HAYHHO flPyilITBO 3A HEFOBAIEE

H nPOYBABAH,E CPnCKOr JE3HKA

EEOrPAA

ciYM1E CPnCKE H CJIOBEHCKE

CepHja I, rofl. XIX

KATE^PE 3A CPIICKH JE3MK

OHJlOJIOliiKH cDAKyjITET

EEOrPAfl

<t>HJI030$CKH OAKyjITET

HHKIUHTi

CDHJIOJIOIJUKH OAKVJITET

EAFbA JiyKA

OHJI030OCKH OAKyjITET

HCTOHHO CAPAJEBO

<t>HJ1030đ>CKH OAKVJITET

HOBH CAfl

OHJ10JI01UK0-yMETHHHKM OAKVJITET

KPArVJEBAI^

OHJI030OCKH OjAKVJITET

HMLiI

CPIICKH JE3HK

XIX

Eeorpafl, 2014.

HAyiSHO flPyiUTBO 3A HEPOBAIBE H FIPOy LIAB AH>E CPflCKOr J E3HKA - EEOfPAA

CTyflHJE CPflCKE H CJ10BEHCKE

KATEflPE 3A CPHCKH JE3P1K

OHJIOJIOUIKH OAKVJITET

EEOrPAfl

®HJ1030<DCKH ©AKVJITET

HHKLUHTl

©MJIOJIOLLIKH ©AKVJITET

EAJEA JiyKA

©HJI030©CKH ©AKVJITET

HCTOHHO CAPAJEBO

©HJ1030©CKM ©AKVJITET

HOBPI CAfl

(!>MJ10J10111K0-yMETHHMKH ©AKVJITET

KPAryjEBAlj

©HJI030©CKH ©AKVJITET

HHlil

CPnCKH JE3HK XIX

2014.

yPET)MBAMKH OflEOP

npoij>. ap MnnopaaAeujiih (Eeorpaa), npoij). Lp Mnnaii /IparHMCBiifi (Ean>a JIyxa),

npoij). ->p UenKa Plaauoaa (BewiK0 Tbpnono),

npoij). Lp Mlinom ICoBaseBuh (KparyjeBau), prof. dr Pavel Krejčf (Brno),

npoij). ap PaflMHjio Mapojemih (Eeorpaa), npoij). Lp Banepiin MiixaiinoBiiM MoKiieHKo

(CanCT-rieTep6ypr), npoij). Lp MupocjiaB Hunom© (Eeorpaa), npoij). ap EpamicnaB Ociojuh (Htncinuh),

prof. dr Mihai Radan (Temi?oara), npoij). ap Paaoje CuMiih, npeacenniiK Oa6opa (Eeorpaa),

npoij). ap JbiUbaHa Cy6oTiih (Hobh Caa), npoij). ap Onbra HBanoBHa TpocjiiiMKinia (CanKT-ncrep6ypr),

npoij). ap Bojno Tiopnli (Eeorpaa)

PJ1ABHH H OflfOBOPHH yPEflHHK

npoij). ap Paaoje ChmhIi

CEKPETAP PEflAKLjMJE

flp MnxaHjio UlIicnanoBiih

TEXHHqKO yPET)EH)E

Mnaan KpcManoBiifi

nPEBOflH PE3HMEA HA EHDIECKH JE3HK

Ceprej Mauypa

PEUEH3EHTH

npoij). ap Mirnom KoBancBiiSi, npoij). ap Bonto fopidi, npoij). ap Paaoje CiiMiih,

npoij). ap PaaMnno Mapojeaitli, npoij). ap Munopaa Učim©, npoij). ap HpBoeaaa Paanii,

ap CMHJbKa CTOjanoBHh, ap Grana PncTidi, npoij). ap CpeTO Tanacnli, npoij). ap Bepau CranojcBiih

CABET

npoij). ap CpeTO Tanacnli (Eeorpaa-Hnuj), npoij). ap Bnaaiicaana Pyacnh (Hobh Caa),

npoij). ap Mlina« Orani© (Eeorpaa)

Betinna paaona flOMalinx cTpyinbaKa napahenaje y OKB(ipy «ay>innx npojeh'aTa Kojeij)HHaHcnpajy MKHHcrapcTBa Cp6nje, UpHe Tope u Peny6anKe Ćpncxe

KoMnjyTepcKa npnnpeMa ii uitaMna: „HHfOJA UITAMriA"

CpncKu jesuK XIX. Beoepad 2014,461

811.163.42’373.611

BARBARA ŠTEBIH GOLUB' OpHniHajiHH HayuHn pa«

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje riptiMiteH: 12.10.2013.

Zagreb Upmcsahen: 15.12.2013.

0 MOCIJI BEZ EMOCIJA

U radu se raspravlja o uporabi inoviranih femininuma i ženskih prezimenskih

varijanta u suvremenome hrvatskom jeziku. Opisuju se aktualne društvene rasprave o

toj temi, stanje u legislativi i stavovi jezikoslovaca. Na temelju istraživanja provedenoga

natiskanim i elektroničkim medijima i ciljanim upitnikom donose se zaključci o uobi-

čajenosti i učestalosti inoviranih femininuma, stavovima govornika o njima, uporabi

imenica muškoga roda kao generičkoga oblika i ženskih prezimenskih varijanta.

Ključne riječi: suvremeni hrvatski jezik, mocijska tvorba, inovirani femininum,

ženska prezimenska varijanta

0. U Simeonovu Enciklopedijskom rječniku lingvističkih naziva (1969.)

mocija je definirana kao „tvorba imenica ž. roda izvođenjem od oblika za m. rod

pomoću posebnih nastavaka41. Riječ je o vrlo sažetoj i ne posve točnoj definiciji.

Ne posve točnoj jer mocijajest u načelu izvođenje imenica kojima se označuje biće

ženskoga spola od imenica kojima se označuje biće muškoga spola, no postoje i

rijetki slučajevi u kojima se izvođenje odvija u suprotnome smjeru tj. od imenice

kojom se označuje biće ženskoga spola izvodi se ona koja označuje biće muškoga

spola (lisica - lisac, patka - patak, teta - tetak,'). Riječ je, dakle, o pojavi koju se

definira istodobnim promatranjem s dvaju aspekata: rječotvorbenoga i semantič¬

koga. Ipak, kako u središtu proučavanja mocije najčešće nije izvođenje muških ili

‘ bstebih@ihjj.hr

1U hrvatskim se medijima nedavno pojavio naslov „Uhićen prostitu(ak“ i prouzročio veliku po¬

zornost i smijeh.

462 Šlebih Goiub B„ 0 mociji bezemocija...; Cpnactt jeii/K XIX, 2014, CTp. 461-478

ženskih likova imenica kojima se označuju životinje, već izvođenje ženskih nomina

agentis et professionis od onih muškoga roda, iz samoga se predmeta nameće i treći

aspekt: onaj sociolingvistički.

Kroatisti su se morijom tijekom desetljeća bavili s dvaju aspekata:

a) čisto tvorbenoga koji se ponajprije bavio distribucijom pojedinih mocij-

skih sufikasa, a uz što su usko vezani i naputci stadardologa o prihvat¬

ljivosti ili neprihvatljivosti pojedinih od njih te, znatno ijeđe, teorijskim

pitanjima poput odnosa tvorbenih i semantičkih mocijskih parnjaka* 2;

b) sociolingvističkoga koji se koncentrirao na značenjski odnos muškoga i

ženskoga mocijskoga parnjaka i njihovu uporabu.

Sto se tiče prvoga aspekta, kroatistička se istraživanja nisu toliko bavila dis¬

tribucijom pojedinih mocijskih sufikasa i parovima koje tvore3, već je njihov rad

ponajprije usmjeren na jezično savjetništvo i odgovaranje na pitanje koji je pravilan

mocijskih parnjak od neke osnovne riječi. Iako je na većinu takvih pitanja moguće

dati jasan, neupitan i jednoznačan odgovor (npr. zubar —> zubarica), oko nekih su

se vodile polemike i u stručnim krugovima i u široj javnosti (npr. akademkinja/aka-

demikinja, katolikinja/katolkinja, psihologica/psihološkinja/psihologinja).

Međutim, znatno strastvenije i gorućije rasprave vodile su se oko drugoga

spomenutoga aspekta proučavanja morije tj. uporabe ženskoga mocijskoga parnjaka,

odnosa muškoga i ženskoga mocijskoga parnjaka i pitanja u kojoj mjeri njihova

uporaba zrcali društvenu situaciju i položaj žene u društvu ili pak utječe na njih.

Upravo je to pitanje morije gdje se bude razne emocije. Mi ćemo se u ovome radu

usredotočiti na ovaj aspekt problema. Prvo ćemo ukratko iznijeti povijest proble¬

matike i rasprava oko uporabe inoviranih femininuma, a potom rezultate vlastitih

istraživanja provedenih na elektroničkim i tiskanim medijima, hrvatskim zakonima

i prikupljenih ciljanim upitnikom.

1. Rasprave oko uporabe inoviranoga femininuma nisu nove: javljaju se ot¬

kako su žene počele stjecati zvanja i baviti se zanimanjima „izvan kuće". Premda

u Hrvatskoj tek osamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do glasnijih rasprava o

položaju žene u društvu, a time i o uporabi ženskih mocijskih parnjaka, usamljene

glasove borkinja za ženska prava nalazimo već u 19. st. Naime, u to vrijeme na

području čitave Monarhije dolazi do sve glasnijih istupa žena koje zahtijevaju svoje

pravo na sudjelovanje u javnome životu. Vrijeme je to kada se ženama omogućava

školovanje (u ženskim gimnazijama, pa i na sveučilištima), stjecanje zvanja i obav-

JTom se problematikom u kroatistici ponajprije bavila E. Barić koja je tumačila kako postoji

razlika između mocijskih parnjaka u stvarnoj tvorbenoj vezi (učitelj > učiteljica) i onih između kojih

postoji semantička, ali ne i tvorbena veza (star > starac, star > starica). O tome detaljnije v. Barić1980., 1987., 1989.

3 Kao Što je primjerice učinio B. Corić u svojoj opsežnoj i iscrpnoj monografiji iz 1982. godine.

Štebih Golub B„ 0 mociji bez emocija...; CpncKii jeMKXtX, 2014, crp, 461-478 463

ljanje različitih zanimanja (najčešće je riječ o učiteljicama). Među prvim ženama

koje se zalažu za tzv. ženska prava, kao stoje glasačko pravo, su i književnice Dra-

gojla Jamevićeva i Marija Jurić Zagorka. Pogled na onodobne časopise pokazuje u

kojemu su se smjeru kretale vođene rasprave. Tako se u časopisu Domaće ognjište,

koji je izdavao Hrvatski pedagoško-književni zbor, raspravljalo treba li učiteljice

i ostale neudane žene koje same zarađuju za život, oslovljavati s „gospodo" ili s

„gospođice". Godine 1934. u časopisu Naš jezik izlazi članak Mihajla Janjanina

pod naslovom Gospođa profesor. Autor smatra nakaradnim korištenje muških

oblika zanimanja za ženske osobe i kaže: „... ni na kakav način ne možemo ostati

pri nazivu gospođa profesor i si. To je atentat na naš jezik. A zašto bi i ostali? Kad

je jezik svuda stvorio za ženske posebne nazive, može stvoriti i za ovih nekoliko

reči. Zašto bismo zadržali ove pogrešne nazive koji ne stoje u skladu s duhom i

principima jezika!"-1 U skladu s onodobnim društvenim strukturama M. Janjanin

se zalaže i za uporabu različitih riječi za označivanje žene koja se bavi nekim za¬

nimanjem (doktorica, inžinjerica i profesorica) i supruga osobe koja se bavi nekim

zanimanjem (doktorka ili doktorovica, inžinjerka, profesorka).

Pedesetih godina 20. st. ravnopravnim (ili barem deklarativno ravnopravnim)

ulaskom žena u radni svijet ponovno se rasplamsava ista rasprava. U to vrijeme u

hrvatskome nastaju riječi koje su smatrane veoma neobičnima, no danas spadaju u

svakodnevni leksik. Tako primjerice Z. Vince (1955: 116) predlaže „prema riječi

odvjetnik mogli bismo stvoriti riječ odvjetnica", a svoj članak završava pledoajeom

za dosljednu uporabu ženskih oblika: „Ženski nazivi bi se lako prihvatili, i zbog

toga, ta bi njihova upotreba bila i u duhu našega jezika, pa bi se to više proširila.

(...) Dobrom voljom i s malo dosljednosti i strpljenja moglo bi se naše pitanje po¬

voljno riješiti. Razumije se, da bi bilo najbolje i najuspješnije, kada bi naše vlasti

u svojim odredbama, postavljenjima, premještanjima i si. upotrebljavale posebne

nazive u muškom rodu za zvanja, što ih obavlja muškarac, i posebne u ženskom,

kada ih obavljaju žene. (...) Tako bismo, upotrebljavajući ženske nazive svagdje,

gdje im je mjesto, s malo truda i novčanih sredstava pokazali mnogo razumijevanja

za duh našeg jezika."

Međutim, takve ideje jezikoslovaca nisu uvijek nailazile na prihvaćanje ni u

stručnim krugovima ni u Široj javnosti. Primjerice, I. Kramarić (1988.) člancima

u časopisu Jezik oštro se suprotstavio uporabi likova sutkinja i zamjenica javnog

tužioca tvrdeći da ih u zagrebačkom pravosuđu na općinskoj razini ne upotrebljava

80% osoba koje vrše te funkcije. Na pitanje tko potiče proboj takvih oblika odgo¬

vara: „Kategorički i s punom moralnom i građanskom odgovornošću tvrdim da to

čine u 90% piskarala - lektori u zagrebačkoj novinsko-izdavačkoj kući „Vjesnik" te

službenom glasilu „Uradni list" SR Slovenije i nitko živ više u ovoj zemlji. Ergo, u

praksi in concreto, čini se, intelektualno lingvističko-filološko silovanje ekstremno

‘ Citirano prema Glovacki-Bemardi, 2008: 78.

464 Štebih Golub B., 0 moriji bez emocija...; Cpncm jeutKXlX’ 2014, crp. 461-478

feministički usmjerenih lektorica, a ne ođ strane većine žena u našem društvu koje

obavljaju javne funkcije.1'

Najžešće zagovornice uporabe inoviranih femininuma bile su (i još uvijek

jesu) feministice. Tako se u uvodu priručnika za analizu rodnih stereotipa Uosta¬

lom, diskriminaciju treba dokinuti! urednica V. Barade i Ž. Jelavić navodi da se

u priručniku obrađuju četiri područja unutar kojih se diskriminacija, stereotipi i

predrasude najčešće reproduciraju. To su: jezik, obrazovno-znastveni sustav, mediji

i nasilje protiv žena.

Borkinje za ženska prava protive se uporabi muškoga roda imenica kao

generičkoga oblika jer smatraju da to znači kako se muškarca smatra prototipnim

predstavnikom, što pak dovodi do toga da žene u jeziku nisu vidljive.

U tome kontekstu valja spomenuti inicijativu Leipziškog sveučilišta prema

kojoj će se ubuduće u svim dokumentima sveučilišta rabiti isključivo nomina

agentis et professionis u ženskome rodu. U napomeni dotične odluke stoji da se te

imenice ženskoga roda odnose i na muške osobe tj. da se rabe kao generički oblici.

Zanimljivo je i daje ta odluka donesena u senatu sveučilišta u kojem su muškarci

u većini (57 muškaraca, 20 žena). Vjerujemo daje takva odluka pobomicama ne-

uporabe muških oblika kao generičkih dala nove argumente. Naime, bi li muškarci

ženske likove smatrali generičkima i prihvatili ih?

S ciljem borbe protiv seksizma u jeziku jezičnu se uporabu pokušava i za¬

konski regulirati. Tako je 21. veljače 1990. Ministarski odbor Vijeća Europe donio

Preporuku R (90)4 kojom se od zemalja članica traži da potiču neseksistički jezik.

Također se preporučuje da se u pravnim tekstovima, javnoj uporabi i u nastavi

upotrebljava rodno neobilježeni jezik. Zemlje članice također se trebaju zauzimati

za to da se jezik u medijima ne koristi seksistički.

U Hrvatskoj je 14. srpnja 2003. donesen Zakon o ravnopravnosti spolova

koji predviđa i sprečavanje diskriminacije u jeziku. Međutim, u izvješću za 2004.

godinu pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ukazala je na poteškoće pri

oglašavanju za zapošljavanje. Naime, sukladno članku 13. stavak 2. spomenutoga

zakona pri oglašavanju za zapošljavanje mora biti jasno istaknuto da se za oglašeno

radno mjesto mogu javiti osobe obaju spolova. Analiza 162 oglasa objavljenih u

dnevnim novinama pokazala je da se ova zakonska odredba ne poštuje i da se samo

mali broj zanimanja, i to stereotipno ženskih, navodi u ženskome rodu: sekretarica,

dadilja, domaćica, sobarica, čistačica... Da Zakon o ravnopravnosti spolova ipak

zaživljava pokazuje usporedna analiza provedena tri godine kasnije prema kojoj se

odredbe iz članka 13. stavka 2. provode u znatno većoj mjeri i u oglasima se navode

i muški i ženski oblik zanimanja (učitelj/ica, izvršitelj/ica ili investicijski savjetnik

m/z). Slučajevi nepoštivanja Zakona zabilježeni su u dnevnim novinama koje imaju

besplatne oglase za radna mjesta u kojima su i dalje uočljivi rodni stereotipi.

Štebih Golub B„ 0 snociji bez emocija...; Cpncmt j<nmXIX, 2014, CTp. 461 —478 465

Naše istraživanje oglasa za posao provedeno 2009. godine5 pokazalo je da

se sjedne strane oglašivači nastoje pridržavati zakona, no da se u tome često ne

snalaze, pa se tako za tradicionalno muška ili neutralna zanimanja kao generički

naziv u oglasu redovito donosi muški lik uz napomenu m/ž, dok se za tradicionalno

ženska zanimanja navodi inovirani femininum uz oznaku m/ž. Npr. Traži se frizerka

(m/ž), zamjenska majka (m/ž) itd.

Novije istraživanje provedeno za potrebe ovoga rada tijekom 2013. godine u

sklopu kojega smo analizirali oglase na portalima www.oglas.hr, www.moj-posao.

net, www.posao.hr i www.njuskalo.hr, kao i u dnevnim tiskovinama pokazalo je

sljedeće:

a) U svim se navedenim medijima u oglasima za posao naznačuje da se na

oglas mogu javiti osobe obaju spolova. Od četriju načina naznačivanja

(navođenje obaju likova, bilježenje muškoga lika i ženskoga sufiksa,

donošenje oznake m/ž ili informacija da se na oglas mogu javiti osobe

obaju spolova u napomeni), prevladava oznaka m/ž. Među elektroničkim

se oglasima rijetko javljaju oni u kojima se donose profesijske imenice

obaju rodova (diplomirani ekonomist/ekonomistica, www.burzarada.hzz.

hr, 28.8.2013, komercijalist/komercijalistica, www.oglas.hr, 31.8.2013.).

U natječajima koji se objavljuju u dnevnim tiskovinama obično se u glavi

donosi samo muški lik, a potom se u napomeni ističe da se na oglas mogu

javljati osobe obaju spolova.

b) U najvećem se broju slučajeva čak i za tradicijski ženska zanimanja u

glavi oglasa navodi muški lik profesijske imenice, očigledno kao generič¬

ki, uz napomenu m/ž (npr. na i! designer m/ž, kozmetičar m/ž, kozmetički

tehničar m/ž, www.posao.hr,6.9.2013.). Iako rijetki, prisutni su i slučajevi

u kojima se za tradicionalna ženska zanimanja u glavi donosi ženski lik

profesijske imenice, ali uz obavezno navođenje oznake m/ž (poslovna

tajnica m/ž, www.moj-posao.net, 8.9.2013., poslovna tajnica m/ž, www,

posao.hr, 6.8.2013.).

Može se, dakle, zaključiti da se oglašivači pridržavaju zakona i da su se, nakon

početnih kolebanja, ustalila dva osnovna načina napominjanja da se na oglas imaju

pravo javiti osobe obaju spolova: oznaka m/ž (češće u elektroničkim medijima) ili

pak odgovarajuća napomena (češće u natječajima).

Međutim, analiza hrvatskih zakona koju je provela Pravobraniteljica za

ravnopravnost spolova6 pokazala je da se u njima ženski likovi gotovo uopće ne

pojavljuju i da muški rod vrijedi kao generički oblik. Čak i u Ustavu koji ravno-

5 Rezultati toga istraživanja objavljeni su u Mihaljević; Štebih, 2010.

‘Podatci prema Olovacki Bernardi, 2008: 90.

466 Šlebih Golub B., 0 moriji bezemocija...; CpttcKii jemr XIX, 2014, CTp. 461-478

pravnost spolova ističe kao jednu od najvećih vrednota i jamči je dvama člancima,

člankom 3 i člankom 14, ženskih likova imenica uopće nema.7

Čak se i u situacijama u kojimaje iz konteksta nedvojbeno daje riječ o ženskim

osobama i da može biti riječ samo o ženskim osobama donosi muški lik imenice,

što rezultira komičnošću (članak 88 stavak 1 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i

visokom obrazovanju: „Student ima pravo na, (...) mirovanje obveza studenta za

vrijeme služenja vojnog roka, za vrijeme trudnoće8 i do godine dana starosti đjete-

ta“)9. Smatramo da bi u takvim situacijama, po uzoru na njemačko zakonodavstvo,

trebalo navoditi ženske likove imenica.

Iznimku čini Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju

koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 3. listopada 2007. godine jer se u cjeloku¬

pnom tekstu zakona dosljedno navode i muški i ženski oblik imenice i pripadajućeg

pridjeva („Završetkom poslijediplomskog sveučilišnog studija koji traje u pravilu

tri godine i čijim se završetkom stječe u pravilu 180 ECTS bodova, osoba stječe

akademski stupanj doktor znanosti odnosno doktorica znanosti ili doktor umjetnosti

odnosno doktorica umjetnosti uz naznaku znanstvenog odnosno umjetničkog polja

i grane, sukladno propisu kojim se uređuju znanstvena i umjetnička područja, polja

i grane.“10).

Iako se u suvremenome hrvatskom jeziku korištenje titule ženskoga roda uz

osobe ženskoga spola javlja kao uzus", što je vidljivo i iz medija („Međimurska

županija dobila je još jednu doktoricu znanosti, ovaj put iz područja hrvatskog

jezika.", www.monovine.hr, 1.9. 2013., „Iako je fakultet završila prije pet godina,

Našičanka Stela Jokić već nosi titulu doktorice docentice znanosti.“, www.dnevnik.

hr, 22. 2. 2013.) i, primjerice, uporabe na stranicama Filozofskoga fakulteta u Za¬

grebu („Andrea Zlatar, redovna profesorica na Odsjeku komparativne književnosti

Filozofskog fakulteta; od 2001. - 2005. g. članica Gradskog poglavarstva grada

Zagreba zadužena za područje kulture; članica Hrvatskog društva pisaca i hrvatskog

PEN-kluba.“12; „Redovnaprofesorica na katedri za teatrologiju i filmologiju Odsjeka

za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, doktorica filologije,

piše znanstvene radove, kazališne kritike i prikaze knjiga, izlaže na hrvatskim i

međunarodnim skupovima s temama na presjecištu teatrologije, antropologije,

književne teorije i feminističke kritike."13), upitno je jesu li odredbe Zakona o

akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju u skladu s uporabom kakvu

7 Osim imenice majka.

8 U citatima isticanje B. Š. G.

’prema Glovacki Bernardi, 2008: 90.

10 www.vlada.hr

"O tome u dalje u analizi ankete.

12 www.sczg.hr

13 www.sczg.hr

Žtebih Golub B., 0 mociji bez emocija...; Cpiicrii je3UKXIX, 20! 4, cip. 461—478 467

propisuju hrvatski normativisti. Jezikoslovci, naime, još od osamdesetih godina14

upozoravaju da valja razlikovati opću ili neutralnu i pojedinačnu ili konkretnu

uporabu. E. Barić (1988:15) objašnjava tu razliku: „Općom uporabnom situacijom

možemo nazvati situaciju u kojoj spol nije zadan, niti gaje potrebno zadavati, a

konkretnom upotrebnom situacijom možemo nazvati situaciju u kojoj je spol zadan

pa njegovo neizricanje (u liku mocijskog parnjaka) narušava gramatički sklad sku¬

pa kojem pripada." Dakle, ženski mocijski parnjak valjalo bi upotrebljavati tamo

gdje se govori o konkretnoj ženskoj osobi pa se uporabom inoviranog femininuma

postiže najveća obavijesnost (npr.„Ministrica Pusić je puno realnija od premijera

Milanovića", www.tportal.hr, 26.8.2013; „Liberijska ministrica obrazovanja kaže

da ne može vjerovati da su apsolutno svi prijavljeni ove godine pali na prijemnim

ispitima za fakultete.", www.jutamji.hr, 27. 8. 2013.).

Tamo gdje, pak, spol nije bitan (npr. na uredskim vratima, na tiskanim

obrascima, nazivima profesijskih udruga), muški lik valja smatrati generičkim.

Takvom bi se praksom izbjegli i primjeri krajnje neekonomične jezične uporabe

poput sljedećega: („Akademijsko vijeće: 1. donosi Statut Akademije natpolovičnom

većinom; 2. bira dekana/dekanicu i prodekane/prodekanice; 3. provodi izbore za

člana/članicu i zamjenika/zamjenicu člana/članice Senata Sveučilišta; 4. provodi

izbore za članove/članice i zamjenike/zamjenice članova/članica; 5. imenuje pred¬

stojnike/predstojnice odsjeka, pročelnike/pročelnice katedara, ispitna povjerenstva

i mentore/mentorice...“).'5

U skladu s takvim poimanjem - dakle da nomen professionis et agentis muš¬

koga roda može označivati osobu muškoga spola, ali i imati generičko značenje,

dok nomen agentis et professionis ženskoga roda označuje osobu ženskoga spola

- oblikovane i usustavljene su i definicije u Školskom rječniku hrvatskoga jezika

(2012.) Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školske knjige. U tome je rječ¬

niku, primjerice, ministar definiran kao „član vlade, osoba koja je na čelu kojega

ministarstva", a ministrica kao „članica vlade, žena koja je na čelu kojega mini¬

starstva."16 U praksi, međutim, dolazi do sukoba između preporuka jezikoslovaca

sjedne strane i težnje za (pretjeranom) političkom korektnošću s druge.

Kratka analiza podataka donesenih na mrežnim stranicama nekih od hrvatskih

ministarstava17 (Ministarstvo kulture, Mnistarstvo graditeljstva i prostornog uređe¬

nja, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo socijalne politike i mladih,

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i

Nv. Barić, i 988. i Barić, 1989.

15 www.adu.unigz.hr, 10. 4. 2004.

'*Takav je princip definiranja proveden kroz čitav rječnik (npr. dizajner jest „osoba koja estetski

oblikuje proizvode", a dizajnerica „žena koja estetski oblikuje proizvode; administrator jest ,,I. osoba

koja upravlja čime; 2. osoba koja se bavi administriranjem", a administratorica „>. žena koja upravlja

čime; 2. žena koja se bavi administracijom".

17 Analiza provedena 5. 8. 2013.

468 Štebih Golub B., 0 mociji bez emocija...; Gpnaai jemxXIX, 20!4, crp, 461-478

sporta, Ministarstvo zdravlja) pokazala je da pretjerana i isforsirana politička korek-

tnost u jeziku može dovesti do zbrke. Naime, ne slijede se naputci standardologa pa

ne samo da se u rubrikama Ustroj ministarstva ako funkciju ministra obnaša ženska

osoba, navodi „ministrica", već i funkcija „zamjenik ministra" postaje „zamjenik

ministrice". Tako, primjerice, uži tim ministrice kulture Andreje Zlatar Violić čine

zamjenik ministrice i pomoćnici ministrice. Pri tome je zanimljivo da pomoćnike

ministrice čine jedan pomoćnik i tri pomoćnice, što znači da se u tome slučaju muški

rod rabi kao generički (iako dame „vode" s tri naprama jedan) i da se odstupa od

političke korektnosti (naime ako se već polazi od toga da muški rod nije generički,

zašto se onda ne govori o „pomoćniku i pomoćnicama ministrice"?).

Slična je situacija i na stranicama drugih ministarstava: ministrice redovito

imaju zamjenike ministrica i pomoćnike ministrica, među kojima su pak često žene

brojnije. Poneko ministarstvo ima i glavnu tajnicu ministarstva, a u ostalih je to

glavni tajnik ministarstva.

U nemuštoj političkoj korektnosti predvodi Ministarstvo zaštite okoliša. Na¬

ime, na njihovoj mrežnoj stranici nalazimo „Odluku o imenovanju službenice za

zaštitu osobnih podataka“ od 31. srpnja 2012. godine. Iako je osoba imenovana na

tu funkciju ženskoga spola, sama se funkcija naziva „službenik za zaštitu osobnih

podataka". Nedosljednost je zamjetljiva već u daljnjem tekstu te odluke gdje stoji

„Marijana Cikoja, dipl. soc. radnik, imenuje se službenicom za zaštitu osobnih po¬

dataka u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode." Naime, spomenuta se diplomirana

socijalna radnica imenuje službenikom za zaštitu osobnih podataka.

Poseban problem povezan s mocijskom tvorbom jest izvođenje i uporaba

ženske prezimenske varijante. V. Putanac (1976: XIII) koristi se nazivom uporabna

ženska prezimena i njihovu uporabu veže za svakodnevni život, a ne za službenu

formu. Oko takvih forma jezikoslovci su se u prošlosti također sporili. T. Maretić

u svojem Jezičnom savjetniku (1924.) napada nesklanjanje ženskih prezimena i

zalaže se za uporabu različitih forma ovisno o tome je li žena udana ili nije („ako

je udana onda je Petrovićka, ako nije onda je Petrovićeva").

M. Hraste (195374.) samo spominje da se nerazlikovanje posebnoga ženskoga

oblika prezimena počelo provoditi još prije Prvoga svjetskoga rata i to pod utjecajem

zapadnoeuropskih jezika i zaključuje: „Iako to ne odgovara duhu našega jezika,

danas je to u književnom jeziku činjenica, preko koje ne možemo prijeći, nego je

valja prihvatiti kao pravilo." (Hraste, 1953./4: 139).

U novije se vrijeme istraživanjem ženskih prezimenskih varijanta u hrvat¬

skome i srpskome u nizu radova bavio B. Ćorić18 i to ponajprije u jeziku medija.

Ustanovio je daje antroponiniska identifikacija ženske osobe različita: a) službena

antroponimska formula, b) samo osobno ime, c) ženska prezimenska varijanta, d)

r. Ćorić 2008., 2012.

Žtebih Golub B., 0 mociji bez emocija.,.; CpncKujejuKXIX, 2014, CTp. 461^78 469

prezime u određenom apelativnom okruženju. S obzirom na funkcionalnostilističko

raslojavanje rezultati pokazuju da se u administrativnom funkcionalnom stilu javlja

isključivo službena antroponimska formula, dok u drugim funkcionalan stilovima

dolazi do raznih kombinacija. Ustanovio je i da u suvremenome srpskom jeziku nema

razlike između likova Pavlovićka i Pavlovićeva tj. sufiksi -ka i -evci semantički su

ispražnjeni i više ne signaliziraju bračni status žene. Uporabu ženske prezimenske

varijante B. Ćorić objašnjava njezinom ekonomičnošću, deklinabilnošću i tvorbenom

plodnošću tj. mogućnosti izvođenja posvojnoga pridjeva.

2. Cilj istraživanja provedenoga za potrebe ovoga rada bilo je utvrditi:

a) rabe li govornici hrvatskoga jezika za prestižna zanimanja i funkcije muške

ili ženske profesijske imenice ili pak kakvu parafrastičnu konstrukciju

b) doživljavaju li movirane femininume kao matrimonijalne izvedenice ili

kao nomina agentis et professionis koja označuju osobu ženskoga spola

c) doživljavaju Ii se imenice muškoga roda kao generičke

d) smatraju li uporabu ženske prezimenske varijante prihvatljivom i jezičnoneutralnom.

Istraživanje je provedeno analizom elektroničkih i tiskanih medija te ciljanim

upitnikom.

Naime, protivnici uporabe ženskih mocijskih parnjaka često se pozivanju

na sljedeće argumente: neobičnost novotvorenoga mocijskog parnjaka, asimetrija

semantizma muškoga i ženskoga mocijskoga parnjaka, nastajanje štetne homoni-

mije u jeziku, opasnost da se brkaju matrimonijalne izvedenice i nomina agentis et

professionis koja označuju osobu ženskoga spola.

Polazna je pretpostavka bila daje neobičnost moviranoga femininuma relativ¬

na i fluidna kategorija koja se s vremenom mijenja. Naime, kao stoje u doba kada

nastaje Janjaninov članak riječ učiteljica bila neobična, danas je posve uobičajenim

dijelom leksika.

Stoga smo polazeći od članka B. Ćorića (1989.) u kojem se kao jezične inovaci¬

je i neobični primjeri navode imenice administratorica, bodybuilderica, dizajnerica,

imitatorica, kreatorica, liderica, psihijatrica, ekonomistica, lingvistica, kustosica,

poduzetnica i jet setterica, u novijim rječnicima hrvatskoga jezika, na internetskim

tražilicama i u tiskovinama provjerili učestalost i uporabu navednih imenica.

Ustanovljeno je da su sve od navedenih imenica osim bodybuilderice i jetsette-

rice, što je uvjetovano korpusom na temelju kojega je rađen, potvrđene u Školskom

rječniku bn>atskoga jezika. Također u tiskanim i elektroničkim izdanjima novina, kao

i na forumima, blogovima, facebooku nalazimo velik broj potvrda za sve navedene

imenice, pa ih se može smatrati uobičajenim dijelom hrvatskoga leksika. Dapače, i

u Školskom rječniku i u spomenutim elektroničkim izvorima potvrđene su imenice

470 Štebih Golub B., 0 mociji bez emocija...; CpncKuje3iwXlX, 2014, CTp. 461-478

koje bi i autor spomenutoga članka i mnogi govornici hrvatskoga jezika još prije

desetak godina također smatrali neobičnima: admiralica'9, boćarica20, džudašica11,

a nedavno je u jednom ženskom tjedniku zabilježena i imenica marinkinja22.

Ženski mocijski parnjaci rabe se čak i u tradicionalno muškim sferama kao

što je vojska i vojno nazivlje (npr. „Hrvatska bojnica Vlasta Zekulić glavna je ju¬

nakinja NATO-vog priloga povodom Međunarodnog dana žena.", www.dnevnik.

hr, 7.3.2013.).

Drugi česti argument protiv uporabe inoviranih femininuma jest semantička

asimetrija profesijske imenice muškoga i one ženskoga roda. Kao primjeri se obično

donose imenice tajnik-tajnica, pri čemu se naglašava daje tajnik važna i odgovorna

funkcija (npr. državni tajnik), dok se tajnica kao tradicionalno žensko zanimanje

veže uz jednostavnije radne zadatke i podređenost muškome šefu. Smatramo da

takav na stereotipima utemeljen argument ne stoji. Naime, ovisno o kolokaciji u

kojoj se javlja imenica tajnik/tajnica mijenja se njezino konotativno značenje: glavna

tajnica ministarstva, državna tajnica i glavna tajnica stranke zasigurno obavljaju

jednako važne i prestižne poslove kao i glavni tajnik ministarstva, državni tajnik

i glavni tajnik stranke (npr. „Bivša američka državna tajnica Madeleine Albright

govori otvoreno o politici i diplomaciji te o tome kako žene zaslužuju mjesto u

vanjskoj politici." www.ted.com, 5.9.2013.), dok tajnik ili tajnica u školi također

obavljaju posve jednake radne zadatke. Upravo rezultati pretrage intemeta pokazuju

da se imenica tajnica uglavnom javlja u kolokacijamaposlovna tajnica23, državna

tajnica, glavna tajnica.

Istraživanjem putem ciljanoga upitnika obuhvatili smo 100 ispitanika obaju

spolova, različitih dobnih i obrazovnih skupina,M a upitnik je sadržavao sedamnaest

pitanja s više ponuđenih odgovora. Ispitanici su bili upućeni da zaokruže odgovor

koji im je najprihvatljiviji25, a ne onaj za koji smatraju da bi ga preporučili jezi¬

koslovci.

Rezultati ankete pokazali su da govornici hrvatskoga jezika dosljedno rabe

inovirane femininume za označivanje žene vršitelja neke radnje, pa i u slučajevima

kada je riječ o prestižnim funkcijama ili zanimanjima. Kada im je ponuđen izbor

19 „Na današnji je dan, 1. veljače 1998. prva afroaraerikanka postala admiralica u američkoj

mornarici." www.dnevno.hr, 30.3.2012.

20„Špansko, koje se natječe u muškoj ligi, rasadnik boćarica.", www.tportal.hr, 12.10.2011.

31 „Maja Bajamić: Najuspješnija džudašica medu pjevačicama", www.24sata.hr, 19.6.2013.

"Gloria 1N, 28.9.2013.

21 Ukoliko se u oglasima za posao pogleda koje se kvalifikacije traže od suvremenih poslovnih

tajnica, uvidjet će se daje riječ o vrlo zahtjevnom zanimanju.

34 Ispitanici su podijeljeni u četiri dobne skupine: 15-25 godina, 26—47 godina, 48-66 godina,

66 - ... Prema stručnoj spremi obuhvaćeni su ispitanici s osnovnom, srednjom i visokom stručnom

spremom.

35 „onako kako govorite"

Štebih Golub B„ 0 mociji bez emocija...; CpncKuJame XIX, 2014, crp. 461-478 471

između parova ministar - ministrica26, prem jer - premijer ka, sudac Ustavnog suda

- sutkinja Ustavnog suda, zamjenik državnog odvjetnika - zamjenica državnog

odvjetnika, doktor znanosti - doktorica znanosti, predsjednik uprave - predsjednica

uprave, 98% ispitanika se izjasnilo za oblik ministrica, 98% za oblik premijerka,

85% za sutkinja Ustavnog suda, 99% za oblik zamjenica državnog odvjetnika, 80%

za doktoricu znanosti i 95% za predsjednicu uprave. Analiza podataka u podsku¬

pinama prema dobi, spolu i stručnoj spremi ne odudara od rezultata dobivenih na

čitavom uzorku. Jedino se pri izboru između psiholog i psihologinja „samo" 78,

5% ispitanika izjasnilo za oblik psihologinja21. Ostali su svoj izbor argumentirali

time stoje oblik psihologinja „neobičan" ili iin „čudno zvuči."

Između ponuđenih odgovora:

a) ,,U Hrvatskoj misiji u Afganistanu sudjeluje sve više žena vojnika.

b) U Hrvatskoj misiji u Afganistanu sudjeluje sve više vojnikinja.

c) U Hrvatskoj misiji u Afganistanu sudjeluje sve više žena vojnikinja."

za movirani femininum odlučilo se svega 30% ispitanika, za pleonastičan oblik

žena vojnikinja 18%, a za parafrastičan oblik žena vojnik 52%. Također i analiza

podataka u podskupinama prema dobi, spolu i stručnoj spremi ne odudara od re-

zulatata dobivenih na čitavom uzorku.

Stoga se može zaključiti da govornici hrvatskoga jezika preferiraju inovirane

femininume, no ukoliko je riječ o oblicima koje doživljavaju kao nove i neobične,

odlučuju se ili za uporabu muškoga mocijskoga parnjaka (kao u slučaju psiholog)

ili parafrastičnoga oblika {žena vojnik). Međutim, kako i legislativa i standardo-

lozi inzistiraju na uporabi inoviranih femininuma kada je god to moguće28, vrlo je

vjerojatno da će i ti oblici koji se trenutno još smatraju neobičnima ući u uporabu.

Dobiveni rezultati potvrđuju, dakle, tvrdnju hrvatskoga sociolingvista D. Kalogjere

(1981:49): „Dosljednu upotrebu ženskog roda imenica koje označavaju zvanje kad

ga vrši žena propisuju puristi u hrvatskoj standardnoj varijanti srpskohrvatskog

dijasistema i tako, istini za volju nenamjerno, slijede pravac koji bi ženski pokret

pozdravio. Oni time sankcioniraju težnju, vrlo živu u razgovornom jeziku i koja

“Ispitanici su sc morali odlučiti između dvaju ponuđenih odgovora. Primjerice:

a) Ministar Opačić zalaže se za reformu sustava.

b) Ministrica Opačić zalaže se za reformu sustava,

ili:

a) Bivša premijerka Jadranka Kosor ne slaže se s takvom politikom.

b) Bivši premijer Jadranka Kosor ne slaže sc s takvom politikom.

37 Ponuđeni odgovori bili su:

a) Psiholog Mirjana Krizmanić izdala je novu knjigu,

b) Psihologinja Mirjana Krizman ić izdala je novu knjigu.

“Dakle, kada nije riječ primjerice o biološkim ili kulturološkim ograničenjima.

472 Šlebih Golub B., 0 mociji bez emocija...; Cpncm jeutKXlX\ 2014, erp, 461-478

lako ulazi u pisani standard, tako da imamo potvrda za imenice ženskog roda kao

što su atašeica, mecenatkinja, sutkinja itd.“

Naše je istraživanje također pokazalo i da se inovirani femininumi nikada

ne doživljavaju kao matrimonijalne izvedenice, već uvijek kao nomina agentis et

professionis: na pitanja jesu li ministrica, sutkinja i doktorica supruge ministra,

suca i doktora ili nositeljice dužnosti i zanimanja 100% ispitanika odlučilo se za

drugu varijantu.

Što se tiče pitanja doživljavaju li se muški mocijski parnjaci kao generički

oblici, rezultati dobiveni našim ciljanim upitnikom pokazuju daje za rečenice poput

„Naš je studenski predstavnik u Beču imao zapažen nastup." ili „U Hrvatskoj misiji

u Afganistanu sudjeluje sve više vojnika." 50% ispitanika smatralo da se odnose

na osobe isključivo muškoga spola, dok ih je 50% smatralo da se može raditi o

osobama obaju spolova. Bitnih odstupanja od ovih rezultata nema u podskupinama

prema spolu, dobi i stručnoj spremi.

Analiza uporabe ženskih prezimenskih varijanta29 u tiskanim i elektronič¬

kim medijima pokazala je da žensku prezimensku varijantu uglavnom nalazimo

u naslovima. Pretpostavljamo daje razlog tome njihova kratkoća, no isto tako na

umu valja imati da naslove ne osmišljavaju novinari koji su autorima članaka već

njihovi urednici i daje primarna svrha naslova privlačenje čitateljstva. To bi ujedno

moglo biti objašnjenje zašto je uporaba ženskih prezimenskih varijanata u samome

članku iznimka. U članku se obično rabe puna antroponimska formula ili, rjeđe,

samo prezime (npr. „Nisam se nikada susrela s bilo kakvim oblikom predrasuda

ili stereotipa od strane svojim muških kolega političara. Činjenica je daje žena u

politici malo, a što se tiče bivše premijerke Jadranke Kosor i njezinih eventualnih

problema koja je mogla imati zato Stoje žena, mislim daje ona imala problema

zbog nedostatka stranačkog, odnosno demokratskog legitimiteta, a ne zato što je

žena - kazala je Mulić i svoju tvrdnju potkrijepila činjenicom kako je Kosor po¬

stavljena na mjesto šefice stranke i hrvatske vlade, od strane Ive Sanadera", www.

zagrebancija.hr, 12.12.2012.). Isto se tako uz prezime obično navodi i funkcija

koju nositeljica prezimena obnaša. Tako se, primjerice, iako se u naslovu spominje

Kosorica u tekstu članka na nju referira kao na predsjednicu HDZ-a Kosor, šeficu

HDZ-a Kosor, Kosor ili Jadranku Kosor (,,U petak je našeg predsjednika Krunu

Šimovića nazvao glavni tajnik stranke Branko Bačić i otkazao dolazak predsjednice

Kosor.“ Slobodna Dalmacija, 17.3.2012; ,Jadranka Kosor natjerala je pak modnog

maga da se zapita kamo ide ovaj svijet kad za nju mora reći daje dobro odjevena."

wvvw.tportal.hr, 7.8.2012.)

Dok bi se u slučaju Jadranke Kosor takav postupak moglo pokušati objasniti

razlikovanjem od prezimenjaka, također političara, Darinka Kosora, takve pokušaje

M Istraživanjem smo obuhvatili antroponimske formule koje se odnose na Jadranku Kosor, Ve¬

snu Pusić, Milanku Opačić, Angclu Merkei i Hilary Clinton,

Štebih Golub B., 0 mociji bez emocija...; CpncKii je3unXIX, 2014, CTp. 461-478 473

opovrgava činjenica daje postupak prisutan i pri spominjanju drugih političarka

(npr. iako se u naslovu spominje Opačićka u tekstu nalazimo oblik potpredsjedni¬

ca Vlade Milanka Opačić, dok se u naslovu govori o Merkelici u tekstu se na nju

referira kao na Angelu Merkel, Merkel).

Rezultati naše ankete pokazali su da govornici hrvatskoga jezika prednost

daju nemoviranim oblicima prezimena ženskih osoba. Tako ih je, kada su im po¬

nuđene rečenice

a) „Milanović i Kosor ne mogu se dogovoriti.

b) Milanović i Kosorica ne mogu se dogovoriti.'1, čak 85% prihvatljivijom

ocijenilo varijantu b, iako Jadranka Kosor ima i prezimenjaka Darinka

Kosora (predsjednik HSLS-a), što bi se moglo smatrati poticajom za

uporabu ženske prezimenske varijante kako bi se izbjegli nesporazumi.

Međutim, u pitanjima u kojima se ispitanicima nudio izbor između prezimena,

ženske prezimenske varijante i cijele antroponimske formule, dakle imena i prezi¬

mena30, čak se 80% ispitanika odlučivalo za cijelu antroponimsku formulu, slijedilo

je nemovirano prezime s 15% i ženska prezimenska varijanta s 5%.

Na pitanje zašto prednost daju oblicima Kosor ili Jadranka Kosor, ispitanici

su redovito odgovarali kako oblik Kosorica doživljavaju kao nepristojan ili čak

deprecijativan. Na pitanje bi li osobu pri izravnom obraćanju oslovili ženskom

prezimenskom varijantom, odgovarali su uglavnom negativno. Ukoliko je odgovor

bio pozitivan, bilo je to uz napomenu da bi s tom osobom morali biti vrlo bliski i

đa bi se moralo raditi o neobaveznom razgovoru.

Očiglednim doživljajem ženske prezimenske varijante kao nepristojne ili

deprecijativne moglo bi se objasniti spominjanje bivše premijerke samo kao Koso¬

rica u izrazito desno orijentiranim i kritičkim medijima (npr. „Pobjedi li Kosorica

na izborima HDZ-a, to će značiti konačni kraj za HDZ.“, www.dragovoljac.com,

18.4.2012.) ili pak u podrugljivo intoniranim tekstovima („Milanović sluša Čačića,

Kosorica iskače iz paštete.", www.glasistre.hr, 30.8.2011.).

Dok su u analiziranim medijskim tekstovima veoma česti posvojni pridjevi

izvedeni od ženske prezimenske varijante („Juncker kaže kako bi Merkeličina vizija

mogla dovesti do 'ozbiljnih posljedica’ po eurozonu.", www.business.hr, 19.6.2011.;

„Linić je za Pusićkin manevar saznao u ponedjeljak.", www.index.hr, 15.2.2013.),

u ciljanom je upitniku njihovu uporabu prihvatljivom ocijenilo 25% ispitanika.

Iako je takav oblik daleko ekonomičniji od posvojnoga genitiva koji preporučuju

MKao primjerice kada su se ispitanici trebali odlučiti za jedan od triju ponuđenih odgovora:

a) Merkel se poklonila žrtvama Dachaua.

b) Merkelica se poklonila žrtvama Dachaua.

c) Angela Merkel poklonila se žrtvama Dachaua.

474Šlebih Golub B., 0 mociji bez emocija...; Cpncutt jeiun XIX, 2014, CTp. 461—478

standardolozi, u izboru između rečenica A što je učinio Kosoričin HDZ? i A što jeučinio HDZ Jadranke Kosor?, ispitanici su drugu smatrali prihvatljivijom.

3. Povećanjem broja žena koje obavljaju tradicionalno „muška11 ili prestižnazanimanja, odgovarajućom zakonskom regulativom i jezičnom politikom usmjere¬nom ka rodnoj ravnopravnosti i u jeziku, mijenja se i uporaba mocijskih tvorenicau svakodnevnome životu. Naše je istraživanje pokazalo da govornici hrvatskoga

jezika:

a) dosljedno upotrebljavaju inovirane femininume

b) u slučaju „neobičnosti11 inoviranoga femininuma jedan ih dio rabi njihovmuški parnjak, no s obzirom na opisane razvojne tendencije u hrvatskomejeziku može se očekivati ekspanzija i prihvaćanje i takvih, za sada, novih

i neobičnih oblika

c) inovirane femininume redovito interpretiraju kao ženska nomina agentis

et professionis, a ne kao matrimonijalne izvedenice

d) 50% ispitanika imenice muškoga roda u nekim je slučajevima smatrala

generičkim oblicima

e) govornici preferiraju uporabu nemoviranih prezimenskih oblika i pose¬sivnoga genitiva, a ne ženske prezimenske varijante i od nje izvedenoga

posvojnog pridjeva.

U suvremenome hrvatskom jeziku postoji, dakle, jasna tendencija uporabeinoviranih femininuma. Smatramo, međutim, da činjenica da čak (sa stajališta za¬govornika) / samo (sa stajališta protivnika) 50% ispitanika muški oblik doživljavakao generički, ukazuje na smjer budućih rasprava o uporabi mocijskih parnjaka u

hrvatskome jeziku.

LITERATURA

Anić 1998: Anić Vladimir. Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi liber.

Goldstein, Anić 1999: Goldstein, Slavko; Anić, Vladimir. Rječnik stranih riječi.

Zagreb: Novi liber.

Radić 1973/4: Babić Stjepan. Tvorba imenica sa završetkom -ica i -ice. Jezik,19/4-5, 102-123.

Babić 1980: Babić Stjepan. Kako se kaže kad je žena sudac? Jezik, 27/3, 86-87.

Babić 1989: Babić Stjepan. Katolkinja ili katolikinja. Jezik, 37/2, 59-60.

Babić 1988/9: Babić Stjepan. Dva normativna problema i njihova rješenja. Jezik,46/3, 104-106.

Stebili Golub ll„ 0 mociji bez emocija..,; Cpncmi jemrKlK, 20H, cTp. 461-478 475

Babić 1988/90: Babić Stjepan. Tip arlistica kao normativni problem. Jezik, 46/4,

142-144.

Babić 1989/90: Babić Stjepan. Ženska zanimanja u Hrvatskome bibliografskome

leksikonu. Jezik, 46/5, 191-193.

Babić 1990: Babić Stjepan. Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Zagreb:

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti - Globus.

Babić 1992: Babić Stjepan. Modeliranje u tvorbi riječi. Suvremena lingvistika,

34,35-40.

Babić 1995: Babić Stjepan. Mocijska tvorba, u: Hrvatski jučer i danas. Zagreb:

Školske novine.

Babić 1997: Babić Stjepan. Parne imenice. Hrvatsko slovo, 28. ožujka 1998., 8.

Babić 1997a: Babić Stjepan. Nove akademkinje. Hrvatsko slovo, 7. ožujka 1998., 8.

Barađa 2004: Barada Valerija; Jelavić, Željka (ur.). Uostalom, diskriminaciju treba

dokinuti. Zagreb: Centar za ženske studije.

Barić 1980: Barić Eugenija. Imeničkesloženice neprefiksalne i nesufiksalne tvorbe.

Zagreb: Sveučilišna naklada Liber.

Barić 1987: Barić Eugenija. Mocijski parnjaci i njihova upotreba. Rasprave Zavoda

za jezik, 13, 9-18.

Barić 1988: Barić Eugenija. Tvorbeni status ženskog mocijskog parnjaka. Rasprave

Zavoda za jezik, 14, 43-49.

Barić 1988: Barić Eugenija. Kada sudac, a kada sutkinja. Jezik, 3, 85-88.

Barić 1989: Barić Eugenija. Ženski mocijski parnjak kao funkcionalna komunika¬

cijska kategorija. Jezik, 37, !, 12-21.

Barić 1992: Barić Eugenija. Naglasak u mocijskim parovima. Rasprave Zavoda

za hrvatski jezik, 18, 17—42.

Barić 1999: Eugenija et al. Gramatika hrvatskoga književnog jezika. Zagreb:

Školska knjiga.

Birtić 2012: Birtić et al. Školski rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Institut za hr¬

vatski jezik i jezikoslovlje i Školska knjiga.

Bukarica 1999: Bukarica Milica. Rod imenica koje znače profesiju u hrvatskom i

ruskom jeziku. Suvremena lingvistika, 25, 3-29.

Corić 1975: Ćorić Božo. Kontrastivni opis tvorbenih sredstava za obeležavanje

imeničke mocije u srpskohrvatskom i nemačkom jeziku. Književnost

i jezik, XXII, 2, 265-285.

476 Štebih Golub B., 0 moriji bez emocija...; Cpncmtjejw<XIX, 2014, cip. 461-478

Ćorić 1978: Ćorić Božo. Nomina agentis na -lica s posebnom nijansom značenja.

Književni jezik, 1,24—32.

Ćorić 1979: Ćorić Božo. Tvorba naziva za ženska bića u južnoslovenskim jezicima.

Književni jezik, 2, 24—32.

Ćorić 1979: Ćorić Božo. Derivacija mocionim sufiksima u južnoslovenskim jezi¬

cima. Književnost i jezik, XXVII, 2/3, 253-262.

Ćorić 1980: Ćorić Božo. Sufiks -ka umocionoj funkciji. 31. jugoslovenski seminar

za strane slaviste, 41-71.

Ćorić 1982: Ćorić Božo. Mocioni sufiksi u srpskohrvatskom jeziku. Beograd: Fi¬

lološki fakultet Beogradskog univerziteta.

Ćorić 1979: Ćorić Božo. Tvorba naziva za ženska bića u južnoslovenskim jezicima.

Književni jezik, 3, 31-41.

Ćorić 1991: Ćorić Božo. Sociolingvistički status naziva za osobe ženskog pola u

srpskohrvatskom jeziku. Fluminensia, II, 1/2, 103-108.

Ćorić 1992: Ćorić Božo. Tvorbene i leksičko značenje (naša leksikografska praksa).Naučni sastanak slavista u Vukove dane, 22/2, 257-262.

Ćorić 1995: Ćorić Božo. O nekim specifičnostima sufiksalne derivacije imeni¬ca u srpskom razgovornom jeziku. Književnost i jezik, XLII, 1/2,

35—41.

Ćorić 2006: Ćorić Božo. Mociona tvorba danas (zvanja, zanimanja i titule ženskog

roda), u: Lukašanec, A. (ur.) Funkcijanaljnja aspekti slovajutvarenija.

Minsk: Prava i ekanomika, 280-288.

Hoplib 2006: <I>yHKUbiaHaJTbHbiH acneicrbi cnovayraapz»»a (ffnaabi IX Mdk-

napoflHaft Kanchepznui-ii KaMicii na c;ianancKaMy cjiOBayTBap3HHio

npbi Miacuapo/tHLiM nasiiians cjiaBicxay, MiHCK/Eenapycb 9-14

KacTpbimiiKa 2006 n), Mincic, 280-287.

Ćorić 2008: Ćorić Božo. Tvorba imenica u srpskom jeziku. Beograd: Književnost

i jezik.

Ćorić 2012: Ćorić Božo. Antroponimi: sistem i tekst. Slovotw6rstvo sloivianskie:

system i tekst. Poznan, 297-305.

Feldman 2004: Feldman, Andrea (ur.). Žene u Hrvatskoj - ženska i kulturna po¬

vijest. Zagreb: Institut Vlado Gotovac.

Glovacki Bernardi 2008: Glovacki Bernard! Zrinjka. Kad student zatrudni. Ra¬

sprava o rodnoj perspektivi u jeziku. Zagreb: Alfa.

Hraste 1956/7: Hraste Mate. Tvorba imenica ženskoga roda od stranih imenica

muškoga roda sa završetkom -t. Jezik, V, 4, 106-107.

1

Štebih Golub B., 0 mociji bez emocija...; CpncKit jeutK XIX, 2014, CTp. 461-478 477

Hraste 1953/4: Hraste Mate. O ženskim prezimenima. Jezik, II, 5, 136-140.

Hudeček, Mihaljević, Vukojević 1999: Iludeček, Lana; Mihaljević, Milica;

Vukojević, Luka (izv. ur.). Hrvatskijezični savjetnik. Zagreb: Institut

za hrvatski jezik i jezikoslovlje - Školske novine - Pergamena.

Janjanin 1934: Janjanin Mihajlo. Gospođa profesor. Naš jezik, II, 7, 202-294.

Kalođera 1981: Kalođera Darnir. 0 jeziku i spolu. Delo, XXVII, 4, 37-52.

Klajn 2003: Klajn Ivan. Tvorba reći u savremenom srpskom jeziku. Beograd:

Pantenon.

Kostić 1935: Kostić Dragutin. Pisanje „ženskih" prezimena. Našjezik, III, 7,200-206.

Kramarić 1988: Kramarić Ivica, Još jednom o sucu i sutkinji (Stvar ipak nije tako

jednostavna). Jezik, XXXV, 4, 120-125.

Lapaine 2000: Lapaine Miljenko. Zvanja i zanimanja na geodetskom fakultetu.

Jezik, 47, 3, 108-110.

Markov 1978: Markov Boris. Imenice sa značenjem lica ženskoga pola u

srpskohrvatskom jeziku. Naučni sastanak slavista u Vukove dane,

7, 177-188.

Menac 1981: Menac Mira. O učeničkim nadimcima. Zbornik referatov, Četrta

jugoslovanska onomastična konferenca SAZU, Ljubljana, 377-387

Mihaljević, Štebih Golub 2010: Mihaljević, Milica; Štebih Golub, Barbara.

Mocijska tvorba u hrvatskome i srpskome jeziku u: Tošović, B. (ur.) Die

Unterschiede zwischen dem Bosnischen/Bosniakischen, Kroatischen

itndSerbischen I, Slavvische Sprachkorelationen, Beč 2010, 81-103.

Radčenko 2002: Radčenko Marija. Mocijska tvorba u hrvatskom i ruskom jeziku.

Suvremena lingvistika, 53/54, 195-203.

Silić 2002: Silić Josip. Mocijska tvorba u hrvatskome jeziku. Riječkifilološki dani,

5,481-487.

Simeon 1969: Simeon Rikard. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Zagreb:

Matica hrvatska.

Vince 1954-1955: Vince Zlatko. Drugarica direktor, gospođa profesor ili drugarica

direktorica, gospođa profesorica? Jezik, III, 4, 113-118.

478 Slcbih Golub B., O mociji bez emocija...; Cpnci;iijeiuK XIX. 2014, c rp. 461—478

ON MOTION WITHOUT EMOTION

Sum m ary

The paper discusses thc use of motioned feminine nouns and feminine sumarne vari-

ants in contemporary Cvoatian. It also describes ihe currenl social disputes on the sub-

ject, the stale of afTairs in the legislative and the linguists’ altitudes. Based on the research

conducted on the print and electronic med i a and vvith a guided questionnaire, we draw

conclusions on the norma!ily and frequency of motioned feminine nouns, on the speakers’

altitudes tovvards them, on the use ofmasculine nouns as a gcncric form, and of femininesumarne varianls.

Barbara Šlebih Golub