kao pjesničke vrste.

2.3. – U tekstu prepoznaje sarkazam i

objašnjava funkciju te stilske figure.

2.1. – stilske figure (asonanca, aliteracija,

anafora, epifora, slovenska antiteza) 2.2. – pjesma u prozi – balada – misaona (refleksivna) pjesma – stih 2.3. – stilske figure (sarkazam)


199

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije 3. Drama 3.1. Učenik/učenica razvija sposobnost glasnoga čitanja kraćih dramskih tekstova po ulogama, sposobnost doživljavanja i vrednovanja radijskih igara, pozorišnih predstava i filmova, te doživljavanja, prepoznavanja i razumijevanja teksta filmskoga scenarija; razvija sposobnost čitanja, doživljavanja i razumijevanja dramskih vrsta: – tragedija; – drama u užem smislu. B) Slušanje i gledanje 1. Razvija recepcijsku sposobnost. 2. Razvija sposobnost za

identifikaciju.

3.1. Učenici/učenice: – samostalno, u sebi, čitaju dramski

tekst; – objašnjavaju osobine teksta

filmskoga scenarija; – posmatraju pozorišnu predstavu,

upoređuju s izvornim tekstom, razgovaraju o svim njenim elementima;

– na konkretnome primjeru uočavaju i izdvajaju karakteristike tragedije i drame u užem smislu;

– upoređuju dramske vrste o kojima su učili/učile.

B) 1. – Stavke iste kao u programu za VIII

razred. 2. – Stavke iste kao u programu za VIII

razred.

3.1. – scenario – dramske vrste


200


3. Razvija sposobnost doživljavanja i razumijevanja tekstualne stvarnosti. 4. Razlikuje književne vrste. 5. Razvija sposobnost razumijevanja elemenata pozorišnog i filmskog stvaranja. C) Govor

1. Učenik/učenica razvija sposobnost govornoga oblikovanja književnih tekstova i pripovijedanja literarno-estetskih doživljaja.

3. – Stavke iste kao u programu za VIII

razred i: – objašnjavaju tragičnu perspektivu u

književnome djelu i upoređuju je s onom u pozorištu ili na filmu.

4. – Stavke iste kao u programu za VIII

razred. 5. – Stavke kao u programu za VIII razred.

C) 1. – Stavke iste kao u programu za VIII

razred i: – razgovaraju / govore o književnosti; – glasno predstavljaju govor

književnoga lika i tako izražavaju njegove socijalne, etičke i psihološke osobine;

– usmeno objašnjavaju tragičnu književnu perspektivu.

Poezija: – Stavke iste kao u programu za VIII

razred i: – stvaraju asonance i aliteracije; – obrazlažu postupke nastanka

metafore i poređenja i opisuju značaj metafore u kontekstu;

– objašnjavaju simboliku.


201


2. Razvija sposobnost identifikacije na osnovu kakvoga hipotetičkog odnosa (npr. spor između dva tipa likova). D) Pisanje 1. Učenik/učenica razvija recepcijsku sposobnost kroz pisanje stvaralačkih tekstova koji uključuju osnove umjetničkoga jezika (tekstovi o literarno-estetskom doživljaju literature i stručni i publicistički tekstovi o literaturi).

Proza: – Stavke iste kao u programu za VIII razred

i: – opisuju osobine novele i crtice, kao

pripovjednih vrsta. Drama: – Stavke kao u programu za VIII razred i: – opisuju tragičnu perspektivu, – tekst filmskoga scenarija upoređuju s

ekranizacijom. 2. – Stavke iste kao u programu za VIII razred. D) 1. – Stavke iste kao u programu za VIII razred

i: – samostalno pišu izmišljeni tekst ili

parafraziraju pročitani, tako što biraju vrstu pripovjedača i svoj izbor utemelje;

– u svojim stvaralačkim radovima prepliću istinitost i fikciju, poštujući pritom zakonitosti žanra;

– u stvaralačkim tekstovima uspostavljaju tragičnu književnu perspektivu;

– pišu pjesme, prozu i dramske forme, pritom poštujući karakteristike književne vrste.

Poezija: – Stvaraju efektne zvučne nizove

(onomatopeja, glasovno slikanje); – stvaraju rime i oblikuju jednostavne

rimovane forme stihova; – po analogiji stvaraju aliteracije i asonance;


202

Operativni ciljevi Aktivnosti Pojmovi/Sadržaji Korelacije – prave zidne novine;

– stvaraju nove tekstove, po analogiji ili samostalno;

– stvaraju metafore i simbole; – pismeno objašnjavaju pjesničke

slike; – preformulišu tekst pjesme u prozu i

obratno (parafraziranje); objasne razlike između tih dvaju tekstova;

– stvaraju nove tekstove na teme misaone poezije;

– pismeno izražavaju temu pjesme. Proza: – Stavke iste kao u programu za VIII

razred i: – učenici/učenice pišu sljedeće

pripovjedne vrste: crtice; fragmente (istorijskoga i naučnofantastičnog romana);

– u okviru grupe pišu priče; svoju kolektivnu priču grade tako što svaki pisac/spisateljica nastavlja tamo đe je prethodni/prethodna prestao/prestala da piše.

Drama: – Stavke kao u programu za VIII

razred i: – snimaju sadržaj dramskoga teksta; – pišu scenario za kraći film, tj.

televizijsku emisiju; snimaju video- kamerom.

Likovna kultura (pozorišni izraz, opremanje bine; dizajn, estetski princip; prostorno oblikovanje – scenski prostor) Muzička kultura (zvučni efekti, pjesme uz pratnju instrumenta) Fizičko vaspitanje (ritmika i ples)


203


Bernard Šo: Ljekar u nedoumici Henrik Ibzen: Lutkin dom (Nora) Antoan de Sent Egziperi: Mali princ (dramatizacija: Jurislav Korenić) Veljko Radović: Podanici Igor Bojović: Izvanjac Ratko Đurović: Zle pare


Petar Prvi: Poslanice (izbor iz čitanke) Ivo Andrić: Put Alije Đerzeleza Gi de Mopasan: Ogrlica Radoje Domanović: Mrtvo more Anton Pavlovič Čehov: Činovnikova smrt Pavle Ugrinov: Stara porodična kuća Ismail Kadare: General mrtve vojske (odlomak) Laza Lazarević: Prvi put s ocem na jutrenje Simo Matavulj: Pilipenda Ćamil Sijarić: Stajanje starca pod prozorom Crnogorske anegdote (izbor iz čitanke) Jug Grizelj: Crni biseri (scenario) Toma Janić: Crni biseri (knjiga snimanja) Sreten Asanović: Gandi Ljetopis popa Dukljanina: Vladimir i Kosara Narodna priča: Djevojka cara nadmudrila Danilo Kiš: Rani jadi (odlomak)

Petar II Petrović Njegoš: Monolog vladike Danila (Đe je zrno klicu zametnulo); Monolog Igumana Stefana (Ja sam proša sito i rešeto); Jovan Dučić: Jablanovi Miroslav Antić: Nepovratna pesma Aleksandar Ivanović: Ljudi sjenke Aleksa Šantić: Veče na školju Radovan Zogović: Mrtva priroda Blažo Šćepanović: Ljubavlju izmjereno vrijeme Dobriša Cesarić: Balada iz predgrađa Dušan Kostić: Sleđena tišina Visitora Fehim Kajević: Granica Stanko Rakita: Bakino proljeće Momčilo Nastasijević: Frula Miroslav Krleža: Čežnja, Nemir Pero Zubac: Mostarske kiše Mak Dizdar: Zapis o izvoru Vladimir Visocki: Crna Gora Narodna pjesma: Hasanaginica Narodna epska pjesma: Tri sužnja Narodna epska pjesma: Osveta Batrića Perovića Narodna epska pjesma: Bajo Pivljanin i beg Ljubović Narodna lirska pjesma: Sinoć sam sanak usnila

Ričard Bah: Galeb Džonatan Livingston Ernest Hemingvej: Starac i more Čedo Vuković: Mrtvo duboko Žak Prever: Neke stvari i ostalo Antoan de Sent Egziperi: Mali princ Džordž Orvel: Životinjska farma

Obavezni tekstovi (KANON): Petar Prvi: Poslanice Simo Matavulj: Pilipenda Narodna pjesma: Hasanaginica Radoje Domanović: Mrtvo more Ismail Kadare: General mrtve vojske (odlomak) Veljko Radović: Podanici Ćamil Sijarić: Stajanje starca pod prozorom Antoan de Sent Egziperi: Mali princ Aleksandar Ivanović: Ljudi sjenke Ernest Hemingvej: Starac i more

Zavod za školstvo Crnogorski jezik i književnost (III CIKLUS)

204

DIDAKTIČKE PREPORUKE (III CIKLUS) Polazna tačka u nastavi predmeta Crnogorski jezik i književnost jeste neumjetnički, odnosno umjetnički tekst (radu s neumjetničkim tekstom namijenjeno je 60% časova predmeta, a radu s umjetničkim tekstom 40%). Kako se neumjetnički tekstovi stvaraju, prihvataju i analiziraju drugačije nego umjetnički, želimo nastavnicima/nastavnicama skrenuti pažnju na neophodnost drugačijega rada pa su zato ciljevi kod izučavanja tih dviju vrsta tekstova navedeni odvojeno. Neumjetnički tekstovi

Prilikom obrade neumjetničkih tekstova predmet se povezuje s učenikovim/učeničinim iskustvom i predznanjem te sa sadržajima i aktivnostima prirodnih i društvenih nauka, tj. predmeta. Učenici/učenice, naime, govore i pišu tekstove o sebi i svojoj društvenoj, odnosno prirodnoj okolini; slušaju, čitaju i analiziraju naučno-popularne tekstove, pregledne sheme, grafikone i sl. Zato se preporučuje projektni nastavni rad. Učenici/učenice slušaju, čitaju i gledaju i medijske priloge. Izbor nastavnih oblika u III ciklusu osnovne škole zavisi od aktivnosti i zadataka koji se žele ostvariti u nastavi. Iako su didaktički preporučljivi kako frontalni oblici (npr. slušanje emisije na radiju, nastavnikov/nastavničin uvod u novu nastavnu jedinicu) tako i individualni oblik rada (npr. tiho čitanje, ispravljanje grešaka, ponovno pisanje teksta), važno je voditi računa i o tome da se dobar dio vremena posveti zajedničkome radu (u manjim grupama ili u parovima). Učenici/učenice razvijaju svoje sposobnosti i stiču znanja tokom aktivnih oblika učenja, kao što su zajedničko učenje, učenje otkrivanjem i problemsko učenje. Raspravljajući o problemu, usklađujući mišljenja, formirajući zajedničko mišljenje, predstavljajući ga drugima i braneći ga, oni zapravo razvijaju sposobnost sporazumijevanja.

Prilikom izučavanja neumjetničkih tekstova učenici/učenice razvijaju sve četiri aktivnosti sporazumijevanja (slušanje, čitanje, govor i pisanje). Osposobljavaju se za percipiranje i stvaranje usmenih i pisanih neumjetničkih tekstova. Pišući tekst i pripremajući se za usmeni nastup, navikavaju se na to da je stvaranje teksta planirana aktivnost, pri čemu se mora poštovati sagovornik/sagovornica i ovladati temom o kojoj se govori ili piše. Takođe, treba imati na umu mogućnosti i zakonitosti jezika kojim se sagovorniku/sagovornici što poručuje. Kod slušanja/čitanja navikavaju se na razmišljanje i kritički odnos prema tekstu, na stvaranje sopstvenoga mišljenja o njemu. Tekst se analizira i gramatički: učenici/učenice u tekstu pronalaze određene oblike, uočavaju ulogu pojedinih riječi, njihov značaj, stilsku vrijednost; razvrstavaju ih u odgovarajuće grupe, određujući im osnovne gramatičke karakteristike.


205

Pošto sposobnost percepcije i stvaranja teksta zavisi od jezičkih mogućnosti, učenici/učenice ličnom aktivnošću (a ne opisom apstraktnoga jezičkog sistema, tj. navođenjem gramatičkih i pravopisnih pravila) razvijaju logičko mišljenje, kao sposobnost imenovanja, pripovjedačku sposobnost, sposobnost pravilnog izgovora i primjene pravopisnih znanja.

Odnos između aktivnosti sporazumijevanja. Prilikom izučavanja neumjetničkih tekstova jednako su važne sve četiri aktivnosti sporazumijevanja. Tokom rada u školi dosta vremena posvećuje se slušanju, govoru (jer preovladava saradničko učenje) i čitanju, kao polazištu za usmenu (između ostalih, gramatičku) analizu tekstova. Kod domaćega rada trebalo bi da preovladava čitanje i pisanje (s aktivnostima koje prethode pisanju teza, tokom pisanja i poslije pisanja, prepisivanje ispravljenoga teksta), kao i priprema za govorni nastup. Izučavanje neumjetničkih tekstova u školi može obuhvatati sljedeće faze: 1) Prije slušanja (gledanja/čitanja): najava vrste i teme teksta; slijedi razgovor o učenikovim/učeničinim očekivanjima i iskustvima u vezi s najavljenom temom; ako nastavnik/nastavnica ocijeni da učenici/učenice neće razumjeti neke ključne riječi, objasni ih. 2) Tokom slušanja (gledanja/čitanja) teksta aktivnosti učenika/učenica dijelom se razlikuju; zavise od prijema teksta (npr. dvaput slušaju govor, a jednom slušaju naučno-popularnu emisiju), kao i od uzrasta (razreda). Tokom slušanja razgovora i govornih nastupa i tokom čitanja nezvaničnih, zvaničnih i javnih, te stručnih i publicističkih tekstova učenici/učenice pažljivo slušaju i prate tekst. Tokom slušanja govornih nastupa učenici/učenice zapisuju važne podatke, a tokom čitanja javnih, stručnih i publicističkih tekstova podvlače nepoznate riječi. 3) Nakon značenjskog i pragmatičnog vrednovanja i gramatičke analize teksta slijedi stvaranje sličnoga teksta, bilo u obliku govornoga nastupa ili pisanog teksta (iste vrste ili s istom/sličnom temom – tu aktivnost učenici/učenice mogu nastaviti/dopuniti kod kuće). U sedmome razredu učenici/učenice se osposobljavaju da imenuju sve vrste pridjevskih zamjenica, ali se obrađuju samo prisvojne i pokazne, i upitno-odnosna zamjenica koji/koja/koje – zbog razlikovanja promjene kod označavanja živih bića i stvari. U osmome razredu učenici/učenice razlikuju nezavisan i zavisan odnos među rečenicama, ali ih ne izučavaju detaljno, već samo odgovarajućim veznikom znaju da izraze traženi odnos (npr. uzročni, sastavni, dopusni...). Umjetnički tekstovi Osnovni sadržaji nastave književnosti jesu književnoumjetnička djela. Nastava književnosti zasniva se na tri glavna načela: – literarno-recepcijsko (doživljavanje književnosti usklađeno s očekivanjima i književnim interesovanjima učenika/učenica);


206

– literarno-teorijsko (vrste i tematika djela); – literarno-istorijsko (periodi i pravci).

Kriterijum za izbor umjetničkih tekstova jeste, prije svega, kvalitet djela, ali i stepen učenikova/učeničina ličnoga i čitalačkog razvoja. U početku ciklusa odnos između književnosti za đecu i književnosti za odrasle ide u korist prve, a u posljednjoj godini školovanja preovladava književnost za odrasle. Učenici/učenice kod kuće treba da pročitaju po dva, četiri ili šest književnih djela u VII razredu; dva, četiri ili šest u VIII razredu, odnosno po tri, pet ili sedam književnih djela u IX razredu. Uvodnom motivacijom, izborom oblika i metoda rada nastavnik/nastavnica treba da podstakne učenikov/učeničin doživljaj i maštovitu saradnju prilikom formiranja predstava, što treba da omogući produbljivanje njegove recepcijske sposobnosti. Provjeravanje sposobnosti čitanja počinje neposrednim dodirom s nepoznatim tekstom. Nastavnik/nastavnica povećava recepcijske sposobnosti učenika/učenice ako nastavu organizuje i vodi tako da oni stvaralački komuniciraju s književnim tekstom. Ohrabruje ih da riječima objasne svoje „shvatanje“ pročitanoga djela i dodatnim informacijama omogućava nadogradnju prvobitnoga doživljavanja. U taj kontekst je, kao metoda nastave književnosti, umetnuto i pismeno stvaranje i oblikovanje teksta, jer je tijesno povezano s literarno-estetskim doživljajem i zavisi od sposobnosti čitanja. Pismeno stvaranje teksta posebno je značajno u završnoj fazi školskoga bavljenja književnim djelom. Književnost je stvaralačka aktivnost, pa je i njen prijem potpuniji ako je stvaralački, tj. ako učenik/učenica svojim interesovanjem i doživljavanjem, kao i svojim sposobnostima, prati umjetnikov/umjetničin stvaralački proces. Cilj takve promjene uloga, kod koje primalac postaje stvaralac, nije obuka budućih pisaca/spisateljica, već prije svega povećavanje ośetljivosti čitaoca/čitateljke za umjetnički tekst. Djela iz kanona su obavezna. Pored predloženih, nastavnik/nastavnica može odabrati i djelo koje nije predloženo, ali treba da vodi računa o proporcionalnom odnosu rodova i vrsta, odnosno o ciljevima i standardima.


207

STANDARDI ZNANJA 1. NASTAVA JEZIKA

1. Učenik/učenica percipira, svom uzrastu odgovarajući, snimljeni razgovor i zna da:

– odredi temu i sagovornike/sagovornice; – odgovara na nastavnikova/nastavničina pitanja o značajnim podacima; – kaže da li se razgovor završio sporazumom ili ne i u čiju korist/štetu je bio postignut sporazum; zna da obrazloži svoje mišljenje; – označi razgovor kao zvaničan/nezvaničan; – kaže koji govornik je vodio (usmjeravao) razgovor; – presudi o korektnosti sagovornika/sagovornica; – s učenicima/učenicama izvede sličan razgovor (može i telefonski).

2. Učenik/učenica percipira, svom uzrastu odgovarajuće, jednostavno izgovorene / čitane naglas / snimljene / ekranizovane naučno-popularne tekstove (navedene u programu), radijske / TV-poruke i reklame i zna da:

– odredi kome je tekst namijenjen, prepozna namjeru poručioca i temu teksta; – na osnovu nastavnikovih/nastavničinih pitanja ispiše značajne podatke iz teksta i uredi ih u okviru pojmovne mape; – ocijeni (ne)istinitost navedenih podataka u tekstu; – govorno nastupi (s unaprijed pripremljenom temom) i, obično uz pisanu pripremu (koja je na osnovu radnoga koncepta pretvorena u

tekst), govori razložno (jasno), prirodno i što koncentrisanije; – poslije govornoga nastupa odgovori na pitanja učenika/učenica i nastavnika/nastavnice. 3. Učenik/učenica pročita, svom uzrastu odgovarajući, kraći nezvanični, zvanični i javni tekst (naveden u programu), i zna da:

– odredi poručioca/pošiljaoca i primaoca, kao i emotivne i društvene odnose među njima; – odredi namjeru poručioca/pošiljaoca; ako je pošiljalac koristio neuljudne izraze, zamijeni ih uljudnima; – odredi tekst kao zvaničan ili nezvaničan; – nađe bitne podatke; – sam/sama napiše sličan nezvanični i zvanični tekst, pri čemu poštuje osnove znanja oblikovanja zvaničnih i nezvaničnih tekstova,

primjenjuje pravopisna pravila i piše čitljivo. 4. Učenik/učenica pročita stručne i publicističke tekstove (navedene u programu) i zna da:

– prepozna namjenu i temu teksta; – uoči i izdvoji ključne pojmove i važne podatke iz teksta i obradi ih u okviru pojmovne mape;


208

– u sadržaju pronađe traženi podatak (i iz netekstualnoga dijela); – ispuni obrasce; – ocijeni (ne)istinitost navedenih podataka; – podvuče/odredi jezičke osnove; – odredi da li je tekst pisan standardnim jezikom, da li je umjetnički ili neumjetnički; – prepozna razliku između stilova pisanja (administrativni, publicistički, naučni, književni); – pronađe stručne riječi i objasni ih pomoću rječnika; – pronađe imenice i odredi im rod, broj, padež; – pronađe pomoćne glagole; – pronađe glagole u ličnom obliku, odredi im lice, rod, broj, vrijeme; – lične glagolske oblike pretvori u neodređene (infinitiv); – neodređeni glagolski oblik upotrijebi u rečenici (uz pomoćne i nepunoznačne glagole); – pronađe prijedloge; – pronađe proste i proste proširene rečenice, odredi im rečeničku građu; – pronađe skraćenice i objašnjava ih; – u tekstu pronalazi osnovne gramatičke greške i ispravlja ih; – u tekstu pronalazi greške nastale alternacijom glasova i ispravlja ih (glasovne promjene); – upotrijebi veliko slovo u imenima stanovnika krajeva (ime sastavljeno iz dviju riječi), pokrajina, država, kontinenata, planeta; – upotrebljava zarez prije/poslije nezavisne rečenice, pri nabrajanju između glavne i zavisne rečenice; – upotrebljava dvotačku; – upotrebljava trotačku; – zapisuje indirektni govor; – poštuje upotrebu znakova interpunkcije. 5.Učenik/učenica zna da:

– iz definicije prepoznaje definisani pojam i imenuje ga (može i sinonimom); – riječima traži antonime i sinonime; – pravilno koristi zvučne parove u rečenicama; – odredi osnovno i preneseno značenje fraze; – pojasni značaj pregovora; – uz zadati glagol navodi što više složenih glagola i koristi ih u rečenicama; – u tekstu pronalazi imenice i određuje im padež; – u tekstu odredi osnovno značenje i službu padeža; – pravilnim veznikom označava logičke odnose među rečenicama;


209

– direktni govor pretvara u indirektni; – u ličnome glagolskom obliku izrazi lice kad nemamo subjekat, ličnom, pokaznom ili povratnom zamjenicom, sinonimom. 6.Učenik/učenica zna da:

– prepozna standardni jezik i nestandardne oblike u jeziku i praktično savladava okolnosti koje određuju njihovu upotrebu; – navede nekoliko slengovnih izraza i zamjenjuje ih standardnim; navede okolnosti u kojima se upotrebljava sleng; – pravilno upotrebljava dubletne oblike u crnogorskom jeziku; – kaže kojoj porodici jezika pripada crnogorski jezik; – kaže koji je jezik u Crnoj Gori službeni; – razlikuje pojmove službeni jezik i jezik u službenoj upotrebi; – navede neke značajne podatke o razvoju crnogorskog jezika.

7. Učenik/učenica zna da:

– prilikom rada na tekstu upotrebljava osnovne jezičke izraze; – riječi u tekstu razvrstava na pridjevske zamjenice i nepromjenljive riječi; – u prostim rečenicama određuje glavne elemente rečenice, u složenim rečenicama određuje glavne i zavisne; – nabroji zvučne suglasnike standardnoga jezika i njihove nezvučne parnjake. 2. NASTAVA KNJIŽEVNOSTI 1. Učenik/učenica samostalno i s razumijevanjem, u sebi ili naglas, čita umjetničke tekstove i zna da:

– poslije čitanja odgovori na pitanja o bitnim podacima: o čemu govori književni tekst, što se dogodilo i đe se odvija radnja, koji su književni likovi.

2. Učenik/učenica razumije motive za ponašanje književnih likova i zna da:

– poslije čitanja odredi glavne i sporedne književne likove u poznatome tekstu; – govori, tj. piše o identifikaciji s književnim likom u poznatom i nepoznatom tekstu. 3. Učenik/učenica sam/sama stvara predstavu književnoga prostora i vremena događanja radnje i može da:

– opiše svoju predstavu književnoga prostora i vremena.


210

4. Učenik/učenica prati događaje, povezuje ih s temom teksta i zna da:

– razdvoji događaje, odredi glavne i sporedne događaje, glavne i sporedne motive, statičke i dinamičke motive; – usmeno ili pismeno prepriča radnju pročitanoga književnog teksta. 5. Učenik/učenica prepoznaje komičnu perspektivu i zna da:

– opiše elemente komike u pročitanome tekstu, pozorišnoj ili filmskoj predstavi. 6. Učenik/učenica prepoznaje tragičnu perspektivu i zna da:

– opiše tragičan događaj u pročitanome tekstu, u pozorišnoj ili filmskoj predstavi. 7. Učenik/učenica umije da prepozna književne rodove i književne vrste i zna da ih imenuje (lirske, epske, dramske). 8. Učenik/učenica saznaje i doživljava pjesmu i zna da:

– usmeno opiše povezanost ritma i poruke pjesme; – odredi atmosferu u tekstu; – po čitanju ili slušanju interpretativnoga čitanja objasni ulogu zvučnog oslikavanja (onomatopeja); – prepoznaje i određuje slobodni stih; – prepozna komparaciju, personifikaciju, epitet; – u vezi s pjesničkim slikama stvara jednostavne primjere komparacije i epitete; – prepozna uvod, gradaciju i refren i ugrađuje ih u sopstvene tekstove; – govorno raščlani spoljašnju građu pjesme (stih, strofa); – govorno, odnosno pisano izrazi shvatanje pjesničke slike; – u tekstu prepozna glavne i sporedne motive i izdvoji ih; – nabroji razlike između lirske i epske poezije; – opiše pjesničke vrste: baladu, romansu, sonet; – govorno, odnosno pisano objasni temu pjesničkoga teksta. 9. Učenik/učenica zna da razlikuje veći broj pripovjednih tekstova i da:

– opiše pripovjedne vrste: basnu, pripovijetku, anegdotu, priču; – nabroji i objasni razlike između narodnoga i umjetničkog izražavanja; – govorno, odnosno pisano obrazloži temu teksta; – govorno, odnosno pisano raščlani spoljašnju građu (pasus, poglavlje).


211

10.Učenik/učenica gleda/sluša i doživljava dramski tekst i zna da:

– poslije gledanja pozorišne predstave (video-snimka) nabroji osnove pozorišnog događaja (bina, svijetlo, zvučna oprema, scena, rekviziti, kostimi, pokreti i kretanje glumaca/glumica);

– označi i opiše osnove dramskoga teksta; – poslije gledanja filma snimljenoga po literarnome djelu, nabroji razlike između jednog i drugog medija; – učestvuje u igri uloga; – odigra ulogu u kraćoj dramskoj predstavi ili fragmentu.


212

7. PROVJERAVANJE I OCJENJIVANJE

7.1. Prvi ciklus Cilj provjeravanja i ocjenjivanja u okviru nastave Crnogorskoga jezika i književnosti u prve tri godine osnovne škole jeste praćenje napredovanja i uspjeha učenika/učenice, u svim etapama razvoja njegovih/njenih sposobnosti sporazumijevanja, saznajnih i stvaralačkih sposobnosti. Za učenika/učenicu ocjenjivanje mora biti pozitivno iskustvo, koje će mu predočiti nivo njegovih/njenih postignuća u pogledu pojedinačnih nastavnih ciljeva i predviđenih standarda. Provjeravanjem i ocjenjivanjem u prve tri godine želimo: – saznati kad je učenik/učenica postigao/postigla određeni vaspitno-obrazovni cilj, odati mu/joj priznanje za postignuti uspjeh i na osnovu

toga planirati sljedeći cilj/zadatak; – otkriti moguće nedostatke i ustanoviti teškoće koje postoje prilikom usvajanja znanja i na osnovu toga pripremiti odgovarajuću pomoć; – dobiti pregled cjeline znanja postignutoga u okviru određenoga perioda, što može biti značajna informacija učeniku/učenici, roditeljima i

nastavniku/nastavnici; – provjeriti postignuća nastavnika/nastavnice i drugih pedagoških radnika/radnica u odnosu na ciljeve škole kao cjeline, u okviru šire

evaluacije. Provjeravanje na kraju prvog ciklusa može biti interno i eksterno-interno. Interno provjeravanje znači da nastavnik/nastavnica kontinuirano prati i zapisuje postignuća svakoga pojedinca. To provjeravanje može biti: – djelimično: kontinuirano praćenje učenikova/učeničina razumijevanja slušanoga i čitanoga teksta, pripovjedačkih sposobnosti i

pravopisnih znanja; – cjelovito: provjeravanje samostalnoga čitanja, pisanja, govornoga nastupa, razumijevanja onoga što je učenik/učenica slušao/slušala i

čitao/čitala. Eksterno-interno provjeravanje predviđeno je za kraj trećega razreda i realizuje se kroz standardizovanu provjeru znanja iz oblasti crnogorskoga jezika i književnosti. Učenici/učenice, roditelji i nastavnici/nastavnice imaju pristup informacijama o rezultatima testiranja i kriterijumima ocjenjivanja. Rezultati eksterno-interne provjere znanja upotrebljavaju se kao povratna informacija školi, učenicima/učenicama i njihovim roditeljima i ne treba da utiču na ocjenu, niti na napredovanje učenika/učenica. Učenike/učenice i roditelje treba upoznati s rezultatima koje su učenici/učenice postigli/postigle na takvoj provjeri znanja i s prośečnim rezultatom svih učenika/učenica u generaciji.


213

Provjeravanje i ocjenjivanje je u prve tri godine osnovne škole opisno i odnosi se na sve aktivnosti sporazumijevanja (slušanje, govor, čitanje i pisanje). Na kraju trećega razreda učenici/učenice ocjenjuju se brojčanom ocjenom. Pritom treba imati u vidu cjelovitu nastavu crnogorskoga jezika i književnosti u okvirima standarda. U prvome razredu nema pismene provjere znanja. Umjetnički tekstovi. � Poslije čitanja učenici/učenice pismeno ili usmeno odgovaraju na pitanja o značajnim podacima spoljne i unutrašnje građe literarnoga teksta (u obimu koji je odredio nastavni program); recituju i učestvuju u igri uloga; usmeno ili pisano stvaraju tekstove. 7.2. Drugi ciklus

Provjeravanje i ocjenjivanje znanja je pismeno i usmeno. Ocjena je javna. Učenici/učenice moraju biti upoznati s načinom ocjenjivanja i s kriterijumima predviđenim za određenu ocjenu. Prilikom provjeravanja nastavnik/nastavnica ustanovljava obim i nivo sposobnosti sporazumijevanja u odnosu na postavljene ciljeve. Znanje se provjerava prije prelaska na nove nastavne ciljeve i sadržaje, tokom i nakon njihove prezentacije. Tako se ustanovljava predznanje, zatim razumijevanje novih pojmova i sadržaja i, na kraju, ostvarenost kompletnog cilja, te upotrebljivost stečenih znanja i vještina. Dostignuta upotrebljivost znanja i vještina ocjenjuje se pomoću ljestvice za ocjenjivanje; stvaralačko pisanje u početku uglavnom vrednujemo opisno.

Provjeravanje i ocjenjivanje je unutrašnje, a na kraju trogodišta spoljašnje.

Neumjetnički tekstovi. � Djelimično provjeravanje znači kontinuirano provjeravanje nivoa pojedinačnih sposobnosti sporazumijevanja, kritičko i misaono praćenje (slušanje i čitanje) teksta, prepoznavanje osnovnih jezičkih pojmova, kao i praćenje pravopisnih sposobnosti.

Cjelovito provjeravanje primjenjuje se kod opširnijih sadržajnih cjelina i odnosi se na:

– govorni nastup; – pravopisna znanja; – pisanje (za pojedinačne razrede planiranih) tekstualnih vrsta – provjerava se i ocjenjuje da li je napisani tekst u skladu s jezičkom

(vokabularskom, gramatičkom, pravopisnom) normom; – sposobnost da pravilno odrede značaj i upotrebnu vrijednost neumjetničkoga teksta; – razlikovanje umjetničkih i neumjetničkih tekstova. Umjetnički tekstovi. � Poslije čitanja učenici/učenice pismeno ili usmeno odgovaraju na pitanja o značajnim podacima spoljašnje i unutrašnje građe literarnoga teksta (u obimu koji je odredio nastavni program); recituju i učestvuju u igri uloga; usmeno ili pisano stvaraju tekstove.


214

Tokom školske godine učenik/učenica se neprekidno provjerava i ocjenjuje (formativno ocjenjivanje). Na taj način nastavnik/nastavnica prati njegov/njen napredak.

U okviru cjelovitoga provjeravanja učenik/učenica treba da dobije:

– dvije ocjene za (pripremljene) govorne nastupe (jedna za stvaranje teksta na osnovu čitanih neumjetničkih tekstova i jedna za govorno izražavanje razumijevanja i doživljavljaja pročitanih umjetničkih tekstova);

– jednu ocjenu za analizu slušanog i gledanog teksta; – dvije ocjene za čitanje i analizu teksta (jednu za čitanje i analizu pročitanih neumjetničkih tekstova i drugu za razumijevanje i doživljaj

pročitanih umjetničkih tekstova); – tri ocjene za stvaranje pisanih sastava (tekstova) – jednu za pisanje umjetničkoga teksta i dvije za pisanje neumjetničkih tekstova; – jednu ocjenu za provjeravanje pravopisnih znanja. Pismeni zadaci. � Pismeni zadaci su najveća provjera znanja u nastavi maternjega jezika i književnosti. Teme pismenih zadataka treba birati iz oblasti jezika i oblasti književnosti, tj. u odnosu na neumjetničke i umjetničke tekstove. S pismenim zadacima počinje se u drugom ciklusu osnovne škole. Za tri godine učenici/učenice rade šest pismenih zadataka, i to: – u četvrtom razredu jedan pismeni zadatak – u drugom polugodištu; – u petom razredu po jedan pismeni zadatak u svakom polugodištu; – u šestom razredu jedan pismeni zadatak u prvom i dva pismena zadatka u drugom polugodištu.

7.3. Treći ciklus

Provjeravanje i ocjenjivanje znanja je pismeno i usmeno. Ocjena je javna. Učenici/učenice moraju biti upoznati s načinom ocjenjivanja i kriterijumima predviđenim za određenu ocjenu. Prilikom provjeravanja nastavnik/nastavnica ustanovljava obim i nivo sposobnosti sporazumijevanja u odnosu na postavljene ciljeve. Znanje se provjerava prije prelaska na nove nastavne ciljeve i sadržaje, tokom i nakon njihove prezentacije. Tako se ustanovljava predznanje, zatim razumijevanje novih pojmova i sadržaja i, na kraju, ostvarenost kompletnog cilja, te upotrebljivost stečenih znanja i vještina. Dostignuta upotrebljivost znanja i vještina ocjenjuje se pomoću ljestvice za ocjenjivanje; stvaralačko pisanje možemo vrednovati i opisno.

Provjeravanje i ocjenjivanje znanja učenika/učenica tokom godine je interno (unutrašnje), dok se na kraju trećega ciklusa, tj. na kraju osnovne škole vrši i eksterna provjera znanja iz oblasti ovoga predmeta. Interno provjeravanje realizuje se u okviru standardnih aktivnosti i sadržaja i ono može biti djelimično i cjelovito, formativno i sumativno.


215

Neumjetnički tekstovi. � Djelimično provjeravanje znači kontinuirano provjeravanje pojedinačnih sposobnosti sporazumijevanja, kritičko i misaono prihvatanje slušanih i čitanih tekstova, prepoznavanje osnovnih jezičkih pojmova i izraza za njih, kao i praćenje sposobnosti primjene pravopisnih znanja.

Cjelovito provjeravanje aktivnosti primjenjuje se kod obimnijih sadržajnih sklopova i obuhvata:

– govorni nastup; – provjeravanje sposobnosti primjene pravopisnih znanja; – pisanje, za pojedinačne razrede planiranih, tekstualnih vrsta (provjera i procjena da li je tekst napisan u skladu s jezičkom,

gramatičkom i pravopisnom normom, da li je razumljiv); – značenjska, pragmatična, vrijednosna, gramatička i pravopisna analiza slušanoga i pročitanog neumjetničkog teksta, i – razlikovanje umjetničkih od neumjetničkih tekstova. Umjetnički tekstovi. � Nakon čitanja teksta učenici/učenice pismeno ili usmeno odgovaraju na pitanja o značajnim podacima spoljašnje i unutrašnje građe literarnoga teksta (u obimu koji određuje nastavni program), recituju i učestvuju u igri uloga i pišu stvaralačke tekstove. Na taj način vrednuju se učenikova/učeničina književna, književnoteorijska i literarno-koncepcijska sposobnost.

Tekstove na zadatu temu vrednujemo po sljedećim kriterijumima:

1. sadržaj (ubjedljivost sadržaja, izvornost) i poštovanje karakteristika predviđene književne vrste 2. forma 3. kompozicija 4. pravopis i gramatička ispravnost.

Kod vrednovanja sadržaja nastavnik/nastavnica mora poštovati značaj napisanog, usredsrijeđenost na temu (mora biti obazriv na skretanje s teme i prazno pisanje) i dimenzionalnost izraženoga (višeslojnost, dubinu, pronicljivost). Ocjenjujemo koliko je uspješno učenik/učenica stvorio/stvorila tekst. Utvrđujemo koliko sadržini teksta odgovara uključivanje različitih narativnih postupaka (opisivanje, subjektivno opisivanje, izvještavanje o događaju, monolog, dijalog itd.). Vrednujemo učenikovo/učeničino razumijevanje umjetničkoga teksta, razumijevanje motiva za ponašanje književnih likova, njegovo/njeno razlikovanje realnoga i fantastičnog u radnji, maštovito-ośećajnu predstavu, njegovo/njeno prepoznavanje vremena radnje i razumijevanje i doživljavanje lirskoga, epskog i dramskoga teksta. Potrebno je, takođe, ocjenjivati koliko je učenik/učenica poštovao/poštovala posebnosti određene književne vrste. Kod ocjenjivanja forme vrednujemo elemente sastava (odnos između informacijskih djelova), korisnost i izvornost uvodnoga i zaključnog dijela, stepenovanje u srednjem dijelu (rangiranje informacijskih detalja, uravnoteženost poruke, određenost suštine poruke), kao i povezanost pojedinih djelova poruke u odnosu na sadržaj i misaoni tok.


216

Kod vrednovanja pravopisne i gramatičke pravilnosti uzimamo u obzir brojnost i vrstu grešaka. U obzir treba uzeti vrste grešaka (pravopisne, gramatičke, stilske...) i njihovo mjesto (da li ih je više u pojedinim pasusima, na kraju sastava i slično, što bi ukazivalo na psihološke uzroke i umor).

Tokom školske godine učenik/učenica treba da bude kontinuirano provjeravan/provjeravana i ocjenjivan/ocjenjivana. Nastavnik/nastavnica na taj način prati njegov/njen napredak. U okviru cjelovitoga provjeravanja učenik/učenica treba da dobije:

– dvije ocjene za (pripremljene) govorne nastupe (jedna za stvaranje teksta na osnovu čitanih neumjetničkih tekstova i jedna za govorno izražavanje razumijevanja i doživljavanja pročitanih umjetničkih tekstova);

– jednu ocjenu za analizu slušanog i gledanog teksta; – dvije ocjene za čitanje i analizu teksta (jednu za čitanje i analizu pročitanih neumjetničkih tekstova i drugu za razumijevanje i doživljaj

pročitanih umjetničkih tekstova); – tri ocjene za stvaranje pisanih sastava (tekstova) – jednu za pisanje umjetničkoga teksta i dvije za pisanje neumjetničkih tekstova; – jednu ocjenu za zadatak objektivnoga tipa – vrednovanje književnoteorijskog znanja, propisanog nastavnim programom;

– jednu ocjenu za provjeravanje sposobnosti primjene pravopisnih znanja. Pismeni zadaci. � Pismeni zadaci su najveća provjera znanja u nastavi jezika i književnosti. Na taj način vrednujemo cjelokupna znanja učenika/učenica iz oblasti jezika i oblasti književnosti. Teme pismenih zadataka treba birati iz oblasti jezika i oblasti književnosti, tj. u odnosu na neumjetničke i umjetničke tekstove. U trećem ciklusu osnovne škole učenici/učenice rade jedanaest pismenih zadataka, i to: – u sedmome razredu jedan pismeni zadatak u prvom i dva pismena zadatka u drugom polugodištu; – u osmome razredu četiri pismena zadatka (dva u prvom i dva u drugom polugodištu); – u devetome razredu četiri pismena zadatka (dva u prvom i dva u drugom polugodištu).


217

8. RESURSI ZA REALIZACIJU a) Materijalni uslovi

Da bi se nastava predmeta Crnogorski jezik i književnost kvalitetno izvodila, potrebno je da škola obezbijedi dobre materijalne uslove. Dakle, neophodno je:

– opremiti školsku biblioteku, odnosno transformisati je u bibliotečko-informacioni centar s čitaonicom za učenike/učenice (po mogućnosti da bude kablovski povezana s centralnom bibliotekom u mjestu);

– obezbijediti specijalizovanu učionicu s priručnom bibliotekom i kabinetom za nastavnika/nastavnicu; broj takvih učionica planira se na osnovu broja odjeljenja u okviru svakoga razreda; učionica bi trebalo da ima zastore na prozorima, da bude opremljena zatvorenim i otvorenim policama za odlaganje enciklopedija, leksikona, rječnika, priručnika, beletristike, učeničkih radova, CD-ova, video-kaseta, kaseta, grafo-folija...

– omogućiti nastavnicima/nastavnicama da se obuče i dobiju uslove za kontinuiran profesionalni razvoj (seminari, kursevi, stručni časopisi...), kako bi u nastavnom i organizacionom smislu bili pripremljeni za izvođenje nastave po savremenim metodama.

b) Tehnička pomagala

REDNI BROJ UČILA BROJ KOMADA 1. TV-prijemnik u boji 12. Video-rikorder, HI-FI stereo 13. Računar sa štampačem i CD ROM uređajem 14. Aparat za umnožavanje i kopiranje 15. Projektor 16. CD i radio 17. Diktafon, MP3, MP4 6


218

C) Druga pomagala i učila

REDNI BROJ UČILA I POMAGALA BROJ KOMADA 1. Specijalne zbirke za čitanje u nastavcima (CD) po izboru2. Zbirka crtanih filmova po izboru3. Zbirka radijskih priča i igre (CD) po izboru4. Slike pisaca (po mogućnosti iz kanona i sa spiska predloženih) po izboru5. Čart-papir (rolne) 206. Papir – bijeli, u boji, krep po izboru7. Slovarice 20–308. Flomasteri 10–20 kompleta9. Heft-mašine 6

10. Ljepilo 611. Zvučne čitanke za svaki razred12. CD sa snimljenim materijalom i prazni po izboru


219

9. PROFIL I STRUČNA SPREMA NASTAVNIKA/NASTAVNICA I STRUČNIH SARADNIKA/SARADNICA

Nastavu Crnogorskoga jezika i književnosti u I ciklusu obavlja nastavnik/nastavnica razredne nastave, odnosno učitelj/učiteljica koji/koja je završio/završila višu školu ili fakultet za obrazovanje nastavnika/nastavnica.

Nastavu Crnogorskoga jezika i književnosti u II ciklusu izvodi:

– u IV razredu – nastavnik/nastavnica razredne nastave, odnosno učitelj/učiteljica koji/koja je završio/završila višu školu ili fakultet za obrazovanje nastavnika/nastavnica (diplomirani/diplomirana učitelj/učiteljica, odnosno profesor/profesorica razredne nastave);

– u V razredu – nastavnik/nastavnica razredne nastave, odnosno učitelj/učiteljica koji/koja je završio/završila višu školu ili fakultet za obrazovanje nastavnika/nastavnica (diplomirani/diplomirana učitelj/učiteljica, odnosno profesor/profesorica razredne nastave);

– u VI razredu – predmetni/predmetna nastavnik/nastavnica (nastavnik/nastavnica ili profesor/profesorica crnogorskoga ili kojega drugog štokavskog jezika i književnosti, kao i nastavnici/nastavnice koji/koje su završili/završile studije književnosti i jezika, jezika i književnosti, uporedne (komparativne) književnosti i opšte književnosti i teorije književnosti na filološkim ili filozofskim fakultetima u zemlji ili ukoliko imaju komplementarne diplome s drugih univerziteta iz okruženja, uz prethodno nostrifikovanje od strane nadležnih službi.

Nastavu Crnogorskoga jezika i književnosti u III ciklusu izvodi:

– predmetni/predmetna nastavnik/nastavnica (nastavnik/nastavnica ili profesor/profesorica crnogorskoga ili kojega drugog štokavskog jezika i književnosti, kao i nastavnici/nastavnice koji/koje su završili/završile studije književnosti i jezika, jezika i književnosti, uporedne (komparativne) književnosti i opšte književnosti i teorije književnosti na filološkim ili filozofskim fakultetima u zemlji ili ukoliko imaju komplementarne diplome s drugih univerziteta iz okruženja, uz prethodno nostrifikovanje od strane nadležnih službi.


220

Predmetni program za predmet Maternji jezik i književnost za osnovnu školu izradila je Komisija u sljedećem sastavu (2004): dr Dušanka Popović, predśednica mr Božena Jelušić, članica Dajana Ševaljević, članica Dragana Šubarić, članica Dijana Kuzmanović, članica Zuvdija Hodžić, član Zora Rudović, članica Zdenka Mišković, članica Maja Radević, članica Program za predmet Maternji jezik i književnost za I ciklus unaprijedila je Komisija u sljedećem sastavu (2009): dr Dušanka Popović, predśednica Dragana Šubarić, članica Dijana Laković, članica Aleksandra Vešović-Ivanović, članica Branko Radulović, član


221

IZBOR IZ LITERATURE (koju je koristila Komisija) 1) Barić, E., Lončarić, M., Malić, D., Pavešić, S., Peti, M., Zečević, V. i Znika, M.: Hrvatska gramatika, Školska knjiga,

Zagreb, 1997. 2) Betelhajm, B.: Značenje bajki, Jugoslavija, Beograd, 1978. 3) Burk Volš, K.: Kreiranje vaspitno-obrazovnog procesa u kojem dijete ima centralnu ulogu (6 i 7 godina), PCCG, Podgorica, 2001. 4) Čirgić, A.: „O klasifikaciji crnogorskih govora“, Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P.

Nikčević“, Cetinje, 2008. 5) Čirgić, A., Silić, J., Pranjković, I.: Gramatika crnogorskoga jezika, Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010. 6) Dimitrijević, R.: Problemi nastave književnosti i maternjeg jezika I – Osnove nastave književnosti i maternjeg jezika (sadržaji i metode),

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1972. 7) Dimitrijević, R.: Problemi nastave književnosti i maternjeg jezika II, Izdavački centar studenata, Beograd, 1977. 8) Ilić, P.: Srpski jezik i književnost u nastavnoj teoriji i praksi, Zmaj, Novi Sad, 1998. 9) Kalezić, S.: Crnogorska književnost u književnoj kritici I–VII, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 1990–2006. 10) Kordigel, M.: Bralni razvoj, vrste branja in tipi bralcev, Otrok in knjiga, 29/30, str. 5–42, Maribor, 1990. 11) Kordigel, M.: O razvoju recepcijske sposobnosti ali nova spoznanja vede o mladem bralcu, Otrok in knjiga 39/40, str. 13 – 23, Maribor,

1995. 12) Kranjc, S.: Pouk slovenskega jezik v osnovni šoli, Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za slovenistiko, Center za

slovenščino kot drugi/tuji jezik, Ljubljana, 2003. 13) Kristal, D.: Enciklopedijski rečnik moderne lingvistike, Nolit, Beograd, 1988. 14) Kristal, D.: Kembrička enciklopedija jezika, Nolit, Beograd, 1996. 15) Lešić, Z.: Jezik i književno djelo, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1971. 16) Mamuzić, I., Stefanović, D.: Književna lektira u osnovnoj školi, Mlado pokolenje, Beograd, b.g. 17) Marinković, S.: Metodika kreativne nastave srpskog jezika i književnosti, Kreativni centar, Beograd, 1995. 18) Nikčević, V.: Crnogorski jezik I i II, Matica crnogorska, Cetinje, 1993. i 1997. 19) Nikolić, M.: Metodika nastave srpskohrvatskog jezika i književnosti, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, Beograd, 1988. 20) Paprenica M.: Problemi jedinstva nastave maternjeg jezika i književnosti, Jugoslovenski zavod za proučavanje školskih i prosvetnih

pitanja, Beograd b.g. 21) Pravopis crnogorskoga jezika, Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010. 22) Popović, D.: Standardni jezik i nastava jezika u osnovnim školama, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2011. 23) Radojević, R.: Tokovima crnogorske književnosti, NIO „Pobjeda“, Titograd, 1978. 24) Rosandić, D.: Nastava hrvatskosrpskog jezika i književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1968. 25) Rosandić, D.: Metodika književnog odgoja i obrazovanja, Školska knjiga, Zagreb, 1989.


222

26) Saksida, I.: Komunikacijski pouk književnosti v osnovni šoli, Univerza v Ljubljani, Filozofska fakulteta, Oddelek za slovenistiko, Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik; Ljubljana, 2003.

27) Silić, J.: Crnogorski jezik, naučno-metodološke osnove standardizacije crnogorskoga jezika, Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010.

28) Stanojčić, Ž., Popović, Lj.: Gramatika srpskog jezika za gimnazije i srednje škole, Zavod za udžbenike, Beograd, jedanaesto, prerađeno izdanje, 2008.

29) Stevanović, M.: Savremeni srpskohrvatski jezik I i II, Naučna knjiga, Beograd, 1969. 30) Turk Bešter, M.: Sodobno pojmovanje pismenosti in pouk slovenskega jezika v šolah v republiki Sloveniji, Univerza v Ljubljani,

Filozofska fakulteta, Oddelek za slovenistiko, Center za slovenščino kot drugi/tuji jezik, Ljubljana, 2003. 31) Turk Bešter, M.: Obravnava zapisanega neumetnostega besedila pri pouku slovenščine kot materinščine, Pogovor o prebranem

besedilu, Strokovno posvetovanje Bralnego društva Slovenije, Zavod za šolstvo RS, Ljubljana – u štampi 32) Vuković, N.: Uvod u književnost za djecu i omladinu, Unireks, Podgorica, 1996. Antologije: 33) 105 pisaca : iz savremene crnogorske književnosti za djecu i mlade, izabrao i priredio Dušan Đurović, Udruženje crnogorskih pisaca za

djecu i mlade, Podgorica, 2008. 34) Bašić, H.: Hrestomatija o usmenoj književnosti Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije, Almanah, Podgorica, 2003. 35) Crnogorske anegdote, prir. Radosav Medenica, Grafički zavod, Titograd, 1967. 36) Crnogorske bugarštice, prir. Vojislav Nikčević, NIO Pobjeda, Titograd, 1979. 37) Crnogorske epske pjesme, prir. Radovan, Zogović, Grafički zavod, Titograd, 1970. 38) Deset iz crnogorskog, pjesme za djecu, izabrao i priredio Žarko L. Đurović, Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade, Podgorica,

2009. 39) Deset iz crnogorskog, priče za djecu, izabrao i priredio Dušan Đurišić, Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade, Podgorica,

2009. 40) Dim u dim, crnogorski narodni humor, prir. Pavle Đonović, NIO Pobjeda, Titograd, 1973. 41) Đurović, Ž. L.: Biseri na suncu, antologija crnogorske poezije za đecu i mlade, Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade,

Podgorica, 2010. 42) Epska narodna poezija Crne Gore, prir. Vido Latković i Jovan Čađenović, Grafički zavod, Titograd, 1964. 43) Evanđelje po narodu, antologija crnogorskih narodnih izreka, prir. Niko S. Martinović, Grafički zavod, Titograd, 1969. 44) Kad je sve zborilo, antologija crnogorskih narodnih basni, prir. Radoje Radojević i Danilo Radojević, NIO Pobjeda, Titograd, 1979. 45) Lirska narodna poezija Crne Gore, prir. Jelena Šaulić, Grafički zavod, Titograd, 1965. 46) Narodne tužbalice : antologija, prir. Vukoman Džaković, Narodna knjiga, Beograd, 1962. 47) Polje jadikovo, antologija crnogorskih tužbalica, prir. Branko Banjević, NIO Pobjeda, Titograd, 1971. 48) Potopno vrijeme, antologija crnogorskih narodnih priča, prir. Radoje Radojević i Danilo Radojević, NIO Pobjeda, Titograd, 1982.


223

49) Vatra samotvora, antologija crnogorskih narodnih bajki, prir. Radoje Radojević, NIO Pobjeda, Titograd, 1976. 50) Vilina gora, antologija crnogorskih narodnih legenda, prir. Radoje Radojević, NIO Pobjeda, Titograd, 1971. 51) Vrčević, V.: Maštanija, prir. Radoslav Rotković, NIO Pobjeda, Titograd, 1975.

CIP - Каталогизација у публикацији Централна народна библиотека Црне Горе, Цетиње ISBN 978-9940-24-021-9 COBISS.CG-ID 18216208


224

crna gora ministarstvo prosvjete i sporta zavod …

Documents