Daniov konj je jurio stazom upeklom od vrućine prema Lavljoj Palači, seocu u južnoj Siriji koje je osnovao čuveni faraon Seti. Danio, po ocu Egipćanin a po majci Sirijac, izabrao je poziv listonoše, vrlo cijenjen u to vrijeme, a specijalizirao se za prenošenje hitnih poruka. Egipatska administracija stavila mu je na raspolaganje konja, hranu i odjeću; stanovao je u službenoj kući u Sileu, gradu na sjeveroistočnoj granici, a besplatno je odsjedao u prostorijama poštanskih stanica. Jednom riječju, bio je to lijep život ispunjen stalnim putovanjima i susretima sa Sirijkama, pomalo divljim, ali uglavnom vrlo raspoloženim udati se za činovnika, koji bi pak pobjegao glavom bez obzira čim bi veza poprimila ozbiljniji oblik.Danio nije podnosio biti sputan, pa čak ni nemirnim rukama kakve živahne dame. Ništa se nije moglo mjeriti s nepreglednim prostranstvom i prašnjavim putem koji su se pružali pred njim i dozivali ga.Pretpostavljeni su zapazili savjesnog i temeljitog listonošu. Od samog početka službe nije izgubio ni jedno jedino pismo, a često se događalo da dopremi poštu prije dogovorenog roka, kako bi zadovoljio nestrpljivog pošiljatelja. Za njega, to je bila svetinja - raznijeti poštu najbrže što je moguće. U vrijeme Ramzesovog stupanja na prijestolje, nakon Setijeve smrti, Danio je strahovao, poput mnogih Egipćana, da mladi faraon nije rođen za velikog vojskovođu i da neće povesti svoju vojsku u osvajanje Azije, kako bi obnovio ogroman imperij s Egiptom kao središtem. Za prve četiri godine vladavine Ramzes je s velikim poletom proširio hram u Luksoru, dovršio ogromnu dvoranu sa stupovima u Karnaku, počeo gradnju svog posmrtnog hrama u zapadnom dijelu Tebe i izgradio novu prijestolnicu Delte, Pi-Ramzes; međutim, nije promijenio vanjsku politiku koju je vodio njegov otac, što znači da se pridržavao pakta o nenapadanju sklopljenog s Hetitima, velikim ratnicima iz Anatolije. Ovi su, pak, barem je tako izgledalo, odustali

od napada na Egipat i zadovoljili se protektoratom nad južnom Sirijom.Egipat je mogao očekivati mirnu budućnost, da vojna prepiska između Pi-Ramzesa i tvrđava Horusovog Puta nije počela prelaziti uobičajenu mjeru.Danio se raspitivao kod časnika i svojih pretpostavljenih; nitko ništa nije sa sigurnošću znao, ali se govorilo o neredima na sjeveru Sirije, pa i u provinciji Amuriji1, koja je bila pod egipatskim utjecajem.Očito, pošta koju je Danio nosio trebala je upozoriti zapovjednike tvrđava Horusovog Puta, linije utvrđenja prema sjeveroistoku, da se stave u stanje pripravnosti.Zahvaljujući Setijevoj čvrstoj i energičnoj vladavini, Kanaan2, Amurija i južna Sirija činili su široku tampon zonu koja je štitila Egipat od invazije većih razmjera. Svakako, neprekidno je trebalo nadzirati i prizivati pameti vladare tih nestabilnih područja; nubijsko zlato brzo je smirivalo ideje o izdaji, koje su se iznova rađale sa svakom smjenom godišnjih doba. Drugi, također učinkovit način da se sačuva krhki mir, predstavljali su prisutnost egipatskih trupa i vojne parade koje su se održavale prilikom velikih praznika kao što je praznik žetve.'Područje današnjeg Libanona. Kanaan je obuhvaćao Palestinu i Feniciju.

U nekoliko navrata u prošlosti, tvrđave Horusovog puta zatvarale su svoja vrata pred svakim strancem koji je želio prijeći granicu; Hetiti nikada nisu pokušali napasti tvrđavu, tako da je strah od žestokog sukoba polako nestao.Obzirom na situaciju, Danio je bio optimist; Hetiti su bili svjesni moći egipatske vojske, Egipćani su strepili od žestine i okrutnosti Anatolaca. Obje zemlje, svjesne krvoprolića koje bi nastalo izravnim sukobom, zadovoljavale su se zauzetim položajima i pukim razmjenjivanjem mrkih pogleda.

Ramzes, zauzet velikim graditeljskim poslovima, nije imao namjeru izazivati sukob.Danio je u brzom galopu prošao pored stele koja je obilježavala granicu od koje je počinjao teritorij Lavlje Palače. Iznenada zaustavi konja, pa se okrene. Pozornost mu je privukao neobičan detalj.Poštar sjaha ispred stele.Ljutito zaključi da joj je vrh porušen a veliki broj hijeroglifa uništen. Magijski zapis, potpuno nečitak, nije više štitio predio. Počinitelj ovog rušilačkog čina trebao je biti najoštrije kažnjen; uništavanje živog kamena bio je zločin koji je zasluživao smrtnu kaznu.Bez dvojbe, listonoša je bio prvi svjedok ove drame, spreman požuriti kako bi obavijestio vojnog guvernera pokrajine, koji će, kada bude saznao za katastrofu, napisati opširan izvještaj za faraona.Naselje je bilo opasano bedemom od cigli; s obje strane ulaznih vrata ležale su sfinge. Listonoša se ukoči od zaprepaštenja; veći dio bedema bio je razoren, a sfinge su oborene i raskomadane.Lavlja Palača je napadnuta.Iz sela nije dopirao ni jedan jedini šum. Nije bilo ni znakova svakodnevne buke seoskog života - marširanja vojnika, topota konjskih kopita, rasprava na središnjem trgu pored fontane, dječje vriske, njakanja magaraca... Stegnutog grla od sablasnog muka, listonoša otvori čuturicu i otpije veliki gutljaj kako bi sprao gorčinu koja mu je ispunila usnu šupljinu.Radoznalost je ipak prevagnula nad strahom. Morao se što prije vratiti putem kojim je došao i upozoriti garnizon, ali je morao saznati što se događa sa stanovnicima Lavlje Palače. Danio ih je gotovo sve poznavao, od gostioničara do guvernera, a neki su mu čak bili dobri prijatelji.Kada je potjerao konja, ovaj zanjišta i prope se; listonoša ga umiri tapšanjem po vratu, ali životinja ipak odbije krenuti dalje.Danio je pješice ušao u utihnulo selo.

Hambari za žito razvaljeni, ćupovi s vodom porazbijani. Ništa nije ostalo od zaliha hrane i pića.Od dvokatnih kućica ostale su samo ruševine; ni jedna jedina nije izbjegla rušilačko ludilo napadača, a nije bila pošteđena ni guvernerova palača.Nijedan zid malog hrama nije ostao stajati uspravno. Božanski kip je bio razbijen maljem, otkinute glave.A sa svih strana tišina, teška i mučna.Bunari su bili zatrpani magarećim lešinama. Na središnjem trgu, ostaci lomače na kojoj su spaljeni pokućstvo i papirus.Smrad.Krenuo je za tim ogavnim, ljepljivim mirisom koji mu je ispunjavao nosnice. Dolazio je iz smjera mesnice, smještene na krajnjem sjeveru naselja, ispod velikog trijema koji ju je štitio od sunca. Tu su se rasijecala zaklana goveda, kuhalo se meso u velikom kotlu, pekli se pilići na ražnju. Danio je, kada bi dostavio svu poštu, rado dolazio na to bučno mjesto na objed.Od strašnog prizora zastao mu je dah.Svi su bili tu: vojnici, trgovci, obrtnici, starci, žene, djeca, bebe. Svi zaklani, pobacani na gomilu. Guverner je bio nabijen na kolac, tri časnika seoskog odreda obješena o gredu koja je nosila krovnu konstrukciju mesnice.Na jednom drvenom stupu stajao je natpis ispisan hetitskim pismom: „Pobjeda vojske Muvatalija, moćnog vladara Hatija. Ovako će proći svi njegovi neprijatelji".Hetiti... Po običaju, napali su krajnje okrutno, ne štedeći nikoga; ali, ovaj put zašli su izvan područja svog utjecaja, nedaleko od sjeveroistočne granice Egipta.Listonošu obuze paničan strah. Što ako hetitska izvidnica još luta uokolo?Danio uzmakne, nesposoban skinuti pogled sa zastrašujućeg prizora. Kako su mogli biti toliko okrutni da na takav način masakriraju ljudska bića i ostave njihova tijela ležati nepokopana?

Uskomešanih misli, Danio se zaputi prema vratima sa sfingama. Njegov konj više nije bio tamo.Prestravljen, listonoša promotri horizont, strahujući da će odnekud iskrsnuti hetitski vojnici. Tamo, u podnožju brežuljka, ugleda oblak prašine.Dvokolice... Prema njemu su išle dvokolice!Izbezumljen od straha, Danio potrča koliko su ga noge nosile.Pi-Ramzes, nova prijestolnica Egipta koju je Ramzes izgradio u srcu Delte, brojio je već više od sto tisuća stanovnika. Budući daje bio podignut između dva rukavca Nila, vode Raa i vode Avarisa, u gradu je, čak i u ljetnim mjesecima, vladala ugodna klima; presijecali su ga mnogobrojni kanali, izletničko jezero omogućavalo je divne Vožnje čamcem, a bare pune ribe bogat ulov za ribiče.Plodna dolina opskrbljivala je grad raznovrsnim životnim namirnicama. Pi-Ramzes je bio poznat i kao „tirkizni grad", zbog boje cigle glazirane plavom bojom izuzetnog sjaja koja je krasila pročelja većine kuća.Bio je to zaista neobičan grad: skladan i miran, a ipak ratnički, s četiri velike vojarne i tvornicom oružja, smještenom nedaleko dvorske palače. Već nekoliko mjeseci obrtnici su radili bez prekida, dan i noć, proizvodeći dvokolice, oklope, mačeve, koplja, štitove i vrhove strijela. U središtu tvornice nalazila se ogromna ljevaonica, s radionicom specijaliziranom za izradu predmeta od bronce.Jedna bojna dvokolica, istovremeno i čvrsta i lagana, upravo je izlazila iz tvornice. Nalazila se na vrhu rampe koja je vodila u veliko nadsvođeno dvorište gdje su se odlagala vozila iste namjene, i gdje je poslovođa potapšao po ramenu stolara koji je provjeravao kakvoću završnih radova.- Tamo, u podnožju rampe... To je on!-On?Obrtnik pogleda.Da, doista, to je on, faraon, gospodar Gornjeg i Donjeg Egipta, Sin svjetlosti, Ramzes.

Za četiri godine vladavine, dvadesetšestogodišnji Seti-jev nasljednik zadobio je ljubav i divljenje naroda. Atletski građen, visok preko metar i osamdeset, izduženog lica koje je uokvirivala bujna plava kosa crvenkastog odsjaja, širokog, opuštenog čela, gustih stršećih obrva, uskog, pomalo orlovskog nosa, sjajnog, dubokog pogleda, okruglih, lijepo oblikovanih ušiju, punih usana, istaknute brade, Ramzes je odisao snagom koju bi svatko, bez oklijevanja, opisao kao natprirodnu.Ramzes se godinama, pod budnim okom oca, pripremao za ulogu vladara pred kojim su velika iskušenja. Osim toga, naslijedio je karizmatičan autoritet svog slavnog prethodnika Setija, pa je sama njegova pojava, čak i onda kada nije bio odjeven u ritualnu odjeću, izazivala kod ljudi poštovanje.Kralj se popne na rampu da bi podrobnije promotrio dvokolicu. Zaprepašteni, poslovođa i stolar su sa strepnjom iščekivali komentar. Činjenica da faraon osobno nadgleda tvornicu ukazivala je na njegovo veliko zanimanje za kvalitetu oružja koje se tu proizvodilo.Ramzes se nije zadovoljio površnom procjenom. Ispitao je svaki komad drveta, opipao rudu i uvjerio se u čvrstinu kotača.- Odlično obavljen posao - ocijeni on - ali trebalo bi provjeriti izdržljivost ovih dvokolica na terenu.- To je svakako predviđeno, Veličanstvo - naglasi poslovođa: - U slučaju nezgode, kočijaš nam ukazuje na dio koji je popustio, a mi odmah tražimo načina za njegovo ojačanje.- Jesu li nezgode česte?- Nisu, Veličanstvo, a u radionici ih imaju u vidu kako bi ispravili greške i poboljšali materijal.- Nastavi i dalje davati sve od sebe.- Vaše veličanstvo... Da li bih vam mogao postaviti jedno pitanje?- Slušam te.- Rat... je li blizu?- Bojiš li ga se?

- Proizvodimo oružje, ali strahujemo od sukoba. Koliko će Egipćana poginuti, koliko žena postati udovice, koliko će djece ostati bez očeva? Neka nas bogovi poštede takvog sukoba!- Neka usliše tvoje želje! Ali, koji bi bio naš zadatak ako bi Egiptu zaprijetila opasnost?Poslovođa pogne glavu.- Egipat je naša majka, naša prošlost i naša budućnost. - podsjeti ga Ramzes. - Daje bez razmišljanja, bezrezervno se žrtvuje u svakom djeliću sekunde... Zar ćemo njemu uzvratiti nezahvalnošću, samoživošću i kukavičlukom?- Mi samo želimo živjeti, Veličanstvo!- Ako je potrebno, faraon će dati svoj život za život Egipta. Radi u miru, poslovođo.Njegova prijestolnica bila je tako zanosna! Pi-Ramzes je predstavljao ostvareni san, trenutak sreće koji se nastavljao iz dana u dan. Na mjestu drevnog Avarisa, okaljanog upadima osvajača iz Azije, izrastao je grad pun šarma i ljupkosti, u kojem su krošnje bagremova i sikomora pružale sjenu i bogatima i siromašnima.Kralj je volio prošetati poljima koja su obilovala bujnom vegetacijom, proći stazama uz koje se prostiralo cvijeće i kanali kao stvoreni za kupališta; rado bi ubrao jabuku čija se slast mogla mjeriti s medom, obišao maslinjak koji je osiguravao onoliko ulja koliko je bilo pijeska na plažama, udisao mirise koji su se širili iz vrtova. Vladareva šetnja završavala se kod luke, okružene skladištima u kojima su se čuvali gradske zalihe, dragocjeni metali, rijetko drvo i zalihe žita i gdje je sve odisalo živošću.Posljednjih tjedana kralj nije šetao ni poljima ni ulicama tirkiznog grada. Najveći dio vremena provodio je u društvu časnika visokog ranga, pripadnika pješaštva i odreda dvokolica koji su uglavnom hvalili uvjete smještaja u novim prostorijama.Pripadnici profesionalne vojske, većim dijelom sastavljene od plaćenika, bili su vrlo zadovoljni plaćom i kvalitetom hrane. Međutim, mnogi su se žalili na tešku obuku i kajali što su stupili u

službu prije nekoliko godina, kada je izgledalo da je mir dobro utvrđen. Nikoga, pa čak ni najratobornije profesionalce, nije oduševljavala ideja da polaže strogi ispit u borbi protiv Hetita. Svi su strahovali od okrutnosti ratnika iz Anatolije kojima se još nije dogodilo da dozive poraz.Ramzes je osjećao da se strah malo-pomalo uvlači u srca vojnika. Pokušavao je spriječiti pad morala u svojim jedinicama obilazeći redom svaku vojarnu i sudjelujući umanevrima različitih vojnih odreda. U trenucima kada je u njegovoj duši bjesnila oluja, kralj je morao djelovati spokojno i ulijevati samopouzdanje svojim trupama.Kako da bude sretan u gradu iz kojeg je pobjegao Mojsije, njegov prijatelj iz djetinjstva, nakon što je predvodio ekipe židovskih ciglara koji su gradili palače, vile i kuće? Zaista, Mojsije je bio optužen za ubojstvo jednog Egipćanina, Sarija, kraljevog zeta. Ali Ramzes je sumnjao u cijelu tu priču, jer je Sari, njegov nekadašnji učitelj, pleo zavjere protiv njega i odvratno se ponašao prema radnicima kojima je bio pretpostavljeni. Nije li Mojsije upao u postavljenu zamku?Kad nije razmišljao o svom nestalom prijatelju, kojem kao da se bio izgubio svaki trag, kralj je vrijeme provodio u društvu starijeg brata Henara, ministra vanjskih poslova, i Aše, šefa obavještajne službe. Henar je pokušavao na sve načine spriječiti da Ramzes postane faraon, ali, kako mu to nije pošlo za rukom, izgledalo je da se urazumio i s ozbiljnošću se prihvatio svog posla. Što se tiče Aše, inteligentnog i blistavog diplomata, kao Ramzesov i Mojsijev školski prijatelj, uživao je puno povjerenje kralja.Svakoga dana, trojica muškaraca proučavali su vijesti iz Sirije, pokušavajući što razboritije razmotriti situaciju. Do koje mjere bi Egipat trebao trpiti napredovanje Hetita?Ramzesa je opsjedala velika karta Bliskog istoka i Azije, izložena u njegovim radnim prostorijama. Na sjeveru se nalazilo kraljevstvo Hetitija3, s prijestolnicom Hatušom, u srcu anatolijske visoravni.

Nešto južnije, duž obale Sredozemnog mora, prostirala se Sirija, presječena rijekom Orontom. Glavna utvrda tog područja, Kadeš, bila je u vlasti Hetita. Na jugu su se nalazili provincija Amurija, luke Biblos, Tir i Sidon, pod egipatskim protektoratom, zatim Kanaan, čiji su prinčevi bili odani faraonu. .. .TurskaEgipatsku prijestolnicu Pi-Ramzes dijelilo je osamsto kilometara od Hatuše, sjedišta hetitskog vladara Muvatala. Zahvaljujući brdima koja su se prostirala od sjeveroistočne granice do centralne Sirije, izgledalo je da su Dvije zemlje zaštićene od svakog pokušaja neprijateljske invazije.Međutim, Hetite nije zadovoljavao status quo koji je bio ustoličio Seti. Prekoračivši granice svog teritorija, anatolijski ratnici su napravili prolaz u pravcu Damaska, glavnog grada SirijeTo je bar bilo Ašino mišljenje, utemeljeno na izvješta-jima koje je dobivao od svojih agenata. Ramzes je tražio čvršće dokaze kako bi stao na čelo vojske u namjeri da odbije protivnika ka sjeveru. Ni Henar ni Aša nisu si dozvoljavali izreći posljednju riječ; faraon, i samo faraon je mogao donijeti konačnu odluku i prijeći na djelo.Po prirodi nagao, Ramzes je poželio krenuti u kontranapad istog trenutka kada je saznao za namjere Hetita; međutim, za pripremu jedinica, od kojih se veći dio tek preselio iz Memphisa u Pi-Ramzes, bilo je nužno potrebno još nekoliko tjedana, ako ne i mjeseci. To odlaganje, koje je kralj podnosio s određenim nestrpljenjem, ostavljalo je prostora za mogućnost da se izbjegne sukob: naime, već desetak dana iz centralne Sirije nije pristigla nijedna uznemirujuća vijest.Ramzes se uputio ka velikom dvorskom kavezu u kojem su živjeli kolibri, sojke, sjenice, pupavci, vivci i mnoštvo drugih ptica, uživajući u krošnjama sikomora i vodi jezeraca pokrivenih cvjetovima plavog lotosa.

Sudbina je odredila da je upozna baš ovdje, dok je na lutnji prebirala note jedne stare melodije:Nefertari, velika kraljevska supruga, bila je jedina žena koja je potpuno zaokupila njegovo srce. Iako nije potjecala iz plemićke loze, bila je ljepša od svih dvorskih ljepotica, a svojim glasom, slatkim kao med, zborila je samo mudre riječi.Kada je mlada Nefertari odlučila posvetiti se samotničkom životu monahinje u jednom hramu u unutrašnjosti, Ramzes je shvatio da je beznadno zaljubljen u nju. Ni on ni ona nisu očekivali da će njihovo sjedinjenje u kraljevski brak utjecati na sudbinu Egipta.Blistave crne kose, zelenoplavih očiju, mirna i produhovljena, Nefertari je brzo osvojila dvor. Pomagala je Ramzesu, neupadljivo ali uspješno, postižući gotovo nemoguće - uskladiti uloge i kraljice i supruge. Meritamon, kćer koju je podarila kralju, sličila je na nju. Nefertari nije mogla imati više djece, ali je ta nesreća prohujala pored nje poput proljetnog vjetra. Osjećala je da je ljubav koju su Ramzes i ona gradili već devet godina jedan od izvora sreće njihovog naroda.Ramzes ju je šuteći promatrao. Pričala je nešto pupavcu koji je veselo cvrkućući lepršao oko nje, da bi se zatim spustio na kraljičinu nadlanicu.- Gledaš me, zar ne?Prišao joj je. Po običaju, osjetila je njegovu prisutnost i pogled.

- Ptice su danas nemirne - primijeti kraljica. - Sprema se oluja.- Što se govori na dvoru?- Opijaju se kukavičlukom neprijatelja, obasipaju hvalom moć našeg oružja, objavljuju buduća vjenčanja, vrebaju moguća imenovanja.- A što kažu za kralja?- Da sve više sliči na svog oca i da će znati zaštititi zemlju od nesreće.- Kada bi dvorjani bili u pravu...

Ramzes uze Nefertari u naručje, ona- spusti glavu na njegovo rame.- Loše vijesti?- Zasad sve djeluje mirno.- Jesu li Hetiti prestali s upadima?- Do Aše nije stigla nikakva uznemirujuća vijest.- A mi, jesmo li spremni za borbu?- Nijednom našem vojniku ne žuri se suprotstaviti se anatolijskim ratnicima. Veterani tvrde da nemamo nikakvih izgleda poraziti ih.- Misliš li i ti tako?- Vođenje rata takvih razmjera zahtijeva iskustvo koje ja ne posjedujem. Čak je i moj otac odustao od ideje da se upusti u tako opasan pothvat.- Ako su Hetiti promijenili stav, to je stoga što vjeruju da im je pobjeda nadohvat ruke. U prošlosti, egipatske kraljice su se svim silama borile da zadrže nezavisnost svoje zemlje. Iako me nasilje ispunjava užasom, bit ću uz tebe ako je sukob jedino rješenje.Iznenada, među pticama u velikom kavezu nastane prava panika.Pupavac odletje na najvišu granu jedne sikomore a ostale se ptice razbježaše na sve strane.Ramzes i Nefertari podigoše pogled i spaziše goluba pismonošu kako s naporom dolijeće; iscrpljen, izgledalo je da bezuspješno traži mjesto na koje bi sletio. Kralj ispruži ruke prema njemu, dozivajući ga. Golub sleti ispred vladara.Za desnu nogu bio mu je pričvršćen mali smotuljak papirusa, dugačak nekoliko centimetara. Ispod teksta ispisanog sitnim ali čitljivim hijeroglifima stajao je potpis vojnog pisara.Dok je pažljivo iščitavao poruku, Ramzesa je sve više obuzimao osjećaj kao da mu je netko zario mač u tijelo.- U pravu si - obrati se on Nefertari - spremala se oluja... I upravo se razbjesnjela.

Velika dvorana za prijeme Pi-Ramzesa bila je jedno od čuda Egipta. Do nje se dolazilo veličanstvenim stepeništem, ukrašenim figurama

palih neprijatelja. Oni su predstavljali sile zla, koje se neprestano iznova rađaju, a koje je samo faraon mogao podčiniti zakonu pravde Maat.Ulazna vrata bila su uokvirena kartušima, ovalnim pločama koje su predstavljale svemir, carstvo faraona, tvorčevog sina i predstavnika na Zemlji. Na njima su, plavom bojom na bijeloj podlozi, bila oslikana imena okrunjenih vladara. Tko god bi kročio na Ramzesov posjed, naišao bi, zadivljen, na prizore nepomućene ljepote.Tlo je bilo popločano obojenom i glaziranom terakotom, ispresijecanom bazenima s vodom i cvjetnim alejama. Tu su posjetitelji mogli vidjeti patku kako se šepuri u zelenoplavom jezeru, ili ribu kako vreba između cvjetova bijelog lotosa. Igra blijedozelene, tamnocrvene, svijetloplave, zlatnožute i bijele boje, kojima su bili oslikani zidovi, uveseljavala je ptice koje su se brčkale po mnogobrojnim barkama. Čovjek jednostavno nije mogao odvojiti pogled od cvjetnih aleja u kojima su bili zastupljeni lotosi, makovi, divlji makovi, margarete i različci.Prema mišljenju mnogih, remek-djelo ove dvorane, koje je slavilo savršenstvo prirode, bila je slika zamišljene mlade žene ispred grma sljeza. Sličnost s Nefertari bila je tako upadljiva da nitko nije mogao posumnjati u poštovanje koje je vladar osjećao prema svojoj supruzi.U trenutku kada je zakoračio na posljednju stepenicu, koja je vodila do zlatnog prijestolja, ukrašenog slikom lava s čeljustima razjapljenim nad neprijateljem pridošlim iz mraka, Ramzes baci kratak pogled ka tom cvijeću, donesenom iz južne Sirije, egipatskog protektorata, čije su mu bodlje tako parale srce.U dvoru je vladala tišina.Svi su bili prisutni. Ministri i njihovi pomoćnici; ritualisti, kraljevski pisari, čarobnjaci i poznavatelji svetih tajni, velike dame zadužene za službene poslove i svi oni i one kojima je Rome, veseo ali krajnje savjestan upravitelj dvora, dozvolio ući.

Ramzes je rijetko sazivao tako brojan skup, svjestan da će sadržaj njegova govora brzo odjeknuti diljem cijele zemlje. Svi prisutni su zadržavali dah, u strahu od najave velike nesreće.Kralj je nosio dvostruku krunu koja je predstavljala sklad crvenog i bijelog, Donjeg i Gornjeg Egipta, simbol prijeko potrebnog jedinstva Dviju zemalja. Na grudima mu se nalazilo žezlo, sekhem, kao znak vlasti faraona nad životnim elementima i silama.- Hetitski odred je razorio Lavlju Palaču, grad koji je utemeljio moj otac. Divljaci su pobili sve stanovnike, uključujući žene, djecu i novorođenčad.Prostoriju ispuni žamor zgražavanja. Nijedan pripadnik bilo koje vojske nije smio počiniti nešto slično.- Jedan listonoša je otkrio to strašno nedjelo - nastavi kralj. - O svemu me je izvijestila naša patrola koja je slučajno naišla na nesretnika, izbezumljenog od straha. Osim što su izvršili pokolj, Hetiti su uništili hram i oskvrnuli stelu posvećenu Setiju.Vidno potresen, iz grupe uzvanika izdvoji se naočit starac, po zvanju "starješina tajni", zadužen za čuvanje dvorskih arhiva, i istupi pred faraona.- Vaše veličanstvo, imamo li pouzdan dokaz da su počinitelji zločina Hetiti?- Evo njihovog potpisa: «Pobjeda vojske Muvatala, moćnog vladara Hetitije. Ovako će proći svi njegovi neprijatelji."Također vas obavještavam da su se prinčevi Amurije i Palestine upravo obvezali na vjernost i poslušnost Hetitima. Egipatsko stanovništvo većinom je pobijeno, preživjeli su pronašli utočište po našim tvrđavama.- To znači, Vaše veličanstvo...-Rat.

Ramzesove radne odaje bile su prostrane i svijetle. Prozori, s okvirima prelakiranim plavom i bijelom bojom, omogućavali su kralju da osjeti savršenstvo svakog godišnjeg doba i uživa u mirisu

tisuće cvjetova. Okrugli pozlaćeni stolovi bili su ukrašeni buketima bijelih ljiljana. Dugačak stol od bagremovog drveta služio je za odlaganje odmotanih svitaka papirusa. U jednom kutu prostorije stajala je bista od diorita koja je predstavljala Setija kako sjedi na tronu, s pogledom uprtim uvis.Ramzes je okupio najuži krug savjetnika koji se sastojao od Amenija, njegovog prijatelja i osobnog tajnika, starijeg brata Henara i Aše.Blijedog lica, dugih finih ruku, omalen, sitan, mršav i sa svoje dvadeset i četiri godine gotovo ćelav, Ameni je podredio život služenju Ramzesu. Premda, zbog krhkog tijela, gotovo nesposoban za bilo kakve fizičke napore, Ameni je bio neumoran radnik. Provodio je dane i noći u uredu, malo spavao i obrađivao više dokumenata za jedan sat nego svi njegovi pisari zajedno, iako vrlo vješti, u toku cijelog tjedna. Kao desna Ramzesova ruka, Ameni je mogao računati na bilo koji ministarski položaj, ali mu je bilo draže ostati u faraonovoj sjeni.- Čarobnjaci su obavili potrebno - naglasio je. - Napravili su voštane figurice Azijata i Hetita i bacili ih u vatru. Osim toga, ispisali su njihova imena na vrčevima i šalicama od pečene gline koje su zatim porazbijali. Preporučio sam da nastave s istim ritualom svakoga dana, sve do polaska naše vojske.Henar slegne ramenima. Ramzesov stariji brat bio je krupan i zdepast čovjek, okruglog lica i punih obraza. Usne su mu bile opuštene i sladostrasne, oči sitne, kestenaste, glas unjkav i nesiguran a brada, koju je do nedavno puštao da raste u znak žalosti zbog Setijeve smrti, obrijana.- Nemojmo se oslanjati na magiju - preporučio je Henar. - Ja, ministar vanjskih poslova, predlažem da smijenimo naše veleposlanike u Siriji, Amuriji i Palestini. Oni su obični mekušci, nesposobni prepoznati paukovu mrežu koju su Hetiti pleli oko naših protektorata.- To je već obavljeno. - izjavi Ameni.

- Netko me je o tome trebao obavijestiti. - uzvrati ozlojeđeno Henar.- Izvršeno je, to je najvažnije.Ne obraćajući pozornost na ovu raspravu, Ramzes položi kažiprst na određenu točku velike karte, razvijene na ploči prostranog stola od bagremovog drveta.- Jesu li garnizoni na sjeverozapadnoj granici u stanju pripravnosti?- Jesu, Veličanstvo. - odgovori Aša. - Nijedan Libijac neće je proći.Aša, jedini nasljednik bogate plemićke obitelji, bio je aristokrat u pravom smislu te riječi. Otmjen, profinjen, izduženog lica, sjajnih očiju i pomalo prezrivog pogleda, govorio je nekoliko stranih jezika i strasno se zanimao za međunarodne odnose.- Naša straža nadzire priobalno područje prema Libiji i pustinjski pojas zapadno od Delte. Tvrđave su pripravne i savladat će bez poteškoća svaki napad. Osim toga, nijedan vojskovođa nije sposoban ujediniti libijska plemena.- To je pretpostavka ili činjenica?- Činjenica.- Najzad jedna ohrabrujuća vijest!- Ali i jedina takva. Moji ljudi su mi upravo dostavili pozive upomoć gradonačelnika iz karavanskog stjecišta Megida, Damaska i feničanskih luka koje su pune trgovačkih brodova. Napadi Hetita i nestabilnost cijelog područja već su poremetili trgovinske poslove. Ako ubrzo nešto ne poduzmemo, Hetiti će nas izolirati od naših prijatelja, a zatim će i njih napasti. Svijet kakav su izgradili Seti i njegovi preci bit će uništen.- Misliš li, Aša, da nisam toga svjestan?- Možemo li ikada biti dovoljno svjesni opasnosti od smrti, Veličanstvo?- Jesmo li već iskoristili sve mogućnosti diplomacije?- upita Ameni.- Pobijeno je cjelokupno stanovništvo jednog sela.

- odvrati na to Ramzes. - Kakva bi diplomacija mogla pomoći nakon takvog gnjusnog čina?- Rat će odnijeti na tisuće žrtava.- Da li to Ameni predlaže predaju? - upita Henar podrugljivim tonom.Vidjelo se kako kraljev osobni tajnik steže šake.- Povucite svoje riječi, Henare.- Ukratko, Ameni, biste li bili spremni boriti se?- Sad je dosta. - prekine ih Ramzes. - Sačuvajte snagu za obranu Egipta. Da li si ti, Henare, za neodgodivu i izravnu vojnu akciju?- Nisam siguran... Ne bi li bilo bolje pričekati da utvrdimo svoje obrambene redove?- Zapovjedništvo nije spremno. - naglasi Ameni. - Ako na brzinu krenemo u pohode, to će nas odvesti u propast.- Što više odlažemo - ocijeni Aša - pobuna u Kanaanu će se samo širiti. Treba je što prije obuzdati kako bismo utvrdili tampon zonu između nas i Hetita. U suprotnom, naši protivnici raspolagat će odličnim polazištem za početak invazije.- Faraon ne smije nepromišljeno izložiti opasnosti svoj život. - uzbuđeno izjavi Ameni.- Optužuješ li me za lakomislenost? - odvrati Aša ledenim glasom.- Ti ne znaš pravo stanje naših jedinica! Opreme još nema dovoljno, iako tvornice oružja rade punom parom.- Bez obzira na teškoće s kojima smo suočeni, neo-dložno treba povratiti red u našim protektoratima. O tome ovisi opstanak Egipta.

Henar se suzdržavao od miješanja u raspravu između dvojice prijatelja. Ramzes, koji je podjednako vjerovao i Ame-niju i Aši, slušao je razgovor vrlo pozorno.- Izađite. - zapovjedi.Ostavši sam, kralj se zagleda u sunce, tvorca svjetlosti od kojeg je i sam postao.

Sin svjetlosti bio je obdaren sposobnošću da promatra dnevnu zvijezdu širom otvorenih očiju."Cijeni blistavost i dar svakog bića", učio ga je Seti, "u svakome potraži ono što je nezamjenjivo. Ali, bit ćeš sam kada budeš odlučivao. Voli Egipat više od sebe samog, i put će se pokazati."Ramzes je razmišljao o trojici muškaraca. Henar, neodlučan, vodio je računa kakav će dojam ostaviti; za Amenija je sigurnost zemlje bila svetinja i nije prihvaćao realnost koja je vani vladala; Aša je široko sagledavao situaciju i nije nastojao prikriti njenu težinu.Kralja je mučila još jedna briga: gdje li je Mojsije u ovim nemirnim vremenima? Aša, koji je bio zadužen da ga pronađe, nije mu uspijevao ući u trag. Njegovi doušnici su ostajali nijemi. Ako je Židov uspio napustiti zemlju, uputio se ili prema Libiji, ili kneževinama Edom i Moab, ili Kanaanu odnosno Siriji. Da su vremena bila mirna, ne bi odustajao od potrage. Ovako, ako je Mojsije uopće bio živ, Ramzes je mogao računati samo na sreću da sazna gdje se skriva.Faraon napusti dvor da bi se vratio u sjedište svojih generala. Njegova najveća briga u ovom trenutku bila je kako ubrzati pripreme vojske.

4Henar navuče oba drvena zasuna na vratima .kancelarije u kojoj je obavljao poslove ministra vanjskih poslova, zatim pogleda kroz prozor kako bi se uvjerio da nema nikoga u unutrašnjem dvorištu. Radi predostrožnosti, zapovjedio je stražarima, koji su inače bili raspoređeni u predsoblju, da se povuku i zauzmu položaj u najudaljenijem dijelu hodnika.- Nitko nas ne može čuti. - reče Aši.- Ne bi li bilo pametnije da se sastanemo na nekom drugom mjestu?- Moramo ostaviti dojam da radimo dan i noć na sigurnosti zemlje. Ramzes je zapovjedio da se svi državni službenici koji su odsutni

bez opravdanog razloga odmah smijene s položaja. U ratu smo, dragi moj Asa!- Još ne.- Kralj je donio odluku, to je očito! Vi ste ga uvjerili.- Nadam se, ali budimo oprezni. Ramzes je često nep-redvidiv.- Naša mala igra bila je savršena. Moj brat je povjerovao da se kolebam i bojim sukoba. S druge strane, vi ste, onako odlučni i oštri, istakli moju slabost. Kako bi Ramzes mogao naslutiti da smo sklopili savez?Zadovoljan, Henar napuni dvije čaše bijelim vinom iz Imana, grada poznatog po vinogradima.Za razliku od kraljevih radnih odaja, prostorije ministra vanjskih poslova nisu odavale dojam umjerenosti. Stolice ukrašene motivima lotosa, kitnjasti jastučići, okrugli stolčići napostoljima od bronce, zidovi oslikani prizorima lova na ptice,na sve strane egzotične vaze donesene iz Libije, Sirije, Babilona,Krete, Rodosa, Grčke i Azije. Henar je bio lud za njima; trošio bi pravo bogatstvo kako bi došao do unikatnog primjerka, a njegovastrast bila je toliko velika da je svoje palače u Tebi, Memphisu iPi-Ramzesu pretrpao tim skupocjenim predmetima.Izgradnja nove prijestolnice išla je Henaru u prilog, iako ju je osjećao kao nepodnošljivu Ramzesovu pobjedu. Bio je bliže Hetitima, koji su odlučili pomoći mu na njegovom putu do vlasti, ali i centrima u kojima su se izrađivale jedinstvene vaze. Pogled, dodir ili sama pomisao na te divne predmete predstavljali su mu neizmjerno zadovoljstvo. - Brine me Ameni. - prizna Aša. - Oštrouman je i prepreden, i... - Ameni je budala i slabić koji životari u Ramzesovoj sjeni. Pokornost mu zamućuje vid i sluh.- Ipak, kritizirao je moj stav.- Taj mali pisar vjeruje da je Egipat sam na svijetu, zaštićen svojim tvrđavama, i da može zatvoriti svoje granice i odolijevati napadu svakog neprijatelja. Po uvjerenju je protivnik rata i vjeruje da se

samo povlačenjem u sebe može postići mir. Dakle, bilo je neizbježno da vam se suprotstavi, ali i to nam ide u prilog.- Ameni je najbliži Ramzesov savjetnik. - primijeti Aša.- U mirnim vremenima, svakako; ali Hetiti su nam objavili rat, a vaš nastup je bio vrlo uvjerljiv. Pritom zaboravljate na kraljicu majku Tuju i veliku kraljevsku suprugu Nefertari!- Mislite li da one vole rat?- Gnušaju ga se, ali su se egipatske kraljice oduvijek svim snagama borile da sačuvaju Dvije zemlje, često poduzimajući nevjerojatne korake. Štovane dame iz Tebe reorganizirale su vojsku i zapovjedile da se Hiksi protjeraju iz Delte. Moja poštovana majka Tuja i Nefertari, ta čarobnica koja je osvojila dvor, nisu izuzetak. Nagovorit će Ramzesa da krene u napad.- Bilo bi mi drago da je vaš optimizam opravdan.Aša ovlaži usne slasnim gustim vinom, dok je Henar žudno ispraznio svoju čašu. Premda odjeven u savršeno skrojenu odoru, nije bio ni približno elegantan kao diplomat.- Ali je, dragi moj, je! Niste li vi šef obavještajne službe, Ramzesov prijatelj iz djetinjstva i jedini čovjek kojeg on sluša kada je riječ o pitanjima vanjske politike?Aša klimnu glavom u znak odobravanja.- Blizu smo cilju. - nastavi Henar uzbuđeno. - Ramzes će biti ubijen u borbi, ili poražen; obeščašćen, morat će se odreći vlasti. U oba slučaja, pojavit ću se ja, kao jedini čovjek koji je sposoban pregovarati s Hetitima i spasiti Egipat od propasti.- Morat ćemo dobro platiti da se sklopi primirje. - podsjeti ga Aša.- Nisam zaboravio na naš plan. Obasut ću zlatom prinčeve Kanaana i Amurije, prinijet ću basnoslovne darove hetitskom vladaru i ne manje basnoslovna obećanja! Egipat će, možda, neko vrijeme biti osiromašen, ali ću ga ponovno uzdići. Ramzes će brzo pasti u zaborav. Narod je glup i slijepo povodljiv, a to će biti oružje koje ću ja znati iskoristiti.

- Jeste li se odrekli zamisli o ogromnom carstvu u srcu Afrike, na anatolijskoj visoravni?Henar je djelovao zaneseno.- Doista, pričao sam vam o tome, ali s gledišta trgovine... Kada se ponovno uspostavi mir, podići ćemo nove trgovačke luke, izgradit ćemo putove za karavane i uspostaviti ekonomske veze s Hetitima. Tada će Egipat postati premalen za mene.- A kada bi vaše carstvo bilo... političko?- Ne pratim vas.- Muvatal vlada olovnom šakom nad Hetitima, ali na dvoru u Hatuši naveliko se pletu urote. Dvije osobe, Uri Tešup otvoreno, a Hatušil, svećenik boginje Ištar, diskretno, izdaju se za moguće nasljednike. Ako bi Muvatal poginuo tijekom bitke, jedan od ove dvojice preuzeo bi vlast. Uz to, međusobno se ne podnose, a njihovi pristaše su spremni rastrgati jedni druge.Henar se uhvati za bradu.- To nadilazi uobičajene dvorske spletke, slažete se?- I te kako. Dakle, hetitskom carstvu prijeti rasulo.- Ako bi se raspalo na više dijelova, mogao bi se pojaviti spasitelj koji bi ih okupio pod svojom zastavom... i pridružio ih egipatskim zemljama. Kakvo carstvo, Aša, kakvo nezamislivo carstvo! Babilon, Asirija, Cipar, Rodos, Grčka i sjeverne zemlje bili bi moji budući protektorati!Mladi diplomat se osmjehnu.- Faraonima je nedostajala ambicija, jer su brinuli isključivo za sreću svog naroda i blagostanje Egipta. Vi ste, Henare, drugačiji. Zato Ramzes mora biti uklonjen, na ovaj ili onaj način.Henar nije osjećao grižnju savjesti zbog izdaje. Da bolest nije pomutila Setijev um, faraon bi njemu, svom starijem sinu, ostavio prijestolje. Kao žrtva nepravde, Henar se samo borio da dobije ono što mu je po pravu pripadalo.Pogledao je Ašu s ispitivačkim izrazom na licu.- Razumije se, niste sve to izložili Ramzesu.

- Podrazumijeva se, ali brojne poruke koje dobivam od svojih doušnika u svakom trenutku su dostupne kralju. Zavedene su i razvrstane u poslanstvu i ne mogu se maknuti ili uništiti, a da na mene ne padne sumnja.- Je li Ramzes već počeo provoditi nadzor?- Još nije, ali na pragu smo sukoba. Zato moram poduzeti sve mjere predostrožnosti i kloniti se neočekivane kontrole s njegove strane.- Kako se namjeravate ponašati?- Ponavljam: nijedan izvještaj ne nedostaje i nije prepravljan.- U tom slučaju, Ramzes sve zna!Aša lagano prijeđe prstom po rubu čaše od alabastra.- Špijunaža je velika umjetnost, Henare; važne su gole činjenice, ali je mnogo važnije dobro ih protumačiti. Moj zadatak se sastoji u tome da prikupim informacije i protumačim ih kralju, kako bi on donio odluku što će poduzeti. Kako sada stvari stoje, neće mi moći prigovoriti za popustljivost ili neodlučnost. Ustrajao sam na tome da što prije organizira protunapad.- Vi, dakle, igrate svoju igru, a ne igru Hetita!- Uzimate u obzir samo gole činjenice - uzvrati Aša. - Upravo tako će reagirati i Ramzes. Tko bi mu to mogao predbaciti?- Pojasnite mi.- Zapovjedništvo se suočilo s mnoštvom problema vezanih za prebacivanje trupa iz Memphisa u Pi-Ramzes, a rješenje nije na vidiku. Potičući Ramzesa da požuri, stječemo početnu prednost - nepremostiv zaostatak za naše vojnike koji nisu dovoljno opremljeni, ni po količini ni po kvaliteti oružja.- A ostale prednosti?- Sam teren i šteta koja je već nanijeta našim saveznicima. Ništa nisam sakrio od Ramzesa, ali nisam ni isticao koliko se sukob već rasplamsao. Okrutnost s kojom Hetiti haraju i pokolj u Lavljoj Palači zastrašili su prinčeve Kanaana i Amurije, kao i guvernere priobalnih gradova. Seti je ulijevao strahopoštovanje hetitskim ratnicima; s Ramzesom to nije slučaj. Većina lokalnih moćnika,

strahujući da će biti svrgnuti sa svojih položaja, radije će se pokoriti Muvatalovoj vlasti.- Uvjereni da im Ramzes neće priskočiti u pomoć, odlučili su prvi napasti Egipat kako bi zadovoljili novog gospodara, vladara Hetitije... Je li tako?- To je jedno tumačenje činjenica.- A... vaše?- Moje obuhvaća još nekoliko pojedinosti. Znači li neoglašavanje nekih naših tvrđava da ih je preuzeo neprijatelj? Ako je to istina, Ramzes će naići na mnogo snažniji otpor od očekivanog. Osim toga, Hetiti su vjerojatno opskrbili pobunjenike lijepom količinom oružja.Henarove usne pohlepno se iskriviše.— Egipatske odrede čekaju divna iznenađenja! Ramzes bi mogao biti poražen već u prvoj bici, prije nego što se uopće suoči s Hetitima!

- Ne treba odbaciti ni tu mogućnost. - ocijeni Asa.

Kraljica majka Tuja odmarala se poslije napornog „dana u dvorskom vrtu. Dan je započela obredom u slavu zore, u kapeli posvećenoj boginji Hator, ženskom suncu, zatim se pozabavila problemima protokola, dogovorila sastanak između vječito razmaženih dvorjana i, na Ramzesov zahtjev, obavila razgovor s ministrom poljoprivrede, nakon dogovora s velikom kraljevskom suprugom Nefertari.Omalena, krupnih bademastih očiju, strogog i prodornog pogleda, ravnog, lijepo oblikovanog nosa i gotovo četvrtaste brade, Tuja je bila autoritet u čije se moralne kvalitete nije moglo posumnjati. Nosila je periku od upletenih pramenova kose koja joj je prekrivala uši i potiljak i dugačku, savršeno plisiranu lanenu haljinu. Oko vrata je imala ogrlicu od ametista u šest nizova, a oko gležnjeva

zlatne grivne. Bez obzira na doba dana, Tuja je bila besprijekorno odjevena.Seti joj je, iz dana u dan, sve više nedostajao. Vrijeme nije liječilo bol zbog odsutnosti pokojnog faraona, i udovica je prizivala trenutak kada će proći kroz ta posljednja vrata u životu i pridružiti se svom suprugu.Ipak, kraljevski par joj je pružao veliku radost: Ramzes je imao odlike velikog vladara, a Nefertari velike kraljice. Poput Setija i nje, strasno su voljeli svoju zemlju i bili spremni za nju dati i život, ako bi sudbina tako odlučila.Ramzes joj je tek prilazio, a Tuja je već znala da je njen sin upravo donio tešku odluku. Kralj je pružio ruku majci i napravili su nekoliko koraka po pješčanoj aleji duž koje su cvali tamarisi. Zrak je bio vruć i mirisan.- Ljeto će biti neumoljivo. - rekla je. - Srećom, odabrao si dobrog ministra za poljoprivredu; planira utvrditi brane i proširiti bazene s vodom za navodnjavanje. Trebalo bi je biti dovoljno, tako da možemo očekivati bogatu žetvu.- Mogao sam dugo i sretno vladati.- Zašto se to ne bi ostvarilo? Bogovi su ti skloni, a i sama priroda bila je darežljiva prema tebi.- Rat je neizbježan.- Znam, sine. Dobro si odlučio.- Želio sam primiti tvoj blagoslov.- Ne, Ramzese; budući da Nefertari dijeli tvoje mišljenje, kraljevski par je sposoban donositi odluke.- Otac je izbjegavao sukob s Hetitima.- Hetiti su bili ti koji su izbjegavali sukob s Egiptom. Da su prekršili primirje, Seti bi odmah krenuo u napad.- Naša vojska nije spremna.- Boje se, zar ne?- Tko bi im mogao zamjeriti? -Ti.- Iskusni borci pričaju zastrašujuće priče o Hetitima.

- Jesu li one takve da su uplašile faraona?- Vrijeme za razbijanje iluzija...- One će se razbiti samo na bojnom polju, jer je hrabrost ta koja će spasti Dvije zemlje.

Meba, nekadašnji ministar vanjskih poslova, neizmjerno je mrzio Ramzesa. Uvjeren da ga je kralj bez razloga smijenio s položaja, samo je čekao priliku da mu se osveti. Poput mnogih članova dvora, bio je siguran u poraz mladog vladara kojeg su, nakon četiri uspješne godine, najzad snašle nevolje.U društvu desetak uglednih ličnosti, bogat i monden Meba, krupnog lica i oholog ponašanja, čavrljao je nešto na temu visokog društva Pi-Ramzesa. Jela su bila izvrsna, žene prekrasne; trebalo je nekako utrošiti vrijeme u iščekivanju Henarovog dolaska na vlast.Jedan od slugu šapnuo je nešto Mebi na uho. Diplomat istog trenutka ustane.- Prijatelji, dolazi kralj; iskazat će nam čast svojom nazočnošću.Mebine ruke vidno su se tresle. Ramzes nije imao običaj da se, tek tako, pojavi na privatnom prijemu.- Kakva čast, Veličanstvo! Želite li sjesti?- Nema potrebe. Došao sam vas obavijestiti o objavi rata.- Rata...- Da li ste možda, tijekom svojih zabava, čuli da se govori o prisutnosti naših neprijatelja pred vratima Egipta?- To je glavna tema naših razgovora. - odgovori Meba.- Naši vojnici strahuju od sukoba - izjavi jedan iskusni pisar. - Znaju da ih čekaju naporni marševi po teškom terenu, pod teretom opreme i vrelim suncem. Žedni, jer će voda biti ograničena. I kada ih izdaju noge, morat će nastaviti i zaboraviti na bolna leđa i prazne želuce. Odmor u logoru? Pusta želja, zbog teškog zadatka koji moraju obaviti prije negoli se ispruže na prostirke. U slučaju uzbune, užurbano će ustati, kapaka otežalih od premalo sna.

Hrana? Skromna. Odmor? Kratak. A što reći o protivničkim strijelama, neprestanoj opasnosti, smrti koja hara!- Lijepo sročene riječi. - zaključi Ramzes. - I ja znam napamet taj stari tekst. Ali danas nije vrijeme za književnost.- Vjerujemo u sposobnost naše vojske - izjavi Meba - i znamo da će ostvariti pobjedu, bez obzira na pretrpljene muke.- Dirljive riječi, ali one me ne zadovoljavaju. Svjestan sam tvoje hrabrosti i hrabrosti prisutnih uglednika, i s ponosom prihvaćam, od ovog trenutka, vaše dobrovoljno prijavljivanje.- Veličanstvo... Naša vojska bi morala biti dorasla zadatku!- Potrebni su joj ljudi od ugleda koji će regrutirati nove snage. Zar nije na bogatima i uglednima da daju primjer drugima? Već sutra ujutro sve vas očekujem u glavnoj vojarni.

U tirkiznom gradu sve je vrvjelo kao u košnici. Pretvoren u vojnu bazu, sjedište odreda dvokolica, zborno mjesto pješačkih pukovnija i sidrište ratne mornarice, grad je bio svjedokom danonoćnih vježbi i manevara. Ramzes je dane provodio u tvornici oružja i vojarnama, prepuštajući vođenje unutarnjih državnih poslova Nefertari, Tuji i Ameniju.Vladar je svojom prisutnošću ulijevao sigurnost i polet; provjeravao je kvalitetu kopalja, mačeva i štitova, nadgledao prijem novih regruta, slagao se podjednako dobro s običnim vojnicima kao i časnicima visokog ranga, obećavajući i jednima i drugima nagradu koja će biti u skladu s njihovom srčanošću. Plaćenici su bili sigurni da će dobiti lijepe premije ukoliko budu odveli Egipat do pobjede.Kralj je pridavao veliku važnost njegovanju konja; ishod borbe u velikoj mjeri je ovisio o njihovoj dobroj fizičkoj kondiciji. Konjušnice su bile popločane kamenim oblucima ispresijecanim žljebovima, a u središtu se nalazio rezervoar s vodom koja je služila za piće životinjama i održavanje čistoće. Ramzes je svakodnevno obilazio različite štale, pregledavao konje i strogo kažnjavao svaki nemar.

Vojska koja je bila okupljena u Pi-Ramzesu počela je djelovati kao veliko tijelo pod jednom glavom i svi su joj se obraćali. Kralj je uvijek bio na raspolaganju, spreman brzo reagirati i otkloniti svaku nejasnoću ili prepirku. Učvrstila se atmosfera povjerenja. Svaki vojnik je osjećao da su odluke donesene znalački i da jedinice zajedno čine jednu pravu vojnu mašineriju.Vojnike, obične ili s činom, oduševljavala je mogućnost da izbliza vide faraona, pa čak ponekad i popričaju s njim. Čak su i dvorjani bili sretni da mogu iskoristiti takvu priliku. Kraljevo držanje ljudima je ulijevalo neobičnu energiju i novu snagu. Međutim, Ramzes je ostajao dalek i nepristupačan. Ostajao je faraon, to jedinstveno biće, nadahnuto jednim drugim životom.Kada je ugledao Amenija kako ulazi u vojarnu iz koje ga je, nekada, kao princ, istrgnuo iz ruku krvnika, Ramzes nije mogao prikriti iznenađenje. Njegov odani tajnik osjećao je veliku odbojnost prema takvim mjestima.- Bi li radije koristio mač ili koplje?- Naš pjesnik je stigao u Pi-Ramzes i želi te vidjeti.- Jesi li ga dobro smjestio?- U palaču, istu kao što je ona u Memphisu.Homer je, kože namazane maslinovim uljem, sjedio ispod svog omiljenog limunovog drveta, pijuckao vino začinjeno anisom i korijanderom i pušio lišće žalfije nabijeno u veliku puževu ljušturu koja je služila kao ložište lule. Pozdravio je kralja hrapavim glasom.- Samo sjedite, Homere.- Još sam u stanju pokloniti se pred gospodarom Dviju zemalja.Ramzes sjedne na stoličicu nasuprot grčkog pjesnika, što je crno-bijeli mačak Hektor odmah iskoristio, skočio mu u krilo i, čim ga je kralj počeo milovati, stao zadovoljno presti.- Sviđa li vam se moje vino, Veličanstvo?- Pomalo je oporo, ali mu je miris opojan. Kako ste vi?- Muči me kostobolja, vid i dalje slabi, ali mi ova klima odgovara.- Jeste li zadovoljni palačom u koju ste smješteni?

- Savršena je. Sa mnom su došli moj kuhar, sobarica i vrtlar; to su pošteni ljudi koji znaju na me paziti, a da me pritom ne ometaju. I oni su, poput mene, nestrpljivi da upoznaju vašu novu prijestolnicu.- Zar ne biste bili mirniji u Memphisu?- U Memphisu se više ništa ne događa! Ovdje se određuje sudbina svijeta. Tko može o tome svjedočiti ako ne pjesnik? Slušajte ovo: Apolon će sići sa neba, ispunjen gnjevom. Poći će naprijed, nalik na noć, i odapet će svoje strijele. Njegov će srebrni luk proizvesti strašan zvuk, njegove će se strijele zabadati u ratnike. Zasijat će bezbrojne lomače da bi spalile mrtve. Tko će moći uteći smrti?- Stihovi iz vaše Ilijade?- Točno, no pripovijedaju li oni zaista o prošlosti? Ovaj tirkizni grad, pun vrtova i vodenih površina, pretvorio se u vojni tabor!- Nemam izbora, Homere.- Rat je sramota za čovječanstvo, dokaz da je ono izopačeno i usmjeravano nevidljivim silama. Svaki stih iz Ilijade namijenjen je istjerivanju zla i nasilja iz ljudskih srca, ali moja magija mi se često čini beznačajnom.- Ipak, morate nastaviti pisati, a ja moram vladati, čak i u slučaju da se moje kraljevstvo pretvori u bojno polje.- To će biti vaš prvi veliki rat, zar ne? Uistinu veliki rat...- Užasavam se rata koliko i vi, ali nemam ni vremena ni prava na strah.— Je li doista neizbježan? - Jest.- Neka Apolon nadahne vašu ruku i neka vam smrt bude saveznik.6Oij srednje građe, živih kestenastih očiju i šiljate bradice, Raja je slovio kao najbogatiji sirijski trgovac u Egiptu. Nastanjen već duže vrijeme u ovoj zemlji, imao je u posjedu nekoliko trgovina u Tebi, Memphisu i Pi-Ramzesu; prodavao je konzerve mesa prve klase i skupocjene vaze podrijetlom iz Sirije i Azije. Njegovi kupci, mahom imućni ljudi istančanog ukusa, nisu oklijevali platiti velike svote za

remek-djela obrtnika iz stranih zemalja, koja su zatim izlagali na svečanim gozbama i prijemima kako bi zadivili uzvanike.Uglađen i nenametljiv, Raja je uživao izniman ugled. Zahvaljujući velikom usponu u poslu, stekao je desetak brodova i krdo od tristo magaraca, koji su mu omogućavali brzo prenošenje namirnica i raznih predmeta iz jednog grada u drugi. Stekavši veliki broj prijatelja u administraciji, vojsci i policiji, Raja je postao jedan od opskrbljivača dvora i plemstva.Nitko nije pomišljao da bi simpatični trgovac mogao biti hetitski doušnik. Hetiti su mu dostavljali šifrirane poruke skrivene u posebno obilježenim vazama, a on je povratne informacije slao preko jednog od svojih agenata iz južne Sirije. Tako je najveći faraonov neprijatelj bio podrobno obaviješten o razvoju političke situacije u Egiptu, stanju morala među narodom te ekonomskim i vojnim mogućnostima Dviju zemalja.Kada se Raja predstavio upravniku veličanstvene Henarove palače, namještenik starijeg Ramzesovog brata očito se našao u neprilici.- Gospodar je vrlo zauzet. Ne smijem ga uznemiravati.- Imali smo dogovoren sastanak. - odgovori Raja.- Iskreno mi je žao.- Ipak ga obavijestite o mom dolasku i recite mu da bih mu želio pokazati jednu izuzetnu vazu, jedinstven proizvod talentiranog majstora koji je upravo okončao svoju karijeru.Upravnik je oklijevao. Znajući za Henarovu strast prema ovim egzotičnim predmetima, odluči ga obavijestiti, pod cijenu gospodareve ljutnje zbog uznemiravanja.Četvrt sata kasnije, Raja ugleda jednu mladu osobu kako izlazi. Previše našminkana, raspuštene kose, s tetovažom na razgolićenom lijevom ramenu, bila je očito jedna od prelijepih stranih posjetiteljica najraskošnije pivnice u Pi-Ramzesu.- Gospodar vas čeka. - reče upravnik.Raja prođe divnim vrtom čiji je središnji dio zauzimao ogroman ribnjak okružen palmama.

Henar se, umornog izraza lica, odmarao na ležaljci.- Sladak djevojčuljak, ali me je izmorila... Piva, Raja?- Rado.- Mnoge dvorske dame maštaju o tome da se udaju za mene, ali me ta vrsta ludosti ne privlači. Kada postanem kralj, bit će dovoljno vremena da nađem odgovarajuću suprugu. Zasad uživam u raznolikim zadovoljstvima. A ti, Raja... još se nisi našao pod okriljem neke žene?- Bogovi me čuvaju, gospodaru! Poslovi mi ne ostavljaju dovoljno slobodnog vremena.- Upravnik mi je spomenuo da si sačuvao za mene divan primjerak.Trgovac laganim pokretima izvadi iz platnene vreće, napunjene zgužvanim komadima platna, majušnu vazu od grimiznog kamena, oslikanu prizorima iz lova, s drškom u obliku košute.

Henar nježno prihvati predmet, pažljivo ispitujući svaki detalj, pa ustane i oduševljeno se počne okretati oko sebe.- Kakva ljepota... kakva neopisiva ljepota!- Cijena je skromna.- Moj upravnik će ti platiti. Ramzesov stariji brat nastavi tišim glasom.- A što tek reći o vrijednosti poruke mojih hetitskih prijatelja?- Ah, gospodaru! Smatraju vas Ramzesovim nasljednikom i odlučniji su nego ikad u namjeri da vam pruže podršku.S jedne strane, Henar se služio Asom da bi prevario Ramzesa; s druge, budućnost je krojio s Rajom, izaslanikom Hetita. Aša nije znao pravu Rajinu ulogu, niti Raja Ašinu. Henar je, kao jedini gospodar igre, povlačio konce po vlastitoj volji, budno pazeći da se njegovi tajni saveznici ne sretnu.Jedino iznenađenje, ali ne bilo kakvo, moglo je doći od Hetita.

Prikupljajući i uspoređujući informacije koje je dobivao od Aše i Raje, Henar je mogao zauzeti čvrst stav bez opasnosti od nepromišljenih poteza.- Dokle je stigla ofanziva, Raja?- Hetitski komandosi su krenuli u ubilačke pohode po centralnoj i južnoj Siriji, feničanskoj granici i Amuriji, kako bi zastrašili narod. Najljepši potez bilo je uništenje Lavlje Palače i Setijeve stele. Do te mjere su uzburkali krv kod ljudi da je moguće da će doći do neočekivanih raskida šavezništava.- Jesu li Fenicija i Palestina pod hetitskom kontrolom?- Ne samo da su pod kontrolom, već su se pobunili protiv Ramzesa! Njihovi prinčevi su se primili oružja i zauzeli utvrde iz kojih su istjerali egipatske vojnike. Faraon ne zna da će se suočiti s nizom obrambenih linija koje će iscrpiti njegove snage. Čim Ramzesovi gubici budu dovoljno veliki, hetitska će ga vojska napasti i poraziti. To će biti prilika za vas, Henare; popet ćete se na egipatsko prijestolje i sklopiti čvrst savez s pobjednikom.

Rajina predviđanja prilično su se razlikovala od Ašinih. Henar je mogao postati faraon ako bi Ramzes poginuo ili izgubio rat. Međutim, u prvom slučaju bio bi ovisan o Hetitima, dok bi u drugom stavio ruku na njihovo carstvu. Sve je ovisilo od opsega Ramzesovog neuspjeha i štete koju bi on nanio hetitskoj vojsci. Tanka je linija dijelila ove dvije mogućnosti, ali je uspjeh bio izgledan, s jednim temeljnim ciljem: preuzimanje vlasti nad Egiptom. S te točke gledišta, sve drugo bi bilo moguće.- Kako reagiraju trgovačka središta?- Kao i obično, okreću se jačem. Alep, Damask, Palmir, feničanske luke već su zaboravili Egipat, da bi se poklonili hetitskom caru Muvatalu.- Nije li to loše za budućnost egipatske ekonomije?- Naprotiv! Hetiti su najbolji ratnici Azije i Orijenta, ali nevjesti trgovci. Vama će povjeriti reorganizaciju međunarodne razmjene...

a vi ćete uzeti ono što vam pripada. Ne zaboravite, ja sam trgovac i namjeravam se i dalje bogatiti u Egiptu. Hetiti će nam samo donijeti potrebnu stabilnost.Henar se nasmiješio dok je govorio.- Ti ćeš, Raja, biti moj ministar financija.- Nudite mi bogatstvo.- Uz pomoć bogova, obogatit ćemo se obojica.- Rat će potrajati neko vrijeme, pa će završiti. Glavno je da se držimo sa strane, i ubiremo plodove koji padaju s drveta.Pivo je bilo izvrsno, hladovina ugodna.- Zabrinjava me Ramzesovo ponašanje. - priznao je Henar.Raspoloženje sirijskog trgovca naglo se je promijenilo. Spominjanje faraonovog imena navuklo je sjenu na njegovo lice.- Što poduzima faraon?- Neprestano je prisutan u nekoj od vojarni i ulijeva vojnicima energiju kakvu nije dobro da posjeduju. Ako nastavi tako, na kraju će misliti da su nepobjedivi!- Što još?- Oružje se danonoćno proizvodi. Raja se počeša po bradici.- Ništa strašno... Zakašnjenje u odnosu na Hetite pre -veliko je da bi ga nadoknadili. Što se tiče Ramzesovog utjecaja na vojnike, on će se raspršiti već pri prvom sukobu. Kad se Egipćani sretnu oči u oči s Hetitima, razbježat će se na sve strane.- Ne podcjenjuješ li egipatske jedinice?- Da ste prisustvovali nekom hetitskom napadu, ne biste se začudili da je netko umro od straha.- Najmanje jedan čovjek neće se uplašiti.- Ramzes?- Mislim na starješinu njegove garde, sardinijskog gorostasa po imenu Seramana. On je nekadašnji gusar koji jezadobio Ramzesovo povjerenje.- Čuo sam za njega. Zašto vas on brine?

- Zato što ga je Ramzes stavio na čelo jedne elitne jedinice, sastavljene uglavnom od plaćenika. Seramana bimogao poslužiti drugima za primjer i navesti ih na herojska djela.- Gusar i plaćenik... Lako ćemo ga potkupiti.- Upravo suprotno! Sprijateljio se s Ramzesom i pazi na njega poput vjernog pseta. A ljubav psa se ne može kupiti.- Možemo ga ukloniti.- Razmišljao sam o tome, dragi moj Raja, ali bolje je da odustanemo od tako očitog čina. Seramana je nasilan i vrlo oprezan. Moglo bi se dogoditi da se oslobodi napadača. A Ramzes bi se sigurno zainteresirao za ubojicu.- Što predlažete?- Da se na drugi način riješimo Seramane. Ni ti ni ja ne bismo smjeli biti umiješani.- Ja sam pametan čovjek, gospodine, i vidim rješenje... -' Naglašavam: Sard ima instinkt divlje zvijeri.RAMZES. BITKA KOD KADEŠA- Otarasit ću ga se.- Za Ramzesa bi to predstavljalo težak udarac. Bit ćeš bogato nagrađen.Sirijski trgovac počne trljati ruke.- Imam još lijepih vijesti za vas, Henare. Znate li kako egipatske trupe, stacionirane izvan Egipta, komuniciraju s Pi-Ramzesom?- Putem glasnika na konjima, optičkim signalima i golubovima pismonošama.- U pobunjenim krajevima koriste se samo golubovi pismonoše. Međutim, čovjek koji je zadužen za te dragocjene ptice nije ni nalik na Seramanu. Iako radi za vojsku, nije imun na mito. Bit će mi, dakle, lako uništiti poruke, presresti ih ili zamijeniti drugima. Tako ćemo spriječiti dotok informacija do egipatskih poslanstava...- Odlično, Raja. Ali ne zaboravi mi pronaći još vaza kao što je ova.Seramana je bio zlovoljan zbog ove priče o ratu. Sardinijski div je napustio gusarski poziv da bi postao starješina Ramzesove garde.

Naučio je poštovati Egipat, svoj posao i Egipćanke s kojima je provodio sate i sate zadovoljstva. Nenofar, njegova sadašnja ljubavnica, nadmašivala je sve prethodne. Prilikom njihovog posljednjeg ljubavnog sastanka, pošlo joj je za rukom da ga potpuno izmori, njega, jednog Sarda.Uistinu je bio grozan taj rat koji mu je remetio sreću da bdije nad Ramzesovom sigurnošću, bez obzira na to što je to bio vrlo dobro plaćen posao. Koliko se puta vladar oglušio na njegove savjete da bude oprezan? Ali, ovaj kralj je bio doista veliki kralj, i Seramana mu se divio. Budući je trebalo ubijati Hetite da bi Ramzes sačuvao vlast, on će ih ubijati. Čak će se truditi da vlastitim mačem prereze grkljan tom Muvatalu, "velikom vođi," kako su ga zvali vojnici. Sard se podsmjehivao tom nadimku: "veliki vođa" na čelu horde divljaka i ubojica! Kad posao bude dovršen, Seramana će zasukati brkove i krenuti u juriš za nekom novom Nenofar.Kada ga je Ramzes postavio na mjesto starješine elitnih jedinica egipatske vojske, zaduženih za posebno opasne zadatke, Seramana je osjetio onu vrstu ponosa koja čovjeku vraća mladalački polet. Budući da ga je gospodar Dviju zemalja počastio takvim povjerenjem, Sard će mu pokazati, s oružjem u ruci, da nije pogriješio. Obuka kojoj je podvrgao ljude pod svojim zapovjedništvom već je bila isključila hvalisavce i mli-tavce; zadržat će samo prave ratnike, sposobne izaći na kraj i s desetoricom protivnika, te izdržati, bez zapomaganja, višestruke ozljede.Nitko nije znao točan dan polaska trupa, ali je Seramani instinkt govorio da je taj trenutak blizu. U vojarnama, vojnici su postajali nervozni. Na dvoru su se učestalo održavali sastanci stožera. Ramzes se često viđao s Asom, šefom obavještajne službe.Loše vijesti brzo su se širile; pobuna je uzimala maha, velikodostojnici iz Fenicije i Palestine, odani Egiptu, bili su pogubljeni. Ali poruke koju su stizale putem vojnih golubova

pismonoša ukazivale su na to da se tvrđave dobro drže i da odolijevaju neprijateljskim napadima.To je značilo da smirivanje situacije u Kanaanu ne bi trebalo predstavljati preveliki problem i da će Ramzes vjerojatno odlučiti nastaviti ka sjeveru, prema Amuriji i Siriji. Zatim bi došlo do neizbježnog sukoba s hetitskom vojskom čiji su se komandosi, prema informacijama uhoda, povukli u Južnu Siriju.

Seramana se nije bojao Hetita. Unatoč tome što su bili poznati kao krvoločni ratnici, gorio je od nestrpljenja da se potuče s tim divljacima, pobije ih što više i gleda kako urlajući biježe. ?Prije nego što se upusti u borbu koja će Egipćanima još dugo ostati u sjećanju, Sard je morao obaviti jedan zadatak.Po izlasku iz palače, Seramana je morao prijeći kratak put kako bi se našao u dijelu gdje su se nalazile radionice, nedaleko od skladišta. U pravom labirintu uličica u kojima su stolari, krojači i obućari otvarali radnje, vladala je izuzetna živost. Nešto dalje, u smjeru luke, nalazile su se skromne kućice židovskih ciglara.Pojava diva uznemirila je radnike i njihove obitelji. Otkad je Mojsije nestao, Židovi su izgubili predstavnika koji ih je branio od svakog oblika samovlašća i vraćao im zaboravljeni osjećaj ponosa. Pojava svima dobro poznatog Sarda nije slutila na dobro.Seramana zgrabi dječaka koji je pokušao pobjeći.- Prestani se bacakati, mali! Gdje živi ciglar Abner?- Ne znam.- Nemoj me živcirati.Dječak koji je ozbiljno shvatio prijetnju, naširoko se raspričao. Čak je prihvatio odvesti Sarda do Abnerovog prebivališta. Zatekli su ga skrivenog u jednom kutu dnevne sobe, prekrivenog rukama preko glave.- Dođi! - zapovjedi Seramana.- Odbijam!- Čega se bojiš, prijatelju?

- Nisam učinio ništa loše.- Onda se nemaš čega bojati.- Pusti me, molim te!- Kralj te želi vidjeti.. Kako se Abner sve više povlačio u kut, Sard ga podiže jednom rukom i postavi na leđa magarca koji mirnim i sigurnim korakom pođe prema dvoru Pi-Ramzesa.

Abner je bio prestravljen.Bacivši se na koljena pred Ramzesa, nije se usuđivao podići pogled.- Istraga me nije zadovoljila. - reče kralj. - Želim znati što se doista dogodilo; ti, Abneru, to znaš.- Veličanstvo, ja sam samo običan ciglar...- Mojsije je optužen da je ubio Sarija, muža moje sestre. Ukoliko se ispostavi da je zaista počinio taj zločin, mora biti najstrože kažnjen. Ali, zašto bi tako nešto napravio?Abner se nadao da se nitko neće zanimati za njegovu pravu ulogu u tom događaju; zanemario je prijateljstvo koje je vezivalo faraona i Mojsija.- Mojsije je sigurno poludio, Veličanstvo.- Prestani mi se rugati, Abneru. - Veličanstvo! - Sari te nije volio. - Naklapanja, to su samo naklapanja.... - Ne, nego činjenice! Ustani.Drhteći, Židov je oklijevao. Pognute glave, nije se usuđivao suočiti se s Ramzesovim pogledom.- Bi li mi lagao, Abneru?- Obični ciglar koji ne želi ništa drugo nego miran život, Veličanstvo, eto to sam ja.- Mudri ljudi ne vjeruju pretjerano u slučajnosti. Na koji si način bio umiješan u tu tragediju?

Abner nastavi po svome, ali ga faraonov glas prekine.- Mojsije... Mojsije je bio predvodnik ciglara. Dugovao sam mu poslušnost, kao i moji suradnici, ali je on svojim ugledom ugrozio Sarija.- Je li se Sari loše ophodio prema tebi?Abner promrmlja nekoliko nerazumljivih riječi.- Govori jasnije. - zapovjedi kralj.- Sari... Sari nije bio dobar čovjek, Veličanstvo.- Bio je podao i okrutan, svjestan sam toga. Ramzesovo odobravanje ohrabrilo je Abnera.- Sari mi je prijetio - prizna Židov - prisiljavao me je da mu dam dio svoje zarade.- Iznuda... zašto si mu popustio?- Bojao sam se, Veličanstvo, strašno sam se bojao! Sari bi me tukao, mučio...- Zašto nisi podnio tužbu?- Sari je imao brojne veze u policiji. Nitko mu se nije smio suprotstaviti.- Nitko, osim Mojsijal- Na njegovu nesreću, Veličanstvo, na njegovu nesreću...- Nesreću s kojom i ti imaš veze.Židov je poželio nestati, propasti u zemlju, pobjeći pred snagom volje tog vladara koja je poput oluje rušila sve pred sobom.- Povjerio si se Mojsiju, zar ne?- Mojsije je bio dobar i hrabar...- To je istina, Abneru!- Da, Veličanstvo, povjerio sam mu se.- Kako je on reagirao?- Preuzeo je na sebe moju zaštitu.- Na koji način?- Zapovjedio je Sariju da me više ne uznemiruje, pretpostavljam... Mojsije nije previše pričao.- Činjenice, Abneru, zanimaju me činjenice.

- Odmarao sam se kod kuće, kada je Sari provalio, obuzet divljačkim bijesom. "Pseto židovsko" urlao je, "usudio si se progovoriti!" Udario me je, rukama sam pokrio glavu pokušavajući zaštititi lice. Tada je ušao Mojsije, potukao se sa Sarijem, Sari je mrtav... Da Mojsije nije nešto poduzeo, ja bih bio na Sarijevom mjestu.- Drugim riječima, čisti slučaj samoobrane! Zahvaljujući tvom svjedočenju, sud bi mogao osloboditi Mojsija, i on bi ponovno mogao naći svoje mjesto među Egipćanima.- Nisam to znao, ja...- Zašto si šutio?- Bilo me strah.- Čega? Sari je mrtav. Bi li te proganjao neki drugi poslovođa?- Ne, ne...- Što te je onda plašilo?- Sudstvo, policija...- Laž je veliki grijeh, Abneru. Ali, ti možda ne vjeruješ u ravnotežu koja postoji između naših djela ovdje i života na drugom svijetu.Židov se ugrize za usnu.- Šutio si o svemu - nastavi Ramzes - jer si vjerovao da se istražitelji ne zanimaju za tebe. A ti nisi bio zainteresiran pomoći Mojsiju, čovjeku koji ti je spasio život.- Veličanstvo!- Istina je, Abneru, namjeravao si ostati u sjeni jer si i ti sam ucjenjivač. Seramana je znao kako razvezati jezik ciglarima početnicima koje ti iskorištavaš bez imalo grižnje savjesti. Židov se baci na koljena pred kraljem.- Pomažem im da dobiju posao, Veličanstvo... To je poštena naknada za moj trud.- Ti si običan nitkov, Abneru, ali si mi dragocjen zato što možeš skinuti sramotu s Mojsija i na taj način imaš priliku iskupiti se.- Vi... oprostit ćete mi?

- Seramana će te odvesti do suca koji će uzeti tvoj iskaz. Napisat ćeš, pod zakletvom, sve činjenice, bez izuzimanja ijedne pojedinosti. Ne dozvoli da čujem da se o tebi opet govori, Abneru.

8Ćelavi velikodostojnik Kuće života u Heliopolisu bio je zadužen za provjeru kvalitete namirnica koje su mu donosili seljaci i ribari. Iznimno savjestan i strog, pregledao bi svaki komad voća, povrća ili ribe. Prodavači su ga se pribojavali ali su ga i poštovali, jer je robu otkupljivao po dobroj cijeni; međutim, nitko nije uspio postati njegov stalni dobavljač, zato što si nije želio dozvoliti da upadne u zamku rutine, niti je bilo kome odobravao povlastice. Važna mu je bila isključivo kakvoća hrane, koja se najprije posvećivala kroz obrede i darove bogovima, a tek potom bi se prosljeđivala za ljudsku upotrebu.Kada bi izabrao namirnice, Ćelavi je usmjeravao pozornost na kuhinju Kuće života, čije je ime "čisto mjesto'" ukazivalo na neprestanu brigu o higijeni. Sam svećenik često je odlazio u iznenadne inspekcije, katkad praćene oštrim kaznama.Tog jutra se vraćao u skladište kako bi pregledao sušenu i usoljenu ribu.Drveni zasun na vratima, čiji je mehanizam bio poznat samo njemu i nadzorniku skladišta, bio je presječen. Zaprepašten, Ćelavi odgurne vrata.Dočekala ga je uobičajena tišina i polutama.On produži, uznemiren, ali nije uspio primijetiti ništa neobično. Donekle smiren, stao je pregledavati ćupove; na etiketama je bila označena vrsta i broj riba, kao i datum usoljavanja.Pored vrata je bio prazan prostor. Netko je ukrao jedan ćup.Sve dvorske dame sanjale su o tome da postanu pripadnice Kraljičine kuće. No, Nefertari je više držala do sposobnosti i ozbiljnosti nego do bogatstva i društvenog položaja. Poput Ramzesa kada je sastavljao svoju vladu, i ona je izazvala buru

iznenađenja izabravši mlade žene skromnog podrijetla, kao što su vlasuljarke, tkalje ili sobarice.Jednoj ljupkoj brineti, rođenoj u predgrađu Memphisa, pripala je čast da postane nadzornica za rublje velike kraljevske supruge; posao se, prije svega, sastojao u vođenju brige o omiljenoj odjeći Nefertari, koja je, i pored prepunih ormara, posebno voljela starinske haljine i jedan stari ogrtač koji je osobito rado nosila u predvečerje. Nije se kraljica toliko bojala svježine noći, koliko se prisjećala da je njime, sva ustreptala, bila ogrnuta nakon prvog susreta s mladim princem Ramzesom, u isto vrijeme vatrenim i nježnim, kojeg je dugo odbijala prije negoli se predala njegovoj strasti.Kao i sve druge žene zaposlene u Kraljičinoj kući u Memphfisu, i nadzornica za rublje osjećala je istinsko poštovanje prema kraljici. Nefertari je znala vladati s ljupkošću i zapovijedati uz smiješak; nijedan posao nije joj bio do te mjere beznačajan da bi ga zapostavila, nije prihvaćala neopravdano kašnjenje i laž. Kada bi iskrsnula neka poteškoća ili problem, voljela je osobno porazgovarati sa sluškinjom umiješanom u spor i saslušati njezino objašnjenje. Bliska prijateljica kraljice majke, velika kraljevska supruga je znala kako osvojiti srca.Nadzornica za održavanje rublja parfimirala je tkanine mirisnim uljima koja su se proizvodila u kraljevskom laboratoriju i popravljala svaki pogrešan nabor, da bi ih potom složila u drvene škrinje i ormare. Budući da se spuštala večer, ona potraži stari ogrtač kojim je kraljica pokrivala ramena dok je obavljala posljednje obrede za taj dan.Lice djevojke problijedi. Ogrtač nije bio na svom mjestu."Nemoguće," pomisli, "stavila sam ga u pogrešnu škrinju." Počne kopati po drugoj škrinji, pa po sljedećoj, zatim prijeđe na ormare.Uzalud.Sobarica, kraljičina vlasuljarka, pralje... nitko nije znao gdje bi mogao biti.

Omiljeni Nefertarin ogrtač je bio ukraden.

Ratni savjet je sazvan u prijemnoj dvorani kraljevske palače u Pi-Ramzesu. Generali koji su bili na čelu četiri armije odazvali su se pozivu kralja, vrhovnog poglavara trupa. Ameni je vodio zabilješke kako bi potom sastavio konačan izvještaj.Generali su mahom bili pisari u zrelim godinama, obrazovani, vlasnici velikih posjeda i dobri upravljači. Dvojica među njima već su se borili protiv Hetita, pod Setijevim vodstvom, ali je sukob tada kratko trajao i bio je ograničenog opsega. Ustvari, nijedan od viših časnika nije se susreo sa sukobom velikih razmjera čiji je ishod izgledao neizvjestan. Što se više približavao početak velikog rata, sve su se nelagodnije osjećali.- Stanje naše ratne opreme?- Dobro, Veličanstvo.- Proizvodnja?- Ne pada. U skladu s vašom zapovijedi, kovačima i proizvođačima strijela udvostručene su plaće. Ali, treba nam više mačeva i bodeža za predstojeću borbu.- Dvokolice?- Za nekoliko tjedana bit će ih dovoljno.- Konji?- Dobro su pripremljeni. Životinje će biti u izvrsnoj fizičkoj kondiciji.CHRISTIAH JACQ- Moral ljudi? - Tu postoji problem, Veličanstvo. - reče najmlađi general. - Vaša prisutnost od velike je pomoći, ali i dalje sešire brojne budalaštine o okrutnosti i nepobjedivosti Hetita. Unatoč našem stalnom poricanju, glupe priče ostavljaju traga u dušama.- A u dušama mojih generala?- Ne, Veličanstvo, to nikako ne... Ali, muče nas neka pitanja.

- Koja? - Recimo... Hoće li neprijatelj biti brojčano nadmoćniji od nas? - Počet ćemo s ponovnim uspostavljanjem reda u Kanaanu.- Jesu li Hetiti već tamo?- Ne, njihova vojska se nije zaputila toliko daleko od svojih sjedišta. Samo su komandosi posijali nemir prije nego što su se vratili u Anatoliju. Uvjerili su lokalne vladarčiće "da nas izdaju, kako bi izazvali sukobe koji bi iscrpili naše snage. Ali to im neće poći za rukom. Brzi povrat naših protektorata vratit će vojnicima polet, nužan da bi nastavili prodirati prema sjeveru i da bi ostvarili veliku pobjedu.- Neki su zabrinuti... za naše tvrđave.- Griješe. Prekjučer i jučer u palaču je stiglo na desetine golubova pismonoša s ohrabrujućim porukama. Nijedna tvrđava nije pala u neprijateljske ruke; raspolažu ljudstvom i naoružanjem dovoljnim da se odupru mogućim upadima do našeg dolaska. Unatoč tome, moramo požuriti, ne smijemo čekati predugo.Ramzesova želja za njih je bila zapovijed. Generali su joj se pokorili i svaki od njih pođe natrag u svoju vojarnu, odlučan da će ubrzati pripreme za polazak.- Nesposobnjakovići. - promrmlja Ameni, odlažući fino oblikovanu trsku koja mu je služila za pisanje.- Preoštro sudiš. - odvrati Ramzes.- Pogledaj ih: bogati plašljivci, navikli na lagodan život. Dosad su više vremena provodili uživajući u svojim vrtovima nego boreći se na bojnom polju. Kako će stati oči u oči s Hetitima, kojima je jedina svrha života ratovanje? Tvoji generali su već sad poginuli ili su u bijegu.- Predlažeš li da ih zamijenimo?- Prekasno je za to, a i što bi se time postiglo? Ništa bolji nisu ni ostali časnici.- Želiš li da Egipat odustane od svake vojne intervencije?

- To bi bila pogubna greška... U pravu si, treba reagirati, ali situacija je jasna: mogućnost da iz rata izađemo kao pobjednici ovisi o tebi, isključivo o tebi.

Ramzes je svog prijatelja Ašu primio kasno te noći. Kralj i šef obavještajne službe sastajali su se samo u rijetkim trenucima predaha; u prijestolnici je sve više rasla napetost.Kroz jedan od prozora faraonovih radnih prostorija, jedan pored drugog, dvojica muškaraca promatrali su tamno nebo na kojem je svjetlucalo na tisuće zvijezda.- Ima li novosti, Aša?- Stanje se ne mijenja: s jedne strane pobunjenici, s druge naše tvrđave. Naši čekaju tvoju intervenciju.- I sam gorim od nestrpljenja, ali nemam pravo izlagati riziku živote svojih vojnika. Nepripremljeni smo, nemamo dovoljno opreme... Predugo smo se uljuljkivali prividnim mirom. Buđenje iz sna je okrutno, ali korisno.- Bogovi te slušaju.- Zar sumnjaš u njihovu pomoć?- Pitam se hoćemo li biti na visini zadatka.- Oni koji se budu borili pod mojim vodstvom, branit će Egipat pod cijenu života. Ako Hetiti ostvare svoj cilj, pobijedit će mračne sile.- Jesi li razmišljao o tome da bi mogao poginuti?- U tom slučaju, Nefertari će preuzeti namjesništvo i, ako bude potrebno, vladat će.- Kakva lijepa noć... Zašto ljudi razmišljaju samo o tome da se međusobno poubijaju?- Sanjao sam o mirnoj vladavini, ali sudbina je htjela drukčije. Neću joj se odupirati.- Možda si prestrog prema sebi, Ramzese.- Zar više nemaš povjerenja u mene?- Možda se bojim, kao i svi.- Jesi li ušao u trag Mojsiju?

- Ne. Izgleda da je nestao.- Nije, Aša.- Kako možeš biti tako siguran?- Zato što nisi ni pokrenuo nikakvu potragu. Mladi diplomat ostane miran.- Nisi poslao svoje agente u potragu za Mojsijem - nastavi Ramzes - zato što ne želiš da bude uhapšen i osuđen na smrt.- Zar Mojsije nije bio naš prijatelj? Ako bih ga vratio u Egipat, sigurno bi bio osuđen na najtežu kaznu.- Ne, Aša.- Ti, kao faraon, ne možeš kršiti zakon!- Nisam ni namjeravao. Mojsije će slobodno moći živjeti u Egiptu, jer će se dokazati da je nevin.- Ali... Zar nije ubio Sarija?- U čistoj samoobrani, po propisno zavedenom iskazu.- Nevjerojatna vijest!- Potraži Mojsija i dovedi ga.- Neće biti lako... Zbog sadašnjih nemira, možda se sakrio negdje gdje nam je onemogućen pristup.- Nađi ga, Aša.Zlovoljan, Seramana uđe u ciglarsku četvrt. Četiri mlada Židova, tek pristigla iz Srednjeg Egipta, nisu oklijevali optužiti Abnera za ucjenu i otimačinu. Zahvaljujući njemu, dobili su posao; ali, pod koju cijenu!Policija je provela bijednu istragu. Sari je bio sumnjiva ali utjecajna ličnost, a Mojsije nezgodan čovjek; zar smrt prvog i nestanak drugog nisu donosili isključivo korist?Možda su bili propušteni ili zanemareni neki važni podaci; zato se Sard dobro raspitao, na raznima stranama, prije negoli je ponovno upao kod Abnera.Ciglar je provjeravao sadržaj jedne pločice prekrivene šiframa, dok je grickao kruh istrljan češnjakom. Čim je ugledao Seramanu, on sakri pločicu ispod stražnjice.

- Dakle, Abneru jesi li sredio sve svoje račune?- Nevin sam!- Ako ponovno počneš sa svojom malom trgovinom, imat ćeš posla sa mnom.- Štiti me kralj!- Nemoj se zavaravati.Sard ščepa glavicu luka i zagrize.- Nemaš ništa za piće?- Imam, u sanduku... Seramana podiže poklopac.- Za ime boga Besa, od ovoga se stvarno možeš napiti! Amfore s vinom i pivom... Posao ti dobro ide.- To su... pokloni.- Lijepo je kad te toliko vole.- Što hoćeš od mene? Sve sam ispričao!- Volim tvoje društvo, to je jače od mene.- Rekao sam sve što sam znao.- Ne vjerujem. U vrijeme dok sam još bio gusar, osobno sam ispitivao svoje zarobljenike; mnogi se nisu mogli prisjetiti mjesta gdje su sakrili plijen. Uz mnogo uvjeravanja, uspijevao sam im povratiti sjećanje.- Ja nisam bogat čovjek!- Ne zanima me tvoja ušteđevina.Abneru pade kamen sa srca. Dok je Seramana ispijao pivo iz amfore, Židov gurnu tablicu pod prostirku.- Što si napisao na tom komadu drveta, Abneru?- Ništa, ništa...- Iznose koje si iznudio od svojih židovskih prijatelja, kladio bih se u to. Lijep dokazni materijal za suca.Izbezumljen, ciglar nije proturječio.- Možemo se dogovoriti, prijatelju; ja nisam ni sudac ni policajac.- Što... Što predlažeš?- Mojsije je taj koji me zanima, ne ti. Dobro si ga poznavao, zar ne?- Ne bolje od bilo koga drugog...

- Ne laži, Abneru. Želio si da ti pruži zaštitu, pa si ga uhodio kako bi saznao kakav je čovjek, kako se ponaša, kakve ima veze.- Vrijeme je provodio radeći.- S kim se sastajao?- S nadzornicima gradilišta, radnicima...- A poslije posla?- Volio je razgovarati s vođama židovskog udruženja.- O čemu su razgovarali?- Mi smo ponosan i nepovjerljiv narod... Ponekad se u nama rodi želja za nezavisnošću. U očima malog broja zanesenjaka Mojsije je predstavljao vođu. Po završetku gradnje Pi-Ramzesa, ta luda ideja brzo bi bila zaboravljena.- Jedan od radnika koje si "štitio" ispričao mi je o posjetima nekog neobičnog čovjeka s kojim se Mojsije često nasamo sastajao u svojim službenim prostorijama.- Istina... Nitko nije poznavao tog čovjeka. Govorilo se da se radi o arhitektu s juga koji je došao kako bi pomogao Mojsiju tehničkim savjetima, ali se nikada nije pojavljivao na gradilištu.- Opisi mi ga.- Šezdesetak godina, mršav, visok, imao je izraz ptice grabljivice, stršećeg nosa, ispupčenih jagodica, tankih usana, naglašene brade.- A odjeća?- Obična tunika... Arhitekt bi morao biti bolje odjeven. Mogao bih se zakleti da je taj čovjek pokušavao proći nezapažen. Razgovarao je isključivo s Mojsijem.- Židov?- Nikako.- Koliko je puta dolazio u Pi-Ramzes?- Najmanje dva puta.- Je li se pojavljivao otkad je Mojsije nestao? -Ne.Seramana žurno isprazni amforu sa slatkim pivom.- Nadam se da ništa nisi zatajio, Abneru. U suprotnom, mogao bih se iživcirati i izgubiti kontrolu.

- Sve sam vam rekao o tom čovjeku!- Ne tražim od tebe da postaneš pošten, to bi bilo previše; ali, bar se potrudi da te zaboravimo.- Biste li željeli... još neku amforu poput ove koju ste upravo ispili?Seramana palcem i kažiprstom uštine Židova za nos.- A kada bih ti ga, za kaznu, iščupao?Bol je postala toliko snažna da se Abner onesvijestio. Seramana sleže ramenima, izađe iz ciglareve kuće i uputi se prema dvoru, obuzet mislima.Mnogo toga je saznao ovim ispitivanjem.

Mojsije je kovao zavjeru. Namjeravao je osnovati židovsku stranku, nema nikakve sumnje da bi zahtijevao nove povlastice za svoj narod, možda i nezavisno mjesto na području Delte. Što ako je tajanstveni čovjek bio stranac koji je došao ponuditi Židovima pomoć izvana? U tom slučaju, Mojsije je možda bio spreman na veleizdaju.Ramzes nikada ne bi prihvatio saslušati njegove pretpostavke. Seramana je morao prikupiti dokaze prije nego što ih izloži kralju i pripremi ga na moguću opasnost od čovjeka za kojeg je vjerovao da mu je prijatelj.Sard je gurao ruku u vatru.Lijepa Izet, druga Ramzesova supruga i majka njegovog sina Khaa, raspolagala je raskošnim odajama u krugu dvora u Pi-Ramzesu. Premda njezin odnos s Nefertari nije narušavao ni nagovještaj neprijateljstva, više je voljela živjeti u Memphisu i posjećivati prijeme na dvoru, gdje su svi laskali njenoj ljepoti.Zelenih očiju, malenog pravilnog nosa, finih usana, ljupka, živahna i vesela, lijepa Izet bila je osuđena na raskošan ali isprazan život. Unatoč mladosti, živjela je samo od sjećanja. Bila je prva Ramzesova ljubavnica i ludo ga je zavoljela. Voljela ga je i sada istom strašću, ali se nije željela boriti kako bi ga ponovno osvojila. Jednog dana, samo na trenutak, osjetila je mržnju prema tom kralju

kojem su božanstva podarila tolike talente; nije li posjedovao i dar da ju zavede, sad kad je njegovo srce pripadalo Nefertari?Da je bar velika kraljevska supruga bila ružna, glupa ili mrska... Ali, lijepa Izet podlegla je njenom šarmu i sjaju, i doživljavala ju je kao izuzetnu osobu, kraljicu dostojnu Ramzesa."Kako je sudbina čudna," razmišljala je mlada žena, "vidjeti voljenog čovjeka u rukama druge žene, i smatrati da je to pravedno i dobro."Kada bi joj se Ramzes ponovno vratio, lijepa fzet ne bi mu predbacila ni riječi. Predala bi mu se, s istom zaslijepljenošću kao prilikom njihovog prvog sjedinjavanja, u kolibi od trske, osamljenoj u prirodi. I da je bio običan pastir ili ribar, ista bi je snažna želja njemu privukla.Izet nije imala ni najmanju želju vladati; bila je nesposobna preuzeti ulogu kraljice Egipta i suočiti se s obvezama kojima je Nefertari bila zatrpana. Budući da su joj zavist i ljubomora bile strane, lijepa Izet je osjećala zahvalnost na božjem daru koji joj je pružio neopisivu sreću: da voli Ramzesa.Ovaj ljetni dan bio je sretan.Lijepa Izet se igrala s devetogodišnjim Khaaom i Meritamon, Nefertarinom kćerkicom koja je uskoro trebala proslaviti četvrti rođendan. Djeca su se lijepo slagala; Kha je osjećao duboku strast prema čitanju i pisanju. Trudio se naučiti sestru hijeroglifima, a kada bi djevojčica počela oklijevati, uhvatio bi je za ruku i vodio bi je svojom. Danas je sat bio posvećen crtanju ptica, što je zahtijevalo vještinu i preciznost.- Dođite se okupati, voda je divna.- Draže mi je učiti. - odgovori Kha.- Moraš naučiti i plivati.- To me ne zanima.- Tvoja sestra želi se odmoriti.

Ramzesova i Nefertarina kći bila je ljupka na majku. Kolebala se, želeći udovoljiti oboma. Voljela se kupati, ali nije željela proturječiti bratu koji je znao tolike tajne!- Dozvoljavaš li da odem u vodu? - upita ga Meritamon bojažljivo.Kha se zamisli.- Svakako, ali nemoj ostati predugo. Moraš popraviti crtež male prepelice; glava nije dovoljno obla.Meritamon potrči ka lijepoj Izet, sretnoj zbog povjerenja koje joj je Nefertari ukazala time što joj je dozvolila da sudjeluje u obrazovanju male princeze.Mlada žena i djevojčica se otisnuše u svježu, čistu vodu jezerca u sjeni jedne sikomore.Ovo je doista bio lijep dan.

10U Memphisu je vladala velika sparina. Vjetar sa sjevera se stišao, užareni zrak je isušivao grla ljudi i životinja. Između krovova kuća bila su razapeta debela platna, koja su uličicama pružala sjenu. Vodonoše nisu znali kuda bi se prije djenuli.U svojoj udobnoj vili čarobnjak Ofir nije patio zbog žege zahvaljujući otvorima pri vrhu zidova, koji su omogućavali dobru cirkulaciju zraka. U kući su vladali mir i tišina, tako da se stanar mogao usredotočiti na duhovni život, kako bi uspio ostvariti svoju magiju.Ofira je obuzela neka vrsta ushita; Libijac je obično prakticirao svoju znanost hladno, čak ravnodušno. Ali, nikada dosad nije se primio tako krupnog pothvata i to ga je činilo vrlo uzbuđenim. On, sin jednog libijskog savjetnika Akhenatona, spremao je osvetu.Njegov znameniti posjetitelj Henar, stariji Ramzesov brat i ministar vanjskih poslova, stigao je usred poslijepodneva, kada su gradske ulice, i glavne i sporedne, bile puste. Henar se pobrinuo da se

doveze dvokolicom koja je pripadala njegovom savezniku Mebi; vozilom je upravljao jedan nijemi sluga.Kada je čarobnjak uz dužno poštovanje pozdravio Henara, ovaj, kao i prilikom njihovog prošlog susreta, osjeti da ga prožima nelagoda; Libijac ledenog pogleda imao je lice ptice grabljivice. Tamnozelenih očiju, kukastog nosa, tankih usana, više je sličio na demona nego na ljudsko biće. S druge strane, njegov glas i držanje bili su prožeti blagošću i čovjek bi, na trenutak, mogao povjerovati da sluša kakav umirujući govor nekog starog svećenika.- Čemu ovaj poziv, Ofire? Nije mi drago da se ovako srećemo.- Zato što sam nastavio raditi na našoj stvari, gospodaru. Nećete biti razočarani.- Nadam se, za vaše dobro.- Ako biste željeli poći za mnom... Čekaju nas neke dame.Henar je osigurao ovu palaču za Ofira kako bi se čarobnjak mogao na miru baviti svojim vradžbinama i na taj način ubrzati njegov dolazak na vlast. Razumije se, Ramzesov stariji brat je poduzeo mjere predostrožnosti i prijavio kuću na ime svoje sestre Dolente. Kakve je samo saveznike imao na raspolaganju... Aša, kraljev prijatelj iz djetinjstva i genijalan zavjerenik, sirijski trgovac Raja, iznimno vješt hetitski špijun, i sad Ofir, s kojim ga je upoznao onaj naivac Meba, bivši ministar vanjskih poslova, čije je mjesto zauzeo, uvjerivši ga pritom da je zamisao o njegovom smjenjivanju potekla od Ramzesa. Ofir je oličavao nepoznat i opasan svijet kojeg se Henar klonio, ali njegova moć da nanese zlo bila je vrijedna pažnje.Ofir je smislio politički plan koji se sastojao u tome da oživi Akhenatonovu ideju, utvrdi kult jednog jedinog boga Atona kao državnu religiju, a na egipatsko prijestolje dovede nekakvu osobu sa sposobnostima dvorske lude. Henar je ostavio Ofira u zabludi da odobrava širenje njegove sekte, jer je njena temeljna poruka mogla zavesti Mojsija. Zato je čarobnjak stupio u kontakt sa Židovom, kako bi mu pokazao da obojica slijede isti ideal.

Henar je vjerovao da bi protivnička struja unutar zemlje, makar i malog opsega, predstavljala dodatnu teškoću za Ramzesa. Kad dođe pravi trenutak, otarasit će se svih svojih sadašnjih saveznika, jer čovjek na vlasti ne bi trebao imati prošlost.Nažalost, Mojsije je izvršio ubojstvo i pobjegao. Bez podrške Židova, Ofir nije imao nikakve šanse okupiti dovoljan broj sljedbenika boga Atona kojim bi se narušio Ramzesov položaj. Istini za volju, čarobnjak je dokazao svoju moć ometajući Nefertarin porođaj, s namjerom da ugrozi njen i život njene kćeri Meritamon. Ipak, i jedna i druga još su žive. Premda kraljica nije mogla donijeti na svijet još jedno dijete, magija kraljevske kuće nadjačavala je Libijčevu.Ofir je postao suvišan i nepoželjan; otkad je dobio njegovu poruku da se hitno vrati u Memphis, Henar je razmišljao o tome da ga ukloni. - Naš domaćin je stigao. - najavi Ofir dvjema ženama koje su sjedile u polutami, držeći se za ruke. Prva je bila Dolenta, Henarova sestra, vječito umorna brineta; debeljuškastu plavušu Litu, Ofir je predstavio kao Akhenatonovu kćer. Henar pomisli da mora biti mentalno zaostala, podčinjena volji maga.- Je li moja draga sestra dobro?- Drago mi je da te vidim, Henare. Tvoja prisutnost dokazuje da smo na dobrom putu.Uzalud su se Dolenta i njen muž Sari nadali da će im Ramzes osigurati povlašten položaj na dvoru. Razočarani, počeli su kovati zavjeru protiv kralja. Bila je nužno potrebna zajednička intervencija kraljice majke Tuje i Nefertari, velike kraljevske supruge, budući da je Ramzes bio previše milostiv kada su njihove intrige izašle na vidjelo. Sari, nekadašnji Ramzesov učitelj, bio je degradiran na položaj nadzornika; ogorčen i ljut, počeo je iskaljivati bijes na židovskim ciglarima. Svojim nepravednim i sramotnim ponašanjem izazvao je Mojsijevu srdžbu i prouzročio vlastitu smrt.

Što se tiče Dolante, ona je podlegla Ofirovom i Litinom šarmu. Krupna smeđokosa žena sada se zaklinjala isključivo u Atona, jedinstvenog boga, i borila se svim silama za povratak njegovog kulta i svrgnuće Ramzesa, bogohulnog faraona.Henar je, vidjevši korist za sebe u Dolantinoj mržnji, obećao da će joj pomoći da dobije značajnu ulogu u budućnosti zemlje: bilo kako bilo, iskoristit će tu njenu negativnu energiju usmjerenu protiv brata. Kada Dolantina mahnitost postane nepodnošljiva, otjerat će je.- Ima li novosti o Mojsiju? - upita Dolanta.- Nestao je. - odgovori Henar. - Siguran sam da su ga njegovi židovski prijatelji ubili i zakopali u pustinji.- Izgubili smo dragocjenog saveznika - zaključi Ofir - ali će se volja jedinog boga ostvariti. Zar nismo sve brojniji?- Moramo biti oprezni. - izjavi Henar.- Aton će nam pomoći! - vatreno usklikne Dolanta.- Nisam izgubio iz vida svoj prvobitni zadatak - naglasi mag - oslabiti Ramzesovu obrambenu magiju, jedinu pravu prepreku koja nam stoji na putu.- Vaš prvi napad bio je neuspješan. - podsjeti ga Henar.- Ipak, morate mi priznati određen uspjeh.- To nije dovoljno.- Slažem se, gospodaru. Zato sam odlučio upotrijebiti drugu tehniku.- Koju?Libijski mag desnom rukom pokaže na jedan ćup s etiketom.- Želite li pročitati?- Heliopolis, Kuća života, Četiri ribe. Morske mrene. Konzerve?- Nisu bitne same konzerve; to je žrtveni dar, pažljivo izabran, na koji je već bačena magija. Raspolažem i ovim komadom tkanine.Ofir podiže jedan ogrtač.- Zakleo bih se...

- Da, gospodine Henare, to je doista omiljeni ogrtač velike kraljevske supruge Nefertari.- Vi ste ga... ukrali?- Imamo mnogo pristaša, već sam vam rekao. Henar je bio zatečen. Tko je to bio magov suučesnik?- Da bismo napredovali, bilo je potrebno sastaviti ta dva elementa, posvećenu hranu i ogrtač koji je dodirivao kraljičino tijelo. Zahvaljujući njima i vašoj odlučnosti uspjet ćemo ponovno uspostaviti kult Atona. Lita zaslužuje da vlada: ona će biti kraljica, vi faraon.Lita uputi Henaru pogled pun divljenja i povjerenja. Djevojka je bila privlačna i bila bi mnogo prikladnija za ljubavnicu.- Ostaje Ramzes...- On je samo čovjek. - izjavi Ofir. - Neće odoljeti snažnim i čestim napadima. Za svaki slučaj, potrebna mi je pomoć.- Na mene ste zaboravili! - uzvikne Dolanta, sve snažnije stežući Litine ruke. Djevojčine oči nisu se više spuštale s Libijca.- Kakav je vaš plan? - upita Henar. Ofir prekriži ruke na grudima.- Nužno mi je potrebna vaša pomoć.- Ja? Ali...- Svi priželjkujemo smrt kraljevskog para; nas četvoro simboliziramo pravce u prostoru, granice u vremenu, čitav svijet. Ako bi jedna od ove četiri sile nedostajala, magija ne bi bila djelotvorna.- Ja nisam mag!- Bit će dovoljna vaša dobra volja.- Prihvati. - molećivo zakuka Dolanta.- Što moram učiniti?- Ništa komplicirano. - reče Ofir. - To će pomoći da srušimo Ramzesa.- Počnimo.

Mag otvori ćup i izvadi četiri osušene i usoljene ribe. Kao u transu, Lita odgurne Dolantu i padne na leđa. Ofir položi na njene grudi Nefertarin ogrtač.- Uzmite jednu ribu za rep. - zapovjedi Dolanti. Krupna žena mlitavog tijela posluša. Ofir iz svoje tunikeizvadi figuricu s Ramzesovim likom i gurnu je u čeljusti ribe. - Drugu ribu, Dolanta.Čarobnjak ponovi postupak.Četiri ribe su progutale četiri Ramzesove figurice. Kralj će umrijeti u ratu - proricao je Ofir - ili će upasti u zamku koju mu spremamo po povratku. Zauvijek će biti odvojen od kraljice.Ofir se zaputi u jednu malu prostoriju. Za njim je išla Dolanta, noseći u ispruženim rukama četiri ribe, zatim Henar, čija je želja da naškodi Ramzesu nadjačavala strah.Usred prostorije nalazila se posuda sa žeravicom.- Bacite ribe u vatru, gospodaru; tako će vaša želja biti uslišana.Henar nije oklijevao ni trenutka.Kada je četvrta riba počela cvrčati, prolomi se krik od kojeg su svi poskočili. Svo troje se vratiše u gostinsku sobu. Nefertarin ogrtač bio se sam od sebe zapalio, a pod njim je, zahvaćena vatrom, ležala plavokosa Lita skoro bez svijesti. Ofir zgrabi i baci komad tkanine i vatra se ugasi.- Kada ogrtač bude potpuno izgorio - objasni on - Ramzes i Nefertari postat će plijenom demona iz pakla.- Hoće li Lita još morati patiti? - upita Dolanta.- Lita je prihvatila žrtvu. Tijekom čitavog iskustva morat će ostati pri svijesti. Izliječit ćete je, Dolenta; čim njene opekotine zarastu, ponovit ćemo postupak, sve dok ogrtač ne bude potpuno uništen. Bit će nam potrebno vrijeme, gospodaru, ali postići ćemo cilj.

11Starješina za medicinu Sjevera i Juga i glavni dvorski liječnik, doktor Pariamakhu, bio je okretan

pedesetogodišnjak dugačkih, finih i njegovanih ruku. Bogat, oženjen otmjenom damom iz Memphisa koja mu je podarila troje lijepe djece, mogao se pohvaliti izvanrednom karijerom koja mu je pribavila sveopće poštovanje. Međutim, tog ljetnog jutra, doktor Pariamakhu je čekao da ga prime ne uspijevajući obuzdati bijes. Ramzes nikada nije bio bolestan, a osim toga pustio je poznatog liječnika da čeka više od dva sata.Naposljetku se pojavi jedan sobar i pozove ga da uđe u Ramzesovu kancelariju.- Veličanstvo, ja sam vaš ponizni sluga, ali...- Kako ste, dragi doktore?- Veličanstvo, vrlo sam zabrinut! Na dvoru se priča da me namjeravate poslati zajedno s vojskom na Sjever, da budem vojni liječnik.- Zar to ne bi bila velika čast?- Svakako, Veličanstvo, svakako, ali, nisam li potrebniji na dvoru?- Možda bih trebao uzeti u obzir vašu primjedbu. Pariamakhu nije skrivao strepnju.- Veličanstvo... Smijem li znati vašu odluku?- Kad bolje razmislim, u pravu ste. Vaša prisutnost na dvoru je nužna.Liječnik teškom mukom zadrža uzdah olakšanja.- Imam povjerenja u svoje pomoćnike, Veličanstvo; koga god da izaberete, bit ćete zadovoljni.- Već sam izabrao. Vjerujem da poznajete mog prijatelja Setaua?Zdepast muškarac, bez vlasulje, loše obrijan, četvrtaste glave i agresivnog pogleda, odjeven u tuniku od antilopine kože s mnoštvom džepova, pristupi poznatom liječniku koji ustuknu jedan korak.- Zadovoljstvo mi je vidjeti vas, doktore! Moja karijera nije baš blistava, svjestan sam toga, ali prijatelj sam sa zmijama. Želite li pomilovati zmiju koju sam sinoć uhvatio?

Liječnik odstupi još jedan korak. Zaprepašteno je gledao u kralja.- Veličanstvo, potrebna je stručnost za bavljenje medicinom...- Budite posebno pažljivi tijekom moje odsutnosti, doktore. Smatram vas osobno odgovornim za zdravlje kraljevske obitelji.Setau gurne ruku u jedan od svojih džepova. Strahujući da će iz njega izvući nekog gmaza, Pariamakhu žurno pozdravi vladara i nestane.- Koliko dugo ćeš još biti opkoljen sličnim gmazovima? - upita krotitelj zmija.- Ne budi tako strog; tu i tamo mu pođe za rukom izliječiti nekog pacijenta. Kad smo već kod toga... Prihvaćaš li preuzeti odgovornost za zdravstvenu službu pri vojsci?- Položaj me ne zanima, ali ne mogu te pustiti da odeš sam.Ćup s osušenom ribom iz Kuće Života u Heliopolisu i ogrtač kraljice Nefertari... Dvije krađe, samo jedan krivac! Seramana je bio siguran da zna o kome se radi: to je mogao biti samo Rome, upravitelj dvora. Sard je već dugo sumnjao u njega. Taj smiješni dobričina varao je kralja, a možda ga je čak namjeravao i ubiti.Ramzes je loše izabrao upravitelja. Sard nije mogao razgovarati s kraljem ni o Mojsiju ni o Romeu, a da ne riskira izazivanje burne reakcije. Niti će taj ološ od upravitelja biti uhićen, niti će se prekinuti prijateljstvo koje je vladar gajio prema Židovu. Kome se obratiti, ako ne Ameniju? Osobni Ramzesov tajnik, pronicljiv i oprezan, pristat će saslušati ga.Seramana prođe pokraj dvojice vojnika koji su čuvali hodnik ispred Amenijeva ureda. Neumorni pisar upravljao je službom koja se sastojala od dvadeset činovnika zaduženih za sve važne predmete. Ameni je izdvajao one najvažnije i prosljeđivao ih Ramzesu.Sard začuje za sobom zvuk užurbanih koraka. Okrene se, iznenađen.Desetak vojnika prilazilo mu je s uperenim kopljima.- Što je vama?- Tako nam je zapovjeđeno.

- Ja sam taj koji vam izdaje zapovijedi!- Moramo vas zaustaviti.- Kakva je to glupost?- Mi samo izvršavamo zapovijed.- Udaljite se ili ću vas prebiti!Vrata Amenijeva ureda se otvoriše, a na pragu se pojavi Ramzesov osobni tajnik.- Reci ovim idiotima da nestanu, Ameni!- Ja sam im izdao zapovijed da te uhite.Ni brodolom ne bi jače pogodio nekadašnjeg gusara. Nekoliko trenutaka stajao je potpuno zatečen. Vojnici su to iskoristili, oduzeli mu oružje i vezali ruke iza leđa.- Objasni mi...Na Amenijev znak stražari gurnuše Seramanu u ured Ramzesovog osobnog tajnika. Pisar baci pogled na sadržaj jednog papirusa.- Poznaješ li izvjesnu Nenofar?- Svakako, ona je jedna od mojih ljubavnica. Posljednja, da budem precizniji.- Jeste li se svađali?- Ljubavničke riječi, u žaru akcije.- Jesi li je napastovao? Sard se nasmije.- Nekoliko smo se puta oštro sukobili, ali to je bila bitka za osvajanje užitaka.- Znači, nemaš nikakvog prigovora na djevojku?- Imam! Troši me bez stida i srama. Ameni je ostao hladan.- Ta Nenofar te teško optužuje.- Ali... Bila je suglasna, mogu ti se zakleti!- Ne govorim o vašim dogodovštinama u krevetu, već o tvojoj izdaji.- Izdaji... Jesi li doista upotrijebio tu riječ?- Nenofar te je optužila da si uhoda u službi Hetita.- Šališ se sa mnom, Ameni!

- Ta djevojka voli svoju zemlju. Kada je pronašla drvenu pločicu neobičnog sadržaja skrivenu u sanduku za rublje u tvojoj spavaćoj sobi, pametno je odlučila i donijela mi ju je. Prepoznaješ li je?Ameni pokaza predmet Sardu.- To nije moje!- Pločica dokazuje da si počinio zločin. Sudeći prema tekstu, Hetitu s kojim si u prepisci na vrlo jasan način najavljuješ da ćeš srediti da elitne jedinice kojima zapovijedaš budu izbačene iz stroja. - Glupost! - Sudac je unio u zapisnik svjedočenje tvoje ljubavnice. Podvrgao ju je strogom ispitivanju, pred svjedocima, i ona je potvrdila svoj iskaz.- To je podvala smišljena s ciljem da naruši moj ugled i oslabi Ramzesa.- Sudeći prema datumima na pločici, već osam mjeseci kuješ zavjeru. Hetitski car ti je obećao pravo bogatstvo nakon poraza Egipta.- Odan sam Ramzesu... Moj život je u njegovim rukama, budući me je pomilovao onda kada je imao prigodu pogubiti me.- Lijepe riječi, no, činjenice ih pobijaju.- Poznaješ me, Ameni! Istina, bio sam gusar, ali nikada ne bih izdao prijatelja!- Vjerovao sam da te poznajem, ali izgleda da si poput onih dvorjana kojima gospodari samo žudnja za bogatstvom. Plaćenik se priklanja boljoj ponudi, zar ne?Uvrijeđen, Seramana je stajao neprirodno ukočen.- Ako me je faraon imenovao za starješinu svoje osobne garde i starješinu elitnih jedinica vojske, to je zato što ima povjerenja u mene.- Krajnje pogrešno ukazano povjerenje.- Poričem da sam izvršio zločin za koji me optužuješ.- Odvežite mu ruke.

Seramana osjeti ogromno olakšanje. Ameni ga je ispitivao uobičajeno oštrio, ali samo da bi ga proglasio nevinim!Kraljev osobni tajnik pruži Sardu zaoštrenu trsku čiji je kraj bio natopljen tintom, i komad dobro uglačanog vapnenca.- Napiši svoje ime i titulu. Nervozan, Sard učini kako mu je rečeno.- Isti rukopis kao na drvenim pločicama. Ovaj novi dokaz bit će zaveden u spis. Kriv si, Seramana.Obuzet luđačkom srdžbom, bivši gusar nasrne na Amenija, ali ga u tome zaustaviše četiri koplja. Na Seramaninim rebrima pojavi se krv.- Lijepo priznanje, ne misliš li?- Želim vidjeti djevojku i primorati je da prizna laži!- Vidjet ćeš je tijekom suđenja.- Ovo je namještaljka, Ameni!- Pripremi dobru obranu, Seramana. Za izdajnike tvog kova postoji samo jedna kazna - smrt. I nemoj računati na Ramzesovu popustljivost.- Dopusti mi da razgovaram s kraljem, moram mu nešto važno otkriti.- Naša vojska sutra kreće u pohod: Tvoji hetitski prijatelji bit će iznenađeni kada vide da te nema.- Molim te, pusti me da razgovaram s kraljem!- Bacite ga u tamnicu i dobro ga čuvajte. - zapovjedi Ameni.

12Henarovo raspoloženje bilo je izvrsno, a apetit upravo životinjski. Njegov doručak, tek toliko da nešto prigrizne, sastojao se od ječmene kaše, dvije pečene prepelice, kozjeg sira i medenjaka. Tog lijepog dana, kada je bio predviđen polazak Ramzesa i njegove vojske na sjever, priuštio si je posebno zadovoljstvo u obliku guščjeg batka pečenog na žaru, začinjenog ružmarinom, kuminom i listom celera.

Bez Seramane koji je bio uhićen i bačen u tamnicu, borbena spremnost egipatskih trupa bit će bitno umanjena. Henar je ispijao čašu svježeg mlijeka kada je Ramzes ušao u njegove privatne odaje.- Neka tvoj lik bude zaštićen. - reče Henar i ustane, uz starinski izraz poštovanja, uobičajen za jutarnji pozdrav.Kralj je nosio bijelu pregaču i plašt s kratkim rukavima. Na ručnim zglobovima imao je srebrne grivne.- Čini mi se da moj dragi brat nije spreman za polazak.- Ali... Mislio si me povesti, Ramzese?- Ti nemaš ratničku dušu, moglo bi se reći. - Nemam ni tvoju snagu, ni tvoju hrabrost. - Ovo su moji nalozi: dok me nema, primat ćeš informacije koje dolaze iz stranih zemalja i prosljeđivat ćeš ih Nefertari, Tuji i Ameniju koji će predstavljati savjet namjesništva s pravom donošenja odluka. Ja ću biti u prvim redovima, zajedno s Asom.- On odlazi s tobom?- Nezamjenjiv mi je zahvaljujući svom poznavanju terena.- Diplomacija je, nažalost, zakazala.- Žao mi je zbog toga, Henare, ali nemamo više vremena za okolišanje.- Kakva će biti tvoja strategija?- Uspostavit ćemo red u provincijama koje su nam bile podčinjene, zatim ćemo napraviti predah prije negoli krenemo na Kadeš i izravno se sukobimo s Hetitima. Kad započne ta druga faza našeg pohoda, možda ću te pozvati da nam se pridružiš.- Bit će mi čast sudjelovati u konačnoj pobjedi.- Egipat će i ovaj put preživjeti.- Budi oprezan, Ramzese; potreban si ovoj zemlji.

Ramzes je čamcem prešao kanal koji je odvajao obrtničku četvrt od zidina najstarijeg dijela Pi-Ramzesa, Avarisa, nekadašnje prijestolnice Hiksa, okrutnih osvajača iz Azije. Tu se nalazio hram posvećen Setu, strašnom bogu grmljavine i nebeskih poremećaja,

nositelju najstrašnije moći u svemiru i zaštitniku Ramzesovog oca Setija, jedinog egipatskog kralja koji se usudio uzeti slično ime.Ramzes je zapovjedio da se svetište strašnog Seta, u koje ga je otac bio odveo dok ga je potajno pripremao za ulogu vladara, proširi i ukrasi.U srcu mladog princa tom su se prigodom sukobili strah i snaga, dovoljno jaka da pobjedi taj strah; na kraju borbe rodila se jarost, slična Setovoj, koju je Seti bio sažeo u jednu rečenicu: "Faraon nikada ne bi počinio pogrešku da vjeruje u dobrotu ljudi".U dvorištu ispred natkrivenog hrama uzdizala se stela od ružičastog granita.4 Na vrhu, nalazila se neobična životinja iz roda pasa koja je oličavala Seta, crvenih očiju, velikih uspravnih ušiju i dugačke gubice povijene nadolje. Nijedan čovjek nikada nije vidio slično stvorenje, i nikada ga neće ni vidjeti. Na svodu stele, isti taj Set je bio predstavljen u ljudskom obliku. Na glavi su mu se nalazili čunjasta tijara, sunčani disk i dva roga. U desnoj ruci je držao ključ života, u lijevoj žezlo moći.Dokument je bio datiran na četvrti dan četvrtog mjeseca ljeta četiristote godine.5 Naglasak je stavljen na snagu broja četiri, kao broja koji uređuje svemir. Hijeroglifski zapis uklesan na steli počinjao je zazivom:Pozdrav tebi, Setu, sinu boginje neba, Ti, čija je moć velika u barci za milijune godina. Ti, koji se nalaziš na kljunu barke svjetlosti i pobjeđuješ svoje neprijatelje,Ti, čiji je glas gromak!Dozvoli faraonu da slijedi tvoj ka.4Visoka 2,20 m, promjera 1,30 m.5Odatle dolazi ime "Stela iz 400. godine" koje su egiptolozi dodijelili tom izvanrednom dokumentu.Ramzes uđe u natkriveni hram i zamisli se pred Setovim kipom. Bit će mu potrebna energija boga tijekom bitke koja ga očekuje.Nije li mu Set, sposoban da četiri godine vladavine preobrati u četiri stotine godina urezanih u kamen, najbolji od svih saveznika?

Amenijev ured bio je pun rola papirusa, poslaganih po kožnim kutijama, ćupovima i drvenim škrinjama. Svugdje su bili zataknuti natpisi sa sadržajem svakog dokumenta i datumom kada je zaveden. Tu je vladao točno utvrđen red. Ameni nikome nije dozvoljavao čistiti prostorije, nego se on osobno prihvaćao tog zadatka.- Rado bih pošao s tobom. - prizna on Ramzesu.- Tvoje mjesto je ovdje, prijatelju. Svakog dana ćeš se sastajati i dogovarati s kraljicom i mojom majkom. Bez obzira koliko Henar to želio, ne dopuštaj mu da donosi odluke.- Nemoj izbivati predugo.- Namjeravam udariti brzo i snažno.- Moraš zaboraviti Seramanu.- Zašto?Ameni mu ispriča pod kakvim je okolnostima Sard uhićen. Ramzes je djelovao utučeno.- Dobro razmotri optužnicu. - zapovjedi kralj. - Po povratku ću ga osobno ispitati kako bih saznao kakvi su ga motivi naveli na takav postupak.- Gusar uvijek ostaje gusar.- Suđenje i kazna koju će dobiti poslužit će svima za primjer.- Dobro bi ti došao čovjek njegovih sposobnosti. - sa žaljenjem zaključi Ameni.- Da, ali moglo se dogoditi da mi zabije nož u leđa.- Jesu li naše trupe uistinu spremne za borbu?- Više nemamo izbora.- A Njeno veličanstvo, vjeruje li da postoji realna mogućnost da pobijedimo?- Uspjet ćemo svladati pobunjenike koji siju nemir u našim protektoratima, ali poslije...- Prije nego što kreneš prema Kadešu, izdaj nalog da ti se pridružim.

- Ne, prijatelju. Potrebniji si ovdje, u Pi-Ramzesu. Ukoliko ja poginem, Nefertari će biti potrebna tvoja pomoć.- I dalje ćemo ulagati sve napore - obeća Ameni. - Nastavit ćemo s proizvodnjom oružja. Ja... Tražio sam od Aše i Setaua da paze na tebe. U Seramaninoj odsutnosti mogao bi se nepromišljeno izložiti opasnosti.- Ako ja ne bih stao na čelo svoje vojske, ne bi li ona bila unaprijed poražena?Njena kosa bila je crnja od noćne tmine, zubi bjelji od gipsa, grudi čvrste kao jabuke.Nefertari, njegova supruga.Nefertari, kraljica Egipta, čije su sjajne oči predstavljale radost Dviju zemalja.- Prije nego što sam otišao sresti se sa Setom - povjeri joj Ramzes - razgovarao sam s majkom.- Što ti je rekla?- Pričala mi je o Setiju, dugim meditacijama kojima se prepuštao prije odlaska u bitku i njegovoj sposobnosti da sačuva energiju u beskonačnim danima koji su prethodili putovanju.- U tebi je prepoznala dušu tvog oca. On će biti sa tobom tijekom borbe.— Kraljevstvo predajem tebi, Nefertari. Tuja i Ameni bit će ti vjerni saveznici. Seramana je uhapšen, Henar će ti sigurno pokušati nametnuti svoju volju. Čvrsto drži kormilo države.- Pouzdajem se isključivo u tebe, Ramzese.Kralj čvrsto zagrli svoju suprugu, kao da je nikada više neće vidjeti.Sa plave krune visjele su dvije široko nabrane lanene pletenice, koje su mu padale sve do struka. Ramzes je nosio odjeću od postavljene kože, koja se sastojala od steznika i pregače s nekom vrstom oklopa, prekrivenog malenim metalnim pločicama. Preko toga je odjenuo raskošnu prozirnu haljinu, učinivši svoju kraljevsku pojavu veličanstvenom. Ugledavši faraona u ratničkoj uniformi, Homer izvadi

lulu iz usta i ustane. Crno-bijela mačka Hektor pobjegne ispod stolice. - Dakle, Veličanstvo, kucnuo je čas. - Želio sam vas pozdraviti prije negoli pođem na sjever.- Poslušajte stihove koje sam upravo napisao: On upreže u dvokolicu svoja dva konja, brončanih kopita, brzog koraka i zlatne grive. Nosi sjajnu tuniku, uzima u ruku bič i jednim udarcem ih tjera u galop da bi poletjeli između zemlje i neba.- Moja dva konja zaslužuju takvu počast; već nekoliko dana ih pripremam za iskušenja kroz koja ćemo zajedno prolaziti.- Vaš polazak... kakva šteta. Upravo sam došao do jednog zanimljivog recepta. Kada sam u ječmeni kruh umiješao sok od datulja koji sam osobno iscijedio, dobio sam, nakon procesa vrenja, vrlo hranjivo pivo. Volio bih da ga probate.- To je stari egipatski recept, Homere.- Ali, kada ga pripremi jedan grčki pjesnik, tada ima posebno dobar okus.- Kada se vratim, pit ćemo zajedno to pivo.- Premda sam, kako starim, sve veće čangrizalo, mrzim piti sam, osobito kada sam stekao tako dragocjenog prijatelja s kojim bih želio podijeliti zadovoljstvo. Pristojnost vam nalaže da se što prije vratite, Veličanstvo.- To i namjeravam. Osim toga, jako bih volio pročitati vašu Ilijadu.- Bit će mi potrebno još mnogo godina da bih je priveo kraju; to je razlog da polako starim, kako bih prevario vrijeme. I vi ga, Veličanstvo, dobro pritegnite.- Do skorog viđenja, Homere.Ramzes se pope u dvokolicu u koju su bili upregnuti njegovi omiljeni konji, Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je zadovoljna. Mladi, snažni, pametni, radosno su krenuli u avanturu, željni što prije poletjeti ka ogromnim prostranstvima.Kralj je svog psa Noćobdiju povjerio Nefertari; Krvnik, ogroman nubijski lav, držao se desne strane dvokolice. I sama zvijer, iznimne

snage i ljepote, osjećala je želju da dokaže svoje ratničke sposobnosti.Faraon podigne desnu ruku.Dvokolica se zatrese, kotači se počeše okretati, lav prilagodi korak kraljevom kretanju. Za Ramzesom krenuše tisuće pješaka, okruženih odredima dvokolica.

Unatoč velikoj lipanjskoj vrućini, još većoj nego što je to bilo uobičajeno, egipatska vojska je vjerovala da će rat biti nalik lakšoj vojnoj vježbi. Prijelaz sjeveroistočnog dijela Delte imao je čarobnih trenutaka; zaboravljajući na prijetnju koja se nadvila nad Dvjema zemljama, seljaci su srpovima rezali klas. Lagani povjetarac koji je dolazio s mora njihao je usjeve zelenih i zlatnih polja. Premda je faraon nametnuo oštar tempo marširanja, pješaci su imali dovoljno vremena diviti se poljima koja su nadlijetale čaplje, pelikani i plamenci.Vojska se odmarala po selima, gdje su ih mještani dobro dočekivali; jelo se povrće i svježe voće, voda se miješala s lokalnim vinima, nije se preskakalo ni slatko pivo, uz, razumije se, poštovanje stege. Kako je bila daleka slika žednog i izgladnjelog vojnika koji se sagiba pod teretom svoje opreme!Ramzes je preuzeo ulogu vrhovnog zapovjednika vojske, podijeljene na četiri pukovnije od po pet tisuća ljudi, pod zaštitom bogova Raa, Amona, Seta i Ptaha. Osim dvadeset tisuća pješaka, tu su bili i pripadnici pričuvnih snaga, od kojih je jedan broj ostao u Egiptu, i elitne postrojbe dvokolica. Kako bi olakšao zapovijedanje, kralj je organizirao jedinice u formacije od dvije stotine ljudi koje je predvodio jedan zastavnik. General dvokolica, generali divizija, vojni pisari i starješine zaduženi za opskrbu nisu preuzimali nikakvu inicijativu i savjetovali su se s Ramzesom čim bi iskrsnuo neki problem. Srećom, kralj je mogao računati s preciznom i brzom intervencijom Aše koji je uživao poštovanje svih viših časnika.

Što se tiče Setaua, njemu su bila potrebna cijela jedna kola kako bi u njih smjestio sve što je smatrao potrebnim da bi čovjek bio spreman za neprijateljske terene na sjeveru: pet brončanih britvi, ćupove s kremama i balzamima, brusni kamen, drveni češalj, nekoliko čutura sa svježom vodom, čekiće, sjekiricu, sandale, prostirače od rogožine, jedan ogrtač, pregače, tunike, štapove, nekoliko desetina posuda s olovnim oksidom, asfaltom, crvenom ilovačom i alaunom, ćupove s medom, vrećice s kuminom, ricinusom i valerijanom. U drugim kolima bili su lijekovi, otrovi i melemi, pod budnim okom Setauove supruge Lotos, jedine žene koja je krenula s vojskom. Budući da je bila poznata po tome da kao oružje koristi gmazove, nitko se nije usuđivao prići lijepoj Nubijki vitkog, čvrstog tijela.Setau je oko vrata nosio ogrlicu s pet češanj a češnjaka koji je rastjerivao zarazne klice i štitio mu zube. Brojni vojnici slijedili su njegov primjer, poznavajući svojstva te biljke koja je, prema legendi, sačuvala mliječne zube mladog Horusa, skrivenog u močvarama Delte sa svojom majkom Izis, kako bi utekao od Seta, koji je odlučio ukloniti Ozirisovog sina i nasljednika.Kad su se prvi put zaustavili, Ramzes se zajedno s Asom i Setauom povuče u svoj šator.- Seramana me namjeravao izdati. - otkrije im Ramzes.- Čudno. - izjavi Asa. - Držim da znam dobro procijeniti ljude, a imao sam osjećaj da ti je on odan.- Ameni je prikupio čvrste dokaze protiv njega.- Doista čudno. - potvrdi Setau.- Seramana ti nije osobito drag. - podsjeti ga Ramzes. - U sukobu smo, to je istina, ali sam ga provjerio. Tajgusar je častan čovjek koji drži svoje obećanje. A tebi ga je dao.- Zaboravljaš dokaze?- Ameni se prevario.- To nije njegov običaj.

- Bez obzira na Amenijeve sposobnosti, ni on nije nepogrješiv. Možeš biti siguran da te Seramana nije izdao; netko ga je htio maknuti kako bi te oslabio.- Što ti misliš, Aša?- To što Setau govori ima smisla.- Kad ponovno uspostavimo red u našim protektoratima- izjavi kralj - i čim se Hetiti budu predali, rasvijetlit ćemo taj slučaj. Ili je Seramana zaista izdajica, ili je netko podmetnuo lažne dokaze; i u jednom i u drugom slučaju, želim saznati punu istinu.- To je ideal kojeg sam se ja odrekao. - zaključi Setau.- Gdje god ima ljudi, tu cvjeta laž.- Moj zadatak je da se borim protiv nje i daje pobijedim.- reče Ramzes.- Zato ti i ne zavidim. Zmije, one nikada ne napadaju s leđa.- Osim ako ne počneš bježati od njih. - ispravi ga Aša.- U tom slučaju, zaslužuješ kaznu koja ti slijedi. Ramzes je primjećivao strašnu sumnju koja je prožimala duše njegova dva prijatelja. Znali su što ga muči i bili su spremni satima razgovarati kako bi rastjerali utvare: što ako je sam Ameni izmislio dokaze? Neumoljivi Ameni, neumorni pisar kojem je kralj praktično povjerio upravljanje državom, siguran da ga neće izdati. Ni Aša ni Setau nisu se usuđivali otvoreno ga optužiti, ali Ramzes nije imao pravo zatvoriti oči pred njihovom sumnjom.- Zašto bi Ameni postupio na taj način? - upita on. Seatu i Aša se bez riječi pogledaju.- Seramana bi me obavijestio - nastavi Ramzes - da je primijetio nešto sumnjivo u vezi s mojim tajnikom.- Možda ga je Ameni uhapsio kako bi ga u tome spriječio. - nabaci Aša.- Nemoguće. - ocijeni Setau. - Pričamo u prazno. Sve ćemo saznati kada se vratimo u Pi-Ramzes.- To je glas mudrosti. - zaključi Aša.

— Ne sviđa mi se ovaj vjetar - reče Setau - nije uobičajen za ljeto. Donosi boleštine i štetu, kao da najavljuje prijevremeni kraj godine. Čuvaj se Ramzese; ovaj vjetar ne najavljuje ništa dobro.- Brzina kojom se krećemo najveće je jamstvo uspjeha. Nikakav vjetar neće usporiti naše napredovanje.

Raspoređene po sjeveroistočnoj egipatskoj granici, tvrđave koje su činile Kraljevske bedeme međusobno su se sporazumijevale optičkim signalima, a izvještaje su redovito dostavljale dvoru; u vrijeme mira, njihov zadatak bio je nadzirati useljavanje u zemlju. Otkako je proglašeno stanje opće pripravnosti, strijelci i stražari, raspoređeni visoko na stražarskim mjestima, nisu prestajali motriti horizont. Ove ogromne bedeme sagradio je Sesostris I, nekoliko stoljeća ranije, kako bi beduinima onemogućio krađu stoke po Delti, ali i spriječio invaziju većih razmjera.'Svatko tko prijeđe ovu granicu, postaje jedan od Faraonovih sinova pisalo je na zakonodavnim stelama postavljenim u svim tvrđavama, brižno održavanim i opskrbljenim dobro naoružanim, plaćenim garnizonima. Vojnici su živjeli zajedno s graničarima koji su naplaćivali poreze od trgovaca, željnih da donesu svoju robu u Egipat.Kraljevski bedemi, učvršćivani tijekom godina, ulijevali su egipatskom puku osjećaj sigurnosti. Zahvaljujući njima, zemlja nije strahovala ni od iznenadnog napada, ni od provale barbara privučenih plodnim područjima Delte.Ramzesova vojska mirno je napredovala. Pojedini veterani počeli su vjerovati da se radi o običnoj vježbi koju je Ramzes s vremena na vrijeme provodio kako bi demonstrirao svoju vojnu silu.Međutim, optimizam je splasnuo onoga trenutka kad su ugledali zupčaste otvore prve tvrđave iza kojih su se skrivali strijelci sa zategnutim lukovima.

Velika dvostruka vrata se otvore kako bi oslobodila Ramzesu prolaz; tek što su se dvokolice zaustavile u središtu velikog pješčanog dvorišta, prema vladaru poletje trbušasti čovjek, u pratnji sluge koji je držao suncobran iznad njegove glave.- Slava vam, Veličanstvo! Vaša prisutnost dar je bogova.Aša je Ramzesu bio podnio opsežan izvještaj o glavnom starješini Kraljevih bedema. Bogati zemljoposjednik, pisar školovan na sveučilištu u Memphisu, veliki gurman, otac četvoro djece, gnušao se vojničkog života i nestrpljivo iščekivao trenutak kada će napusti ovo mjesto, prestižno ali dosadno, i postati visoki službenik u Pi-Ramzesu, zadužen za opskrbu vojarni. Glavni starješina Kraljevih bedema nikada nije koristio oružje i mrzio je nasilje; međutim, besprijekorno je vodio financije, a zahvaljujući njegovim gurmanskim sklonostima, ljudi u tvrđavi uživali su u izvrsnoj hrani.Kralj siđe s dvokolice i pomilova svoje konje koji mu odgovoriše prijateljskim pogledom.- Pripremio sam svečani doček, Veličanstvo; ovdje vam ništa neće nedostajati. Soba neće biti udobna kao na dvoru, ali nadam se da će vam se svidjeti i da ćete se moći lijepo odmoriti u njoj.- Nemam se namjeru odmarati, nego zaustaviti pobunu.- Svakako, Veličanstvo, svakako! Ali, to će biti zadatak od nekoliko dana.- Kako možete biti toliko sigurni u to?- Iz naše tvrđave u Kanaanu stižu umirujući izvještaji. Pobunjenici se ne mogu organizirati i prijeti im razdor.- Jesu li napadali naše položaje?- Nikako, Veličanstvo! Evo posljednje poruke koju je donio golub pismonoša.Ramzes pročita dokument. I doista, činilo se da će uspostavljanje reda u Kanaanu predstavljati vrlo lak pothvat.- Neka moji konji budu brižljivo njegovani. - zapovjedi kralj.- Uživat će u dobrom smještaju i hrani. - obeća starješina.

- Sala s mapama?- Odvest ću vas, Veličanstvo.Starješina je vjerojatno izgubio koji kilogram dok je trčao najbrže što je mogao kako ne bi zaostao za kraljem. Njegov osobni nosač suncobrana imao je poteškoća pratiti ga u svemu tome.Ramzes sazva Asu, Setaua i generale.- Već sutra - objavi kralj, pokazujući put na karti raširenoj po niskom stolu - krećemo brzim hodom ravno na sjever. Proći ćemo zapadno od Jeruzalema, rasporedit ćemo se duž obale mora, uspostavit ćemo vezu s najbližom tvrđavom i podčiniti pobunjenike u Kanaanu. Zatim ćemo se zaustaviti u Megidu prije nego što krenemo u napad.Generali su se složili, dok Aša nije izustio ni jednu jedinu riječ.Setau izađe iz sale, pogleda nebo, pa se ponovno vrati Ramzesu.- Što se događa?- Ne sviđa mi se ovaj vjetar. Varljiv je.

Pokreti su im bili živi i veseli, disciplina donekle opuštena. Dok su ulazili na teritorij Kanaana, koji je bio podčinjen faraonu i plaćao mu porez, egipatski vojnici nisu stekli ni najmanji dojam da stupaju u stranu zemlju u kojoj bi ih mogla čekati opasnost. Nije li Ramzes i previše ozbiljno shvatio nekakav lokalni incident?Egipatske trupe izgledale su tako moćno da bi svaki pobunjenik požurio predati oružje i izmoliti oprost od kralja. Još jedan pohod koji će se, na svu sreću, završiti bez prolivene krvi.Prolazeći duž obale, vojnici su primijetili da je oštećena jedna tvrđavica u kojoj su obično bila tri vojnika, zadužena za nadzor kretanja stada, ali to nikoga nije posebno uznemirilo.Setau je i dalje imao kiseli izraz na licu. Dok je upravljao svojim kolima, gologlav unatoč žestokom suncu, nije razmijenio ni jednu jedinu riječ s Lotos koja je privlačila opću pozornost pješaka, sretnih da koračaju u blizini lijepe Nubijke.

Vjetar koji je puhao s mora ublažavao je vrućinu, staza nije bila pretvrda za stopala, a vodonoše su često nudile vojnicima spasonosnu tekućinu. Premda je zahtijevao dobru tjelesnu spremu i naglašenu sklonost marširanju, vojnički život nije bio nalik paklu kako su ga opisivali pisari, u namjeri da umanje vrijednost ostalih zanimanja.Desno od gospodara hodao je Ramzesov lav. Nitko mu se nije usuđivao prići, iz straha da bi ga lav mogao rastrgnuti svojim kandžama, no ipak su svi bili sretni zbog prisutnosti zvijeri, oličenja natprirodne snage koju je samo faraon mogaoukrotiti. U Seramaninoj odsutnosti lav je bio najbolji Ramzesov zaštitnik.Na vidiku se pojavila prva tvrđava Kanaana. Impresivna građevina, sa zidovima od cigli s dvostrukim nagibom, visokim šest metara, pojačanim grudobranima, debelim bedemima sa zupčastim otvorima i stražarskim kulama.- Tko je starješina garnizona? - upita Ramzes Ašu.- Jedan iskusan vojskovođa, porijeklom iz Jerihona. Odrastao je u Egiptu, gdje je prošao tešku obuku, a na ovaj položaj je došao nakon što je u nekoliko navrata bio poslan u obilazak Palestine. Upoznao sam ga; to je pouzdan i ozbiljan čovjek.- On je taj koji je poslao većinu poruka s izvještajima o pobuni u Kanaanu, zar ne?- Upravo tako, Veličanstvo. Ova tvrđava je najvažnija strateška točka koja prikuplja sve informacije vezane za cijelo područje.- Taj starješina, sve u svemu, dobro upravlja Kanaanom?- Uvjeren sam u to.- Ubuduće ćemo se potruditi spriječiti pobune. Ovom pokrajinom mora se bolje upravljati; na nama je da otklonimo svaki razlog za nepokornost.- Postoji samo jedna mogućnost da to postignemo - procijeni Asa - da spriječimo utjecaj Hetita.

- Upravo to namjeravam postići.Izvidnik dojaha do vrata tvrđave odakle mu jedan strijelac s vrha bedema uputi prijateljski pozdrav.Izvidnik se vrati istim putem, a zastavnik izda ljudima na čelu zapovijed da produže. Umorni, sanjali su o tome da se najedu, napiju i naspavaju.Prava lavina strijela pribije ih uz tlo. Na stražarskim mjestima pojavili su se strijelci, na desetine njih, i brzim tempom započeli tući po nezaštićenim metama. Mrtvi i ranjeni, sa strijelama koje su im visjele iz glava, prsa ili trbuha, egipatski pripadnici pješaštva padali su jedan preko drugog.Ponosit zastavnik, zapovjednik izvidnice, preživjele povede na tvrđavu.Nisu imali nikakvih izgleda protiv preciznog neprijateljskog napada. Probodena vrata, zastavnik se sruši u podnožju bedema.Za nekoliko minuta, bili su oboreni i iskusni vojnici i veterani. Stotinjak pješaka, čvrsto stežući koplja, spremali su se osvetiti prijatelje, kada se umiješao Ramzes.- Povucite se!- Veličanstvo - stane ga preklinjati jedan podčasnik- pustite nas da istrijebimo izdajnike!- Poubijat će vas ukoliko nasrnete naslijepo. Natrag! Vojnici poslušaše.Mnoštvo strijela obruši se na manje od dva metra od kralja kojeg su istoga časa okružili uspaničeni časnici.- Neka ljudi opkole tvrđavu, izvan domašaja paljbe; u prvom redu neka budu strijelci, iza njih pješaštvo, a zatim odredi dvokolica.Kraljeva hladnokrvnost smirila je duhove. Vojnici su se prisjetili zapovijedi koje su dobivali prilikom obuke, i trupe se uredno pregrupiraše.- Potrebno je donijeti ranjenike i pobrinuti se za njih - izjavi Setau.- Nemoguće, neprijateljske strijele bi pokosile spasioce.- Ovaj vjetar uistinu donosi nesreću.

- Ne razumijem. - počne se žaliti Aša. - Moji agenti me nisu upozorili da su se pobunjenici domogli tvrđave.- Sigurno su se poslužili lukavstvom. - nastavi Setau.- Čak i da si u pravu, zapovjednik je imao dovoljno vremena i mogao je poslati golubove pismonoše s porukama upozorenja.- Istina je jednostavna i zastrašujuća. - zaključi Ramzes.- Starješina je ubijen, garnizon istrijebljen, a mi smo primali lažne poruke, koje su nam slali pobunjenici. Da sam razbio naše trupe, šaljući pukovnije prema različitim tvrđavama diljem Kanaana, pretrpjeli bismo velike gubitke. Pobuna je očigledno uzela maha. Samo su hetitski odredi mogli organizirati ovakav udar.- Misliš li da se još nalaze na ovom području? - upita Setau.- Odmah moramo preispitati svoj položaj.- Neprijatelji koji su zauzeli ovu tvrđavu neće nam se moći još dugo odupirati. - zaključi Aša. - Pozovi ih na predaju. Ako među njima ima Hetita, prisilit ćemo ih da progovore.- Preuzmi jedan vod, Aša, i sam ih pozovi na predaju.- Idem s njim. - reče Setau.- Pusti ga da pokaže svoje pregovaračke sposobnosti; neka nam, u najmanju ruku, vrati ranjenike. Ti pripremi lijekove i okupi bolničare.Ni Aša ni Setau nisu se usuđivali komentirati Ramzesovu zapovijed. Čak se i krotitelj zmija, uvijek spreman na odgovor, povlačio pred faraonovim autoritetom.U smjeru tvrđave zaputi se pet dvokolica pod Ašinim zapovjedništvom. Vojnik koji je upravljao dvokolicama mladog diplomata držao je, vidno istaknuto, koplje sa pričvršćenom bijelom zastavom, kao znak da Egipćani žele pregovarati.Nisu stigli čak ni zaustaviti dvokolice. Čim su se pri-makli dovoljno blizu, kanaanski su se strijelci raspomamili. Dvije strijele zabole su se u kočijašev vrat, a treća okrzne Ašinu lijevu ruku, ostavljajući krvav trag.- Okret. - poviče Aša.

- Ne miči se. - podviknu Setau. - Inače oblog od meda neće dobro prionuti.- Ne boli tebe. - bunio se Aša.- Da nisi malo preosjetljiv?- Nisam neki poklonik krvi, a i bilo bi mi draže da me Lotos njeguje.- U beznadnim slučajevima, ja sam taj koji uzima stvari u ruke. Budući da sam upotrijebio svoj najbolji med, ozdravit ćeš. Rana će brzo zarasti, bez opasnosti od infekcije.- Kakvi divljaci... Nisam imao priliku čuti što imaju za reći u svoju obranu.- Uzalud je tražiti od Ramzesa milost za pobunjenike: ne podnosi kad netko namjerava ubiti njegovog prijatelja, čak i onog koji je zalutao u mutne vode diplomacije.Ašino lice se iskrivi od bola.- Eto dobrog izgovora da ne sudjeluješ u napadu! - rugao se Setau.- Možda bi ti bilo draže da je strijela bila preciznija?- Nemoj govoriti gluposti i opusti se. Ako nam neki Hettt padne u ruke, bit će nam potrebne tvoje prevoditeljske sposobnosti.Setau ga napusti i izađe iz ogromnog šatora koji je služio kao poljska bolnica, s Asom kao prvim pacijentom; krotitelj zmija potrča Ramzesu da bi mu prenio lošu vijest.U pratnji svog lava, Ramzes je obišao tvrđavu, pozorno promatrajući tu gomilu cigala koja se isticala u ravnici. Od simbola mira i sigurnosti, postala je prijetnja koju treba potući.Sa vrha bedema, kanaanski stražari su motrili na faraona. Nije se čulo ni uzvika ni psovke. Postojala je samo nada: egipatska vojska je odustala od toga da se domogne utvrde kako bi krenula u pretraživanje Kanaana, prije donošenja odluke o daljoj strategiji. U tom slučaju, zasjede koje su postavili Hetiti prisilile bi Ramzesa na povlačenje.

Setau, uvjeren kako je pronikao u namjere protivnika, pitao se ne bi li bilo bolje šire sagledati situaciju, nego napasti dobro branjenu tvrđavu i pritom izgubiti mnoge živote.I samim generalima nametalo se isto pitanje. Stoga su, nakon što su se najprije međusobno dogovorili, odlučili predložiti kralju da se određeni broj ljudi ostavi ispred tvrđave kako bi spriječili izlazak opkoljenih neprijatelja, dok bi veći dio trupa produžio prema sjeveru i sastavio mapu s točnim položajem pobunjeničkih snaga.Ramzes je djelovao toliko obuzet svojim mislima da mu se nitko nije usuđivao obratiti. Pored njega je ležao lav, nepomično i ponosno. Čovjek i zvijer su živjeli u savršenom skladu, odišući snagom koja je izazivala osjećaj neugode u svakom tko bi im se približio. Najstariji među generalima, koji je nekada služio u Siriji pod Setijevim vodstvom, preuzme na sebe rizik i obrati se vladaru.- Veličanstvo... Smijem li vam se obratiti?- Slušam vas.- Moji istomišljenici i ja dugo smo razgovarali. Držimo da bi bilo potrebno procijeniti opseg pobune. Zbog lažnih informacija nemamo pravi uvid u situaciju.- Što predlažete?- Da ne krećemo na tvrđavu, već da se raširimo duž cijelog području Kanaana. Potom bismo udarili, jer bismo raspolagali pravom slikom.- Zanimljiva mogućnost.Starom generalu padne kamen sa srca; dakle, umjerenost i logika ipak nisu strane Ramzesu.- Trebam li okupiti ratni savjet, Veličanstvo, kako biste nam priopćili daljnje zapovijedi?- Nema potrebe - odgovori kralj - jer se ona sastoje od nekoliko riječi: istoga časa napadamo ovu tvrđavu.

Svojim lukom od bagremovog drva, koji je samo on uspijevao nategnuti, Ramzes odapne prvu strijelu. Tetiva luka, za koju je poslužila žila jednog bika, iziskivala je snagu dostojnu boga Seta.Kada su kanaanski stražari vidjeli kralja Egipta kako se postavlja u položaj za gađanje, na više od tri stotine metara udaljenosti od tvrđave, samo su se nasmijali. To je bio simboličan čin, namijenjen da ohrabri vojsku.Strijela od trske, s vrhom od tvrdog drveta obloženog broncom i krajem sa urezanim zarezima, opisala je širok luk na vedrom nebu i zarila se u srce prvog stražara. Zaprepašten, samo je pogledao kako mu iz tijela nadire krv, a zatim se, glavom prema naprijed, stropoštao u ponor. Drugi stražar osjeti snažan udarac usred čela i krene istim pravcem u kojem je nestao i njegov prijatelj. Treći je, izvan sebe od straha, imao točno toliko vremena da pozove upomoć, ali je, dok se okretao, primio udarac u leđa i strovalio se u dvorište tvrđave. Četa egipatskih strijelaca već im se bila približila.Kanaanski strijelci pokušali su se rasporediti duž bedema, ali su ih Egipćani, znatno brojniji i vrlo precizni, već prvim naletom prepolovili. Smjena je prošla na isti način. Čim je broj neprijateljskih strijelaca postao nedovoljan da bi mogli obraniti prilaz utvrdi, Ramzes zapovjedi inženjercima pješaštva da krenu sa svojim ljestvama. Ogromni lav, Krvnik, promatrao je cijeli prizor.Pješaci su se počeli penjati uz ljestve prislonjene na zid. Uvidjevši da Egipćani neće imati milosti, Kanaanci su se odlučili boriti do posljednje kapi krvi. Uspjeli su srušiti jedne ljestve kamenjem koje su bacali s vrha već ogoljenih bedema. Pritom je nekoliko egipatskih vojnika, tresnuvši o zemlju, prošlo s prijelomima ruku i nogu. Međutim, faraonovi strijelci nisu zaostajali, skidajući jednog po jednog pobunjenika.Stotinjak pješaka uz radosne pokliče popelo se na vrh bedema i zauzelo stražarska mjesta. Za njima su došli strijelci koji su udarili po neprijateljima okupljenim u dvorištu tvrđave.

Setau i bolničari došli su po ranjenike i prenijeli ih na nosilima do egipatskog logora. Rane ravnih i čistih rezova Lotos je zbrinjavala pomoću zavoja omotanih u križ; u nekim slučajevima, lijepa Nubijka morala je pribjeći tehnici šivanja. Krvarenje je zaustavljala stavljajući svježe meso na ranu; nakon par sati, zamijenila bi ga melemom od meda, bilja koje pomaže zacjeljivanju i pljesnivog kruha.6 Što se tiče Setaua, sada je bio u prilici iskoristiti sav svoj medicinski materijal koji se sastojao od čajeva, kuglica s anestetičkim svojstvima, raznih tableta, melema i napitaka; ublažavao je bolove, uspavljivao teško ranjene vojnike i pružao im najbolju njegu koju je bilo moguće pružiti u jednoj poljskoj bolnici.One koji su bili u stanju podnijeti put trebalo je vratiti u Egipat, zajedno s poginulima, od kojih ni jedan jedini neće biti pokopan u stranoj zemlji. Ako je netko od njih imao obitelj, ona će biti zbrinuta do kraja života.U unutrašnjosti tvrđave, Kanaanci jedva da su i pružili otpor. Posljednje borbe su se odvijale prsa o prsa. S odnosom deset prema jedan, pobunjenici su bili brzo potučeni. Kako bi izbjegao saslušanje za koje je znao da će biti nemilosrdno, njihov vođa sam je sebi bodežom prerezao grlo.Kada su otvorili velika vrata, faraon se probio u unutrašnjost ponovno osvojene tvrđave.6 Mješavina ima antibiotska svojstva

- Spalite leševe - zapovjedi on - i počistite mjesto. Vojnici su poprskali zidove natronom i okadili stambeneprostorije, skladišta hrane i oružja. Slatkasti miris ispunio je nosnice pobjednika.Kada je u blagovaonici tvrđave poslužena večera, već su bili izbrisani svi tragovi sukoba.Generali su obasipali pohvalama Ramzesovu sposobnost za odlučivanje i nazdravljali zadivljujućem ishodu njegove odluke.

Setau je zajedno s Lotos ostao uz ranjenike, dok je Aša izgledao zabrinuto.- Zar te ne veseli ova pobjeda, prijatelju? - Koliko je borbi nalik ovoj pred nama?- Preuzimat ćemo jednu po jednu tvrđavu i vratit ćemo mir u Kanaan. Više nas ne mogu iznenaditi, što znači da višenećemo imati velikih gubitaka. - Pedesetak mrtvih i stotinjak ranjenih...- Istina, bilanca je mučna, ali bili smo žrtve zamke koju nitko nije mogao predvidjeti. - Morao sam to pretpostaviti. - priznao je Aša. - Hetiti se ne zadovoljavaju samo grubom silom; u njihovoj je prirodi koristiti se prevarama. - Među mrtvima nema nijednog Hetita?- Nijednog.- Njihovi zapovjednici su se, znači, povukli na sjever.- Što znači da se i ubuduće moramo paziti zamki.- Suprotstavit ćemo im se. Odspavaj, Aša; već sutra nastavljamo dalje. Ramzes je ostavio tvrđavu s potrebnim brojem ljudi i opreme. Nekoliko glasnika već je bilo na putu za Pi-Ramzes, s porukom Ameniju da pošalje pojačanje u ponovno osvojenu utvrdu.Kralj je, na čelu grupe od stotinjak dvokolica, utirao put svojoj vojsci.Isti scenarij ponovio se desetak puta. Na tri stotine metara od tvrđave koju su zauzeli pobunjenici, Ramzes bi posijao paniku smaknuvši strijelce raspoređene duž bedema.

Pod neprekidnom kišom egipatskih strijela, koje su priječile neprijatelju da uzvrati, pješaci bi postavili duge letve, popeli se uz njih, skrivajući se iza štitova i osvojili promatračnicu. Ni jedan jedini put nisu pokušali probiti glavna ulazna vrata.Za manje od mjesec dana Ramzes je ponovno uspostavio red u Kanaanu. Budući da su pobunjenici u malim egipatskim

garnizonima ostavljali za sobom samo smrt, ubijajući i žene i djecu vojnika koji su bili na dužnosti, nitko od njih nije pokušavao moliti kralja za milost. Već nakon prve pobjede, pobunjenici su bili u smrtnom strahu od Ramzesa. Osvajanje posljednje utvrde na sjeveru Kanaana predstavljalo je tek formalnost, toliko su njegovi branitelji bili prestrašeni.Galileja, dolina na sjeveru Jordana, i trgovački putovi ponovno su vraćeni pod egipatski nadzor. Stanovnici tog područja klicali su faraonu i zaklinjali mu se na vječnu vjernost.Nijedan Hetit nije bio zarobljen.

Namjesnik Gaze, prijestolnice Kanaana, pripremio je za egipatski štab veličanstvenu gozbu. Građani su iskazali pretjeranu revnost stavljajući se na raspolaganje faraonu, nudeći se da će hraniti i paziti konje i magarce i, uopće, osigurati sve što je vojnicima potrebno. Kratkotrajan rat za ponovno osvajanje teritorija završio je u radosti i prijateljstvu.Namjesnik Kanaana održao je oštar govor protiv Hetita, tih azijskih divljaka koji su pokušali, istini za volju, bezuspješno, pokidati neraskidive veze između njegove zemlje i Egipta. Zahvaljujući milosti bogova, faraon je priskočio u pomoć svojim vječnim saveznicima, sigurnim da ih on neće napustiti. Svakako, svi oplakuju tragičnu smrt egipatskog življa. Ali, Ramzes je postupio u skladu s Maat, svladavši pobunu i ponovno uspostavivši red.- Gnušam se ovog licemjerja. - reče kralj Aši.- Nemoj misliti da možeš promijeniti ljude.- Ali, imam moć smijeniti ih sa dužnosti. Asa se nasmije.- I zamijeniti ovog ovdje nekim drugim? Istina, to možeš. No, ljudska je priroda nepromjenjiva. Onog časa kad se budućem guverneru Kanaana ukaže prilika da te izda, neće oklijevati. Ovog glavešinu, ako ništa drugo, poznajemo: lažljiv je, pokvaren, pohlepan. Njegovim smjenjivanjem nećemo riješiti nijedan problem.

- Zaboravljaš da je pristao na prisutnost hetitskih komandosa na području koje je pod kontrolom Egipta.- Neki drugi učinio bi to isto.- Tvoj savjet je, dakle, da tog čovjeka, dostojnog prezira, ostavim na položaju.- Priprijeti mu da ćeš ga kazniti za najmanji ispad. To će djelovati nekoliko sljedećih mjeseci.- Postoji li i jedno jedino biće koje je zaslužilo tvoje poštovanje, Aša?- Moj poziv mi nalaže da se srećem s ljudima na vlasti, spremnima na sve kako bi je sačuvali ili uvećali; ako bih im ukazao i najmanje povjerenje, brzo bi me progutao mrak.- Nisi odgovorio na moje pitanje.- Divim ti se, Ramzese, što je, za mene, izuzetan osjećaj. No, nisi li i ti čovjek na vlasti?- Ja sam u službi Zakona i svog naroda.- A, ako bi jednog dana to zaboravio?- Moje bi magije tada nestalo i doživio bih neizbježan poraz.- Neka nas bogovi sačuvaju takve nesreće, Veličanstvo.- Kakvi su rezultati tvoje istrage?- Trgovci iz Gaze i nekoliko činovnika koje sam propisno nagradio pristali su mi se povjeriti: Hetiti su ti koji su poticali na pobunu i koji su savjetovali Kanaancima da se na prijevaru domognu tvrđave.- Kako su to izveli?- Prilikom uobičajenog dopremanja hrane... S naoružanim ljudima u teretnim kolima. Sve su naše utvrde napadnute u istom trenutku. Kako bi spasili zatočene žene i djecu, starješine su odlučili predati se. Kobna pogreška. Hetiti su uvjerili Kanaance da će egipatski napad biti bezuspješan i razbijen; istrijebivši naše garnizone, pobunjenici su vjerovali da više nemaju razloga strahovati.Ramzes se nije kajao zbog svoje odlučnosti. Bila je to gomila podlaca na koju je udarila čvrsta ruka Egipta.

- Ima li kakvih vijesti o Mojsiju?- Ništa bitno.Ratni savjet sastao se pod kraljevskim šatorom. Predsjedavao je Ramzes, sjedeći na stolici na rasklapanje od pozlaćenog drveta, dok mu je pored nogu ležao lav.Vladar je pozvao Ašu i sve više časnike da se izjasne. Posljednji je progovorio stari general.- Moral vojske je izvrstan, stanje životinja i opreme također; Vaše veličanstvo upravo je ostvarilo sjajnu pobjedu koja će ostati zapamćena u povijesti.- Dopustite mi da izrazim svoju sumnju.- Veličanstvo, ponosni smo da smo sudjelovali u ovoj bitci, i...- Bitci? Sačuvaj tu riječ za kasnije; poslužit će nam kad ćemo se suočiti s pravim otporom.- U Pi-Ramzesu vam kliču.- Pi-Ramzes će pričekati.- Obzirom na to da smo ponovno uspostavili vlast nad Palestinom i umirili cijelo područje Kanaana, nije li vrijeme da se vratimo?- Ostalo nam je ono najteže: ponovno osvojiti Amuriju.- Hetiti su vjerojatno tamo nagomilali velike snage.- Zar se bojiš borbe s njima, generale?- Bilo bi nam potrebno neko vrijeme kako bismo odlučili kakvu ćemo strategiju primijeniti, Veličanstvo.- Već je odlučeno: krećemo ravno na sjever.

16S kratkom vlasuljom na glavi, pričvršćenom vrpcom čiji su joj krajevi ležali na ramenima, odjevena u dugačku, pripijenu tuniku povezanu oko struka crvenim pojasom, Nefertari je oprala ruke vodom iz svetog jezera i popela se u naos hrama boga Amona, da bi mu izrazila zahvalnost i prinijela fina mirisna ulja večernjeg obreda. Kao supruga boga, kraljica je djelovala u ulozi kćeri

svjetlosti, proizašle iz stvaralačke sile koja je neprekidno oblikovala svemir.Kraljica zatvori za sobom vrata naosa, zapečati ih, izađe iz hrama i pođe za obrednicima koji su je poveli ka Kući života u Pi-Ramzesu, gdje je inkarnacija boginje, u isto vrijeme i smrt i majka, u svakom trenutku nastojala odagnati sile zla. Mirna sreća svakodnevice ovisila je o njenoj sposobnosti da razornu silu koja je nosila opasne vjetrove preobrati u sklad i spokoj.Jedan svećenik pruži kraljici luk, jedna svećenica četiri strijele.Nefertari zatege luk, odapne prvu strijelu prema istoku, drugu prema sjeveru, treću prema jugu a četvrtu prema zapadu. To je učinila kako bi uništila nevidljive neprijatelje koji su prijetili Ramzesu.Tujin je sobar čekao Nefertari.- Kraljica majka želi vas što prije vidjeti. Veliku kraljevsku suprugu prenijeli su na nosiljci. Vitka u svojoj fino plisiranoj dugačkoj haljini, strukautegnutog reljefnim pojasom, sa zlatnim narukvicama i ogrlicom od lazurita u šest nizova, Tuja je odisala uzvišenom elegancijom.- Ne brini se, Nefertari; iz Kanaana je stigao glasnik s lijepim vijestima. Ramzes je povratio vlast u cijelom području, ponovno je uspostavljen red.- Kada se vraća?- Nije naveo.- Drugim riječima, vojska produžuje prema sjeveru.- Moguće.- Biste li i vi tako postupili?- Bez oklijevanja. - odgovori Tuja.- Na sjeveru Kanaana pokrajina Amurija predstavlja granicu između područja pod egipatskim i hetitskim utjecajem.- Seti bi učinio isto, kako bi izbjegao rat.- Ako su hetitske grupe prekoračile tu granicu...- Onda će doći do sukoba, Nefertari.

- Odapela sam strijele na sve četiri strane svijeta.- Ako je obred obavljen, zašto bismo strahovali?

Henar je mrzio Amenija. Kakva je to nepodnošljiva kazna za njega bila što je svakog jutra morao susretati tog malog, prepredenog i napuhanog pisara kako bi dobio izvještaj o Ramzesovom pohodu! Kada on, Henar, dođe na vlasti, Ameni će negdje na selu čistiti štale i ostat će bez ono malo zdravlja što ga sada služi.Jedna mu je stvar ipak pružila zadovoljstvo: iz dana u dan, zabrinuto lice osobnog faraonovog tajnika sve više se izduživalo, što je bio nepogrješiv znak da egipatska vojska ne napreduje. Kraljev stariji brat se, s ožalošćenom maskom na licu, zaklinjao da će se moliti bogovima kako bi im se sudbina ponovno osmjehnula. Premda nije bio previše zauzet u Ministarstvu vanjskih poslova, Henar je svima davao do znanja da izuzetno naporno radi. Izbjegavao je svaki izravni kontakt sa sirijskim trgovcem Rajom. U ovakvim nemirnim vremenima, bilo bi šokantno da jedan čovjek njegovog položaja bude zaokupljen kupovinom rijetkih vaza iz dalekih zemalja. Zadovoljavao se porukama koje je posredno dobivao od Raje, čiji je sadržaj bio više nego zadovoljavajući. Sudeći po izvještajima sirijskih špijuna u službi Hetita, Ramzes je bio upao u zamku koju su mu postavili Kanaanci. Pretjerano tašt, faraon je podlegao svojoj prijekoj naravi, zaboravljajući da su njegovi protivnici pravi majstori za kovanje zavjera.Henar je znao rješenje male zagonetke koja je uznemirila dvor: tko je ukrao Nefertarin ogrtač i ćup s osušenom ribom iz Kuće života u Heliopolisu?Nitko drugi nije mogao biti krivac do veseli upravitelj kraljevskog doma, Rome. Zato je, prije negoli je krenuo na obvezni sastanak s Amenijem, pozvao krupnog čovjeka uz nekakav beznačajan izgovor.Trbušast, okruglih obraza, s ogromnim trostrukim pod-bratkom, Rome je obavljao svoj posao savršeno predano. Trom i nepokretan,

opsjednut čistoćom i pojedinostima, osobno je kušao hranu koja se posluživala kraljevskoj obitelji. Na tu tešku dužnost postavio ga je sam kralj. Prema osoblju se ponašao vrlo strogo, znao je ušutkati svaku primjedbu, i nadzirao je cjelokupnu dvorsku poslugu. Svatko tko ga ne bi poslušao odmah bi dobio otkaz.- Što mogu učiniti za vas, gospodaru? - upita Rome Henara.- Nije ti rekao moj nadstojnik?- Podsjetio me je na problem vezan uz protokol na jednom svečanom ručku, ali ne vidim...- A, što ako bismo popričali o ćupu sa sušenom ribom ukradenom iz skladišta Kuće života u Heliopolisu?- Ćup... ali, ništa ne znam...- A, ogrtač kraljice Nefertari?- Obaviješten sam o tome, razumije se, i žalim zbog tog strašnog skandala, ali...

- Jesi li potražio krivca?- Nije moj posao voditi istragu, gospodaru!- Ipak, u dobrom si položaju, Rome.- Ne, ne mislim...- Razmisli! Ti si ključni čovjek na dvoru, nijedan događaj ne bi ti trebao promaknuti.- Precjenjujete moju ulogu.- Zašto si počinio ta nedjela?- Ja? Ne mislite valjda...- Ne mislim, siguran sam. Kome si predao kraljičin ogrtač i ćup s ribom?- Nepravedno me optužujete!- Poznajem ljude, Rome. A imam i dokaze.- Dokaze...- Zašto si riskirao toliku opasnost?

Izobličeno Romeovo lice, neprirodno crvenilo koje je preplavilo njegovo čelo i obraze, pretjerana mlitavost njegovog tijela, sve su to bili pokazatelji krivnje.Henar se nije prevario.- Ili si bio dobro plaćen, ili mrziš Ramzesa. Kako god bilo, i jedno i drugo težak je prekršaj.- Gospodaru... Ja...Neugodnost krupnog čovjeka bila je gotovo dirljiva.- Budući da si izvrstan, nadstojnik, zaboravit ću ovaj nemio događaj. Ali, ako mi ubuduće budeš potreban, ne bi bilo dobro da se pokažeš nezahvalnim.Ameni je pripremao dnevni izvještaj za Ramzesa. Ruka mu je bila brza i sigurna.- Smijem li vas prekinuti na trenutak? - upita Henar ljubazno.- Ne prekidate me. Vi i ja odgovaramo kralju, a on zahtijeva od nas da se svakodnevno sastajemo.Pisar odloži svoj pisaći pribor na stol.- Izgledate umorno, Ameni.- To vam se samo čini.- Ne biste li se trebali više pozabaviti svojim zdravljem?- Zanima me isključivo zdravlje Egipta.- Ima li... loših vijesti?- Naprotiv.- Možete li biti određeniji?- Čekao sam potvrdu prije negoli vam iznesem Ram-zesove uspjehe. Kako su nas prevarili lažnim porukama koje su prenosili golubovi pismonoše, naučio sam biti oprezan.- Ideja je potekla od Hetita?- Mogla nas je skupo stajati! Naše tvrđave u Kanaanu pale su u ruke pobunjenika. Da je kralj podijelio trupe, pretrpjeli bismo strašne gubitke.- Srećom, to se nije dogodilo...

- Područje Kanaana ponovno nam je podčinjeno, prilaz morskoj obali slobodan. Guverner se zakleo na vjernost faraonu.- Izvanredan uspjeh... Ramzes je napravio veliki pothvat i otklonio opasnost koja nam je prijetila od Hetita. Pretpostavljam da je vojska krenula natrag?- Vojna tajna.- Kako, vojna tajna? Ja sam ministar vanjskih poslova, ne zaboravite!- Ne raspolažem drugim informacijama.- Nemoguće!- Ipak je tako.Bijesan, Henar se povuče.Ameni je osjećao grižnju savjesti. Ne zbog svog stava prema Henaru, već zbog brzine kojom je pristupio Seramaninom slučaju. Istina, dokazi koji su se nakupili protiv Sarda bili su ozbiljni, ali, nije li, možda, postupio previše brzopleto? Obuzet uzbuđenjem zbog polaska vojske, Ameni nije bio temeljit kao inače. Trebao je provjeriti dokaze i svjedočenja koja su odvela čovjeka u zatvor. Vjerojatno nepotrebna mjera, ali mu je to njegova pedantnost nalagala.Ljut na samog sebe, Ameni se ponovno dohvati Sera-maninog spisa.

Trđava Megida, vojno uporište koje je čuvalo prilaz ka Siriji, nalazila se na vrhu jednog brežuljka, vidljivog izdaleka. Na uzvišenju usred zelene ravnice, djelovala je neosvojivo: kameni zidovi, mali otvori na bedemima, visoke kvadratne kule, velika masivna vrata.Garnizon se sastojao od Egipćana i Sirijaca odanih faraonu, ali kako vjerovati službenim porukama koje su potvrđivale da tvrđava nije pala u neprijateljske ruke?Ramzes je otkrivao neobičan predio: šumoviti brežuljci, hrastovi čvornatih stabala, muljevite rijeke, baruštine, tu i tamo pjeskovito

tlo... Čudna zemlja, neprijateljska i zatvorena, daleka, tako različita od Nila i pitomih egipatskih predjela.Čak dva puta krdo divljih svinja napalo je egipatske izvidnike, nakon što su ovi uznemirili krmaču i njene mlade. Bujna vegetacija, neprohodno šiblje i visoko drveće koje je na sve strane pružalo dugačke grane otežavali su napredovanje konjanika. S druge strane, divljači i izvora vode bilo je u izobilju.Ramzes zapovjedi da se vojska zaustavi, ali da ne podiže šatore. Pogleda uprtog u smjeru tvrđave Megida, čekao je povratak izvidnice.Setau je iskoristio predah da se pobrine za bolesnike i podijeli im lijekove. Teški ranjenici vraćeni su u domovinu, tako da se vojska sastojala samo od ljudi u dobrom fizičkom stanju, izuzevši one koji su patili od groznice ili želučanih problema. Mješavine na bazi mahovine, kima i ricinusa bile su dovoljne da otklone takve manje tegobe. Potom bi u preventivne svrhe, nastavljali koristiti bijeli i crni luk, posebno "gujine račve," vrstu podrijetlom s granice istočnih pustinja, koju je Setau posebno cijenio.Lotos je upravo bila spasila jednog magarca kojeg je vodena zmija ugrizla za nogu. Ovo putovanje po Siriji najzad je postalo zanimljivo. Do sada je nailazila samo na uobičajene vrste, ali zmija koju je uhvatila, unatoč maloj količini otrova koju je uspjela iz nje istisnuti, bila joj je nepoznata. Pod izgovorom da su i sami žrtve gmazova, dva pješaka su se obratila za pomoć lijepoj Nubijki. Odjeknuli su šamari, kao odgovor na pokušaj prijevare. Kada je Lotos iz torbe izvukla šišteću glavu jedne riđovke, mangupi se dadoše u bijeg i izgubiše se među svojim prijateljima.Prošlo je više od dva sata. Uz kraljevo dopuštenje, konjanici su sjahali, kočijaši sišli sa svojih dvokolica, a pješaci posjedali, okruženi mnogobrojnim stražarima.

- Već je prilično vremena prošlo otkako su izviđači otišli. - izjavi Aša.- Dijelim tvoje mišljene. - reče Ramzes. - Kako tvoja rana?- Zarasta. Setau je pravi čarobnjak.- Što misliš o ovom mjestu?- Ne sviđa mi se. Ispred nas je otvoren prostor, ali je puno baruština. S jedne i druge strane okružuju nas hrastove šume, grmlje i visoka trava. Trupe su nam previše raštrkane.- Izviđači se neće vratiti. - zaključi Ramzes. - Ili su ubijeni, ili zatočeni u unutrašnjosti tvrđave.- To bi značilo da je tvrđava Megida pala u ruke neprijatelja koji se nema namjeru predati.- Ova utvrda ključna je točka južne Sirije. - podsjeti ga Ramzes. - Čak i da su ju Hetiti zauzeli, moramo je ponovno osvojiti.- Samo po sebi, to neće biti objava rata - procijeni Asa - nego povrat teritorija koji je pripadao zoni našeg utjecaja. Možemo, dakle, svakog trenutka napasti, bez prethodnog upozorenja. Pravno gledajući, ostajemo u okviru smirivanja pobune, a da pritom ne bude proglašen sukob između dviju država.Sa stajališta susjednih zemalja, analiza mladog diplomata mogla bi biti potpuno na mjestu.- Obavijesti generale da se pripreme za napad.Aša nije imao vremena ni pritegnuti uzde svoga konja. Iz guste šume, lijevo od kralja, jurnuo je odred konjanika, udarajući po zaspalim egipatskim kočijašima. Jedan broj nesretnika završio je proboden kratkim kopljima, više konja ostalo je prebijenih nogu i prerezanog grla. Preživjeli vojnici branili su se bodežima i mačevima; nekolicina njih je uspjela domoći se dvokolica i povući se na položaj koji su držali pješaci, zaštićeni štitovima.Izgledalo je da će neočekivani i grubi napad biti okrunjen uspjehom. Po načinu na koji je bila omotana gusta kosa napadača, po njihovoj šiljatoj bradici, haljinama koje su visjele do članaka,

opasačima prekrivenim maramom, nije bilo teško prepoznati Sirijce.Za razliku od Ramzeša koji je ostao neobično miran, Ašu obuze nemir.- Probit će naše ljude!- Samo se uludo razmeću junaštvom. Napredovanje Sirijaca već je bilo zaustavljeno. Egipatskipripadnici pješaštva primorali su ih da odstupe prema strijelcima čiji ih je napad dokrajčio. Lav je režao.- Prijeti nam druga opasnost. - reče Ramzes. - Tek sada započinje prava borba.Iz iste šume izletje nekoliko stotina Sirijaca, naoružanih sjekirama kratke drške. Ostalo im je za prijeći neznatnu razdaljinu da bi udarili s leđa po egipatskim strijelcima.- Idemo! - zapovjedi kralj svojim konjima.Po tome kako je zazvučao glas njihovog gospodara, dva konja su razumjela da moraju dati sve od sebe. Lav poskoči, a za kraljem krene Aša u pratnji- pedesetak dvokolica.Okršaj je bio neizrecivo surov. Zvijer je svojim čeljustima kidala glave i grudi svakog tko bi se usudio napasti Ramzesovu dvokolicu, dok je kralj, odapinjući strijelu za strijelom, pogađao ravno u srca, vratove i čela neprijatelja. Dvokolice su gazile po ranjenima, pješaci su dočekivali Sirijce koji su se dali u bijeg.Ramzes opazi neobičnog ratnika kako trči u smjeru šume.- Zaustavi ga. - zapovjedi lavu.Krvnik ukloni dvojicu koji su mu se našli na putu i baci se na bjegunca. Premda je pokušavala obuzdati svoju snagu, zvijer je smrtno ranila čovjeka koji je pao na zemlju razderanih leđa. Ramzes ga pažljivo pogleda. Imao je dugu kosu i neobrijanu bradu; dugačka haljina s crnim i crvenim prugama bila je sva u dronjcima.- Pozovite Setaua! - zapovjedi kralj.Bitka se privodila kraju. Sirijci su bili potučeni do posljednjeg čovjeka, dok je egipatska vojska pretrpjela tek neznatne gubitke.

Zadihan, Setau stiže do Ramzesa.- Spasi ovog čovjeka - zatraži kralj - on nije Sirijac, već trkač po pijesku. Želim da nam objasni zašto je ovdje.Beduin je bio previše udaljen od Sinaja, područja u kojem su obično pljačkali karavane. Setau je bio zainteresiran.- Tvoj lav ga je dobro sredio.Ranjenikovo lice bilo je obliveno znojem, vrat ukočen, iz nosa mu je curila krv.Setau mu opipa puls, zatim posluša otkucaje srca koji su bili tako slabi da nije bilo teško postaviti dijagnozu. Trkač po pijesku bio je na samrti.- Može li govoriti? - upita kralj.- Ukočile su mu se vilice. Možda još ima šanse. Setauu je uspjelo umirućem u usta ugurati drvenucjevčicu obloženu tkaninom, kroz koju je ulijevao tekućinu na bazi podzemnih izdanaka čempresa.- Ovaj lijek bi morao ublažiti bol. Ako je junak dovoljno čvrst, poživjet će još nekoliko sati.Trkač po pijesku otvori oči i ugleda faraona. Užasnut, pokuša se pridignuti, zdrobi zubima drvenu cjevčicu, izvodeći pokrete ptice koja ne može poletjeti.- Smiri se, prijatelju. - pokuša ga umiriti Setau. - Izliječit ćute.- Ramzes...- Da, egipatski faraon želi razgovarati s tobom. Beduin nije skidao pogled s plave krune.- Dolaziš iz Sinaja? - upita kralj.- Da, to je moja zemlja...

- Zašto si se borio zajedno sa Sirijcima?- Zlato... Obećali su mi zlato...- Jesi li se sretao s Hetitima?- Oni su nas uputili kako da se borimo, zatim su otišli.- Ima li još beduina osim tebe?

- Umakli su usput.- Jesi li možda sreo Židova po imenu Mojsije?- Mojsije...Ramzes opisa izgled svog prijatelja.- Ne, ne poznajem ga.- Jesi li čuo da se priča o njemu?- Ne, ne vjerujem...- Koliko ljudi ima u tvrđavi?- Ja... ne znam.- Ne laži.Potpuno neočekivano, ranjenik isuka svoj bodež, uspravi se i ustremi na kralja. Setau oštrim pokretom ruke razoruža napadača.Ovaj posljednji napor bio je previše za beduina. Lice mu se izobliči od grča, tijelo izvije u luk, zatim beživotno padne.- Sirijci su pokušali sklopiti savez s beduinima. Kakva glupost!Oni se nikada ne mogu složiti.Setau se vrati nazad ka egipatskim ranjenicima kojima su Lotos i bolničari već pružali pomoć. Tijela poginulih umotavali su u rogožinu i stavljali na kola. Povorka s pratnjom trebala je krenuti prema Egiptu, gdje će nesretnici biti ispraćeni uz ritual uskrsnuća.Ramzes pomiluje svoje konje i lava, koji mu uzvrati nježnim umiljavanjem, nalik na predenje mačke. Vojnici se okupiše oko vladara i podigoše oružje ka nebu, kličući onom koji ih je poveo u pobjedu, vještinom iskusnog ratnika.Generali su uspjeli prokrčiti put do Ramzesa kako bi mu čestitali.- Jeste li primijetili još kojeg Sirijca u okolnim šumama?- Ne, Veličanstvo. Dajete li nam dopuštenje da se uputimo ka logoru?- Imam bolju ideju: povratimo Megido.

18Nakon što se okrijepio ogromnim tanjurom leće od koje nije uspijevao udebljati se ni gram, Ameni je odlučio provesti noć u

svojim radnim odajama, kako bi ukrao nekoliko sati od sutrašnjeg dana i iskoristio to vrijeme da se pozabavi Seramaninim slučajem. Leđa su ga počela jako boljeti. Dodirnuo je držak pisaljke koju mu je poklonio Ramzes na dan kada ga je proglasio za svog osobnog tajnika, izrađenu od pozlaćenog drveta u obliku stabljike ljiljana, i energija se istog trenutka vrati u njegovo tijelo.Još iz mladih dana Amenija je vezivala nevidljiva nit za Ramzesa i instinktivno je znao je li Setijev sin bio u opasnosti ili ne. U nekoliko navrata osjetio je da smrt kuca na kraljevo rame, i samo ga je osobna magija spašavala od nje; ako bi taj zaštitnički zid, koji su sama božanstva izgradila oko faraona, bio srušen, ne bi li Ramzesa njegova osobna neustrašivost odvela u nevolju?Ako je Seramana bio jedan od kamenova tog magijskog zida, Ameni je napravio veliku grešku spriječivši ga da obavlja svoju dužnost. Postavljalo se pitanje je li Amenijeva grižnja savjesti bila opravdana. Optužba se velikim dijelom temeljila na svjedočenju Seramanine ljubavnice Nenofar; zato je Ameni zatražio od policije da je dovedu, kako bi je podrobnije ispitao. Ako je djevojka lagala, već će je natjerati da kaže istinu.Policajac zadužen za istragu, jedan odmjereni pedesetogodišnjak, pojavio se u sedam sati u uredu kraljevog osobnog tajnika.- Nenofar neće doći. - izjavi on.- Je li odbila poći s vama?- Ne, u njezinoj kući nema nikoga.- Je li uopće živjela na prijavljenoj adresi?- Susjedi kažu da je, ali je prije nekoliko dana napustila kuću.- Nije rekla kuda ide?- Nitko ništa ne zna.- Jeste li pretresli kuću?- Da, ali bez rezultata. Čak su joj i škrinje za rublje bile ispražnjene, kao da je željela izbrisati svaki trag svog postojanja.- Što ste o njoj saznali?

- Izgleda da je bila prilično lakomislena djevojka. Zli jezici čak tvrde da se dobro koristila svojim čarima.- Onda je morala raditi u nekoj od pivnica.- To nije slučaj. Proveo sam potrebnu istragu.- Muškarci su joj dolazili u posjet?- Susjedi tvrde da nisu; ali često je izbivala, pogotovo noću.- Treba je pronaći i utvrditi za koga eventualno radi.- Naći ćemo je.- Požurite.Kada je policajac otišao, Ameni ponovno uze drvenu pločicu na kojoj je Seramana svom hetitskom suučesniku napisao poruku, što je bio jedan od dokaza njegove krivnje.U tišini kancelarije, u tim jutarnjim satima, kad je njegov duh bio najbudniji, Ameniju iznenada sine ideja. Da bi je provjerio, morao je pričekati Ašin povratak.

Podignuta na vrhu jednog stjenovitog uzvišenja, tvrđava Megida je ulijevala strahopoštovanje egipatskim vojnicima raspoređenim u dolini. Zbog visine kula, trebalo je napraviti vrlo dugačke ljestve koje neće biti lako postaviti na zidine; postojala je opasnost da će strijele i kamenje desetkovati jurišne grupe.Zajedno s Asom, Ramzes je obišao utvrdu svojim dvo-kolicama, tjerajući sve vrijeme konje u brzi trk, kako ne bi postali laka meta strijelcima.U njihovu smjeru nije bila odapeta nijedna strijela, niti se ijedan strijelac pojavio na zupčastim otvorima.- Skrivat će se do posljednjeg trenutka. - zaključi Asa. - Tako neće uzalud potrošiti nijednu strijelu. Najbolje rješenje je da ih izgladnimo.- Sa zalihama kojima Megido raspolaže, moći će izdržati nekoliko mjeseci. Što može gore utjecati na moral vojske od beskonačnog sjedenja u zasjedi?- Ako napad i bude uspješan, izgubit ćemo mnogo ljudi.

- Smatraš li me tako neosjetljivim da razmišljam samo o još jednoj pobjedi?- Nije li slava Egipta važnija od sudbine ljudi?- Za mene je svaki život vrijedan, Asa.- Što onda predlažeš?- Rasporedit ćemo dvokolice tako da bedemi budu u domašaju strijela, a naši strijelci će poskidati Sirijce koji se pojave iza otvora. Tri grupe dobrovoljaca, zaklonjenih iza svojih štitova, postavit će ljestve.- Što ako se ispostavi da je Megido neosvojiv?- Zauzet ćemo tvrđavu; ako unaprijed budemp razmišljali o neuspjehu, to je već samo po sebi propast.Energija koja je zračila iz Ramzesa ulila je vojnicima novi polet. Prijavio se veliki broj dobrovoljaca, strijelci su se otimali oko mjesta u dvokolicama kojima je trebalo opkoliti utvrdu, tako zastrašujuću u svojoj tišini.Noseći dugačke ljestve na ramenima, pripadnici pješaštva su se nervoznim korakom zaputili u smjeru zidina. Čim su ih postavili, na najvišoj kuli se pojaviše sirijski strijelci s razapetim lukovima. Ramzesi egipatski strijelci počeli su tući po njima. Samo nakratko,ratnici gustih povezanih kosa i šiljate bradice pokušali su uzvratiti; Sirijci su uspjeli odapeti nekoliko strijela, ali nijednanije pogodila u metu. Kralj i njegovi elitni strijelci bili sumnogo precizniji.- Slabašan otpor. - reče stari general Setauu. - Reklo bi se da se ti ljudi nikada nisu borili.- Utoliko bolje, bit će manje posla za mene i možda ću jednu noć moći posvetiti svojoj ženi. Ove borbe me iscrpljuju.Pješaci se počeše penjati uz ljestve, kad se na bedemima pojavi pedesetak žena.Egipatska vojska nije imala običaj ubijati žene i djecu. Oni će biti poslani u Egipat, kao ratni zarobljenici, i postat će sluge na velikim

poljoprivrednim dobrima. Nakon što promijene ime, pripojit će se egipatskom društvu.Stari general nije mogao prikriti zaprepaštenje.- Vjerovao sam da sam sve vidio... Ove nesretnice su potpuno lude!Dvije Sirijke su podigle posudu sa žeravicom na vrh bedema i prevrnule ju prema pješacima koji su se penjali. Žar ih je samo okrznuo i razasuo se po prečkama ljestvi. Strijelci su odapeli strijele točno između očiju dviju žena, i one su se samo stropoštale u ponor. Sljedeće, koje su ponovile istu radnju s novom posudom, prošle su na sličan način. U nastupu mahnitosti, jedna mlada djevojka poče praćkom izbacivati komade užarenog uglja.Jedan od projektila pogodi starog generala u bedro. On se stropošta, pritišćući rukom opečenu kožu.- Ne dirajte to - zapovjedi mu Setau - nemojte se pomicati i prepustite stvar meni.Krotitelj zmija zadigne pregaču i pomokri se na opekotinu. General je i sam znao da je mokraća sterilna, za razliku od izvorske i riječne vode, i da se njome mogu očistiti rane bez opasnosti od infekcije. Zatim su trebali doći bolničarii prenijeti na nosilima ranjenika do poljske bolnice.U međuvremenu, pješacima je pošlo za rukom popeti se na bedeme, na kojima više nije bilo nijednog branitelja. Nekoliko minuta kasnije, otvore se velika vrata tvrđave Megida.U unutrašnjosti je ostalo samo nekoliko žena i gomila prestravljene djece.- Sirijci su pokušali odbiti naš napad tako što su sve snage stavili na borbu izvan tvrđave. - zaključi Aša.- Taj manevar je mogao uspjeti. - složi se Ramzes.- Oni te ipak ne poznaju.- Tko bi se, prijatelju moj, mogao pohvaliti da me poznaje?Desetak vojnika već je počelo pustošiti riznicu tvrđave, punu posuda od alabastra i srebrnih statuica. Rezanje lava ih rastjera.

- Zatvorite ove ljude. - zapovjedi Ramzes. - Očistite prostorije i okadite ih.Kralj je imenovao guvernera, zaduženog da izabere časnike i vojnike koji će ostati u Megidu. U hambarima je ostavio dovoljno hrane za nekoliko tjedana.U međuvremenu, jedan odred je već bio krenuo u potragu za divljači i stokom.Ramzes, Aša i novi guverner uveli su nove gospodarske mjere u oblasti; seljaci, ne znajući više tko im je gospodar, obustavili su radove na poljima. Za manje od tjedan dana, prisutnost Egipćana ulila im je osjećaj sigurnosti i mira.Kralj je zapovjedio da se izgradi nekoliko utvrda na sjeveru Megida, opremljenih promatračnicama i konjima, tako da bi, u slučaju napada Hetita, garnizon imao vremena pripremiti se.Ramzes je s vrha kule promatrao predio koji mu nije bio previše drag. Život daleko od Nila, zelenih polja i pustinje bio je ravan patnji. U ovom trenutku, u smiraj dana, Nefertari je slavila večernji obred. Koliko mu je samo nedostajala!Aša prekine kraljevo razmišljanje.- Razgovarao sam s časnicima i vojnicima, kao što si mi naložio.- Kakav je njihov stav?- Imaju puno povjerenje u tebe, ali sanjaju samo o tome da se vrate u domovinu.- Sviđa li ti se Sirija, Aša?- To je opasna zemlja, prepuna zamki. Potrebno je mnogo vremena da bi se dobro upoznala.- Sliči li zemlja Hetita na nju?- Još je više divlja i surovija. Na visokim liticama Anatolije zimi pusu ledeni vjetrovi.- Misliš li da bi me mogla zavesti?- Ti si Egipat, Ramzese. Nijedna druga zemlja neće naći mjesta u tvom srcu.- Amurija je blizu.

- Neprijatelj također.- Što misliš, je li hetitska vojska zauzela Amuriju?- Ne raspolažemo pouzdanim informacijama.- Što ti misliš?- Tamo nas čekaju, u to nema sumnje.Pokrajina Amurija protezala se duž mora, između pri obalnih gradova Tira i Biblosa, istočno od planine Herman i trgovačkog centra Damaska, i bila je posljednji egipatski prote ktorat prije granice s područjem pod hetitskim utjecajem.Više od četiri stotine kilometara daleko od Egipta, faraonovi vojnici su napredovali teškim korakom. Suprotno savjetima generala, Ramzes je odlučio zaobići priobalne putove i zaputiti se planinskim stazama, napornim i za životinje i za ljude. Među vojnicima se nije čuo ni smijeh ni razgovor. Svi su se spremali za sukob s Hetitima, čija je poznata svirepost ulijevala strah i najhrabrijima.Po Ašinim analizama, ne bi se moralo ući u otvoreni rat da bi se ponovno osvojila Amurija. Ipak, koliko će ljudi pasti pod okrvavljenim suncem? Mnogi su se nadali da će se kralj zadovoljiti Megidom i vratiti u domovinu. Ali Ramzes je svojim vojnicima priuštio samo kratak predah prije nego što ih je podvrgao novim naporima.Jedan izviđač se oštrim galopom izdvoji iz kolone i stane točno pred Ramzesa.- Tamo su, na kraju staze, između litice i mora.- Ima li ih mnogo?- Iza grmlja sakriveno je nekoliko stotina ljudi naoružanih kopljima i lukovima. Budući da vrebaju put duž mora, mi im dolazimo s leđa.- Hetiti?- Ne, Veličanstvo, mještani Amurije.Ramzes je bio zbunjen. Kakvu su to klopku spremili egipatskoj vojsci?- Povedi me.

Umiješa se general odreda dvokolica.- Faraon se ne bi trebao izlagati takvoj opasnosti. Ramzesove oči zasijaše.- Moram vidjeti, procijeniti i odlučiti.Kralj pođe za izviđačem. Dvojica muškaraca su posljednji dio puta prešli pješice, hvatajući se ukoštac sa strmim i nesigurnim stjenovitim terenom.Ramzes stane.More, staza koja se pružala duž obale, grmlje, neprijatelji koji su čekali u zasjedi, litice... Nijedno mjesto nije bilo zgodno da se hetitske snage koje su vrebale u zasjedi sakupe. Ali, u daljini su se nazirale druge litice. Nisu li se tamo, na sigurnoj udaljenosti, skrivali anatolijski odredi dvokolica, spremni da se velikom brzinom umiješaju?Ramzes je u svojim rukama držao živote vojnika koji su predstavljali zalog za sigurnost Egipta.- Krećemo. - promrmlja on.Pješaci princa Amurije su drijemali. Čim bi se prvi Egipćani pojavili na priobalnoj stazi, s juga, lako bi ih iz zasjede pobili. Princ Bantešina je primjenjivao strategiju koju su mu predložili hetitski nalogodavci. Oni su bili uvjereni da Ramzes, s obzirom na brojne zamke koje su mu usput bile postavljene, neće ni stići do ovdje. A ako bi stigao, njegove snage bi do te mjere bile oslabljene da bi ih ova posljednja klopka lako dokrajčila.Bantešina, punački pedesetogodišnjak s lijepim crnim brkovima, nije volio Hetite, ali ih se bojao. Amurija je bila preblizu području njihove vladavine da bi mu išlo u prilog da im se suprotstavlja. Doduše, ovisio je o Egiptu i plaćao porez faraonu, ali to Hetite nije zanimalo. Oni su zahtijevali da ustane protiv njega i nanese posljednji udarac oslabljenoj egipatskoj vojsci.Ožednjeli princ zatraži od peharnika da mu donese hladnog vina. Bantešina se držao zaklona, u jednoj pećini u stijenama.Sluga odmakne tek nekoliko koraka.

- Gospodaru... Pogledajte!- Požuri, žedan sam.- Pogledajte, na litici... Stotine, tisuće Egipćana! Bantešina ustane, zapanjen. Peharnik se nije prevario.Visok muškarac s plavom krunom na glavi, odjeven u pregaču na kojoj se presijavalo zlato, silazio je stazom koja je vodila sve do same obale. S njegove desne strane išao je ogroman lav.Najprije jedan po jedan, zatim masovno, libanonski vojnici počeše se okretati, zatečeni, poput svog vođe, istim prizorom. Oni koji su spavali doživjeli su vrlo neugodno buđenje.- Gdje se skrivaš, Bantešina? - prolomi se gromki Ram-zesov glas.Drhteći, princ Amurije pođe ka faraonu.- Zar ti nisi moj vazal?- Veličanstvo, uvijek sam vjerno služio Egiptu!- Zašto me onda tvoja vojska čeka u zasjedi?- Mislili smo... sigurnost naše pokrajine...Iznenada se prolomi potmuli zvuk, sličan konjici. Ram-zes se zagleda u daljinu, u smjeru litica iza kojih su se prema njegovoj procjeni nalazile hetitske dvokolice.Za faraona, ovo je bio trenutak istine.- Izdao si me, Bantešina.- Ne, Veličanstvo! Hetiti su me primorali da im se pokorim. Da sam odbio, pobili bi nas, mene i moj narod. Čekali smo vaš dolazak, da biste nas oslobodili njihovog jarma.

- Gdje su oni sada?- Otišli su, uvjereni da će vaša vojska dospjeti ovamo desetkovana, ako uopće svlada sve prepreke koje su je čekale na putu.- Kakav je ovo čudan zvuk?- To je od velikih valova koji dolaze s mora, valjaju se preko stijenja i razbijaju o litice.- Tvoji ljudi su bili spremni započeti bitku protiv mene. Moji su odlučili boriti se.

Bantešina padne na koljena.- Kako je mučno, Veličanstvo, sići u zemlju tišine gdje vlada smrt! Najbodriji čovjek tamo zauvijek zaspi, cijeli dan mu prođe u tromosti. Glas onih koji prebivaju u tom strašnom svijetu više ne dopire do nas, jer nema ni vrata ni prozora. Ni jedan jedini zračak sunca ne baca svjetlost na podzemni svijet pokojnih, nema zraka koji bi osvježio njihova srca. Nitko ne želi otići na to zastrašujuće mjesto. Preklinjem za faraonov oproštaj! Neka narod Amurije bude pošteđen i nastavi vam služiti.Vidjevši svog gospodara pokorenog, libanonski vojnici baciše oružje.Kada je Ramzes podigao Bantešinu, ovaj se duboko pokloni faraonu, a iz grudi Egipćana i njihovih saveznika potekoše usklici sreće.

nHenar je iz Amenijeve kancelarije izašao zaprepašten.U vojnom pohodu vođenom nevjerojatnom brzinom, Ramzes je upravo povratio Amuriju koja je bila potpala pod hetitski utjecaj! Kako je taj mladi, neiskusni kralj, koji je prvi put poveo svoju vojsku po neprijateljskom terenu, uspio izbjeći zamke i izboriti tako sjajne pobjede?Henar je odavno prestao vjerovati u postojanje bogova, ali bilo je očito da Ramzes uživa magijsku zaštitu koju mu je, tajnim obredom, Seti ostavio u nasljeđe. To je bila ta sila koja mu je otvarala sve putove.Henar sastavi službeni dopis za Amenija. Kao ministar vanjskih poslova, jedino je on, u cijelom Memphisu, mogao priopćiti velikodostojnicima izvanrednu novost.

- Gdje je mag? - upita Henar svoju sestru Dolantu. Krupna smeđokosa žena mlohavog tijela nije se odvajala od plavokose Lite,

Akhenatonove sljedbenice, što je izazivalo bijes kod Ramzesovog brata.- Radi.- Želim ga odmah vidjeti.- Malo strpljenja, upravo priprema novu magijsku seansu s Nefertarinim ogrtačem.- Kakva učinkovitost! Je li ti poznato da je Ramzes povratio Amuriju, preuzeo sve kanaanske tvrđave i ponovno uspostavio vlast nad našim protektoratima na sjeveru, i to s neznatnim gubicima? Naš ljubljeni brat nije zaradio ni najmanju ogrebotinu, a za vojnike je postao bog!- Jesi li siguran...- Ameni je izvrstan izvor informacija. Taj prokleti pisar tako je oprezan da sigurno ne preuveličava stvari, nasuprot. Kanaan, Amurija i južna Sirija neće se više vratiti pod okrilje Hetita. Sigurni su da će Ramzes od njih napraviti dobro utvrđene baze i tampon zonu koju neprijatelj neće više pregaziti. Umjesto da uništimo brata, samo smo ojačali njegov obrambeni sustav... Krasan rezultat!Plavokosa Lita pomno je promatrala Henara.- Vlast nam sve više izmiče, draga moja. A što ako ste me samo vukli za nos, ti i tvoj mag?Henar strgne gornji dio haljine s mlade žene, cijepajući joj naramenice. Na grudima je imala tragove teških opekotina. Lita brižnu u plač i pobjegne u Dolantino naručje.- Ne muči je, Henare; ona i Ofir naši su najdragocjeniji saveznici.- Krasni saveznici, doista!- Nemojte sumnjati u to. - začuje se lagani, odmjereni glas. Henar se osvrne.Ofirov izgled ptice grabljivice još jednom je ostavio snažan dojam na Ramzesovog starijeg brata. Iz zagasitozelenih Libijčevih očiju sijevao je tako urokljiv pogled da je izgledalo da samo njime, za nekoliko sekundi, može oboriti svakog protivnika.- Nisam zadovoljan vašim uslugama, Ofire.

- I sami ste vidjeli, ni Lita ni ja se ne štedimo. Kao što sam vam objasnio, naši napadi su usmjereni na vrlo jakog protivnika, a potrebno nam je i vrijeme. Sve dok Nefertarin ogrtač ne izgori u potpunosti, magijski štit neće biti slomljen. Ako budemo previše brzo djelovali, ubit ćemo Litu i više neće biti nikakvih izgleda da uzurpatora svrgnemo s trona.- Koliko još moramo čekati, Ofire?- Lita je osjetljiva, zato i je izvrstan medij. U razmacima između magijskih seansi, Dolanta i ja liječimo njene rane i moramo, kako bismo ponovno koristili njene sposobnosti, pričekati da se one zacijele.- Ne možete li promijeniti zamorca? Čarobnjakove oči zasijaše.- Lita nije zamorac, već buduća kraljica Egipta, vaša supruga. Već nekoliko godina priprema se za ovu nemilosrdnu borbu iz koje ćemo izaći kao pobjednici. Nitko je ne može zamijeniti.- Razumijem... Ali Ramzesova slava samo raste!- U jednom trenutku tome će doći kraj.- Moj brat nije običan čovjek, on je nadahnut neobičnim moćima.- Svjestan sam toga, gospodine. Zato se i pozivam na najtajnija znanja svoje nauke. Ne smijemo prenagliti, to bi bila velika pogreška. Međutim...Henar je netremice gledao u Ofira.- Međutim, protiv Ramzesa ću povesti vrlo marljivu akciju. Čovjek naviknut na pobjede postaje previše siguran u sebe i manje se pazi. Iskoristit ćemo takav trenutak slabosti.

U Amuriji je vladalo praznično raspoloženje. Princ Bantešina je odlučio raskošno proslaviti Ram-zesovu prisutnost i povratak mira. Svečane izjave i pomirenje bili su zapisani na papirusu, a sam princ se založio da se debla cedrovog drveta što brže, lađom, isporuče pred pilane egipatskih hramova. Libanonski vojnici na sve su načine iskazivali prijateljstvo svojim egipatskim kolegama, vino je

teklo u potocima, žene iz povraćene pokrajine znale su kako osvojiti svoje zaštitnike.Iako nisu bili oduševljeni ovim bučnim prisilnim veseljem, Setau i Lotus su se priključili slavlju i čak imali sreće upoznati jednog starog vrača, zaljubljenika u zmije. Ovdašnje vrste nisu se odlikovale posebnom kvalitetom otrova i naglašenom agresivnošću poput onih u Egiptu, ali su stručnjaci u ovom području uspjeli razmijeniti neke tajne svog zanata.Unatoč susretljivosti domaćina, Ramzes nije postajao veseliji. Bantešina je takav stav tumačio time da faraon, kao najmoćniji čovjek na svijetu, mora ostati ozbiljan bez obzira na okolnosti.To nije bilo i Ašino mišljenje.Nakon svečane gozbe na kojoj su se bili okupili visoki časnici Egipta i Amurije, Ramzes se povukao na terasu raskošne palače u koju je Bantešina smjestio svog uvaženog uzvanika.Kraljev pogled bio je prikovan u smjeru sjevera.- Smijem li te prekinuti u razmišljanju?- Što želiš, Aša?- Izgleda mi da ne cijeniš osobito darežljivost princa- Izdao je i izdat će. Ali, slijedim tvoje savjete: zašto ga zamijeniti kad znamo njegove slabosti?- Ne razmišljaš ti o njemu.- Misliš da znaš što me zaokuplja?- Pogled ti je usmjeren ka Kadešu.- Kadeš, ponos Hetita, simbol njihove nadmoći u sjevernoj Siriji, opasnost koja neprekidno prijeti Egiptu! Da, razmišljam o Kadešu.- Napasti tu utvrdu znači prodrijeti u područje koje je pod hetitskim utjecajem. Ako doneseš takvu odluku, morat ćemo im službeno i po propisima objaviti rat.- Jesu li oni poštovali pravila kada su organizirali pobune u našim protektoratima?- To je bio samo izraz nepokornosti. Napad na Kadeš predstavljao bi narušavanje stvarne granice između Egipta i hetitskog carstva.

Drugim riječima, veliki rat. Sukob koji bi mogao potrajati više mjeseci i upropasti nas.- Spremni smo.- Ne, Ramzese. Ne smiješ dozvoliti da te ponesu dosadašnji uspjesi.- Smatraš li ih beznačajnima?- Porazio si tek osrednje ratnike; u Amuriji su bez borbe predali oružje. To neće biti slučaj s Hetitima. Osim toga, naši ljudi su iscrpljeni i nestrpljivi da se vrate u domovinu. Sudjelovanje u sukobu tako velikih razmjera moglo bi nas odvesti ravno u katastrofu.- Zar je naša vojska tako slaba?- Ljudi su dušom i tijelom bili spremni za pohod u kojem će povratiti teritorij, a ne napasti carstvo čije vojne mogućnosti premašuju naše.- Nije li tvoja opreznost opasna po nas?- Bitka kod Kadeša će se odigrati, ako je to tvoja želja; ali, treba je isplanirati.- Noćas ću donijeti odluku.

Slavlju je došao kraj.U zoru, među vojnicima se pronio glas: spremamo se za bitku. Dva sata kasnije pojavio se Ramzes, u dvokolicama koje su vukli njegovi vjerni konji. Kralj je na sebi imao borbeni oklop.Ljude je obuzela strepnja. Zar su bezumne glasine koje su kružile bile utemeljene? Napasti Kadeš, krenuti na neuništivu hetitsku tvrđavu, sukobiti se oči u oči s barbarima nemjerljive okrutnosti... Ne, mladi kralj se ne može upustiti u tako bezuman poduhvat! Kao nasljednik svog mudrog oca, on bi poštovao protivnikovo područje i odlučio učvrstiti mir.Kralj je izvršio smotru trupa. Lica vojnika bila su napeta i nespokojna; od najmlađih regruta do najiskusnijih veterana, ljudi

su se do te mjere držali ukočeno da su ih mišići skoro boljeli. Od faraonovih riječi ovisila je njihova dalja sudbina.Setau, koji se gnušao vojnih parada, ležao je na trbuhu u svojim tovarnim kolima, dok ga je Lotos masirala, dodirujući mu pleća obnaženim grudima.Princ Bantešina se skrivao u svojoj palači. Kremasti kolači, koje je inače proždirao za doručak, ovog jutra mu nisu prijali. Ako bi Ramzes objavio rat Hetitima, Amurija bi poslužila kao pozadinska baza za egipatsku vojsku, a njeni stanovnici novačeni kao najamnici. U slučaju da Ramzes bude poražen, Hetiti će opustošiti cijeli kraj. Aša je nastojao pro-zreti kraljeve namjere, ali mu Ramzesov izraz lica ništa nije odavao.Kada je završio smotru, Ramzes okrene dvokolice. U trenutku je izgledalo da će konji krenuti prema sjeveru, u smjeru Kadeša.Međutim, faraon se okrene ka jugu, ka Egiptu.Setau se obrijao svojom britvom od bronce, počešljao se drvenim češljem sa zupcima nejednake dužine, namazao lice kremom protiv insekata, očistio sandale i smotao prostirku. Nije bio elegantan kao Asa, ali se trudio izgledati privlačnije nego obično, unatoč Lotosinom zvonkom smijehu. Otkad je egipatska vojska puna poleta krenula put kuće, Setau i Lotos su najzad imali priliku voditi ljubav u svojim teretnim kolima. Pripadnici pješaštva nisu prestajali pjevati pjesme u Ramzesovu čast, dok su se oni koji su upravljali dvokolicama, prestižnim oružjem, zadovoljavali pjevušenjem. Čitava vojska dijelila je isto mišljenje: kako je vojnički život lijep, sad kad ih ne očekuje borba!Vojska je u dobrom raspoloženju prošla Amuriju, Galileju i Palestinu, dok ih je lokalno stanovništvo u prolazu pozdravljalo, nudeći im povrće i svježe voće. Prije prelaska posljednje etape puta koji ih je vodio u područje Delte, vojska se ulogorila sjeverno od Sinaja, na zapadu Negeba, područja gdje je sunce pržilo a pustinjska policija nadzirala kretanje nomada i štitila karavane.

Setau je klicao od sreće. Ovdje je sve vrvjelo od riđovki i kobri izvanredne veličine i vrlo aktivnog otrova. Lotos je, zahvaljujući svojoj urođenoj vještini, u obilasku logora već bila uhvatila desetak primjeraka; s osmjehom na licu primjećivala je kako joj se vojnici miču s puta.Ramzes je pomno promatrao pustinju. Pogled mu je bio uprt ka sjeveru, u smjeru Kadeša.- Donio si pametnu i mudru odluku. - izjavi Aša.- Sastoji li se mudrost u povlačenju pred neprijateljem?- Ne sastoji se ni u prepuštanju pokolju, ni u pokušavanju nemogućeg.- Griješiš, Aša; istinska hrabrost jest u nemogućem.- Prvi put ma plašiš, Ramzese; kuda to misliš odvesti Egipat?- Zar smatraš da će opasnost koja prijeti od Kadeša nestati sama od sebe?- Diplomacija omogućava da se riješe na izgled bezizlazne situacije.- Hoće li tvoja diplomacija razoružati Hetite?- Zašto ne?- Donesi mi istinski mir koji želim, Aša; u suprotnom, stvorit ću ga na svoj način.Bilo ih je sto pedeset.Sto pedeset ljudi, trkača po pijesku, beduina i Židova, koji su već tjednima putovali po području Negeba u potrazi za zalutalim karavanama. Predvodio ih je jedan ozloglašeni četrdesetogodišnjak, kojem je pošlo za rukom pobjeći iz obližnjeg vojnog zatvora gdje je nad njim trebala biti izvršena smrtna kazna. Odgovoran za trideset napada na karavane i dvadeset tri ubojstva egipatskih i drugih trgovaca, Vargos je u očima svojih sljedbenika bio heroj.Kada se egipatska vojska pojavila na horizontu, mislili su da je u pitanju priviđenje. Dvokolice, konjanici, pješaštvo... Vargos i njegovi ljudi sakrili su se u jednoj pećini, odlučivši da je ne napuštaju prije nego što neprijatelj ne nestane iz vidokruga.Tijekom noći, Vargosu se u snu pojavi jedno lice.

Glava ptice grabljivice, tih uvjerljiv glas, glas libijskog maga Ofira.koga je Vargos poznavao iz vremena svoje mladosti. U jednoj zabačenoj oazi između Libije i Egipta, mag ga je naučio čitati i pisati, dok mu je on služio kao medij. Mahnitog pogleda, problijedjelih usana, predvodnik bande probudi svoje suučesnike.- Naš najveći pothvat. - objasni im on. - Pratite me. Kao i obično, poslušali su. Tamo gdje ih je Vargos vodio,bilo je i plijena.Kada su se približili mjestu gdje je bila ulogorena egipatska vojska, nekoliko razbojnika počne se buniti.- Koga namjeravaš pokrasti?- Najljepši šator, onaj tamo... U njemu se nalazi blago.- Nemamo nikakvih izgleda!- Stražara je malo i ne očekuju napad. Budite brzi ipostat ćete bogataši. - To je faraonova vojska. - pobuni se jedan trkač po pijesku. - Čak i ako uspijemo, uhvatit će nas!- Budalo... Misliš li da ćemo ostati u ovom kraju? Sa zlatom koje ćemo ukrasti, bit ćemo bogatiji od prinčeva!- Zlato...- Faraon nikuda ne kreće bez lijepe količine zlata i dragog kamenja. Njime kupuje svoje vazale. - Tko te je obavijestio o tome? Trkač po pijesku začuđeno pogleda Vargosa. - Sprdaš se sa mnom? - Ideš li ili ne? - Da riskiram svoju kožu zbog jednog sna... O čemu govoriš?Vargosova sjekira se zarije u vrat trkača po pijesku, gotovo mu otkinuvši glavu. Vođa bande šutnu beživotno tijelo tako da glava, odvojeno od trupa, odletje na stranu.- Želi li još netko raspravljati?Puzeći, sto četrdeset devet ljudi krene u smjeru faraonovog šatora.

Vargos je postupao po Ofirovoj zapovijedi: odsjeći Ramzesu jednu nogu i učiniti ga bogaljem.

Neki su stražari drijemali na dužnosti. Drugi su sanjarili o svom domu i obitelji. Samo je jedan primijetio neobičnu priliku koja je puzala prema njemu, ali ga je Vargos uspio zadaviti prije nego što je nesretniku pošlo za rukom dići uzbunu. Članovi bande morali su priznati da je njihov vođa ponovno bio u pravu. Nije bilo nimalo teško približiti se kraljevom šatoru.Vargos nije znao nosi li Ramzes sa sobom blago, niti je razmišljao o trenutku kad će pljačkaši saznati da ih je nasamario. Vodila ga je samo jedna misao: poslušati Ofira i osloboditi se njegovog lika i glasa.Zaboravljajući na opasnost, on potrči prema časniku koji je drijemao ispred velikog šatora. Vargosov napad bio je tako silovit da Egipćanin nije imao vremena ni isukati mač. Ostavši bez daha od napadačevog udarca glavom, on zatetura i sruši se, bez svijesti.Prolaz je bio slobodan.Čak i da je faraon bio bog, ne bi se mogao oduprijeti razjarenom napadaču.Jedan zamah sjekire napravio je otvor na platnu šatora. Trgnut iz sna, Ramzes se je stigao pridići. Vargos, s podignutim oružjem, navali na kralja. Ogroman teret koji se svalio na njega oborio ga je na tlo. Presječe ga jaka bol u leđima, kao da mu je netko zario noževe u meso. Okrenuvši glavu, u djeliću sekunde, ugleda ogromnog lava čije su se čeljusti zatvarale nad njegovom lubanjom koja već sljedećeg trenutka pukne poput zrele voćke.Urlik prestravljenog trkača po pijesku koji je pratio Vargosa uzbunio je cijeli logor. Ostavši bez vođe, ne znajući da li da napadnu ili biježe, zbunjeni kradljivci završili su pod kišom strijela. Sam Krvnik je ubio još petoricu; a zatim se, primijetivši da strijelci odlično obavljaju svoj posao, vratio iza kreveta svog gospodara i nastavio spavati.

Razjareni zbog smrti stražara, Egipćani su se osvetili pobivši članove razbojničke bande. Dozivanje jednog ranjenika zainteresiralo je egipatskog časnika, koji je odmah obavijestio kralja.- Ovdje je jedan Židov, Veličanstvo.S dvije strijele u trbuhu, pljačkaš je bio na samrti.- Jesi li živio nekad u Egiptu, Židove?- Boli me...- Govori, ako želiš da te izliječimo! - zapovjedi časnik.- Ne, ne u Egiptu... Oduvijek živim ovdje...- Je li vam dolazio neki Mojsije? - upita Ramzes.- Ne...- Čemu ovaj napad?Židov promrmlja nekoliko nerazumljivih riječi i zauvijek sklopi oči.U tom se trenutku pojavi Aša.- Ti si živ i zdrav!- Zaštitio me je Krvnik. - Tko su ovi razbojnici?- Beduini, trkači po pijesku, i najmanje jedan Židov.- Njihov napad bio je samoubilački.- Netko ih je nagovorio na ovaj bezuman poduhvat.- Hetiti?- Možda.- Na koga ti sumnjaš?- Demoni tame su bezbrojni.- Nisam mogao zaspati. - prizna Aša. - Što je uzrok tvojoj nesanici?- Reakcija Hetita. Oni neće ostati prekriženih ruku.- Znači li to da mi predbacuješ zato što nisam napao Kadeš?- Potrebno je što prije utvrditi obrambeni sustav naših protektorata.- To će biti tvoj sljedeći zadatak, Aša.

Ameni je, u duhu štednje, brisao jednu staru drvenu pločicu kako bi je ponovno iskoristio kao podlogu za pisanje. Činovnici koji su radili u njegovoj službi znali su da kraljev osobni tajnik ne podnosi nered i drži do svog pribora.Pi-Ramzes je slavio zbog Ramzesovog trijumfa u protektoratima i savršenog vodostaja koji je u velikoj mjeri utjecao na život Egipta. Bogati i siromašni spremali su se dočekati kralja, lađe su svakodnevno dopremale hranu i piće za veličanstvenu gozbu na koju su bili pozvani svi stanovnici grada. Ovo je za seljake bilo razdoblje kada su se odmarali i koristili priliku da čamcima obiđu članove svojih obitelji, više ili manje udaljene. Delta Nila bila se pretvorila u more iz kojeg su izranjali omanji otoci sa selima. Ramzesova prijestolnica podsjećala je na lađu usidrenu u srcu tog ogromnog prostranstva. Jedino je Ameniju duša bila na mukama. Ako je bacio nevinu osobu u zatvor, koja je uz to bila vjeran Ramzesov prijatelj, ta nepravda će imati veliku težinu na vagi pravde na drugom svijetu. Pisar se nikako nije usuđivao posjetiti Seramanu koji se i dalje zaklinjao u svoju nevinost. Policajac kojem je Ameni bio povjerio istragu o glavnom svjedoku optužbe, Seramaninoj ljubavnici Nenofar, pojavio se u njegovoj kancelariji pred kraj večeri.- Jeste li došli do nekih rezultata? Policajac se izražavao vrlo sporo.- Jesam.Ameni osjeti olakšanje; najzad će se stvari pojasniti!- Nenofar?- Pronašao sam je.- Zašto je niste doveli?- Zato što je mrtva.- Nesreća?- Prema mišljenju leiječnika kojem sam pokazao njeno tijelo, u pitanju je zločin. Nenofar je zadavljena.- Zločin... Netko ju je, dakle, želio spriječiti da svjedoči. Ali, zašto... Zato što je lagala, ili zato što je prijetila opasnost da će reći previše?

- Uz dužno poštovanje, ne baca li ovaj događaj sjenku sumnje na Seramaninu krivnju?Ameni postane još bljeđi nego obično.- Imao sam dokaze protiv njega.- Dokazi su postojali, to nije sporno. - prizna policajac.- Kako da nije, sporno je! Pretpostavimo da je ta Nenofar bila plaćena da okrivi Seramanu, ali se uplašila ideje da izađe pred suca, da laže pod zakletvom i suoči se sa Zakonom. Njen nalogodavac više nije imao izbora: morao ju je maknuti. Svakako, ostaje nam onaj nepobitan dokaz! A ukoliko je i on lažan, ako je netko kopirao Sardov rukopis?- To nije bilo teško izvesti; Seramana je svakog tjedna sastavljao službeni izvještaj koji je bio zalijepljen na vratima vojarne kraljeve osobne garde.- Seramana je žrtva podvale... To mislite, zar ne? Policajac klimne glavom u znak odobravanja.- Čim se Aša vrati - reče Ameni - moći ću možda osloboditi Seramanu optužbe, i prije nego što uhvatim pravog krivca... Jeste li naišli na kakav trag?- Nenofar se nije opirala: vjerojatno je poznavala ubojicu.- Gdje se dogodio zločin?- U jednoj maloj kući u trgovačkoj četvrti.- Tko je vlasnik?- Bila je napuštena, tako da mi susjedi nisu znali reći.- U zemljišnim knjigama sigurno ću naići na neki trag.A susjedi, jesu li primijetili išta sumnjivo?- Jedna starica, gotovo slijepa, tvrdi da je vidjela nekakvog onižeg muškarca kako usred noći izlazi iz kuće, ali ga nije mogla opisati.- Imamo li popis Nenofarinih poznanika?- Nepotrebno je pokušavati tako nešto... Što ako je Sera-mana bio njen prvi krupan zalogaj?

Nefertari je uživala dok se polijevala mlakom vodom. Zatvorenih očiju, sanjarila je o ludoj sreći koja je iz minute u minutu bila sve bliža, o Ramzesovom povratku nakon izbivanja koje je za njih predstavljalo pravo mučenje.Sluškinje su joj lagano istrljale kožu pepelom i natro-nom, mješavinom natrij karbonata i bikarbonata koja suši i čisti. Nakon toga, kraljica se ispružila na tople pločice, a maserka joj je utrljala kremu na bazi pistacija, ulja i limuna od kojeg je njeno tijelo mirisalo tijekom cijelog dana.Obuzeta sanjarenjem, Nefertari se prepustila manikiranju i pedikiranju, dok joj je šminkerica ocrtavala rubove očiju zelenim sjenilom koje je istovremeno služilo kao zaštita i ukras. Budući je Ramzesov povratak bio blizu, na kraljičinu predivnu kosu nanijela je parfem za svečane prilike, čiji su glavni sastojci bili stiraks i smirna. Zatim je pružila kraljici ogledalo od ulaštene bronce, s drškom izrađenom u obliku nage djevojke, koja je predstavljala zemaljsko oličenje božanske ljepote boginje Hator.Ostala je još bila vlasulja napravljena od prirodne kose, s kovrčavim zadnjim dijelom i dva dugačka pramena koji su padali sve do kraljičinih grudi. Po drugi put, odraz u ogledalu naišao je na povoljnu ocjenu.- Usudila bih se primijetiti - promrmlja vlasuljarka - Vaše veličanstvo izgleda ljepše nego ikad.Garderobijerke odjenuše kraljicu u haljinu od čistog lana, upravo izrađenu u ateljeu kraljevske tkaonice.Tek što je kraljica bila sjela kako bi se uvjerila u udobnost predivne odjeće, iz svježe zalivenog vrta dojuri pas zlatnožute boje, plećat, mišićav, sa spuštenim ušima, uvijenim repom i kratkom njuškom, i skoči joj na koljena, ostavivši tragove blata na kraljičinoj haljini.Užasnuta, jedna od garderobijerki dočepa se mlatilice za muhe i okomi se na životinju.- Ne diraj ga - zapovjedi Nefertari - to je Noćobdija, Ramzesov pas. Sigurno postoji razlog zašto se ovako ponaša. Ružičasti jezik,

vlažan i mekan, skine šminku sa kraljičinih obraza. Krupne Noćobdijine oči, ispunjene povjerenjem, uputiše joj pogled iz kojeg je izbijala neopisiva radost. - Ramzes stiže već sutra, zar ne? Noćobdija položi šape na naramenice kraljičine haljine i počne mahati repom s ushitom koji nije ostavljao mjesta sumnji.

21Stražari su sa tvrđava i promatračnica optičkim signalima upravo obznanili vijest: Ramzes stiže. U prijestolnici je istog trenutka zavladalo uzbuđenje. Od četvrti gdje je bio hram boga Ra do radionica u blizini luke, od vila visokih dužnosnika do kuća običnog naroda, od palača do skladišta, svi su trčali kako bi ispunili zadatak koji im je bio povjeren i spremni dočekali izuzetan trenutak vladarevog ulaska u Pi-Ramzes.Upravnik Rome je skrivao svoju sve poodmakliju ćelavost kratkom vlasuljom. Već četrdeset osam sati bez sna, tjerao je svoje podređene optužujući ih sve odreda za sporost i nemar. Samo za kraljevski stol trebalo je pripremiti stotine odrezaka pečene govedine, više desetina gusaka s roštilja, dvjesto košara sušenog mesa i ribe, stotine zdjela ribe pripremljene sa začinima, ne računajući povrće i voće. Vino je moralo biti besprijekorne kvalitete, kao i pivo. A trebalo je još organizirati tisuće svečanih gozbi u različitim krajevima grada, kako bi n,a taj dan čak i oni najsiromašniji sudjelovali u slavljenju kralja i sreći Egipta. Tko bi, ako ne on, Rome, uperio prstom na najsitniju pogrešku?Ponovno je iščitavao posljednji papirus s popisom namirnica koje je trebalo isporučiti: tisuću hljebova kruha različitog oblika, izrađenog od najfinijeg brašna, dvije tisuće hrskavih zlatnožutih lepinja, dvadeset tisuća kolača s medom i sokom od rogača, nadjevenih smokvama, tristo pedeset dvije vreće grožđa koje je trebalo rasporediti po peharima, sto dvanaest vreća nara i isto toliko smokvi...

- Evo ga! - uzviknu peharnik.Kuharov pomoćnik je, stojeći na krovu kuhinje, uzbuđeno mahao rukama.- Nemoguće...- Da, to je on!Pomoćnik skoči s krova, peharnik potrči u smjeru velikog kraljevskog drvoreda.- Ostanite ovdje! - urlao je Rome.Za manje od minute, kuhinja i pomoćne zgrade dvorca bile su puste. Rome se sruši na tronožac. Tko će izvaditi grozdove iz vreća i vješto ih servirati?Zračio je.Bio je sunce, moćni bik, zaštitnik Egipta i osvajač dalekih zemalja, kralj ovjenčan velikim pobjedama, onaj kojeg je božanska svjetlost izabrala.Bio je to Ramzes.Sa zlatnom krunom na glavi, odjeven u srebrni oklop i pregaču obrubljenu zlatom, držeći u lijevoj luci luk a u desnoj mač, stajao je na platformi kola, ukrašenih ljiljanima, kojima je upravljao Aša. Krvnik, nubijski lav plamene grive, išao je ukorak s konjima.Ramzesova ljepota predstavljala je spoj snage i ozarenosti. Bio je oličenje svega onog što se očekivalo od faraona.Svjetina se tiskala s obje strane puta koji je vodio do Amonovog hrama. Ruku punih cvijeća, namirisani uljima za svečane prilike, glazbenici i pjevači proslavljali su kraljev povratak himnom dobrodošlice, čije su riječi bile: „Srca su nam ispunjena srećom što vidimo Ramzesa." U isto vrijeme su se gurali kako bi, makar načas, ugledali kralja.Na mjestu gdje je počinjala sveta zemlja stajala je Nefertari, velika kraljevska supruga. Ljubavna slast, ona čiji je glas donosio sreću, gospodarica Dviju zemalja, čija je kruna s dva visoka pera dodirivala nebo, a zlatna ogrlica ukrašena skarabejom od lazurita

skrivala tajnu uskrsnuća, držala je u svojim rukama aršin, simbol boginje Maat, oličenje vječne pravde.Kada je Ramzes sišao s kola, žamor svjetine je utihnuo.Kralj se laganim korakom uputio ka kraljici. Na tri metra od nje stane, odloži luk i mač i položi stisnutu šaku desne ruke na srce.- Tko si ti, ti koji se usuđuješ promatrati Maat?- Ja sam Sin svjetlosti, nasljednik božjih zavjeta, onaj koji je jamac pravde i ne pravi nikakvu razliku između jakog i slabog. Moram braniti cijeli Egipat od nesreće, kako iznutra tako i izvana.- lesi li si poštovao Maat, tamo daleko od svete zemlje?- Provodio sam Zakon i iznosim svoja djela pred nju, kako bi mi sudila. Tako će zemlja zaista biti čvrsto utvrđena.- Neka te Zakon prizna kao pravedno biće. Nefertari podigne zlatni aršin koji zablista pod suncem.Narod je dugo klicao kralju. Čak se ni Henar, pobijeđen, nije mogao suzdržati a da ne promrmlja ime svog brata.Na prvi službeni skup pod otvorenim nebom Amonovog hrama bili su pozvani samo velikodostojnici Pi-Ramzesa, nestrpljivi da prisustvuju ceremoniji uručenja „zlata hrabrosti". Koga će faraon odlikovati, koga unaprijediti? Kružilo je više imena, a već su bile pale i oklade.Svima je zastao dah kada su se kralj i kraljica pojavili na "prozoru za prikazivanje". U prvom redu stajali su generali, pogledavajući se ispod oka.Dvojica zastavnika spremno su čekala da povedu pod prozor sretne izabranike. Ovoga puta tajna je bila dobro čuvana; čak su i dvorski brbljavci šutjeli u neizvjesnosti.- Neka najprije bude odlikovan najhrabriji među mojim vojnicima - izjavi Ramzes - onaj koji nikada nije oklijevao izložiti opasnosti svoj život kako bi zaštitio faraona. Naprijed, Krvnice.Svi se maknuše u stranu kako bi napravili prolaz lavu, koji kao daje bio zadovoljan vidjevši da su se svi pogledi usmjerili ka njemu. Krećući se gipkim korakom, prišao je prozoru. Ramzes se sagne,

pomilova ga po glavi i navuče mu tanak zlatni lanac oko vrata, kao da je zvijer jedno od najuglednijih bića na dvoru. Zadovoljan, lav legne u pozi sfinge.Kralj došapta zastavnicima dva imena. Obišavši Krvnika, prošli su red generala, zatim viših časnika i najzad pisara, da bi zamolili Setaua i Lotos da pođu za njima. Krotitelj zmija se pobuni, ali ga njegova lijepa supruga povede za ruku.Čak su se i oni najsuzdržaniji razveselili vidjevši Nubijku zlatne kože i lijepog stasa kako prolazi, ali neotesana pojava Setaua, na kome je visjela koža antilope s mnogobrojnim džepovima, nikome nije izmamila osmjeh.- Neka budu odlikovani oni koji su liječili ranjene i spasili mnoge živote. - reče Ramzes. - Zahvaljujući njihovom znanju i požrtvovnosti, hrabri ljudi su nadvladali bolove i povratili svoje zemlje.Kralj se ponovno sagnuo i navukao nekolika zlatnih odličja na zglobove Setauovih i Lotosinih ruku.Lijepa Nubijka je bila dirnuta, dok je krotitelj zmija nešto gunđao.- Setaua i Lotos postavljam na čelo dvorskog laboratorija. - dodao je Ramzes. - Njihov zadatak će biti usavršiti lijekove na bazi zmijskih otrova i osigurati njihovo raznošenje po čitavoj zemlji.- Više bih volio svoju kuću u pustinji. - progunđa Setau.- Zar žalite zbog toga što ćete biti bliže nama? - upita Nefertari.Kraljičin smiješak razoružao je gunđalo.- Vaše veličanstvo...- Za nas će biti čast da budete na dvoru, Setau. Setau, smeten, pocrveni.- Bit će kako Vaše veličanstvo želi.Pomalo uvrijeđeni, generali su dobro pazili da ne pokažu nezadovoljstvo. Nije li svaki od njih, barem jednom, pozvao upomoć Setaua i Lotos, da im olakšaju tegobe s probavom ili otežanim disanjem? Krotitelj zmija i njegova supruga s poštovanjem su se odnosili prema njihovom činu tijekom pohoda.

Nagrada koju su dobili, iako pretjerana u očima visokih časnika, nije bila nezaslužena.Ostalo je još saznati tko će od generala biti odlikovan i postavljen na položaj zapovjednika egipatske vojske, izravno odgovornog faraonu. Ishod je bio vrlo važan, jer će ime koje bude prozvano dosta govoriti o Ramzesovoj daljoj politici. Izbor najstarijeg generala bio bi pokazatelj pasivnosti; zapovjednik odreda dvokolica najavio bi rat ogromnih razmjera.Dva zastavnika prišla su Aši.Otmjen, elegantan, izuzetno raspoložen, mladi diplomat podigne pogled pun poštovanja prema kraljevskom paru.- Odlikujem te, moj plemeniti i vjerni prijatelju - izjavi kralj - jer su mi tvoji savjeti bili dragocjeni. Nisi oklijevao izložiti se opasnosti i znao si kako me uvjeriti da napravim izmjene u svojim planovima, kada je situacija to zahtijevala. Mir je ponovno uspostavljen, ali i dalje je nestabilan. Iznenadili smo pobunjenike brzinom svojih akcija; ali, kako će reagirati Hetiti, pravi izazivači nemira? Istina, prestrojili smo garnizone svojih tvrđava i ostavili trupe u Amuriji, provinciji koja je najviše izložena okrutnoj neprijateljskoj odmazdi. Ali, treba dovesti u red obrambene snage u našim protektoratima, kako ponovno ne bi došlo do nemira. Taj zadatak povjeravam Aši. Od danas, sigurnost Egipta u velikoj mjeri ovisi od njega.Aša se pokloni, Ramzes mu oko vrata stavi tri zlatne ogrlice. Mladi diplomat stupio je među velikane Egipta. Generali su bili suglasni u jednom. Tako složen zadatak nije smio pripasti tako neiskusnom velikodostojniku. Kralj je upravo počinio veliku grešku; takav nedostatak povjerenja u vojnu hijerarhiju bio je neoprostiv.Henar je izgubio ministra vanjskih poslova, ali je stekao dragocjenog saveznika velike moći. Postavivši svog prijatelja na taj položaj, Ramzes je pohrlio u propast. Saveznički pogled koji je razmijenio s Asom za Henara je bio najljepši trenutak svečanosti.

U pratnji psa i lava, radosnih što su ponovno zajedno, Ramzes je napustio hram i ponovno se popeo u svoje dvokolice kako bi ispunio dano obećanje.

Homer je djelovao pomlađeno. Sjedeći ispod svog limunovog drveta, prebirao je po datuljama koje je crno-bijeli mačak Hektor, sit svježeg mesa, promatrao s najvećom mogućom nezainteresiranošću.- Žao mi je što nisam prisustvovao ceremoniji, Veličanstvo; moje stare noge postale su trome, tako da ne mogu dugo stajati. Sretan sam vidjeti vas opet u dobrom zdravlju.- Biste li me ponudili tim pivom od datulja koje ste sami napravili?U tišini večeri, dva muškarca su kušala ukusan napitak.- Priuštili ste mi rijetko zadovoljstvo, Homere: povjerovao sam, na trenutak, da sam čovjek poput drugih, da mogu uživati u trenucima spokoja ne razmišljajući o sutrašnjici. Jeste li napredovali s Ilijadom'?- Prepuna je, kao i moje sjećanje, ubojstava, leševa, izgubljenih prijateljstava i božanskih djela. Ali, ima li za ljudski rod druge sudbine od one koja proizlazi iz ljudske gluposti?- Veliki rat koji je prijetio mom narodu nije uzeo maha; egipatski protektorati vraćeni su pod moje okrilje i nadam se da ću tako napraviti neprobojnu barijeru između nas i Hetita.- Evo velike mudrosti za jednog mladog kralja obuzetog takvim plamom! Biste li postali čudotvoran spoj Prijamove mudrosti i Ahilove srčanosti?- Uvjeren sam da će Hetiti biti ogorčeni zbog moje pobjede. Ovaj mir nije ništa drugo do zatišje... O sudbini svijeta odlučivat će se sutra, kod Kadeša.- Zašto je ova blaga večer vjesnik sutrašnjice? Bogovi su okrutni.- Biste li prihvatili biti moj gost na večerašnjoj gozbi?- Pod uvjetom da se ne zadržim dugo; u mojim godinama, san je najvažniji.

- Jeste li nekad sanjali da nema više rata?- Dok pišem Ilijadu, moj cilj je da ga oslikam tako strašnim bojama da ljudi ustuknu pred svojim porivom za uništavanjem; ali, hoće li generali slušati glas jednog pjesnika?

Tujine krupne bademaste oči, stroge i prodorne, raznježile su se vidjevši Ramzesa. Ponosnog držanja, predivna u svojoj lanenoj haljini savršenog kroja, koju je u struku pridržavao pojas čiji su joj prugasti krajevi padali sve do gležnjeva, dugo nije skidala pogled s faraona.- Zaista nisi zadobio nijednu ranu?- Misliš li da bih bio sposoban sakriti ju od tebe? Izgledaš predivno!- Čelo i vrat su mi išarani borama; ni najbolje šminkerice nisu u stanju činiti čuda.- Iz tebe još progovara mladost.- Možda Setijeva snaga... Mladost je daleka zemlja u kojoj ti prebivaš. Ali zašto se prepuštati sjeti ove radosne večeri? Budi bez brige, zauzet ću svoje mjesto za vrijeme svečane gozbe.Kralj zagrli majku.- Ti si duša Egipta.- Ne, Ramzese, ja nisam ništa drugo do sjećanje, odbljesak prošlosti. Dušu Egipta predstavlja vladarski par, ti i Nefertari. Jesi li utvrdio trajan mir?- Mir, da; trajan, ne. Učvrstio sam naš autoritet u protektoratima, uključujući Amuriju, ali očekujem silovit odgovor Hetita.- Razmišljao si o napadu na Kadeš, zar ne?- Aša me je odvratio od toga.- Bio je u pravu. Tvoj otac se nije upuštao u taj rat, znajući da bi gubici bili veliki.- Zar se vremena nisu promijenila? Kadeš je prijetnja koju nećemo još dugo moći trpjeti.- Uzvanici nas čekaju.

Nije bilo ni jedne jedine sitnice koja bi pokvarila raskošnu gozbu na kojoj su Ramzes, Nefertari i Tuja bili domaćini. Rome nije prestajao trčati od blagovaonice do kuhinje i od kuhinje do blagovaonice, da bi provjerio svaki poslužavnik, probao svaki sos, gucnuo od svakog vina pomalo.Aša, Setau i Lotos zauzimali su počasna mjesta. Mladi diplomat je briljirao u razgovoru s dvojicom svadljivih generala, Lotos se zabavljala slušajući bezbrojne pohvale na račun svoje ljepote, dok je Setau svu svoju pozornost usmjerio na tanjur od alabastra koji su bez prestanka dopunjavali izvrsnim jelima.Plemstvo i pripadnici vojnog staleža uživali su u opuštenoj večeri, zaboravljajući na strepnju koju je budućnost nosila sa sobom.Ramzes i Nefertari napokon su se našli sami u svojoj prostranoj ložnici ispunjenoj buketima cvijeća. Prostoriju je ispunjavao miris jasmina i mirišljavog papirusa.- Zar upravljanje kraljevstvom znači da moraš ukrasti nekoliko sati kako bi bio sa ženom koju voliš?- Tvoje putovanje je dugo trajalo, tako dugo...Legli su na veliki krevet, rame uz rame, s rukom u ruci, sretni da su ponovno zajedno.- Čudno je to - reče ona - teško mi je pala tvoja odsutnost, ali si u mislima uvijek bio sa mnom. Svakog jutra, dok sam išla u hram da bih proslavila obrede zore, tvoj lik je izranjao iz zidova i vodio me.- Tvoje lice me nije napuštalo ni u najtežim trenucima pohoda. Osjećao sam te svuda oko sebe, kao da si ti mahala Izisinim krilima dok je vraćala Ozirisa u život.- Naša je veza stvorena magijom; ništa je ne smije raskinuti.- Kome bi to pošlo za rukom?- Ponekad osjetim hladnu sjenu... Približava se, pa odstupi, pa se ponovno približi, zatim nestane.- Ako postoji, uništit ću je. Ali u tvom pogledu vidim samo svjetlo, u isto vrijeme slatko i zažareno.

Ramzes se okrene na bok kako bi se divio savršenom Nefertarinom tijelu. Rasplete joj kosu, spusti naramenice njene haljine i lagano je obnaži, tako lagano da je počela drhtati.- Hladno ti je?- Previše si daleko od mene.On legne na nju, tijela im se spojiše, žudnje stopiše u jedno.

U šest sati ujutro, nakon što se istuširao i isprao usta natronom, Ameni je naložio da mu u uredu posluže doručak od ječmene kaše, jogurta, mladog sira i smokvi. Ramzesov osobni tajnik jeo je brzo, očiju uprtih u jedan papirus.Zvuk kožnih sandala po popločanom hodniku izazva kod njega čuđenje. Neko od njegovih podređenih, tako rano? Ameni obriše usta platnenim ubrusom.- Ramzese!- Zašto nisi došao na svečanu gozbu?- Pogledaj: zatrpan sam! Zakleo bih se da se predmeti sami množe. Uostalom, dobro znaš da ne volim visoko društvo. Mislio sam te zamoliti za prijem ovog jutra kako bih ti izložio rezultate svog rada.- Uvjeren sam da su izvanredni.Preko Amenijevog ozbiljnog lica prijeđe nešto nalik na osmjeh. Za njega je Ramzesovo povjerenje bila najveća vrijednost.- Reci mi... Koji je povod ovom jutarnjem posjetu?- Seramana.- To je bilo prvo pitanje o kojem sam želio razgovarati.- Nedostajao nam je tijekom ovog pohoda. Ti si ga optužio za izdaju, zar ne?- Dokazi su bili čvrsti, ali... -Ali?- Ali, ponovio sam istragu.- Zašto?- Imao sam osjećaj da sam se prevario. A čvrsti dokazi protiv Seramane izgledali su sve manje uvjerljivi. Žena koja ga je optužila, Nenofar, inače sumnjivog morala, ubijena je. Što se tiče dokumenta

koji razotkriva njegovu vezu s Hetitima, vrlo sam nestrpljiv da ga prepustim Ašinoj pronicljivosti.- Probudimo ga, slažeš li se?Sumnje koje je Aša iznio u odnosu na Amenija bile su rastjerane. Srećom, kralj ih je zadržao za sebe.Aša, koji je svoju prijateljicu za tu noć prepustio stručnim rukama masera i vlasuljara, budio se uz čašu svježeg mlijeka s medom.- Da se Njegovo veličanstvo osobno ne nalazi preda mnom - prizna diplomat - ne bih imao hrabrosti otvoriti oči.- Otvori dobro i uši. - preporuči mu Ramzes.- Zar kralj i njegov tajnik nikad ne spavaju?- Sudbina čovjeka koji je nepravedno zatočen zaista je vrijedna grubog buđenja. - napomenu Ameni.- O kome govoriš?- O Seramani.- Ali... Zar nisi... - Pogledaj ove drvene pločice. Aša protrlja oči i pročita poruku koju je Seramana navodno napisao nekom Hetitu, u kojoj mu obećava da u slučaju sukoba neće povesti svoje elitne jedinice protiv neprijatelja.- Ovo je neka šala?- Zašto to misliš?- Zato što su sve važne ličnosti s hetitskog dvora izuzetno sumnjičave. Neizmjerno polažu na formu, uključujući i tajnu prepisku. Da bi pisma poput ovih stigla u Hatušu, postoji procedura po kojoj se sastavljaju primjedbe i zahtjevi a koju Seramana ne zna.- Dakle, netko je imitirao Seramanin rukopis?- Bez imalo poteškoća: prilično je jednostavan. Uvjeren sam da ova pisma nisu nikad poslana.Došao je red da Ramzes prouči pločice.

- Zar vam jedan detalj nije zapeo za oko? Aša i Ameni su razmišljali.- Stari učenici sveučilišta u Memphisu morali bi biti pronicljivijeg uma.- Još je rano jutro - počne se opravdavati Aša. - Naravno, pisac ovog teksta može biti samo Sirijac. Dobro govori naš jezik, ali u dvije rečenice konstrukcija je karakteristična za njegov materinji jezik.- Sirijac. - ponovi Ameni. - Siguran sam da je to isti čovjek koji je platio Seramaninoj ljubavnici Nenofar da svjedoči protiv njega! Plašeći se njenog brbljanja, zaključio je da je mora ukloniti.- Ubiti ženu! - uzviknu Aša. - To je strašno!- U Egiptu živi na tisuće Sirijaca - podsjeti ga Ramzes.- Nadajmo se da je napravio neku grešku, običnu malu grešku; provodim istragu i zaista se nadam da ću naići na nekakav trag.- Ta osoba je ubojica. - nastavi Ramzes.- Što želiš reći? - upita Aša.- Sirijac u savezu s Hetitima... Špijunska mreža koja je uspostavljena na našem teritoriju?- Ništa ne dokazuje neposrednu vezu između čovjeka koji je doveo do toga da Seramana bude optužen i našeg glavnog neprijatelja.Ameni je dirnuo Ašu u živac.- Govoriš tako, prijatelju, zato što si ljut. Ti, šef naše obavještajne službe, upravo otkrivaš istinu koja ti se nimalo ne sviđa!- Ovaj dan je loše započeo - zaključi diplomat - a bojim se da će dani koji slijede donijeti oluju.- Pronađite tog Sirijca što je moguće prije - zapovjedi Ramzes.Seramana je na uobičajen način provodio vrijeme u ćeliji; ne odustajući od svojih tvrdnji da je nevin, pokušavao je oštetiti zid udarcima šake. Na dan kada je osuđen, porazbijao bi glave ljudima koji su ga optužili, tko god oni bili. Bojeći se bijesa bivšeg gusara, tamničari su mu dodavali hranu kroz drvene rešetke.Kada su se vrata konačno otvorila, Seramana se jedva

uzdržao da ne nasrne na čovjeka koji se usudio kročiti pred njega. -Veličanstvo! - Ovo ružno prebivalište nije te previše upropastilo, Seramana. - Nisam vas izdao, Veličanstvo! - Bio si žrtva greške i došao sam te osloboditi. - Stvarno ću izaći iz ovog kaveza?

- Zar sumnjaš u kraljeve riječi? - Imate li još... povjerenja u mene? - Ti si starješina moje osobne garde.- Dakle, Veličanstvo, reći ću vam sve. Sve što sam saznao, sve u što sumnjam, cijelu istinu zbog koje su me htjeli ušutkati.

Seramana je gutao hranu dok su ga Ramzes, Ameni i Asa promatrali. Udobno smješten u dvorskoj blagovaonici, davio se u golubljoj pašteti, pečenim goveđim odrescima, bobu pripremljenom na guščjoj masti, krastavcima u vrhnju, lubenicama, kozjem siru. Prekidao bi jelo samo da bi ispio čašu jakog crnog vina koje nije razblaživao vodom. Najzad, Seramana namrgođeno pogleda Amenija.- Zašto si me zatvorio, pisaru?- Ispričavam ti se. Ne samo da sam bio prevaren, već sam donio ishitrenu odluku zbog polaska vojske na sjever. Moja jedina namjera bila je da zaštitim kralja.- Isprika... Idi ti u zatvor umjesto mene, pa ćeš vidjeti! Gdje je Nenofar?- Mrtva je. - odgovori Ameni. - Ubijena.- Ne mogu je žaliti. Tko ju je iskoristio u namjeri da me se riješi?- Ne znamo, ali ćemo saznati.- Ja znam!Sard iskapi novu čašu vina, zatim obriše brkove.- Govori. - reče kralj. Seramanin glas poprimi svečan ton.

- Veličanstvo, upozorio sam vas. Kada me je Ameni uhitio, spremao sam se izvijestiti vas o izvjesnim ljudima koji bi vas mogli izdati.- Slušamo te, Seramana.- čovjek koji me je namjeravao ukloniti, Veličanstvo, je Rome, upravitelj kojeg ste vi izabrali. Kada je u vašoj sobi, na lađi, pronađen škorpion, posumnjao sam na Setaua i prevario se; dok me je vaš prijatelj liječio, imao sam priliku upoznati ga. To je častan čovjek, nesposoban za laž, koji ne može izdati ili naštetiti drugome. Rome je, nasuprot njemu, pokvaren. Tko je bio u boljoj prilici od njega da ukrade Nefertarin ogrtač? On je, ili netko od njegovih ubojica, ukrao ćup s osušenom ribom.- Zašto bi učinio tako nešto?- To ne znam.- Ameni tvrdi da nemam razloga sumnjati u Romea.- Ameni nije nepogrješiv. - odvrati živo Sard. - U mom slučaju se prevario... Isto vrijedi za Romea!- Osobno ću ga ispitati. - izjavi Ramzes. - I dalje ostaješ pri tome da Rome nije kriv, Ameni?Osobni faraonov tajnik odrično odmahne glavom.- Imaš li nam još nešto za reći, Seramana?- Da, Veličanstvo.- S kim u vezi?- Vašim prijateljem Mojsijem. Što se njega tiče, čvrsto sam uvjeren u ono što ću reći; budući sam zadužen da vas štitim, moram biti otvoren.Ramzesov oštar pogled ga presječe. Pomažući se novom, do vrha punom čašom vina, Seramana si dade oduška.- Za mene, Mojsije je izdajnik i zavjerenik. Njegov cilj je bio da se stavi na čelo židovskog naroda i osnuje nezavisnu kneževinu u Delti. Možda prema vama osjeća prijateljstvo; ali, u jednom trenutku, ako je još živ, postat će vaš najopasniji neprijatelj.

Ameni je očekivao silovitu kraljevu reakciju, ali je Ramzes ostao neobično miran.- To je samo tvoja pretpostavka, ili rezultat istrage?- Istrage, temeljite koliko je to moguće. Štoviše, saznao sam da se Mojsije nekoliko puta sastajao s nekim strancem koji se predstavljao kao arhitekt. Taj ga je čovjek došao ohrabriti i pomoći mu; vaš prijatelj Židov bio je u središtu zavjere protiv Egipta.- Jesi li saznao tko je taj navodni arhitekt?- Ameni mi nije ostavio dovoljno vremena.- Zaboravimo na taj nesporazum, iako si zbog njega propatio. Sad moramo udružiti snage.Nakon dužeg oklijevanja, Ameni i Seramana se pomalo osorno zagrliše, tako da je pisar pomislio da će ga Sard svojim stiskom ugušiti.- Ne bi moglo biti gore pretpostavke. - zaključi kralj.- Mojsije je tvrdoglav čovjek; ako je Seramana u pravu, on će ići do kraja. Ali, tko danas zaista zna što je njegov ideal, tko ga uopće poznaje? Prije negoli ga optužimo za veleizdaju, trebamo ga najprije saslušati. A da bismo ga saslušali, moramo ga pronaći.- Taj navodni arhitekt - umiješa se Aša zainteresirano- nije li on glavni urotnik?- Prije donošenja konačne odluke - zaključi Ameni- moramo rasvijetliti mnoge mračne kutove.Ramzes položi ruku na Sardovo rame.- Tvoja iskrenost je rijetka osobina, Seramana; nikako je nemoj izgubiti.Tijekom tjedna koji je slijedio nakon Ramzesovog trijumfalnog povratka, Henar je, kao ministar vanjskih poslova, svom bratu prenosio samo dobre vijesti. Hetiti nisu podnosili nikakve službene pritužbe i nisu pokazivali nikakvu reakciju na prethodne događaje. Činilo se da su ih snaga egipatske vojske, kao i brzina kojom je djelovala, uvjerili da se pridržavaju dogovora o nenapadanju koji je Seti bio sklopio.

Prije Ašinog polaska u obilazak egipatskih protektorata, Henar je organizirao svečanu gozbu na koju je njegov stari saveznik bio pozvan kao počasni gost. Sjedeći s desne strane domaćina, čiji su prijemi izazivali ushit među članovimavisokog društva Pi-Ramzesa, mladi diplomat je uživao u plesu triju djevojaka koje su bile gotovo nage, ako se izuzme pojas od šarene tkanine koji čak nije skrivao ni njihovu ugljenu ženstvenost; kretale su se zavodljivo u ritmu glazbe, čas žive, čas čeznutljive, koju je izvodio ženski orkestar sastavljen od jedne harfe, tri flaute i jedne oboe.- Koju želite za noćas, dragi moj Asa?- Iznenadit ću vas, Henare, ali proveo sam iscrpljujući tjedan s jednom nezasitnom udovicom, i sad samo želim spavati dvanaestak sati prije nego što krenem u Kanaan i Amuriju.- Zahvaljujući ovoj glazbi i žamoru mojih gostiju, možemo potpuno mirno razgovarati.- Više ne radim u ministarstvu, ali ne vjerujem da vam se moja nova uloga ne sviđa.- Ne bismo se mogli nadati ničem boljem, vi i ja.- Griješite, Henare. Ramzes je mogao biti ubijen, ranjen, ili obeščašćen.- Nisam ni sanjao da osim urođene snage posjeduje i . osobine dobrog stratega. Kad malo bolje razmislite, njegova pobjeda je relativna. Što je učinio osim što je povratio protektorate? Iznenađuje to što je izostala reakcija Hetita.- Oni analiziraju situaciju. Čim ih prođe čuđenje, napast će.- Što dalje namjeravate, Asa?- Dajući mi punu moć u našim protektoratima, Ramzes me je opskrbio odlučujućim oružjem. Pod izgovorom da preuređujem naš obrambeni sustav, nanosit ću mu male udarce, dok ga ne oborim.- Zar se ne bojite da će vas otkriti?

- Već sam uspio uvjeriti Ramzesa da ostavi prinčeve Kanaana i Amurije na čelu svojih pokrajina. To su nepošteni, pokvareni ljudi koji će se prodati onome tko najviše ponudi; bit će mi lako navesti ih na stranu Hetita, a čuveni obrambeni pojas o kojem Ramzes mašta neće biti ništa drugo do iluzija.- Nemojte napraviti nešto nesmotreno, Asa; ulog je veliki.- Ništa nećemo dobiti ako pomalo ne riskiramo. Najteže će nam biti procijeniti namjere Hetita; srećom, i tu sam prilično nadaren.Ogromno carstvo koje se proteže od Nubije do Anatolije, carstvo kojem će gospodariti... Henar se nije usuđivao povjerovati u to, ali, evo, njegov san se malo-pomalo pretvarao u stvarnost. Ramzes je loše birao prijatelje: Mojsije, ubojica i buntovnik; Asa, izdajnik; Setau, plitkoumni čudak. Ostao je još Ameni, nepopustljiv i nepodmitljiv, ali bez ambicija.- Trebalo bi uvući Ramzesa u nekakav besmislen rat. - nastavi Aša. - Njega će optužiti da je povukao Egipat u ponor, vi ćete se pojaviti kao spasitelj: to je smjernica koju ne smijemo zaboraviti.- Je li vam Ramzes povjerio još neki zadatak?- Trebam pronaći Mojsija. Prijateljstvo je za kralja svetinja. Iako Sard vjeruje da je Mojsije odgovoran za veleizdaju, faraon ga neće osuditi prije no što ga sasluša.- Nemate nikakav ozbiljan trag?- Ne. Ili je Židov umro od žeđi u pustinji, ili se skriva u nekom od bezbrojnih plemena koja kruže Sinajem i Negebom. Ako se zavukao u neku rupu u Kanaanu ili Amuriji, bit ću obaviješten o tome.- U slučaju da je stao na čelo nekog pobu- njeničkog plemena, Mojsije bi nam mogao biti od koristi.- Brine me jedan detalj. - naglasi Aša. - Po Serama-ninim riječima, Mojsije je imao tajanstvene susrete s nekim strancem.- Ovdje, u Pi-Ramzesu?- Upravo tako.- Zna li se tko je on?

- Ne, zna se samo da se izdaje za arhitekta. Henar je glumio ravnodušnost.Dakle, Ofir više nije potpuno nepoznat. Doduše, mag je još bio u sjeni, ali je postao moguća prijetnja. Između njih dvoje nije se smjela uspostaviti veza, bilo koje vrste. Korištenje crne magije protiv faraona kažnjavalo se smrtnom kaznom.- Ramzes zahtijeva da se utvrdi tko je ta osoba. - naglasi Aša.- To je sigurno neki Židov koji je u sukobu sa zakonom... Možda je baš on poveo Mojsija putevima izgnanstva.- Moguće... Računajmo na to da će Ameni nastojati rasvijetliti taj događaj, osobito poslije greške koju je počinio.- Vjerujete li da će mu Seramana oprostiti?- Prije bih rekao da je Sard sklon osveti.- Kako li je on upao u zamku? - pitao se Henar.- Njegovu bludnicu potplatio je neki Sirijac, a zatim ju je, nakon što je optužila Sarda, zadavio, kako ne bi progovorila. Isti stranac je krivotvorio Seramanin rukopis da bi ga predstavio kao špijuna u službi Hetita. To je priča koja nije bez osnove, premda je previše površna.Henaru je teško polazilo za rukom ostati mirnim.- To znači...- Da neka špijunska mreža hara po našem terenu.- Želite li da se moja služba raspita o tom Sirijcu?- Ameni i ja ćemo to preuzeti na sebe. Moramo postupati neupadljivo kako ne bismo uznemirili plijen.Henar otpije veliki gutljaj bijelog vina s područja Delte. Aša nikad neće saznati koliko mu je ono pomoglo.- Jednu uglednu ličnost čekaju ozbiljni problemi. - reče mladi diplomat veselo.- Koga?- Velikog Romea, okrutnog dvorskog upravitelja. Seramana ga je stavio pod prismotru jer je uvjeren da je Romeu mjesto u zatvoru.

Henar je osjećao bolove u leđima, poput nekog istrošenog atleta, ali mu je pošlo za rukom da se nasmije. Trebalo je brzo djelovati, vrlo brzo, kako bi se rastjerala oluja koja je počela tutnjati. Sezona poplava bližila se kraju. Seljaci su popravljali i pripremali plugove u koje bi upregli po dva vola, i tako, stvarajući plitke brazde, dobro usitnili zemlju prije prolaska sijača. Kako je vodostaj bio savršen, ni prenizak ni previsok, stručnjaci za navodnjavanje su predviđali da će količina vode biti idealna, za prinos kultura. Bogovi su bili skloni Ramzesu; žitnice će i ove godine biti pune, a faraonov narod sit.Rome, upravitelj dvora, nije previše uživao u blagim danima potkraj listopada koje je povremeno remetila poneka oluja. Kad je bio shrvan brigama, Rome se debljao. Kako su se brige povećavale, zbog debljine je katkad ostajao bez daha, što bi ga primoralo da odsjedi nekoliko minuta kako bi zatim nastavio sa svojim bjesomučnim aktivnostima.Seramana je pratio svaki njegov pokret, ne ostavljajući ga ni za trenutak na miru. Kad nije imao posla sa Sardom osobno, bio je tu neki od njegovih pisara. Primjećivao ih je i u palači i na trgovima gdje je osobno kupovao namirnice namijenjene za kraljevsku kuhinju.Rome je prije nekog vremena došao na ideju da pripremi jelo po jednom novom receptu, od mješavine lotosovog korijena, gorke vučike prokuhane u nekoliko voda, bundeve, slanutka, bijelog luka, badema i sitnih komada pečenih grgeča, ali mu čak ni tako uzvišena zamisao nije pomogla da zaboravi na nadzor kojem je on bio cilj.Otkad je oslobođen optužbe, strašni Seramana je smatrao da mu je sve dozvoljeno. No, Rome nije bio u prilici protestirati. Kada je duša tjeskobna, a savjest nečista, kako biti miran pred samim sobom?

Seramana je imao strpljenje gusara. Čekao je pogrešku svog plijena, tog debelog upravnika mlitavog lica i crne duše. Instinkt ga nije varao: već nekoliko mjeseci sumnjao je u slabost Romeovog karaktera, tu manu koja je vodila do najgore izdaje. Premda je bio na važnom položaju, Rome je patio od neizlječive bolesti: gramzivosti. Nije se zadovoljavao svojim položajem, osrednjoj moći kojom je raspolagao želio je pridružiti i bogatstvo.Zahvaljujući neprekidnom nadzoru, Seramana je upraviteljeve živce izložio velikom iskušenju. Na kraju će napraviti pogrešan korak, možda čak priznati svoje zločine.Kao što je Seramana i očekivao, upravitelj nije imao hrabrosti uložiti pritužbu. Da je nevin, ne bi oklijevao razgovarati s kraljem. U izvještajima koje je redovito podnosio Ramzesu, Sard nije propuštao naglasiti ovu znakovitu činjenicu.Poslije višednevnog otvorenog nadzora, Seramana će naložiti svojim ljudima da nastave s praćenjem, ali tako da ostanu neprimijećeni. U uvjerenju da se napokon oslobodio okova, Rome će možda pohitati u naručje eventualnog suučesnika, onog koji mu je platio za ukradene predmete.Sard je došao u Amenijev ured kad je sunce već odavno zašlo. Tajnik je u veliki ormar od drveta sikomore slagao papiruse na kojima se tog dan radilo.- Ima li novosti, Seramana?- Zasad ništa. Rome je tvrdi orah nego što sam mislio.- Jesi li još ljut na mene?- Pa sad... Nije lako zaboraviti činjenicu da si me strpao u zatvor.- Ne bi imalo smisla da ti se opet ispričavam; imam bolji prijedlog. Hoćeš li otići sa mnom u katastar?- Da ti se pridružim u istrazi?- Tako je.- Neka ono što je u meni ostalo od ljutnje prođe, kao što prolazi loše raspoloženje! Pratim te.

Savjesnim službenicima katastra trebalo je nekoliko mjeseci da bi dostigli učinkovitost kakva je krasila njihove kolege u Memphisu. Priviknuti se na novu prijestolnicu, popisati zemljište i kuće, utvrditi vlasnike i zakupce, sve je to iziskivalo temeljitu provjeru. To je bio razlog zašto je Ameni-jev zahtjev, premda zaveden kao hitan, tako dugo čekao na rezultate.Seramana je zaključio da je upravitelj katastra, jedan ćelavi, suhonjavi šezdesetogodišnjak, još jadniji od Amenija. Njegova blijeda put ukazivala je na to da se nikada nije izlagao ni vjetru ni suncu. Službenik je dočekao posjetitelje ljubazno ali hladno, i poveo ih kroz pravi labirint od drvenih pločica, naslaganih jedna na drugu, i polica s pregradama u kojima su bili odloženi papirusi.- Hvala vam što ste nas primili u ove kasne sate. - reče Ameni.- Pretpostavljam da biste željeli najveću moguću diskreciju.- Točno.- Neću vam tajiti da je vaš zahtjev za nas predstavljao dodatan posao, ali smo najzad uspjeli utvrditi tko je vlasnik sporne kuće.- O kome je riječ?- Radi se o trgovcu podrijetlom iz Memphisa, po imenu Renuf.CHRISTIAH JACQ— Je li vam poznato njegovo stalno prebivalište u Pi Ramzesu?- Živi u jednoj vili na jugu starog dijela grada.

Prolaznici su se brže-bolje sklanjali ispred kola s dva upregnuta konja kojima je upravljao Seramana. Ameni je, obuzet mučninom, žmirio. Vozilo se nesmanjenom brzinom sjurilo na most, nedavno postavljen preko kanala koji je razdvajao nove četvrti prijestolnice i starog grada Avarisa. Kotači su zaškripali, gornji dio kola se zatresao, ali se nisu prevrnula.Na drevnom mjestu su, jedne pored drugih, stajale lijepe vile okružene održavanim vrtovima i skromne kuće na dva kata. Ove prohladne jesenje večeri zimogrozni su počeli grijati svoje domove drvima ili osušenim izmetom.

- To je ovdje. - reče Seramana.Ameni je tako snažno pritegnuo jedan od pojaseva u kolima da sada nije mogao pomaknuti ruku.- Ne ide?- Evo, evo...- Dobro, idemo! Ako je ptičica u svom gnijezdu, brzo ćemo saznati odgovore.Ameniju naposljetku uspije osloboditi se; krenuo je za Sardom, osjećajući kako mu noge podrhtavaju. Renufov pazikuća je sjedio pred vratima na ogradi izgrađenoj od neobrađene opeke i obrasloj puzavcem.Čovjek je upravo jeo kruh i sir.- Došli smo vidjeti trgovca Renufa. - reče Seramana,- Nije ovdje.- Gdje ga možemo naći?- Otišao je u Srednji Egipat.- Kada se vraća?- To vam ne znam reći.- Je li netko u vezi s njim?- Ne vjerujem.- Čim se vrati, javi nam.- Zašto bih to učinio?Seramana ljutito zgrabi kućepazitelja za ruku i podiže ga sa zemlje.- Zato što to faraon zahtijeva. Ako zakasniš samo jedan sat, imat ćeš posla sa mnom.

Henara su mučili nesanica i bolovi u trbuhu. Budući da Raja nije bio u Pi-Ramzesu, trebalo je što prije otići u Memphis, kako bi upozorio sirijskog trgovca na opasnost koja mu je prijetila i istovremeno se sastao s Ofirom. Međutim, Ministarstvo vanjskih poslova moralo mu je izdati dozvolu za odlazak u staru prijestolnicu; srećom, bilo je potrebno utvrditi brojne administrativne propise s visokim memfiškim dužnosnicima. Tako

je Henar krenuo lađom, za njegov ukus presporom, na službeno putovanje u faraonovo ime.U slučaju da Ofir nije imao rješenje na koji način ušutkati Romea, Henar će biti primoran otarasiti se maga, iako njegove seanse s mučenjem nisu bile privedene kraju.Henar se nije pokajao zato što je podigao zid između svojih saveznika; ovo što se upravo događalo ukazivalo je na ispravnost njegove taktike. Lukav i opasan čovjek kao Aša ne bi bio sretan kad bi otkrio vezu između Henara i špijunske mreže sklone Hetitima, koju on nije kontrolirao. Prepredena i okrutna osoba poput Raje, koji je namjeravao iskoristiti činjenicu da je on Ramzesov stariji brat, ne bi ga podržala u igri koja je previše osobna i nema previše veze s Hetitima. Što se tiče Ofira, bilo je korisnije ostaviti ga zatvorenog u okvirima njegove zastrašujuće moći i neizbježnog ludila.Aša, Raja, Ofir... Tri zvijeri koje je Henar bio u stanju ukrotiti kako bi osigurao budućnost koja je bila pred njim, pod uvjetom da ukloni opasnost koja mu je prijetila od njihove bezočnosti.Tijekom prvog dana boravka u Memphisu Henar je primio visoke činovnike s kojima se trebao susresti, i priredio u svojoj vili jedan od raskošnijih prijema po kojima je bio poznat. Za tu prigodu zatražio je od svog nadstojnika da pozove trgovca Raju, kako bi mu donio rijetke vaze kojima će ukrasiti salu za prijeme.Kada je vani zahladilo, uzvanici su napustili vrt i ušli u vilu.- Trgovac je ovdje. - obavijesti nadstojnik Henara.Da je vjerovao u bogove, Ramzesov stariji brat bi im zahvalio. Glumeći ravnodušnost, krene prema glavnim vratima kuće.Čovjek koji ga je čekao nije bio Raja.- Tko si ti?- Poslovođa dućana u Memphisu.- Ah... Naviknuo sam se raditi s tvojim gazdom.

- Morao je otputovati u Tebu i Elefantinu kako bi dogovorio utovar pošiljke s luksuznom robom na lađu. Budući da njega nema, ja sam vam donio nekoliko lijepih vaza.- Pokaži mi ih.Henar ih pažljivo pogleda.- Ništa posebno... Ipak, uzet ću dvije.- Cijena je vrlo razumna, gospodine.Henar se, forme radi, usprotivi i pruži vaze svom nad-stojniku da ih sredi.Premda mu nije bilo lako smješkati se, čavrljati i dje-lovati bezbrižno, Henar je bio na visini zadatka. Nitko nije slutio da je ministar vanjskih poslova, šarmantan i rječit kao i obično, bio na mukama.- Lijepo izgledaš. - obrati se Henar svojoj sestri Dolanti. Krupna smeđokosa žena, koja je u međuvremenu smršavila, provodila je vrijeme u udvaranjima i ispraznim pričama mladih plemića.— Prijem je divan, Henare.On je primi za ruku i povede ispod galerije koja se protezala duž dvorane za prijem.- Sutra ujutro ću posjetiti Ofira. U svakom slučaju, neka ne izlazi: u opasnosti je.

Dkolanta je osobno otvorila vrata svoje vile. Henar se osvrnuo. Nitko ga nije pratio.- Uđi, Henare.- Sve je u redu?- Je, možeš biti miran. Ofirovi eksperimenti napreduju. - uvjeri ga krupna smeđokosa žena. - Lita se zadivljujuće dobro drži, ali je krhkog zdravlja, pa ne možemo ubrzati proces. Zašto si tako uznemiren?- Je li se mag probudio?- Potražit ću ga.- Nemoj mu biti previše privržena, sestro.

- On je divan čovjek koji će učvrstiti vladavinu pravog Boga. Uvjeren je da si ti oruđe sudbine.- Dovedi mi ga, žurim.Odjeven u dugačku crnu haljinu, libijski mag se pokloni pred Henarom.- Još danas se morate preseliti, Ofire.- O čemu to govorite, gospodine?- Vidjeli su vas u Pi-Ramzesu kako razgovarate s Mojsijem.

- Imaju li moj detaljan opis?- Ne bih rekao, ali istražitelji znaju da ste se predstavljali kao arhitekt i da ste stranac.- To baš i nije nešto, gospodine. Imam dar proći neo-pažen, kada je to potrebno.- Bili ste neoprezni.- Susret s Mojsijem bio je prijeko potreban. Sutra ćemo možda biti sretni zbog toga.- Ramzes se iz pohoda u protektorate vratio bez ijedne ogrebotine. Sada želi pronaći Mojsija, a zna i da vi postojite. Ako vas svjedoci prepoznaju, bit ćete privedeni i podvrgnuti ispitivanju.Henaru se od Ofirovog smijeha sledila krv u žilama.- Mislite da je moguće privesti čovjeka kao što sam ja?- Smatram da ste možda napravili kobnu pogrešku.- Koju?- Imali ste povjerenja u Romea.- Zašto mislite da sam mu vjerovao?- On je, po vašem nalogu, ukrao Nefertarin ogrtač i ćup s ribom iz Kuće života u Heliopolisu, koji su vam bili potrebni za vaše seanse s mučenjem.- Izvrstan zaključak, gospodine, ali potkrala vam se jedna greška: Rome je ukrao ogrtač, a za ćup je odgovoran jedan njegov prijatelj, raznosač iz Memphisa.- Raznosač... Ako progovori?

- Nemoguće, imao je srčani udar.- Smrt... prirodna?- Svaka smrt završava prirodnim činom, gospodine He-nare, kada srce stane.- Ostaje još debeli Rome... Seramana je uvjeren u njegovu krivnju i ne prestaje ga proganjati. Ako Rome progovori, odat će vas. Onima koji se usude baciti uroke na nekoga iz kraljevske obitelji zaprijećena je smrtna kazna.Ofiru nije silazio osmjeh s lica.- Pođimo u moj laboratorij.Velika prostorija bila je ispunjena papirusima, komadima izrezbarene slonovače, bočicama s različito obojenim sadržajem i tankim špagama. Sve je bilo uredno složeno, svuda se osjećao ugodan miris tamjana. Mjesto je više sličilo na dobro održavani umjetnički atelje ili pisarski ured nego na jazbinu crnog maga.Ofir pruži ruke iznad ogledala od bakra koje je bilo položeno na jednom tronošcu. Zatim prolije malo vode i zamoli Henara da se približi.Malo-pomalo, u ogledalu se počeo nazirati jedan lik.- Rome! - uzviknu Henar.- Ramzesov upravitelj je pošten čovjek - zaključi Ofir - ali slab, lakom i podložan utjecaju. Ne treba biti veliki čarobnjak da bi se njime upravljalo. Krađa koju je počinio izjeda ga iznutra kao kiselina.- Ako ga Ramzes bude ispitivao, progovorit će.- Neće, gospodine Henare.Ofir lijevom rukom napravi krug iznad ogledala. Voda počne kipjeti, a bakar popuca.Zapanjen, Henar ustukne.- Hoće li ova magija biti dovoljna da ušutka Romea?- Smatrajte taj problem riješenim. Mislim da selidba nije potrebna; ne glasi li ova kuća na ime vaše sestre?- Glasi.

- Svatko je može vidjeti kako ulazi i izlazi iz nje. Lita i ja smo njeni vrijedni sluge i nemamo nikakve potrebe šetati po gradu. Sve dok ne srušimo magijski štit kraljevskog para, ni ona ni ja nećemo otići odavde.- A, Atonovi sljedbenici?- Vaša nam sestra služi kao čovjek za vezu. Po mom nalogu, oni se u iščekivanju velikog događaja drže krajnje suzdržano.Henar je otišao donekle smiren. Ustvari je prezirao tu družinu vidovnjaka koji su čeznuli za prošlim vremenima, ali se iznad svega bojao da ne bude primoran maknuti upravnikaRomea vlastitim rukama. Ostalo mu je nadati se da se mag nije samo razmetao.Morao je biti dodatno oprezan.

Nil je bio čudesna rijeka. Zahvaljujući njegovoj snažnoj struji koja je nosila brod brzinom od preko trinaest kilometara na sat, Henar je za manje od dva dana prešao udaljenost između Memphisa i Pi-Ramzesa.Kraljev stariji brat je svratio u svoje Ministarstvo, održao kratak sastanak s najbližim suradnicima, upoznao se s depešama koje su pristigle iz stranih zemalja i porukama koje su mu poslali diplomati s namještenjem u protektoratima. Odmah zatim, na nosiljci su ga odnijeli do kraljevske palače, na sastanak pod otvorenim nebom, otežalim od kišnih oblaka.Pi-Ramzes je bio lijep grad, ali su mu nedostajali memfiška patina i draž prošlosti. Henar će ovom gradu, kad zavlada, oduzeti status prijestolnice, osobito stoga što ga je Ramzes previše obilježio svojim pečatom. Ljudi su se opušteno i veselo bavili svakodnevnim poslovima, kao da je mir vječno vladao, kao da je ogromno hetitsko carstvo nestalo u ponoru zaborava. Henar se za trenutak prepustio slici jednostavnog života, usklađenog sa smjenama godišnjih doba. Ne bi li i on, poput drugih stanovnika Egipta, trebao prihvatiti Ramzesovu vladavinu?

Ne, on nije bio ničiji sluga.On je imao sposobnosti kralja koji bi bio zapamćen u povijesti, vladara čiji se vidici protežu mnogo dalje od Ramzesovih i hetitskih. U njegovoj glavi postojao je jedan novi svijet kojim će vladati.Faraon je već bio tu kada je njegov brat stigao. Ramzes je čavrljao s Amenijem kojeg je Noćobdija nježno lizao po licu. Kraljev osobni tajnik i Henar hladno se pozdraviše, a zlatnožuti pas pronađe mjesto do kojeg su se sunčeve zrake uspijevali probiti, pa tu legne.- Je li putovanje bilo ugodno, Henare?- Izvanredno. Oprostit ćeš mi, ali jako volim Memphis.- Tko te zbog toga može kriviti? To je izuzetan grad, i Pi-Ramzes ga nikad neće dostići. Da opasnost koja nam prijeti od Hetita nije zadobila takve razmjere, ne bih morao utemeljiti novu prijestolnicu.- Memfiška administracija i dalje ostaje primjer profesionalne savjesnosti.- Mnoge službe u Pi-Ramzesu rade vrlo uspješno; zar tvoje Ministarstvo nije dokaz za to?- Dajem sve od sebe, vjeruj mi; nema nikakvih uznemirujućih vijesti, ni službenih ni neslužbenih. Hetiti šute.- Od naših diplomata ne dolaze nikakve primjedbe?- U Anatoliji su bili šokirani tvojim potezima. Nisu ni pomišljali da bi se egipatska vojska mogla kretati tako brzo.- Moguće.- Zašto sumnjaš? Da su sigurni u svoju nepobjedivost, Hetiti bi u najmanju ruku uložili oštar'prosvjed.- Zar bi oni poštovali granice koje je uspostavio Seti...? Ne vjerujem u to.- Postaješ li ti to pesimist, Veličanstvo?- Smisao postajanja hetitskog carstva prostorno je širenje.- Nije li Egipat ipak prevelik zalogaj, čak i za najpoh-lepnijeg neprijatelja?

- Kad ratnički soj želi sukob - izjavi Ramzes - ni mudrost ni razum ne mogu ga odvratiti od toga.- Isključivo jak protivnik prisilit će Hetite na uzmak.- Predlažeš li da počnemo s intenzivnim naoružavanjem i povećanjem broja vojnika?- Postoji li bolje rješenje?Osjetivši da je sunce zašlo, Noćobdija skoči na kraljeva koljena.- Nije li to neka vrsta objave rata? - zapita se Ramzes.- Hetiti neće razumjeti nijedan drugi jezik osim jezika sile, a to je i tvoje mišljenje, ako se ne varam.- Vjerujem također i u učvršćivanje obrambenih snaga.- Napraviti od naših protektorata tampon zonu, znam... Težak zadatak za tvog prijatelja Asu, premda se mora priznati da mu ne nedostaje ambicija.- Misliš li da je preambiciozan?- Aša je mlad, upravo si ga odlikovao i imenovao jednim od glavnih ljudi u državi. Tako brzo napredovanje moglo bi mu udariti u glavu. Nitko mu ne osporava iznimne kvalitete, ali ne bi li morao biti oprezniji?- Pripadnici vajnog staleža smatraju da im nije odana počast u pravoj mjeri, svjestan sam toga; ali, Aša je čovjek odluke.- Postoji jedan, ne osobito bitan detalj, ali mi je dužnost izložiti ga. Znaš da je dvorsko osoblje sklono prepričavati sve i svašta; međutim, nešto od toga i zaslužuje pozornost. Moj nadzornik osjeća osobitu naklonost prema jednoj od kraljičinih sobarica. Prema njegovim riječima, ta sluškinja tvrdi da je vidjela Romea kako krade Nefertarin ogrtač.- Bi li bila spremna svjedočiti?- Strah ju je Romea. Boji se da će je tvoj upravitelj zlostavljati ako ga bude optužila.- Živimo li mi to među razbojnicima ili u zemlji kojom upravlja Maat?

- Možda bi najprije trebalo navesti Romea na priznanje; poslije toga, mala će pristati svjedočiti.Henar je igrao igru. Iznio je kritiku na Ašin račun, optužio Romea i naveo Ramzesa da se umiješa. Igra je bila opasna, ali je Henar, u faraonovim očima, postajao sve više dostojan povjerenja.Ako se Ofirovi magijski obredi pokažu nedjelotvornima, Henar će se izvući čistog obraza.

Romea je razdirala strepnja, što ga je činilo životinjski ^gladnim. Jedino rješenje kojeg se dosjetio kako bi si olakšao muke bilo je da se baci na pripravljanje nove marinade koju će nazvati „Ramzesova slast" a čiji će recept kuhari prenositi s majstora na šegrta. Upravnik se zatvorio u veliku dvorsku kuhinju gdje je mogao biti sam. Osobno je izabrao bijeli luk, maslinovo ulje iz Heliopolisa, ocat posoljen najboljom solju s područja Setove zemlje, nekoliko vrsta finog aromatičnog bilja, filete izuzetno ukusnog, nilskog grgeča i goveđe meso dostojno da bude ponuđeno bogovima. Marinada je, svojom mješavinom sastojaka, jelu trebala dati jedinstven miris, koji bi razgalio kralja, a Romea učinio nezamjenjivim.Unatoč činjenici da je strogo zabranio bilo čiji ulazak, vrata kuhinje se otvoriše.- Tražio sam da... Veličanstvo! Veličanstvo, vama ovdje nije mjesto!- Postoji li mjesto u kraljevstvu koje bi za mene bilo zabranjeno?- Nisam to želio reći. Oprostite, ja..- Dozvoljavaš li mi da kušam?- Marinada još nije gotova, tek ju pripremam. Ali, bit će to izvrsno jelo koje će ući u kulinarsku povijest Egipta!- Da nisi previše tajanstven, Rome?- Ne, ne... Ali, dobra kuhinja traži diskreciju. Ljubomoran sam na svoje izume, priznajem.- Postoji li još nešto što bi trebao priznati?CHRISTtAN JACQ

Rome je postajao sve manji pred Ramzesovom visokom >m. Sav zguren, upravnik obori pogled. - U mom životu nema nikakvih tajni, Veličanstvo;postojim da bih vam služio, isključivo da bih vam služio. - Jesi li potpuno siguran u to? Govori se da svaki čovjek ima svoje slabosti; koje su tvoje? - Ja... ne znam. Ljubav prema hrani, bez dvojbe. - Jesi li možda nezadovoljan plaćom? - Ne, nikako! - Mjesto upravitelja je poštovano, ali ne donosi bogatstvo!- Bogatstvo nije ono čemu težim, možete biti sigurni!- Tko bi odolio unosnoj ponudi, u zamjenu za nekoliko sitnih usluga?- Služenje Vašem veličanstvu samo je po sebi tolika nagrada da...- Prestani lagati, Rome. Sjećaš li se nezgode s škorpionom postavljenim u moju sobu?- Srećom, nije vas ugrizao!- Obećano ti je da me nećeš ubiti i da nikada nećeš biti optužen, zar ne?- Nije istina, Veličanstvo, to nikako nije istina!- Nisi to smio dozvoliti, Rome. Još jednom su se pozvali na tvoju slabost kada su tražili od tebe da ukradeš kraljičin omiljeni ogrtač. A zasigurno si upoznat i s nestankom ćupa s ribom.- Ne, Veličanstvo, ne...- Netko te je vidio.Rome se počeo gušiti, njegovo čelo znojiti.- Nemoguće...- Pitam se jesi li loš čovjek, Rome, ili si samo žrtva nesretnih okolnosti.Upravitelj osjeti jaku bol u predjelu grudi. Želio se ispovjediti kralju, zbaciti sa sebe teret koji ga je izjedao.Dok se bacao na koljena, Rome je čelom zapeo za stol na kojem su se nalazili sastojci za marinadu.

- Nisam loš... Bio sam slab, preslab. Treba mi oprostiti, Veličanstvo.- Pod uvjetom da mi napokon kažeš istinu.Romeu se, kao u mori, prikaza Ofirovo lice. Lice orlušine savijenog kljuna, koja mu komada meso i proždire srce.- Tko ti je naložio da izvršiš ta nedjela?Rome je želio progovori, ali Ofirovo ime nikako nije prelazilo preko njegovih usana. Gušio ga je užasan strah, strah koji ga je silio da se baci u ništavilo kako bi izbjegao kaznu.Rome podigne preklinjući pogled ka Ramzesu, desnom rukom dohvati zdjelu s probnim uzorkom marinade i izvrne je. Začinjen umak prolije rmi se po licu i upravitelj pade mrtav.- Jako je velik.- reče Kha gledajući Ramzesovog lava Krvnika.- Bojiš li ga se? - upita kralj svog sina. Devetogodišnji Kha, sin Ramzesa i lijepe Izet, bio je ozbiljan poput nekog starog pisara. Igre prikladne njegovom uzrastu nisu ga zanimale. Volio je čitati i pisati, a najveći dio vremena provodio je u dvorskoj knjižnici.- Da, pomalo.- S razlogom, Kha; Krvnik je vrlo opasna životinja.- Ali ti, ti se ne bojiš, zato što si faraon.- Taj lav i ja smo postali prijatelji. Dok je bio vrlo mlad, u Nubiji ga je ugrizla zmija; ja sam ga pronašao, Setau izliječio,! više se nismo razdvajali. Kada mu se pružila prilika, Krvnik je meni spasio život.- S tobom je uvijek nježan?- Uvijek. Ali isključivo sa mnom.- Kako se sporazumijevate?- On meni priča svojim očima, šapama, zvucima koje ispušta... I razumije sve što mu govorim.- Htio bih mu dotaknuti grivu.Ogroman lav je ležao u položaju sfinge i promatrao čovjeka i dijete. Ispusti glas, prodoran i dubok, a mali Kha se privi uz očeve noge.- Ljuti se?- Ne, dopušta ti da ga podragaš.

Ohrabren očevom smirenošću, Kha se primakne životinji. Njegova ručica oklijevajući dodirne dlaku veličanstvene grive, a zatim se ohrabri. Lav počne presti.- Smijem li ga zajahati?- Ne, Kha. Krvnik je ponosno, ratničko biće; izrazio ti je veliku naklonost, ali ne treba od njega tražiti previše.- Napisat ću o njemu priču i pročitat ću je svojoj sestri Meritamon. Nasreću, ostala je u vrtu s kraljicom... Svaka bi se djevojčica prestrašila tako velikog lava.Ramzes pruži sinu novu paletu za pisanje i kutiju sa četkicama. Dječačić se razveseli poklonu, odmah se prihvati svojih instrumenata i baci se na pisanje. Otac ga nije prekidao, presretan da može uživati u ovim dragocjenim trenucima, osobito nakon što je nedavno prisustvovao užasnoj smrti upravnika Romea, čije se lice odmah naboralo poput lica nekog starca.Kradljivac je umro od straha, ne otkrivši ime čovjeka koji ga je doveo do samouništenja.Netko je u potaji radio protiv faraona. A taj neprijatelj nije bio manje opasan od Hetita.

Romeova iznenadna smrt do koje je došlo uslijed prekida rada srca, pfesjekla je put koji je vodio do Ofira. Mag nije govorio uprazno. Njegova magija ubila je upravitelja kojiRAffZŁS: BITKA KOD KADE$Anije bio u stanju izdržati iskušenje jednog ozbiljnog saslušanja. Romeova smrt nikog na dvoru nije iznenadila; opsjednut hranom, nije se prestajao debljati i živcirati. Okovano salom, izjedano stalnom nervozom, njegovo srce je popustilo.Zadovoljstvu zbog nestanka ozbiljnog problema koje je predstavljalo samo Romeovo postojanje pridružilo se još jedno: povratak u Pi-Ramzes sirijskog trgovca koji se želio vidjeti s Henarom kako bi mu ponudio izuzetan primjerak vaze.

Sastanak je bio dogovoren za kasne sate jednog blagog i sunčanog jutra u mjesecu studenom.- Je li tvoj put na Jug dobro protekao?- Bilo je naporno, gospodine Henare, ali korisno. Sirijčeva bradica bila je savršeno precizno začešljana u špic; njegove sitne, kestenaste oči živo su ispitivale salu za prijeme sa stupovima u kojoj su bila izložena remek-djela u Henarovu posjedu.Raja strgne veo koji je prekrivao trbušastu vazu od bronce, ukrašenu stiliziranim lišćem vinove loze.- Dolazi s Krete; otkupio sam je od jedne bogate Tebanke koja je se zasitila. Ovakve se više ne izrađuju.- Divno! Zaključili smo posao, prijatelju.- To me veseli, gospodine, ali...- Dama je možda postavila neke uvjete?- Ne, ali cijena je poprilično visoka... Riječ je o jedinstvenom primjerku, doista jedinstvenom.- Stavi tu ljepoticu na neko postolje i dođi u moj ured. Uvjeren sam da ćemo se uspjeti nagoditi.Debela vrata od sikomorovine se zatvoriše. Nitko ih nije mogao čuti.- Jedan od mojih pomoćnika izvijestio me je da ste dolazili u Memphis kako biste kupili od mene vazu; prekinuo sam putovanje i vratio se u Pi-Ramzes što je moguće brže.- Bilo je neizbježno.- Što se događa?- Seramana je oslobođen i ponovno uživa Ramzesovo povjerenje.- Nimalo ugodna vijest.- Ono njuškalo od Amenija posumnjalo je u vjerodostojnost dokaza, a potom se umiješao i Aša.- Čuvajte se mladog diplomata; pametan je i dobro poznaje Aziju.- Srećom, više ne radi u Ministarstvu; Ramzes ga je unaprijedio i poslao u naše protektorate da tamo utvrdi obrambeni sustav.- Težak zadatak, bolje reći, nemoguć.

- Aša i Ameni došli su do vrlo nezgodnog zaključka: netko je oponašao Seramanin rukopis kako bi se povjeravalo da je održavao prepisku s Hetitima, a taj netko je Sirijac.- Vrlo neugodno. - zaključi Raja.- Pronašli su tijelo Seramanine ljubavnice Nenofar koju si iskoristio da napraviš klopku za Sarda.- Morali smo je se otresti; budala je prijetila da će progovoriti.- Slažem se, ali bio si neoprezan.- Kako? U čemu?- U izboru mjesta na kojem je počinjeno ubojstvo.- Nisam ga ja izabrao. Počela je dizati galamu, morao sam brzo reagirati i nestati.- Ameni se bacio u potragu za vlasnikom kuće kako bi ga podvrgao saslušanju.- Riječ je o trgovcu koji puno putuje; baš smo se sreli u Tebi.- Hoće li im moći dati tvoje ime?- Bojim se da hoće, budući da sam ja zakupnik stana.- Pa to je katastrofa, Raja! Ameni je duboko uvjeren da je u našoj zemlji uspostavljena prohetitska špijunska mreža. Iako je baš on priveo Seramanu, izgleda da su se njih dvojica pomirili i udružili. Potraga za čovjekom koji je odgovoran za to da Sard bude nepravedno optužen i koji je ubio njegovuljubavnicu postala je državno pitanje. A nekoliko stvari ukazuje na tebe.- Ništa još nije izgubljeno.- Imaš li neki plan?- Presresti egipatskog trgovca. -I?- Maknuti ga, razumije se.

Zima se bližila, dan skraćivao, sunce gubilo na snazi.Kralj je više volio ljeto i vrelinu svoje zvijezde zaštitnice koju je samo on mogao promatrati širom otvorenih očiju. No, ovaj jesenji

dan, očaravajuće blag, donosio mu je rijetku radost: kasno popodne provesti u dvorskom vrtu, u društvu Nefertari, njihove kćeri Meritamon i njegova sina Khaa.Sjedeći na stolicama na rasklapanje pokraj jednog jezerca, kralj i kraljica su pratili ponašanje dvoje djece. Kha je pokušavao natjerati Meritamon da pročita težak tekst o moralnim osobinama koje pisar treba imati, Meritamon je željela Khaa podučiti leđnom plivanju. Unatoč svom upornom karakteru, dječak je popustio, uz komentar da je voda previše hladna i da će se prehladiti.- Meritamon je opasna poput svoje majke. - zaključi Ramzes. - Očarat će cijelu zemlju.- Kha je budući mag... Pogledaj, već je vuče prema papirusu. Milom ili silom, njegova će sestra pročitati taj tekst.- Jesu li njihovi učitelji zadovoljni?- Kha je izuzetno dijete. Prema ocjeni Nedjema, ministra poljoprivrede koji cijelo vrijeme prati njegovo školovanje već bi bio u stanju položiti ispit za pisara početnika.- Želi li on to?- Sve što on želi je nastaviti s učenjem.- Dajmo mu onda hranu koju traži kako bi njegova prava priroda mogla procvjetati. Nema dvojbe o tome da ga čekaju brojna iskušenja, jer prosječni ljudi uvijek nastoje ugušiti osobe koje se uzdižu iznad osrednjosti. Nadam se da Meritamon čeka mirniji život.- Za nju postoji samo njen otac.- A ja s njom provodim tako malo vremena...- Egipat dolazi ispred naše djece, takav je Zakon. Ležeći na ulazu u vrt, lav i zlatnožuti pas su budnočuvali stražu. Nitko se nije mogao približiti a da Noćobdija ne probudi Krvnika.- Dođi, Nefertari.Mlada kraljica, raspuštene kose, sjedne u Ramzesovo krilo i položi mu glavu na rame.

- Ti si miris života i činiš me sretnim. Mogli bismo biti par nalik drugima, uživati u satima i danima kao što je ovaj ...- Divno je sanjariti u ovom vrtu; ali bogovi i tvoj otac napravili su od tebe faraona, i ti si svoj život poklonio narodu.- U ovom trenutku postoji samo mirisna kosa žene u koju sam ludo zaljubljen, kosa koja se poigrava na večernjem povjetarcu i miluje mi obraz.Usne im se stopiše u vatrenom poljupcu mladih ljubavnika.Raja je morao nešto osobno učiniti.Zato se vratio u luku Pi-Ramzesa, manju od one uMemphisu, ali podjednako živu po aktivnostima koje su se u njoj odvijale. Riječna policija je s velikim autoritetom održavala red prilikom pristajanja lađa uz obalu i njihovog istovarivanja.Raja je planirao da svom kolegi Renufu upriliči obilan doručak u nekoj dobroj krčmi, u prisutnosti brojnih svjedoka, koji bi, ukoliko bi to bilo potrebno, potvrdili da su ih vidjeli kako se zabavljaju i goste. Na taj bi način s njim uspostavio blizak odnos. Navečer, Raja bi se pojavio u Renufovoj vili i zadavio ga. Ako bi pritom naišao netko od posluge, i on bi prošao isto. Trgovac je u hetitskom logoru u sjevernoj Siriji, u kojem se održavala vojna obuka, naučio ubijati. Svakako, ovaj novi zločin pripisao bi se Nenofarinom ubojici. Ali, zar je to važno? Renuf bi bio uklonjen, a on, Raja, izvan opasnosti.Na keju su sitni trgovci prodavali voće, povrće, sandale, tkanine, jeftine imitacije ogrlica i narukvica. Tu se obavljala razmjena robe, uz beskonačna naklapanja koja su, kao obavezan dio dobre kupovine, kupcima pružala posebno zadovoljstvo. Da je bilo po njegovom, Raja bi preuredio sav taj kaos u cilju ostvarivanja većeg profita.Sirijac se obrati jednom od lučkih nadzornika.- Je li Renufova lađa stigla?- Kej broj pet, pored teglenica. Raja ubrza korak.Jedan je mornar spavao na Renufovom pontonskom mostu. Raja se zaputi preko mostića i probudi stražara.

- Gdje ti je gazda?- Renuf... Nemam pojma.- Kada ste došli?- U zoru.- Putovali ste noću?- Imali smo posebnu dozvolu zbog mladog sira iz velike memfiške mljekare. Pojedina ovdašnja gospoda ne žele nijedan drugi.- Tvoj gazda je sigurno krenuo kući poslije formalnosti oko istovara.- To bi me začudilo.- Zašto?- Zato što ga je sardinijski gorostas s velikim brkovima prisilio da se popne na njegovu dvokolicu. Nije baš ljubazan, taj tip.Raja je ostao kao gromom pogođen.Renuf je bio veseo čovjek, ugodne vanjštine, otac troje djece, podrijetlom iz lađarske i trgovačke obitelji. Zaprepastio se kada ga je Seramana presreo odmah po povratku u Pi-Ramzes. Budući da je Sard izgledao prilično loše volje, trgovac je procijenio da bi bilo pametnije poći s njim, kako bi se nesporazum koji se dogodilo što prije razjasnio.Seramana ga je velikom brzinom odveo do dvora i sproveo do Amenijeva ureda. Renuf je prvi put imao priliku sresti kraljevog osobnog tajnika čiji je ugled iz dana u dan bivao sve veći. Hvalili su njegovu ozbiljnost, marljivost i odanost; kao premijer u sjeni, obavljao je državničke poslove izuzetno čestito, ne pridajući važnost ni odlikovanjima ni taštini.Amenijevo bljedilo ostavi snažan dojam na Renufa. Sudeći prema glasinama, pisar gotovo nikada nije izlazio iz svog ureda.- Ovaj sastanak za mene predstavlja čast - reče Renuf - ali ne razumijem najbolje njegov povod. Priznajem da me je ovo grubo privođenje iznenadilo.- Molim vas da mi oprostite zbog toga, ali istražujemo vrlo ozbiljan slučaj.

- Ozbiljan slučaj... koji se tiče mene?- Možda.- Kako vam mogu pomoći?- Tako što ćete iskreno odgovarati na moja pitanja.- Počnite.- Poznajete li izvjesnu Nenofar?- To je vrlo često ime... Poznajem ih u najmanju ruku desetak.- Ova koja nas zanima je mlada, vrlo lijepa, neudata, izazovna i živi u Pi-Ramzesu gdje unovčuje svoje draži.- Bludnica?- Vrlo diskretna.- Volim svoju suprugu, Ameni. Unatoč činjenici da često putujem, nijednom je nisam prevario. Uvjeravam vas da je naša veza savršena. Pitajte moje prijatelje i rođake ako mi ne vjerujete.- Spremni ste izjaviti pod zakletvom i pred Zakonom boginje Maat da nikad niste upoznali gospođicu Nenofar?- Izjavit ću. - obeća Renuf svečano.Izjava je ostavila snažan dojam na Seramanu, koji je šutke prisustvovao istražnom ispitivanju. Trgovac se doimao iskrenim.- Čudno. - zaključi Ameni uzrujano.- Zašto čudno? Mi trgovci nismo na dobrom glasu, ali ja sam častan čovjek i time se ponosim! Moji radnici imaju lijepe plaće, brod držim u dobrom stanju, hranim svoju obitelj, računi su mi sređeni, plaćam poreze, porezna uprava nikada mi ništa nije predbacila... Čini U vam se to čudnim?- Rijetki su ljudi vaših kvaliteta, Renufe.- To je žalosno.- Ono što mi se učinilo čudnim je mjesto na kojem je pronađeno Nenofarino tijelo.Trgovac poskoči.- Tijelo... Želite reći...- Ubijena je.- Strašno!

- Djevojka je živjela raskalašenim životom, ali svako ubojstvo zaslužuje smrtnu kaznu. Čudno je to što je leš pronađen u kući u Pi-Ramzesu koja je u vašem vlasništvu.- Kod mene, u mojoj vili?Renufa je sve više obuzimala muka.- Ne u vašoj vili - umiješa se Seramana - već na ovom ovdje mjestu.Sard položi kažiprst na točno određenu točku na planu Pi-Ramzesa, koji je Ameni bio razvio pred njim.- Ne razumijem, ja...- Pripada vama, zar ne?- Da, ali to nije kuća.Ameni i Seramana su se pogledali; je li Renuf gubio razum?- To nije kuća - pojasni on - nego skladište. - Mislio sam da mi je potreban dodatni prostor za robu, pa sam kupio te zidine. Ispostavilo se da sam uzeo više nego što sam mogao pojesti; u ovim godinama, nemam više potrebe širiti posao. Čim to okolnosti dopuste, povući ću se na selo, negdje blizu Memphisa.- Namjeravate prodati taj prostor?- Već sam ga iznajmio. Ameniju zasjajiše oči.- Kome?- Jednom kolegi po imenu Raja. To je bogat čovjek koji ima nekoliko lađa i mnoge dućane duž cijelog Egipta.- Što je njegova specijalnost?- Uvozi skupe konzerve i rijetke vaze koje prodaje pripadnicima visokog društva.- Je li vam poznato nešto o njegovom podrijetlu?- Iz Sirije je, ali već godinama živi u Egiptu.- Hvala, Renufe; vaša nam je pomoć bila dragocjena.- Vi... Više vam nisam potreban?- Mislim da niste, ali nemojte pričati o ovom sastanku.- Imate moju riječ.

Raja, Sirijac... Da je Aša bio prisutan, sigurno bi prokomentirao kako su mu zaključci bili točni. Ameni još nije stigao ni ustati, a Sard je već bio u svojoj dvokolici.- Seramana, čekaj me!Unatoč hladnoći, Uri Tešup je bio opasan samo pregačom od grube vune. Gol do pojasa, tjerao je konja u galop, tražeći od konjanika koji su bili pod njegovim zapovjedništvom da izvuku iz svojih životinja maksimum snage. Krupni, mišićavi, dugokosi sin hetitskog cara Muvatala, Uri Tešup, ponosio se time što je, nakon neuspješnog podizanja ustanka u egipatskim protektoratima, postavljen na mjesto vrhovnog zapovjednika generala vojske.Muvatala je iznenadila brzina i silina Ramzesove reakcije. Prema mišljenju Baduka, bivšeg prvog zapovjednika generala, zaduženog za pripremanje pobunu, te kontrolu okupiranog teritorija nakon uspješnog ishoda ustanka, cijela operacija nije trebala predstavljati veliki problem.Od sirijskog špijuna koji je već nekoliko godina živio u Egiptu, pristizale su manje ohrabrujuće poruke. Prema njegovoj ocjeni, Ramzes je bio veliki faraon, čvrstog karaktera i nepopustljive volje; Baduk je smatrao da se Hetiti nemaju čega bojati jer se bore protiv jednog neiskusnog kralja i vojske sastavljene od plaćenika, strašljivaca i nesposobnjakovića. Mir koji je Seti nametnuo bio je moguć sve do trenutka kada je Muvatal bio prisiljen učvrstiti svoj autoritet i osloboditi se ambiciozne družine koja je priželjkivala prijestolje. Kada osvoji Egipat, njegova vladavina bit će bezuvjetna. Bilo je potrebno nastaviti osvajačku politiku. Ako je postojala zemlja koje se trebalo dočepati kako bi zagospodario svijetom, bila je to svakako zemlja faraona - Egipat.

Prema mišljenju generala Baduka, voćka je bila zrela. S Amurijom i Kanaanom u hetitskim rukama, bilo bi dovoljno jurnuti prema Delti, porušiti tvrđave koje čine Kraljevske bedeme i zauzeti Donji Egipat.

Divan plan, koji je oduševio hetitski štab. Zanemarili su samo jedan detalj - Ramzesa.U hetitskoj prijestolnici Hatuši7 svi su se pitali kako se to njihovo carstvo zamjerilo bogovima. Samo Uri Tešup nije postavljao to pitanje: on je neuspjeh pripisivao gluposti i nesposobnosti generala Baduka. Stoga je carev sin jurio po hetitskoj zemlji, ne samo kako bi provjerio u kakvom su stanju tvrđave, već i kako bi pronašao Baduka koji se još nije bio vratio u prijestolnicu.Mislio je da će ga pronaći u Gavup Kalesig,8 dobro utvrđenom mjestu na vrhu brežuljka koji je, među ostalima, predstavljao ogranke planinskih lanaca na obodu anatolijske visoravni. Tri divovske figure naoružanih vojnika odavale su ratnički karakter hetitskog carstva, pred kojim su protivnici imali samo dvije mogućnosti: da se podčine ili da budu uništeni. Duž putova, na morskim hridima, stijenama razbacanim svuda unaokolo, mogli su se vidjeti isklesani reljefi s prizorima nasilja, pješaštva u maršu, s kopljem u desnoj ruci i lukom obješenim o lijevo rame. Ljubav prema ratu trijumfirala je po cijeloj hetitskoj zemlji.Uri Tešup je letio kroz plodne doline bogate vodom, duž kojih su stajala orahova stabla. Nije usporavao ni dok je prolazio kroz javorove šume ispresijecane baruštinama. Izmirujući i ljude i životinje, carev sin je jurio da bi što prije stigao do tvrđave u Masatu9. To je bilo zadnje mjesto kuda se general Baduk mogao skloniti.

Bogaskaj, 150 km istočno od Ankare (Turska) 60 km jugozapadno od Ankare Masat-Hojuk.l 16 km severoistočno od Hatuše

I unatoč izdržljivosti koju su stekli tijekom teške obuke, hetitski konjanici su pred Masat stigli iscrpljeni. Tvrđava je bila izgrađena na jedinom brežuljku koji se uzdizao usred otvorenog prostora, između dva planinska lanca, odakle se lako mogla vidjeti čitava okolica. Strijelci su danonoćno motrili sa svojih mjesta na zidinama

stražarskih kula. Časnici, izabrani iz redova plemićkih obitelji, provodili su neumoljivu stegu.Uri Tešup se zaustavi na stotinjak metara od vrata tvrđave. Točno ispred njegovog konja jedno koplje se zarije u zemlju. Carev sin skoči na zemlju i pođe naprijed.- Otvorite! - povika on. - Niste me prepoznali? Vrata tvrđave Masata se otvoriše. Odmah na ulazustajalo je deset pješaka s kopljima uperenim u došljake. Uri Tešup prođe između njih.- Carev sin zahtijeva da vidi guvernera.Uz rizik da se polomi, čovjek je trčao preko bedema.- Prinče, kakva čast!Vojnici položiše koplja i zauzeše pozdravni stav.- Je li ovdje general Baduk?- Jeste, smjestio sam ga u svoje prostorije. - Vodi me k njemu.Dvojica muškaraca krenuli su kamenim stepeništem, strmim i klizavim.Na vrhu utvrde vitlao je sjeverac. Zidovi guvernerovih odaja bili su izrađeni od velikih, hrapavih kamenih blokova, a svjetlost je dolazila iz uljnih svjetiljki iz kojih je kuljao gust dim, od kojeg je strop pocrnio.Čim je spazio Uri Tešupa, izrazito krupan pedesetogodišnjak ustane.- Prinče Uri Tešupe...- Dobro ste, generale Baduk?- Neuspjeh mog plana nemoguće je objasniti. Da egipatska vojska nije odgovorila takvom brzinom, kanaanski i amuričanski pobunjenici imali bi dovoljno vremena da se organiziraju. Ali, nije sve izgubljeno... Ova područja samo suprividno pod vlašću Egipćana. Glavešine koje se zaklinju na vjernost faraonu sanjaju o tome da dođu pod naše okrilje.

- Zašto našim jedinicama stacioniranim kod Kadeša niste izdali zapovijed da napadnu egipatsku vojsku u trenutku kada je zauzela Amuriju?General Baduk je izgledao iznenađeno.- Bilo je potrebno službeno i po propisu objaviti rat... a to ne spada u moju nadležnost! Isključivo je car mogao donijeti takvu odluku.Nekoć jednako vatren i željan osvajanja kao sad Uri-Tešup, Baduk nije bio ništa drugo nego iznemogli starac sijede kose i brade.- Jeste li podnijeli izvještaj o svom djelovanju?- Upravo to je razlog zašto sam se zadržao ovdje... Sastavljam precizan izvještaj, ne tražeći opravdanje za sebe.- Smijem li se povući? - upita upravitelj tvrđave koji nije želio biti prisutan prilikom izlaganja povjerljivih pitanja, rezerviranih za vojni vrh.- Ne. - odgovori Uri Tešup.Upravitelj je bio očajan zbog činjenice da mora biti svjedokom poniženja generala Baduka, velikog vojnika odanog domovini. Međutim, pokoravanje zapovijedima bila je glavna hetitska osobina, a o zahtjevima carevog sina nije se smjelo raspravljati. Svaka neposlušnost istoga se trenutka kažnjavala smrću, budući da nije bilo drugog načina da se održi jedinstvo vojske koja je neprekidno bila u borbenoj pripravnosti.- Kanaanske tvrđave pružile su jak otpor napadima Egipćana. - naglasi Baduk.- Njihovi garnizoni, koje smo mi sastavili, odbili su se predati. - To ništa ne mijenja u smislu krajnjeg ishoda. - zaključi Uri Tešup. - Buntovnici su uništeni, Kanaan je ponovno pod egipatskom dominacijom. U Megidu smo doživjeli isti krah.- Nažalost, u pravu ste! Međutim, naši su ljudi izvrsnopoučili saveznike, a zatim se, sukladno carevoj volji, vratili u Kadeš, kako se ne bi ušlo u trag hetitskoj prisutnosti u Kanaanu i Amuriji.

- Amurija, porazgovarajmo o njoj! Koliko ste puta tvrdili da vam njen princ jede iz ruke i da se više nikada neće podčiniti Ramzesu?- Moja najveća pogreška. - prizna Baduk. - Egipatska vojska izvela je izvanredan manevar; umjesto da krenu priobalnim putem, koji bi ih odveo ravno u ruke naših novih saveznika, pošli su iz smjera unutrašnjosti. Kad su mu prišli s leđa, amuričanski princ nije imao druge mogućnosti nego predati se.- Predaja, predaja! - zagrmi Uri Tešup. - Ne ispuštate tu riječ iz usta! Nije li vaša strategija imala za cilj oslabiti egipatsku vojsku i uništiti egipatsko pješaštvo i odrede dvokolica? Umjesto da ostvarimo pobjedu, faraonova vojska je pretrpjela tek neznatne gubitke i uvjerila se u svoju i Ramzesovu snagu!- Svjestan sam svog neuspjeha i ne nastojim ga umanjiti. Pogriješio sam kad sam vjerovao u amuričanskog princa koji je radije izabrao sramotu nego borbu.- U karijeri hetitskog generala nema mjesta porazu.- Ne radi se o neuspjehu mojih ljudi, prinče, već o lošem provođenju plana za narušavanje stabilnosti egipatskih protektorata.- Prestrašili ste se Ramzesa, zar ne?- Snaga njegove vojske bitno je veća nego što smo mogli i zamisliti, a moj zadatak je bio huškanje pobunjenika, a ne sukob s Egipćanima.- Ponekad je, Baduče, potrebno znati improvizirati.- Ja sam vojnik, prinče, i moram slušati zapovijedi!- Zašto ste se ovdje sakrili, umjesto da se vratite u Hatušu?- Već sam vam rekao, želio sam se povući kako bih sastavio izvještaj. A imam i jednu dobru vijest: zahvaljujući našim saveznicima u Amuriji, pobuna će se nastaviti.- Priče za malu djecu, Baduče.- Ne, prinče... Dajte mi malo vremena i uspjet ću.- Niste više glavnozapovijedajući general hetitske vojske. Car je donio odluku: ja sam taj koji će vas zamijeniti.

Baduk napravi nekoliko koraka u smjeru velikog ognjišta u kojem su gorjele hrastove cjepanice.- Čestitam, Uri Tešupe. Vi ćete nas dovesti do pobjede.- Imam još jednu poruku za vas, Baduče.Bivši general grijao je ruke, okrećući leđa carevom sinu.- Slušam vas, prinče.- Vi ste obična kukavica.Uri Tešup isuka mač iz korica i zari ga u Badukova križa. Upravitelj ostade skamenjen.- Ova kukavica bio je i izdajnik. - izjavi Uri Tešup. - Odbio je prihvatiti odstupanje s položaja i napao me je. Ti si mi svjedok.Upravitelj se pokloni.- Prebaci leš na leđa, odnesi ga u dvorište i spali, bez obreda namijenjenog ratnicima. Tako prolaze poraženi generali.Dok je Badukovo tijelo gorjelo naočigled cijelog garnizona, Uri Tešup je ovčjom mašću podmazivao osovinu bojnih dvokolica koje će ga odvesti do prijestolnice, gdje će službeno objaviti opći rat protiv Egipćana.•170-RAMZES: BITKA KOD KAĐEŠAUri Tešup nije mogao zamisliti ljepšu prijestolnicu. Izgrađena u središnjem dijelu anatolijske visoravni, gdje su se besplodne pustare izmjenjivale s klancima i klisurama, Hatuša, srce hetitskog carstva, odlikovala se oštrom klimom s vrlo vrućim ljetima i ledenim zimama. Kao planinski grad, zauzimala je, površinu od 18. 000 ari vrlo neravnog terena, što je od graditelja iziskivalo prava čuda. Hatušu su činili donji i gornji grad, a iznad njih se uzdizala akropola s carevim dvorom. Na prvi pogled, djelovala je kao ogroman skup kamenih utvrda razbacanih po kaotičnom reljefu. Okružena planinskim masivima koji su predstavljali nepremostivu prepreku za mogućeg napadača, hetitska prijestolnica bila je nalik tvrđavi podignutoj na stjenovitim uzvišenjima, izgrađenoj od ogromnih kamenih blokova na čvrstim teme- ljima. Svuda unutar

zidina za temelje je korišten kamen, a za zidove nepečena cigla i drvo.Hatuša, gorda i divlja Hatuša, ratnička i nepobjediva, u kojoj će se uskoro klicati imenu Uri Tešupa.Devet kilometara od bedema, načičkanih kulama sa zupčastim otvorima koji su služili za obranu, veselila se vojnička duša; probijali su se po strmom terenu, penjali uz litice, svladavali klance koji bi im se ispriječili na putu. Ljudska ruka uspijevala je podčiniti prirodu, lišavajući je tajne njene moći.Na zidinama donjeg grada otvorila su se dvoja vrata, a na zidinama gornjeg tri. Osjećajući se previše važnima a da bi prošao kroz Lavlja ili Kraljeva vrata, Uri Tešup se zaputi prema najuzvišenijem ulazu, vratima Sfinge, s podzemnim prolazom dugačkim četrdeset pet metara koji je vodio prema van.Doduše, donji grad je krasilo jedno prekrasno zdanje, hram boga oluje i boginje sunca, a četvrt sa svetištima obilovala je brojnim spomenicima raznih oblika i veličina. Ipak, Uri Tešupu su bili draži gornji grad i dvor. Volio je s akropole promatrati terase od popločanog kamenja na kojima su se uzdizale službene zgrade i kuće velikodostojnika, koje kao da su bile tu kako bi prkosile strminama.Ušavši u grad, carev sin je prelomio tri hljeba i prolio vino na jedan kameni blok, izgovarajući obredne riječi: "Neka ova stijena bude vječna." Tu i tamo bile su postavljene posudice s uljem i medom, namijenjene smirivanju zlih duhova.Dvor se uzdizao na jednom veličanstvenom kamenitom grebenu koji se sastojao od tri vrha; bedemi opremljeni visokim kulama, koje su bez prekida čuvali elitni vojnici, odvajali su carevo prebivalište od ostatka prijestolnice i onemogućavali svaki napad. Muvatal, oprezan i lukav, stalno je imao na umu potrese koje su Hetiti trpjeli tijekom povijesti, kao i žestoke borbe za vlast; mač i otrov često su bili korišteni kao sredstvo uvjeravanja, i malo je bilo velikih vođa koji su umrli prirodnom smrću. Zato je bilo poželjno

da "velika tvrđava", kako je narod nazivao dvor, bude nepristupačna sa triju strana; postojao je samo jedan uzak prolaz, danonoćno nadgledan, kroz koji su posjetitelji mogli proći nakon što bi bili pažljivo pretreseni.

Uri Tešup je dopustio da ga stražari pretresu. Oni su, poput većine vojnika, pozitivno gledali na imenovanje carevog sina na novi položaj. Mlad i odvažan, on neće oklijevati poput generala Baduka.Unutar zidina dvora nalazilo se nekoliko bazena s vodom, nužno potrebnih tijekom ljetnih mjeseci. U popločanom dvorištu bile su smještene konjušnice, oružarnice i prostorije carske garde. Plan po kojem je bilo izgrađeno carevo prebivalište nije se, inače, bitno razlikovao od ostalih hetitskih domova, velikih ili malih, što je podrazumijevalo više objekata raspoređenih oko središnjeg prostora kvadratnog oblika.Jedan časnik pozdravi Uri Tešupa i uvede ga u dvoranu s masivnim stupovima gdje je car obično primao goste. Vrata dvorane čuvali su lavovi i sfinge od kamena, kao i ulaz u arhiv u kojem su se nalazili suveniri iz pobjedničkih pohoda hetitske vojske. Na tom mjestu koje je oličavalo nepobjedivost carstva, Uri Tešup se osjeti velikim i spremnim za povjerene mu zadatke.U dvoranu uđu dvojica ljudi. Prvi je bio Muvatal, pedesetogodišnjak srednje visine, krupnog poprsja i kratkih nogu. Očigledno zimogrozan, umotao se u dugačak vuneni ogrtač crveno-crne boje. Njegove kestenaste oči bile su neprekidno u pokretu.Drugi je bio Hatušil, carevjnlađi brat. Omalen, kržljav, kose skupljene trakom, sa srebrnom ogrlicom koja mu je ukrašavala vrat i narukvicom oko lijevog lakta, bio je odjeven u komad šarenog sukna koji mu je otkrivao ramena. Svećenik boginje sunca, bio je oženjen lijepom Putuhepom, pametnom i utjecajnom kćerkom jednog velikog svećenika. Uri Tešup oboje ih je prezirao, ali je car rado slušao njihove savjete. U očima novog glavnog zapovjednika-

generala, Hatušil nije bio ništa drugo do smutljivac koji se skrivao u sjeni moći kako bi je prvom prilikom dograbio.Uri Tešup klekne pred svojim ocem i poljubi mu ruku.- Jesi li pronašao generala Baduka?- Jesam, oče. Skrivao se u tvrđavi Masata.- Kako objašnjava svoje postupke?- Napao me je, pa sam ga ubio. Zapovjednik tvrđave može posvjedočiti.Muvatal se okrene svom bratu.- Strašno je to što se dogodilo - zaključi Hatušil - ali nitko neće povratiti u život tog poraženog generala. Njegov nestanak mogao bi se protumačiti kao kazna koja ga je stigla od bogova.Uri Tešup nije mogao prikriti iznenađenje. Hatušil je prvi puta stao na njegovu stranu!- Mudre riječi. - potvrdi car. - Hetitski narod ne voli gubitnike.- Predlažem da odmah zauzmemo Amuriju i Kanaan, a zatim da napadnemo Egipat.- Kraljevski bedemi predstavljaju čvrstu obrambenu liniju. - primijeti Hatušil.- To je varka! Tvrđave su previše udaljene jedna od druge. Izolirat ćemo ih i zauzeti jednim jedinim valom napada. - tvrdio je Uri Tešup.- Imam dojam da je tvoj optimizam pretjeran. Nije li Egipat upravo dokazao snagu svoje vojske?- Ti koji su pobijedili nisu ništa drugo doli obične kukavice! Kada se suoče s Hetitima, Egipćani će se razbježati.- Zaboravljaš Ramzesa?Car svojim pitanjem umiri sina.- Zapovijedat ćeš pobjedničkom vojskom, Uri Tešupe, ali treba se pripremiti za trijumf. Bilo bi pogrešno povesti bitku daleko od baza.- Ali... gdje ćemo započeti napad?- Tamo gdje će oni, Egipćani, biti daleko od svojih baza.

- Hoćete reći...- U Kadešu. Tu će se odigrati velika bitka koja će dovesti do Ramzesovog pada.- Radije bih napao faraonove protektorate.- Pozorno sam proučio izvještaje naših doušnika i izvukao zaključke iz Badukovog neuspjeha. Ramzes je veliki vojskovođa, mnogo opasniji nego što smo pretpostavljali. Morat ćemo se dobro pripremiti.- Nepotrebno gubimo vrijeme!- Ne, sine. Moramo udariti snažno i precizno.- Naša je vojska neusporedivo nadmoćnija od rulje egipatskih vojnika i plaćenika! Snagu imamo; preciznost ću dokazati provodeći vlastite planove. Sve sam smislio; nema potrebe za naklapanjima. Sama činjenica da ja zapovijedam bit će dovoljna da naše jedinice postanu nepobjedive!- Ja vladam Hetitskim carstvom, Uri Tešupe. Postupat ćeš po mojim zapovijedima, isključivo po mojim zapovijedima. Sada se pripremi za svečanost; obratit ću se dvoru za manje od jednog sata.Car napusti dvoranu sa stupovima.Uri Tešup se odmah okomio na Hatušila.- Pokušavaš me spriječiti u mojim namjerama, zar ne?- Ja se ne bavim vojnim pitanjima.- Praviš budalu od mene? Ponekad se pitam nisi li ti taj koji vlada carstvom.- Ne vrijeđaj svog oca, Uri Tešupe; Muvatal je car, ja mu služim najbolje što znam.- Čekajući njegovu smrt!- Riječi su ti brže od misli.- Ovaj dvor je skup spletkara, a ti si im veliki nalogodavac. Ali, ne nadaj se pobjedi.- Pripisuješ mi namjere koje nemam. Možeš li prihvatiti činjenicu da čovjek može biti lišen velikih ambicija?- To nije slučaj s tobom, Hatušile.

- Pretpostavljam da nema smisla uvjeravati te.- Nema nikakvog smisla.- Car te je imenovao za glavnog zapovjednika-generala, i sigurno je imao razloga za to. Izvrstan si vojnik; ali ne očekuj da ćeš postupati po svojoj volji i bez nadzora.- Zaboravljaš najvažnije, Hatušile; kod Hetita, vojska je ta koja kroji zakone.- Znaš li što većina ljudi u našoj zemlji voli? Svoje kuće, polja, vinograde, svoju stoku...- Zar ti to hvališ stanje mira?- Rat nije objavljen, koliko znam.- Svakog tko bude govorio u prilog mira s Egipćanima smatrat će se izdajnikom.- Zabranjujem ti da pogrešno tumačiš moje riječi.- Miči mi se s puta, Hatušile. U suprotnom, požalit ćeš.- Prijetnja je oružje slabića, Uri Tešupe.Carev sin se maši rukom za dršku mača. Hatušil ga prostrijeli pogledom.- Zar bi se usudio podići oružje na Muvatalovog brata?Uri Tešup ispusti krik pun bijesa i napusti veliku dvoranu strašnim koracima koji su još dugo odzvanjali po popločanom podu.u;"ri Tešup, Hatušil, Putuhepa, veliki svećenici boga oluje i boginje sunca, tržišni inspektor i svi ostali carski velikodostojnici okupili su se kako bi saslušali carevo obraćanje.Neuspjeh plana za destabilizaciju egipatskih protektorata uznemirio je duhove. Nitko nije sumnjao da krivicu snosi tragično preminuli general Baduk; ali, kakve će se politike Muvatal prihvatiti? Vojnički stalež, na čelu s vatrenim Uri Tešupom, priželjkivao je izravan i neodloživ sukob s Egiptom; što se tiče trgovaca, čija financijska moć nikako nije bila mala, oni su se zalagali za nastavak politike koja bi

se mogla okarakterizirati kao „ni rat ni mir", vrlo povoljne za razvoj trgovinske razmjene. Hatušil se bio sastao s njihovim predstavnikom i posavjetovao cara da nikako ne zanemari njihovo viđenje stvari. Hetitsko je carstvo bilo prometna zemlja, a karavane koje su kroz nju prolazile plaćale su velike poreze hetitskoj državi i na taj način hranile vojsku. Zar jedan prosječan magarac nije prenosio šezdeset i pet kilograma razne robe i gotovo osamdeset kilograma tekstila? Kako u gradovima tako i u selima, trgovci su osnovali prave trgovačke centre i uspostavili učinkovit ekonomski sustav, zahvaljujući popisima namirnica, nalozima za transport robe, ugovorima, odobravanju zajmova i posebnim sudskim procedurama. Ako bi, na primjer, neki trgovac bio optužen za ubojstvo, mogao bi izbjeći suđenje i zatvor tako što bi otkupio slobodu po visokoj cijeni.Vojska i trgovci: to su bila dva glavna stupa careve vlasti. Nije se mogao odreći ni jednog ni drugog. Kako je Uri Tešup postao idol vojske, Hatušil je preuzeo na sebe da zastupa trgovce. Što se svećenstva tiče, ono je bilo pod utjecajem njegove supruge Putuhepe, čija je obitelj bila najbogatija među hetitskom aristokracijom.Muvatal je bio previše pronicljiv a da ne bi primijetio podmuklu borbu koja se vodila između njegovog sina i njegovog brata. Prepuštajući svakom po jedno ograničeno polje vlasti, zadovoljavao je njihovu ambiciju i nadzirao situaciju, ali koliko dugo će to potrajati? Sigurno je jedno, " morat će presjeći.Hatušil nije imao ništa protiv osvajanja Egipta, sve dok to ne bi značilo uzdizanje Uri Tešupa na tron heroja i budućeg cara; morao je, dakle, učvrstiti svoje veze u vojsci i slabiti malo pomalo Uri Tešupov utjecaj. Ne bi li upravo jedna lijepa smrt u borbi bila kraj kakav bi carev sin najviše priželjkivao?Hatušil je poštovao Muvatalov način vladanja i zadovoljio bi se time da mu služi, da Uri Tešup nije postao opasnost po stabilnost carstva. Muvatal nije trebao očekivati od svog sina ni poštovanje ni

zahvalnost; obiteljske veze kod Hetita su imale samo relativnu važnost. Što se tiče zakonodavca, incest je bio prihvatljiva pojava, sve dok to nikome nije nanosilo štetu; što se tiče silovanja, ono se nije ubrajalo u teške prekršaje. Počinitelj se čak nije ni kažnjavao ukoliko je postojala i najmanja sumnja da je žena nad kojom je izvršeno nasilje pokazala neki znak odobravanja. Kad bi sin ubio oca u namjeri da dograbi vlast, to ne bi izazvalo nikakvu javnu osudu.Bila je izvrsna zamisao povjeriti Uri Tešupu zapovjedništvo nad vojskom; zaokupljen učvršćivanjem svog autoriteta, carev sin neće razmišljati, bar ne odmah, o uklanjanju svog oca.Međutim, s vremenom će mu se ta ideja ponovno roditi. Na Hatušilu je bilo da iskoristi to razdoblje i svede Uri Tešupov negativan utjecaj na najmanju moguću mjeru.U gornjem gradu je puhao ledeni sjeverac, najavljujući dolazeću zimu. Velikodostojnici su pozvani da uđu u dvoranu za prijeme koja je bila grijana vatrom.Atmosfera je bila teška, u zraku se osjećala napetost. Muvatal nije volio ni skupove ni govore; svoje poslove radije je obavljao iz sjene, manipulirajući svakim svojim podređenim ponaosob i izbjegavajući sazivati bilo kakve savjete.U prvom redu, Uri Tešupov potpuno nov oklop odskakao je u odnosu na Hatušilovu skromnu odjeću. Putuhepa, Hatušilova supruga, predivna u svojoj crvenoj haljini, izgledala je dostojanstveno poput kraljice; bila je prekrivena nakitom, sa zlatnim narukvicama podrijetlom iz Egipta.Muvatal sjedne na prijestolje, stolicu od grubog, golog kamena. Prilikom njegovih rijetkih obraćanja, svi su se čudili kako je taj neugledan čovjek miroljubivog izgleda mogao biti car tako ratobornog naroda; no, pažljiv promatrač brzo bi uočio, na temelju njegovog pogleda i držanja, agresivnost koja se svakog trenutka mogla očitovati, i to krajnjom žestinom. Osim što je bio surov,

Muvatal se odlikovao i lukavstvom, pa je znao zadati udarac poput škorpiona.- Bog oluje i boginja sunca su meni, i samo meni, pov-jerili ovu zemlju, njenu prijestolnicu i gradove. - izjavi on. - Ja, car, imam dužnost braniti ih, jer su meni povjerene ratničke dvokolice, meni i nikome drugom.Rabeći zastarjele izraze, Muvatal je želio podsjetiti prisutne da je on taj koji odlučuje i da mu njegov sin i brat, bez obzira na to koliko su utjecajni, duguju slijepu poslušnost. Kod prvog pogrešnog koraka bili bi bez milosti maknuti, i ne postoji nitko tko bi mogao osporiti njegovu odluku.- Sa sjevera i juga, istoka i zapada - nastavi Muvatal - anatolijska visoravan je okružena planinama koje nas štite. Naše granice su nepovredive. Ali, naš narod nije stvoren da ostane zatvoren unutar svojih teritorija. Moji prethodnici su rekli: "Neka hetitska zemlja i s jedne i s druge strane graniči s morem." A ja govorim: Neka obala Nila bude naša.Muvatal ustade, njegov govor bio je završen. U nekoliko riječi, on je upravo objavio rat.Svi su se slagali da je prijem koji je Uri Tešup organizirao povodom svog imenovanja bio veličanstven. Zapovjednici tvrđava, viši časnici i vojnici elitnih jedinica prisjećali su se prijašnjih podviga i hvalili pobjede koje su bile pred njima. Carev sin je najavio novine u rukovođenju i opremanju odreda dvokolica.Sve je slutilo na žestok sukob velikih razmjera. Hatušil i njegova supruga ustadoše sa svojih mjesta u trenutku kada je u prostoriju uletjelo stotinjak mladih robinja, koje je Uri Tešup pripremio za svoje goste kao desert. Djevojkama je bilo naloženo da ispune svaki zahtjev koji im bude postavljen. Ako bi se neka usprotivila, bila bi kažnjena bičevanjem, a potom poslana na rad u rudnike soli, kojima je Hetitija obilovala.- Već odlazite, dragi prijatelju? - začudi se carev sin.

- Sutra nas očekuje naporan dan. - odgovori Putuhepa. - Hatušil bi se morao malo opustiti...- Imamo ovdje šesnaestogodišnjih Azijatkinja, lijepih poput ždrjebica. Prodavač mi je dao riječ da su obdarene izvanrednim sposobnostima. Vratite se kući, draga Putuhepa, dopustite svom mužu malo razonode.- Nisu svi muškarci svinje. - uzvrati ona. - Ubuduće nas poštedite ovakvih poziva.Hatušil i Putuhepa su se vratili u krilo zgrade gdje su živjeli. Bila je to stroga sredina, s kitnjastim vunenim prostirkama koje su je donekle oživljavale. Na zidovima su visjeli trofeji iz lova, medvjeđe glave i ukrštena koplja.Razdražena Putuhepa otpusti sobaricu i sjedne kako bi sama skinula šminku.- Onaj Uri Tešup je luđak, i to opasan. - izjavi ona.- Prije svega je carev sin.- Ali, ti si carev brat!- Uri Tešupa mnogi smatraju predodređenim za Mu-vatalovog nasljednika.- Predodređenim... Bi li car počinio takvu grešku?- Radi se samo o glasinama.- Zašto ih ne spriječiti?- Ne zabrinjavam se previše zbog njih.- Nije li tvoja smirenost lažna?- Ne, draga; ona proizlazi iz analize situacije.- Bi li bio ljubazan pojasniti mi je?- Uri Tešup je dobio mjesto o kojem je sanjao; više nema razloga kovati urotu protiv cara.- Da nisi postao naivan? Prijestolje je ono što on želi!- To je činjenica, Putuhepa, ali je li sposoban doći do njega?Svećenica je poštovala mišljenje svog muža. Neugledan i ne pretjerano privlačan, Hatušil ju je osvojio prije svega pameću i pronicljivošću. Imao je sve sposobnosti velikog državnika.

- Uri Tešupu nedostaje razboritosti - izjavi Hatušil - i uopće nije svjestan težine zadatka koji mu je povjeren. Zapovijedanje hetitskom vojskom zahtijeva sposobnosti koje on ne posjeduje.- Zar nije izvanredan ratnik koji ne poznaje strah?- Svakako, ali vrhovni zapovjednik-general mora znati odlučiti između dvije različite mogućnosti, bolje reći, potpuno suprotne mogućnosti. To zahtijeva iskustvo i strpljenje.- A to nikako nisu Uri Tešupove odlike!- Postoji li što ljepše? Neće proći puno vremena, a taj zanesenjak će napraviti veliku grešku i ozlovoljiti ovog ili onog generala. Postojeće struje će ojačati i međusobno se udaljiti, razlike će se sve više očitovati, a zvijeri dugačkih zuba vrebat će trenutak da proždru tiranina nesposobnog da ih svlada.- Car je najavio rat... Glavnu ulogu povjerio je Uri Tešupu!- Prividno, samo prividno.- Jesi li siguran?- Ponavljam ti, Uri Tešup se vara u vezi sa svojim sposobnostima. Tek će otkriti jedan složen i okrutan svijet. Njegovi ratnički snovi bit će srušeni pred oklopima pješaštva i pregaženi kotačima dvokolica. Ali, to nije sve...- Ne stavljaj me na muke, mužu moj.- Muvatal je veliki car.- Misliš li da bi iskoristio sinovljeve pogreške? Hatušil se nasmiješi.- Carstvo je istovremeno i jako i krhko. Jako, zato što je njegova vojna moć velika; krhko, zato što mu prijete pohlepni susjedi, spremni iskoristiti najmanji nagovještaj njegove slabosti. Plan da se napadne i osvoji Egipat je dobar, ali svaka improvizacija dovela bi do propasti. Lešinari bi to iskoristili da se nahrane našim ostacima.- Hoće li Muvatal biti u stanju nadzirati jednog zaluđenog zagovornika rata kao što je Uri Tešup?- Uri Tešup ne zna prave namjere svog oca i način na koji će ih ostvariti. Car mu je dosta toga rekao kako bi zadobio njegovo povjerenje, ali ono osnovno mu nije otkrio.

- A tebi... Je li tebi otkrio?- Imam tu čast, Putuhepa. Car mi je, osim toga, povjerio zadatak: da provedem njegov plan, ali da Uri Tešup o tome ništa ne zna.S terase svojih službenih odaja u gornjem gradu, Uri Tešup je promatrao mladi mjesec. U njemu se skrivala tajna budućnosti. Obraćao mu se dugo, povjeravajući mu svoju želju da povede hetitsku vojsku do pobjede i sruši svakog tko mu se ispriječi na tom putu. Carev sin je prema noćnoj zvijezdi podigao pehar pun vode. Nadao se da će u njoj, kao u ogledalu, vidjeti tajne neba. Kod Hetita svi su se služili vještinom proricanja; ali izravno obraćanje mjesecu podrazumijevalo je opasnost kojoj se malo tko usuđivao izložiti.Oskrnavljen u svojoj tišini, mjesec bi postao sablja koja bi prerezala vrat onome tko ga je uznemirio, a njegovo obezglavljeno tijelo bilo bi bačeno podno bedema. Svojim obožavaocima bi, zauzvrat, donio sreću u borbi. Uri Tešup je obožavao kraljicu noći, drsku i nevjernu. Mjesec je ostao nijem više od jednog sata. A tada se voda počela mreškati i pjeniti. Pehar je postao vreo, ali ga Uri Tešup nije ispuštao. Voda se umiri. Na glatkoj površini pojavi se lice muškarca, s dvostrukom krunom Gornjeg i Donjeg Egipta na glavi. Ramzes! To je bila Uri Tešupova sudbina: da ubije Ramzesa i da od Egipta učini pokornog roba.

Savršeno oblikovane bradice, odjeven u debelu tuniku, sirijski trgovac Raja pojavio se u Amenijevu uredu. Faraonov osobni tajnik istog ga časa primi.- Rečeno mi je da ste me tražili po cijelom gradu. - izjavi Raja nesigurnim glasom.- Točno. Seramana je imao zadatak dovesti vas, milom ili silom.- Silom... Ali, zašto?- Osumnjičeni ste za teška zlodjela.

- Osumnjičen... ja...- Gdje ste se skrivali?- Ali... Nisam se skrivao! Bio sam u luci, u jednom skladištu gdje sam pripremao pošiljku s luksuznim konzervama. Dotrčao sam čim su do mene doprle nevjerojatne glasine! Ja sam častan trgovac, godinama živim u Egiptu i nisam počinio nijedan prekršaj bilo koje vrste. Pitajte ljude iz moje okoline, moje klijente... Morate znati da sam razvio posao i upravo namjeravam kupiti još jednu teretnu lađu. Moje konzerve se poslužuju na najboljim stolovima, a moje skupocjene vaze su remek-djela koja krase najljepše domove u Tebi, Memphisu i Pi-Ramzesu... Čak sam i dvorski dobavljač!Dok je držao govor, Raja je zvučao nervozno.- Ne sumnjam u vaše trgovačke sposobnosti. - reče Ameni.- Ali... Za što me optužujete?- Poznajete li izvjesnu Nenbfar, ženu sumnjivog morala s prebivalištem u Pi-Ramzesu?- Ne.- Niste oženjeni?- Moj posao mi ne dozvoljava da se posvetim ženi i obitelji.- Sigurno imate neku vezu.- Moj privatni život...- U vašem je interesu da odgovorite. Raja je oklijevao.- Imam prijateljice, tu i tamo... Iskreno rečeno, toliko radim da mi je san najdraža razonoda.- Dakle, poričete da ste poznavali tu Nenofar?- Poričem.- Priznajete li da raspolažete jednim skladištem u Pi-Ramzesu?- Svakako! Uzeo sam u najam jedno veliko skladište na dokovima, ali ispostavilo se da je nedovoljno za moje potrebe. Zato sam odlučio unajmiti jedno drugo, u samom gradu. Počet ću ga koristiti sljedećeg mjeseca.- Tko je vlasnik?

- Jedan egipatski kolega, Renuf. Dobar čovjek i pošten trgovac, kupio je te lokale u namjeri da proširi posao; budući da ih nije koristio, ponudio ih je meni, po pristojnoj cijeni.- Te su prostorije trenutno prazne?- Jesu.- Svraćate li tamo često?- Samo sam jednom bio tamo, i to s Renufom, da bih potpisao ugovor o zakupu.- U tim je prostorijama pronađen Nenofarin leš, Raja. Izgledalo je da su trgovca dotukle ove riječi.- Jadna djevojka je zadavljena - nastavi Ameni - zato što je namjeravala otkriti ime čovjeka koji ju je primorao na lažno svjedočenje.Raji su se tresle ruke, a iz usana kao da je mu je nestala sva krv.- Ubojstvo... Ubojstvo, ovdje, u prijestolnici! Kakav užas... Takvo nasilje... Zaprepašten sam.- Odakle ste?- Iz Sirije.- Istraga koju smo proveli dovela nas je do zaključka da je za zločin odgovoran neki Sirijac.- U Egiptu ih ima na tisuće!- Vi ste Sirijac, a skladište u kojem je Nenofar ubijena pripada vama. Neobična slučajnost, zar ne?- Samo slučajnost, ništa više!- Ovaj zločin je povezan s jednim drugim, izuzetno teškim prijestupom. Kralj je zahtijevao od mene da vrlo brzo reagiram.- Ja sam samo trgovac, običan trgovac! Je li bogatstvo koje sam stekao razlog za takve klevete i zavist? Ako sam se obogatio, to je zahvaljujući napornom radu! Ni od koga ništa nisam ukrao."Ako je Raja onaj koga tražimo" pomisli Ameni, "onda je odličan prevarant."- Pročitajte ovo! - zapovjedi pisar, stavljajući ispred Sirijca izvještaj s mjesta zločina na kojem se nalazio i datum kada se dogodio.

- Gdje ste bili toga dana i sljedeće noći?- Čekajte da se sjetim, tako sam uzrujan... Pokraj tolikih putovanja, malo sam se izgubio. Aha, da! Popisivao sam robu u svom dućanu u Bubastisu.Bubastis, lijep gradić boginje mačke Bastet, bio je udaljen osamdeset kilometara od Pi-Ramzesa! Uz pomoć brze lađe i jake struje, to je iznosilo svega pet do šest sati plovidbe do prijestolnice.- Je li vas netko tamo vidio?- Da, moj glavni skladištar i upravnik prodaje.- Koliko dugo ste ostali u Bubastisu?- Stigao sam u grad dan uoči tog strašnog događaja, a sljedećeg dana sam otišao u Memphis.- Savršen alibi, Raja.- Alibi... To je živa istina!- Imena te dvojice!Raja ih ispiše na komadu već upotrebljavanog papirusa.- Provjerit ću. - obeća Ameni.- Vidjet ćete da sam nevin!- Molim vas da ne napuštate Pi-Ramzes. -Vi... uhićen sam?- Možda ćemo vas morati ponovno saslušati.- Ali... moj posao! Moram se vratiti u unutrašnjost kako bih isporučio vaze!Trgovac je bio na rubu suza.- Riskiram gubitak povjerenja bogatih obitelji... Uvijek isporučujem robu dogovorenog dana.- U pitanju je viša sila. Gdje stanujete?- U jednoj maloj kući, iza skladišta na pristaništu... Koliko će potrajati ova neprilika?- Uskoro ćemo sve saznati, budite sigurni.

Bila su potrebna dobra tri pehara jakog piva da bi se stišao gnjev sardinijskog gorostasa nakon povratka s kratkog putovanja u Bubastis.

- Ispitao sam Rajine namještenike. - reče Ameniju.- Jesu li potvrdili njegov alibi?- Potvrdili su.- Hoće li svjedočiti pod zakletvom pred sudom?- To su Sirijci, Ameni! Što njih briga za osudu mrtvih!? Lagat će bez stida i srama, u zamjenu za dobru naknadu.Za njih ne postoji Zakon. Da mi je dozvoljeno propitati ih na svoj način, kao u vrijeme kada sam bio gusar...- Više nisi gusar, a zakon je najdragocjenija stečevina Egipta. Mučenje ljudskog bića predstavlja prekršaj.- Pustiti na slobodu zločinca, koji je osim toga i špijun, to nije prekršaj?Raspravu prekine ulazak jednog časnika-službenika. Ameni i Seramana bili su pozvani da se pojave u velikom Ramzesovom uredu.- Dokle smo došli? - upita kralj.- Seramana je uvjeren da je sirijski trgovac Raja špijun i ubojica.- A, ti?- Također.Sard uputi pisaru zahvalan pogled. Između njih dvojice nestalo je i najmanjih tragova nesuglasica.- Dokazi?- Nemamo ih. - prizna Seramana.- Ako ga zatvorimo samo na temelju pretpostavki, Raja će tražiti da se pojavi pred sudom i bit će oslobođen.- Svjesni smo toga. - sa žaljenjem potvrdi Ameni.- Pustite mene da sredim stvar. - uključi se Seramana.- Moram li podsjetiti starješinu svoje garde da svaka grubost prema osumnjičenoj osobi povlači tešku kaznu... za onoga tko primijeni tu grubost?Seramana ispusti težak uzdah.- U bezizlaznoj smo situaciji. - reče Ameni. - Raja najvjerojatnije doista jeste član špijunske mreže u službi Hetita, možda čak i njen

šef. Inteligentan je, prepreden. Kontrolira svoje reakcije, ne oplakuje se i ne pokazuje srdžbu te ostavlja dojam poštenog trgovca čiji je život posvećen poslu. Kreće se po cijelom Egiptu, putuje od grada do grada i sreće veliki broj ljudi; postoji li bolji način da se prati sve što se u našoj zemlji događa, kako bi se potom neprijatelju prosljeđivale precizne informacije?- Raja je spavao s Nenofar - nastavi Seramana - i platio joj da laže. Vjerovao je da će djevojka šutjeti; tu je, međutim, pogriješio. Imala je namjeru propjevati i on ju je ubio.- Prema vašem izvještaju - zaključi Ramzes - Sirijac je zadavio djevojku u trgovačkom prostoru koji je glasio na njegovo ime. Zašto bi bio tako neoprezan?- Lokal nije glasio na njegovo ime. - podsjeti Ameni. Nije bilo lako doći do vlasnika koji nije umiješan u zločin, a zatim i do Raje.- Raja je sigurno namjeravao ukloniti vlasnika - doda Seramana - u strahu da će ovaj otkriti njegovo ime; no, mi smo ga preduhitrili. Inače bi Sirijac ostao u sjeni. Po mom mišljenju, Raja nije unaprijed planirao ubojstvo Nenofar. Budući da se s njom sretao na tom osamljenom mjestu, gdje ga nitko nije poznavao, nije se izlagao nikakvoj opasnosti. Smatrao je da će oštro upozorenje biti dovoljno da se ona smiri. Međutim, situacija je izmakla nadzoru; djevojka ja odlučila svoju šutnju naplatiti pravim malim bogatstvom. Prijetila je da će, u suprotnom, sve otkriti policiji. Raja ju je ubio i pobjegao, ali nije uspio premjestiti tijelo. Zato si je osigurao alibi uz pomoć svojih sirijskih suučesnika.- Ako smo na pragu izravnog sukoba s Hetitima - zaključi Ramzes - prisutnost špijunske mreže na našem teritoriju predstavlja veliku otegotnu okolnost. Vaša rekonstrukcija događaja je uvjerljiva, ali najvažnije je da saznamo na koji način Raja prenosi Hetitima poruke.- Jedno dobro ispitivanje... - nabaci Seramana.- Uhoda neće progovoriti.- Što predlaže tvoje Veličanstvo? - upita pisar.

- Ponovno ga ispitajte, zatim pustite. Tek toliko da pomisli kako više nije sumnjiv.- Ori nije budala!- Svakako - složi se kralj - ali, kad osjeti da se obruč oko njega steže, požurit će stupiti u vezu s Hetitima. Taj dio me zanima.

Kraj mjeseca studenog bilo je vrijeme kada su „počinjale nicati žitarice. Posijano sjeme pronosilo je slavu po crnoj zemlji i nudilo egipatskom narodu život koji je nosilo u sebi.Ramzes je pomogao Homeru da siđe s nosiljke i smjesti se u naslonjač, postavljen ispred stola prepunog raznih namirnica, u sjeni palmi, na obali jednog kanala. Nedaleko od njih bio je plićak preko kojeg su*prelazila krda goveda. Blago sunce prvih zimskih dana milovalo je čelo starog pjesnika.- Sviđa li vam se ovaj doručak u prirodi? - upita kralj.- Bogovi su bili vrlo milostivi prema Egiptu.- Zar im faraon nije izgradio prebivališta gdje ih duboko poštuju?- Ova zemlja je jedna velika tajna, Veličanstvo, i vi sami ste tajna. Taj mir, ta blagost, ljepota ovih palmi, prozirnost i čistoća zraka, izuzetan okus ove hrane... Ima nečeg natprirodnog u svemu tome. Vi, Egipćani, stvorili ste čudo i živite u magiji. Ali, koliko će dugo ona još potrajati?- Onoliko dugo koliko Zakon boginje Maat bude vrijednost koju najviše poštujemo.- Zaboravljate na vanjski svijet, Ramzese; on se podsmjehuje tom Zakonu. Mislite li da će Maat zaustaviti hetitsku vojsku?- Ona će biti naš najjači bedem protiv napadača.- Promatrao sam rat svojim očima, vidio sam ljudsku okrutnost na djelu, raspaljene strasti, ubilačko bezumlje koje obuzima naizgled mirne ljude. Rat... To je skriveni porok koji je ljudima u krvi, mana

koja će uništiti svaki oblik civilizacije. Ni Egipat neće biti izuzetak od tog pravila.- Hoće, Homere. Naša zemlja je čudo, imali ste pravo, ali čudo za koje se svakodnevno borimo. Zaštitit ću je od svakog napada, bez obzira odakle prijetio.Pjesnik zatvori oči.- Više nisam u progonstvu, Veličanstvo. Nikada neću zaboraviti Grčku, njenu surovost i njenu privlačnost, ali je samo ovdje, na ovoj crnoj, plodnoj zemlji, moj duh u skladu s nebom. Nebom, koje će rat rastrgnuti.- Zašto ste toliko obuzeti crnim mislima?- Hetiti sanjaju isključivo o osvajanjima; borba je za njih smisao života, kao i za mnogobrojne Grke koji su se u svom gnjevu međusobno poubijali. Vaša nedavna pobjeda neće ih odvratiti od namjera.- Moja vojska će biti spremna za borbu.- Slični ste velikoj, divljoj zvijeri, Veličanstvo; na vas sam mislio kada sam napisao ove stihove: Panter koji prkosi lovcu, ne drhti već ostaje miran, čak i onda kad začuje urlanje lovačkih pasa; čak i kada je ranjen kopljem, on se nastavlja boriti i napada, da bi živio ili umro.

Nefertari ponovno počne čitati nevjerojatno pismo koje joj je Henar predao. Pismo su najprije glasnici na konjima donijeli iz Hetitskog carstva do južne Sirije, zatim su ga drugi glasnici dopremili do Egipta, gdje je dostavljeno ministru vanjskih poslova.Mojoj sestri, vrlo dragoj kraljici Egipta, Nefertari.Ja, Putuhepa, supruga Hatušila, brata hetitskog cara, obraćam se s prijateljskim namjerama. Daleko smo jedna od druge, naše zemlje i narodi vrlo su različiti, ali ne teže li istom miru? Ako se ti i ja udružimo u širenju dobre volje medu našim narodima, zar ne bismo time napravile nešto dobro i korisno? Što se mene tiče, ja ću

se potruditi. Mogu li se nadati da će moja poštovana sestra učiniti isto?Bilo bi mi zadovoljstvo i čast da od tebe dobijem pismo. Neka te bogovi štite.- Što bi trebala značiti ova čudna poruka? - upita kraljica Ramzesa.- Nema mjesta sumnji u vjerodostojnost pisma, sudeći po rukopisu i obliku ova dva žiga od osušenog blata.- Moram li odgovoriti Putuhepi?- Ona nije kraljica, ali se može smatrati prvom damom hetitskog carstva, otkako je Muvatalova supruga umrla.- Hoće li njen muž, Hatušil, biti budući car?- Muvatal daje prednost svom sinu, Uri Tešupu, vatrenom poborniku rata s Egiptom!- Ovo pismo, dakle, nema nikakvog smisla.- Ono otkriva postojanje druge struje, koju podržavaju svećenički i trgovački stalež, čija financijska moć, prema Aši-nom mišljenju, nije za zanemariti. Oni zaziru od sukoba koji će im umanjiti opseg poslova.- Je li njihov utjecaj dovoljno jak da se izbjegne sukob?- Sigurno nije.- Ako je Putuhepa iskrena, zašto joj ne bih pomogla? Postoji barem mala nada da će se izbjeći tisuće žrtava.

Sirijski trgovac Raja nervozno je cupkao svoju bradicu.- Provjerili smo vaš alibi. - izjavi Ameni.- Tim bolje!- Tim bolje za vas, doista; vaši su namještenici potvrdili iskaz koji ste nam dali.- Rekao sam istinu, nemam što skrivati. Ameni se igrao pisaljkom.- Moram vam priznati... da smo se možda prevarili. - Napokon glas razuma!- Morate i sami priznati da su okolnosti ukazivale na vas! U svakom slučaju, ispričavam se.

- Egipatska pravednost ipak nije mrtvo slovo na papiru.- Svi smo zbog toga sretni.- Znači li to sam sada slobodan i da mogu ići kuda želim?- Možete se slobodno vratiti svom poslu.- Jesam li oslobođen svake sumnje?- Jeste, Raja.- Cijenim vašu pravednost i nadam se da ćete brzo pronaći ubojicu jadne djevojke.

Raja je polako šetao dokom između svog skladišta i broda, praveći se da je zadubljen u spisak s robom koju je trebao isporučiti, dok su mu misli bile na potpuno drugoj strani.Igra koju je Ameni igrao nije ga ni u jednom trenutku prevarila. Ramzesov osobni tajnik bio je previše uporan a da bi tako brzo odustao, samo na temelju svjedočenja dvojice Sirijaca. Pisar nije želio primijeniti silu, ali mu je zato pripremio zamku. Nadao se da će Raja, u uvjerenju da više nije osumnjičen, nastaviti sa svojim špijunskim aktivnostima i odvesti Seramanu do ostalih članova mreže.Kad bolje razmisli, situacija je bila mnogo ozbiljnija nego što bi se to na prvi pogled dalo zaključiti. Što god da napravi, čini se da će njegova mreža biti razbijena. Ameni bi uvidio da gotovo svi njegovi namještenici rade za Hetite i čine pravu, zastrašujuće učinkovitu vojsku u sjeni. Val uhićenja uništio bi mrežu.Mogao bi, po svom običaju, izvesti nekakvu trampu... To rješenje bilo bi privremeno i ne bi ga daleko odvelo. Trebalo je što prije obavijestiti Henara, pazeći pritom da ni najmanja sjenka sumnje ne padne na njega.Raja je dostavio skupocjene vaze nekolicini velikodostojnika u Pi-Ramzesu. Na popisu je bio i Henar, kao redoviti kupac. Stoga se Sirijac zaputio u vilu kraljevog starijeg brata i predstavio se njegovom upravniku.- Gospodin Henar nije ovdje.- Ali... Hoće li se uskoro vratiti?

- Ne znam.- Nažalost, nemam ga vremena pričekati, jer moram na put u Memphis. U velikom sam zakašnjenju zbog nekih neugodnosti u nekoliko posljednjih dana. Biste li bili ljubazni i predali ovaj predmet gospodinu Henaru?- Svakako.- Pozdravite ga u moje ime, molim vas. Ah, zaboravio sam... Cijena je prilično visoka, ali je kvaliteta ovog malog remek-djela opravdava. Riješit ćemo taj sitni problem kad se vratim s puta.Raja posjeti još trojicu redovitih kupaca i ukrca se na lađu koja je svakog trenutka trebala krenuti prema Memphisu.Odlučio je: budući je stvar bila hitna, morat će stupiti u vezu sa svojim šefom i od njega zatražiti savjet, nakon što se riješi Seramaninih ljudi koji ga nisu ispuštali iz vida.Pisar ministra vanjskih poslova zadužen za razvrstavanje hitnih poruka zaboravio je na svoju vlasulju i dostojanstveno vladanje koje je priličilo njegovom radnom okruženju i potrčao ka Henarovom uredu, praćen prijekornim pogledima svojih kolega. Zar jedno ovakvo pismo ne opravdava svako ponašanje?Henar nije bio u uredu.Strašna dilema... Pričekati ministrov povratak ili preskočiti hijerarhijske stepenice i odnijeti pismo kralju? Riskirajući da se osramoti, visoki službenik se odluči za drugu mogućnost.Zaprepašteni kolege su ga vidjeli kako napušta Ministarstvo prije isteka radnog vremena, i dalje bez vlasulje, i kako se penje se na službene dvokolice kojima je mogao stići do dvora za nekoliko minuta.Ameni, koji je dočekao službenika, odmah je shvatio zašto je ovaj uzbuđen.Pismo koje je prenijela diplomatska služba južne Sirije nosila je žigove hetitskog cara Muvatala.- Ministara nisam našao, pa sam mislio...

- Dobro si postupio. Ne brini za svoj posao; kralj će znati cijeniti tvoju poduzetnost.Ameni odmjeri poslanicu, drvenu pločicu umotanu u tkaninu, umrljanu mnogobrojnim žigovima od osušenog blata i ispisanu hetitskim pismom.Pisar zatvori oči, priželjkujući da se radi o noćnoj mori. Kad ih je otvorio, poruka je još bila tu, goreći mu u rukama poput žeravice.S knedlom u grlu, vrlo laganim korakom prijeđe onih nekoliko koraka što su ga dijelila od Ramzesovih uredskih prostorija. Nakon što je proveo dan u društvu ministra poljoprivrede i stručnjaka za navodnjavanje, kralj je u samoći pripremao ukaz o boljem održavanju brana.- Djeluješ uznemireno, Ameni.Pisar napetim pokretom pruži službenu poslanicu cara Hetitskog carstva upućenu faraonu.- Objava rata. - promrmlja Ramzes.Ramzes polako polomi žigove, pocijepa zaštitnu tka-oiinu i pregleda sadržaj poruke. Ameni je ponovno zatvorio oči, uživajući u posljednjim trenucima mira koji prethodi paklu, nakon što mu faraon izdiktira odgovor koji će označiti ulazak Egipta u rat s hetitskim carstvom.- Jesi li uvijek tako suzdržan, Ameni? Ovo pitanje iznenadi pisara.- Ja, suzdržan? Svakako!- Šteta, mogli bismo zajedno popiti malo dobrog vina. Čitaj.Ameni počne tumačiti pločicu.Car Hetitije, Muvatal, svom bratu Ramzesu, Sinu svjetlosti, faraonu Egipta.Kako si? Nadam se da su tvoja majka Tuja, supruga Nefertari i tvoja djeca dobro. Tvoja i slava tvoje velike kraljevske supruge ne prestaju rasti, a tvoja hrabrost poznata je svim stanovnicima Hetitije.Kako su ti konji? Mi, ovdje, jako pazimo na svoje. To su divne životinje, najljepše koje postoje.

Neka bogovi štite Hetitiju i Egipat.Amenijevo lice obasja širok osmjeh. -To je... to je divno!- Nisam siguran.- To su uobičajene diplomatske fraze, daleko smo od objave rata!- Samo bi nam Aša to mogao reći.- Nemaš nimalo povjerenja u Muvatala...- Svoju moć je utemeljio na okrutnosti i prepredenosti; diplomacija za njega predstavlja dodatno oružje, a ne put ka uspostavljanju mira.- Možda se zasitio rata? Tvoje osvajanje Kanaana i Amurije pokazalo mu je da mora ozbiljno shvatiti egipatsku vojsku!- Muvatal ju ne podcjenjuje; zato se sprema za sukob, dok istovremeno pokušava umanjiti naš oprez s nekoliko iskaza prijateljstva. Homer, čiji pogled daleko seže, ne vjeruje da će mir potrajati.- Što ako griješi, ako se Muvatal promijenio, ako je trgovački stalež prevagnuo nad vojnim? U to se uklapa i Putu-hepino pismo.- Ekonomija hetitskog carstva temelji se na ratovanju, njihov narod u duši nosi nasilje. Trgovci će podržati vojsku i u velikom sukobu pronaći mogućnost za dodatno bogaćenje.- Dakle, misliš da je sukob neizbježan?- Nadam se da griješim. Ako Aša ne primijeti ni velike manevre, ni masovno naoružavanje, ni opću mobilizaciju, vratit će mi se nada.Amenija obuze nemir; kroz glavu mu prođe suluda pomisao.- Ašin zadatak sastoji se u reorganizaciji obrambenog sustava naših protektorata; da bi prikupio informacije koje su nam potrebne, ne bi li morao... ući na hetitski teritorij?- Točno tako. - potvrdi Ramzes.- To je ludost! Ako bi se prihvatio toga...- Aša je imao mogućnost prihvatiti ili odbiti.- On je naš prijatelj, Ramzes, naš prijatelj iz djetinjstva, on ti je odan kao što sam ti ja odan, on...- Znam, Ameni, i poštujem njegovu hrabrost.

- Nema nikakvih izgleda da se odatle vrati živ! Ako i uspije prenijeti kakvu poruku, brzo će ga zarobiti.Pisar je prvi put osjetio neprijateljstvo prema Ramzesu. Faraon nije griješio što je na prvo mjesto stavljao Egipat. Ali, žrtvovao je prijatelja, jednog izuzetnog čovjeka, čovjeka koji je zaslužio živjeti sto deset godina, kao mudrac.- Moram ti izdiktirati odgovor, Ameni; umirimo brata, hetitskog cara, u vezi zdravstvenog stanja mojih bližnjih i mojih konja.Polako grickajući jabuku, Henar je promatrao vazu koju je upravnik bio postavio ispred njega.- Dakle, trgovac Raja osobno ju je donio ovamo?- Da, gospodaru.- Ponovi mi što je rekao.- Sjetio se da je cijena ovog remek-djela visoka i da misli kako ćete taj problem riješiti po njegovom povratku u prijestolnicu.- Daj mi još jednu jabuku i neka me nitko ne uznemiruje.- Gospodaru, trebali ste primiti jednu mladu osobu...- Otpusti je.Henar nije skidao pogled s vaze. Kopija.Loša kopija i rugoba koja ne vrijedi ni para osrednjih sandala. Čak bi i sitni malograđanin iz provincije oklijevao izložiti je u svojim odajama za prijem.Rajina poruka bila je jasna. Uhoda je bio otkriven i neće više stupati u kontakt s Henarom. Čitav jedan stup strategije Ramzesovog starijeg brata bio je srušen. Što napraviti sada kada je ostao bez kontakta s Hetitima?Dvije stvari su ga ohrabrile.Prvo, Hetiti se neće, u ovako važnom trenutku, odreći špijunske mreže na egipatskom tlu; zamijenit će Raju, a njegov nasljednik stupit će u vezu s Henarom.Zatim, tu je Aša, koji je u povlaštenom položaju. Dok bude narušavao obrambeni sustav protektorata, neće propustiti stupiti u vezu s Hetitima i obavijestiti o tome Henara.

Ostao je još Ofir, čije bi magijske tehnike mogle biti od koristi.Kada se sve zbroji, Rajina nesretna sudbina ne bi trebala omesti Henara. Sirijski špijun znat će se izvući.Hladna, žuta svjetlost obasjavala je hramove Pi-Ramzesa. Nakon što su obavili večernje rituale, Ramzes i Ne-fertari sastali su se ispred hrama boga Amona, čija se gradnja nastavljala. Prijestolnica je iz dana u dan postajala sve ljepša, kao da se zavjetovala na mir i sreću.Kraljevski par krene u šetnju po vrtu ispred svetišta; perseje, sikomore i sirke isticale su se među grmovima oleandara. Vrtlari su zalijevali mlado drveće i obraćali mu se nježnim riječima; svi su znali da biljkama to godi koliko i voda koja ih hrani.- Što misliš o pismima koja su nam stigla?- Ne ohrabruju me. - odgovori Nefertari. - Hetiti nas žele zaslijepiti lažnom nadom o miru.- Nadao sam se utješnijem odgovoru.- Izdala bih našu ljubav kad bih bila neiskrena prema tebi. Moram ti reći svoje mišljenje, čak i onda kada je ono obojeno sumornim bojama olujnog neba.- Kako razmišljati o ratu u kojem će toliki mladi ljudi izgubiti živote, u trenutku kad upijamo ljepotu ovog vrta?-Nemamo pravo bježati u ovo rajsko mjesto i zaboraviti na buru koja prijeti da će nas zbrisati.- Hoće li moja vojska biti sposobna oduprijeti se hetitskim napadima? Previše je veterana koji sanjaju o tome da se povuku, previše mladih, neiskusnih vojnika, previše plaćenika koji su zaokupljeni isključivo svojom plaćom... Neprijatelj poznaje naše slabosti.- Mi njihove ne poznajemo?- Naše obavještajne službe loše su organizirane; potrebne su godine truda da bi ponovno postale učinkovite. Vjerovali smo da će Muvatal poštovati granice koje je postavio moj otac, budući da je

uspio doći sve do vrata Kadeša; ali, kao i njegovi prethodnici, car sanja o širenju teritorija, a nema ljepšeg plijena od Egipta.- Je li ti stigao kakav izvještaj od Aše?- Ni riječi.- Strahuješ za njegov život, zar ne?- Povjerio sam mu pogibeljan zadatak koji uključuje probijanje na neprijateljski teritorij zbog prikupljanja što više informacija. Ameni mi to ne može oprostiti.- Čija je to bila zamisao?- Nikada ti neću lagati, Nefertari; moja, ne Ašina.- Mogao je odbiti.- Odbija li se faraonov prijedlog?- Aša ima snažan karakter i sposoban je odabrati svoju sudbinu.- Ako ga uhvate, bit ću odgovoran za njegovo zatočeništvo i smrt.- Aša živi za Egipat, kao i ti; nada se da će odlaskom u Hetitiju spasiti svoju zemlju od propasti.- Razgovarali smo o tome cijele jedne noći; ako mi dostavi bitne podatke o hetitskim snagama i strategiji, možda ćemo uspjeti odbiti napad.- A, ako bi ti prvi napao?- Razmišljam o tome... Ali, moram najprije pričekati Ašu.- Pisma koja smo dobili ukazuju na to da Hetiti pokušavaju dobiti na vremenu, bez dvojbe zbog unutarnjih nesuglasica. Ne bismo smjeli propustiti pravi trenutak.Nefertari je svojim melodičnim, blagim glasom izražavala čvrstinu i nepokolebljivost prave kraljice Egipta. Kao što je to Tuja činila za Setija, i Nefertari je oplemenjivala kraljevo srce i njegovala njegovu snagu.- Često razmišljam o Mojsiju. Kako bi on postupio, sad kada je u opasnosti sam opstanak Dviju zemalja? Unatoč čudnim idejama koje su ga proganjale, siguran sam da bi se borio zajedno s nama za spas faraonske zemlje.Nefertari zadrhta od hladnoće, budući je sunce bilo zašlo.

- Nedostaje mi moj stari ogrtač, on me je tako dobro grijao Istočno od Akabskog zaljeva, a južno od Edoma,zemlja Madijam, u koju su s vremena na vrijeme navraćali nomadi dok su prelazili preko Sinajskog poluotoka, živjela je jednostavnim i mirnim životom. Madijamski narod, koji se zbog uvjeta života uglavnom bavio pastirskim poslom, držao se po strani od borbi koje su se vodile između arapskih plemena zemlje Moaba. Na čelu male zajednice madijamskog življa, koji nikada nije jadikovao nad svojim siromaštvom i surovim klimatskim uslovima, bio je jedan stari svećenik, otac sedam kćeri.Starac je liječio jednu ovcu kojoj je bila povrijeđena noga, kada mu uši zapara neobičan zvuk.Konji.Konji i dvokolice koji se kreću velikom brzinom.Izvidnica egipatske vojske... Međutim, oni nikada prije nisu dolazili u Madijam, budući njegovi stanovnici nisu posjedovali oružje niti su znali boriti se. Kako su bili vrlo siromašni, nisu plaćali pristojbe, a pustinjska policija je znala da se ovi mirni ljudi neće izlagati opasnosti skrivanja nekakvog beduina pljačkaša, u strahu da ne dozive vidjeti svoje oaze uništene a ljude zatočene.Kada su egipatske dvokolice uletjele u logor, muškarci, žene i djeca pobjegli su pod svoje šatore od grubog sukna. Stari svećenik ustane i stane pred došljake.Starješina patrole bio je jedan mlad, nadobudan časnik.- Tko si ti?- Svećenik Madijama.- Jesi li ti na čelu ove gomile jadnika?- Imam tu čast.- Od čega živite?- Od ovaca koje uzgajamo, datulja i vode iz svojih bunara.- Imate li kakvo oružje?- Nije nam običaj držati ga.

- Dobio sam nalog za pretres vaših šatora.- Pred vama su, nemamo što skrivati.- Kruže priče da pružate utočište beduinima.- Zar bismo bili toliko ludi da navučemo na sebe faraonov gnjev? Iako je ovaj kraj siromašan i zaboravljen od svih, naš je i mi ga se držimo. Za nas bi kršenje zakona značilo propast.- Mudar si i star, ali ću ipak pristupiti pretresu šatora.- Ponavljam ti, naši šatori su vam otvoreni. No, prije toga, bi li pristao sudjelovati u jednom skromnom slavlju? Jedna od mojih kćeri upravo je donijela na svijet dječačića. Jest ćemo janjetinu i piti palmino vino.Egipatski časnik se nađe u neprilici.- To nije baš po propisima...- Dođi i sjedni kraj vatre dok tvoji vojnici obavljaju posao.Zbunjeni, Madijamci se okupiše oko starog svećenika koji ih je smirivao i zahtijevao da olakšaju Egipćanima posao. Starješina patrole prihvati ponudu, pa sjedne i priključi se slavljeničkom objedu. Majka je još ležala u postelji, dok je otac, jedan bradonja izražajnog lica, sav zguren držao dijete u rukama i smirivao ga.- To je pastir koji se bojao da će ostati bez poroda.- objasni stari svećenik.- Ovo će dijete biti svjetlost njegove starosti.Vojnici nisu pronašli ni oružje ni beduine. - Nastavi i dalje poštovati zakone - posavjetova časnik madijamskog svećenika - i tvoje ljude neće zadesiti nikakve neprilike.Dvokolice i konji nastaviše svoj put kroz pustinju. Kada se oblak pijeska spustio, otac novorođenčeta ustane. Časnik bi se iznenadio da je mogao vidjeti kako se neugledni pastir pretvara u plećatu ljudeskaru.- Spašeni smo, Mojsije. - reče stari svećenik svom zetu.- Neće se vraćati ovamo.

Na zapadnoj obali Tebe, arhitekti, klesari i kipari nisu štedjeli snagu dok su gradili Rameseum, hram za milijune godina za Sina svjetlosti. Pridržavajući se Zakona, najprije su izgradili naos, gdje je, skriven od pogleda, prebivao bog, čiji oblik ljudski rod nikada neće spoznati. Na gradilištu na kojem su vladala stroga pravila nalazila se ogromna količina kamena pješčanika, sivog granita i bazalta. Dvorana sa stupovima već je bila podignuta, kao i buduća kraljevska palača. Po RamzesovojRAMZCS: BiTKA KOD KAOEŠAzamisli, hram je trebao biti nevjerojatno zdanje koje stoljeća neće pregaziti. To je mjesto na kojem bi se odavala počast njegovom ocu, tu bi se slavile njegova supruga i njegova majka, tu bi se prenosila nevidljiva energija bez koje istinska moć ne bi postojala.Velikom svećeniku Karnaka, Nebuu, lebdio je osmjeh na licu. Umoran i reumatičan starac bio je zadužen da upravlja najvećim i najbogatijim svetištem u Egiptu. Svi su smatrali da je Ramzesov izbor ciničan i strateški; gotovo senilan, Nebu ne bi mogao biti ništa drugo doli marioneta, brzo zamijenjena nekim drugim kraljevim miljenikom, isto tako starim i uslužnim.Nitko nije mogao predvidjeti da će Nebu starjeti poput granita. Ćelav, teško pokretan, šutljiv, upravljao je bes-pogovorno.Odan svom kralju, nije, poput nekih svojih prethodnika, imao za cilj voditi ulizičku politiku. Služeći Ramzesu, kao da je postajao sve mlađi.Danas je, međutim, Nebu odlučio ne razmišljati o ogromnom hramu, mnogobrojnom osoblju, hijerarhiji, zemlji i selima, već se posvetiti jednom malom drvetu, bagremu koji je Ramzes posadio druge godine svoje vladavine, na zemlji hrama za milijune godina. Veliki svećenik Karnaka obećao je kralju da će brinuti o tom drvetu zadivljujuće snage. Zahvaljujući magiji mjesta, ono se uzdizalo ka nebu mnogo više od svojih srodnika.- Jesi li zadovoljan mojim bagremom, Nebu? Veliki svećenik se polako okrene.

- Veličanstvo... Nisu me obavijestili o vašem dolasku!- Ne krivi nikoga, iz dvora nisu najavili moje putovanje. Drvo je predivno.- Ne vjerujem da sam ikada prije vidio nešto tako čudesno; da možda niste prenijeli svoju snagu na njega? Ja sam imao čast paziti ga u mladosti, vi ćete ga, veličanstvo, gledati kad izraste.- Želio sam još jednom vidjeti Tebu, svoj hram za milijune godina, svoju grobnicu i ovaj bagrem, prije nego što krenemo u rat.- Zar ne možemo izbjeći rat, Veličanstvo?- Hetiti se trude uvjeriti nas u suprotno, ali tko bi povjerovao u njihove umirujuće riječi?- Ovdje je sve u najboljem redu. Bogatstva Karnaka su vaša, a ja sam uspio postići napredak u područjima koje ste mi povjerili.- Kako je tvoje zdravlje?- Dokle god se moji srčani kanali ne začepe, ispunjavat ću svoju dužnost. Ipak, neću biti nesretan ako me Vaše veličanstvo odluči zamijeniti nekim drugim. Moj životni cilj je stanovati pored svetog jezera i meditirati o lastavičjem letu.- Pod cijenu da te razočaram, ne vidim razloga za promjenu trenutne hijerarhije.- Noge me izdaju, uši su mi začepljene, kosti bolne...- Ali su tvoje misli žive poput sokolovog leta i precizne poput ibisovog. Nastavi raditi kao dosad, Nebu, i pazi na ovaj bagrem. Ako se ne vratim, ti ćeš biti njegov zaštitnik.- Vratit ćete se. Morate se vratiti.Ramzes obiđe gradilište, prisjećajući se dana provedenih s klesarima i radnicima u kamenolomu. On je iz dana u dan sve više uzdizao Egipat, oni su gradili hramove i vječna prebivališta, bez kojih bi njihova zemlja potonula u bezvlašće i niskost, tako svojstvene ljudskom rodu. Obožavanje snage svjetlosti i poštovanje Zakona boginje Maat vodilo je ljude ispravnosti i pomagalo im da okrenu leđa svom samoljublju i taštini.

Kraljev san se ostvarivao. Hram za milijune godina poprimao je obrise, taj čudesni izvor magijske energije počeo je funkcionirati sam od sebe, samom prisutnošću hijeroglifa i prizora ugraviranih na zidovima svetišta. Prolazeći kroz buduće dvorane čiji su temelji već bili postavljeni, meditirajući u budućim kapelama, Ramzes je crpio silu ka, rođenu u brakuizmeđu sunca i zemlje. Upijao ju je, ne radi sebe, već da bi bio sposoban suprotstaviti se tami kojom su Hetiti željeli prekriti zemlju miljenicu bogova.Ramzes se osjećao kao predstavnik svih dinastija faraonskog roda koji je oblikovao Egipat po uzoru na svemir.U jednom trenutku, mladi dvadesetpetogodišnji vladar zadrhta; ali prošlost postade sila, a ne breme. U ovom hramu za milijune godina preci mu pokazaše put.

Raja je nastavio s isporukom vaza uglednim osobama Memphisa. Ako bi se njegovi pratioci raspitivali o njemu, shvatili bi da je sirijski trgovac namjeravao i dalje ispunjavati želje svojih klijenata i ostati omiljeni opskrbljivač uglednih obitelji. Stoga je Raja koristio svoj uobičajeni način prodaje, što je podrazumijevalo izravne susrete, prazne priče i laskanje.Zatim je otišao u veliki harem Mer-Ur, koji nije posjećivao već dvije godine, siguran da će taj posjet stvoriti pomutnju među Amenijevim i Seramaninim pisarima. Povje-rovat će da uhoda ima suučesnika u toj staroj i uzvišenoj ustanovi i izgubit će silno vrijeme i energiju da bi istražili lažan trag.Raja ih je još jednom naveo na pogrešan put tako što je proveo neko vrijeme u jednom seocetu nedaleko hrama, razgovarajući sa seljacima koje nije poznavao. Po svemu sudeći, to su također bili suučesnici, s točke gledišta egipatskih istražitelja.Ostavljajući svoje pratioce u nedoumici, trgovac se zaputi nazad u Memphis, kako bi prisustvovao utovaru luksuznih konzervi u teretne lađe, od kojih su neke polazile u Pi-Ramzes, a neke u Tebu.

Seramana je bjesnio.- Taj nas špijun vuče za nos! Zna da ga pratimo i zabavlja se šećući nas gore-dolje.- Smiri se. - reče Ameni. - Sigurno će napraviti neku pogrešku.- Kakvu pogrešku?- Poruke koju mu dolaze iz Hetitije skrivene su ili u konzervama, ili u skupocjenim vazama. Kladio bih se na ove druge, budući da uglavnom stižu iz južne Sirije i Azije.- Pa,'ajmo ih pretražiti!- To bi bio udarac u prazno. Važno je kako šalje poruke i tko sve sudjeluje u tome. S obzirom na situaciju, morat će upozoriti Hetite da će obustaviti svoju djelatnost. Pričekajmo trenutak kada će Raja slati nešto od robe u smjeru Sirije.- Imam još jednu ideju. - prizna Seramana.- U skladu je sa zakonom, nadam se?- Ako bi sve išlo po propisu, i ako ti objasnim kako možemo potpuno zakonski uhapsiti Raju, hoćeš li mi dozvoliti da krenem u akciju?Ameni zdrobi svoju četkicu za pisanje.- Koliko ti je vremena potrebno?- Sutra bi sve bilo gotovo.

U Bubastisu se slavio praznik Zanosa. Djevojke i mladići su tjedan dana uživali u prvim ljubavnim uzbuđenjima, pod budnim okom boginje mačke Bastet, oličenja životnih slasti. Natjecanja koja su se održavala u prirodi omogućavala su mladićima da pokažu koliko su snažni i da svojim borbenim žarom zaslijepe lijepe gledateljice.Rajini namještenici imali su pravo na dva dana odmora. Glavni skladištar, jedan mršav i pogrbljen Sirijac, zaključao je vrata skladišta u kojem se nalazilo desetak vaza osrednje vrijednosti. Bio je zadovoljan činjenicom da se može pomiješati s gomilom i okušati sreću kod neke razdragane dame, makar ona bila i nešto

vremešnija. Raja je bio strog gazda i nije trebalo propustiti ovakvu priliku da se čovjek malo razonodi.Unaprijed se veseleći zadovoljstvima koja su ga očekivala, skladištar se pjevušeći uputi prema uličici koja je vodila do malog trga gdje su se već okupili kandidati za zabavu.Odjednom osjeti kako ga nekakva ogromna šaka hvata za kosu i vuče unazad; druga ruka mu je začepila usta i prigušila bolan krik.- Budi miran - zapovjedi Seramana - ili ću te zadaviti. Prestravljen, Sirijac pusti da ga ovaj odvuče u nekakvu šupu punu predmeta od pruća.- Otkad radiš za Raju? - upita Sard.- Četiri godine.- Dobro si plaćen?- Prije bi se reklo škrto.- Bojiš ga se?- Više-manje...- Raja će biti uhićen i osuđen na smrt zbog toga što je radio kao špijun za Hetite. - izjavi Seramana. - Njegove suradnike čeka ista kazna.- Ja sam samo njegov radnik!- Činiš veliku pogrešku što lažeš.- Zaposlio me je kao skladištara, ne kao uhodu!- Pogriješio si kad si lagao da je bio ovdje, u Bubastisu, u vrijeme kada je bio u Pi-Ramzesu gdje je počinio ubojstvo.- Ubojstvo... Ne, nemoguće... Nisam znao!- Sad znaš. Ostaješ li pri svojoj izjavi?- Ne... Da, inače će mi se osvetiti!- Ne ostavljaš mi mogućnost izbora, prijatelju; ako nastaviš prikrivati istinu, razbit ću ti glavu o zid.- Nećete se usuditi!- Ubio sam na desetke nitkova kao što si ti.- Raja... Osvetit će mi se...- Nikad ga više nećeš vidjeti.

- Sigurno?- Sigurno.- Onda dobro... Platio mi je da kažem da je bio ovdje.- Znaš li pisati? - Ne baš dobro.- Otići ćemo zajedno u ured javnog bilježnika. On će unijeti u zapisnik tvoju izjavu. Poslije ćeš moći trčati za ženama.Privlačnih zelenih očiju, fino iscrtanih usana, ljupka, živa i vesela, lijepa Izet, majka malog Khaa, ništa nije izgubila od svog mladenačkog izgleda. Ove svježe zimske večeri, mlada žena je preko ramena prebacila vuneni šal.

U Tebi je puhao jak vjetar. Ipak, lijepa Izet je bila čvrsta u odluci da ode na sastanak na koji je bila pozvana putem jednog neobičnog pisma: "Koliba od trske. Ista je kao ona u Memphisu, potraži je na zapadnoj obali, ispred hrama u Luksoru, na rubu žitnog polja."Njegov rukopis... Nije se mogla prevariti. Ali otkud taj čudnovat poziv i podsjećanje na jednu tako intimnu prošlost? Lijepa Izet se zaputi kanalom za navodnjavanje, pronađe žitno polje koje se zlatilo pod zalazećim suncem i spazi kolibu. Dok se pokušavala probiti do nje, jak nalet vjetra podigne joj donji dio haljine i zapetlja se za jedan grm.Kada se sagnula kako se tkanina ne bi poderala, jedna ruka je oslobodi i podigne.- Ramzese...- Predivna si kao uvijek, Izet. Hvala ti što si došla.- Tvoja poruka me je zatekla.- Želio sam da se vidimo daleko od dvora. Bila je opčinjena kraljem.Njegovo atletski građeno tijelo, finoća pokreta, snaga pogleda, sve je to budilo u njoj istu želju kao nekada. Nikada ga nije prestala voljeti, premda je znala da se ne može natjecati s Nefertari. Velika kraljevska supruga ispunila je Ramzesovo srce i tu je bespogovorno vladala. Lijepa Izet nije bila ni ljubomorna ni zavidna; prihvatila je

sudbinu i bila ponosna da je kralju podarila sina čija se izuzetna darovitost već očitovala.Istina, mrzila je Ramzesa zato što se oženio Nefertari, ali taj strašni osjećaj nije bio ništa drugo doli bolan izraz njene ljubavi. Izet se uzdigla iznad urota koje su se počele plesti oko kralja, ne pristajući im se priključiti. Nikada ne bi izdala čovjeka koji joj je pružio toliko sreće i nadahnuo njeno srce i tijelo.- Čemu ta tajnovitost... i podsjećanje na naše prve susrete u kolibi poput ove?- Nefertari je tako htjela.- Nefertari... ne razumijem.— Ona želi da nas dvoje dobijemo još jednog sina, kako bi osigurali kraljevstvu nasljednika, ukoliko bi Kha doživio neku nesreću.Lijepa Izet se zanese i padne u Ramzesovo naručje.- Ovo je san - prošapta ona - divan san. Ti nisi kralj, ja nisam Izet, nismo u Tebi, nećemo voditi ljubav da bi Kha dobio brata. Ovo je samo san, ali želim ga proživjeti cijelim svojim bićem i sačuvati za vječnost.Ramzes joj skine tuniku i položi je na zemlju. Drhteći, Izet dopusti da je svuče.U trenutku kada su njihova tijela stvorila dijete za Ramzesa, osjetila je ogromnu sreću i radost kakvoj se nije usudila ni nadati.

Na lađi koja ga je vodila nazad u Pi-Ramzes kralj je, u osami, promatrao Nil. Nefertarino lice nije mu izlazilo iz glave. Doista, Izetina ljubav je bila iskrena, a šarm netaknut; ali prema njoj nije osjećao onu strast, neodoljivu poput sunca i ogromnu poput pustinje, kakva je ispunjavala njegovo biće već od prvih susreta s Nefertari. Kao što su Rameseum i prijestolnica rasli zahvaljujući neprestanom radu graditelja, tako se gradila i jačala ljubav koju je Ramzes osjećao prema svojoj supruzi.Kralj je propustio reći Izet prave Nefertarine zahtjeve: kraljica je željela da Izet preuzme ulogu druge supruge i podari kralju mnogo

djece, budući da je postojala opasnost da njegova snažna i dominantna osobnost obeshrabri poten-cijalne nasljednike. Egipat je još pamtio jedan strašan slučaj iz prošlosti: Pepi II, mrtav već više od sto godina, nadživio je svoju djecu i, nakon svoje smrti, ostavio zemlju bez pravog nasljednika, što je dovelo do velike krize. Ako bi Ramzes doživio duboku starost, što bi se dogodilo sa zemljom u slučaju da Kha ili Meritamon iz bilo kojeg razloga ne budu u mogućnosti naslijediti ga?Faraon nije bio u prilici voditi život običnog čovjeka. Čak su se i njegove ljubavi i obitelji morale staviti u službu očuvanja besmrtnosti institucije koju je on utjelovljivao.Ali, tu je bila Nefertari, žena nad ženama, i čista ljubav koju mu je pružala. Ramzes nije želio iznevjeriti je, niti podijeliti svoju žudnju s drugom ženom, makar ona bila i lijepa Izet.Nil je bio taj koji mu je mogao pružiti odgovor, Nil, koji je, tijekom poplava, beskrajno darežljivo predavao svoju energiju obalama i činio ih plodnim.Cijeli dvor se okupio u velikoj prijemnoj dvorani Pi-Ramzesa, a glas o tome se brzo pronio. Poput njegovog oca Setija, Ramzes nije bio sklon ovakvim ceremonijama; više je volio razgovore u četiri oka sa svojim ministrima nego beskorisne zajedničke rasprave, kad je većini uzvanika jedini cilj bio da mu se dodvoravaju.Kada se pojavio faraon, držeći u desnoj ruci štap oko kojeg je bilo omotano uže, mnogima je na trenutak zastao dah. Taj simbol je govorio da će Ramzes donijeti ukaz koji će po hitnom postupku stupiti na snagu. Štap je simbolizirao riječ, uže vezu sa stvarnošću koja će nastupiti kad kralj izgovori riječi odluke o kojoj je prethodno dobro razmislio.Dvorjane obuzme uzbuđenje pomiješano sa zebnjom. Nitko nije sumnjao: Ramzes je donio ukaz o proglašenju rata s Hetitima. U Hetitiju će biti poslan veleposlanik koji će predati caru faraonovu poruku s točnim datumom početka sukoba.

- Riječi koje izgovaram predstavljaju kraljevski ukaz. - izjavi Ramzes. - One će biti uklesane na stelama, glasnici će ih objavljivati u gradovima i selima, svaki će ih stanovnik Dviju zemalja čuti. Počevši od današnjeg dana pa do svogposljednjeg daha, podizat ću "kraljevske sinove" i "kraljevske kćeri", djecu koja će biti školovana u dvorskoj školi i pohađati istu nastavu kao moj sin Kha i moja kći Meritamon. Njihov broj nije ograničen, a među njima ću odabrati nasljednika. Tko će to biti, znat će se tek kad trenutak bude povoljan.Dvorjani su bili zapanjeni i oduševljeni. U svakom ocu i svakoj majci odmah se rodila potajna nada da bi baš njihovom djetetu mogla pripasti takva čast; neki su odmah počeli hvaliti vrline svojih potomaka kako bi utjecali na Ramzesov i Nefertarin izbor.

Ramzes obavi oko Nefertarinih ramena veliki šal, budući da se još oporavljala od prehlade.- Napravljen je u najboljoj radionici Saisa; istkao ga je vlastitim rukama starješina hrama.Kraljičin osmjeh obasja tmurno nebo nad Deltom.- Tako bih voljela da otputujemo na Jug, premda znam da je to nemoguće.- Žao mi je, Nefertari, ali moram nadzirati pripreme jedinica. - Izet će ti podariti još jednog sina, zar ne?- Bogovi će odlučiti o tome.- Tako je, u pravu si. Kada ćeš je ponovno vidjeti?- Ne znam.- Ali... Obećao si mi.- Upravo sam donio jedan ukaz.- Kakve to veze ima s Izet?- Tvoja volja je izvršena, Nefertari: imat ćemo više od stotinu kćeri i sinova, među njima će se naći moj nasljednik.Imamo dokaz da je Raja lagao. - izjavi Seramana .ushićeno. Ameni ostane ravnodušan.

- Jesi li me dobro čuo?- Da, da. - odgovori kraljev osobni tajnik.Sard se dosjeti zašto je Ameni tako ravnodušan; pisar je ponovno spavao svega dva-tri sata i još se nije potpuno razbudio.- Imam izjavu Rajinog skladištara, potpisanu i ovjerenu pred svjedocima. U njoj jasno stoji da mu je gazda, koji nije bio u Bubastisu na dan kada je Nenofar ubijena, platio da lažno svjedoči.- Čestitam, Seramana, dobro obavljen posao. Skladištar... nije ozlijeđen?- Kada je napuštao pisarev ured izrazio je žarku želju da se priključi velikoj gradskoj svetkovini i da upozna neku druželjubivu, mladu ženu.- Dobro obavljen posao, stvarno...- Ne razumiješ: Rajin alibi je propao, možemo ga privesti i ispitati!- Nemoguće.- Nemoguće? Tko bi se suprotstavio...- Raja je umakao svojim pratiocima i nestao u jednoj uličici u Memphisu.

Budući da je obavijestio Henara i da je ovaj sada bio izvan opasnosti, Raja je morao nestati. Siguran da će Ameni provjeravati svaku pošiljku koja odlazi u južnu Siriju, makar se ona sastojala od jednog jedinog ćupa s konzerviranim namirnicama, više nije bio u prilici slati Hetitima informacije. Smatrao je da bi bilo prerizično povjeriti poruku nekom od članova špijunske mreže; lako bi izdali čovjeka u bijegu kojeg goni faraonova policija! Postojalo je samo jedno rješenje koje mu je palo na pamet onog trenutka kada se ispostavilo da je osumnjičen: stupiti u vezu sa šefom mreže, unatoč izričitoj zabrani.Nije bilo osobito teško umaknuti policajcima koji su ga neprekidno pratili; zahvaljujući bogu oluje koji se pred kraj dana obrušio na Memphis, uspio se otarasiti društva i zavući se u nekakvu radionicu koja je imala dva izlaza. Preskačući preko krovova, uspio

se probiti po najvećem nevremenu do kuće svog šefa, dok su munje parale nebo a jak vjetar dizao oblake prašine s pustih ulica.Kuća je, onako utonula u mrak, djelovala napušteno. Kada su mu se oči malo privikle na tamu, Raja se, svjestan opasnosti, zaputi u gostinsku sobu, pazeći da ne napravi ni najmanji šum. Do ušiju mu dopre jecanje.Uznemiren, trgovac produži naprijed.Opet stenjanje, koje je moralo potjecati od jakog ali suzdržavanog bola. Tamo, ispod vrata, probijao se tračak svjetlosti. Možda su uhvatili šefa mreže i muče ga?Ne, to je nemoguće! Poznavao ga je samo Raja. Vrata se iznenada otvoriše, plamen buktinje zaslijepi Sirijca i on ustuknu, štiteći oči prekriženim rukama.- Raja... Što radiš ovdje? - Oprostite mi, ali nisam imao izbora.Sirijski trgovac je jedan jedini put sreo šefa mreže, i to na Muvatalovom dvoru, ali ga je dobro zapamtio: visok, mršav, izraženih jagodica, tamnozelenih očiju, podsjećao je na pticu grabljivicu.Iznenada, Raja se uplaši da će ga Ofir na licu mjesta ubiti. Ali Libijac ostane neobično miran.U laboratoriju, plavokosa Lita i dalje je jecala.- Pripremao sam je za jedan eksperiment. - objasni Ofir zatvarajući vrata.Raja se grozno bojao polutame; nije li ona carstvo u kojem caruje crni mag?- Ovdje ćemo moći na miru razgovarati. Prekršio si zapovijed.- Znam, ali Seramanini ljudi su me krenuli uhapsiti.- Još su u gradu, pretpostavljam.- Da, ali riješio sam ih se.- Ako su te pratili, svakog trenutka mogu upasti. U tom slučaju, bit ću primoran ubiti te, a njima ću reći da si me napao prilikom provale.

Dolanta, koja je spavala na katu pod utjecajem sredstava za smirenje, potvrdila bi Ofirovu priču.- Znam što radim, nisu me pratili.- Nadajmo se, Raja. Što se dogodilo?- Niz nesretnih okolnosti.- Da nije možda niz pogrešaka?Sirijac sve ispriča, ne propuštajući ni najmanju pojedinost. Oči u oči s Ofirom, bilo je pametnije ne okolišati; možda je mag posjedovao moć čitanja misli?Nakon Rajine izjave slijedila je tišina. Ofir je morao razmisliti prije negoli donese odluku.- Nisi imao sreće, to je točno; no, moramo prihvatiti činjenicu da je tvoja mreža uništena.- Moje trgovine, moja' skladišta, bogatstvo koje sam stekao...- Čekat će te kada Hetiti budu osvojili Egipat.- Demoni rata vas slušaju!- Zar sumnjaš u našu konačnu pobjedu?- Ni slučajno! Egipatska vojska nije spremna. Sudeći prema posljednjim informacijama koje sam dobio, nisu ispunili plan naoružanja, a njihovi viši časnici strahuju od izravnog sukoba s hetitskim snagama. Vojnici koji se boje unaprijed su poraženi.- Pretjerana samouvjerenost može završiti porazom. - zaključi Ofir. - Ne smijemo ništa zanemariti, ukoliko namjeravamo uništiti Ramzesa.- Hoćete li i dalje koristiti Henara za naše potrebe?- Sumnja li faraon u njega?- On ne vjeruje svom bratu, ali ni ne pomišlja da bi Henar mogao biti moj saveznik. Kome bi moglo pasti na pamet da bi jedan Egipćanin, član kraljevske obitelji i ministar vanjskih poslova, mogao izdati svoju zemlju? Što se mene tiče, Henar ostaje naš glavni adut. Tko će doći na moje mjesto?- Nema potrebe da ti to kažem.- Morate sastaviti izvještaj o meni, Ofire...

- Ne brini, bit će pohvalan. Vjerno si služio Hetitiji, car će to imati na umu i znat će te nagraditi.- Što je moj sljedeći zadatak?- Izložit ću Muvatalu svoj plan, a on će donijeti odluku.- Ova priča o Atonu... Je li to nešto ozbiljno?- Atonovi sljedbenici su smiješni, kao i svi ostali vjernici; ali to su ovce koje je lako stjerati u tor. Kad mi već jedu iz ruke, zašto bismo se lišili njihove pomoći?- Ta djevojka što je s vama...- Ona je jedno zabludjelo, nerazumno stvorenje, ali odličan medijum. Preko nje dobivam dragocjene informacije, koje bi mi inače ostale nedostupne, a u velikoj mjeri mi pomažu da oslabim Ramzesa.Ofir je razmišljao o Mojsiju, potencijalnom savezniku zbog čijeg je bijega i nestanka žalio. Ispitujući jednom prigodom Litu dok je bila u transu, saznao je da je Židov još živ.— Bih li mogao predahnuti ovdje nekoliko dana? - upita Sirijac. - Živci su mi prenapeti zbog svih ovih događaja.- Previše je opasno. Odmah se vrati u najjužniji dio luke i ukrcaj se na teglenicu koja polazi za Pi-Ramzes.Ofir dade Sirijcu lozinke i veze koje su mu bile potrebne da bi izišao iz Egipta, prošao Kanaan i južnu Siriju te dospio do područja koje je bilo pod hetitskom kontrolom.Čim je Raja izišao, mag provjeri spava li Lita dubokim snom, a potom napusti vilu.Vani je i dalje bilo nevrijeme; proći će neopažen i vratit će se brzo u svoju jazbinu, čim obavijesti Rajinog nasljednika da treba stupiti u akciju.Henar je proždirao sve pred sobom. Iako mu je razum govorio da nema razloga za brigu, u hrani je pronalazio utjehu za strepnju koja ga je mučila. Upravo je gutao jednu pečenu prepelicu kada mu je upravitelj najavio dolazak posjetitelja. Bio je to Meba, bivši ministar

vanjskih poslova, čije je mjesto zauzeo, uvjerivši ga pritom da je za njegovo smjenjivanje odgovoran isključivo Ramzes.Meba je bio jedan od onih dostojanstvenih i ukočenih službenika na visokom položaju, podrijetlom iz pisarske obitelji, naviknut plivati po zavojima administracije, izbjegavati svakodnevna zaduženja i voditi brigu isključivo o mogućnosti promaknuća. Kad je postao ministar, Meba je dostigao vrh, gdje se nadao ostati sve do mirovine; međutim, Henar je neočekivano umiješao svoje prste i lišio ga položaja, a da ovaj nikada nije saznao pravu istinu. Ostavši bez posla, diplomat se povukao na svoje veliko imanje u Memphisu, primoran zadovoljiti se povremenim pojavljivanjem na dvoru Pi-Ramzesa.Henar opere ruke i ustane, nanese miris i provjeri frizuru. Znao je da je njegov gost veliki kicoš i nije želio biti nimalo gori od njega. - Dragi Meba! Kakvo zadovoljstvo vidjeti te opet u prijestolnici... Bi li mi ukazao čast i došao na prijem koji organiziram sutra navečer?- Sa zadovoljstvom. - Znam da nije vrijeme za veselje, ali ne treba zapadati ni u tmurno raspoloženje. Sam kralj smatra da nema potrebe ništa mijenjati u dvorskim običajima.Širokog, staloženog lica, otmjenih pokreta i odmjerenog glasa, Meba je i dalje bio privlačan čovjek. - Jeste li zadovoljni svojim položajem, Henare?- Nije mi lako, ali mi posao omogućava da dam svoj doprinos domovini.- Poznajete li sirijskog trgovca Raju? Henar se ukoči.- Od njega kupujem skupocjene vaze, izvrsne, ali poprilično skupe.- Zar ne razgovarate o još nekim temama tijekom susreta?- Što ti je, Meba?- Ne morate se bojati, Henare, naprotiv. - Bojati se... što želiš reći?

- Očekivali ste Rajinog zamjenika, zar ne? Eto me.- Ti, Meba...- Teško mi pada nerad. Kada je sa mnom kontaktirala hetitska mreža, pružila mi se prilika da se osvetim Ramzesu. Nije me iznenadila činjenica da je neprijatelj izabrao baš vas za njegovog nasljednika. Uvjet je da me vratite na položaj ministra vanjskih poslova kada preuzmete vlast.Kraljev stariji brat je djelovao dotučeno.- Vašu riječ, Henare.- Imaš je, Meba, imaš...- Ja ću vam prenositi upute naših prijatelja. Ako vi imate nekakvu poruku za njih, prenijet ćete je preko mene. Budući da od danas postajem vaš glavni pomoćnik, umjesto Aše, često ćemo imati prigode sretati se. Nitko neće posumnjati u mene.UHatuši, prijestolnici hetitskog carstva, padala je ledena kiša. Temperatura se spustila ispod nule, ljudi su ložili treset i drva da bi se zagrijali. To je bilo vrijeme kada je umiralo mnogo djece; dječaci koji bi preživjeli, jednog dana postajali su izvrsni vojnici. Što se tiče djevojčica, one nisu imale nikakva nasljedna prava, i jedino čemu su se mogle nadati bila je dobra udaja.Unatoč oštrim vremenskim uvjetima, Uri Tešup, carev sin i novi vrhovni zapovjednik-general, sve više je pojačavao obuku. Nezadovoljan fizičkom spremom pripadnika pješaštva, tjerao ih je na višesatne marševe pod punom ratnom opremom, kao da kreću u pravi pohod. Mnogi su posustajali zbog iscrpljenosti. Uri Tešup ih je ostavljao pored puta, kao hranu lešinarima, uz riječi da nesposobnjakovići ne zaslužuju biti pokopani.Carev sin nije ništa više štedio ni pripadnike odreda dvokolica, tražeći od njih da tjeraju konje i vozila do krajnjih granica izdržljivosti. Mnogobrojne nesreće s kobnim ishodom uvjerile su ga da je oprema stara, a ljudi predebeli zbog predugog razdoblja mira.Među pripadnicima vojnog staleža nije se čulo negodovanje. Svi su slutili da Uri Tešup priprema jedinice za rat, a pobjeda je ovisila o

njegovoj strogosti. Zadovoljan zbog svoje rastuće popularnosti, general ipak nije zaboravljao da je vrhovni vođa vojske i dalje Muvatal. Bit će previše udaljen od dvora dok bude upravljao manevrima po bespućima Anatolije, a to bi moglo biti opasno; zato je Uri Tešup plaćao dvorjanima da mu dostavljaju što više informacija o očevim i Hatušilovim postupcima.Saznavši da je Hatušil otputovao u obilazak susjednih zemalja koje su bile pod hetitskim utjecajem, Uri Tešup je u isto vrijeme bio i iznenađen i ohrabren. Iznenađen stoga što je carev brat inače rijetko napuštao prijestolnicu; ohrabren, zato što nije bio tu kako bi nanosio štetu podmuklim savjetima u korist trgovačkog staleža.Uri Tešupu su se gadili trgovci. Poslije pobjede nad Ramzesom, protjerat će Muvatala, stupit će na prijestolje Hetitije, pustit će da Hatušil istrune u nekom od rudnika soli a njegovu suprugu Putuhepu, uobraženu i opasnu ženu, poslat će u neku javnu kuću u unutrašnjosti; što se tiče trgovaca, oni će prisilno biti otjerani u vojsku.Budućnost Hetitije bila je određena: na snagu će stupiti vojna diktatura, a on, Uri Tešup, postat će apsolutni gospodar.Bilo je prerano da se okomi na cara, čiji je utjecaj, nakon više godina spretne i neumoljive vladavine, i dalje bio neumanjen; unatoč svom prijekom karakteru, Uri Tešup je znao biti i strpljiv te pričekati prvu očevu pogrešku. Ili će se Muvatal odreći prijestolja, ili će ga sin maknuti.

Umotan u debeli vuneni ogrtač, car se nije odvajao od kamina, pokušavajući upiti nešto malo od njegove topline. S godinama, sve je teže podnosio oštrinu zime, ali je i dalje uživao u veličanstvenim prizorima snijegom prekrivenih planina. Ponekad je zapadao u iskušenje da odustane od osvajačkepolitike i zadovolji se istraživanjem prirodnih bogatstava svoje zemlje; ali, ubrzo bi odustao od takvih sanjarenja, jer je proširivanje granica bilo pitanje opstanka za njegov narod. Osvajanjem Egipta

domogli bi se pravog izvora bogatstva. U početku bi upravljanje povjerio Ramzesovom starijem bratu, ambicioznom Henaru, tek da bi primirio stanovništvo. Zatim bi se riješio tog izdajnika i nametnuo Dvjema zemljama hetitsku administraciju koja bi brzo ugušila svaki nagovještaj pobune.Glavna opasnost prijetila mu je od vlastitog sina, Uri Tešupa. Caru je on bio potreban kako bi povratio trupama snagu i borbenost, ali trebalo ga je spriječiti da rezultate pobjede preokrene u svoju korist. Uri Tešup bio je neustrašiv ratnik, ali nije imao nikakvog smisla za obavljanje državničkih poslova.S Hatušilom je bio drugi slučaj. Premda nejak i slabog zdravlja, carev brat je posjedovao vladarske sposobnosti, znao je biti u sjeni i ne isticati koliko je doista utjecajan. Što je Hatušil stvarno želio? Muvatal nije znao odgovor na to pitanje, pa je njegova sumnjičavost bila još veća. Hatušil se pojavi pred carem.- Jesi li zadovoljan putovanjem, brate?- Rezultati su na visini naših očekivanja. Hatušil nekoliko puta kihne.- Prehlada?- Usputne stanice slabo se griju; supruga mi je pri premila kuhano vino i vruće kupke za stopala pa ću se riješiti ove neugodne prehlade.- Jesu li te naši saveznici dobro dočekali?- Bili su iznenađeni mojim posjetom; uplašili su se dodatnih poreza.- Dobro je da održavamo osjećaj strepnje među svojim vazalima. Kad kralježnica postane kruta, istoga časa počinje odbijati poslušnost.- Zato sam najprije svakog princa ponaosob podsjetio na grijehe iz prošlosti i na carevu dobrotu, prije negoli sam prešao na bit stvari.- Ucjena je i dalje posebno oružje diplomacije, Hatušile; imam dojam da se ti vrlo vješto njome služiš.

- To je vještina kojom se nikada ne može potpuno ovladati, ali su njeni učinci često pozitivni. Svi naši vazali su se, bez iznimke, odazvali... pozivu.- Vrlo sam zadovoljan time, dragi moj brate. Kada će pripreme biti okončane?- Za tri do četiri mjeseca.- Je li nužno da pripremimo službene dokumente?- Bolje je to izbjeći. - izjavi Hatušil. - Ubacili smo uhode na neprijateljski teritorij, Egipćani su možda učinili isto.- Malo vjerojatno, ali opreznost ne škodi.- Za naše saveznike, rušenje Egipta je na prvom mjestu. Dajući riječ službenom predstavniku Hetitije, dali su je caru. Šutjet će sve do početka akcije.Očiju sjajnih od groznice, Hatušil je osjećao zahvalnost zbog topline u prostoriji čiji su prozori bili brižno zatvoreni drvenim pločama i prekriveni platnom.- Kako se odvijaju pripreme naše vojske?- Uri Tešup odlično obavlja svoj posao. - odgovori Muvatal. - Jedinice će uskoro doseći vrhunac spremnosti.- Mislite li da su vaše pismo i pismo moje supruge umanjili oprez kraljevskog para?- Ramzes i Nefertari ljubazno su odgovorili, tako da ćemo nastaviti prepisku. To će ih, u najmanju ruku, zbuniti. Što se događa s našom špijunskom mrežom?- Mreža sirijskog trgovca Raje je uništena, a njeni članovi su se rasuli. Ali, naš glavni špijun, Libijac Ofir, nastavit će nam dostavljati važne informacije.- Što ćemo s tim Rajom?- Mislio sam da bi bilo dobro ukloniti ga, ali je Ofir imao bolji prijedlog.- Zaslužio si jedan pravi odmor u društvu svoje prekrasne supruge.

Vruće vino s mirišljavim travama ublažilo je groznicu i pročistilo Hatušilove sinuse, a vrela kupka za noge pružila mu je osjećaj blaženstva, nakon sati i sati provedenih na putovima Azije. Jedna sluškinja mu je masirala ramena i vrat dok ga je brijač brijao, i to pod Putuhepinim nadzorom.- Jesi li ispunio svoju misiju? - upita ga kad su ostali sami.- Vjerujem da jesam, draga.- Ja sam svoju ispunila.- Tvoja misija... O čemu govoriš?- Nije u mojoj prirodi sjediti prekriženih ruku.- Budi jasnija, molim te.- Zar, unatoč svom pronicljivom duhu još nisi shvatio?- Nemoj reći...- Da, najdraži diplomate! Dok si ti ispunjavao careve zapovijedi, ja sam se pozabavila tvojim suparnikom, tvojim jedinim suparnikom.- Uri Tešupom?- A, tko drugi koči tvoj uspon i pokušava umanjiti tvoj utjecaj? Napredovanje mu je potpuno pomutilo razum, već se vidi kao cara!- Muvatal je taj koji manipulira s njim, a ne obrnuto!- I ti i on podcjenjujete opasnost.- Nisi u pravu, Putuhepa; car je lukav. Ako je povjerio svom sinu takvu ulogu, to je zato da bi, kad dođe vrijeme za borbu, vojska bila spremna i u punoj formi. Ali Muvatal zna da Uri Tešup ne bi bio sposoban vladati Hetitijom.- On ti je to rekao?- Tako osjećam.- To nije dovoljno! Uri Tešup je nasilan i opasan, mrzi nas, i tebe i mene; sanja o tome da nam oduzme moć. Kako si carev brat, ne usuđuje te se izravno napasti, ali će te zato udariti s leđa.- Strpi se, Uri-Tešup će sam upasti u jamu koju mi kopa.- Prekasno.- Kako, prekasno?- Učinila sam ono što je trebalo učiniti.

Hatušil se pribojavao razumjeti što mu supruga pokušava reći.- Jedan predstavnik trgovačkog staleža upravo ide Uri Tešupu. - otkrije Putuhepa. - Tražit će razgovor s njim, a zatim će mu, kako bi ga uvjerio u svoje dobre namjere, povjeriti da mnogi bogati trgovci pozitivno gledaju na Muvatalov kraj i dolazak na prijestolje njegovog sina. Naš čovjek će ubiti nožem Uri Tešupa i najzad ćemo se riješiti tog čudovišta.- On je potreban Hetitiji... Prerano je, doista prerano! Uri Tešup mora pripremiti naše jedinice za borbu.- Da ga nemaš namjeru, možda, spasiti? - upita Putuhepa ironično.Bolestan, u groznici i ukočenih koljena, Hatušil ustane.- Krećem, i to iz ovih stopa.

Bilo je teško prepoznati elegantnog i uglađenog Ašu *u čovjeku u pohabanom i prevelikom poštanskom kaputu, koji je jašući prolazio kroz sjevernu Siriju. Visoko uzdignut na leđima jednog snažnog magarca, koji je za sobom vodio još dva srodnika, od kojih je svaki nosio po šezdesetak kilograma raznih dokumenata, Aša je upravo kročio na teritorij pod hetitskim utjecajem.Nekoliko tjedana proveo je u Kanaanu i Amuriji kako bi iz prve ruke provjerio stanje obrambenog sustava ova dva egipatska protektorata, porazgovarao s egipatskim časnicima zaduženim za organizaciju otpora u slučaju hetitskog udara i proširio popis svojih ljubavnica s desetak raspoloženih mladih žena.Bantešina, princ Amurije, bio je vrlo zahvalan zbog Aši-nog ponašanja. Otmjenog držanja i istančanog ukusa kada je riječ o hrani, Egipćanin nije postavljao nikakve neugodne zahtjeve, tražeći od princa samo jedno: da obavijesti Ramzesa ukoliko primijeti neprijateljski orijentirane manevre Hetita.Aša je zatim krenuo natrag, u Egipat, odnosno potrudio se da svi u to povjeruju. Njegova pratnja je, po naredbi, krenula priobalnim putem, u smjeru juga, dok je diplomat uništio svoju diplomatsku odjeću i, opskrbljen savršenom imitacijom hetitske propusnice,

uskočio u odjeću poštara i krenuo prema sjeveru. Kako iz proturječnih izvještaja koji su pristizali iz nesigurnih izvora steći pravu sliku o stvarnim namjerama Hetita, ako ne tako da se zaputi u njihovu zemlju? Budući da se Ramzes složio s tim, Aša se bez dvoumljenja prihvatio zadatka;kada bude imao informacije iz prve ruke, moći će voditi igru kako mu odgovara.Zar se velika moć Hetita nije temeljila na činjenici da su svi vjerovali u nepobjedivost njihove vojske i spremnost da osvoje cijeli svijet? To je bilo glavno pitanje na koje je trebalo pronaći odgovor, i to na temelju provjerenih činjenica.Hetitsku karaulu čuvalo je tridesetak naoružanih vojnika zlokobnog izgleda. Tri duge minute četvorica pripadnika pješaštva kružila su oko Aše i njegovih magaraca. Lažni listo-noša ostane nepomičan.Vrh jednog koplja dotakne Ašin lijevi obraz.- Tvoja propusnica?Aša iz kaputa izvadi pločicu ispisanu hetitskim pismom. Vojnik je pročita i doda svom kolegi koji ju također uzme i pogleda.- Kuda ideš?- Moram odnijeti pisma i račune trgovcima u Hatuši.- Pokaži ih.- To je povjerljivo.- Ne postoji ništa što bi bilo povjerljivo za vojsku.- Ne bih želio imati neprilika s ljudima kojima je pošta upućena.- Ako ne poslušaš, snaći će te mnogo veće neprilike. Prstiju ukočenih od zime, Aša razveže konopce kojima su bile privezane vreće s pločicama.- Trgovačke žvrljotine. - zaključi vojnik. - Pretrest ćemo te.Listonoša nije nosio oružje. Hetiti ljutito zaključe da mu nemaju što prigovoriti.- Prije negoli uđeš u selo, prijavi se u kontrolnoj stanici.- To je neka novost?

- Nisi tu da bi postavljao pitanja. Ako se ne prijaviš svakoj kontrolnoj stanici, bit ćeš ubijen kao neprijatelj.- Na hetitskom teritoriju nema neprijatelja!- Postupaj kako ti je zapovjeđeno, to je sve.- Dobro, dobro...- Gubi se, dosta smo te gledali!Asa se bez žurbe udalji, poput mirnog čovjeka koji nije učinio ništa nezakonito. Išao je pored magarca predvodnika, ravnajući se po njegovom laganom hodu, i krenuo ka Hatuši, srcu Anatolije.U nekoliko je navrata pogledom potražio Nil.Nije bilo Iako naviknuti se na surovi pejzaž, lišen jednostavnosti dolina koje je navodnjavala božanska rijeka. Aši je nedostajala jasno ocrtana suprotnost između zasađenih kultura i pustinje, zelenih polja i zlatnog pijeska, kao što su mu nedostajali i zalasci sunca u tisuću boja. Sve je to trebalo zaboraviti i usredotočiti se na Hetitiju,tu hladnu i neprijateljsku zemlju čije je tajne tek otkrivao.Tmurno nebo nagovještavalo je provalu oblaka. Životinje su izbjegavale bare i zastajale kako bi gricnule malo trave.Ova zemlja nije bila stvorena za mir. Njenim porama tekla je svirepost koja je prisiljavala ljude da izjednače život s ratovanjem, a budućnost s uništenjem svega oko sebe. Koliko bi generacija bilo potrebno da se ovim opustošenim dolinama koje su okruživale surove planine vrati plodnost, a da se vojnici preobrate u seljake? Ovdje su se ljudi rađali kako bi se borili, a borili su se do smrti.Ašu je kopkalo to što su na ulazima u sela bile postavljene postaje za kontrolu. Jesu li Hetiti strahovali od uhoda na svojom teritoriju kada su ga tako premrežili sigurnosnim snagama? Ta neuobičajena mjera nešto je značila. Da možda vojska nije krenula u manevre velikih razmjera, što je trebalo prikriti pred nečijim radoznalim pogledom?Ašu su u dva navrata zaustavljale leteće patrole, provjeravajući dokumente koje je prenosio i raspitujući se o njegovom krajnjem

odredištu. Kada bi vojnici procijenili da su njegovi odgovori zadovoljavajući, dozvolili bi mu da nastaviput. U postaju za kontrolu u prvom selu na koje je naišao listonošu su podvrgli detaljnom pretresu. Vojnici su bili živčani i razdražljivi, tako da im se Asa ni na koji način nije suprotstavljao.Nakon što je prespavao u jednoj staji, okrijepio se s malo kruha i sira, te nastavio putovanje, zadovoljan spoznajom da je uloga koju je igrao potpuno vjerodostojna. Negdje u popodnevnim satima zaputi se poprečnom stazom koja je vodila do nekakvog šaša i tamo izbaci nekoliko pločica namijenjenih nepostojećim trgovcima. Kako se približavao prijestolnici, malo-pomalo se oslobađao tereta.Šaš se završavao jarugom punom kamenih gromada koje su se uslijed kiše i snijega obrušavale s vrha strmine. Samo su se hrastovi svojim jakim korijenjem uspijevali održati na padinama provalije.Dok je otvarao jednu od vreća koje je nosio magarac predvodnik, Ašu obuzme osjećaj da ga netko vreba. Životinje se uznemiriše. Crvendaći, koje je nešto uplašilo, raspršili su se na sve strane.Egipćanin dohvati jedan kamen i komad suhog drveta, smiješno oružje protiv mogućeg napadača. Kako je sad već posve jasno čuo topot konjskih kopita, Asa legne potrbuške iza jednog stabla.Četvorica ljudi na konjima izađoše iz šaša i okružiše magarce. U pitanju nisu bili vojnici, već razbojnici naoružani lukovima i bodežima. Pljačkaši karavana harali su i po Hetitiji; u slučaju da ih uhvate, slijedi im smaknuće na licu mjesta.Aša još više zalegne u blato. Ako ga četiri kradljivca uhvate, prerezat će mu grlo.Njihov vođa, jedan bradonja kozičavog lica, počne njušiti zrak poput lovačkog psa.- Pogledaj - reče mu jedan od kompanjona - baš i nije neki plijen. Samo pločice... Znaš li čitati?- Nisam imao vremena naučiti.- Vrijedi li ovo nešto?- Nama ne.

Bijesan, razbojnik razlomi pločice i pobaca ostatke u jarugu.- Vlasnik magaraca... Ne može biti daleko, a sigurno kod sebe ima i robu.- Razdvojimo se! - zapovijedi vođa. - Pronaći ćemo ga. Aša je bio ukočen od straha i hladnoće, ali nije gubio prisebnost. Prema njemu je išao samo jedan razbojnik. Egipća-nin počne puzati, hvatajući se za neki korijen. Vođa razbojnika ga zaobiđe, ne primijetivši ga.Aša ga velikim kamenom pogodi u potiljak. Čovjek padne naprijed, licem u blato.- Tamo! - poviče jedan od članova bande koji je vidio prizor.Aša dograbi bodež svoje žrtve i zavitla ga, snažno i precizno. Oružje se zarije u kradljivčeve grudi.Dvojica preživjelih zategoše svoje lukove.Aša nije imao drugo rješenje negoli dati se u bijeg. Dok se spuštao niz strminu koja je vodila do dna jaruge, jedna strijela mu zazvižda pored uha. Iako mu je već ponestajalo daha, potrči u namjeri da se domogne gustiša od trnovitog grmlja gdje bi možda mogao pronaći zaklon.Druga strijela proparala mu je list desne noge, ali se svejedno uspio baciti u svoje privremeno sklonište. Sav izgreben, krvavih ruku, zaplete se o ogroman kupinjak, pade, ustade i nastavi trčati.Na izmaku snaga, Aša zastane. Ako bi ga njegovi progonitelji sustigli, on ne bi imao snage boriti se. Ali, ništa se nije čulo, osim graktanja gavranova koji su u jatu letjeli ispod crnih oblaka.Aša za svaki slučaj ostane nepomičan sve do noći. Zatim se popne nazad uz strminu i vrati na mjesto gdje je ostavio magarce, kraj ruba jaruge.Životinje su nestale. Tu su ležali samo leševi dvojice lopova.Egipćanin je imao površinske, ali vrlo bolne ozljede. Stoga se oprao vodom iz jednog izvora, prekrio rane trima travkama koje je naslijepo ubrao, popeo se na krošnju velikog hrasta i zaspao, smješten na dvjema debelim granama koje su bile položene gotovo paralelno.

Aša je sanjao o udobnom krevetu u nekoj od raskošnih vila koje mu je Henar bio ponudio u zamjenu za suradnju, o jezercu okruženom palmama, o peharu dobrog vina i lijepoj sviračici na lutnji koja bi mu najprije očarala uši, a zatim ponudila svoje tijelo.Negdje pred zoru probudi ga ledena kiša i on nastavi put prema sjeveru.Zbog gubitka magaraca i pločica morao je promijeniti ulogu. Listonoša bez pošte i životinja bio bi sumnjiv i uhićen. Osim toga, nije se mogao prijaviti u sljedećoj stanici za kontrolu i ući u selo.Ako se bude držao šume, izbjeći će patrole, ali hoće li pobjeći medvjedima, risovima i razbojnicima koji se u njoj skrivaju? Vode je bilo u izobilju, ali bit će teže doći do hrane. Uz malo sreće, naletjet će na nekog putujućeg trgovca i preuzet će njegovu ulogu.Položaj u kojem se našao nije bio nimalo ohrabrujuć, ali ništa ga nije moglo zaustaviti da se domogne Hatuše i ustanovi koliko je hetitska vojska doista moćna.

40Nakon što je cijeli dan proveo na leđima konja upravljajući manevrima odreda dvokolica, Uri Tešup se oprao hladnom vodom. Iz dana u dan sve napornija, obuka je davala dobre rezultate, ali carev sin još nije bio zadovoljan. Hetitska vojska nije smjela pružiti nikakvu mogućnost egipatskim trupama, niti pokazati neodlučnost u bilo kojoj fazi napada.Dok se princ sušio na vjetru, pobočnik mu najavi dolazak jednog trgovca, pristiglog iz Hatuše, koji je želio razgovarati s vrhovnim zapovjednikom - generalom.- Neka se strpi - reče Uri Tešup - primit ću ga sutra u zoru; trgovci su rođeni da slušaju. Tko je on?- Sudeći po tome kako je odjeven, u pitanju je neka važna ličnost.- Svejedno, neka se strpi. Daj mu da prespava pod najgorim šatorom.- Ako se pobuni?

- Pusti ga neka se žali.Hatušil je sa svojom pratnjom jurio najbrže što je mogao. Carev brat se nije obazirao ni na prehladu ni na groznicu, obuzet samo jednom mišlju: stići do glavnog stožera u kojem je bio Uri Tešup i spriječiti ono što se kasnije ne bi dalo ispraviti.CHRISTIAH JACQKada je, usred noći, ugledao vojni logor, sve je djelovalo mirno. Hatušil se predstavi stražarima i oni mu otvoriše drvena vrata. Predvođen časnikom zaduženim za sigurnost, carev brat uđe u Uri Tešupov šator.Ovaj se probudi, vrlo mrzovoljan. Nije mu predstavljalo nikakvo zadovoljstvo vidjeti Hatušila.- Što je povod ovom neočekivanom posjetu?- Tvoj život.- Što to znači?- Protiv tebe se kuje urota. Namjeravaju te ubiti.- Je 1' ti to ozbiljno?- Dolazim s napornog puta, trese me groznica i imam jednu jedinu želju - odmoriti se. Misliš li da bih ovako jurio da nisam ozbiljan?- Tko me želi ubiti?- Znaš da imam veze s trgovačkim staležom... Za vrijeme dok sam bio odsutan, jedan njihov predstavnik povjerio je mojoj supruzi da je neki luđak odlučio maknuti te kako bismo izbjegli rat s Egiptom, a on očuvao svoje povlastice.- Njegovo ime?- Ne znam, dao sam sve od sebe da te što prije upozorim na opasnost.- I ti bi želio izbjeći ovaj rat...- Nisi u pravu, Uri Tešupe, smatram da je neizbježan. Zahvaljujući tvojoj budućoj pobjedi, naše će se carstvo nastaviti širiti. Ako te je car postavio na čelo vojske, to je zbog tvojih ratničkih sposobnosti i kvaliteta koje posjeduješ kao vođa.

Hatušilov govor iznenadio je Uri Tešupa, ali nije raspršio njegove sumnje. Carev brat se vrlo vješto koristio laskanjem.Ipak, tu je bio trgovac koji je tražio sastanak s njime. Da ga je Uri Tešup odmah primio, možda više ne bi bio na ovom svijetu. Postojao je jednostavan način da sazna istinu i provjeri je li Hatušil bio iskren.

Trgovac je proveo besanu noć, bez prestanka ponavljajući u glavi što točno mora napraviti. Zarit će bodež u Uri Tešupovo grlo kako bi ga spriječio da ispusti krik, mirno će izaći iz generalovog šatora, kao svaki pošten čovjek, popeti se na konja i laganim kasom napustiti logor. Zatim će potjerati svoje kljuse, prije negoli skoči na drugog konja koji će ga čekati skriven u šumi.Opasnost nije bila zanemariva, ali trgovac je mrzio Uri Tešupa. Prije točno godinu dana, taj veliki ratnik je otjerao u smrt njegova dva sina, tijekom bezumnog pothvata u kojem je ukupno dvadeset mladih ljudi pomrlo od iscrpljenosti. Oduševio se kada mu je Putuhepa izložila svoj plan. Nije mu bilo osobito stalo do blaga koje mu je Hatušilova supruga obećavala. U slučaju da ga uhvate i pogube, barem će osvetiti svoje sinove i maknuti jedno čudovište.U zoru je Uri Tešupov pobočnik došao po trgovca da bi ga poveo do šatora vrhovnog zapovjednika-generala. Krvnik je morao držati pod nadzorom emocije, pa s oduševljenjem iznese ideju svojih prijatelja da svrgnu cara i pomognu njegovom sinu da se domogne vlasti.Pobočnik ga pretrese i zaključi da nije naoružan. Kratak bodež s dvostrukim sječivom bio je skriven ispod vunene kapice koju su trgovci obično nosili po hladnom vremenu.- Uđite, general vas očekuje.Leđima okrenut posjetitelju, Uri Tešup je stajao nagnut nad mapom.- Hvala što ste me primili, generale.- Budi kratak.

- Trgovački stalež se podijelio. Jedni su za mir, drugi ne. Ja spadam među one koji priželjkuju da osvojimo Egipat.- Nastavi.Prilika je bila krajnje povoljna: Uri Tešup se nije okretao, zauzet iscrtavanjem malih kružića po karti.Trgovac skine kapicu, ščepa dršku bodeža i počne se približavati ratniku, ne prestajući govoriti.- Ja i moji prijatelji uvjereni smo da car nije u stanju povesti nas u pobjedu kojoj se nadamo. Vi, s druge strane, vi, sjajan ratnik, vi... Crkni, crkni, zato što si ubio moje sinove!General se okrenuo u trenutku kada je trgovac udario. I on je u lijevoj ruci držao bodež. Trgovčeva oštrica zarije se u žrtvin vrat, generalova u napadačevo srce. Obojica mrtvi, pali su jedan preko drugog i ostali ležati isprepletenih udova.Pravi Uri Tešup podigne pregradni zid svog šatora.Kako bi doznao istinu, morao je žrtvovati život jednog običnog vojnika, koji je bio građe slične njegovoj. Budala je loše reagirala kada je ubila trgovca, kojeg je general želio ispitati. Ali dovoljno je čuo kako bi se uvjerio da Hatušil nije lagao.Carev brat je, dakle, kao praktičan i mudar čovjek, stao pod Uri Tešupovu zastavu, nadajući se da pobjednički general i budući gospodar Hetitije neće biti nezahvalan.Hatušil se varao.Aša nije morao presresti ni nekog trgovca, niti putnika budući da je nabasao na mnogo bolju priliku; bila je to mlada, siromašna udovica od svojih dvadesetak godina. Njen muž, pripadnik pješaštva u Kadešu, nesretnim je slučajem izgubio život dok je prelazio nabujalu Orontu. Sama, bez djece, žena je na jedvite jade preživljavala obrađujući siromašnu i neplodnu zemlju.Kada je stupio na prag njene kuće, Aša se stropoštao od umora. Objasnio joj je da su ga razbojnici opljačkali, ali da im je uspio pobjeći tako što se provukao kroz nekakav kupinjak. Na rubu očaja, zamolio ju je da mu pruži utočište barem na jednu noć.

Kada se oprao toplom vodom zagrijanom u zemljanoj zdjeli na ognjištu, seljankini osjećaji naglo su se pro-mijenili.Krajnja suzdržanost koju je osjećala pretvorila se u snažnu želju da miluje tijelo tog rasnog muškarca. Više mjeseci lišena ljubavi, žena velikom brzinom skine sa sebe odjeću. Kada mu je, onako rascvjetalih oblina, obavila ruke oko vrata i priljubila grudi uz leđa, Egipćanin se nije branio.Ljubavnici dva dana nisu izlazili iz kućice. Seljančica nije bila osobito vješta, ali je neiskustvo nadoknađivala vatrenošću i darežljivošću; bila je jedna od rijetkih ljubavnica koju će Aša još dugo pamtiti.Vani je padala kiša.Ležali su goli, pored ognjišta, Ašina ruka prelazila je preko brda i dolina ženinog tijela, dok je ona uzdisala od miline.- Tko si ti doista?- Rekao sam ti, opljačkan i uništen trgovac.- Ne vjerujem ti.- Zašto?- Zato što si previše fin, previše otmjen. Jedan trgovac nema takve kretnje i ne govori takvim jezikom.Aša je shvatio poruku. Izgleda da su godine provedene na memfiškom sveučilištu i u uredima Ministarstva vanjskih poslova ostavile na njemu neizbrisiv trag.- Ti nisi Hetit, nedostaje ti surovosti. Dok vodiš ljubav, misliš i na mene; moj muž je mislio samo na svoje zadovoljstvo. Tko si ti?- Obećavaš da ćeš čuvati tajnu?- Tako mi boga oluje, zaklinjem se! Seljankine oči blistale su od uzbuđenja.- Teško je...- Imaj povjerenja u mene! Nisam li ti dokazala svoju ljubav?On je poljubi u obje bradavice na dojkama.- Ja sam sin uglednog Sirijca - objasni Aša - i sanjamo tome da stupim u hetitsku vojsku. Moj otac se tome protivi,

zbog stroge obuke koju bih morao proći. Pobjegao sam odkuće i odlučio sam, bez pratnje, istražiti Hetitiju i tako dokazatida sam sposoban za regrutaciju. - To je suludo! Vojnici su svirepi krvoloci.- Želim se boriti protiv Egipćana. Ako to ne učinim, protjerat će me sa moje zemlje i oduzeti mi sve što posjedujem.Žena položi glavu na njegove grudi.- Rat mi se gadi.- Zar nije neizbježan?- Svi su uvjereni da će ga biti.- Znaš li gdje se održava obuka vojske?-To je tajna. - Jesi li primijetila jedinice, negdje u blizini?- Ne, ovo je kraj svijeta.- Bi li željela poći sa mnom u Hatušu? - Ja, u prijestolnicu... Nikada nisam bila tamo! - Sad ti se pruža dobra prilika. Tamo ću naići na nekog podčasnika i moći ću se prijaviti u službu. - Odustani, molim te! Zar te smrt toliko privlači? - Ako ne učinim nešto, moja će zemlja biti uništena. Treba se boriti protiv zla, a zlo - to je Egipat.- Daleko je prijestolnica...- U šupi imaš lijepih ćupova od gline. Napravio ih je tvoj muž?- Bio je grnčar prije nego što su ga unovačili.- Prodavat ćemo ih kad budemo živjeli u Hatuši. Govori se da je mjesto nezaboravno.- Moja njiva...- Zima je, zemlja se odmara. Poći ćemo sutra.Žena se ispruži uz ognjište i ispruži ruke kako bi zagrlila ljubavnika.

Kuća života u Heliopolisu, najstarija u zemlji, radila ustaljenim ritmom. Ritualisti su provjeravali tekstove koji će biti korišteni

tijekom slavlja Ozirisovih tajni, čarobnjaci u službi države davali su sve od sebe kako bi spriječili zlu kob i opasne sile, astrolozi su provjeravali svoja predviđanja za nekoliko nadolazećih mjeseci, iscjelitelji pripremali otrove. Postojao je samo jedan neuobičajen detalj. Knjižnica, koja je sadržavala na tisuće papirusa, uključujući i prvu verziju Tekstova piramida i ritual regeneracije faraona, bila je do sljedećeg dana zatvorena.Pristup je bio omogućen samo jednom čitatelju, Ram-zesu. Kralj se pojavio tijekom noći i odmah se zatvorio u veliku biblioteku kamenih zidova, u čijim su škrinjama bili pohranjeni temelji egipatskih znanosti koje su se odnosile na ono vidljivo, ali i na nevidljivo. Ramzes je osjetio potrebu u arhivima potražiti rješenje Nefertarinih zdravstvenih problema.Velika kraljevska supruga bila je sve slabija. Ni dvorski liječnik ni Setau nisu uspijevali otkriti uzrok bolesti. Kraljica majka postavila je dijagnozu koja je sve uznemirila: napad mračnih sila, protiv kojih uobičajena medicinska sredstva nisu bila djelotvorna. Zato je kralj odlučio pretražiti arhive u kojima su toliki vladari prije njega potražili savjet.Nakon desetak sati traženja, učini mu se da je pronašao rješenje i odmah se zaputi nazad u Pi-Ramzes.Nefertari je predsjedavala skupu tkalja, pristiglih iz svih hramova u Egiptu, kako bi im dala potrebne upute za izradu ritualne odjeće koju je trebalo pripremiti do predstojećeg nadolaženja vode. Kraljica je prinijela bogovima trake od crvene, bijele, zelene i plave tkanine, izašla iz hrama oslonjena na dvije svećenice i teškom mukom se popela na nosiljku na kojoj su je odnijeli do dvora.Doktor Pariamakhu što je brže mogao dotrči do uzglavlja velike kraljevske supruge i dade joj da popije sredstvo za jačanje, ne očekujući previše da će njime otkloniti veliki umor koji ju je svakim danom sve više slamao. Čim se Ramzes pojavio u sobi svoje supruge, liječnik nestade.Kralj poljubi Nefertari u čelo i ruke.- Iscrpljena sam.

- Moraš smanjiti opseg poslova.- Ovo nije prolazna slabost... Osjećam da me život napušta i curi iz mene kao tanak mlaz vode, sve slabiji i slabiji.- Tuja tvrdi da se ne radi o običnoj bolesti.- U pravu je.- Netko se iz sjene okomio na nas.- Moj ogrtač... Moj omiljeni ogrtač! Neki ga mag koristi protiv mene.- I sam sam došao do istog zaključka. Zapovjedio sam Seramani da upotrijebi sva raspoloživa sredstva, samo da pro-nađe krivca.- Neka požuri, Ramzese, neka požuri...- Postoje i drugi načini na koje se možemo boriti, Nefertari; ali, već sutra moramo napustiti Pi-Ramzes.- Kuda me vodiš?- Na mjesto gdje ćeš biti sigurna od našeg nevidljivog neprijatelja.

Ramzes je mnogo vremena provodio s Amenijem. Faraonova desna ruka i osobni tajnika nije primjećivao nikakve bitne incidente kada se radilo o državnim poslovima. Uznemiren zbog činjenice da će kralj duže vremena izbivati, pisar se trudio da mu ne promakne ništa što bi moglo ugroziti dobrobit zemlje. Ramzes je zaključio da Ameni svaki predmet brižno proučava, pri čemu odvaja samo najvažnije informacije s izuzetnim osjećajem za bitno i nebitno.Kralj donese nekoliko najvažnijih odluka i zaduži Amenija da ih sprovede preko ministarstava. Što se tiče Se-ramane, njemu su odobrene razne misije, pri čemu nije smio zanemariti nadgledanje obuke elitnih jedinica u vojarnama Pi-Ramzesa.Kralj se potom sastao s Tujom u vrtu u kojem je njegova majka voljela meditirati. Ogrnuta plisiranim plaštem, nosila je naušnice u obliku lotosa i ogrlicu od ametista koja je ublažavala strog izraz njenog lica.- Putujem na jug s Nefertari, majko. Ovdje joj prijeti velika opasnost.

- U pravu si. Sve dok ne spriječimo utjecaj demona koji se skriva negdje u tami, bolje je da sklonimo kraljicu.- Pazi na kraljevstvo; u hitnom slučaju, Ameni će izvršiti tvoje zapovijedi.- Kao što je opasnost od rata?- Sve je mirno, tako mirno... Hetiti ne reagiraju, Muvatal se zadovoljava pisanjem ispraznih protokolarnih pisama.- Ne bi li se ta pisma mogla protumačiti unutarnjim trzavicama? Muvatal je maknuo brojne protivnike prije negoli se domogao vlasti, neke mržnje još uvijek plamte.- To nije nimalo utješno. - zaključi Ramzes. - Što može bolje otkloniti nesuglasice i povratiti jedinstvo, ako ne rat?- U tom slučaju, Hetiti pripremaju ofenzivu velikih razmjera.- Nadam se da nisam u pravu... Možda se Muvatal umorio od borbi i prolivene krvi.- Oni ne razmišljaju kao Egipćani, sine moj; sreća, spokoj i mir nisu hetitske osobine. Kada car ne bi zagovarao osvajanje i zauzimanje novih zemalja, izgubio bi prijestolje.- Ukoliko napadnu dok mene ne bude, ne čekaj da se vratim kako bih zapovjedio pokret vojske.Tuja stegne svoju malu, četvrtastu bradu.- Nijedan Hetiti neće prijeći granicu Delte.

U hramu boginje Mut, "Majke", nalazilo se tri stotine šezdeset i pet statua boginje lavice Sekhmet, koje su služile za svakodnevno obavljanje jutarnjih obreda, te tristo šezdeset pet drugih statua za večernje obrede. Tu su dolazili i liječnici iz cijelog kraljevstva s ciljem da proniknu u tajne bolesti i izlječenja.Nefertari je otpjevala obredne psalme koji su lavičin ubilački žar obraćali u stvaralačke sile; lavičina snaga, pravilno usmjerena, omogućavala joj je gospodarenje elementima koji su činili život. Savjet od sedam svećenica boginje Sekhmet komunicirao je s

kraljičinim duhom koji je, prinoseći sebe na dar, rasipao svjetlost po mračnim kutovima kapele gdje je vladala strašna boginja.Velikosvećenica prolije vodu na glavu lavice, isklesane 'iz diorita, tvrdog i sjajnog kamena. Tekućina je oblila tijelo boginje, dok ju je jedna pomoćnica skupljala u pehar.Nefertari je popila ljekovitu vodu i primila u sebe magiju boginje Sekhmet. Ona joj je trebala pomoći u borbi protiv malaksalosti koja joj se uvukla u vene. Poslije obreda, kraljica je ostala sama, jedan dan i jednu noć, pokraj lavice s tijelom žene, u tišini i mraku.Kada je prešla Nil, oslonjena na toplo Ramzesovo rame, Nefertari se osjećala nešto jačom u usporedbi s nekoliko proteklih tjedana. Kraljeva ljubav stvarala je jednu drugu magiju, po djelotvornosti jednaku magiji boginje. Dvokolice ih odvezoše do "Ljepote nad ljepotama", terasastog hrama na jednoj litici, koji je podigla kralj ica-faraon Hatšepsut. Ispred njega se nalazio vrt, a po ljepoti su se izdvajala stabla tamjana donesena iz punskih zemalja. Ovdje je vladala boginja Hator, gospodarica zvijezda, ljepote i ljubavi, suprotnost boginji Sekhmet.U jednoj od zgrada u okviru hrama nalazilo se lječilište, gdje su se bolesnici nekoliko puta na dan podvrgavali kupkama i, s vremena na vrijeme, iscjeljujućem snu. Na dnu bačvice s mlakom vodom bili su ispisani hijeroglifi s tekstovima koji su tjerali bolesti.- Moraš se neko vrijeme odmarati, Nefertari.- Moje obveze, kao kraljice...- Tvoj je glavni zadatak preživjeti, kako bi kraljevski par ostao stup oslonac Egipta. Oni koji nas žele srušiti imaj nas namjeru razdvojiti, kako bi oslabili zemlju.Izgledalo je kao da vrt hrama u Deir el-Bahari pripada nekom drugom svijetu; lišće tamjanovog drveća blistalo je pod blagim zimskim suncem. Mreža podzemnih kanala, iskopanih plitko ispod zemlje, osiguravala je neprestani dotok vode, koji se mijenjao ovisno o vanjskoj temperaturi.

Nefertari je osjećala da je njena ljubav prema Ramzesu još veća nego prije, da se širi poput bezgraničnog neba; kraljev pogled je govorio da i njega obuzima isti osjećaj. Ali, njihova sreća bila je krhka, tako krhka...- Nemoj žrtvovati Egipat zbog mene, Ramzese; ako ne-stanem, uzmi lijepu Izet za veliku kraljevsku suprugu.- Živa si, Nefertari, a ti si ona koju volim.- Zakuni se, Ramzese! Zakuni se da će samo Egipat upravljati tvojim odlukama. On je taj kome si posvetio svoj život, a ne neko ljudsko biće, tko god ono bilo. O tvojim potezima ovisi opstanak jednog naroda i, iznad svega, civilizacija koju su utemeljili naši preci. Bez nje, što će biti s ovim svijetom? Bit će prepušten hordama barbara, vladavini koristoljublja i nepravde. Volim te svim svojim bićem i moja posljednja misao bit će naša ljubav; ali, nemam te prava vezati uza sebe, jer ti si faraon.Sjedili su na jednoj kamenoj klupi; Ramzes je stiskao Nefertari uz sebe.- Ti si ona koja vidi Horusa i Seta u istom biću. - odgovori joj on, izgovarajući ritualne riječi koje su se još od vremena prve dinastije odnosile na kraljicu. - U tvom pogledu se izražava postojanje faraona, kao stjecišta svjetlosti koju on rasipa na ujedinjene Dvije zemlje. Svi moji prethodnici crpili su hranu iz Zakona boginje Maat, ali nijedna vladavina nije sličila na drugu, jer ljudi neprestano pronalaze nove putove. Tvoj pogled je jedinstven, Nefertari; potreban je Egiptu i faraonu.U iskušenju kroz koje su prolazili, ona otkrije jednu novu ljubav.- Tragajući po arhivama Kuće života u Heliopolisu, pronašao sam oružje protiv nevidljivog napada. Dvostrukim djelovanjem boginje Sekhmet i Hator, uz odmor kojem ćeš se prepustiti u ovom hramu, energija te više neće napuštati. Ali to nije dovoljno.- Vraćaš se u Pi-Ramzes?- Ne, Nefertari; postoji lijek, možda presudan za tvoje ozdravljenje.- O čemu se radi?

- Po arhivima, to je jedan kamen iz Nubije, stavljen pod zaštitu boginje Hator, u jednom izgubljenom mjestu, stoljećima zaboravljenom.- Znaš li gdje se nalazi?- Pronaći ću ga.- Može se dogoditi da će tvoje putovanje predugo trajati...- Zahvaljujući snažnoj matici, povratak će biti brz. Ako budem imao sreće i bez većih poteškoća pronađem mjesto, kratko ću izbivati.- Hetiti...- Moja majka upravlja zemljom. U slučaju napada, odmah će te obavijestiti, a zajedno ćete znati kako postupiti.Dugo su se opraštali pod lišćem tamjanovog drveća. Željela ga je zadržati kako bi proveli preostale dane zajedno, u tišini hrama. Ali, ona je bila velika kraljevska supruga, a on, egipatski faraon.ita uputi preklinjajući pogled magu Ofiru. - Moramo, dijete moje.- Nemojte, strašno se loše osjećam...- To je dokaz da magija djeluje. Moramo nastaviti.- Moja koža...- Kraljeva sestra će te izliječiti, neće ti ostati ni trag od opeklina.Akhenatova sljedbenica okrene leđa magu.- Ne, neću više, ne mogu više podnositi bol! Ofir je povuče za kosu.- Sad je dosta, mala prevrtljivice! Poslušaj me, ili ću te zatvoriti u podrum.- Ne to, preklinjem vas, samo ne to!Klaustrofobična, plavokosa Lita se prestraši da će je, pored svih drugih muka, još i to snaći.- Dođi u moj laboratorij, obnaži grudi i lezi na leđa. Ramzesova sestra Dolanta žalila je zbog magove okrutnosti, ali ju je držala opravdanom. Sa dvora su stizale izvrsne vijesti: Nefertari, koja je bolovala od neobične i neizlječive bolesti, otputovala je u Tebu, gdje se u Deir el-Bahariju sklonila pod zaštitu boginje Hator. Ramzesovo srce će prepući od žalosti zbog njene polagane agonije. Henaru će se vrata koja vode do vlasti širom otvoriti.

Odmah po Ramzesovom odlasku, Seramana je obišao sve četiri vojarne u Pi-Ramzesu i tražio od viših časnika da pojačaju tempo obuke. Plaćenici su ubrzo tražili da im se daju povišice, a egipatski vojnici su se poveli za njihovim primjerom.Suočen s problemom koji je nadilazio njegovu nadležnost, Sard se obratio Ameniju, a ovaj je sve prenio kraljici majci koja je bez oklijevanja odgovorila: ili će se vojnici i plaćenici istoga trenutka pokoriti, ili će biti zamijenjeni mladim novacima. U slučaju da Seramana tijekom manevara uoči značajan napredak, Tuja će razmotriti mogućnost posebnog načina nagrađivanja.Budući da su se vojnici pokorili Tujinoj odluci, Sard se posvetio drugoj misiji: pokušati pronaći maga za kojeg je Rome ukrao Nefertarin ogrtač. Ramzes mu je iznio svoje slutnje, koje su bile potkrijepljene neobičnom Romeovom smrću i još neobičnijom kraljičinom bolešću.Da je taj prokleti upravitelj preživio, bivši gusar bi ga bez imalo muke natjerao da progovori. Doduše, u Egiptu je mučenje bilo zabranjeno, ali, nije li okultni napad na kraljevski par prelazio okvire običnih zakona?

Rome je umro odnoseći svoju tajnu u demonima nastanjeno ništavilo. Izgledalo je da je svaki trag koji je vodio do njegovog nalogodavca zametnut. Ali, što ako je to samo tako izgledalo? Rome je bio otvoren i brbljav, možda je imao suučesnika... ili suučesnicu!Propitivanje njegovih bližnjih i osoblja moglo bi dati rezultate, pod uvjetom da pitanja budu postavljena s određenom dozom uvjerljivosti... Seramana požuri do Amenija. Nagovorit će pisara da prihvati njegovu strategiju.Cjelokupno dvorsko osoblje bilo je pozvano da dođe u sjevernu vojarnu. Nadzornice zadužene za rublje, sobarice, šminkerice, vlasuljarke, kuhari, čistači i drugi sluge

i sluškinje okupili su se u sali koju su čuvali Seramanini strijelci, naoružani i namrgođeni.Na pojavu Sarda, u oklopu i s kacigom, svima se ste-gnulo srce.- Na dvoru su se nedavno dogodile nove krađe. - izjavi on. - Poznato nam je da ih je počinio suučesnik upravitelja Romea, tog podlog čovjeka dostojnog prezira, kojeg je nebo kaznilo. Ispitat ću vas, jednog po jednog; ako mi ne iznesete pravu istinu, svi ćete biti protjerani u oazu Khargeh, a krivac će tamo progovoriti.Seramana je uložio silan trud kako bi uvjerio Amenija da mu dopusti izgovoriti laži i prijetnje, bez ikakvog zakonskog temelja. Bilo tko od posluge mogao se pobuniti protiv Sardovog ponašanja i obratiti se sudu, koji bi osudio Seramanu.Zastrašujući izgled zapovjednika kraljeve osobne garde, njegov oštar ton, priroda mjesta na kojem su se nalazili, svakog bi odvratili od pomisli da se pobuni.Seramana je imao sreće: treća žena koja je ušla u sobu za ispitivanje imala je što reći.- Moj se posao sastoji u tome da zamijenim uvelo cvijeće svježe ubranim buketima. - reče ona. - Mrzila sam Romea.- Zašto?- Prisiljavao me je da mu dolazim u postelju. Da sam odbila, otjerao bi me s posla.- Da ste uložili žalbu, on bi bio otpušten.- Tako se govori, tako se govori... Rome mi je također obećao pravo malo bogatstvo ako bih se udala za njega.- Kako se mislio obogatiti?- Nije želio govoriti o tome, ali, dok smo bili u krevetu, uspjela sam ponešto izvući iz njega.- Što vam je povjerio?- Da će po visokoj cijeni prodati vrijedan predmet.- Kako je namjeravao doći do njega?- Pomoću jedne radnice koja je zamjenjivala nadstojnicu zaduženu za rublje.

- O kakvom se predmetu radilo?- To ne znam. Znam samo da mi debeli Rome nikad ništa nije poklonio, čak ni običan amulet. Budući da sam vam sve rekla, hoću li dobiti neku naknadu?"Radnica koja je zamjenjivala nadstojnicu zaduženu za rublje..." Seramana se zaputi k Ameniju, koji je odmah pronašao ploču s rasporedom zaduženja za tjedan u kojem je kraljičin ogrtač ukraden.Doista, izvjesna Nani je u to vrijeme zamjenjivala jednu od kraljičinih sobarica, zaduženu za rublje. Sobarica je opisala Nani i potvrdila da je ova imala pristup privatnim odajama Njenog veličanstva i samim tim bila u prilici sudjelovati u krađi ogrtača.Sobarica navede adresu koju joj je Nani dala tijekom svog službovanja.- Ispitaj je - Ameni naloži Seramani - ali bez primjene ikakve sile i uz puno poštovanje zakona.- To mi je namjera. - potvrdi Seramana ozbiljnim glasom.Jedna starica je drijemala ispred vrata kuće, u četvrti na krajnjoj periferiji prijestolnice. Seramana je lagano dotakne za ramene.- Probudi se, bako.Ona otvori jedno oko i žuljevitom rukom otjera muhu.- Tko si ti?- Seramana, zapovjednik Ramzesove garde.- Čula sam priče o tebi... Nisi li ti nekad bio gusar?- Zapravo se nisam nimalo promijenio, bako. Okrutan sam kao što sam bio, pogotovo kad me lažu.- A zašto bih ti lagala?- Zato što ću ti postaviti neka pitanja.- Grijeh je brbljati.- Ovisi o okolnostima. Danas ti je dužnost brbljati.- Odlazi, gusare; u mojim godinama čovjek ništa nije dužan.- Jesi li ti baka izvjesne Nani?- Zašto bih bila?

- Zato što ona živi ovdje.- Otišla je.- Zašto je pobjegla, kad je već imala sreću da radi na dvoru?- Nisam rekla da je pobjegla, već da je otišla.- Kuda?- Ništa ne znam.- Podsjećam te da mrzim lažljivce.- Zar bi udario jednu staricu, gusare?- Da, ako bih tako spasio Ramzesa. Žena podiže zabrinut pogled ka Seramani.- Ne razumijem... Faraonu prijeti opasnost?- Tvoja djevojčica je kradljivica, možda čak i zločinac. Ako budeš šutjela, to će značiti da si njen suučesnik.- Kako bi Nani mogla sudjelovati u uroti protiv faraona?- Sudjelovala je, imam dokaze.Muha se ponovno okomila na staricu; Seramana zgnječi kukca.- Smrt je radosna kada dođe poslije velike patnje. Imala sam dobrog muža i dobrog sina, ali je ovaj napravio veliku grešku oženivši se groznom ženom, koja mu je podarila groznu kćer. Muž mi je umro, a ja sam podigla sinovljevo prokleto potomče... Tolike sam sate provela podučavajući je, hraneći, učeći je moralu, a ti mi govoriš o kradljivici i zločinki!Baka duboko uzdahne. Seramana je šutio, nadajući se da će žena produžiti svoju ispovijest. U suprotnom, morat će odustati od ispitivanja.- Nani je otišla u Memphis. Rekla mi je ponosno i s prezirom da će otići živjeti u lijepu vilu, iza medicinske škole, dok ću ja istrunuti u ovom kućerku!

Seramana je Ameniju podnio izvještaj o svojoj istrazi.- Ako si grubo postupao prema toj starici, uložit ću žalbu protiv tebe.- Moji ljudi mogu posvjedočiti: nisam je ni pipnuo.

- Što predlažeš?- Dala mi je detaljan Nanin opis, koji se podudara s opisom koji nam je dala kraljičina sobarica. Prepoznat ću je čim je ugledam.- Kako ćeš je pronaći?- Tako što ću prevrnuti svaku vilu u četvrti u kojoj prebiva u Memphisu.- Ako je starica lagala, da bi zaštitila Nani?- Moramo računati i na takvu mogućnost.- Memphis nije daleko, ali je potrebno da budeš u Pi-Ramzesu.- Sam si lijepo rekao, Ameni: Memphis nije daleko. Zamisli da se dočepam Nani i ona me odvede do maga: ne misliš li da bi Ramzes bio zadovoljan?- "Zadovoljan" je slaba riječ.- Onda me ovlasti da krenem.Aša i njegova ljubavnica bili su zaprepašteni izgledom Hatuše.Prijestolnica hetitskog carstva slavila je kult rata i sile. Budući su ulazi u gornji grad - Kraljevska vrata, Vrata sfinge i Lavlja vrata - bili zatvoreni za trgovce, par uđe kroz jedna od dvaju vrata donjeg grada, koja su čuvali vojnici naoružani kopljima.Asa izvadi keramičke ćupove i čak pozva jednog od stra-žara da ih otkupi po vrlo niskoj cijeni. Pripadnik pješaštva ga odgurnu udarcem laktom i zapovjedi mu da se izgubi. Par se, ne žureći, zaputi u smjeru obrtničke i trgovačke četvrti.Stjenoviti šiljci, kamene terase nanizane jedna za drugom, ogromni blokovi od kojih je izgrađen hram boga oluje... Seljančica je bila jednako opčinjena kao njen pratitelj. Ali Aša je primijetio da toj razbacanoj arhitekturi, s cijelim spletom utvrda koje su prijestolnicu okruženu anatolijskim planinama činile neosvojivom, nedostaje šarm. Na tom mjestu, gdje je surovost izbijala iz svakog kamena, nije bilo mjesta za mir i životne radosti.Egipćanin uzalud potraži pogledom vrtove, drveće, vodene površine. Drhteći od ledenog sjeverca koji mu je prožimao kosti, pomisli koliko je njegova zemlja bliska raju.

U nekoliko navrata, on i njegova pratilja morali su se prisloniti uza zid od cigli kako bi napravili prolaz patrolama. Tko se ne bi maknuo na vrijeme, bilo da je žena, starac ili dijete, bio bi odgurnut od strane pješačkih odreda koji su se kretali trčećim korakom.Vojska je bila prisutna posvuda. Na svakom uglu mogao se vidjeti poneki stražar.Aša ponudi jedan ćup nekom trgovcu kućnim posuđem na veliko. Kao što je nalagao običaj u hetitskoj zemlji, njegova žena je stajala otraga i šutjela.- Dobar rad. - izjavi trgovac. - Koliko ih napraviš u tjedan dana?- Imam malu zalihu koju sam napravio na selu. Želio bih se ovdje nastaniti.- Imaš li smještaj?- Još ne.- Ja dajem u najam prostor u donjem gradu; dat ću ti mjesec dana zakupa za tvoju robu. Imat ćeš dovoljno vremena napraviti radionicu.- Dogovorili smo posao.Aša i njegova ljubavnica smjestili su se u jednu kućicu, vlažnu i zagušljivu, s podom od utabane zemlje.- Više mi se sviđa moja kuća na selu. - prizna seljančica. - Barem bi nam bilo toplo.- Nećemo dugo ostati ovdje. Kupi nam nešto za hranu i pokrivanje.- A ti, kuda ćeš?- Ne brini, vratit ću se kad padne noć. Zahvaljujući savršenom poznavanju hetitskog jezika,Aša se mogao upustiti u razgovor s trgovcima, a oni su mu preporučili jednu krčmu na dobrom glasu, u podnožju Kule za motrenje. U prostoriji punoj dima od uljnih svjetiljki sjedili su uglavnom trgovci i obrtnici.Aša zapodjene razgovor s dvojicom bradatih, pričljivih ljudi koji su prodavali dijelove za bojne dvokolice. Nekada su bili obični stolari,

ali su odustali od proizvodnje stolica i prešli na neusporedivo unosniji posao.- Kakav divan grad. - ushićeno izjavi Aša. - Nisam ni sanjao da je ovako veličanstven.- Prvi put si ovdje, prijatelju?- Da, ali namjeravam otvoriti radionicu.- Onda počni raditi za vojsku! U suprotnom, slabo ćeš jesti i pit ćeš samo vodu.- Poznanici su mi rekli da se sprema rat... Stolari prsnuše u smijeh.- Posljednji si obaviješten! U Hatuši, to više ni za koga nije tajna. Otkad je Uri Tešup imenovan za vrhovnog zapovjednika-generala, manevri se održavaju bez prekida. Šuška se da naše jurišne jedinice nikoga neće poštedjeti... Ovog puta, Egipat je gotov.- Utoliko bolje!- Ne misle svi tako, barem kada su u pitanju trgovci. Carev brat Hatušil nije bio za sukob, ali je na kraju popustio i dao podršku Uri Tešupu. Nama sve ovo ide u prilog, počeli smo se čak i bogatiti! Ako se nastavi sadašnji tempo proizvodnje, u Hetitiji će se utrostručiti broj bojnih dvokolica. Uskoro će ih biti više nego ljudi koji će njima upravljati!Aša iskapi bokal gustog vina i počne glumiti pijanstvo.- Živio rat! Egipat će biti sitan zalogaj za Hetitiju.- Moramo se ipak malo strpjeti, prijatelju, izgleda da se caru ne žuri s početkom ofenzive.- Eh... Što čeka?- Nismo upućeni u dvorske tajne! To možeš pitati kapetana Kenzora.Stolari se stanu smijati vlastitoj šali.- Tko je taj Kenzor?- Časnik za vezu između vrhovnog zapovjednika-generala i cara... U svakom slučaju, pravi zavodnik, možeš nam vjerovati na riječ! Kada je on u Hatuši, sve ljupke djevojke obuzme uzbuđenje. On je najomiljeniji starješina u zemlji.

- Živio rat i živjele žene!Razgovor se dalje odvijao na temu ženskih draži i javnih kuća u prijestolnici. Kako im je Aša bio simpatičan, stolari su platili njegov račun.Aša je svake večeri obilazio drugu krčmu. Sklopio je mnoga poznanstva, zapodijevajući površne razgovore u kojima bi s vremena na vrijeme provukao ime kapetana Kenzora.Konačno je došao do dragocjene informacije: časnik za vezu trebao se vratiti u Hatušu.Uštedio bi mnogo vremena kada bi uspio stupiti u vezu s tim višim časnikom. Trebalo ga je pronaći, smisliti način da mu se približi i predloži nešto što ovaj neće odbiti... Na pamet mu padne jedna ideja.Aša se vrati kući, noseći sa sobom haljinu, ogrtač i sandale.Seljanka je bila zadivljena.- To je za mene?- Ima li druge žene u mom životu?- Sigurno su skupe te stvari!- Cjenkao sam se.Žena posegne za odjećom.- Ne, ne sad!- Ali... kada?- To ćemo ostaviti za jednu posebnu večer kada ćeš se zabavljati do mile volje. Ostavi mi malo vremena da je pripremim.- Kako želiš.Ona mu se objesi oko vrata i vatreno ga poljubi.- Znaš li da si i gola vrlo lijepa...

Kako je kraljevska lađa napredovala prema jugu, Setau kao daje postajao sve mlađi. Privijajući Lotos uz sebe, iznova se divio nubijskim predjelima, okupanima prozračnom svjetlošću pod kojom je Nil sličio na blistavo plavu nebesku rijeku.Setau je uz pomoć sjekirice izradio račvasti štap kojim je namjeravao uhvatiti nekoliko kobri čiji bi otrov prikupio u bakarnu

čuturicu. Obnaženih grudi, s kratkom pregačom koja je lepršala na vjetru i jedva nešto skrivala, ljupka Lotos je s užitkom udisala mirišljavi zrak svoje rodne zemlje.Lađom je upravljao sam Ramzes. Iskusna posada brzo je i vješto manevrirala.Kada se približilo vrijeme doručka, kapetan zamijeni kralja. Ramzes, Setau i Lotos su u središnjoj kabini doručkovali sušenu govedinu, začinjenu salatu i zaslađen korijen papirusa, pomiješan sa slatkim lukom.- Ti si, Veličanstvo, pravi prijatelj. - izjavi Setau. - Priredio si nam veliko zadovoljstvo time što si nas poveo sa sobom.- Potrebno mi je tvoje i Lotosino umijeće.- Premda smo odvojeni od svih u dvorskom laboratoriju, ipak su i do naših ušiju doprle neugodne glasine. Bliži li se rat, zaista?- Bojim se da je to točno.- Zar nije opasno to što si napustio Pi-Ramzes u ovim nemirnim vremenima?- Najvažnije je da spasimo Nefertari.- Nisam se pokazao ništa pametnijim od doktora Paria-makhua. - sa žaljenjem zaključi Setau.- U Nubiji se krije čudotvoran lijek, zar ne? - upita Lotos.- Tako je, sudeći po arhivima Kuće života; u pitanju je jedan kamen koji je stvorila boginja Hator, na nekom zabačenom mjestu.- Postoji li neka preciznija uputa, Veličanstvo?- Samo jedan neodređeni putokaz: "U srcu Nubije, u jednom zaljevu s pijeskom boje zlata, gdje se planina odvaja i spaja."- Zaljev... dakle sasvim blizu Nila!- Moramo biti brzi. - naglasi Ramzes. - Zahvaljujući moći boginje Sekhmet i stručnjacima iz hrama u Deir el-Bahariju, energija neće potpuno napustiti Nefertarino tijelo. Sve nade polažem u taj kamen.Lotos je gledala u daljinu.

- Ovaj krajolik vas voli onoliko koliko vi volite njega. Pričajte mu, i on će pričati vama.Kraljevsku lađu u tom trenutku nadleti jedan pelikan. Nije li čudesna ptica velikih krila bila jedna od inkarnacija Ozirisa, boga koji je pobjedio smrt?

44Kapetan Kenzor volio je piti.-Tri dana dopusta u prijestolnici, to je bila izvrsna prilika da zaboravi na okrutnost vojničkog života, opijajući se vinom i ženama. Krupan, brkat, promuklog glasa, prezirao je žene i cijenio ih u onoj mjeri u kojoj su mu pružale zadovoljstvo.Kada bi mu vino pomutilo razum, Kenzor bi osjetio neodoljivu potrebu da vodi ljubav. A te večeri, budući da je bio dobro podnapit, hitno se želio prepustiti strastima. Izašao je iz krčme i teturajući krenuo u smjeru javne kuće.Kapetan nije ni osjetio žestoku hladnoću. Nadao se da će mu dati na raspolaganje kakvu dobro preplašenu djevicu, da se lijepo zabavi dok joj oduzima nevinost.Jedan čovjek mu se s poštovanjem obrati.- Bih li mogao popričati s vama, kapetane?- Što hoćeš, ti?- Ponuditi vam nešto divno. - odgovori Asa. Kenzor se nasmije.- Što prodaješ?- Jednu mladu djevicu. Kenzoru zasijaše oči.- Koliko?- Deset komada kositra najbolje kvalitete.- To je preskupo!- Roba je izuzetna.- Želim je odmah.- Na raspolaganju je.- Kod sebe imam samo pet komada kositra- Ostatak ćete mi platiti sutra ujutro.

- Ukazuješ mi povjerenje?- Poslije ove, imam za vas još neke djevice.- Ti si pravi čovjek za mene... Hajdemo, žuri mi se. Kenzor je bio tako uzbuđen da su dvojica muškaracanastavili gotovo trčećim korakom.Na usnulim uličicama donjeg grada nije bilo žive duše. Aša otvori vrata skromne kućice.Seljanka je bila lijepo počešljana i odjevena u novu odjeću koju joj je Aša kupio. Razgaljen, kapetan Kenzor je odmjeri od glave do pete.- Reci mi, trgovce... Nije li malo stara da bi bila djevica? Aša navali na Kenzora i pritisne ga uza zid; ošamućen, časnik gotovo izgubi svest.Egipćanin iskoristi taj trenutak, vješto muj^duzme mač s kratkim sječivom i položi njegov vrh na Kenzorov potiljak.- Tko... tko si ti?Hetit počne zaplitati jezikom.- Ti si časnik za vezu između vojske i dvora. Odgovaraj na moja pitanja, ili ću te ubiti.Kenzor se pokušao izmaknuti, ali mu se vrh mača zario u meso. Iz rane počne teći krv. Velika količina vina oduzela je kapetanu snagu, tako da je bio prepušten na milost i nemilost napadača.Užasnuta, seljančica je uspjela pobjeći u kut prostorije.- Kada će početi napad na Egipat - upita Aša - i zašto Hetiti izrađuju tolike dvokolice?Kenzorovo lice se iskrivi. Čovjek je već raspolagao ozbiljnim informacijama.- Napad... Vojna tajna.- Ako budeš šutio, ponijet ćeš tajnu u grob.- Ne bi se usudio...- Griješiš; Kenzore. Ubio bih te bez razmišljanja, i tebe i koliko god je potrebno časnika da bih saznao istinu.Vrh mača se zari još dublje, uz bolan kapetanov krik. Seljanka okrene glavu.

- Samo car zna točan datum napada... Ja nisam obaviješten.- Ali znaš zašto su hetitskoj vojsci potrebne tolike dvokolice.Shrvan bolom, omamljen od pijanstva, kapetan Kenzor promrmlja nekoliko riječi sebi u bradu.Aša je imao dovoljno istančan sluh da bi ih čuo, tako da nije morao tražiti da ovaj ponovi svoju zastrašujuću izjavu.- Jesi li poludio? - Ijutito upita Kenzora.- Ne, to je istina...- Nemoguće!- Istina je.Aša je bio preneražen. Upravo je dobio informaciju od životne važnosti, informaciju koja bi mogla preokrenuti povijest.Egipćanin snažnim i preciznim potezom zarije mač u potiljak kapetana Kenzora, koji istoga trenutka padne mrtav.- Okreni se. - naredi Asa seljanki.- Ne, pusti me, makni se od mene!Asa počne prilaziti ljubavnici s isukanim mačem.- Žao mi je, lijepa moja, ne mogu te ostaviti na životu.- Ništa nisam vidjela, ništa čula!- Jesi li sigurna?- Mrmljao je, kunem ti se, ništa nisam čula! Djevojka padne na koljena.- Nemoj me ubiti, preklinjem te! Trebat ćeš me prilikom izlaska iz grada!Asa je oklijevao. Bilo je istine u njenim riječima. Budući da su vrata grada noću zatvorena, morao je pričekati zoru kako bi ih prošao u pratnji svoje supruge. Poslužit će mu da promakne neopaženo, a potom će je negdje usput ukloniti.Aša sjedne pokraj lesa. Kako nije mogao zaspati, razmišljao je samo o jednom: da što prije krene prema Egiptu i iskoristi svoje otkriće.

Nubijska zima bila je čarobna, ako se izuzmu ledena svitanja. Ramzes je na strmoj obali primijetio lava sa ženkama. Majmuni koji

su čučali po okolnim palmama pozdravljali su kraljevsku lađu prodornim kricima.Kada su se kralj i njegova svita iskrcali na obalu, seljaci su ih dočekali s divljim bananama i mlijekom; Ramzes je iskoristio priliku da porazgovara sa starješinom plemena, jednim starim vračem sijede kose koji je svojih devedeset godina proživio mirnim životom, uglavnom liječeći pripadnike svog plemena.Kada se starac spremio kleknuti, Ramzes ga spriječi, uzimajući ga za ruke.- Moju starost je obasjala svjetlost... Bogovi su mi dozvolili da vidim faraona! Zar mi nije dužnost da mu se poklonim i iskažem poštovanje?- Ja sam taj koji treba poštovati tvoju mudrost.- Ja sam samo seoski vrač!- Čovjek koji je tijekom života poštovao Zakon boginje Maat zaslužuje veće poštovanje od svakog lažnog mudraca, hvalisavca i nepravednog čovjeka.- Zar vi niste gospodar Dviju zemalja i Nubije? Ja sam samo vladar nekoliko obitelji.- Svejedno, potrebno mi je tvoje sjećanje.Faraon i vrač sjedoše ispod palmika koji je starcu služio kao zaštita od žarkog sunca.- Moje sjećanje... Ispunjeno je plavim nebom, dječjom igrom, ženskim smijehom, skokovima gazela i bujanjem rijeke. Za sve to ste vi, faraone, odgovorni! Bez vas, mog sjećanja ne bi bilo, a buduće generacije rađale bi stvorenja bez srca.- Sjećaš li se jednog mjesta gdje je boginja ljubavi stvorila čudotvoran kamen, zaboravljenog mjesta u srcu Nubije?Vrač štapom iscrta neku vrstu mape u pijesku.- Otac mog oca pronašao je jedan takav kamen u mom selu. Kada bi ga dodirnule, žene bi ozdravljale. Na nesreću, odnijele su ga žene nomada.- Odakle su te žene došle?

Starac upisa štapom točku na mjestu gdje je bio iscrtan tok Nila.- Sa ovog tajanstvenog mjesta, tu gdje počinje područje Kuš.- Što želiš za svoje selo?- Ništa više nego što već imamo. Ali, nije li to što zahtijevam previše? Zaštitite nas, faraone, ne dajte da itko takne Nubiju.- Nubija je kroz tebe rekla svoje, ja sam je čuo.Kraljevska lađa napusti područje Uauata i krene prema Kušu gdje je, zahvaljujući Setijevom i Ramzesovom zalaganju, vladao mir među plemenima, uvijek spremnim da se međusobno sukobe, ali isto tako u strahu od reakcije farao-novih vojnika.Tu je zemlja bila divlja i veličanstvena, a opstanak moguć samo zahvaljujući Nilu. S obje strane rijeke prostirao se vrlo uzak pojas obradive zemlje. Da bi došli do nje, zemljoradnici su se morali probiti kroz pustinju, što im je donekle bilo olakšano palmicima koji su im pružali hlad. Iznenada naiđoše na hridi.Ramzesa obuze osjećaj da se Nil na tom mjestu opire svakoj prisutnosti ljudskog roda i da se priroda zatvara u samu sebe.Očaravajući miris mimoza samo je pojačao dojam da su na kraju svijeta.Prema rijeci su se pružala dva planinska vrha, gotovo jednaka, odvojena pješčanom dolinom. U podnožju vrhova, procvjetali bagremovi. "Zaljev s pijeskom boje zlata, gdje se planina odvaja i spaja..."Kao probuđen poslije dugog sna, kao oslobođen uroka koji su mu predugo mutili pogled, Ramzes prepozna mjesto. Kako se nije ranije sjetio?- Pristanimo. - zapovjedi on. - Ovdje je, ne može biti nigdje drugdje nego ovdje...Lotos skine odjeću, uskoči u rijeku i otpliva ka strmoj obali. Tijelo joj je blistalo od srebrnih kapi vode dok je trčala ka Nubijcu koji je spavao u sjeni drveća. Ona ga probudi, nešto upita, zatim ponovno potrča u smjeru planine, podigne jedan komad stijene sa zemlje i vrati se do lađe.

Ramzes nije skidao pogled s litica.Abu Simbel... To je bio Abu Simbel, spoj moći i magije,mjesto gdje je odlučio izgraditi hramove posvećene boginji Hator, od čega je kasnije odustao i zaboravio na to.Setau pomogne Lotos da se popne na palubu. U desnoj ruci je držala komad pješčanika.- Ovo je boginjin čarobni kamen. Ali nitko više ne zna koristiti njegova ljekovita svojstva.

45Kroz maleni prozorčić vlažne i hladne kućice probi tanak snop svjetlosti. Seljanku probudi zvuk koraka patrole; ugledavši kapetanov leš, ona poskoči.- Ovdje je... Još je ovdje!- To je samo noćna mora. - reče joj Aša - Taj časnik neće svjedočiti protiv nas.- Ja nisam ništa učinila!- Ti si moja žena. Ako me uhvate, oboje ćemo biti pogubljeni.Seljanka nasrne na Ašu i udari ga stisnutom šakom po grudima.- Noćas sam razmišljao.Ona se ukoči, izbezumljena od straha. U ledenim ljubav-nikovim očima vidjela je svoju smrt.- Ne, nemaš pravo..- Razmišljao sam. - ponovi on. - Ili ću te ubiti, ili ćeš mi pomoći.- Da ti pomognem... ali kako?- Ja sam Egipćanin.Hetitka pogleda Ašu kao da je biće s drugog svijeta. - Ja sam Egipćanin i moram se što prije vratiti u svoju zemlju. Ako me u tome spriječe, želim da prijeđeš granicu i upozoriš onoga tko me poslao.- Zašto bih se izlagala takvoj opasnosti?

- Za svoje dobro. Zahvaljujući pločici koju ću ti predati, dobit ćeš smještaj u gradu, sluškinju i doživotno izdržavanje. Moj gospodar će biti darežljiv.Seljanka ni u najluđim snovima nije maštala o takvom blagostanju.- Pristajem.*- Izaći ćemo na različita vrata grada. - naloži Aša.- A ako stigneš prije mene u Egipat? - upita ona zabrinuto.- Ispuni zadatak i ne razmišljaj ni o čemu drugom. Aša ispisa kratak tekst hijeratičkim pismom, koje jepredstavljalo sažeti oblik hijeroglifskog, i predade svojoj ljubavnici malenu drvenu pločicu.Kada ju je poljubio, nije smogla hrabrosti odgurnuti ga.- Vidjet ćemo se ponovno u Pi-Ramzesu. - obeća joj on.Kad je stigao do izlaza iz donjeg grada, Aša naiđe na gomilu trgovaca koji su također željeli napustiti prijestolnicu. Na sve strane su se vidjeli nervozni vojnici.Nije bilo moguće vratiti se natrag, zbog odreda strijelaca koji su razvrstavali civile u nekoliko grupa i primoravali ih da se podvrgnu kontroli.Ljudi su galamili, žalili se, gurali, magarci i mule su se bunili, ali cjelokupni metež nije utjecao na nemilosrdnost stražara koji su čuvali prolaz.- Što se događa? - upita Aša jednog trgovca.- Nitko ne smije ući u grad, a vrlo se teško može izaći iz njega. Traže jednog časnika koji je nestao.- Kakve mi veze imamo s tim?- Hetitski časnik ne nestaje samo tako. Netko ga je napao, bolje reći ubio... Sigurno se radi o nekakvoj dvorskoj svađi. Traže krivca.- Sumnjaju li u nekog?- U pitanju je netko drugi iz vojne hijerarhije, to je sigurno... Opet rezultat nesuglasica između carevog sina i brata. Jedan od njih će završiti tako što će ubiti onog drugog.- Stražari pretresaju sve odreda...

- Žele zaustaviti ubojicu, koji je sigurno naoružan, ukoliko pokuša napustiti grad preodjeven u trgovca.Aša osjeti olakšanje.Pretresanje je bilo lagano i detaljno. Jednog čovjeka od tridesetak godina baciše na zemlju; njegovi prijatelji se pobuniše, tvrdeći da ovaj prodaje sukno i da nikad nije bio pripadnik vojske. Pustiše trgovca.Došao je red na Asu.Jedan vojnik četvrtastog lica položi mu ruku na rame.- Tko si ti?- Grnčar.- Zašto napuštaš grad?- Idem do svoje kuće na selu kako bih donio grnčariju koju sam spremio za prodaju.Vojnik se uvjeri da obrtnik ne nosi oružje.- Smijem li ići?Vojničina napravi prezriv pokret. Na nekoliko metara od Aše nalazila su se vrata hetitske prijestolnice, sloboda, put za Egipat...- Samo trenutak.Netko je, lijevo od Aše, izrekao ove riječi.Muškarac osrednje građe, radoznalih očiju, čije je lice nalik kuni krasila šiljata bradica. Na sebi je imao crvenu vunenu haljinu s crnim prugama.Jedan mu se časnik obrati s visine.- Ja sam taj koji ovdje izdaje zapovijedi.- Moje ime je Raja. - reče osoba s bradicom. - Pripadnik sam dvorske policije.- Kakav prijestup je učinio ovaj trgovac?- On nije ni Hetit, ni grnčar. On je Egipćanin, ime mu je Aša i zauzima visok položaj na Ramzesovom dvoru.

Zahvaljujući snažnoj matici i konstrukciji lađe, Ramzes je za dva dana prevalio tri stotine kilometara koji su dijelili Abu Simbel od

Elefantine, najjužnijeg egipatskog grada. Još dva dana i stići će u Tebu. Lađari su izvanredno obavljali svoj posao, kao da je svatko od njih bio svjestan ozbiljnosti situacije.Tijekom putovanja, Setau i Lotos nisu prestajali raditi pokuse na uzorcima kamena boginje Hator, pješčaniku izvanrednih svojstava. Već blizu pristaništa u Karnaku, nisu mogli prikriti razočaranje.- Ne razumijem kako se ovaj kamen ponaša. - sa žaljenjem zaključi Setau. - Ima neuobičajene osobine, otporan je na kiseline, poprima zapanjujuće boje i izgleda da raspolaže energijom koju ne uspijevam izmjeriti. Kako ćemo izliječiti kraljicu kad ne znamo formulu po kojoj treba napraviti mješavinu, niti točnu dozu koju moramo pripremiti?Kraljev dolazak iznenadio je osoblje hrama i poremetio uobičajen protokol. Ramzes se užurbano zaputi u glavni laboratorij Karnaka, u pratnji Setaua i Lotos koji su odmah prenijeli rezultate svojih pokusa kemičarima i farmaceutima.Ispitivanja su počela pod kraljevim nadzorom. Zahvaljujući znanstvenoj biblioteci, opremljenoj brojnim tekstovima o proizvodima iz Nubije, stručnjaci su uspjeli sastaviti popis supstanci koje su se mogle dovesti u vezu s kamenom boginje iz Abu Simbela, s ciljem da se istjeraju demoni koji su nagrizali čovjekovu krv, što je dovodilo do smrti od iscrpljenosti.Ostalo je još izabrati prave sastojke i utvrditi njihove doze: bilo je potrebno nekoliko mjeseci da bi se došlo do pravih podataka. Očajan, starješina laboratorija nije mogao sakriti svoju neodlučnost.- Rasporedite supstance po kamenom stolu i ostavite me samog. - zapovjedi Ramzes.Kralj se usredotočio na posao i uzeo rašlje koje su njegov otac i on koristili za pronalaženje vode u pustinji.Ramzes je prošao rašljama iznad svake supstance. Kad bi one poskočile, izdvojio bi tu tvar. Zatim je provjerio svoj izbor još jednim prolaskom rašlji. Istu je metodu primijenio i za određivanje doze.

Bagremova smola, anis, ekstrakt sokova iz drveta sikomore, aloa, bakar i komadići božanskog kamena, to su bili sastojci formule.

Prelijepo našminkana, Nefertari je bila nasmijana i vesela. Kad se Ramzes pojavio, kraljica je čitala poznati Sinuhe-ov roman, u prijepisu jednog izuzetno talentiranog pisara. Čim ga je ugledala, ona smota papirus, ustane i privi se uz njega. Dugo i strasno su se grlili, dok su slavuji pjevali, a zrakom se širio miris tamjanovog drveća.- Pronašao sam božanski kamen - reče Ramzes - a u laboratoriju u Karnaku je spravljen lijek.- Hoće li djelovati?- Upotrijebio sam radiestezijske rašlje svog oca kako bih došao do davno zaboravljene formule.- Opisi mi krajolik nubijske boginje.- Zaljev s pijeskom boje zlata, dva grebena koji se stapaju... Abu Simbel, na koji sam zaboravio. Abu.Simbel, gdje sam odlučio ovjekovječiti našu ljubav.Toplina Ramzesovog snažnog tijela polako joj je vraćala život koji ju je, malo-pomalo, napuštao.- Jedan majstor s grupom klesara kreće već danas u Abu Simbel. - nastavi kralj. - Grebeni će postati dva hrama, zauvijek nerazdvojna, kao što smo ti i ja.- Hoću li vidjeti tu ljepotu?- Hoćeš, vidjet ćeš je!- Neka faraonova želja bude uslišana.- Kad bi bilo drukčije, zar bih bio dostojan da ostanem vladar?Ramzes i Nefertari pošli su Nilom u smjeru Karnaka. Zajedno su proslavili obrede u svetištu boga Amona, zatim se kraljica povukla u kapelu boginje Sekhmet, čiji će joj osmjeh pomoći da se opusti.Faraon osobno pruži velikoj kraljevskoj supruzi pehar s jedinim lijekom koji bi mogao pobijediti bolest od koje je bolovala.Napitak je bio blag i slatkast.

Obuzeta bunilom, Nefertari se ispruži i zatvori oči. Ramzes nije napuštao njeno uzglavlje, boreći se zajedno s njom tijekom beskrajno duge noći, dok je božji kamen trebao istjerati demone koji su izjedali kraljičinu krv.

Raščupan, izuzetno blijed, nepovezanog govora, uneni se zapetljao u svom objašnjavanju.- Smiri se. - posavjetuje ga kraljica majka Tuja.- Rat, Veličanstvo, ovo je rat!- Nismo dobili nikakav službeni dokument.- Generali su izbezumljeni, u vojarnama sve vrije, sa svih strana pristižu kontradiktorne zapovijedi.- Što je dovelo do takvog nered?- Ne znam, Veličanstvo, ali nisam u stanju vladati situacijom... Vojska me ne sluša!Tuja pozva šefa protokola i dvije dvorske vlasuljarke. Da bi naglasili neprikosnovenost njene funkcije, oni joj ukrasiše glavu vlasuljom koja je podsjećala na tijelo orla čija su se krila ukoso spuštala od sredine čela ka ramenima. Ženka orla bila je simbol iznimno brižne majke, kao što je Tuja imala ulogu zaštitnice Dviju zemalja.Oko članaka na rukama i nogama nosila je zlatne narukvice; oko vrata, ogrlicu u sedam nizova od poludragog kamenja. U dugačkoj haljini od plisiranog lana, oko struka nabranoj pojasom, oličavala je vrhovni autoritet.- Otprati me do sjeverne vojarne. - zapovjedi Ameniju.- Ne idite tamo Veličanstvo! Pričekajte da se strasti malo stišaju.- Zlo i nered nikad ne nestaju sami od sebe. Požurimo. U Pi-Ramzesu je vladala pomutnja. Neki su tvrdili dasu se Hetiti približili Delti, drugi su već opisivali borbe, a neki su se, opet, spremali pobjeći na jug.

Vrata sjeverne vojarne nitko nije čuvao. Dvokolice koje su vozile Amenija i kraljicu majku ušle su u veliko dvorište u kojem nije bilo ni traga od discipline.Konji se zaustaviše u središtu velikog prostora.Časnik odreda dvokolica spazi kraljicu majku, upozori svoje kolege, a ovi obavijestiše ostale vojnike. Za manje od desetak minuta stotinjak ljudi okupilo se kako bi poslušali Tujine riječi.Tuja, sitna i vitka, okružena naoružanim divovima, sposobnima pregaziti je za nekoliko sekundi... Ameni je drhtao, držeći potez kraljice majke samoubilačkim činom. Trebala je ostati na dvoru, pod zaštitom elitne garde. Možda bi njene umirujuće riječi mogle donekle smanjiti napetost, pod uvjetom da se Tuja pokaže kao dobar diplomat.Nastala je tišina.Kraljica majka prezrivo pogleda oko sebe.- Ovdje vidim samo kukavice i nesposobnjakoviće.- izjavi ona suhim glasom koji odjeknu u Amenijevim ušima poput udarca groma. - Kukavice i budaletine, nesposobne stati u obranu svoje zemlje, čim su začuli prve glasine.Ameni zatvori oči. Ni Tuja ni on neće izbjeći gnjev vojnika.- Zašto nas vrijeđate? - upita jedan poručnik odreda dvokolica.- Je li vrijeđanje to što opisujem stvari onakvima kakve jesu? Vaše držanje je smiješno i besprimjerno, časnici su se osramotili gore od običnih vojnika. Tko odlučuje o ulasku u rat protiv Hetita nego faraon, a, u slučaju njegove odsutnosti, ja?Zavlada još teži muk. Ono što će reći kraljica majka neće biti glasine, nego odluka o sudbini cijelog naroda.- Nisam primila nikakvu objavu rata od cara Hetitije.- izjavi ona.Njene riječi isprati salva usklika; Tuja nikada nije lagala. Vojnici su stali čestitati jedni drugima.

Kraljica majka ostane nepomična na svojim dvo-kolicama, tako da su ostali shvatili da njen govor nije završen. Ponovno nastupi tišina.- Ne mogu se pretvarati da će mir potrajati, čak sam uvjerena u to da Hetiti imaju samo jedan cilj - zapodjenuti bespoštedan sukob. Njegov ishod će ovisiti o vašem zalaganju. Kada se Ramzes vrati u prijestolnicu, a njegov povratak je blizu, želim da bude ponosan na svoju vojsku i siguran u njenu sposobnost da pobjedi neprijatelja.Ljudi su počeli klicati kraljici majci.Ameni otvori oči. I na njega je moć uvjeravanja Setijeve udovice ostavila snažan dojam.Dvokolice se zatresoše, a vojnici raziđoše, uzvikujući Tujino ime.- Vraćamo se na dvor, Veličanstvo?- Ne, Ameni. Pretpostavljam da su radnici u ljevaonici prekinuli rad?Kraljev osobni tajnik obori pogled.Potaknuti s Tujine strane, oružari Pi-Ramzesa nastavili su raditi punom parom i proizvoditi koplja, lukove, vrhove za strijele, mačeve, oklope, hamove i dijelove za dvokolice. Nitko više nije sumnjao u neizbježnost sukoba, ali se iz toga rodila nova ideja vodilja: egipatska vojska mora biti bolje opremljena od hetitske.Kraljica majka je obišla sve vojarne kako bi poraz-govarala s časnicima, ali i običnim vojnicima; nije propustila ni svratiti u radionicu u kojoj su sklapane dvokolice i čestitati radnicima.Prijestolnica je zaboravila na strah i prvi put doživjela ukus borbe.Kako je bila slatka ta otmjena ruka dugih, finih prstiju, gotovo nestvarno lijepih, koje je Ramzes ljubio jedan po jedan, prije nego što ih je stegnuo u svojoj šaci, da ih nikada ne izgubi. Nije bilo dijela Nefertarinog tijela koji u njemu nije rađao ljubav; bogovi, koji su na Ramzesova leđa natovarili najteže terete, podarili su mu i najuzvišeniju među ženama.- Kako se osjećaš jutros?- Bolje, mnogo bolje... Krv ponovno teče mojim venama.

- Želiš li prošetati u prirodi?- Sanjam o tome.Ramzes izabra dva konja, vrlo mirna, i sam ih upregne u dvokolice. Napredovali su laganim korakom, duž kanala za navodnjavanje.Nefertari je upijala pogledom divlje palmike i polja koja su stalno iznova rađala. Stupajući u dodir sa silama zemlje, uspjela je, snagom svoje volje, otjerati bolest koja ju je bila shrvala. Kad je sišla s dvokolica kako bi prošetala pored Nila, dok joj je vjetar mrsio kosu, Ramzes shvati da je božanski kamen spasio veliku kraljevsku suprugu i da će ona vidjeti dva hrama Abu Simbela, izgrađena u spomen vječne ljubavi.Plavokosa Lita uputi slabašan osmjeh Ramzesovoj sestri Dolanti, koja joj je upravo skidala zavoj premazan medom, osušenom bagremovom smolom i istucanom alojom.- Patim. - jadala se Akhenatova sljedbenica.- Rane ti zarastaju.- Ne laži, Dolanta... Nikada neće nestati.- Varaš se, naša medicina je djelotvorna.- Reci Ofiru da prekine seanse... Ne mogu više!- Zahvaljujući tvojoj žrtvi i boli, pobijedit ćemo Nefertari i Ramzesa; još samo malo hrabrosti i tvojim iskušenjima doći će kraj. Lita prestane uvjeravati Ramzesovu sestru, jednako fanatičnu kao i libijski mag. Iako je djelovala ljubazno, Dolanta je živjela samo za osvetu. Mržnja je u njoj nadmašivala sve druge osjećaje.- Ići ću do kraja. - obeća mladi medijum.- Bila sam sigurna u to! Odmori se prije nego što te Ofir odvede u laboratorij. Nani će ti donijeti nešto za jelo.Nani, jedina sluškinja koja je smjela ući u Litinu sobu, bila je njena posljednja šansa. Kada je ušla, noseći zdjelu s pireom od smokvi i komadima pečene govedine, Lita je zgrabi za pojas od haljine.- Pomozi mi, Nani!- Što hoćeš?

- Izaći odavde, pobjeći!Sluškinja napravi grimasu. - Opasno je.- Otvori vrata koja vode ka ulici.- Dovodim u opasnost svoj posao.- Pomozi mi, preklinjem te! - Koliko ćeš mi platiti? Lita je lagala. - Moji pristaše imaju zlata... Bit ću darežljiva. - Ofir je osvetoljubiv. - Zaštitit će nas Atonovi sljedbenici, i tebe i mene. - Želim kuću i želim krdo krava muzara. - Dobit ćeš ih. Pohlepna, Nani je ipak pristala.- Kada želiš krenuti?- Kad padne mrak.- Probat ću.- Moraš uspjeti! To je cijena tvog bogatstva, Nani.- Izlažem se velikoj opasnosti.. Želim još dvadeset bala sukna najbolje kvalitete.- Imaš moju riječ.Od ranog jutra opsjedala ju je jedna slika: žena iznimne ljepote, nasmijana, blistava, šeće obalom Nila i pruža ruku ka visokom, lijepo razvijenom muškarcu.Lita je znala da su Ofirovi uroci propali i da je Libijac uzalud muči.Seramana i njegovi ljudi istraživali su četvrt iza medicinske škole, neumorno se raspitujući kod stanovnika. Sard im je pokazivao crtež s likom Nani, prijeteći strašnim posljedicama ukoliko mu budu lagali. To je bila potpuno suvišna mjera, budući je sam pogled na gorostasa izazivao bujice riječi, nažalost ne osobito korisnih.Ali bivši gusar je bio uporan i, zahvaljujući svom dobrom njuhu, znao je da njegov plijen nije daleko. Kada su mu doveli jednog

putujućeg prodavača okruglih kruščića, Seramana osjeti žmarce u predjelu trbuha kao najavu da je odlučujući trenutak blizu.Sard podigne crtež.- Poznaješ li ovu djevojku?- Viđao sam je ... To je neka sluškinja. Nije dugo ovdje.- U kojoj kući radi?- U jednoj od velikih, pokraj starih bunara.Stotine policajaca odmah okružiše kuće na koje se sumnjalo; nitko nije mogao proći neopažen.Mag koji je odgovoran za pokušaj ubilačkog napada na osobu egipatske kraljice neće umaći Seramani.

Sunce je bilo nisko na horizontu. Lita nije imala mnogo vremena za bijeg prije negoli je mag Ofir zatvori u svoj laboratorij. Zašto je Nani toliko kasnila?Lice lijepe žene, sretne i blistave, i dalje ju je proganjalo... Lice egipatske kraljice. Lita je osjećala da joj nešto duguje, a dug je morala izravnati prije nego što se domogne slobode.Mlada plavokosa žena bešumno se kretala po kući utonuloj u tišinu; Ofir je po običaju iščitavao čarobnjačke knjige. Shrvana umorom, Dolanta je spavala. Lita podigne poklopac drvene škrinje u kojoj su se nalazili posljednji ostaci Nefertarinog ogrtača. Još dvije ili tri seanse i potpuno bi izgorio. Lita ga pokuša rastrgati, ali vlakna su bila previše čvrsta, a njoj je ponestajalo snage.

Iz kuhinje dopre neki zvuk. Lita sakrije komad tkanine u rukav haljine; odmah osjeti kako joj pali kožu.- Ti si, Nani?- Spremna si?- Evo, sad ću... Samo trenutak.- Požuri.

Lita stavi ostatak ogrtača iznad plamena uljne svjetiljke. Pucketanje, praćeno posljednjim kolutom crnog dima, označilo je konačno skidanje uroka koji su trebali uništiti magijsku zaštitu kraljevskog para.- Kako je ovo lijepo, kako je ovo lijepo!Lita podigne ruke ka nebu, obraćajući se Atonu, koji će joj podariti nov život.- Krenimo. - naloži Nani, koja je u međuvremenu pokupila sve bakrene pločice koje je uspjela pronaći u kući. Dvije su žene potrčale ka sporednim vratima koja su vodila na uličicu.Nani naleti na Ofira, koji je nepomično stajao, prekriženih ruku.- Kuda ćeš?Nani poče uzmicati. Iza nje je, užasnuta, stajala Lita.- Lita... Što ona radi s tobom?- Ona... bolesna je. - odgovori Nani.- Imate li vi to namjeru pobjeći?- Lita, ona je zahtijevala...- Što ti je obećala, Nani?- Ništa, baš ništa!- Lažeš, mala.Ofirovi prsti se obaviše oko sluškinjinog vrata. Stisak je bio tako snažan da je njen krik ostao negdje u dubini grla. Ostavši bez zraka, uzalud se pokušavala osloboditi stiska. Izbu-ljenih očiju, ona izdahne od gušenja i stropošta se niz magovu haljinu. Ofir od sebe odbaci leš jednim udarcem noge.- Lita... Što ti je došlo, dijete moje?Ofir primijeti ostatke izgorjelog komadića tkanine koji su ležali pored uljne svjetiljke.- Lita! Kakvu si to ludost napravila?Mag ščepa dršku noža koji je služio za rezanje mesa.- Usudila si se uništiti Nefertarin ogrtač, usudila si se uništiti sav naš trud!

Mlada žena pokuša pobjeći, ali pritom zapne za uljnu svjetiljku i izgubi ravnotežu; brz poput ptice grabljivice, mag se obruši na nju i zgrabi je za kosu.- Izdala si me, Lita; više ti ne mogu vjerovati. Sutra ćeš me ponovno izdati.- Vi ste čudovište!- Šteta... Bila si izvanredan medij. Lita se molila klečeći na koljenima.- Aton stvara život i tjera smrt, on...- Briga me za tvog Atona, budalo jedna. Moj plan je zbog tebe propao.Ofir sigurnom rukom prereza Litin vrat. Razbarušene kose, izgužvanog lica, Dolanta uletje u prostoriju.- Na ulici je policija... Oh, Lita! Lita...- Izgubila je razum i napala me nožem. - objasni Ofir. -Bio sam primoran ubiti ju kako bih se obranio. Policija, kažeš?- Čula sam ih kroz prozor svoje sobe.- Napustimo kuću.Ofir povede Dolantu ka tajnom prolazu skrivenom ispod prostirača. On je vodio ka hodniku koji je izbijao na jedno skladište. Ubuduće, ni Lita ni Nani neće brbljati.- Ostala je još samo jedna vila. - reče policajac Seramani. Kucali smo, ali nitko ne odgovora. - Razvalimo vrata.- To nije po zakonu!- U pitanju je viša sila.- Trebalo bi upozoriti vlasnika i tražiti njegovu dozvolu.- Ja ovdje izdajem dozvole!- Treba mi potvrda, ne želim probleme.Seramana je izgubio cijeli jedan sat da bi sve bilo po zakonu, u skladu sa zahtjevima memfiške policije. Četvorica robusnih ljudi napos- ljetku provališe ulazna vrata vile.

Prvi je ušao Sard. Najprije je pronašao beživotno tijelo mlade plavokose žene, zatim leš sluškinje Nani.- Pravi pokolj. - promrmlja jedan policajac potreseno.- Dva hladnokrvna ubojstva. - primijeti Sard. - Pre-tresite svaki ugao.Kada su pretresli laboratorij, postalo je jasno da se doista radi o jazbini crnog maga. Iako su došli prekasno, Seramanu donekle utješi to što su pronašli ostatke dogorjele tkanine, koja je, bez sumnje, nekada predstavljala kraljičin ogrtač.Ramzes i Nefertari su se vratili u prijestolnicu u kojoj se sve rijeđe čuo smijeh, ali je sve vrvjelo od posla. Atmosfera je bila prožeta vojničkom stegom, proizvodnja oružja i dvokolica postala je glavni cilj većine stanovništva. Dotad okrenut životnim radostima, grad se pretvorio u uzburkanu i brižnu ratnu mašinu.Kraljevski par se odmah zaputi do Tuje, koja je pregledala izvještaj iz talionice.- Jesu li Hetiti i službeno iskazali neprijateljstvo?- Ne, sine moj, ali sam sigurna da ova tišina ne donosi ništa dobro. Nefertari... Jesi li ozdravila?- Bolest je ostala iza mene kao ružno sjećanje.- Ova privremena vladavina me je iscrpila... Nemam više snage upravljati ovom velikom zemljom. Obratite se dvoru i vojsci, potrebno im je da vas čuju.Ramzes je dugo razgovarao s Amenijem, zatim se sastao sa Seramanom, odmah po njegovom povratku iz Memphisa. Priča koju mu je ovaj ispričao ukazivala je na to da su uroci usmjereni protiv kraljevskog para potpuno i konačno uništeni; kralj ipak naloži Sardu da nastavi istragu i pronađe vlasnika zlokobne vile. I, razumije se, da otkrije tko je bila mlada plavokosa žena, tako okrutno zaklana?Faraon je imao i drugih briga. U njegovom uredu nakupila se gomila upozoravajućih depeša iz Kanaana i Amurije; starješine

egipatskih tvrđava nisu prijavljivali nikakve ozbiljne incidente, ali su bili svjedoci stalnih glasina o velikim pokretima hetitske vojske.Nažalost, od Aše nisu stizali nikakvi izvještaji, čak ni najšturiji, koji bi pomogli Ramzesu da jasnije sagleda situaciju. Od mjesta na kojem će se odigrati izravan sukob s Hetitima ovisi i njegov ishod. Kako nije imao precizne informacije, kralj se dvoumio između ojačavanja linije obrane i ofenzivnog nastupa, što bi mjesto odvijanja bitke pomaknulo više na sjever. U tom slučaju, na njemu je bilo da preuzme inicijativu; ali, je li trebao poslušati svoj instinkt i naslijepo preuzeti takav rizik?Prisutnost kraljevskog para ulila je samopouzdanje i energiju oružanim snagama, uključujući sve, od generala do običnih vojnika. Kad je uspio pobijediti nevidljivog neprijatelja, Ramzes će sigurno trijumfirati nad hetitskim divljacima. Vidjevši kako rastu zalihe novog oružja, vojnici su stekli pouzdanje u svoju snagu, sve manje strahujući od izravnog sukoba s protivnikom. U prisutnosti elitnih odreda dvokolica, Ramzes je osobno isprobao nekoliko bojnih kola, laganih, pokretljivih i brzih. Zahvaljujući sposobnostima klesara, mnogi tehnički detalji su poboljšani. Vladar je jednaku pozornost posvetio obrambenom oružju, budući da će zahvaljujući njemu biti spašeni mnogi životi.Vrativši se svojim mnogobrojnim aktivnostima, kraljica je ohrabrila dvorjane. Oni koji su već bili pokopali Nefertari, nisu propustili prigodu čestitati joj na hrabrosti i uvjeravati je da je odupiranje tako velikom iskušenju siguran znak dugovječnosti.Velika kraljevska supruga ostajala je ravnodušna prema ispraznim riječima; bila je zaokupljena intenzivnom proizvodnjom vojničke odjeće i vodila računa o tisuću i jednom detalju vezanom za ekonomsku dobrobit zemlje, oslanjajući se na cjepidlačke Amenijeve izvještaje.Henar pozdravi kralja.- Udebljao si se. - primijeti Ramzes.

- Sigurno ne od manjka aktivnosti. - pobuni se ministar vanjskih poslova. - Ne mogu se osloboditi strepnje. Ove priče o ratu, vojnička rulja koja je svuda prisutna... Zar je to Egipat?- Hetiti neće još dugo oklijevati s napadom, Henare.- Vjerojatno si u pravu, ali moje Ministarstvo ne raspolaže nikakvim činjenicama koje bi potkrijepile takvu bojazan. Zar ne primamo i dalje ljubazna pisma od Muvatala?- To je mamac.- Ako očuvamo mir, na tisuće života bit će pošteđeno.- Misliš li da to nije moja najveća želja?- Zar umjerenost i mudrost nisu najbolji savjetnici?- Zagovaraš li ti to da ostanemo prekriženih ruku, Henare?- Svakako da ne, ali bojim se opasne inicijative kakvog generala željnog slave.- Imaj povjerenja, brate, vojska je pod mojom kontrolom; neće se dogoditi nikakav sličan incident.- Drago mi je to čuti.- Jesi li zadovoljan Mebom, svojim novim pomoćnikom?- Toliko je sretan zato što je dobio novo mjesto u Ministarstvu da se ponaša kao pokoran i marljiv radnik. Ne žalim da sam ga izvukao iz dokolice; ponekad treba pružiti novu priliku dobrom profesionalcu. Nije li plemenitost najveća vrlina?

Henar se zatvori s Mebom u svoj ured. Njegov .ugledni pomoćnik sjetio se uzeti sa sobom papirus, kako bi ostavili dojam da se sastaju zbog uobičajenih poslova.- Vidio sam se s kraljem. - izjavi Henar. - Još se dvoumi što učiniti, zbog nedostatka pouzdanih informacija.- Izvrsno. - zaključi Meba.Henar nije mogao povjeriti svom suučesniku da ga Ašina šutnja zabrinjava; zašto mu mladi diplomat nije podnosio izvještaje o svojim akcijama, presudno važne za ubrzavanje Ramzesove

propasti? Sigurno ga je snašla neka nesreća. Zbog te zabrinjavajuće šutnje, Henaru je, osim toga, nedostajala smjernica za dalje djelovanje.- Dokle smo stigli, Meba?- Naša špijunska mreža dobila je zapovijed da ne poduzima nikakvu inicijativu i da miruje. Drugim riječima, trenutak se bliži. Što god da faraon poduzme, nema nikakvih izgleda da pobijedi.- Kako si tako siguran?- Hetiti će biti u punoj snazi, siguran sam. Svakog ste trenutka sve bliži vrhovnoj vlasti. Zar ne biste trebali iskoristiti ovo razdoblje i razviti svoju mrežu prijatelja u različitim granama administracije?- Onaj prokleti Ameni sve drži na oku... Moram biti oprezan.- Razmatrate li mogućnost jednog radikalnog rješenja?- Prerano je, Meba. Gnjev mog brata bio bi strašan.— Ne zaboravite ovaj savjet: vrijeme brzo prolazi, morate se pripremiti za vladavinu, uz suglasnost naših hetitskih prijatelja.- Tako dugo čekam taj trenutak... Budite mirni, bit ću spreman.Dolenta je, sva izgubljena, pratila maga Ofira. Strašna smrt plavokose Lite, policija, ovaj iznenadni bijeg... Nije više imala moć prosuđivanja, niti je znala kuda idu. Kada je Ofir od nje tražio da se predstavi kao njegova supruga, kako bi nastavili borbu za ponovno uspostavljanje kulta boga Amona, kao jedinog božanstva, Dolenta je njegov prijedlog prihvatila iz entuzijazma.Par je zaobišao memfišku luku, prepunu policajaca, i kupio jednog magarca. Ofir, koji je obrijao bradu, i Dolenta, bez svoje šminke, krenuli su prema jugu prerušeni u seljake. Uhoda je znao da će ga tražiti na sjeveru Memphisa i u pograničnom području. Bili su slabi izgledi da će izbjeći barikade na putovima i rječnu policiju, pa su se morali ponašati potpuno neočekivano.Ne bi li bilo pametno potražiti utočište kod vatrenih pobornika heretičkog kralja Akhenatona, koji su mahom bili okupljeni u srednjem Egiptu, u blizini svoje prijestolnice, sunčevog grada10 prepuštenog zaboravu? Ofir nije prezao od igranja uloge koja se

dosad pokazala vrlo korisnom. Uvjerivši Dolentu da je cijeli život posvetio ljubavi prema jedinom bogu, Ofir je osigurao bezuvjetnog saveznika i sklonište među braćom posvećenicima, gdje je na sigurnom mogao pričekati trenutak kada će Hetiti osvojiti Egipat.

10Akhet-Aton, "Blistavi predio Sunčevog diska"

Srećom, prije negoli je pobjegao, Ofir je primio izuzetno važnu poruku čiji je sadržaj prenio Mebi: plan koji je Muvatal zamislio bio je na pragu ostvarenja. Ostalo mu je samo da pričeka konačan obračun.Čim objave da je Ramzes mrtav, Henar će protjerati Nefertari i Tuju i popeti se na prijestolje, kako bi na dostojan način dočekao Hetite. Henar nije znao da Muvatal nema običaj s bilo kime dijeliti vlast. Ramzesov stariji brat bit će tek formalno faraon, a Dvije zemlje će postati hetitska žitnica.

U skladu sa svojim položajem i važnošću, Aša nije bio zatočen u jednoj od mračnih i vlažnih ćelija donjeg grada, u kojima zatvorenici obično nisu uspijevali preživjeti više od godinu dana, već u kamenoj tamnici gornjeg grada, rezerviranoj za važne zatvorenike. Hrana je bila jednostavna, a uvjeti života skromni, ali se mladi diplomat na to privikao i nastavio održavati fizičku kondiciju zahvaljujući redovitim vježbama koje je izvodio više puta na dan.Otkako je uhićen, još uvijek ga nisu pozvali na saslušanje. Njegovo zatočeništvo lako se moglo završiti brutalnim smaknućem.Napokon, vrata ćelije se otvore.- Kako ste? - upita Raja.- Ne može biti bolje.- Bogovi vam nisu bili skloni, Aša; da nije bilo mene, izvukli biste se.- Nisam namjeravao pobjeći.

- Teško je poricati činjenice!- Izgled često vara.- Vi ste, Aša, Ramzesov prijatelj iz djetinjstva! Viđao sam vas u Memphisu, a u Pi-Ramzesu sam čak prodao neke skupocjene vaze vašoj obitelji. Kralj vam je povjerio zadatak da nas uhodite, što ste vi vrlo hrabro i vješto činili.- Griješite u vrlo bitnom detalju. Ramzes mi je zaista povjerio takav zadatak, ali ja služim drugom gospodaru. Njemu, a ne faraonu, moram dostaviti prave rezultate svoje istrage.- Na koga mislite?- Na Ramzesovog starijeg brata, Henara, budućeg faraona Egipta.Raja počne cupkati bradicu, uz rizik da poremeti savršen raspored dlačica koje je brijač tako vješto oblikovao. To bi značilo da je Aša u savezu s Hetitima. Ne, jedna presudna pojedinost pobijala je njegove tvrdnje.- Ako je tako, zašto ste se prerušili u grnčara? Mladi diplomat se nasmije.- Kao da ne znate!- Ipak mi objasnite.- Muvatal zacijelo drži vlast u svojim rukama, ali na koju se stranku oslanja i koliki je doista domašaj njegove vlasti? Da li razdor između njegovog sina i brata još traje, ili je rat oko toga tko će naslijediti prijestolje završen?- Prestanite.- To su glavna pitanja na koja sam morao pronaći odgovore... Razumijete zašto sam morao ostati anoniman... Kad smo već kod toga... Možete li mi vi dati odgovor?Uzrujan, Raja po izlasku zalupi vratima ćelije. Aša je možda napravio grešku time što je izazvao Sirijca; ali, otkrivši svoju tajnu, nadao se da će izvući živu glavu.Svečano odjeven, Muvatal izađe iz svoje palače, u pratnji garde koja ga je1 skrivala od pogleda prolaznika i zaklanjala od domašaja strijelaca koji bi ga mogli čekati u zasjedi, na krovu neke kuće.

Zahvaljujući glasnicima, svi su znali da se gospodar Hetitije zaputio u veliki hram donjeg grada kako bi umilostivio boga oluje.Nije bilo boljeg načina da se u Hetitiji proglasi ratno stanje i pokrenu sve snage u cilju konačne pobjede.Asa je iz svoje ćelije čuo klicanje kojim su pozdravljali cara. I on je shvatio da je došao trenutak velike odluke. Sva hetitska božanstva bila su podčinjena bogu oluje. Svećenici su prali kipove, kako bi odagnali ljutnju nebesa. Nijedan Hetit nije više smio izraziti sumnju ili nezadovoljstvo; došlo je vrijeme za akciju.Svećenica Putuhepa izgovorila je riječi koje su trebale preobratiti boginje plodnosti u strašne ratnice. Zatim je u jednu svinju pobola sedam željeznih čavala, sedam brončanih i sedam bakarnih, kako bi se budućnost priklonila carevim željama.Dok je trajao obred, Muvatal je uperio pogled ka svom sinu Uri Tešupu, s kacigom i u oklopu, beskrajno sretnom zbog predstojećeg rata i prolijevanja krvi napadača. Hatušil je bio miran i zagonetan.Njih dvojica su malo-pomalo uklonili svoje suparnike i, zajedno s Putuhepom, stvorilili uzak krug ljudi bliskih caru. Međutim, Uri Tešup se gnušao Hatušila i Putuhepe, koji su mu uzvraćali istom mjerom.Muvatalu će rat protiv Egipta pomoći da riješi pitanje unutrašnjih trzavica, proširi teritorij i učvrsti vlast nad Istokom i Azijom, prije nego što se okomi na druge krajeve; zar nebesa nisu bila ne njegovoj strani?Po završetku ceremonije, car je pozvao generale i više časnike na gozbu koja je započela tako da su najprije bile postavljene četiri vrste hrane; prvu je peharnik stavio na carevo prijestolje, drugu kraj ognjišta, treću na počasni stol i četvrtu na ulaz u blagovaonicu. Uzvanici su odmah potrčali najesti se i napiti, kao da im je to bio posljednji obrok u životu.Kada je Muvatal ustao, smijeh i razgovor utihnuše. Čak i oni najpripitiji uspjeli su ostaviti dojam dostojanstvenosti.Jedan i samo jedan događaj mogao je odgoditi početak sukoba.

Car i njegova svita izađoše iz prijestonice kroz jedna od vrata gornjeg grada, Vrata sfinge, i zaputiše se prema jednom šljunkovitom brežuljku na koji će se popeti samo Muvatal, Uri Tešup i Putuhepa.Stajali su nepomično, očiju uperenih ka oblacima.- Evo ga! - uzviknu Uri Tešup.Carev sin nategne luk i nacilja orla koji je prelijetao prijestolnicu. Strijela je pogodila grabljivicu točno u prednji dio vrata.Jedan časnik donese lešinu vrhovnom zapovjedniku-generalu, on joj raspori trbuh bodežom i golim rukama izvadi utrobu koja se još dimila.- Protumačite - obrati se Muvatal Putuhepi - i recite je li nam sudbina sklona.Unatoč odvratnom smradu, svećenica se prihvati svoje dužnosti i pregleda utrobu orla.- Sklona nam je.Uri Tešupov ratnički poklič zatrese planine Anatolije.

Veliki faraonov savjet, u koji su bile uključene mnoge ličnosti s dvora, započeo je burno. Ministri Su se mrštili, visoki službenici žalili na nedostatak jasnih uputa, proroci predviđali vojnu propast. Ameni i njegova služba nisu više bili dovoljni da zaštite Ramzesa, od kojeg su svi očekivali objašnjenje.Kada je faraon sjeo za prijestolje, prijemna sala je bila prepuna. Starješini savjeta pripadala je dužnost da prikupi pitanja velikodostojnika i izloži ih, kako se ne bi stvorio metež i narušila se tisućugodišnja tradicija dostojanstvenosti farao-novih institucija. Barbari bi se svađali, vikali i upadali u riječ; s druge strane, na egipatskom dvoru ljudi su govorili samo onda kada bi na njih došao red, i svi su slušali što drugi imaju za reći.- Veličanstvo - započne svoj govor starješina - narod je zabrinut i želi znati očekuje li nas rat s Hetitima.

- Očekuje nas rat. - odgovori Ramzes.Nakon ove kratke i zastrašujuće izjave zavlada muk.- Ne može se izbjeći?- Ne može.- Je li naša vojska spremna za borbu?- Obrtnici su radili i nastavljaju raditi vrlo marljivo; dobro bi nam došlo još nekoliko mjeseci, ali ih nemamo.- Zašto, Veličanstvo?- Zato što naša vojska mora krenuti na sjever u najkraćem mogućem roku. Sukob će se odvijati daleko od Egipta; budući da smo smirili pobune u svojim protektoratima, Kanaanu i Amuriji, nećemo se izložiti opasnosti dok ih budemo prelazili.- Koga imenujete za vrhovnog zapovjednika-generala?- Zapovijedanje sam preuzeo na sebe. Dok budem izbivao, Dvjema zemljama upravljat će Nefertari, uz pomoć kraljice majke Tuje.Starješina je zaboravio na druga pitanja, budući više nisu bila važna.

Homer je pušio lišće žalfije, nabijeno u veliku školjku puža koja mu je služila kao ložište lule. Sjedeći ispod svog limunovog drveta, uživao je u blagom proljetnom suncu koje je tako godilo njegovoj kostobolji. Duga bijela brada, koju mu je brijač bio namirisao, davala je dostojanstven izraz njegovom borama išaranom licu. U pjesnikovom krilu ležao je crno-bijeli mačak Hektor i preo.- Nadao sam se da ću vas vidjeti prije polaska, Veličanstvo; krećete u veliki rat, zar ne?- U pitanju je opstanak Egipta, Homere.- Zahvaljujući čovjekovoj brizi, napisao sam, možete, čak i na sasvim osamljenom mjestu, vidjeti predivno stablo masline, ispunjeno sokovima koje crpi iz obilja vode, s krošnjom prekrivenom bijelim cvjetovima, kako odolijeva vjetrovima. Ali, iznenada, zapuše oluja, iščupa ga iz korijena i baci na zemlju.- A kad bi drvo odoljelo nevremenu?

Homer ponudi kralju pehar vina s anisom i korijan-darom, i sam ispijajući jedan, do vrha pun.- Napisat ću epopeju o vama, Ramzese.- Hoće li vam uz toliki rad ostati malo slobodnog vremena?- Posvetio sam se tome da pjevam o ratovima i putovanjima, a i volim heroje. Pobijedit ćete i postat ćete besmrtni.- A ako budem pobijeđen?- Možete li zamisliti kako Hetiti upadaju u moj vrt, sijeku moje limunovo drvo, uništavaju moje spise i muče Hektora? Bogovi ne bi mogli dozvoliti takvu nesreću. Gdje će se odviti glavna bitka?- To je vojna tajna, ali vama je mogu povjeriti: u Ka-dešu.- Bitka kod Kadeša... Dobar naslov. Mnoga mala djela bit će zaboravljena, vjerujte, ali čovječanstvo će ovo djelo zapamtiti. Još samo nešto, Veličanstvo, želio bih da kraj bude sretan.- Potrudit ću se da vas ne razočaram.Ameni je bio obezglavljen. Imao je na tisuće pitanja za Ramzesa, morao mu je pokazati stotine dokumenata, izložiti desetine problema koji su mu mučili savjest... A samo ih je Ramzes mogao razriješiti. Blijed, isprekidanog daha, uzdrhtalih ruku, tajnik je djelovao kao da je na izmaku snaga.- Moraš se odmoriti. - reče mu kralj.- Ali... ti odlaziš! A pitanje je, na koliko dugo. Mogao bih napraviti neku grešku koja bi oslabila kraljevstvo.- Imam povjerenje u tebe, Ameni, a kraljica će ti pomoći da doneseš pravu odluku.- Reci mi istinu, Veličanstvo: postoji li mogućnost, makar neznatna, da pobijedimo Hetite?- Zar bih poveo ljude u borbu da sam unaprijed po-ražen?- Govori se da su ti divljaci nepobjedivi.- Budući da točno znamo tko nam je neprijatelj, možemo se boriti s njim. Pazi na našu zemlju, Ameni.

Henar se sladio pečenim janjećim butom, ukrašenim peršinom i celerom; zaključivši da je jelo pomalo bljedunjavog ukusa, doda na meso još začina. Inače izvrsno crno vino, njemu se činilo osrednje. Henar pozva svog šefa kuhinje, ali, umjesto njega, u blagovaonicu ude neočekivan gost.- Ramzese! Želiš li mi se pridružiti u jelu?- Iskreno rečeno, neću.Henar izgubi apetit od suhoće kraljevog glasa i zaključi da bi bilo bolje dići se od stola.- Hajdemo u brajdu, slažeš li se?- Kako želiš.Mučen želučanim problemima, Henar sjedne u naslonjač u vrtu. Ramzes je stojeći promatrao Nil.- Tvoje Veličanstvo izgleda ljutite.. Zbog predstojećeg sukoba?- Imam druge razloge za nezadovoljstvo.- Tiču li se mene?- I te kako, Henare.- Imaš li možda pritužbe na moj rad u Ministarstvu?- Oduvijek si me mrzio, zar ne?- Ramzese! Postojali su razlozi za neslaganje među nama, ali to je prošlost.- Misliš?- Siguran sam u to!- Tvoj jedini cilj, Henare, jest domoći se vlasti, čak i pod cijenu najgore izdaje.Henar se osjećao kao da ga je netko udario šakom u trbuh.- Tko me je to oklevetao?- Nisam od onih koji slušaju klevete. Moj zaključak se temelji na činjenicama.- Nemoguće!- Seramana je u jednoj kući u Memphisu pronašao leševe dviju žena i laboratorij maga koji je pokušao baciti urok na kraljicu.- Zašto bih ja bio umiješan u te užasne događaje?

- Zato što kuća pripada tebi, premda si je iz predos-trožnosti prenio na ime naše sestre. Katastarska služba raspolaže svim podacima.- Posjedujem toliko kuća, osobito u Memphisu, da im ne znam čak ni točan broj! Kako bih mogao biti upoznat s time što se u njima događa?- Nije li jedan od tvojih prijatelja izvjesni sirijski trgovac Raja?- Ne prijatelj, već opskrbljivač vazama iz dalekih zemalja.— A, ustvari špijun u službi Hetita.- To... To je strašno! Kako sam mogao znati? On opskrbljuje na stotine ljudi!- Vješto se braniš, ali znam da te je preveliko slavohleplje navelo na izdaju svoje zemlje i na suradnju s neprijateljem. Hetitima su bili potrebni suradnici na našem teritoriju, a njihov glavni saveznik bio si ti, moj rođeni brat!- Što ti je, Ramzese? Samo bi se podlac tako mogao ponijeti!- Ti jesi podlac, Henare.- Uživaš u tome da me vrijeđaš bez razloga.- Napravio si kobnu grešku: mislio si da se svatko može potkupiti. Nisi prezao okomiti se na moje najbliže, na moje prijatelje, ali nisi znao da prijateljstvo može biti čvrsto poput granita. Zato si upao u zamku koju sam ti postavio.Henar je želio propasti u zemlju.- Aša me nije izdao, Henare, on nikada nije radio za tebe.Kraljev stariji brat dohvati se za rukohvat naslonjača.- Moj prijatelj Aša me je izvještavao o tvojim namjerama i postupcima. - nastavi Ramzes. - Ti si u svojoj biti jedno pokvareno stvorenje, Henare, i nikada se nećeš promijeniti.- Ja... Imam pravo na suđenje.- Sudiće ti se, i bit ćeš osuđen na smrt zbog veleizdaje. Budući da je ratno stanje, bit ćeš zatvoren u veliki memnški zatvor, zatim ćeš biti poslan u tamnicu u Khargehu gdje ćeš pričekati početak suđenja. U

skladu sa zakonom, faraon mora spriječiti djelovanje unutarnjih neprijatelja, prije negoli krene na bojišnicu.Henarova usta se izviše u grimasu.- Ne usuđuješ me se ubiti zato što sam ti brat... Hetiti će te pobijediti! Kad budeš mrtav, meni će predati vlast!- Za jednog kralja vrlo je važno da prepozna zlo i suoči se s njim. Zahvaljujući tebi, Henare, bit ću bolji ratnik.

Hetitska seljančica ispričala je Ramzesu kakve je .sve peripetije doživjela s Asom i tijekom svog putovanja prema Egiptu, gdje je, zahvaljujući poruci koju joj je diplomat povjerio, lijepo dočekana i brzo odvedena do faraona.Upravo kao što je Asa i obećao, Ramzes je Hetitki ponudio prebivalište u Pi-Ramzesu i doživotno uzdržavanje, koje joj je omogućavalo prehraniti se, odijevati i plaćati sluškinju. Izvan sebe od zahvalnosti, seljanka je žalila da ne može reći kralju nešto više o Ašinoj sudbini, ali nije znala što se s njim dalje događalo.Ramzes se bojao onog što je bilo potpuno izvjesno: njegov prijatelj je uhićen i, nesumnjivo, ubijen. Doduše, Aša se mogao poslužiti zadnjim lukavstvom: uvjeriti ih da radi za Henara, dakle za Hetite; ali, jesu li mu ostavili dovoljno vremena da kaže svoje i uvjeri ih?Što god da mu se dogodilo, Aša je na najbolji mogući način izvršio zadatak. Njegova kratka poruka sadržavala je samo tri riječi, ali je pomogla Ramzesu donijeti odluku o stupanju u rat:Kadeš. Brzo. Opasnost.Aša je napisao samo to, strahujući da bi poruka mogla pasti u pogrešne ruke, a nije se smio ni povjeriti seljanki, iz straha da će ga izdati. Međutim, te tri riječi dovoljno su govorile.

Kada je čuo da je pozvan na veliki savjet, Meba pojuri u kupaonicu i ispovraća se. Da bi prikrio neugodan zadah, upotrijebio je svoj najopojniji miris na bazi azijske ruže. Otkako je Henar uhićen, što je zapanjilo cijeli dvor, pomoćnik ministra vanjskih poslova čekao je

da ga bace u zatvor. Bijegom bi priznao da je Henarov suučesnik, a nije mogao ni upozoriti Ofira, koji je i sam bio u bijegu.Na putu do dvora, Meba je pokušavao razmisliti o svemu. Što ako Ramzes nije sumnjao u njega? Nitko ga nije smatrao Henarovim prijateljem. Ovaj je zauzeo njegovo ministarsko mjesto, dugo ga je držao sa strane i pozvao natrag da radi za njega, isključivo s očitom namjerom da ga ponizi. Tako je mislio cijeli dvor, to bi mogao pomisliti i kralj. Zar Meba ne bi mogao ispasti žrtva prema kojoj je sudbina bila pravedna tako što je kaznila njegovog progonitelja, Henara?Meba se morao ponašati neupadljivo i paziti da ne zatraži mjesto koje je ostalo prazno. Pravilan stav se sastojao u tome da kao visoki službenik zadrži dostojanstvo, potrudi se da na njega zaborave i da pričeka trenutak kada će sudbina pokazati kome je sklona - Ramzesu ili Hetitima. U slučaju ovog drugog, znat će izvući korist iz situacije.Svi generali i viši časnici bili su prisutni na velikom savjetu. Faraon i velika kraljevska supruga zauzimali su svoja mjesta za prijestoljem, jedno pored drugog.— Imajući u vidu informacije koje su nam pristigle - izjavi Ramzes - Egipat objavljuje rat Hetitiji. Naše trupe će, pod mojim zapovjedništvom, već sutra ujutro krenuti na sjever. Upravo smo caru Muvatalu poslali depešu, kojom mu službeno objavljujemo neprijateljstvo. Neka naša zemlja pobijedi sile mraka i očuva vladavinu Zakona boginje Maat.Na velikom savjetu, najkraćem otkako je Ramzes stupio na prijestolje, nije bilo nikakve rasprave. Dvorjani i predstavnici vojske razišli su se u tišini.Seramana je prošao pokraj Mebe ni ne pogledavši ga. Pri povratku u svoj ured, diplomat ispije pun krčag bijelog vina iz oaza.Ramzes izljubi svoju djecu, Khaa i Meritamon, koji odmah krenuše u jurnjavu s kraljevim psom Noćobdijom. Pod nadzorom Nedjema, bivšeg vrtlara, a sada ministra poljoprivrede, usavršavali su

uporabu hijeroglifa i igrali se igre zmija, u kojoj je trebalo izbjeći tamna polja i domoći se svijetlih. Za dječačića i djevojčicu, ovaj dan je bio poput drugih; razdragani, skakutali su za strpljivim Nedjemom i molili ga da im pročita neku pripovijetku.Sjedeći na travi, Ramzes i Nefertari su uživali u trenucima bliskosti. Promatrali su bagremove, grmove nara, tamarise, vrbe i sirke, pod kojim su rasli različci, perunike i kokotići. Proljetno sunce budilo je energiju koja se skrivala pod zemljom. Kralj je na sebi imao samo pregaču, kraljica kratak haljetak s naramenicama ispod kojeg su joj se nazirale grudi.- Kako podnosiš činjenicu da te je brat izdao?- Od njega bi me začudilo samo poštenje. Nadao sam se da ću, zahvaljujući Ašinoj hrabrosti i vještini, odrubiti glavu čudovištu, ali ono i dalje vreba iz mraka. Nismo pronašli maga, a Henar je vjerojatno imao i druge suučesnike, Egipćane ili strance. Budi na oprezu, Nefertari.- Pazit ću na kraljevstvo, ne na sebe, dok ćeš ti izlagati svoj život opasnosti radi njegove obrane.- Naložio sam Seramani da ostane u Pi-Ramzesu kako bih bio siguran da si zaštićena. Ne prestaje bjesnjeti, toliko se želio obračunati s Hetitima.Nefertari položi glavu na Ramzesovo rame, milujući mu ruke raspuštenom kosom.- Tek što sam se izvukla iz ponora, a ti već dovodiš svoj život u opasnost... Hoćemo li doživjeti još koju godinu mira i sreće, kao tvoj otac i tvoja majka?- Možda, pod uvjetom da pobijedimo Hetite; ne po-vedem li ovu bitku, Egipta više neće biti. Ako se ne vratim, Nefertari, preuzmi ulogu faraona, vladaj i suprotstavi se nevoljama. Od naroda koje je porazio, Muvatal je napravio robove. Stanovnici Dviju zemalja ne smiju nikada biti dovedeni u takav položaj.- Kakva god bila naša sudbina, spoznali smo što je sreća,ona sreća koja se rađa iz svakog trenutka i širi poput mirisa ili

šuma vjetra u krošnjama drveća. Tvoja sam, Ramzese, kao što val pripada moru i cvijet otvorenih latica osunčanom polju.Lijeva naramenica Nefertarine haljine sklizne sama od sebe na njegovo rame. Kralj poljubi vrelu, mirišljavu kožu, a ruke mu polako potražiše podatno kraljičino tijelo.Vrt je preletjelo jato divljih gusaka dok su se Ramzesova i Nefertarina tijela stapala u žaru požude.Malo prije svanuća, Ramzes se obukao na „čistom mjestu" hrama boga Amona i posvetio tekuću i krutu hranu koja će biti korištena tijekom obreda. Faraon je zatim napustio čisto mjesto i promatrao rađanje sunca, svog zaštitnika, koje bi boginja neba progutala na zapadu da bi ga ponovno rodila na istoku, nakon žestoke borbe sa silama mraka. Nije li to bila ona ista borba koju će Setijev sin povesti protiv hetitskih hordi? Zvijezda koja uskrsava pojavila se između dva brijega na horizontu, na kojima su, prema drevnim legendama, rasla dva ogromna stabla od tirkiza i razmicala se da bi napravila prolaz svjetlosti.Ramzes izgovori molitvu koju su svi njegovi prethodnici izgovarali:- Pozdrav tebi, svjetlosti, što rodi prvobitnu vodu, što se javlja na površini zemlje, što obasjava Dvije zemlje svojom ljepotom; ti si duša koja živi i proizlazi iz samog života, premda nitko ne zna odakle potječeš. Ploviš nebom poput sokola šarenog perja i uklanjaš zlo. Barka noći je s tvoje desne strane, barka dana s lijeve, posada barke svjetlosti je radosna.Možda Ramzes nikada više neće prenijeti ovu poruku, ako ga u Kadešu snađe smrt; ali, nečiji će ga glas naslijediti, i poruka svjetlosti neće biti izgubljena.U četiri vojarne u prijestolnici vršile su se zadnje provjere pred polazak. Zahvaljujući neprestanoj kraljevoj prisutnosti tijekom proteklih tjedana, moral je bio na visini, unatoč tome što se znalo da ih očekuje žestoka borba. Kvaliteta i količina oružja ulijevali su osjećaj sigurnosti čak i onima koji su najviše strepili.

Dok su trupe izlazile iz vojarni i kretale u smjeru glavnih vrata prijestolnice, Ramzes se, napustivši Amonov hram, zaputio dvokolicama ka hramu boga Seta, podignutom u najstarijem dijelu grada, gdje su, mnogo stoljeća ranije, bili utvrđeni osvajači Hiksi. Faraoni su u njemu čuvali svetinju posvećenu najmoćnijoj sili u svemiru, koja je mogla otjerati zlo. Seti, koji je kao čovjek predstavljao boga Seta, uspio je ovladati njome, a tajnu je prenio svome sinu.Ramzes danas nije dolazio prkositi bogu Setu, već izvršiti magijski čin, poistovjećujući Seta sa sirijskim i hetitskim bogom oluje, kako bi prisvojio energiju groma kojom će udariti po neprijatelju.Suočavanje je bilo kratko i snažno.Ramzes je uperio pogled ka crvenim očima statue, koja je bila predstavljena čovjekom u stojećem stavu, s glavom životinje iz roda pasa, dugačkom njuškom i velikim ušima.Postolje se zatreslo, noge boga kao da su se počele micati.- Sete, ti koji si moć, spoj me s tvojim ka i daj mi svoju snagu.Svjetlost koja je prožimala crvene oči polako nestane. Set je prihvatio faraonov zahtjev.Svećenik Madijama i njegova kći zabrinuto su iščekivali Mojsija koji se trebao vratiti još prije dva dana, zajedno s velikim stadom ovaca koje je odveo na ispašu. Povučen i nepristupačan, starčev zet je meditirao u planinama, doživljavajući povremeno neobične vizije. Odbijao je odgovoriti na pitanja koja mu je supruga postavljala, a nisu ga više privlačile ni igre sa sinom, kojem je dao ime "Prognanog"Svećenik je znao da Mojsije ne prestaje razmišljati o Egiptu, toj čudesnoj zemlji u kojoj je rođen i gdje je obavljao važne poslove.- Hoće li se vratiti tamo? - upita ga kći zabrinuto.- Ne vjerujem.- Zašto je pobjegao u Madijam?- Ne znam i ne želim znati. Mojsije je častan čovjek i dobar radnik; što više tražiti?

- Moj muž je tako dalek, tako tajanstven...- Prihvati ga takvog, kćeri, i bit ćeš sretna.- Ako se vrati, oče.- Vjeruj i vodi brigu o malom.Mojsije se vratio, ali promijenjen. Lice mu je bilo prošarano borama, a kosa pobijeljela. Žena mu se objesi oko vrata.- Što se dogodilo, Mojsije?- Vidio sam plamen kako se diže iz grma. Sav je bio u vatri, ali nije izgorio. Iz središta grma, Bog me je pozvao. Otkrio mi je Svoje ime i povjerio mi zadatak. Bog je onaj koji jest, i moram ga poslušati.- Poslušati ga... To znači da ćeš nas napustiti, mene i dijete?- Ispunit ću zadatak, jer nitko ne smije odbiti poslušnost Bogu. Njegove nas zapovijedi nadilaze, tebe i mene; tko smo, ako ne oruđe Njegove volje?- Koji je tvoj zadatak, Mojsije?- Znat ćeš kada za to dođe vrijeme.Židov se povuče u osamu pod svojim šatorom, ponovno proživljavajući susret s Jehovinim anđelom, bogom Abra-hamovim, Izakovim i Jakovljevim.U meditaciji ga prekinuše povici. U logor je uletio čovjek na konju i počeo uzbuđeno objašnjavati kako je ogromna vojska, na čijem je čelu sam faraon, krenula na sjever s ciljem da se sukobi s Hetitima.Mojsije je razmišljao o Ramzesu, svom prijatelju iz djetinjstva, i čudesnoj energiji koja ga je prožimala. U tom trenutku, poželio mu je pobjedu.

Hetitska vojska je bila raspoređena ispred bedema .prijestolnice. S vrha jedne kule za motrenje svećenica Putuhepa je promatrala kako se raspoređuju najprije dvokolice, zatim strijelci i na kraju pješaštvo. Svojom savršenom discipliniranošću oličavali su nesalomivu snagu carstva, zahvaljujući kojoj će Ramzesov Egipat uskoro biti podčinjena provincija.

Kako je i priličilo, Muvatal je odgovorio na Ramzesovu objavu rata jednakim pismom, napisanim po protokolu. Putuhepi bi bilo draže zadržati muža pokraj sebe, ali je car zahtijevao da Hatušil, njegov glavni savjetnik, bude prisutan na bojnom polju. Vrhovni zapovjednik-general Uri Tešup išao je ka vojnicima s bakljom u ruci. Potpalio je veliku lomaču, zatim zapovjedio da do vatre dopreme jedne dvokolice koje nikada nisu korištene. Uz pomoć svjetine, raskomadao je dvokolice, a ostatke spalio. - Ovako će završiti svaki vojnik koji bude oklijevao pred neprijateljem, ovako će ga u plamenu progutati bog oluje!Ovom magijskom ceremonijom, Uri Tešup je trupama davao čvrstinu koja neće popustiti ni pred kakvim sukobom, ma koliko bio okrutan.Carev sin ispruži mač ka Muvatalu u znak pokornosti. Carske dvokolice krenuše prema Kadešu koji će se pretvoriti u groblje egipatske vojske.

Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je zadovoljna, dva divna Ramzesova konja, vukli su kraljevske dvokolice na čelu vojske sastavljene od četiri divizije i pet tisuća ljudi, pod zaštitom bogova Amona, Raa, Ptaha i Seta. Generali divizija izdavali su zapovjedi zapovjednicima trupa, glavnim poručnicima i zastavnicima. Što se tiče pet stotina dvokolica, one su bile podijeljene u pet pukova. Vojnička oprema se sastojala od tunike, bluze, oklopa, kožnih štitnika za noge, kacige, sjekirice s obostranim šječivom, ne računajući mnogobrojno oružje koje će biti raspodijeljeno, kada dođe vrijeme, od strane pisara intendanture.Ramzesov štitonoša Mena, iskusan vojnik koji je dobro poznavao Siriju, nije bio nimalo sretan zbog prisutnosti ogromnog nubijskog lava Krvnika čija je griva lepršala na vjetru dok se kretao uz dvokolice.

Unatoč Ramzesovom protivljenju, Setau i Lotos su se izborili da upravljaju vojnom ambulantom. Kako nikada nisu bili u okolici Kadeša, nadali su se da će tamo pronaći neku neobičnu vrstu zmija.Vojska je napustila prijestolnicu krajem travnja, pete godine Ramzesove vladavine. Vremenski uvjeti bili su povoljni, tako da ništa nije usporavalo napredovanje. Kada su prešli granicu kod Silea, Ramzes je nastavio priobalnim putem, obilježenim izvorima vode koje su čuvala mala utvrđenja, a zatim prešao Kanaan i Amuriju.U mjestu koje je nosilo ime "Prebivalište doline cedrova", nedaleko od Biblosa, kralj je zapovjedio grupi od tri tisuće ljudi, stacioniranih na tom mjestu kako bi spriječili upade u protektorate, da nastave prema sjeveru, sve do Kadeša, i da zauzmu borbeni položaj na sjeveroistoku. Generali su se protivili takvoj strategiji, tvrdeći da će pričuvne jedinice naići na snažan otpor i da će biti odsječene uz more; međutim, Ramzes je odbacio njihove prigovore.Put do Kadeša koji je kralj izabrao vodio je preko bazena Beka, između libanonskih planina i Anti-Libanona, kroz ne-gostoljubive, surove predjele koji su ostavili snažan dojam na egipatske vojnike. Neki od njih su znali da su muljevite baruštine prepune krokodila, a planine obrasle šumom legla medvjeda, hijena, divljih mačaka i vukova.Lišće čempresa, jela i cedrova bilo je tako gusto da, dok su prolazili kroz šume, sunce uopće nije dopiralo do izbezumljenih vojnika. Jedan general je morao intervenirati kako bi smirio paniku koja je počela obuzimati pješake i uvjerio ih da neće pomrijeti od nedostatka zraka.Amonova divizija marširala je na čelu, praćena divizijama Raa i Ptaha; na začelju se nalazila Setova divizija. Mjesec dana nakon polaska, egipatske trupe su bile blizu ogromne tvrđave Kadeša, podignute na desnoj obali Oronte, na izlasku iz bazena Beka. Utvrda je obilježavala granicu hetitskog carstva i služila kao baza

za leteće jedinice čiji je zadatak bio da izazivaju nemire u Amuriji i Kanaanu.Krajem svibnja počele su kiše, a vojnici su vlagu teško podnosili. Međutim, izobilje ukusne hrane i puni trbusi pomagali su im da zaborave na poteškoće.Nekoliko kilometara od Kadeša, neposredno ispred guste i mračne šume Labui, Ramzes je zaustavio vojsku. Mjesto je bilo zgodno za postavljanje zasjede. Dvokolice su lako mogle biti zaustavljene, a pješaštvo ne bi imalo prostora za manevriranje. Imajući cijelo vrijeme na pameti Ašinu poruku „Kadeš. Brzo. Opasnost", kralj je pazio da ne donese neku ishitrenu odluku.Dozvolivši da se vojska nakratko ulogori, zaštićena prvom linijom odreda dvokolica i strijelaca, Ramzes je sazvao ratni savjet kojem je prisustvovao i Setau, vrlo omiljen među vojnicima koje je liječio zajedno s Lotos, od tisuću i jedne bolesti.Ramzes prozove svog štitonošu. Raširi veliku kartu. Oronta Prvi gaz Tvrđava Kadeša Drugi gaz Šuma Labui Egipatska vojska- Mi smo ovdje - pokaza Ramzes - na rubu šume, na istočnoj obali Oronte. Po izlasku iz šume nailazimo na prvi gaz, koji nam omogućava da prijeđemo rijeku izvan dohvata hetitskih strijelaca raspoređenih po kulama tvrđave. Drugi gaz, koji je više na sjeveru, mnogo im je bliži. Proći ćemo u širokom luku oko utvrde i postavit ćemo logor na sjeveroistoku, kako bismo im prišli s leđa. Jeste li zadovoljni planom?Generali se mahom složiše. Kraljeve oči usplamtješe.- Zar ste u međuvremenu postali tupavi?- Ova šuma je pomalo nezgodna. - istupi general Amo-nove divizije.- Vrlo pronicljivo! Mislite li da će nas Hetiti pustiti da mirno prijeđemo gaz, rasporedimo se iza tvrđave i postavimo logor? Vi ste se, generali moji, složili s ovim planom, zaboravljajući na jednu sitnicu: prisutnost hetitske vojske.

- Oni će vjerojatno ostati u tvrđavi, zaštićeni zidinama. - usprotivi se general Ptahove divizije.- Ako je Muvatal osrednji vojskovođa, postupit će upravo tako. Ali on je car Hetitije! Napast će nas istovremeno u šumi, na gazu i ispred utvrde, odsjeći će glavninu naših trupa i spriječiti nas da uzvratimo udarac. Hetiti neće napraviti grešku i ostati u obrambenom položaju; zar da zarobe ofenzivne snage u jednoj šumi? Priznajte da bi takva odluka bila preglupa!- Izbor terena može biti presudan. - iznese svoje mišljenje general Setove divizije. - Borba u šumi nije naša specijalnost, daleko od toga; više bi nam odgovaralo ravan, slobodan teren. Prijeđimo Orontu prije šume.- Nemoguće, ne postoji nikakav prijelaz.- Pa dobro, spalimo onda tu prokletu šumu!- Vjetar bi mogao okrenuti vatru prema nama; drugo, izgorjeli i oboreni trupci usporili bi naše napredovanje.- Bolje bi bilo da smo krenuli putem uz more - izjavi general Raove divizije, sam sebi proturječeći - i da smo napali Kadeš sa sjevera.- Glupost. - izjavi njegov kolega iz Ptahove divizije. -Uz puno poštovanje prema Njegovom veličanstvu, pozadinske trupe nemaju nikakve šanse uspostaviti vezu s nama. Hetiti su oprezni, sigurno su postavili gomilu vojnika pokraj priobalnog puta, kako bi odbili mogući napad. Najbolja strategija upravo je ona koju smo prihvatili.- Sigurno - s podsmjehom dobaci general Setove divizije - ali nismo u mogućnosti nastaviti dalje! Predlažem da pošaljemo tisuću pješaka u šumu i vidimo kako će odgovoriti Hetiti.- Tisuću mrtvih će nas učiniti pametnijim? - upita Ramzes. General Raove divizije nije znao što bi odgovorio.- Treba li se povući prije borbe? Hetiti će nam se smijati, a ugled Vašeg veličanstva bit će ozbiljno poljuljan.- Što će se dogoditi s mojim ugledom ako odvedem vojsku u propast? Egipat je taj koji treba spasiti, ne moju slavu.

- Što ste odlučili, Veličanstvo?Setau, koji se dotad držao povučeno, uzme riječ.- Kao krotitelj zmija, volim raditi sam ili sa svojom pratiljom. Ako bih pošao sa stotinjak vojnika, ne bih uspio vidjeti ni jednu jedinu kobru.- Prijeđite na stvar. - zatraži general Setove divizije.- Pošaljimo malu grupu ljudi u šumu. - predloži Setau. Ako je uspiju proći, procijenit će kolike su neprijateljske snage. Tada ćemo znati kako napasti.Seatau osobno preuzme vodstvo nad grupom od desetak mladih i dobro obučenih vojnika, naoružanih praćkama, lukovima i bodežima. Svi su se znali kretati bešumno.Čim su ušli u šumu, u kojoj je usred podneva vladao mrak, raštrkaše se, često dižući pogled ka krošnjama drveća u kojima su se, visoko na granama, mogli skrivati strijelci.Setau je dobro napregnuo svoja osjetila, ali nije uspio primijetiti ni traga od neprijatelja. Prvi je izašao iz šume i čučnuo na gustu travu. Uskoro su mu se pridružili i njegovi pratitelji, iznenađeni što je sve prošlo glatko.Mogli su vidjeti prvi gaz.U okolini, ni jedan jedini hetitski vojnik.

Daleko, na jednom uzvišenju, uzdizala se tvrđava Ka-deša. Ispred utvrde, pustoš. Egipćani se zbunjeno pogledaše. Ostali su nepomični više od jednog sata, da bi se najzad uvjerili u ono što je izgledalo nevjerojatno: hetitska vojska se nije nalazila u Kadešu.- Tamo. - pokaza Setau, upirući prstom u smjeru tri hrasta nedaleko od gaza. - Nešto se miče.Članovi grupe požurili su opkoliti mjesto. Jedan od njih je ostao u pozadini, kako bi mogao upozoriti Ramzesa, u slučaju da njegovi drugovi upadnu u klopku. Ali čitava operacija je prošla glatko. Egipćani su zarobili dvojicu ljudi koji su, sudeći po izgledu, bili vođe beduinske bande.

Zarobljenici su bili prestravljeni.Jedan od njih bio je visok i mršav; drugi, srednje građe, ćelav i bradat. Ni jedan ni drugi nisu se usuđivali podići pogled ka egipatskom faraonu.- Vaša imena?- Ja sam Amos - odgovori ćelavi - moj prijatelj se zove Badeš.- Tko ste vi?- Vođe beduinskog plemena.- Kako objašnjavate svoju prisutnost u ovom kraju?- Trebali smo se sastati s jednim velikodostojnikom u Kadešu.- Zašto?Amos počne gristi usne, dok je Badeš još više objesio glavu. - Odgovori! - zapovijedi Ramzes.- Hetiti su nam predložili da se udružimo protiv Egipta, u Sinaju.- I vi ste prihvatili.- Ne, namjeravali smo razgovarati.- I, kakav je rezultat pregovora?- Nije bilo pregovora, Veličanstvo, zato što u Kadešu nema nijednog hetitskog velikodostojnika. U tvrđavi su samo Sirijci.- Gdje je hetitska vojska?- Napustila je Kades prije više od petnaest dana. Prema riječima starješine utvrde, vojska se rasporedila ispred Alepa, više od sto i pedeset kilometara odavde, kako bi imala dovoljno mjesta za svojih stotinjak novih dvokolica. Moj prijatelj i ja oklijevali smo krenuti na toliki put.- Hetiti nas nisu očekivali ovdje, u Kadešu?- Ne, Veličanstvo... Ali su ih nomadi, poput nas, upozorili na ogromne razmjere vaših trupa. Nisu pretpostavljali da raspolažete tako velikim snagama, pa su se radije povukli na teren koji im više odgovara.- Dakle, ti i drugi beduini najavili ste naš dolazak!

- Preklinjem vas za oprost, Veličanstvo! Kao i mnogi drugi, vjerovao sam u nadmoć Hetita... Znate da nam ti divljaci nisu ostavili mogućnost izbora: ili ćemo ih slušati, ili će nas pobiti.- Koliko je ljudi u tvrđavi?- Najmanje tisuću Sirijaca, uvjerenih da je Kadeš neosvojiv.Ratni savjet se ponovno sastao. U očima generala, Setau je postao osoba dostojna poštovanja i odlikovanja.- Hetitska vojska je ustuknula. - zaključi ponosno general Raove divizije. - Nije li to samo po sebi pobjeda, Veličanstvo?- Samo neznatna prednost. Nameće se jedno pitanje: trebamo li opkoliti Kadeš?Mišljenja su bila podijeljena, ali je većina ipak bila za što brži polazak u smjeru Alepa.- Ako su Hetiti izbjegli ovdje se sukobiti s nama, to je stoga što nas žele odvući na teren koji im više odgovara. - zaključi Setau. - Zar ne bi bilo mudro zauzeti ovu utvrdu i pretvoriti je u pozadinsku bazu, umjesto da sve svoje divizije pošaljemo u bitku i tako igramo po pravilima koja nam nameće neprijatelj?CHRISTIAH JACQ- Time riskiramo gubljenje dragocjenog vremena. - usprotivi se general Amonove divizije.- Ne slažem se; budući da hetitska vojska više ne štiti Kadeš, brzo ćemo ga osvojiti. Možda ćemo čak uspjeti uvjeriti Sirijce da se predaju, kako bi izvukli žive glave.- Opkolit ćemo Kadeš i zauzet ćemo ga. - odluči Ram-zes. - Ovaj kraj ubuduće će biti pod faraonovom vlašću.Predvođena kraljem, Amonova divizija prođe šumu Labui, pregazi prvi plićak, izađe na zaravan i stane sjeverozapadno od veličanstvene tvrđave, okružene bedemima sa zupčastim otvorima, s ukupno pet kula sa kojih su Sirijci promatrali kako se Raova divizija postavlja točno ispred utvrde. Ptahova divizija se ulogorila u blizini gaza, a Setova je ostala na rubu šume. Sljedećeg dana,

nakon noći i jutra odmora, egipatske jedinice će se spojiti prije nego što opkole Kadeš i zadaju prvi udarac.Inženjerci su brzo postavili faraonov logor. Najprije su od visokih štitova napravili pravokutnik, zatim podigli veliki šator vrhovnog vladara, koji se sastojao od jedne sobe, uredske prostorije i odaje za prijeme. Ostali šatori, mnogo skromniji od ovog, bili su predviđeni za časnike; vojska je spavala pod otvorenim nebom, osim u slučaju kiše kada su se pokrivali platnima. Na ulasku u logor postavljene su dvije drvene statue u obliku lavova. One su predstavljale vrata koja je trebalo proći da bi se stiglo do kapele u kojoj je kralj odavao počast bogu Amonu.Čim je general divizije izdao zapovijed da se odloži oružje, vojnici su se bacili na razne poslove, ovisno o tome kojoj su jedinici pripadali. Jedni su bili zaduženi pobrinuti se za konje, magarce i goveda, drugi su prali odjeću, neki su popravljali kotače koji su usput bili uništeni, oštrili bodeže i koplja, raznosili porcije hrane ili pripremali obroke. Zahvaljujući mirisu koji se širio iz lonaca, zaboravljali su na Kadeš, Hetite i rat, i počeli su se šaliti, pripovijedati razne priče, a počele su padati i oklade. Oni najbodriji čak su organizirali borbe golim rukama.Ramzes je nahranio svoje konje i svog lava čiji je apetit bio nesmanjen. Dok je logor tonuo u san a zvijezde zaposjedale nebo, kralj nije skidao pogled s tog zlokobnog utvrđenja za koje je njegov otac procijenio da je bolje ne osvajati ga. Bit će to snažan udarac za hetitsko carstvo, kad ga se Egipćani budu dokopali. Ramzes će u njemu smjestiti garnizon s elitnim jedinicama, koje će štititi Egipat od invazije.Ramzes legne u krevet čije su noge bile izrađene u obliku lavljih šapa i položi glavu na jastuk s uzorkom papirusa i lotosa, koje mu svojom profinjenošću izmamiše osmijeh; kako su ljepote Dviju zemalja bile daleko! Čim je sklopio oči, pred njim se pojavi uzvišen Nefertarin lik.- Ustaj, Henare.

- Znaš li kome se obraćaš, tamničaru?- Izdajniku koji zaslužuje smrt.- Ja sam kraljev stariji brat!- Više nisi ništa, tvoje ime će se zauvijek zatrti. Diži se, ili ćeš se upoznati s mojim bičem.- Nemaš pravo mučiti zatvorenike.- Zatvorenike, ne... Ali tebe...! Ozbiljno shvativši prijetnju, Henar ustane.U velikom memfiškom zatvoru, kraljev stariji brat nije imao nikakva zaduženja. Za razliku od ostalih osuđenika koje su slali na težak rad u poljima ili popravljati nasipe, on je samo čamio u ćeliji, u koju su mu dva puta dnevno donosili hranu.Tamničar ga gurne u jedan hodnik. Henar je mislio da će ga strpati u kola i prebaciti u neku od oaza. Međutim, tamničar mu zapovjedi da uđe u kancelariju, u kojoj je sjedio čovjek kojeg je, iza Ramzesa i Aše, najviše mrzio. Ameni, vjerni pisar, poštenjačina bez premca!- Izabrao si pogrešnu stranu, Ameni, gubitničku; tvoja pobjeda samo je trenutna.- Hoće li mržnja ikada napustiti tvoje srce?- Ne prije nego što zarijem bodež u tvoje! Hetiti će srušiti Ramzesa i osloboditi me.- Zatočeništvo ti je pomutilo razum, ali možda ne i sjećanje.Henar se namršti.- Što hoćeš od mene, Ameni?- Sigurno si imao suučesnike.- Suučesnike... Da, imao sam ih, i to mnogo! Cijeli dvor, cijela zemlja sudjeluje u zavjeri! Kada stupim na prijestolje, past će pred moje noge, a svi moji neprijatelji bit će kažnjeni.- Reci mi imena svojih suučesnika, Henare.- Radoznao si, pisarčiću, previše radoznao... Sumnjaš da sam bio dovoljno jak da bih sam djelovao?- Iskoristili su te, Henare, a zatim napustili, ti tvoji prijatelji.- Griješiš, Ameni; Ramzes živi svoje posljednje dane.

- Ako progovoriš, uvjeti u kojima ćeš izdržavati kaznu bit će manje strašni.- Neću još dugo biti zatočen. Da sam na tvom mjestu, pisarčiću, dao bih se u bijeg! Moja osveta nikoga neće zaobići, pogotovo ne tebe.- Posljednji put, Henare, prihvaćaš li otkriti imena svojih suučesnika?- Neka ti demoni pakla rastrgnu lice i razderu utrobu!- Tamnica će ti razvezati jezik.- Puzat ćeš pred mojim nogama, Ameni.- Vodite ga.Čuvari uguraše Henara u kola u koja su bila upregnuta dva vola; jedan policajac je držao uzde. Do zatvora su ga pratila još četiri policajca na konjima.Henar je sjedio na grubo istesanoj dasci. Osjećao je svaki kamičak na putu, ali su ga bol i neudobnost ostavljali ravnodušnim; činjenica da je bio tako blizu vrhovnoj vlasti, a sada pao tako nisko izazivala je u njemu neodoljivu potrebu za osvetom.Na pola puta, Henar je zadrijemao, sanjajući sutrašnje pobjede.Lice mu zasuše zrnca pijeska. Zabezeknut, on klekne na koljena i pogleda van.Ogroman smeđi oblak širio se pustinjom, prekrivajući nebo. Oluja se primicala nevjerojatnom brzinom. Izbezumljeni, konji su zbacili dvojicu jahača; dok su im kolege pokušavali priteći u pomoć, Henar udari kočijaša, baci ga na pijesak, zauzme njegovo mjesto i jurnu desno, ravno u kovitlac.Jutro je bilo tmurno a tvrđava obavijena maglom. Njeni impozantni obrisi i dalje su prkosili egipatskoj vojsci; zaštićena u isto vrijeme Orontom i šumovitim brežuljcima, tvrđava je djelovala neosvojivo. S uzvišenja na kojem su kralj i Amonova divizija zauzeli položaj, Ramzes je mogao vidjeti Raovu diviziju, raspoređenu na zaravni koja se pružala točno ispred utvrde, i Ptahovu diviziju, između

šume Labiii i prvog gaza. Uskoro bi i ona trebala prijeći preko rijeke, praćena Setovom divizijom.A tada, četiri divizije kreću u pobjednički napad na tvrđavu.Vojnici su provjeravali oružje; nestrpljivo su iščekivali trenutak kada će upotrijebiti svoje noževe, koplja, mačeve, sablje, buzdovane, sjekire i lukove. Kako se približavala bitka, konji su postajali uznemireni. Po zapovijedi pisara intendanture, ljudi su čistili logor i prali kuhinjsko posuđe. Časnici su vršili smotre jedinica i loše obrijane slali brijaču. Svaki nemar odsad je bio nedopustiv, a za grešku je određivana kazna od nekoliko dana teškog rada.Malo poslije podneva, pod žarkim suncem koje se najzad pojavilo na nebu, Ramzes optičkim signalima izda zapovijed da se Ptahova divizija stavi u pokret; vojska se uskomešala i počela prelaziti gaz. Obaviještena od strane glasnika, ubrzo se i Setova divizija počela kretati u šumi Labui. Iznenada, začu se grmljavina.Ramzes podiže pogled ka nebu, na kojem nije bilo ni oblačka.Zvuk je dolazio iz smjera doline. Faraon s nevjericom uvidje što je pravi uzrok zastrašujuće buke koja se širila Kadešom.Bujica hetitskih dvokolica prelazila je drugi plićak, bliže utvrdi, i jurila prema Raovoj diviziji; drugi val, ogroman i brz, obrušavao se na Ptahovu diviziju. Iza dvokolica su trčale na tisuće pripadnika pješaštva, prekrivši brda i doline poput najezde skakavaca.Ogromna vojska čekala je skrivena u šumi, istočno i zapadno od utvrde, i obrušila se na egipatske trupe u trenutku kada su bile najranjivije.Ramzes je bio zatečen brojem neprijatelja, ali mu je sve postalo jasno kada se pojavio Muvatal.Oko cara Hetitije, koji je stajao uspravno na svojim dvokolicama, bili su prinčevi Sirije, Mitanije, Alepa, Ugarita, Karkemiša, Arzava i mnogih drugih manjih kneževina koje je Hatušil, po carevom nalogu, uvjerio da se pridruže Hetitima kako bi pregazili egipatsku vojsku.

Savez... Muvatal je ujedinio, u najveći savez koji je ikada postojao, sve barbarske zemlje koje su se pružale ka morskoj obali, dostavivši im ogromne količine zlata i srebra.Četrdeset tisuća ljudi i tri i pol tisuće dvokolica udarile su u loše raspoređenu i zatečenu egipatsku vojsku. Stotine pješaka palo je pod neprijateljskim strijelama, a dvokolice su se prevrtale i zakrčile gaz. Preživjeli su trčali prema šumi Labui da bi u njoj pronašli spas, sprečavajući svako djelovanje Setove divizije. Ovaj dio egipatske vojske nije se više mogao uključiti u bitku, jer bi bio previše lagan plijen za neprijateljske strijelce.Gotovo su sve dvokolice Ptahove divizije bile uništene, dok su odredi dvokolica Setove divizije bili primorani ostati nepomični. U dolini je zavladao užas. Raova divizija bila je prepolovljena, ljudi su obezglavljeno pokušavali pobjeći. Neprijatelji su udruženim snagama kosili Egipćane, lomili im kosti i raspolavljali trupove, zabadali koplja u slabine i noževima porili trbuhe.

Prinčevi neprijateljskog saveza uzvikivali su Muvatalovo ime.Careva strategija pokazala se kao izuzetno uspješna. Tko bi pretpostavio da će naduta Ramzesova vojska biti tako potučena, ne stigavši čak ni pružiti otpor? Preživjeli su se razbježali poput izbezumljenih zečeva, a svoj život su mogli zahvaliti samo brzim nogama.Ostao je još posljednji udarac koji će im nanijeti. Amo-nova divizija i faraonov logor, još uvijek netaknuti, neće se dugo odupirati urlajućoj hordi koja će se okomiti na njih. Time će Muvatalova pobjeda biti potpuna; nakon Ramzesovesmrti, faraonski Egipat napokon će pognuti glavu i podčiniti se Hetitiji.Za razliku od svog oca, Ramzes je upao u klopku Kadeša, i tu grešku će platiti životom.Jedan raščupani ratnik odgurnu dva princa i stane pred cara.

- Oče, što se događa? - upita Uri Tešup. - Zašto nisam obaviješten da krećemo u ofenzivu, ja, vrhovni zapovjednik i general vojske?- Povjerio sam ti točno određen zadatak - obranu Kadeša s našim rezervnim bataljunom.- Ali tvrđava nije ugrožena!- To je moja zapovijed, Uri Tešupe; zaboravljaš glavnu stvar: nisam ti povjerio zapovjedništvo nad savezničkom vojskom.- Ali, tko onda...- Kome bi drugom, ako ne svom bratu Hatušilu, mogao povjeriti tako težak zadatak? On je taj koji je strpljivo i dugo vodio pregovore kako bi uvjerio naše saveznike da nam se priključe u ratu protiv Egipćana. Njemu, dakle, pripada čast da zapovijeda savezničkom vojskom.Uri Tešup baci pogled pun mržnje Hatušilu i maši se rukom za dršku svog mača.- Vrati se na svoj položaj, sine. - suho naloži Muvatal.Hetitski konjanici srušili su bedem od oklopa koji je štitio faraonov logor. Nekolicina egipatskih vojnika koji su pokušali pružiti otpor završili su probodeni kopljima. Poručnik odreda dvokolica je urlao, zapovijedajući bjeguncima da se vrate i bore; hetitska strijela proletjela mu je točno kroz usta, i časnik izdahnu stišćući zubima oružje koje mu je oduzelo život.Preko dvije tisuće dvokolica spremalo se krenuti prema kraljevskom šatoru.- Gospodaru - uzviknu štitonoša Menu - vi koji branite Egipat, vi koji ste uzor plemenitosti, pogledajte! Uskoro ćemo biti sami ispred tisuće neprijatelja! Nemojmo ostajati ovdje... Bježimo!Ramzes uputi prezriv pogled štitonoši.- Gubi mi se s očiju, kad ti je već kukavičluk ispunio srce.- Veličanstvo, preklinjem vas! To nije hrabrost, već ludost. Spasite svoj život, potrebni ste zemlji.- Egiptu nije potreban gubitnik. Borit ću se, Mena. Ramzes stavi na glavu plavu krunu i obuče oklop, koji se sastojao od pregače i

gornjeg dijela prekrivenog malim metalnim pločicama. Oko ruku je stavio zlatne grivne s kopčama od lazurita u obliku patke zlatnog kljuna.Mirno, kao da je dan počeo sasvim uobičajeno, kralj je stavio na konje pokrovce od pamuka, u crvenoj, plavoj i zelenoj boji. Glave Pobjede u Tebi, mužjaka, i kobile Boginja Mut je zadovoljna, krasile su predivne kićanke od crvenog perja s plavim rubovima.Ramzes se popne na svoje dvokolice od drveta popločanog zlatom, dugačke tri metra, čija se osnova oslanjala na osovinu i rudu. Komadi su bili iskrivljeni pod vatrom, obloženi listićima zlata i spojeni klinovima. Dijelovi izloženi trenju bili su pojačani kožom. Okovi kola, otvorenih straga, bili su napravljeni od dasaka popločanih zlatom, a gazište od upletenog remenja.Na bokovima dvokolica, likovi pokorenih Azijata i Nubijaca. San jednog kraljevstva na putu da nestane, posljednja simbolična potvrda moći Egipta, njegove vladavine nad Sjeverom i Jugom.Dvokolice su bile opremljene s dva tobolca, jednim za strijele, drugim za lukove i mačeve. Praktično goloruk, faraon se spremao krenuti u boj protiv cijele vojske.

Ramzes obavi uzde oko struka kako bi mu ruke ostale slobodne; njegovi konji bili su pametni i hrabri, jurnut će ravno u okršaj. Gromoglasna rika utješi kralja; pored sebe je imao svog vjernog lava Krvnika, koji će se boriti zajedno s njim sve do smrti.Lav i par konja: to su bila posljednja tri kraljeva saveznika. Odredi dvokolica i pješaštvo Amonove divizije razbježali su se pred neprijateljem."Ako napraviš grešku", rekao mu je Seti, "ne optužuj nikog drugog već samog sebe i ispravi je. Bori se kao bik, lav i sokol, budi munjevit poput oluje. U suprotnom, bit ćeš poražen."

Uz zaglušujuću buku, podižući ogroman oblak prašine, dvokolice neprijateljskog saveza krenule su k uzvišenju na kojem se nalazio faraon Egipta, uspravan na svojim kolima.Ramzesa preplavi snažan osjećaj daje život nepravedan. Zašto mu je sudbina okrenula leđa, zašto Egipat mora nestati pod naletom divljaka?U dolini više ništa nije ostalo od Raove divizije, čiji su se preživjeli razbježali prema jugu. Ostaci Ptahove i Setove divizije bili su blokirani na istočnoj obali Oronte. Što se tiče Amonove divizije, koja se većim dijelom sastojala od elitnih jedinica dvokolica, ona se ponijela odvratno kukavički. Na prvi udar neprijateljskih snaga, nastalo je rasulo. Nije bilo nijednog višeg časnika, nijednog zastavnika, nijednog strijelca spremnog boriti se. Bez obzira na čin, vojnici su samo gledali kako će izvući žive glave, zaboravljajući na Egipat. Mena, kraljev štitonoša, klečao je na koljenima, rukama prekrivši oči, da ne bi vidio kako mu se neprijatelj približava.Pet godina vladavine, pet godina Ramzesovog truda da ostane vjeran Setovom duhu i nastavi graditi sretnu i bogatu zemlju, pet godina koje su se završavale propašću. Ovo je bio samo uvod u invaziju na Dvije zemlje i porobljavanje naroda. Jedino što će Nefertari i Tuja moći učiniti bit će da hrabro pruže otpor navali grabljivaca koji će preplaviti Deltu i razoriti dolinu Nila.Kao da su pročitali misli svog gospodara, konjima su potekle suze iz očiju.Tu se Ramzes razljuti.Podigavši oči ka suncu, on se obrati Amonu, bogu skrivenom u svjetlosti, kojem nijedno biće nije znalo pravi lik.- Prozivam te, oče Amone! Smije li jedan otac zaboraviti na svog sina, samog, usred gomile neprijatelja? Zašto si se tako ponio, zar sam ti i jedan jedini put odbio poslušnost? Sve daleke zemlje udružile su se protiv mene; moji su se vojnici razbježali, premda ih je mnogo, i evo me samog, bez pomoći. A tko su ti divljaci ako ne okrutna stvorenja koja ne poštuju Zakon boginje Maat? Za tebe,

svog oca, izgradio sam hramove, svakoga dana ti prinosio darove. Uživao si u mirisima najfinijeg cvijeća, tebi sam izgradio ogromne pilone, podigao barjake na koplja da bih objavio tvoju prisutnost u svetištima, iscrpio rudnike kamena Elefantine za obeliske u tvoju slavu. Prozivam te, oče Amone, zato što sam sam, potpuno sam. Radio sam za tebe s ljubavlju u srcu; učini i ti za onog koji je činio, u ovim trenucima nevolje. Amon mi vrijedi više nego milijun vojnika i stotine trisuća dvokolica. Mnoštvo ne znači ništa, Amon je djelotvorniji od svake vojske.Ograda koja je štitila ulaz u središnji dio logora popusti, oslobađajući put za juriš dvokolica. Za manje od jedne minute, završit će Ramzesov život.- Oče moj - povika faraon - zašto si me napustio?

Muvatal, Hatušil i saveznički prinčevi divili su se .faraonovom držanju.- Umrijet će kao ratnik. - reče car. - Vladar takvog kova bio bi dostojan biti hetitski vladar. Za pobjedu ponajprije možemo zahvaliti tebi, Hatušile.- Ona dva beduina savršeno su odigrala svoje uloge. Zahvaljujući njihovom lažnom svjedočenju, Ramzes je bio uvjeren da smo daleko od Kadeša.- Uri Tešup nije bio u pravu kad se protivio tvom planu i zalagao za borbu ispred utvrda. Imat ću u vidu njegovu grešku.- Zar nije najvažnije to što je savez trijumfirao? Zahvaljujući osvajanju Egipta, naša zemlja će još vjekovima cvjetati.- Ramzesa su izdale vlastite trupe. Hajdemo prisustvovati njegovom kraju.Sunce iznenada dvostruko jače zasija, zasljepljujući Hetite i njihove saveznike. Plavim nebom se prolomi grmljavina.Svi su mislili da im se privida... Zar je moguće da kroz plavetnilo neba progovara glas, ogroman poput svemira? Glas, čiju je poruku

samo Ramzes razumio: "Ja sam tvoj otac, Amon, moja je ruka u tvojoj; ja sam tvoj otac, ja, gospodar pobjede."Faraona okruži snop svjetlosti, od čega njegovo tijelo zablista poput zlata obasjanog suncem. Ramzes, sin Raov, upi moć dnevne zvijezde i jurnu ka napadačima, obamrlim od čuda.On više nije bio usamljeni, poraženi vojskovođa koji vodi svoju posljednju bitku, već kralj neumoljive ruke kojem po snazi nije bilo ravnog, razorni plamen, blistava zvijezda, silan vjetar, divlji bik oštrih rogova, sokol koji će kandžama rastrgnuti svakog tko mu se suprotstavi. Ramzes je odapinjao strijelu za strijelom, koseći kočijaše hetitskih dvokolica. Bez ruke koja bi ih vodila, konji se stanu propinjati i padati jedan preko drugog; od isprevrtanih dvokolica nastane strašan metež.Nubijski lav Krvnik napravio je pokolj. Sa svojih tristo kilograma čiste snage, kandžama je komadao neprijatelje, a očnjacima dugim deset centimetara bušio vratove i lubanje. Njegova veličanstvena griva je plamtjela, a šape udarale koliko snažno, toliko i precizno.Ramzes i Krvnik zaustaviše nalet protivnika i probiše neprijateljsku liniju. Zapovjednik hetitskog pješaštva zavitla koplje ali ne uspije dovršiti pokret: faraonova strijela zari mu se u lijevo oko. U istom trenutku, lavlje čeljusti se razjapiše i sklopiše oko glave zbunjenog zapovjednika carskih odreda dvokolica.Unatoč brojnosti, neprijatelji su se počeli povlačiti preko brežuljka u smjeru doline.Muvatal je bio blijed kao krpa.- To nije čovjek - uzviknu on - već bog Set osobno, jedino biće koje ima moć pobijediti tisuće ratnika! Gledajte, kad ga krenu napasti, ruke im onemoćaju, tijelo se ukoči, zaborave kako se koriste koplje i luk!I sam Hatušil, inače krajnje hladnokrvan, bio je zaprepašten. Mogao se zakleti da iz Ramzesa izbija vatra i prži svakog tko mu se pokuša približiti.

Jednom hetitskom gorostasu pođe za rukom ščepati rub gornjeg dijela dvokolica i zavitlati nožem, međutim njegov oklop počne gorjeti i on izdahnu, zahvaćen vatrom. Ni Ramzes ni lav nisu posustajali; faraon je osjećao da njegovom rukom upravlja Amonova, da je bog pobjede iza njega i daje mu moć koja je veća od moći cjelokupne vojske. Poput oluje, kralj Egipta je rušio neprijatelje kao da su od slame.- Moramo ga zaustaviti! - zaurla Hatušil.- Ljude je obuzela panika. - odvrati car Alepa.- Preuzmite zapovijedanje. - naredi Muvatal.- Ramzes je bog...- Možda je njegova hrabrost nadljudska, ali on je ipak samo čovjek. Krenite, prinče, povratite vjeru našim vojnicima i bitka će biti okončana.Oklijevajući, princ Alepa podbode konja i spusti se do predgorja gdje se nalazio glavni štab saveza. Odlučno je krenuo kako bi zaustavio ovaj mahniti par, Ramzesa i njegovog lava.Hatušil uperi pogled ka brežuljcima na zapadu i ostane zaprepašten zbog onog što je ugledao.- Veličanstvo, tamo, čini se... Egipatske dvokolice jure velikom brzinom!- Odakle dolaze?- Morale su proći putem uz obalu.- Kako su se probili dotle?- Uri Tešup je odbio blokirati taj prolaz, uz obrazloženje da se nijedan Egipćanin neće usuditi njime krenuti.Pričuvne trupe preletješe preko otvorenog prostora i, ne nailazeći ni na kakvu prepreku, zauzeše cijelu dolinu, prodirući tamo gdje je Ramzes već bio napravio prolaz.- Ne bježite! - vikao je princ Alepa. - Ubijte Ramzesa! Nekoliko vojnika posluša; tek što su se okrenuli, kandželava im razderaše lica i grudi.

Kada je princ Alepa ugledao Ramzesove zlatne dvokolice kako jure prema njemu, prestravljeno razrogači oči i odustane od borbe. Svojim konjem stane gaziti po hetitskim saveznicima, pokušavajući umaknuti faraonu. Princ u panici ispusti uzde; životinja se ote i baci u Orontu, gdje je već gomila dvokolica bila završila, negdje na dnu ili odnesena maticom. Vojnici su se batrgali u glibu, neki su pokušavali plivati, neki su se već bili podavili; svima je bilo draže zagnjuriti u vodu nego se suočiti sa zastrašujućim božanstvom sličnim nebeskoj vatri.Pričuvne jedinice su dovršavale ono što je Ramzes započeo, istrjebljujući neprijatelje i tjerajući preživjele da se bace u Orontu. Jedan poručnik odreda dvokolica podigne za noge princa Alepa, koji se već počeo daviti.Ramzesove dvokolice su se približavale brežuljku na kojem se nalazio neprijateljski štab.- Odstupimo. - reče Hatušil caru.- Ostale su nam trupe na zapadnoj obali.- Neće biti dovoljne... Ramzes je u stanju prijeći gaz i osloboditi Ptahovu i Setovu diviziju.Car obriše čelo maramicom.- Što se to događa, Hatušile... Zar je moguće da jedan čovjek svlada cijelu vojsku?- Ako je taj čovjek faraon, ako je Ramzes...- Jedinstvo koje gospodari mnoštvom... To je samo mit, a mi smo na bojnom polju!- Poraženi smo, Veličanstvo, moramo se povući.- Pravi Hetit ne uzmiče.- Razmišljajmo o tome kako sačuvati vaš život i nastaviti borbu na drugi način.- Što predlažeš?- Sklonimo se u tvrđavu.- Tamo ćemo biti u klopci!

- Nemamo izbora. - zaključi Hatušil. - Ako krenemo bježati na sjever, Ramzes će nas goniti svojim trupama.- Nadajmo se da je Kadeš zaista neosvojiv.- To nije tvrđava poput drugih, Veličanstvo; ni Seti ju nije pokušavao zauzeti.- Hoće li biti tako kada je u pitanju njegov sin?- Požurimo, Veličanstvo!Muvatal nevoljko podiže desnu ruku i ostane u tom položaju nekoliko sekundi, koje su mu izgledale kao vječnost. Bio je to znak za povlačenje.Do krvi izgrizenih usana, Uri Tešup je nemoćno prisustvovao propasti vojske. Bataljun koji je blokirao pristup prvom gazu s istočne obale Oronte povukao se sve do drugog gaza. Preživjeli iz Ptahove divizije nisu se usuđivali pratiti ga, bojeći se da ponovno ne upadnu u zamku; general je odlučio osigurati svoju pozadinu tako što je poslao glasnika do Setove divizije, kako bi obavijestio suborce da je put slobodan i da mogu proći šumu Labui.Pribravši se, princ Alepa uspije se izmigoljiti vojniku koji ga je spasio, plivajući prijeđe rijeku i pridruži se saveznicima na putu do Kadeša. Strijelci pričuvnih jedinica u međuvremenu su pobili na stotine bjegunaca.Egipćani su išli od lesa do lesa i svakome odsijecali po jednu ruku, radi jezive evidencije koja će ući u službeni arhiv. Nitko se nije usuđivao prići faraonu; Krvnik je ležao ispred konja poput sfinge. Sav umrljan od krvi, Ramzes siđe s pozlaćenih dvokolica i pomilova lava i konje. Vojnike, koji su nepomično čekali kraljevu reakciju nije udostojao ni pogleda.Mena je prvi odlučio prići mu. Štitonoša se tresao i teškom mukom vukao noge.Hetitska vojska i njeni preživjeli saveznici velikom brzinom su hitali preko drugog gaza, prema velikim vratima tvrđave Kadeš; Egipćani više nisu imali mogućnosti umiješati se kako bi spriječili Muvatala i njegove da se sklone u zaklon.

- Veličanstvo - izusti Mena slabašnim glasom -Veličanstvo... Pobijedili smo.Očiju uprtih ka utvrdi, Ramzes je sličio na statuu od granita.- Veliki vođa hetitske vojske ustuknuo je pred vama - nastavi Mena - i dao se u bijeg; vi sami ste pobili tisuće ljudi! Tko će moći opjevati vašu slavu?Ramzes se okrene ka svom štitonoši. Izbezumljen, Mena padne ničice, strahujući da će ga moć koja je zračila iz vladara zgromiti.- Jesi li to ti, Mena?— Jesam, Veličanstvo, to sam ja, vaš štitonoša, vaš vjerni sluga; hoćete li nam oprostiti naše greške, sad kad smo pobijedili?- Faraon ne oprašta, vjerni slugo; on vlada i djeluje.

55Amonova i Raova divizija bile su desetkovane, -Ptahova oslabljena a Setova netaknuta. Poginulo je tisuću Egipćana i nešto više Hetita i njihovih saveznika, ali jedno je bilo sigurno: Ramzes je dobio bitku kod Kadeša.Doduše, Muvatal, Hatušil, Uri Tešup i nekolicina njihovih saveznika, poput princa Alepa, bili su živi i zatvoreni u tvrđavi; međutim, mit o nepobjedivosti hetitske vojske bio je srušen. Poginuo je veliki broj prinčeva koji su stali uz cara Hetitije, neki su se podavili, neki završili probodeni strijelama. Ubuduće će kneževine, kako velike tako i male, znati da Muvatalova vojska nije dovoljna da ih zaštiti od Ramzesovog bijesa.Faraon je u svoj šator pozvao sve preživjele časnike, među kojima su bili i generali Ptahove i Setove divizije.Premda su svi bili sretni zbog pobjede, nitko se nije smiješio. Na svom prijestolju od pozlaćenog drveta, Ramzes je izgledao poput gnjevnog sokola. Svi su osjećali da je spreman baciti se na svoje žrtve.

- Svi časnici, ovdje prisutni, bili su zaduženi da zapovijedaju. - izjavi on. - Svi ste imali koristi od svog čina. Svi ste se ponijeli kao kukavice!, Živite lagodno, imate lijepe kuće, oslobođeni ste poreza, poštuju vas i zavide vam, a vi, zapovjednici moje vojske, posakrivali ste se u trenutku bitke i svi zajedno se ponijeli kao kukavice.General Setove divizije istupi korak naprijed.- Veličanstvo...- Usuđuješ li mi se proturječiti? General se vrati u vrstu.- Više vam ne mogu vjerovati. Sutra ćete se ponovno razbježati i razletjeti kao vrapci kojima prijeti opasnost. Zato vas lišavam položaja. Budite sretni da ćete ostati u vojsci kao obični vojnici, da možete služiti svojoj zemlji, zaslužiti plaću i jednog dana se povući u mirovinu.Nitko se nije bunio. Većina je strahovala da će ih snaći mnogo stroža kazna.Istog dana, kralj je imenovao nove časnike, izabrane iz redova rezervnih jedinica.

Već sljedećeg dana nakon pobjede, Ramzes zapovjedi prvi napad na tvrđavu Kadeš. Na vrhovima kula lepršali su hetitski barjaci.Napad egipatskih strijelaca nije se pokazao uspješnim; strijele su se odbijale od bedeme iza kojih su se skrivali opkoljeni neprijatelji. Za razliku od ostalih sirijskih tvrđava, vrhovi kula Kadeša bili su daleko izvan domašaja.Željni da se istaknu, nekoliko pješaka uspjelo je uspen-trati se uz stjenovito uzvišenje na kojem je tvrđava bila izgrađena i postaviti drvene ljestve uz zid; međutim, hetitski strijelci su ih desetkovali, a preživjeli su bili primorani odustati. I sljedeća tri pokušaja bila su jednako neuspješna.Sutradan i dan nakon toga nekoliko odvažnih vojnika je uspjelo popeti se do polovice zida, ali to je bilo sve. Izginuli su pod kišom

oblutaka koje su branitelji odozgor bacali na njih. Kadeš je, kako je izgledalo, bio neosvojiv.•p-RAMZES: BITKA KOD KADEŠANatmuren, Ramzes je sazvao novi ratni savjet, čiji su se članovi nadmetali tko će pokazati veći žar, kako bi se istakao pred kraljem. Sit njihovog brbljanja, on ih sve otpusti a pored sebe zadrži samo Setaua.- Lotos i ja ćemo spasiti desetine života - izjavi on -pod uvjetom da sami ne poumiremo od iscrpljenosti. Kakvim tempom radimo, uskoro će nam ponestati lijekova.- Ne skrivaj se iza riječi.- Vratimo se u Egipat, Ramzese.- Da zaboravimo tvrđavu Kadeša?- Izborili smo pobjedu.- Dokle god Kadeš ne bude egipatski, prijetit će nam opasnost od Hetita.- To osvajanje bi nas koštalo prevelikog napora i previše poginulih; vratimo se u Egipat kako bismo obnovili snage.- Ova tvrđava mora pasti, kao i sve druge.- Nije li tvoj stav nepromišljen?- Priroda koja nas okružuje raspolaže velikim bogatstvima; Lotos i ti ćete u njoj pronaći potrebne sastojke za lijekove koje pripremate.- A ako je Aša zatočen u utvrdi?- Razlog više da je osvojimo i oslobodimo ga.U tom trenutku dotrča štitonoša Mena i padne ničice.- Veličanstvo, Veličanstvo! S vrha bedema je bačena strijela... Za njen metalni vrh pričvršćena je neka poruka!- Daj mi je.Ramzes dešifrira poruku.Ramzesu, faraonu Egipta, od njegovog brata Muvatala, cara Hetitije.

Prije negoli nastavimo sukob, ne bi li bilo pametno da se sretnemo i porazgovaramo? Neka šator bude postavljen u dolini, na pola puta između tvoje vojske i tvrđave.Doći ću sam, moj brat će doći sam, sutra, kad sunce bude u zenitu.Pod šatorom su bila postavljena dva prijestolja, jedan nasuprot drugome. Između njih bio je nizak stolčić na kojem su stajale dvije čaše i mali krčag sa svježom vodom.Dva vladara sjedoše istovremeno, ne skidajući pogled jedan s drugog. Premda je bilo toplo, Muvatal je bio odjeven u dugačak crveno-crni vuneni ogrtač.- Sretan sam što imam priliku sresti se sa svojim bratom, faraonom Egipta, čija je slava svakim danom sve veća.- Glas o caru Hetitije ulijeva strah u mnogim zemljama.- U tom smislu, moj brat Ramzes nema mi na čemu zavidjeti. Okupio sam nepobjediv savez, a ti si ga pobijedio. Kakve te to božanske sile štite?- Sile mog oca Amona, čija je ruka povela moju ruku.- Nisam vjerovao da bi jedan čovjek mogao raspolagati takvom snagom, pa makar on bio i faraon.- Nisi se ustručavao upotrijebiti prijevaru i lukavstvo.- I to su oružja rata! Bio bi poražen da te nije nadahnula natprirodna sila. Duša tvog oca Setija ispunila te je bezumnom hrabrošću, ona te je primorala da zaboraviš na strah i poraz.- Jesi li spreman predati se, brate Muvatale?- Je li običaj mog brata Ramzesa da bude tako okrutan?- Na tisuće je ljudi mrtvo zbog osvajačke politike Hetitije; nije vrijeme za prazne priče. Jesi li se spreman predati?- Zna li moj brat tko sam ja?- Car Hetitije, uhvaćen u klopku u tvrđavi Kadeša.- Sa mnom je moj brat Hatušil, moj sin Uri Tešup, moji vazali i moji saveznici. Ako se predamo, carstvo će biti obezglavljeno.- Poraženi mora snositi posljedice poraza.

- Dobio si bitku kod Kadeša, to je istina, ali tvrđava je i dalje netaknuta.- Past će, prije ili kasnije.- Tvoji prvi napadi bili su neuspješni; ako tako nastaviš, izgubit ćeš mnogo ljudi a nećeš ni okrhnuti zidine Kadeša.- Zato sam odlučio primijeniti drugu taktiku.- Budući da smo sami, hoćeš li mi je odati?- Zar je nisi prozreo? Sastojat će se u strpljivosti. Ima vas mnogo, zatvoreni ste u tvrđavi; pričekat ćemo da vam ponestane hrane. Nije li brza predaja bolja od dugotrajne patnje?- Moj brat Ramzes loše poznaje ovu tvrđavu. U njenim ogromnim skladištima nalaze se velike količine hrane, dovoljne da izdržimo višemjesečnu opsadu. Osim toga, uvjeti života mnogo su bolji od uvjeta u kojima je egipatska vojska.- Obično razmetanje.- Nikako, brate, nikako! Osim toga, vi Egipćani ste daleko od svog sjedišta i čekaju vas sve teži i teži dani. Svi znaju da mrzite biti daleko od svoje domovine, a ni Egiptu nije ništa draže biti bez svog faraona. Doći će jesen, zatim zima, i donijet će hladnoću i bolesti. Bit će tu sigurno razočaranja i umora. Budi siguran u ovo, brate Ramzese: bit će nam lakše nego vama. I nemoj računati da ćemo ostati bez vode: u Kadešu su bunari puni, a raspolažemo i jednim izvorom u središtu utvrde.Ramzes otpije malo vode, ne zato što je bio žedan, već da bi se pripremio i dobio na vremenu kako bi razmislio. Muvatalove riječi imale su smisla.- Želi li moj brat ugasiti žeđ?- Ne, dobro podnosim vrućinu.- Bojiš li se otrova, tako često korištenog na hetitskom dvoru?- To više nije običaj; ipak, više volim da moj peharnik prvi proba jela koja su mi namijenjena. Moj brat Ramzes morao bi znati da je jedan njegov prijatelj iz djetinjstva, mladi i blistavi diplomat Aša, uhapšen dok je, prerušen u trgovca, obavljao svoju špijunsku

misiju. Da sam postupio po našim zakonima, on bi već bio mrtav; ali, pretpostavljao sam da bi ti bio sretan da ti se pruži mogućnost spasiti dragog prijatelja.— Griješiš, Muvatale; u meni, kralj je istisnuo čovjeka.- Aša nije samo tvoj prijatelj, već i pravi poglavar egipatske diplomacije i najbolji poznavatelj Azije. Ako je čovjek neosjetljiv, kralj neće žrtvovati jednu od glavnih figura svoje igre.- Što predlažeš?- Nije li mir, makar privremen, bolji od pogubne borbe?- Mir... Nemoguće!- Razmisli, brate Ramzese: nisam iskoristio cijelu hetitsku vojsku u ovoj bici. Pričuvne snage će požuriti priteći mi upomoć, a ti ćeš, uz opsadu koju držiš, morati voditi i druge bitke. Takvi napori nadilaze tvoje mogućnosti, i što se tiče ljudi i oružja, a tvoja pobjeda će se pretvoriti u propast.- Izgubio si bitku kod Kadeša, Muvatale, a usuđuješ se tražiti primirje!- Spreman sam priznati poraz i sastaviti o tome službeni dokument. Kad ga preuzmeš, dići ćeš opsadu, a granice mog carstva zadržat će se na Kadešu. Moja vojska nikada neće krenuti na Egipat.

Vrata Ašine ćelije se otvoriše. Unatoč svojoj hladnokrvnosti, mladi diplomat poskoči; smrknuta lica dvojice čuvara nisu obećavala ništa dobro. Otkako je uhićen, Asa je svakog dana očekivao da bude smaknut. Hetiti nisu znali za milost kada je riječ o doušnicima.Sjekira, bodež ili pad s vrha litice? Egipćanin je priželjkivao brzu i kratku smrt, nadajući se da neće biti predmet kakvog okrutnog scenarija.Asu su uveli u jednu hladnu i strogu prostoriju, ukrašenu kopljima i oklopima. Kao i svuda u hetitskom carstvu, i ovdje je sve podsjećalo na rat.

- Kako ste? - upita svećenica Putuhepa.- Nedostaje mi kretanje, nisam oduševljen vašom hranom, ali još sam živ. Zar to nije čudo?- Jeste, na neki način.- Imam osjećaj da me sreća napušta... Ipak, vaše me prisutnost ohrabruje: bi li žena mogla biti nemilosrdna?- Nemojte računati na slabost jedne Hetitke.- Moj šarm ne bi mogao imati nekog utjecaja? Svećeničino lice preplavi bijes.- Jeste li doista svjesni svog položaja?- Egipatski diplomat zna umrijeti s osmjehom na licu, makar drhtao cijelim svojim tijelom.Aša je mislio na prijekor koji će ga sustići od Ramzesa, makar na drugom svijetu, zato što nije uspio izaći iz Hetitije kako bi ga upozorio da je car oko sebe okupio ogroman savez.Je li mu seljanka uspjela prenijeti kratku poruku od samo tri riječi? Nije previše vjerovao u to, ali ako jeste, faraon je sigurno shvatio njeno značenje.Ako do Ramzesa nisu doprle nikakve informacije, egipatska vojska je uništena kod Kadeša, a na egipatsko prijestolje je stupio Henar. U tom slučaju, bilo je bolje umrijeti nego pasti pod tiraniju takvog despota.- Vi niste izdali Ramzesa - reče Putuhepa - niti ste ikada slušali Henarove naloge.- Vama ostavljam da procijenite.- Bitka kod Kadeša se odigrala - otkrije mu ona - a Ramzes je pobijedio trupe našeg saveza.Aša je bio kao opijen.- Šalite se sa mnom ...- Nisam raspoložena za šalu.- Pobijedio trupe vašeg saveza - ponovi Aša zapanjeno.- Naš car je živ i na slobodi - izjavi Putuhepa - a tvrđava Kadeša je netaknuta.

Diplomatovo raspoloženje splasnu.- Kakav kraj meni pripremate?- Rado bih naložila da vas spale kao špijuna, ali postali ste jedan od glavnih uloga u našim pregovorima.Egipatska vojska je logorovala ispred tvrđave čiji su zidovi, unatoč vrelom suncu s početka lipnja, i dalje odisali sivilom. Od Ramzesovog sastanka s Muvatalom, faraonovi vojnici nisu poduzeli nijedan novi napad na Kadeš. S vrha bedema Uri Tešup i hetitski strijelci promatrali su protivnike koji su se bili posvetili svakodnevnim zaduženjima. Vodili su brigu o konjima, magarcima i govedima, usavršavali se u društvenim igrama, organizirali borbe golim rukama i jeli raznovrsna jela koja su im pripremali vojni kuhari.Viši časnici su od Ramzesa dobili samo jednu zapovijed: da vode računa o poštovanju stege. Nitko od njih nije bio upućen u nagodbu s Muvatalom.Novi general Setove divizije ohrabri se i upita kralja o pregovorima.- Veličanstvo, zbunjeni smo.- Ne ispunjava vas zadovoljstvom to što smo izborili veliku pobjedu?- Svjesni smo da ste vi sami izvojevali pobjedu kod Kadeša, ali zašto ne napadamo tvrđavu?- Zato što nemamo nikakvih izgleda osvojiti je. Morali bismo žrtvovati barem polovicu naših jedinica, a opet ne bismo bili sigurni u uspjeh.- Koliko ćemo još ostati nepomični i gledati pred sobom ovu odvratnu utvrdu?- Sklopio sam dogovor s Muvatalom.- Hoćete reći... primirje?- Uvjeti su postavljeni; ako ne budu ispunjeni, ponovno ćemo zauzeti neprijateljski stav.- Koliki ste im rok dali, Veličanstvo?

- On istječe krajem ovog tjedna; tada ću znati vrijedi li nešto careva riječ.U daljini, na putu koji je vodio iz smjera sjevera, podigao se oblak prašine. Prema Kadešu je išao veliki broj hetitskih dvokolica, koje su možda predstavljale prethodnicu pričuvnih trupa poslanih da izbave Muvatala i njegove ljude.Egipatski logor podigne se na noge, ali ih Ramzes umiri. Kralj se popeo na dvokolice u koje su bili upregnuti Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je zadovoljna i, u pratnji svog lava, pođe ususret hetitskom bataljunu.Hetitski strijelci su držali ruke na uzdama. Glas o Ramzesu i Krvniku već se bio pronio čitavim hetitskim carstvom.S jednih dvokolica siđe neki čovjek i uputi se ka faraonu.Otmjenog držanja, obrijanog lica, s finim brkovima, Asa zaboravi na sve protokole i potrča prema Ramzesu.Kralj i prijatelj baciše se jedan drugom u zagrljaj.- Je li vam moja poruka bila od koristi, Veličanstvo?- I je i nije. Nisam znao uzeti u obzir tvoje upozorenje, ali je magija sudbine bila na strani Egipta. Zahvaljujući tebi, brzo sam intervenirao. Amon je taj koji je ostvario pobjedu.- Mislio sam da više nikada neću vidjeti Egipat; hetitski zatvori su užasni. Pokušao sam uvjeriti neprijatelja da sam Henarov suučesnik, što mi je trebalo spasiti život; zatim su se događaji sami redali. Umrijeti tamo, značilo bi neoprostivo pomanjkanje ukusa.- Moramo odlučiti hoćemo li potpisati primirje ili ćemo nastaviti neprijateljsko djelovanje; koristit će mi tvoje mišljenje.Pod svojim šatorom, Ramzes pokaza Aši pismo koje mu je dostavio hetitski car.Ja, Muvatal, tvoj sam sluga, Ramzese, i priznajem te za Sina svjetlosti, proizišlog iz nje. Moja zemlja je tvoj sluga, pred tvojim nogama. Ali nemoj zloupotrebljavati svoju moć!

Tvoj je utjecaj ogroman, dokazao si to odnijevši veliku pobjedu. Ali, zašto bi nastavio istrebljivati narod svog sluge, zašto bi te nadahnjivala ljutnja?Budući da si pobijedio, priznaj da je mir bolji od rata, i dozvoli Hetitima da nastave živjeti.- Lijep diplomatski stil. - prizna Asa.- Smatraš li da je poruka dovoljno jasna za sve zemlje u regiji?- Pravo remek-djelo! Da jedan hetitski vladar bude poražen u borbi, to je novina, da prizna svoj poraz, to je čudo koje se samo tebi može pripisati.- Nisam uspio osvojiti Kadeš.- Koga je briga za jednu utvrdu! Pobijedio si u odlučujućoj bici. Nepobjedivi Muvatal sada se smatra za tvog vazala, barem na riječima... Ovaj prisilni ponizni stav izvanredno će se odraziti na tvoj ugled.Muvatal je održao riječ, sastavivši prihvatljiv tekst i oslobodivši Ašu. Ramzes je sa svoje strane izdao zapovijed vojsci da napusti logor i krene nazad ka Egiptu.Prije negoli je napustio mjesto na kojem su toliki njegovi sunarodnjaci izgubili živote, Ramzes se okrene prema tvrđavi, odakle su izlazili, slobodni i nepovrijeđeni, Muvatal, njegov brat i njegov sin. Faraon nije uspio uništiti taj simbol hetitske moći, ali što mu je još ostalo osim toga, nakon velikog poraza neprijateljskog saveza? Muvatal, koji se izdaje za Ramzesovog slugu... Tko bi se usudio i zamisliti takav uspjeh? Kralj nikada neće zaboraviti daje samo zahvaljujući pomoći svog božanskog oca kojeg je bio pozvao upomoć uspio propast preobratiti u veliku pobjedu.- U dolini Kadeša više nema ni jednog jedinog Egip-ćanina. - izjavi starješina promatrača.- Pošalji izvidnicu na jug, istok i zapad. - zapovjedi Muvatal svom sinu Uri Tešupu. - Ramzes je možda naučio lekciju i sakrio trupe u šumama, kako bi nas napao čim izađemo iz tvrđave.- Koliko ćemo još morati bježati?

- Moramo se vratiti u Hatušu - zaključi Hatušil - pre-strojiti snage i razmotriti daljnju strategiju.- Nisam se obratio poraženom generalu - raspali se Uri Tešup - već caru Hetitije.Smiri se, sine. - umiješa se Muvatal. - Držim da vrhovni zapovjednik-general savezničkih vojski nije pogriješio. Svi smo podcijenili samog Ramzesa.- Pobijedili bismo, samo da ste me pustili da postupim po svome!- Varaš se. Egipćani raspolažu izvanrednim oružjem, faraonove dvokolice su bolje od naših. Izravan sukob u dolini, što si ti predlagao, ne bi nam išao u prilog, a naše trupe bi pretrpjele teške gubitke.- Zadovoljavate se ovim ponižavajućim porazom.- Očuvali smo ovu tvrđavu, hetitsko carstvo nije osvojeno, rat protiv Egipta će se nastaviti.- Kako će se nastaviti, poslije sramnog dokumenta koji ste potpisali?- To nije sporazum o miru - naglasi Hatušil - već obično pismo jednog vladara drugome. To što se Ramzes zadovoljio njime, pokazuje koliko je neiskusan.- Muvatal kratko i jasno izjavljuje da se smatra faraonovim vazalom!Hatušil se nasmija.- Budući da vazal raspolaže potrebnim trupama, ništa ga ne priječi da se pobuni.Uri Tešup osinu pogledom Muvatala.- Ne slušajte više ovog nesposobnjakovića, oče, i dajte mi punu vlast nad vojskom! Lukavstva i prijevare diplomacije nikuda nas neće odvesti. Ja, i samo ja, sposoban sam srušiti Ramzesa.- Vratimo se u Hatušu. - odreza car. - Bolje ćemo razmišljati na zraku naših planina.

Ramzes izvede snažan skok i uletje u bazen u kojem se kupala Nefertari. Roneći ispod površine vode, kralj dopliva do svoje supruge i obuhvati je oko struka. Praveći se da je iznenađena, ona pusti da je on povuče nadolje, a zatim oboje polako izroniše na površinu, stisnuti jedno uz drugo. Zlatnožuti pas Noćobdija trčao je oko bazena i lajao, dok je Krvnik drijemao u sjeni jedne sikomore, sa zlatnom ogrlicom oko vrata koju je bio dobio kao nagradu za junaštvo.Ramzes nije mogao gledati Nefertari a da ne bude zadivljen njenom ljepotom. Međutim, osim osjetilne privlačnosti i usklađenosti njihovih tijela koja ih je vezivala, njih dvoje su bili spojeni čudnovatom vezom, jačom od vremena i smrti. Blago jesenje sunce milovalo im je lica svojim ugodnim zracima dok su klizili po zelenkastoplavoj vodi bazena. Kada su izašli, Noćobdija prestane lajati i počne im lizati noge. Kraljev pas je mrzio vodu i nije razumio kakvo zadovoljstvo njegov gospodar pronalazi u takvom namakanju. Kada se zasitio maženja, Noćobdija legne između šapa ogromnog lava i prepusti se zasluženom odmoru.Nefertari je bila tako poželjna da se Ramzes nije mogao oduprijeti strasti; njegove ruke su prelazile po raskošnom tijelu mlade žene sa zanosom istraživača koji stupa u nepoznatu zemlju. U početku je pasivno ležala, uživajući u njegovom osvajanju, a zatim je odgovorila na poziv ljubavnika.Ramzes je širom zemlje postao poznat kao Ramzes Veliki. Pri povratku u Pi-Ramzes dočekalo ga je brojno mnoštvo, kličući pobjedniku u bici kod Kadeša, faraonu koji je uspio natjerati Hetite u bijeg i prisili ih da se vrate na svoj teritorij. Kako u selima tako i u gradovima, slavilo se nekoliko tjedana radi veličanstvene pobjede; budući je strah od osvajača bio iza njih, Egipat se nagonski vratio životnim radostima, potkrijepljenim izvanrednim vodostajem koji je obećavao bogatu žetvu.

Peta godina vladavine Setijevog sina završavala se trijumfom. Novopostavljeni vojskovođe bile su mu slijepo odani, a dvor se klanjao pred kraljem. S Ramzesovom mladošću je bilo gotovo; dvadesetosmogodišnji čovjek koji je vladao Dvjema zemljama pokazao je da posjeduje snagu koja odlikuje najveće vladare i već je bio obilježio svoju epohu neizbrisivim pečatom.Oslanjajući se na štap, Homer je išao ispred Ramzesa.- Završio sam, Veličanstvo.- Želite li se osloniti na moju ruku i još malo prošetati, ili biste radije sjeli ispod svog limunovog drveta?- Prošetajmo još malo. Glava i ruka su mi bile vrlo zaposlene u posljednje vrijeme; sada je došao red na noge.- Ovaj novi rad vas je primorao da prekinete s dovršavanjem Ilijade.- Je, ali vi ste mi osigurali izvrsnu temu za pisanje!- Kako ste opisali bitku?- Tako što sam slijedio istinu, Veličanstvo; nisam preskočio ni kukavičluk vaše vojske, ni vašu samotnu, beznadnu borbu, ni poziv koji ste uputili svom božanskom ocu. Oduševile su me okolnosti u kojima se odigrala vaša izuzetna pobjeda, tako da sam se osjećao poput mladog pjesnika kojipiše svoje prvo djelo! Stihovi su tekli s mojih usana, scene su se nizale same od sebe. Vaš prijatelj Ameni puno mi je pomogao ukazujući na neke gramatičke greške; egipatski jezik nije lak, ali je njegova istančanost i preciznost pravo veselje za jednog pjesnika.- Opis bitke kod Kadeša bit će urezan na vanjskom južnom zidu velike dvorane sa stupovima hrama u Karnaku - povjeri mu Ramzes - na vanjskim zidovima dvorišta hrama u Luksoru i pročelju pilona, na vanjskim zidovima hrama u Abidosu i budućem predvorju mog hrama za milijune godina.- Dakle, kamen vječnosti će za sva vremena sačuvati uspomenu na bitku kod Kadeša.

- Na taj način želim odati poštovanje skrivenom bogu, Homere, pobjedi reda nad neredom i sposobnosti Zakona da odagna kaos.- Divim vam se, Ramzese; i vašoj zemlji se svakim danom sve više divim; nisam vjerovao da bi vam vaš Zakon mogao pomoći da pobijedite neprijatelja koji je bio čvrst u namjeri da vas uništi.- Kada bi mi ljubav prema Maat prestala prožimati misli i volju, moja bi se vladavina brzo okončala, a zemlja Egipat bi pronašla novog supružnika.Unatoč ogromnim količinama hrane koje je unosio u sebe, Ameni se nikako nije debljao. I dalje jednako slabunjav, blijed i boležljiv, kraljev osobni tajnik nije izlazio iz ureda gdje je, zajedno s najužim krugom pomoćnika, obrađivao ogroman broj spisa. Ameni je vodio vrlo otvorene razgovore s vezirom i ministrima, nije mu promicalo ništa što se događalo u zemlji i pazio je da svaki visoki činovnik na najbolji mogući način obavlja zadatke koji su mu povjereni. Za Ramzesovog prijatelja iz djetinjstva postojao je samo jedan recept za zdravuadministraciju:, što je nečiji položaj bio viši, to je veća bila odgovornost, samim tim i kazna u slučaju pogreške ili nemara. Od ministra do šefa službe, svatko je snosio odgovornost za nemar svojih podčinjenih i plaćao za njih određenu kaznu. Smijenjeni ministri i degradirani činovnici osjetili su na svojoj koži Amenijevu strogost.Kada je boravio u Pi-Ramzesu, vladar se svakodnevno viđao sa svojom sivom eminencijom. Kada se spremao otići u Tebu ili Memphis, Ameni je pripremao detaljne izvještaje koje je kralj vrlo pomno iščitavao. On je bio taj koji je rješavao i odlučivao.Pisar je baš izlagao kralju svoj plan za utvrđivanje brana za predstojeću godinu, kada u kancelariju prepunu polica s naslaganim papirusom uvedoše Seramanu. Sardinijski div se pokloni pred vladarom.- Jesi li još ljut na mene? - upita Ramzes.- Ja vas ne bih napustio u nevolji.

- Bdijenje nad mojom suprugom i mojom majkom bio je zadatak od najveće važnosti.- Ne poričem, ali želio bih da sam mogao biti pokraj vas i napraviti pokolj među Hetitima. Živcira me nadutost tih ljudi; kad se već prave da su veliki ratnici, nisu smjeli pobjeći u tvrđavu!- Naše vrijeme je dragocjeno. - umiješa se Ameni. - Je li tvoja istraga dala kakve rezultate?- Nikakve. - odgovori Seramana.- Nisi naišao ni na kakav trag?- Pronašao sam kola i leševe egipatskih policajaca, ali ne i Henarovo tijelo. Prema svjedočenju trgovaca koji su se bili sklonili u jednu kamenu kućicu, pješčana oluja je bila izuzetno snažna i neobično dugo je trajala. Išao sam sve do oaze Khargeha i budite sigurni da smo moji ljudi i ja pretresli pustinju.- Nakon lutanja na slijepo - izjavi Ameni - Henar je sigurno iznemogao od žeđi i završio negdje zatrpan pod pijeskom.- To svi misle. - prizna Seramana.- Ja ne mislim tako. - izjavi Ramzes.- Nije imao nikakvih izgleda da izađe iz tog pakla, Veličanstvo; skrenuvši s glavnog puta, izgubio se, a nije se mogao dugo nositi s olujom, pijeskom i žeđi.- Mržnja koju osjeća toliko je jaka da mu zamjenjuje hranu i piće. Henar nije mrtav.

Kralj se predao razmišljanjima ispred statue Tota, na ulazu u Ministarstvo vanjskih poslova, nakon što je najprije položio buket ljiljana i papirusa na oltar. Predstavljen u obliku majmuna koji sjedi, s mjesečevim srpom na glavi, bog znanja je upirao pogled ka nebu, daleko iznad površnosti ljudskog roda.Dok je Ramzes prolazio, činovnici Ministarstva su ustajali i klanjali se. Aša, novoizabrani ministar, osobno otvori vrata svog ureda; kralj se zagrli sa svojim prijateljem, koji je u očima dvorjana postao

junak. Vladarev dolazak bio je jasan znak uvažavanja, što je samo učvršćivalo položaj Aše kao prvog čovjeka egipatske diplomacije.Njegov ured se umnogome razlikovao od Amenijeva. Buketi ruža doneseni iz Sirije, cvjetni aranžmani sastavljeni od narcisa i nevena, na stolčićima izdužene vaze od alabastra, stojeće svjetiljke, škrinje od bagremovog drveta i šareni zastori, sve to je ostavljalo dojam živosti i profinjenog ukusa, podsjećajući prije na privatne odaje neke raskošne vile nego na radno mjesto.Blistavog, inteligentnog pogleda, otmjenog držanja, s namirisanom vlasuljom na glavi, Aša je izgledao kao tašti, pomalo prezriv monden koji je pozvan na neki prijem. Tko bi mogao pretpostaviti da će se čovjek iz najviših slojeva društva zaputiti, prerušen u prnje trgovca, surovim putovima hetitske zemlje? Nikakve gomile spisa nisu remetile dojam raskoši kojim je odisala kancelarija novog ministra. Aši je bilo draže one najvažnije podatke držati u svojoj glavi.- Bojim se da ću biti primoran podnijeti ostavku, Veličanstvo.- Što si to tako strašno napravio?- Nisam bio dovoljno učinkovit. Moja služba nije šted-jela energije, ali od Mojsija i dalje nema ni traga ni glasa. To je neobično... Obično se pronese glas. Po mom mišljenju, postoji samo jedno objašnjenje: sakrio se u nekom zabačenom mjestu. Ako je promijenio ime i priključio se nekoj beduinskoj obitelji, bit će jako teško pronaći ga, takoreći nemoguće.- Nastavi s potragom. Što je s hetitskom špijunskom mrežom organiziranom u našoj zemlji?- Tijelo mlade plavuše je pokopano, a da nismo uspjeli utvrditi njen identitet; što se tiče maga, on je nestao. Bez sumnje, uspio je izaći iz Egipta. Ni njemu nema ni traga ni glasa, kao da su svi članovi mreže u zemlju propali u nekoliko dana. Izvukli smo se iz strašne opasnosti, Ramzese!- Je li ona zaista otklonjena?- Bilo bi uobraženo od mene da odgovorim potvrdno. - prizna Aša.

- Budi na oprezu.- Pitam se kako će dalje postupati Hetiti; poniženi su zbog poraza, a njihova unutarnja neslaganja vrlo su duboka. Neće se zadovoljiti mirom, ali će im biti potrebno nekoliko mjeseci, možda i godina, da ponovno stanu na noge.- Kako se ponaša Meba?- Moj uvaženi prethodnik vrlo je revan pomoćnik koji zna gdje mu je mjesto.- Imaj ga na oku; kao nekadašnji ministar, može ti samo zavidjeti. Što govore starješine naših garnizona u južnoj Siriji.- Sve je mirno, ali samo donekle vjerujem u njihovu pronicljivost. Zato sutra putujem u Amuriju. Tamo ću postaviti snage koje će brzo reagirati i spriječiti svaki pokušaj invazije.

Kada se željela smiriti, svećenica Putuhepa se -zatvarala na najsvetije mjesto u hetitskoj prijestolnici, podzemnu sobu u gornjem gradu, uklesanu u stijenama, pored akropole u kojoj su se nalazile careve odaje. Muvatal je, nakon poraza kod Kadeša, bio odlučio da i brata i sina drži na odstojanju i ojača vlastitu moć, ističući sebe kao jedinog sposobnog da održi ravnotežu između suparničkih strana.Soba je imala nadsvođenu tavanicu i zidove ukrašene reljefima koji su prikazivali cara u borbi i molitvi, s krilatim suncem iznad sebe. Svećenica se zaputi prema žrtveniku podzemnog svijeta, gdje je bila položila mač umrljan krvlju.Tu je dolazila pronaći nužno nadahnuće, kako bi spasila svog muža od Muvatalovog biča i omogućila mu da povrati carevu naklonost. Sa svoje strane, ni Uri Tešup, koji je uz sebe imao najratoborniji dio vojske, nije ostajao prekriženih ruku, tražeći načina kako da potisne Hatušila, odnosno makne Muvatala.Putuhepa je meditirala do kasno u noć, razmišljajući isključivo o svom mužu.

Bogovi podzemnog svijeta pružili su joj odgovor.LVNajuži savjet, koji je podrazumijevao cara Muvatala, njegovog sina Uri Tešupa i brata Hatušila bio je prilika za oštar sukob.- Hatušil je jedini odgovoran za naš poraz. - izjavi Uri Tešup. - Da sam ja zapovijedao savezničkim trupama, egipatska vojska bi bila pregažena.- I pregazili smo je - podsjeti ga Hatušil - ali tko je mogao predvidjeti Ramzesovu reakciju?- Ja bih ga pobijedio!- Ne zavaravaj se. - umiješa se car. - Nitko ne bi mogao svladati silu koja ga je vodila na dan bitke. Kada bogovi govore, treba znati saslušati njihov glas.Muvatalova izjava potakne Uri Tešupa da nastavi u smjeru kojim je krenuo. Također će iskoristiti priliku da usmjeri napad na još jedan plan.- Kakvi su planovi za budućnost, oče?- Još razmišljam.- Nema više vremena za razmišljanje! Ispali smo smiješni kod Kadeša, bitno je da što brže reagiramo. Povjerite mi zapovjedništvo nad preostalim savezničkim trupama i osvojit ću Egipat.- Besmislica - ocijeni Hatušil - naš osnovni zadatak je sačuvati saveznike. Već su izgubili mnogo ljudi, mnogim prinčevima se prijestolje ljulja i past će ukoliko ih ne podržimo blagom.- Naklapanje gubitnika! - uzvrati Uri Tešup - Hatušil pokušava dobiti na vremenu kako bi prikrio svoj kukavičluk i nesposobnost.- Pripazi na jezik - zapovjedi Muvatal - nema potrebe za vrijeđanjem.- Dosta je odugovlačenja, oče; zahtijevam punu moć.- Ja sam car, Uri Tešupe, nisi tu da bi mi govorio što da radim.- Držite se svog jadnog savjetnika, ako tako želite; ja se povlačim u svoje odaje sve dok mi ne zapovjedite da povedem naše jedinice u pobjedu.

Uri Tešup nervoznim koracima izađe iz prijemne sale.- Njegov stav nije do kraja pogrešan. - prizna Hatušil.— Što želiš reći?-Putuhepa je potražila savjet od božanstava podzemnog svijeta.- Njihov odgovor?- Moramo izbrisati poraz kod Kadeša.- Imaš li neki plan?- On podrazumijeva opasnost koju ću uzeti na sebe.- Ti si mi brat, Hatušile, tvoj život mi je dragocjen.- Ne mislim da sam pogriješio kod Kadeša. Moja najveća briga je veličina carstva. Ono što su bogovi podzemnog svijeta tražili od mene, ja ću ispuniti.Nedjem, vrtlar koji je postao ministar poljoprivrede Ramzesa Velikog, bio je također i nastavnik njegovog sina; oduševljen talentom za čitanje i pisanje koji je Kha pokazivao, omogućavao mu je da zadovolji žeđ za učenjem i istraživanjem.Ministar se izvrsno slagao s kraljevim sinom, a Ramzes je bio zadovoljan njegovim metodama školovanja. Međutim, tihi Nedjem je prvi put osjetio potrebu da se suprotstavi Ram-zesovom nalogu, znajući da bi takvo nepoštovanje moglo rezultirati i otkazom.- Veličanstvo...- Slušam te, dobri moj Nedjeme.- Radi se o vašem sinu.- Je li spreman?- Je, ali...- Da nije možda bolestan?- Nije, Veličanstvo, ali...- Onda neka odmah dođe.- Uz sve poštovanje prema vama, Veličanstvo, nisam uvjeren da je tako malo dijete sposobno suprotstaviti se opasnosti kojoj ga namjeravate izložiti.- Prepusti meni odluku o tome, Nedjeme.- Opasnost... Opasnost je prevelika!

- Kha se mora sresti sa svojom sudbinom, ma kakva ona bila. On se razlikuje od druge djece.Ministar je shvatio da je dalja borba uzaludna.- Katkad mi ga je žao, Veličanstvo.Sa Delte je puhao sjeverac, ali nije uspijevao rastjerati velike crne oblake koji su nosili kišu. Mali Kha je sjedio iza oca na predivnom sivom konju i cvokotao.- Zima mi je, oče; ne bismo li mogli usporiti?- Moramo požuriti.- Kuda me vodiš?- Vidjeti smrt.- Lijepu boginju sa Zapada, čiji je osmjeh tako sladak?- Ne, to je smrt pravednika. A ti još nisi jedan od njih.- Želim postati!- Dobro onda, svladaj prvu stepenicu.Kha stegne zube. On nikada ne bi razočarao svog oca. Ramzes stane nedaleko kanala koji se križao s jednim od ogranaka Nila. Tu se nalazilo malo svetište izgrađeno od granita. Mjesto je djelovalo mirno.- Je li smrt ovdje?- Unutar ovog zdanja; ako se bojiš, nemoj ulaziti.Kha skoči na zemlju i prisjeti se čarobnih riječi koje su se koristile u pričama kako bi se otklonila opasnost. Dječak se okrene ka ocu. Ramzes je stajao nepomično. Kha shvati da ne treba očekivati pomoć od faraona; odlazak do svetišta bilo je nešto što je sam morao učiniti.Jedan oblak zakloni sunce i nebo se smrači. Dijete oklijevajući pođe naprijed, ali na pola puta stane kao ukopano. Na stazi se nalazila kobra, crna kao tinta, velike glave i duža od metra, spremna za napad.Skamenjen, dječak se nije usuđivao pobjeći.Kobra se osmjeli i krene prema njemu.

Zmija je svakog trenutka mogla napasti. Uporno mrmljajući stare riječi, dječak zatvori oči u trenutku kada se kobra uzdigla.Jedan račvasti štap je prikova za zemlju.- Ova smrt ti nije bila namijenjena - izjavi Setau - idi, pridruži se svom ocu, maleni.Kha pogleda Ramzesa ravno u oči.- Kobra me nije usmrtila zato što sam ponavljao dobre riječi... Postat ću pravednik, zar ne?Kada je Ramzes došao posjetiti majku, ona je sjedila u udobnom naslonjaču u svom vrtu, uživajući u zimskom suncu od kojeg drveće kao da je bilo okruženo zlatnom aureolom, i razgovarala s krupnom smeđokosom ženom.- Ne budi strog - reče mu Tuja - tvoja ti sestra mnogo toga želi reći.Upalog lica, klonula, blijeda, Dolanta se baci pred Ram-zesove noge.- Oprosti mi, preklinjem te!- Osjećaš krivnju, Dolanta?- Onaj užasni mag me je opčinio... vjerovala sam da je dobar čovjek.- Tko je on?- Libijac, stručnjak za bacanje uroka. Držao me je zatvorenu u jednoj kući u Memphisu i prisilio me da ga pratim kada se dao u bijeg. Da nisam poslušala, prerezao bi mi grlo.- Zašto bi bio tako okrutan?- Zato... zato što...Dolanta brižne u plač. Ramzes je podiže i pomogne joj da sjedne.- Objasni mi.- Mag... Mag je ubio jednu sluškinju i mladu plavokosu ženu koja mu je služila kao medijum. Maknuo ih je zato što su mu se odbile i dalje pokoravati.- Jesi li prisustvovala zločinu?- Ne, bila sam zatočena... Ali, vidjela sam njihove leševe kada smo izlazili iz kuće.

- Zašto te je držao zatočenu?- Vjerovao je u moje kvalitete kao medijuma i želio me iskoristiti protiv tebe, mog brata! Kljukao me je opojnim sredstvima i ispitivao o tvojim navikama... Ali, ja mu ništa nisam mogla reći. Kada se zaputio u Libiju, riješio me se. Preživjela sam strašne trenutke, Ramzese, bila sam uvjerena da me neće poštedjeti!- Nisi li bila nesmotrena?- Žao mi je, kad bi samo znao koliko mi je žao!- Ne napuštaj dvor Pi-Ramzesa.

Aša je dobro poznavao Bantešinu, princa Amurije. .Slabo osjetljiv na riječi bogova, više mu je bilo stalo do zlata, žena i vina. On nije bio ništa drugo nego pokvareni podmitljivac, zaokupljen isključivo svojom dobrobiti i svojim zadovoljstvima.Kako je Amuriji bila namijenjena vrlo važna strateška uloga, prvi čovjek egipatske diplomacije nije škrtario kako bi osigurao Bantešininu aktivnu suradnju. Stoga se Aša osobno zaputio princu, u faraonovo ime, iskazujući mu time veliko poštovanje; osim toga, pripremio mu je priličnu količinublaga, osobito skupocjene tkanine, ćupove s vinom, posude od alabastra, paradno oružje i namještaj dostojan dvora.Pričuvne jedinice, koje su u Kadešu imale odlučujuću ulogu, bile su dobrim dijelom sastavljene od vojnika stacio-niranih u Amuriji; po povratku u Egipat, za nagradu su bili poslani na dugi odmor nakon kojeg su se morali vratiti u službu. Stoga je Aša poveo sa sobom pedeset časnika zaduženih za obuku lokalnih jedinica, prije dolaska otprilike tisuću strijelaca i pripadnika pješaštva iz Pi-Ramzesa, što bi sve zajedno pretvorilo Amuriju u čvrstu vojnu bazu.Aša se u Pelusi ukrcao na lađu i krenuo prema sjeveru; zahvaljujući povoljnom vjetru i mirnom moru, putovanje je bilo vrlo ugodno, a čar plovidbe upotpunila je jedna mlada Sirijka.Kada je egipatska lađa pristala u luku Bejruta, na doku je čekao Bantešina, okružen svojim dvorjanima. Veseli, lijepo popunjeni

pedesetogodišnjak, čije su lice krasili sjajni crni brkovi, poljubi Ašu u obraz i počne hvaliti veličanstvenu pobjedu Ramzesa Velikog kod Kadeša, koja je bitno promijenila ravnotežu u svijetu.- Kakva lijepa karijera, dragi Aša! Tako mlad, a već ste ministar vanjskih poslova moćne zemlje kao što je Egipat... Klanjam vam se.- To neće biti potrebno, došao sam u prijateljski posjet.- Smjestit ćete se u mojoj palači, a sve vaše želje bit će ispunjene.Bantešini oči zaiskriše.- Biste li možda željeli... jednu mladu djevicu?- Tko bi bio lud odbaciti ljepote koje nam daruje priroda? Pogledaj ove skromne darove, i reci sviđaju li ti se.Lađari su istovarili teret.Bantešina, onako razgovorljiv, nije skrivao zadovoljstvo; pogled na izvanredno mekan krevet izmami mu uzdah zadovoljstva.- Vi, Egipćani, doista znate živjeti! Jedva čekam da isprobam ovu divotu... I to ne sam!Aša je iskoristio prinčevo odlično raspoloženje da mu predstavi časnike za obuku.- Kao vjeran saveznik Egipta, moraš nam pomoći izgraditi obrambenu liniju koja će štititi Amuriju i odvratiti Hetite od pokušaja da te napadnu.- To mi je najveća želja. - izjavi Bantešina. - Sit sam sukoba koji štete trgovini. Moj narod želi biti zaštićen.- Za nekoliko tjedana Ramzes će poslati ovamo vojsku; časnici će od ovdašnjih ljudi napraviti prave vojnike.- Izvrsno, izvrsno... Hetitija je pretrpjela težak poraz, a Muvatal je suočen s ogorčenom borbom koja se vodi između njegovog sina Uri Tešupa i brata, Hatušila.- Na čijoj je strani ratnički stalež?- Izgleda da su se i oni među sobom podijelili; i jedna i druga strana imaju pristaše. Zasad se čini da car drži konce u svojim rukama, ali nije isključena mogućnost državnog udara. Osim toga, neki članovi saveza žale da su se upustili u onu katastrofalnu avanturu kod

Kadeša, koja ih je skupo stajajla i u ljudima i u dobrima... Neki od njih bi mogli potražiti novog gospodara, možda upravo faraona.- Smiješi nam se lijepa budućnost.- A ja vam obećavam nezaboravnu večer!

Mlada Libanonka, čvrstih grudiju i jedrih bokova, legne na Ašu i počne ga masirati cijelim svojim tijelom, lagano se pomičući naprijed-nazad. Svaki joj je djelić kože bio namirisan, a plava šuma njene ženstvenosti pravi izvor zadovoljstva.Premda je već izborio nekoliko pobjeda, Aša se nije smirivao. Čim je masaža mlade Libanonke proizvela očekivani učinak, on je položi na bok. Brzo pronašavši slatki put do njene intime, ori podijeli s njom nove trenutke snažnog zadovoljstva. Djevica, to odavno nije bila; ali njeno umijeće milovanjapotpuno je nadoknađivalo taj neizlječivi nedostatak. Ni on ni ona nisu prozborili ni jednu jedinu riječ.- Ostavi me - reče on napokon - želim spavati.Asa istog trenutka zaboravi na nju, zaokupljen Bante-šininom pričom o savezu koji je Muvatal okupio, savezu koji je bio pred rascjepom. Trebalo je dobro iskoristiti situaciju, što je za Ašu bio pravi izazov.Kojoj bi se velikoj sili mogli okrenuti otpadnici, sad kad su izgubili povjerenje u cara Hetitije? Sigurno ne Egiptu. Zemlja faraona bila je predaleko, mentalitet umnogome različit u odnosu na male azijske kneževine, ratoborne i nestabilne. Diplomatu padne na pamet jedna zamisao, toliko uznemirujuća da je osjetio potrebu da odmah pogleda kartu područja. U tom trenutku, vrata se otvoriše.U sobu uđe sitan, kržljav čovjek, kose povezane trakom, s neupadljivom srebrnom ogrlicom oko vrata, narukvicom oko lijevog zgloba, odjeven u komad raznobojne tkanine koja mu je otkrivala ramena.- Moje ime je Hatušil, ja sam brat Muvatala, cara Hetitije.

Asa na trenutak izgubi prisebnost. Da mu se možda ne privida, umornom od putovanja i ljubavnih okršaja?- Ne sanjate, Aša; zadovoljstvo mi je upoznati prvog čovjeka egipatske diplomacije i vrlo bliskog prijatelja Ramzesa Velikog.- Vi, u Amuriji...- Moj ste zatvorenik, Aša. Svaki vaš pokušaj da po-bjegnete unaprijed je osuđen na neuspjeh. Moji ljudi su zarobili egipatske časnike, vašu opremu i lađu. Hetitija je novi gospodar Amurije. Ramzes je pogriješio kad je podcijenio našu sposobnost da reagiramo; kao vođa saveza koji je poražen kod Kadeša, pretrpio sam nepodnošljivo poniženje. Da nije bilo Ramzesa i njegove bezumne hrabrosti, istrijebio bih egipatsku vojsku. Zato sam u što je moguće kraćem roku morao dokazati svoju pravu vrijednost i poduzeti korake dok vi još uživate u pobjedi.- Princ Amurije nas je još jednom izdao.- Bantešina se prodaje onom tko više ponudi, to mu je u prirodi. Ova pokrajina više neće potpasti pod okrilje Egipta.- Zaboravljate na Ramzesov gnjev!- Naprotiv, bojim ga se; zato ću se potruditi da ga ne izazovem.- Čim bude čuo da su hetitske snage okupirale Amuriju, on će intervenirati. A siguran sam da niste imali vremena osposobiti vojsku koja bi mu se mogla suprotstaviti. Hatušil se nasmije.- Vrlo ste pronicljivi, ali uzalud; jer kada Ramzes bude saznao istinu, bit će prekasno.- Šutnja s moje strane bit će dovoljna.- Ali vi nećete šutjeti, Aša, već ćete napisati Ramzesu jedno umirujuće pismo, u kojem ćete mu objasniti da se vaša misija odvija po planu i da časnici za obuku obavljaju odličan posao.- Drugim riječima, naša vojska će opušteno krenuti prema Amuriji i pasti u zasjejdu.- U pravu ste, to je dio mog plana.

Aša je pokušavao proniknuti u Hatušilove misli. Bio je potpuno svjestan kvaliteta i mana ljudi iz ovog kraja, njihovih težnji i njihove gramzivosti. Egipćanin uvidje pravu istinu.- Opet ste sklopili podli savez s beduinima!- Nije bilo boljeg rješenja. - potvrdi Hatušil.- Oni su pljačkaši i ubojice.- To mi je poznato, ali ću ih iskoristiti da izazovu pobunu kod egipatskih saveznika.- Nije li neoprezno s vaše strane to što mi povjeravate takve tajne?- To uskoro neće biti tajne, već činjenica. Obucite se, Aša, i pođite sa mnom; moram vam izdiktirati jedno pismo.- A, ukoliko ga odbijem napisati?- Poginut ćete.- Spreman sam na to.- Ne, niste. Čovjek koji voli žene kao što ih vi volite nije spreman odreći se radosti življenja zbog stvari koja je unaprijed izgubljena. Napisat ćete pismo, Aša.Egipćanin se dvoumio.- A ako poslušam?- Otići ćete u zatvor, koji će, nadam se, biti udoban. Što je najvažnije, ostat ćete živi.- Zašto me ne biste maknuli?- U slučaju da dođe do pregovora, prvi čovjek egipatske diplomacije bit će dobar sitniš za razmjenu. To je već bio slučaj u Kadešu, zar ne?- Tražite od mene da izdam Ramzesa.- Primorani ste tako postupiti... To i nije prava izdaja.- Pošteđen život... Nije li to previše lijepo obećanje?- Imate moju riječ, pred bogovima Hetitije i u carevo ime.- Napisat ću to pismo, Hatušile.

60

Sedam kćeri svećenika Madijama, među kojima je ^bila Mojsijeva supruga, izvlačile su vodu kako bi napojile očeve ovce, kada je u oazu upalo desetak beduina na konjima. Bradati, naoružani lukovima i bodežima, izgledali su kao ljudi s najgorim namjerama.Ovce su se razbježale, a sedam djevojaka potrčale su se sakriti pod šatore. Starac izađe, oslonjen na štap, kako bi se suočio s došljacima.- Jesi li ti starješina ove zajednice?- Jesam.- Koliko ovdje ima sposobnih muškaraca?- Samo ja i jedan pastir.- Kanaan će se podići protiv faraona, uz pomoć Hetita; zahvaljujući njima, dobit ćemo svoju zemlju. Sva plemena moraju nam pomoći u borbi protiv Egipta.- Mi nismo pleme, već obitelj.koja nekoliko generacija živi ovdje u miru.- Dovedi mi tog pastira.- On je u planinama.Beduin se zadovolji objašnjenjem.- Vratit ćemo se. - izjavi jedan od njih. - Tada ćemo ga povesti sa sobom i on će se boriti. U suprotnom, zatrpat ćemo tvoje bunare i spaliti šatore.Mojsije uđe u šator kada je već pala noć. Njegova supruga i tast ustadoše.- Gdje si bio? - upita ona.- Na svetoj planini, tamo gdje bog naših predaka otkriva svoju prisutnost. Govorio mi je o bijedi Židova u Egiptu, o mom narodu koji je podčinjen faraonu, o mojoj braći koja oplakuju svoju sudbinu i žele se osloboditi ugnjetavanja.- Dogodilo se nešto mnogo gore - reče mu svećenik Madijama. - Došli su beduini i žele te odvesti kako bi sudjelovao u pobuni Kanaana protiv faraona, kao i svi zdravi ljudi iz ovog područja.- To je ludost. Ramzes će ugušiti pobunu.

- Premda su Hetiti na strani pobunjenika?- Zar oni nisu poraženi kod Kadeša?- To je ono što su nam ispričali ljudi iz karavane. - složi se svećenik. - No, možemo li im vjerovati? Moraš se sakriti, Mojsije.- Jesu li ti beduini prijetili?- Ako se ne budeš borio na njihovoj strani, ubit će nas. Mojsiju se supruga Sefora objesi oko vrata.- Otići ćeš, zar ne?- Bog mi je zapovjedio da se vratim u Egipat.- Tamo će ti suditi i zatvorit će te! - podsjeti ga stari svećenik.- Idem s tobom - odluči Sefora - a povest ćemo i svo.g sina.- Putovanje može biti opasno.- Briga me. Ti si moj muž, a ja tvoja žena. Starac se ukoči, sav skrhan.- Smiri se, Bog će bdjeti nad tvojom oazom. - proreče Mojsije. - Beduini se neće vratiti.- Zar je to važno, ako vas nikada više neću vidjeti, tebe, svoju kćer i vaše dijete!- Govoriš istinu. Poljubi nas za pozdrav i povjeri naše duše Gospodu.U Pi-Ramzesu, u hramovima su se spremali za zimske svetkovine, tijekom kojih je tajna energija svemira obnavljala statue i predmete korištene u ritualima. Sila koja ih je prožimala bila je iscrpljena, pa je kraljevski par morao stupiti u vezu sa svjetlošću i prinijeti darove boginji Maat.Egipćani su bili ohrabreni pobjedom kod Kadeša. Nitko više nije mislio da je hetitska vojska nepobjediva, svi su znali da je Ramzes sposoban odbiti neprijatelja i očuvati sreću svog naroda.Prijestolnica je svakim danom postajala sve ljepša; glavni hramovi, Amonov, Ptahov, Raov i Setov, rasli su u ritmu čekića i dlijeta klesara, vile velikodostojnika i visokih činovnika natjecale su se u ljepoti s vilama u Tebi i Memphisu, u luci je neprestano vladala velika živost, skladišta su bila prepuna dragocjenosti, a

specijalizirane radionice su proizvodile cri-jepove glazirane plavom bojom, koji su krasili pročelja kuća u Pi-Ramzesu, s pravom poznatim kao "tirkizni grad".Omiljene razonode stanovnika prijestolnice bile su plovidba i pecanje na štap i udicu u kanalima koji su obilovali ribom; dok su grickali jabuke slatke kao med, ubrane u nekom od okolnih voćnjaka, ribiči su ponekad samo puštali da ih nosi struja i uživali u cvjetnim vrtovima duž obala kanala, letu ibisa, plamenaca i pelikana, često ne primjećujući da je riba zagrizla mamac.Ramzes je osobno upravljao veslima, dok je njegov sin Kha prepričavao svojoj sestri Meritamon događaj s kobrom. Dječačić se izražavao s mjerom, bez preuveličavanja. Poslije nekoliko sati provedenih u plovidbi, Ramzes je očekivao da će zateći Nefertari i lijepu Izet, koju je velika kraljevska supruga pozvala na večeru.Na pristaništu ga je čekao Ameni.Pisar je morao imati vrlo ozbiljan razlog da bi izašao iz svog ureda.- Pismo od Aše.- Zabrinjavajuće?- Pročitaj sam.Ramzes povjeri djecu Nedjemu, koji se bojao mogućih problema tijekom plovidbe čamcem, pa čak i za vrijeme šetnji izvan dvorskih vrtova; ministar poljoprivrede uhvati djecu za ruke, dok je Ramzes odmotavao svitak papirusa koji mu je Ameni pružio.Faraonu Egipta, od Aše, ministra vanjskih poslova.U skladu s zapovijedi Njegovog veličanstva, sreo sam se s princom Amurije, Bantešinom, koji me je dočekao na najbolji mogući način. Naši časnici za obuku, predvođeni jednim kraljevskim pisarom koji je, kao i ti i ja, školovan na sveučilištu u Tebi, počeli su obrazovati libanonsku vojsku. Kao što smo ipretpostavljali, Hetiti su se, nakon poraza kod Kadeša, povukli ka sjeveru. Unatoč tome, moramo ostati oprezni. Ukoliko bi, ubuduće, došlo do invazije velikih razmjera, lokalne snage neće biti dovoljne da je odbiju. Također je nužno potrebno, bez odlaganja, poslati

dobro naoružanu pukovniju, kako bismo utvrdili obrambenu bazu koja će osigurati trajan mir i sigurnost naše zemlje.Neka faraon ostane u dobrom zdravlju.Kralj smota dokument.- Ovo je Ašin rukopis.- Siguran sam u to, ali...- Aša jest napisao ovaj tekst, ali pod prinudom.- I ja tako mislim. - složi se Ameni. - On nikada ne bi napisao da ste vas dvojica studirali u Tebi!- Ne, jer se radi o Memphisu. A Aša ima izvrsno pamćenje.- Što znači ta pogreška?- Da je zarobljen u Amuriji.- Je li princ Bantešina poludio?- Ne, i on postupa pod prinudom, razumije se, nakon što se je najprije nagodio u svoju korist.- Znači li to ...- Hetiti su zadali munjevit protunapad. - zaključi Ramzes. - Dočepali su se Amurije i spremaju nam novu klopku. Da nije Ašine domišljatosti, Muvatal bi nam vratio milo za drago.- Misliš li da je Aša još živ?- Ne znam, Ameni. Pripremit ću, zajedno sa Seramanom, grupu elitnih izviđača. Ako je naš prijatelj zatočen, oslobodit ćemo ga.

Kada je faraon izdao nadzorniku talionice zapovijed da poveća proizvodnju obrambenog i ofenzivnog oružja, vijest se za nekoliko sati proširila prijestolnicom, a za nekoliko dana cijelim Egiptom.Čemu zavaravanje? Pobjeda Egipćana kod Kadeša nije bila dovoljna da osujeti osvajačke želje Hetita. Četiri vojarne u Pi-Ramzesu stavile su se u stanje pripravnosti, a vojnici su znali da će uskoro krenuti u pohod na sjever, u nove bitke..Cijeli jedan dan i noć Ramzes je bio sam, zatvoren u svojim uredskim prostorijama. Rano ujutro, izašao je na terasu dvorske

palače, kako bi promatrao svoju zvijezdu zaštitnicu, koja je ponovno izlazila iz borbe protiv zla i sila tame.U istočnom kutu terase, na ogradi je sjedila Nefertari, tako čista i lijepa u ružičastoj svjetlosti zore.Ramzes je privije uza se.- Vjerovao sam da je pobjeda kod Kadeša obilježila početak mirnog razdoblja, ali prevario sam se. Nad nama su se nadvile sjene: Muvatalova, Henarova, jer možda je još živ, sjena libijskog maga koji nam je umakao, Mojsijeva, kojem ne možemo ući u trag, Ašina, koji je mrtav ili zatočen u Amuriji... Hoćemo li biti dovoljno jaki i oduprijeti se oluji?- Tvoja je uloga da upravljaš kormilom lađe, bez obzira na snagu vjetrova. Nemaš ni vremena ni prava sumnjati. Ako ideš protiv struje, suprotstavit ćeš joj se, mi ćemo joj se suprotstaviti.Izbivši na horizont, sunce obasja svojim zracima veliku kraljevsku suprugu i Ramzesa, Sina svjetlosti.