Park prirode Papuk

Izletište JankovacAutori: nastavnice Vlasta Pavlović, Jasna Sunarić Čavić s učenicima

Osnovna škola Bartola KašićaVinkovci

Park prirode Papuk

Glavno obilježje istočnog dijela Hrvatske, Slavonije, su nizinske ravnice s velikim kultiviranim područjima.

Iz te ravnice koja je nekad bila dno Panonskog mora izdižu se planine na gotovo tisuću metara nadmorske visine.

Jedna od tih planina je i Papuk - najljepša planina u Slavoniji.

Od 23. travnja 1999.godine Papuk je zaštićen kao park prirode zbog izuzetno velike geološke i biološke raznolikosti i vrijedne kulturne i povijesne baštine.

Godine 2007. Papuk je kao prvo takvo područje u Hrvatskoj dobio status geoparka.

Bitan razlog za proglašenje Papuka parkom prirode jest što su u njemu očuvana obilježja žive i nežive prirode, karakteristična za srednju Slavoniju.

Neosporno je riječ o prostranom prirodnom i dijelom kultiviranom, području s naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.

Park prirode je prije svega znanstvena i kulturno-odgojna institucija, osnovana radi održavanja prirodnog stanja, očuvanja prirodnih karakteristika i upoznavanja širokih slojeva pučanstva sa zakonitostima prirode.

Zbog različitosti i raznovrsnosti flore i faune ovoga područja, potrebna je odgovarajuća zaštita čija osnova treba biti u prvom redu na znanstvenim spoznajama.

Proglašenjem Parka prirode Papuk bit će moguća učinkovitija zaštita rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta.

Osobitosti Papuka predstavljaju važan segment biološke i krajobrazne vrijednosti područja Slavonije.

Izuzetne reljefne karakteristike odaju burnu geološku prošlost nastanka ovog područja.

Raznolikost geoloških pojava, očuvana flora i vegetacija te staništa većeg broja životinjskih vrsta, predstavljaju bogatstvo koje treba znanstveno istražiti, unaprijediti i sačuvati od štetnog utjecaja ljudi za one koji tek trebaju ovdje živjeti.

Dojmove očaranosti geološkim značajkama krajolika najljepše je opisao naš znameniti putopisac i esejist Matko Peić („Skitnje“), koji kaže:

“Neki ne bi mogli povjerovati ako bi im se reklo da se jedan vrh Papuka zove Visoki vrh i da doseže gotovo devetsto metara! Bilo bi im neshvatljivo da se ovdje, iz ravnice uspravljaju gore kao timori, kao vrhovi izumrlog miocenskog mora i da se ovdje čovjek verući se potiplje o okamenjene školjke, zvijezde, puževe i alge. U um im ne ide da za mjesečine ovdje blista izljev vulkanskog kamenja i sjaje se arhajski gnajsi, tinjčevi škriljavci, silurske naslage, blista kremenit silit. I ne dolaze k sebi kad im kažeš i prstom pokažeš da je na geološkoj karti Hrvatske ovaj požeški kraj najcrveniji, što znači da nije zemljani mekušac, nego eruptivni kamen granit, bazalt.”

Matko Peić, "Skitnje"

Jankovac- jedna od najljepših gorskih dolina. Smještena je na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m.

Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume.

Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira.

Jankovac

Zbog izuzetnih prirodnih ljepota koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom.

Ime izletišta Jankovac veže se za ime grofa Josipa Jankovića, vlasnika tada brojnih posjeda od Voćina do Virovitice.

Taj zaljubljenik u prirodu dolazi sredinom 19. stoljeća na svoj posjed odlučivši svoje zrele godine provesti uređujući jednu lijepu dolinu blizu vrha Papuka.

.  Grof Janković ovdje je

sagradio lovački dvorac, uredio dva protočna jezera, za uzgoj pastrva i za vodoopskrbu vodopada u najnepovoljnijim hidrološkim razdobljima.

Da je grof potpuno uspio, svjedoči tridesetmetarski vodopad koji se ruši u kanjon Kovačica.

Grof je sahranjen, po njegovoj želji, u špilji iznad jezera s kojeg se pruža prelijep pogled na njegovu dolinu i na stogodišnje šume bukve koje ga okružuju.

Jedno od bitnih obilježja Jankovca su njegove šume. Od posebne vrijednosti šumskog dijela su oaze sastojina prašumskog tipa, pojas stabala jasena i javora kod izvora, pojedina stara stabla bukve i javora promjera i preko 1 m.

Jankovačka šuma opasana je sa zapada i istoka planinskim kosama, s juga zatvara strminu koja mjestimično prelazi u okomitu stijenu, a otvorena je prema sjeveru, gdje završava okomitom stijenom visokom 40 m, ispod koje protječe potok Kovačica.

U stijeni iznad jezera, u prirodnoj polušpilji, nalazio se mramorni sarkofag grofa Josipa Jankovića, s natpisom na mađarskom i crkvenoslavenskom jeziku, a nešto više iznad groba smještena je uska i mračna, oko 20 m duga Maksimova špilja. O nekadašnjim stanovnicima Jankovca, njemačkim staklarima, svjedoče ostaci starih nadgrobnih spomenika

Svojim položajem, a i svim značajkama koje imaju visoku obrazovnu i turističku vrijednost park-šuma Jankovac je svakako središnje mjesto Parka prirode Papuk.

Prilazi Jankovcu su lijepi i ugodni, uz živahne potoke i u sjeni stabala. Do Jankovca vodi cesta Velika-Jankovac, a moguće je doći i pješke brojnim planinarskim stazama.

Park-šuma Jankovac sadrži brojne izuzetne prirodne fenomene za koje je najzaslužnija karbonatna podloga.

Vapnenci čine karbonatnu ploču debelu oko 100 metara na kojoj se jasno očitava krška morfologija.

Najčešće se nalaze ponikve promjera 10-40 m, tipična krška vrela, a za Jankovac su karakteristične dvije manje špilje.

Bikarbonatom zasićena voda formirala je sedrenu barijeru visine 30 m preko koje se preljeva simbol Jankovca - "jankovački slap".

Zbog obilja vode i svoje visine, slap pruža veličanstveni prizor, jedinstven na području Slavonije, posebice za jake zime kada se zamrzava u atraktivan ledeni stup.