center for interdisciplinary studies · - srpski i hrvatski mediji su u izveštavanju podeljeni po...
TRANSCRIPT
Mediji kao platforma za međuetnički dijalog (Studija sluĉaja: srpski i hrvatski elektronski mediji nakon ratova devedesetih)
Studentkinja:
Manja Bojanić
Mentorka:
prof. dr Mirjana Nikolić
Beograd, septembar 2014.
~ Center for Interdisciplinary Studies ~
and
~ Institut de la Communication ~
UNESCO Chair in Cultural Policy and Management
Master teza:
2
Sadržaj:
Apstrakt.......................................................................................................................................4
Abstract.......................................................................................................................................8
1. Uvod......................................................................................................................................11
1.1. Relevantnost teme i cilja istraţivanja...................................................................................14
1.2 Metodologija istraţivanja i izrade rada.................................................................................15
1.3 Polazne hipoteze....................................................................................................................15
2. Multikulturalizam, interkulturalizam, kulturni i međuetnički dijalog..........................16
2.1 Multikulturalnost na prostorima Balkana 1945-1990. godine...............................................19
2.2 Kriza identiteta i stvranje nacionalizma na Balkanu..............................................................22
2.3 Interkulturalni i meĊuetniĉki dijalog......................................................................................25
2.4 Mediji kao prostor interkulturalnog i meĊuetniĉkog dijaloga i njihova uloga u uspostavljanju
dijaloga...................................................................................................................................29
2.4.1 Komunikacijski kapaciteti novih medija i njihova uloga u interkulturalnom dijalogu........32
2.5 Etiĉnost medija korak ka meĊuetniĉkom dijalogu...................................................................41
3. Odnosi Srbije i Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji.....................................................................45
3.1 Programski sadrţaj srpskih i hrvatskih medija kao platforma za interkulturalni dijalog........51
3
3.2 „Jeziĉki nacionalizam“ – incident oko postavljanja dvojeziĉnih tabli na drţavne institucije u
Hrvatskoj................................................................................................................................ 54
3.2.1 Glavni akteri u tekstovima hrvatskih medija..................................................................56
3.2.2 Vukovarski „vandali“ kao heroji i ţrtve.........................................................................63
3.3 Programski sadrţaj srpskih medija.....................................................................................69
3.2.1 Etnonacionalna osnova u medijskom izveštavanju o sluĉaju postavljanja dvojeziĉnih tabli u
Hrvatskoj...................................................................................................................................69
4. Zaključak i preporuke za unapređenje kvaliteta medija u cilju uspostavljanja
međuetničkog dijaloga......................................................................................................75
4.1 Dokazivanje hipoteza..........................................................................................................75
4.2 Preporuke............................................................................................................................79
5. Bibliografija i vebografija....................................................................................................81
4
Apstrakt
Tokom ratova devedesetih godina, koji su doveli do raspada Jugoslavije došlo je do narušavanja
odnosa izmeĊu Srbije i Hrvatske zbog strašnih zloĉina koji su poĉinjeni sa obe strane. I nakon
skoro dvadeset godina od kako je potpisan Dejtonski sporazum i prekinut rat u bivšoj Jugoslaviji,
hrvatsko-srpski odnosi se nisu stabilizovali. Naime, iako „istorijsko vreme“ pokazuje da su
netrpeljivosti i sukobi izmeĊu Srba i Hrvata davno trebali biti prevaziĊeni, „liĉno vreme“,
odnosno sećanje na rat i podsećanje na isti od strane aktera koji utiĉu na formiranje politike
sećanja doprineli su odbijanju suoĉavanja sa prošlošću i definisanju sadašnjosti kroz oblikovaje
identiteta na temeljima nacionalistiĉke ideologije.
Procesi pomirenja izmeĊu Srbije i Hrvatske podrazumevaju suoĉavanje sa prošlošću, priznavanje
krivice i preuzimanje odgovornosti za poĉinjene zloĉine u cilju „zatvaranja postkonfliktnih rana“
i uspostavljanja dijaloga izmeĊu razliĉitih interesa i kultura. Uspostavljanje meĊuetniĉkog,
odnosno interkulturalnog dijaloga izmeĊu Srba i Hrvata predstavlja sastavni deo prevazilaţenja
prošlosti i stremljenja ka boljoj budućnosti u smislu dostojanstvene razmene mišljenja izmeĊu
suprostavljenih grupa razliĉitog etniĉkog, kulturnog, verskog nasleĊa, a sa ciljem postizanja
razumevanja i uvaţavanja. Interkulturalni dijalog u sebi sadrţi sposobnost razumevanja procesa
koji su prisutni i koji deluju u jednom multikulturalnom društvu, kakvo su srpsko i hrvatsko.
„Dijalog izmeĊu razliĉitih kultura se bavi suštinskim problemima ljudskog raslojavanja i
predstavlja kljuĉni faktor u prevenciji nesigurnosti, stvaranju stereotipa i sukoba.“1
Potencijal da uĉestvuju u interkulturalnom dijalogu imaju svi slojevi društva, a mediji, nevladine
organizacije, graĊanski sektor i umetnici su predstavnici najprogresivnijih praksi, jer imaju
potencijal da na kreativan naĉin prisupaju problemima multikulturalnih zajednica i da tako stvore
uslove za susret razliĉitih kultura, za njihovu saradnju, kao i da ohrabre zajednice da budu
jednako otvorene u smislu uslova ţivljenja i dostupnosti resursa za sve svoje graĊane, bez obzira
kojoj veroispovesti, naciji ili kulturi pripadaju.
1 Savet Evrope, Bela knjiga o interkulturalnom dijalogu, Ministarstvo kulture, Republika Srbija, 2008, str 25
5
Poslednjih dvadeset godina u Evropi se mnogo radi na promovisanju interkulturalnog dijaloga i
iznalaţenju platformi za njegovo unapreĊenje. Od ranije je poznato da su mediji u bivšoj
Jugoslaviji doprineli širenju nacionalnih, tj. nacionalistiĉkih ideja, koje ne nude mnogo prostora
za demokratsko razrešavanje sukoba, već imaju imaju veliki uticaj na njihovu ekspanziju. Mediji
imaju veliki uticaj na formiranje stavova javnog mnjenja, pa kako su uticali na narušavanje
dijaloga u toku devedesetih godina, širenjem mrţnje i podsticanjem na zloĉine, tako mogu i
uticati na uspostavljenje dijaloga, promovisanjem kulturnih razliĉitosti i stimulisanjem
tolerantnosti prema drugaĉijim kulturama, nacijama i religijama. Svojim odnosom prema nekoj
temi i njenom reprezentacijom kroz medijske sadrţaje, mediji deluju u pravcu narušavanja ili
uspostavljanja dijaloga. To posebno dolazi do izraţaja kada je reĉ o izveštavanju u “kritiĉnim
situacijama”, odnosno onim pitanjima u kojima dolazi do izrazitih sukoba izmeĊu razliĉitih
kulturnih zajednica praćenih nasiljem. Naĉin na koji su medijske poruke (de)kodirane
umnogome utiĉe na pozitivan ili negativan proces komunikacije, pa je tako vaţno da mediji
objektivno i nepristrasno tumaĉe dogaĊaje o kojima izveštavaju, bez potrebe za
senzacionalizacijom i pokušajima manipulisanja.
Osnovni cilj master teze jeste da ispita u kojoj meri onlajn mediji mogu biti platforma za
interkulturalni i meĊuetniĉki dijalog i koliki znaĉaj oni imaju u procesu uspostavljanja
komunikacije, delovanju sa ciljem pomirenja izmeĊu Srba i Hrvata, prevazilaţenju ratne
prošlosti, a potom kreiranja novih kolektivnih sećanja i zajednica u kojima se poštuju i razumeju
ljudska i manjinska prava.
Predmet istraţivanja bila su ĉetiri medijska portala, koja su vezana i za dnevne listove i to dva iz
Hrvatske (Jutarnji list i Veĉernji list) i dva iz Srbije (Politika i Blic) i naĉin na koji su oni
izveštavali o jednoj od tema koja je uzburkala Hrvatsku, a potom i srpsku javnost, a to je
postavljanje dvojeziĉnih tabli sa ćiriliĉnim i latiniĉnim oznakama na drţavne institucije u
Vukovaru.
Izveštavanje ovih onlajn medija sam uzela u razmatranje jer diseminacija informacija uz pomoć
interneta i novih tehnologija predstavljaju savremen, nezaobilazan i uticajan naĉin
komuniciranja. Javnost, publika, pojedinci su sve više naklonjeni internetu i novim
tehnologijama, što i onlajn medije ĉini popularnijim. Onlajn mediji se konstantno unapreĊuju i
dok je sadrţaj štampanih medija statiĉan, medijski portali se iz sata u sat dopunjuju novim
6
informacijama, u njihovim tekstovima su prisutni video zapisi, a poseduju i prostor za dijalog sa
publikom što sveukupno ĉini njihov sadrţaj interaktivnim. Onlajn mediji imaju specifiĉnu
razgovornu prirodu koja podrazumeva i razmenu mišljenja izmeĊu ĉitalaca kroz komentare koje
su namenjeni za ovu svrhu, a nalaze se na kraju teksta. Zbog svega pomenutog, smatram da su
onlajn mediji pogodni za istraţivanje u smislu identifikovanja njihovog potencijala za
uspostavljanje i razvoj interkulturalne komunikacije.
Ţeleći da identifikujem trenutnu situaciju u medijima, kako bih ustanovila u kojoj meri je došlo
do napretka u njihovoj demokratizaciji u odnosu na devedesete godine i kako bih istakla
preporuke sa ciljem poboljšanja medijske produkcije, ureĊivaĉke politike i ukupne delatnosti
onlajn medija, bavila sam se društveno aktuelnom temom koja je usko povezana sa
problematiĉnom ratnom prošlošću i srpsko-hrvatskim odnosima uopšte.
U svojoj analizi sam se skoncentrisala na tumaĉenje medijskog diskursa ĉetiri onlajn medija,
koristeći kvantitativno-kvalitativni metoda. Najviše paţnje sam poklonila “interpretaciji” i
tumaĉenju retorike medijskih tekstova, a poseban naglasak je stavljen na to kakav efekat oni
mogu imati na ukupnu javnost. Analiza medijskog diskursa mi je pomogla da utvrdim na koji
naĉin je uspostavljena interakcija izmeĊu medijskih tekstova, ljudi koji ĉitaju te tekstove, kao i
onih koji su glavni akteri istih.
Istraţivanje sam bazirala na sledećim hipotezama:
- Mediji prestavljaju nezaobilazan faktor u uspostavljanju interkulturalnog i meĊuetniĉkog
dijaloga
- U destabilizovanom društvu mediji pokazuju kapacitet da unište meĊuetniĉki dijalog
- Srpski i hrvatski mediji su u izveštavanju podeljeni po etnonacionalnim osnovama
- Pri stabilizaciji društvenih odnosa, mediji preuzimaju ulogu da izgrade ono što su uništili – od
faktora koji uništava meĊuetniĉki dijalog do faktora koji gradi interkulturalni dijalog.
7
Istraţivanje je pokazalo da srpski i hrvatski onlajn mediji prestavljaju veoma bitan faktor ka
uspostavljanju interkulturnog dijaloga, ali da se i njihov potencijal najĉešće zloupotrebljava u
kriznim situacijama, pa tako umesto objektivnog izveštavanja i promovisanja kulturnih
raznolikosti, medijski tekstovi prenose poruke mrţnje, zasnovane na stereotipima i predrasudama
o drugima. Nakon dobijenih rezultata, bilo je neophodno ukazati na probleme sa kojima se
medijski radnici, pa i sami mediji susreću u smislu njihovog finansiranja, svakodnevnog pritiska
koji dovodi do cenzure i autocenzure, kao i na ĉinjenicu da medijski radnici portala koji su uzeti
u razmatranje oĉigledno ne polaţu mnogo znaĉaja interkulturalnom dijalogu i meĊuetniĉkoj
saradnji i pomirenju. Kako bi se unapredio kvalitet medijskog izveštavanja i suzbili problemi sa
kojima se svakodnevno sureću medijski radnici, na kraju rada sam iznela izvesne preporuke,
ĉijim bi usvajanjem medijski prostor postao potencijalna platforma za podspešivanje
interkulturalnog dijaloga.
8
Abstract
During the wars of the nineties, which led to the breakup of Yugoslavia, there was a disruption
of relations between Serbia and Croatia due to the terrible crimes that were committed on both
sides. After almost twenty years the Dayton agreement was signed and war was ended in the
former Yugoslavia, the Croatian-Serbian relations are not stabilized. Although "historical time"
shows that the animosity and conflict between Serbs and Croats shoul be overcome by now,
"personal time" and the memory of war are fresh and live because of the actors who influence the
policy of memories and contributed to the rejection of dealing with the past and defining the
present through formation of identity on the basis of nationalist ideology.
Processes of reconciliation between Serbia and Croatia include dealing with the past, admission
of guilt and taking responsibility for crimes in order to overcome "post-conflict wound closure"
and establish a dialogue between the different interests and cultures. Establishment of inter-
ethnic and inter-cultural dialogue between Serbs and Croats is an integral part of overcoming the
past and aspirations for a better future in terms of respectful exchange of views between
opposing groups with different ethnic, cultural, religious heritage, and in order to achieve
understanding and respect. Intercultural dialogue contains the ability to understand the processes
that are present and operating in a multicultural society such as Serbian and Croatian. "The
dialogue between different cultures address the fundamental problems of human disintegration
and a key factor in the prevention of insecurity, creating stereotypes and conflict.“2
Potential to participate in intercultural dialogue have all sectors of society, the media, NGOs,
civil sector and artists are representatives of the most progressive practices, because they have
the potential to be creative in dealing with the problems of multicultural communities and thus
create conditions for the meeting of different cultures, for their cooperation and to encourage the
community to be as open in terms of living conditions and access to resources for all its citizens,
regardless of religion, nationality or culture they belong to.
2 Savet Evrope, Bela knjiga o interkulturalnom dijalogu, Ministarstvo kulture, Republika Srbija, 2008, str 25
9
The last twenty years in Europe, a lot of work was done on promotion of intercultural dialogue
and finding a platform for its improvement. It is already well known that the media in the former
Yugoslavia contributed to the dissemination of national, ie. nationalistic ideas, which do not
offer much space for democratic resolution of the conflict, but have a major impact on its
expansion. The media have a great influence on the formation of public opinion - and how media
affected the disruption of dialogue during the nineties, spreading hatred and incitementing on
crime, so they can affect the establishment of the dialogue, the promotion of cultural diversity,
and fostering tolerance towards other cultures, nations and religions .
With their attitude toward some subject and its representation through media content, the media
act in the direction of distortion or establishing a dialogue. This is particularly evident when it
comes to covering the "critical situation", ie those issues where there is a distinct conflict
between different cultural communities accompanied by violence. The way in which media
messages are (de) coding significantly affect positively or negatively the process of
communication, so it is important that media objectively and impartially interpret the events they
report on, without the need for senzacionalization of news and attempts of manipulation.
The main objective of the master thesis is to examine the extent to which online media can be a
platform for intercultural and interethnic dialogue and how important they are in the process of
establishing communication, in acting with the aim of reconciliation between Serbs and Croats,
in overcoming wartime past, and then creating new collective memory and communities in
which human and minority rights are respected.
The subject of the study was the four media portals, which are linked to the daily newspapers and
two from Croatia (jutarnji list i Veĉernji list) and two from Serbia (Politika i Blic) and the way
they report on one of the topics that excited Croatia and then the Serbian public - setting up a
bilingual boards with Cyrillic and Latin markings on state institutions in Vukovar.
I took in consideration reporting of these online media because dissemination of information
through the internet and new technologies is modern, unavoidable and influential way of
communicating. Public audience, individuals are more inclined to the Internet and new
technologies, and that facct online media makes more popular. Online media is constantly
improving, and while the content of print media is static, media portals are modified with new
10
information from hour to hour. Online media have the specific „ spoken nature“, which consider
the exchange of opinions between readers through the comments, and makes those portails more
interactive. For all these reasons, I believe that online media are suitable for research in terms of
identifying their potential for establishment and development of intercultural communication.
Aiming to identify the current situation in the media, in order to establish to what extent the
progress has been made in its democratization since the nineties, and to pointed out
recommendations for improvement of media production, editorial policy and the overall activity
of online media, I dealt with current social topic that is closely linked to problematic wartime
history and the Serb-Croat relations in general.
In the analysis I concentrated the interpretation of media discourse of four online media, using
quantitative and qualitative methods. I pay attention on the rhetoric of analized media, and I put
special emphasis on to effect they may have on the general public. Analysis of media discourse
helped me to determine how the interaction between media texts, the people who read these
texts, as well with those who are the main actors of the same could be established.
The research was based on the following hypotheses:
- The media represent an important part in the establishment of intercultural and interethnic
dialogue
- In the destabilized society, media show capacity to destroy inter-ethnic dialogue
- Serbian and Croatian media are divided by ethno-national basis in their reporting
- With the stabilization of social relations, the media take the role to build what was destroyed –
from the factor that destroys inter-ethnic dialogue to the factor that builds intercultural dialogue.
Research has shown that Serbian and Croatian online media represent a very important factor
towards the establishment of intercultural dialogue, but also their potential is abused in a crisis
situation, so instead of objective reporting and promotion of cultural diversity, media texts
convey a message of hatred based on stereotypes and prejudices on others. Following the results
obtained, it is necessary to point out the problems that the media workers and media themselves
facing in terms of financing, the daily pressure that leads to censorship and self-censorship and
11
the fact that media workers on the portals that are taken into consideration, does not make much
importance to intercultural dialogue and inter-ethnic cooperation and reconciliation. In order to
improve the quality of media coverage and to suppress problems with wich media workers are
faced on daily basis I have put forward several recommendations, which should help media to
become a platform for promotion of intercultural dialogue.
1. Uvod
Srbija je zemlja u tranziciji, koja je zbog svog kompleksnog istorijskog, etniĉkog, religijskog i
kulturnog nasleĊa najviše upućena na unapreĊivanje odnosa sa drţavama na prostoru Jugoistoĉne
Evrope, posebno na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Ratovi koji su doveli do raspada
Jugoslavije, kao i tenzije i konflikti koji su ugrozili srpsko - albanske odnose na Kosovu uticali
su na spoljnu politiku zemlje i njenu meĊuregionalnu saradnju. Spoljnopolitiĉki ciljevi Srbije,
njene intencije ka ĉlanstvu u Evropskoj uniji, mogu biti ostvareni samo kroz jaĉanje demokratije,
vladavine prava i skladne meĊususedske odnose.
Odnosi sa susedima, odnosno sa zemljama koje su ulazile u sastav Jugoslavije su još uvek
nesreĊeni i moţemo slobodno reći da je potrebno, kao što je navedeno i u ciljevima spoljne
politike Republike Srbije, unaprediti dijalog izmeĊu naroda koji pripadaju razliĉitim etniĉkim
zajednicama, odnosno potrebno je boriti se za uspostavljanje meĊuetniĉkog i interkulturalnog
dijaloga.
Interkulturni dijalog je nuţnost vremena u kom ţivimo. U svetu uvećanih raznolikosti i
nesigurnosti, mi moramo da uvaţavamo etniĉke, verske, jeziĉke i nacionalne linije koje nas
razlikuju da bi osigurali socijalnu koheziju i spreĉili konflikte. Razliĉitosti ne treba da nas
razdvajaju, već treba da ih shvatamo kao kulturno bogatstvo. Konflikti koji nastaju zbog
etniĉkih, religijkih i lingvistiĉkih razlika su najĉešće posledica nepoznavanja „onih drugih“ i zato
je put razumevanja - put uĉenja o drugima, pa je prostor komunikacije istovetan prostoru
prestavljanja nacionalnog identiteta i upoznavanju tuĊeg. Razvijanje kulture koja će podupirati
kulturni pluralizam jeste teţak i zahtevan zadatak. Svaki nivo vlasti, od lokalnog preko
12
regionalnog i nacionalnog do meĊunarodnog, ukljuĉen je u demokratsko upravljanje kulturnom
raznolikošću, a znaĉajnu poziciju u demokratskim procesima zauzimaju i mediji.
Za razliku od kulture koja obiĉno uspostavlja dijalog, mediji imaju vaţno mesto u izazivanju
sukoba, a potom u uspostavljanju odnosa u procesima „pomirenja“. Ova master teza se bavi
medijima kao platformom za uspostavljanje meĊuetniĉkog i interkulturalnog dijaloga. Liĉno
interesovanje da se bavim medijima u procesu interkulturalne komunikacije proizilazi iz
profesionalnog iskustva i rada u novinarstvu, kao i iz zainteresovanosti za pisanu reĉ i medijski
diskurs. TakoĊe, veoma je jasno da mediji imaju veliki uticaj na oblikovanje mišljenja javnog
mnjenja i da stoga mogu predstavljati vaţan faktor u procesima upoznavanja drugih. Mediji
izraţavaju kulturnu raznolikost jednog društva, stavljaju kulturu u sveopšti kontekst i mogu
pruţiti odreĊene platforme za stvaranje razliĉitih perspektiva sa kojima ĉitaoci, gledaoci ili
slušaoci ne dolaze svakodnevno u kontakt. Kako bi Srbija uspostavila bolje odnose sa susedima i
postala zemlja koja neguje demokratiju, jednakost, ljudsko dostojanstvo, i mediji treba da
uĉestvuju u promovisanju meĊunacionalne tolerancije i meĊuljudskog uvaţavanja, što
predstavlja osnovni preduslov za razvoj društva u ĉijoj osnovi je solidarnost.
U skladu sa politiĉkim i društvenim promenama u bivšoj Jugoslaviji, mediji su u razliĉitim
trenucima imali veliku ulogu u podstrekivanju sukoba izmeĊu pripadnika razliĉitim etniĉkim
zajednicama, postavljajući se autorativno pri propagiranju politiĉe volje vlasti i manipulišući
masama u cilju prikrivanja informacija i stvaranja „konfliktnog raspoloţenja“. Nemogućnost
politiĉara da u teškim trenucima SFRJ naprave kompromis, prenosio je sukobe u medije. Tako je
došlo i do toga su politiĉki moćnici stavili pod kontrolu drţavnu televiziju, a dolazi i do
unutrašnje dezintegracije medijskog sistema, pa je tako oko osam razliĉitih tumaĉenja jednog te
istog dogaĊaja. Razliĉita tumaĉenja dogaĊaja, pristrasno prenošenje informacija, optuţivanje
jedne strane za zloĉine u ratu i senzacionalizam podsticali su mrţnju izmeĊu razliĉitih
nacionalnih zajednica i doveli do otuĊivanja naroda. Mediji su uĉvršćivali novu retoriku koja je
osnaţivala govor mrţnje, a ta mrţnja prenosila se i u stvarni ţivot, pa nije ĉudno da je već
nekoliko puta Tuţilaštvo za ratne zloĉine Srbije najavljivalo pokretanje suĊenja novinarima koji
su odgovorni za podsticanje ratnih zloĉina devedesetih. „Štampa, radio i televizija udubljivale su
se u istorijske teme, pri ĉemu su strašni zloĉini Drugog svetskog rata imali posebno mnogo
prostora. Sve strane prikupljale su dokaze koji su sluţili za isticanje uloge ţrtve i potpirivanje
13
kolektivne ţelje za osvetom, na primer kada je beogradska Politika 1990. objavila naslov u
tekstu o Hrvatskoj: „1941. Poĉelo je istim metodama“,“Genocid ne sme da se ponovi“. S druge
strane hrvatske novine „Vijesnik“ izveštavale su o nekakvom srpskom „paklenom planu“, a
televizija o „ĉetniĉkom ludilu“ u maju 1991.“3 Nije bilo retko da se pripadnici muslimanske
veroispovesti nazivaju „balijama“, Srbi „ĉetnicima“, a hrvati „ustašama“. Takva praksa pozivala
je na meĊunacionalnu netrpeljivost i mrţnju i svakako da je uticala na rušenje meĊuetniĉkog
dijaloga. Zbog destabilizovanih odnosa i nakon rata i nerešenih pitanja iz prošlosti, sukobi
posebno izmeĊu Hrvata i Srba su se nastavili putem medija.
Sama ĉinjenica da su mediji dokazano bili platforma urušavanja dijaloga, otvara mogućnosti i za
njihovo sagledavanje kao platforme za konstruktivni dijalog.
Tokom XX veka meĊunarodna zajednica je razvijala koncept definisanja i zaštite ljudskih prava,
ukljuĉujući i pravo na slobodu izraţavanja, prikupljanja i širenja informacija, ali i naĉina njihove
zaštite. Istovremeno se, meĊutim, pojavila i potreba da se postave granice ĉije bi se prekoraĉenje,
usled korišćenja odreĊene vrste govora, smatralo pretećim po prava drugih. Govor mrţnje
Komitet ministara Saveta Evrope definiše kao „svaki izraz koji propagira, podstiĉe, promoviše ili
opravdava rasnu mrţnju, ksenofobiju, antisemitizam ili druge forme mrţnje zasnovane na
netoleranciji“. Danas su zakonski kaţnjivi svi vidovi diskriminacije i govor mrţnje u medijima.
Iako praksa pokazuje da „zakon nije uvek efikasan“, u odnosu na devedesete godine svakako da
postoje znatni pomaci u srpskim medijima u tom smislu. Kako mediji imaju i vaţnu ulogu u
procesu evropskih integracija i od srpskih medija evropske institucije oĉekuju da daju svoj
doprinos u transformaciji društva, koje bi trebalo, izmeĊuostalog, da postane tolerantnije. Većim
zalaganjem medija u smislu promovisanja razliĉitih kultura, kritiĉkim pristupom po pitanju
regulisanja prava nacionalnih manjina i ugroţenih kategorija stanovništva mogle bi se
podstaknuti odreĊene promene u društvu, a pre svega u svesti graĊana o postojanju „drugih,
drugaĉijih“.
Noviji oblici komunikacije poput internet portala, elektronskih medija i društvenih mreţa pruţaju
mogućnost pasivnoj medijskoj publici da uĉestvuje u pomirljivom interkulturnom dijalogu.
3 Mari-Ţanin, Ĉalić, Istorija Jugoslavije u 20.veku, Clio, Beograd, 2013, str 378.
14
1. 1 Relevantnost teme i cilja istraživanja
Osnovni cilj master teze je da se ispita da li mediji mogu biti platforma za meĊuetniĉki dijalog,
ili predstavljaju smetnju ka uspostavljanju takvog dijaloga. Istovremeno namera je da se kroz
razliĉite studije sluĉaja doĊe do zakljuĉaka koliki je znaĉaj i potencijal medija kao platforme za
meĊuetniĉki dijalog, kao i da se daju preporuke kako je moguće poboljšati programsku
produkciju, ureĊivaĉku politiku i ukupnu delatnost medija u cilju uspostavljanja interetniĉnog,
interkulturalnog dijaloga.
Metodom neposrednog posmatranja i kroz liĉno novinarsko iskustvo, posebnu paţnju su mi
privukli odnosi izmeĊu Srbije i Hrvatske koji pripadaju odnosima u kojima postoje najizraţenije
tenzije, kao i da je potrebno više raditi na uspostavljanju dijaloga izmeĊu Hrvata i Srba. S
obzirom da u svoju analizu, koja je vremenski kao i prostorno ograniĉena, ne mogu da ukljuĉim
sve problematiĉne odnose Srbije sa susednim zemljama, odabrala sam da fokus rada stavim na
odnose Hrvatske i Srbije i naĉin na koji mediji uĉestvuju, grade, doprinose ili narušavaju
meĊuetniĉke odnose, odnosno afirmativno ili neafirmativno deluju u pravcu graĊenja
interkulturalnog dijaloga. Kako bi rezultati istraţivanja bili relevantni opredelila sam se da
pratim hrvatske i srpske onlajn medije koji su proteklih meseci izveštavali o postavljanju tabli sa
ćiriliĉnim natpisima u hrvatskim gradovima.
Za potrebe ove master teze opredelila sam se za analizu pisanja dva srpska (Politika, Blic) i dva
hrvatska medija (Jutarnji.hr, Veĉernji list) sa ciljem dijagnostikovanja trenutne situacije u
medijima kao prostoru dijaloga i utvrĊivanja mogućnosti za poboljšanje kvaliteta njihovog
delovanja sa ciljem uspostavljanja interkulturalnog dijaloga. Najviše paţnj sam posvetila
medijskom diskursu, njegovoj analizi i tumaĉenju.
15
1. 2 Metodologija istraživanja i izrade rada
Moje istraţivanje se baziralo na prikupljanju kvantitativnih i kvalitativnih podataka, ali su
kvalitativni podaci krucijalni za moje istraţivanje. S obzirom da se moja studija bavi pozicijom
medija u interkulturalnom dijalogu, a istraţivanje je skoncentrisano na medijski diskurs, odnosno
na znaĉenje reĉi i formulaciju sadrţaja, primenila sam semantiĉke instrumente i koristila se
teorijom medija, većinom baziranoj na etici medija. To mi je pomoglo da procenim trenutnu
situaciju u medijima, da uvidim da li oni promovišu toleranciju, ili su skoncentrisani na govor
mrţnje. Od toga kakva je situacija u medijima zavisi i da li ima prostora za interkulturalni dijalog
ili ne.
S obzirom da se bavim temom (dvojeziĉne table u Hrvatskoj) koja se tiĉe srpsko-hrvatskog
odnosa, odabrala sam da pratim i hrvatske i domaće portale, tako da sam pratila dva hrvatska
(Jutarnji list i Veĉenji list) i dva srpska (Politika i Blic) medija, zapravo njihove internet portale.
Ovi mediji su odabrani u odnosu na njihovu popularnost i reputaciju. Blic je jedan od najĉitanijih
medija, dok je Politika medij u vlasništvu drţave, pa samim tim predstavlja i “glas drţave”.
Hrvatski portali su, takoĊe, izabrani u skladu sa velikom posećenošću. Istraţivanje će biti
uraĊeno na svim objavljenim ĉlancima o pomenutim temama u okviru od 15 dana.
Istraţivanje će dati rezultate o aktuelnoj situaciji u srpskim i hrvatskim medijima i opovrgnuti ili
potvrditi moje hipoteze.
1. 3 Polazne hipoteze
- Mediji prestavljaju nezaobilazan faktor u uspostavljanju interkulturalnog i meĊuetniĉkog
dijaloga
- U destabilizovanom društvu mediji pokazuju kapacitet da unište meĊuetniĉki dijalog
- Srpski i hrvatski mediji su u izveštavanju podeljeni po etnonacionalnim osnovama
- Pri stabilizaciji društvenih odnosa, mediji preuzimaju ulogu da izgrade ono što su uništili – od
faktora koji uništava meĊuetniĉki dijalog do faktora koji gradi interkulturalni dijalog.
16
2. Multikulturalizam, interkulturalizam, kulturni i međuetnički dijalog
Multikulturalizam podrazumeva razliĉitost kultura koja ne treba da bude samo deklarativna, već i
prihvaćena u svakodnevnom ţivotu. Ovaj pojam se najĉešće dovodi u vezu sa postojanjem
razliĉitih kultura na jednom prostoru, pa se stoga govori i o multikulturalnim zajednicama.
Obiĉno se pod ovim pojmom podrazumeva odnos većinske kulture prema manjinskoj, pa se
stoga pojam usko vezuje i za poloţaj nacionalnih manjina u jednoj drţavi, zajednici, kao i na
ostvarivanje i poštovanje prava manjina.
„Multikulturalizam kao ideal skladnog ţivota kulturno razliĉitih grupa, a u kontekstu pluralnog
društva, postaje od sedamdesetih godina 20. veka formativno naĉelo društvenog ustrojstva i
razvoja demokratskih zemalja. TakoĊe, multikulturalizam nije samo odreĊeni teorijski okvir po
kojem se evidentna kulturna raznolikost iskazuje kao svojevrsno društveno bogatstvo, već
predstavlja i izraţeni politiĉki okvir za utvrĊivanje društvenih odnosa, na osnovu kojih razliĉite
kulture mogu slobodno razvijati svoje vlastite identitete, dok istovremeno uĉestvuju i u jaĉanju
zajedniĉkih društvenih i kulturnih institucija.“4
Univerzalne vrednosti o ravnopravnosti svih graĊana i naroda sveta, donekle predstavljaju
utopistiĉku ideju, ali svakako da je neophodno teţiti takvim vrednostima u modernom,
demokratskom društvu koje bi trebalo da neguje mir i toleranciju. Multikulturalizam je realnost, i
sa ĉinjenicom o postojanju razliĉitih kultura u prilici smo da se susretnemo svakodnevno.
„Bela knjiga o interkulturnom dijalogu“, koja uglavnom upotrebljava terminologiju koju je
usvojio Savet Evrope i druge meĊunarodne institucije, multikulturalnost definiše kao “iskustvenu
ĉinjenicu o postojanju razliĉitih kultura koje mogu da se naĊu zajedno na odreĊenom prostoru, ili
u okviru jednog društva, dok pojam multikulturalizam, poput asimilacionizma, vezuje za
konkretan politiĉki pristup, odnosno za pojam ljudskih prava.
4 Zbornik radova, „Multikulturalnost i savremeno društvo“, Duško, Radosavljević, Visoka škola Pravne i poslovne
akademske studije dr Lazar Vraketić, Novi Sad, 2013, str 32
17
Politiĉki pristup podrazumeva zakonsko regulisanje ljudskih i manjihskih prava i omogućava
svakom pojedincu slobodno praktikovanje i graĊenje svoje osobene kulture.
„Sloboda da se izabere sopstvena kultura je fundament i ĉini centralno pitanje ljudskih prava.
Svako ima pravo da u razliĉitim periodima svog ţivota ima razliĉite kulturne sklonosti. Dok je
svaki pojedinac, do odreĊene mere, proizvod nasleĊa i socijalnog porekla, u savremenim
demokratijama svako ima pravo da obogati sopstveni identitet integrisanjem razliĉitih kulturnih
opredeljenja. Niko ne treba da bude zatoĉen protiv svoje volje u jednoj grupi, zajednici, sistemu,
mišljenja ili pogledu na svet, već treba da bude slobodan da se odrekne prošlih opredeljenja i
prihvati nova, ukoliko su ona u skladu sa univerzalnim vrednostima ljudskih prava, demokratije i
vladavine prava. Zajedniĉka otvorenost i deljenje istog jesu nerazdvojni aspekti višestrukog
kulturnog opredeljenja. Oni zajedno ĉine pravila suţivota koja se primenjuju na grupe i
pojedince koji su slobodni da uţivaju u sopstvenoj kulturi i pri tom imaju poštovanje drugih.”5
Iako većina teoretskih studija o multikulturalizmu ne razdvaja ovaj pojam od multikulturalnosti,
„Bela knjiga“, to ipak ĉini. Sudeći po ostalim teoretskim pristupima, pojam multikulturalizma je
izjednaĉen sa pojmom multikulturalnosti, pa se tako od šezdesetih godina prošlog veka, pa do
danas pojam multikulturalnosti, takoĊe, vezuje za politiĉki pristup i za negovanje ljudskih prava.
Nekada se ovaj termin usko vezivao za odnos prema imigrantima, za proces njihovog
ukljuĉivanja u društvo, a kasnije za odnos prema manjinama. Ipak, kako je društvo napredovalo
u pogledu poštovanja osnovnog demokratskog prava na razliĉitost i izraţavanje iste, termin se
najviše, kako to navodi Sanjin Dragojević, vezuje za „dinamiĉki proces razmene kojim se,
prvenstveno definiše proces razmene kulturnih vrednosti i postignuća.“6
Termin multikulturalizam, po reĉima Sanjina Dragojevića, zapravo, pored oznaĉavanja ukupnog
podruĉja kulture i naĉina njenog izraţavanja, predstavlja i sredstvo provere i evaluacije primene
obrazovnih i kulturnih politika u poštovanju osnovnog demokratskog prava na razliĉitost i
poštovanje iste.
5 Idem, Str 20
6 Sanjin, Dragojević, Multikulturalizam, interkulturalizam, transkulturalizam, plurikulturalizam: suprotstavljeni ili
nadopunjujući koncepti. U: Kultura, etniĉnost, identitet (Jadranka Ĉaĉić-Kumpes, ur.). Institut za migracije i
narodnosti; Jesenski i Turk, Zagreb, 2000, str 80
18
S obzirom da ne postoji jasna, odnosno jedna, definicija multikulturalizma i da su shvatanja
pojma i opsega njegovog delovanja kroz istoriju razliĉita, upotrebljavanje istog u cilju opisivanja
stanja u jednoj drţavi, zajednici, usko je povezan sa drţavnim odnosom prema njenim
stanovnicima i susedima. Neimanje jasne politike koja bi prihvatila multikulturalnost kao
pozitivnu stvar i okarakterisala ga kao „bogatstvo društva“, dolazimo do upotrebe ovog pojma
kao opravdanja za nedemokratsko delovanje u „problematiĉnim, odnosno multikulturalnim
zajednicama“. Nije nepoznato da se sam pojam upotrebljavao i danas se upotrebljava, a posebno
na podruĉju Balkana, da definiše meĊuodnos izmeĊu dominantne, nacionalne kulture i
manjinske, koja je pod pritiskom „većinske“, koja je osuĊena na izolaciju i getoizaciju. Ovakav
princip shvatanja multikulturalizma u teoriji je okarakterisan kao statiĉki, jer ne rezultira
dijalogom meĊu razliĉitim kulturnim zajednicama, pa samim tim ne dovodi do uspostavljanja
kulturnih mreţa, razmene informacija i iskustava ili jaĉanja kulturnih politika. TakoĊe, u Evropi
poslednjih dvadeset godina moţemo pratiti pojavu dva trenda: insistiranje na ljudskim pravima
kao ultimativnoj vrednosti, naroĉito kada se radi o pojedincima ili grupama koji zbog svoje
razliĉitosti imaju probleme da se ostvare u društvu i trend u kome se nosioci tradicionalnih
kulturnih obrazaca osećaju ugroţeno i nastoje ih odbraniti. Oba ova trenda pojaĉana su
globalizacijom, kao i kretanjem stanovništva, intenzivnijim susretima sa više razliĉitih kultura.
Konstantnim širenjem Evropske unije. Interkulturalnost je, prema reĉima Darinke Kovaĉević,
„mesto susreta ta dva koncepta.“7
„Temeljno polazište multikulturalizam vidi u poimanju relacije kulture i društva jer su one
jednako vredne, a potom i kljuĉne u oblikovanju identiteta svakog pojedinca. Potvrdu svog
shvatanja multikulturalizam nalazi u klasiĉno liberalnom poimanju da su svi ljudi u svojim
pravima roĊeni jednaki te na temelju toga zahtjevaju i jednakost njihovih kultura. Zbog toga je
najvaţnije osigurati svim kulturama iste društvene i kulturne mogućnosti razvoja i oĉuvanja, a
svako suprotstavljanje ovim principima izraz je etnocentrizma. Za Seylu Benhabib cilj
multikulturalizma je stvaranje uslova za etiku interekulturalnih dijaloga”8
7 Dušanka Kovaĉević, Priruĉnik za interkulturalno uĉenje kroz dramu, Bazart, Beograd 2012, str 13
8 Zbornik radova, „Multikulturalnost i savremeno društvo“, Duško, Radosavljević, Visoka škola Pravne i poslovne
akademske studije dr Lazar Vraketić, Novi Sad, 2013, str 133
19
2.1 Multikulturalnost na prostorima Balkana 1945-1990. godina
Idealna zajednica je ona u kojoj se postojanje razliĉitosti poštuje i shvata kao prednost. Svaki
pojedinac ili etniĉka grupa ima pravo na negovanje svoje kulture i treba da poštuje tuĊe kulturne,
verske i etniĉke osobenosti. Zajedno, sve kulture ĉine jednu svetsku kulturnu baštinu koja
pripada celom ĉoveĉanstvu. MeĊutim, iako bi tako trebalo da bude, svesni smo da je u prošlosti,
na prostoru Balkana baš ta „razliĉitost“ bila izvor sukoba, odnosno sredstvo za politiĉke
manipulacije koje su dovele do gubitka velikog broja ljudskih ţivota i izazvale raspad
Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
Balkan, baš kao i cela Evropa je multikulturalna zajednica, u kojoj se susreću razliĉite kulture,
koje se meĊosubno dopunjuju i stapaju u jednu, evropsku. Nakon Drugog svetskog rata,
balkanske zemlje teţe da postanu deo evropskih integracijskih procesa, pa samim tim, i deo
jedne velike kulturne zajednice. Još od srednjeg veka, pa na ovamo, pamte se zloĉini motivisani
kulturnim, etniĉkom i verskom razliĉitošću. Ipak, s razvojem i napredovanjem demokratskog
društva, prvenstveno iz politiĉkih i ekonomskih razloga, pa zatim i zbog demokratskih principa,
sledi se princip poštovanja razliĉitosti i buĊenja svesti o njenim pozitivnim efektima.
Politiĉka kriza na Balkanu je dovela i do krize kulturnog identiteta, a nemogućnost odgovornih
ĉinilaca da rukovode problemima i rešavaju ih, rezultiralo je sukobima. MeĊutim, najveće
pitanje, koje se ne odnosi samo na prostor Balkana je – kako upravljati kulturnim razlikama i da
li je moguće ostvariti jedinstvo u razliĉitosti i na koji naĉin? Kulture se neminovno, namerno ili
ne, prepliću i mešaju i ti procesi su nezaustavljivi, ali je pitanje kako upravljati tim procesima da
budu produktivni i da ne dovode do sukoba, već do mira, stabilnosti i prosperiteta.
Godine 1990. godine, kada je uveden višestranĉki sistem u Jugoslaviji i Srbiji, manjinske
nacionalne zajednice su tvorile specifĉan entitet poznat pod nazivom narodnosti, koji je u
ustavnopravnom i politiĉkom ţivotu Jugoslavije bio izjednaĉen sa pojmom nacije.
U politiĉkoj praksi, kao u svakidašnjem ţivotu vodilo raĉuna da u organima politiĉkih, drţavnih,
društvenih zajednica i organizacija budu zastupljeni pripadnici svih naroda i narodnosti.
Koncepcija „bratstva i jedinstva“ zapala je u krizu sredinom osamdesetih godina prošlog veka,
kada su sva dostignuća u oblasti ljudskih prava i nacionalnih zajednica dovedena u pitanje, pa i
20
samim tim i cela koncepcija SFRJ. Nakon medijskih ratova, došlo je i do fiziĉkih obarĉuna,
razvijanje mrţnje, krvoprolića i straviĉnih gubitaka ljudskih ţivota. Iako se krvoproliće
zaustavilo, medijski rat je potrajao, a moţe se reći da u pojedinim medijima i danas traje. Nakon
rušenja koncepta Jugoslavije i podele jedne drţave na šest malih drţava bivših ĉlanica, opet je
došlo do shvatanja koncepta multikulturalizma kao odnosa većinske, nacionalistiĉke kulture
naspram onih kultura koje pripadaju nacionalnim manjinama. Raspad Jugoslavije je zapravo
znaĉio korak unazad.
SFR Jugoslavija kroz razliĉite mehanizme obezbeĊivala zaštitu prava tzv. narodnosti, pa je Ustav
iz 1974. godine defnisao poloţaj nacionalnih manjina i njihova kolektivna prava, kao i
zastupljenost nacionalnosti u politiĉkom ţivotu. Sledeći ovakvu politiku, sve nacionalne grupe
bivše Jugoslavije sa šest konstitutivnih naroda (Srbi, Hrvati, Makedonci, Hrvati, Slovenci,
Muslimani), proporcionalno su bile predstavljene na svim nivoima vlasti.
Pripadnici svih nacionalnosti imali su prava na sluţbenu upotrebu jezika, autonomiju u kulturi
kao i na obrazovanje na svom maternjem jeziku. Raspadom SFRJ na teritoriji Srbije su se
pojavile nove nacionalne grupacije – zajednice, koje su u okviru prethodne drţave bile
konstitutivni narodi.
Medijsko „podgrevanje“ i akcentovanje nacionalne kulture i bujanje nacionalizma dovelo je do
potrebe za glorifikovanjem jedne etniĉke, nacionalne grupe u odnosu na drugu, što je dovelo i do
etniĉke netrpeljivosti, koje su bile nezaustavljive uprkos Ustavu iz 1990. godine koji je, u
principu, garantovao prava nacionalnim zajednicama koja nisu bila poštovana. Pored problema
regulisanja statusa Slovenaca, Makedonaca, Hrvata, Crnogoraca i muslimana/Bošnjaka, u Srbiji
je opšta društvena klima bila izuzetno nepovoljna imajući u vidu i sankcije meĊunarodne
zajednice, kojima su prethodili ratovi na prostoru bivše drţave i duboka politiĉka podeljenost.
Politiĉka podeljenost, nacionalizam koji su koristile politiĉke partije kako bi privukle sledbenike,
doveli su do sukoba, animoziteta i nepoverenje meĊu etniĉkim zajednicama u svim zemljama
pojedinaĉno, kao i u odnosu sa susednim zemljama.
Tada, u periodu „devedesetih“ dolazi do izraţaja problem odrţanja manjinskih nacionalnih
zajednica i „krize demokratije“. Kriza demokratije se ogledala u tome što pojedine zajednice nisu
ţelele da podrţe demokratske promene, gledali su da zaštite, saĉuvaju svoje nacionalne interese,
21
nemajući uvid u opšte dobro, dok su drugi pitanja svoje kulture prepustili nevladinim
organizacijama. Ipak, bilo je onih koji su uvideli neophodnost promena u društvenom sistemu po
pitanju ljudskih i manjinskih prava i koji su se za iste borili još s promenom reţima 2000.
godine, pa do danas.
Multikulturalizam je, danas, u govoru politiĉara, pa i u teoriji, pojam koji se u Srbiji upotrebljava
kako bi se konstatovalo „opšte stanje“ i identifikovalo postojanje razliĉitih kultura na jednom
prostoru, koje bi trebalo da se jednako poštuju i razvijaju. MeĊutim, taj meĊuodnos je još uvek
na nivou teorije, a u praksi se malo šta ĉini da bi se do dijaloga i došlo i uglavnom podrazumeva
odnos dominantne u odnosu na manjinsku kulturu.
Multikulturalizam ću, uprkos današnjem tretiranju pojma u Srbiji, tretirati kao statiĉki princip i
pojam koji definiše stanje stvari onako kako bi ono trebalo da izgleda. Zapravo,
multikulturalizam podrazumeva da pojedinac, ili grupa sa svim svojim osobenostima, moţe
aktivno uĉestvovati u društvu bez gubitka, ili ugroţavanja svojih specifiĉnosti. Naime, aktivno
uĉešće podrazumeva i slobodno izraţavanje, školovanje na maternjem jeziku, kao i slobodu
praktikovanja obiĉaja u vezi sa svojim kulturnim nasleĊem, bez netolerancije prema drugim
grupama u društvu.
MeĊutim, dogaĊa se da politika priznavanja razliĉitosti, posebno na prostoru Balkana, još uvek
pod uticajem zbivanja u prošlosti, osetljivog na pitanje „nacije i identiteta“, nespremnog i
nepripremljenog na demokratiju, suoĉava sa izuzimanjem pitanja poštovanja razliĉitosti u
pojedinim zakonima, ili sa neprimenom donešenih zakona u praksi. Ovakav nesistematski
pristup multikulturalnim zajednicama dovodi do produbljivanja mrţnje, razvijanja predrasuda,
pristrasnosti u širim društvenim krugovima, diskriminacije i netolerancije prema odreĊenim
grupama u društvu. Sve to je problem „krize identiteta“ balkanskih naroda, još uvek itekako ţive
i nametnute tokom ranijih politiĉkih dešavanja i medijskih pritisaka.
22
2.2 Kriza identiteta i razvoj nacionalizma na Balkanu
Razvoj svesti o identitetu i egzistenciji u miru razliĉitih identiteta zavisi od stepena socijalizacije
koje pojedinac ili jedno društvo poseduje. Kada je reĉ o Balkanu, dolazilo je do velikih promena
kroz istoriju, od razdoblja socijalizma i SFRJ kada se insistiralo na jedinstvenom, kolektivnom
identitetu do perioda nakon ratova i razvoja individualnog, nacionalnog identiteta. Kolektivni
identitet moţe biti sinonim za uspostavljenu ravnoteţu izmeĊu mnoštva identiteta koji egzistiraju
na jednom prostoru, bez prepreke u prihvatanju i razumevanju „drugog, drugaĉijeg“.
“U kolektivnom identitetu se povezuju poreklo i istorija, prošlost i budućnost, ukorenjenost u
tradiciju i rituali koji se praktikuju u kolektivnim sveĉanostima i proslavama, pomoću kojih se
uĉvršcuje osećanje pripadnosti i solidarnosti u simbiozi sa drugima. Prema Dirkemu
(Durkheimu), kolektivno biće se izraţava u religioznom verovanju, u moralnoj praksi, u
nacionalnoj tradiciji i u kolektivnom mišljenju. Zato Dţenkins (Jenkins) kaţe da se prošlost
reflektuje individualno kao sećanje, a kolektivno kao istorija”9 Ipak, identifikacija i identitet, kao
i njihov razvoj umnogome zavise i od društvenih previranja i promena.
Kultura mira i dijalog zavisi od toga kako percipiramo „drugog“, kao i to kako oni percipiraju
„nas“, u ĉemu veliki udeo imaju mediji. „Kljuĉno pitanje prevazilaţenja balkanskih napetosti
obuhvata razumevanje mnoštva identiteta, njihovog prihvatanja i tolerisanja. Glavni ĉinioci
društvenih, kulturnih i aktuelnih balkanskih prilika i njihova dekonstruktivnost je uslovljena
identitetom i njegovim razumevanjem. Bez razumevanja nacionalizma kao pokretaĉa sloţene
raspodele etnonacionalnih i etnoreligijskih napetosti i sukobljenosti u celom balkanskom
prostoru, nije moguće razviti modele društvenog, kulturnog i ekonomskog bivstvovanja i
graĊenja evropske budućnosti regiona.“10
9 Zagorka, Golubović, Ja i drugi - Antropološka istraţivanja individualnog i kolektivnog identiteta, Republika,
Beograd, 1999, str 28.
10 Zbornik radova, SrĊan, Vukadinović, „Kvalitet meĊuetniĉkih odnosa i kultura mira na Balkanu“, Filozofski
fakultet u Nišu, 2008, str 23.
23
Iako srodne i bliske, pre sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, balkanske zemlje koje su teţile
kolektivnom identitetu koji je podrazumevao „sliĉnost svih balkanskih zemalja u smislu
kulturnog nasleĊa“, neposredno a i pre ratova došlo je do drugaĉijih „kolektivnih identifikacija“
u okviru pojedinaĉnih postkomunistiĉkih zemalja, koje su se razlikovale po svojoj
postkomunistiĉkoj prošlosti. Ti „drugaĉiji oblici kolektivnih identifikacija“ cepanjem velikog
kolektiva koji zovemo „Jugoslavija“ doveli su do razvijanja nacionalizma. Odnosno, u svakoj
postkomunistiĉkoj zemlji pojedinci su iz jugoslovenskog prešli u „srpski, makedonski, hrvatski i
druge kolektive“, stvarajući razliĉite predrasude jedni o drugima, povezani osećajem o
zajedniĉkoj „srpskoj, hrvatskoj...“ sudbini i istoriji.
Kako je “istorija postajala nesigurnija”, tako je dolazilo i do krize identiteta i transformacije iz
jednog vida kolektivnog identiteta u drugi. Da bi se oblikovao jedan zdrav identitet moraju
postojati, po reĉima Zagorke Golubović, “uslovi za normalan opstanak i elementarnu socijalnu
sigurnost, da postoje normalni socijalni, ekonomski i kulturni uslovi koji obezbeĊuju
pojedincima, ili grupama, rešavanje protivreĉnosti i redukovanje konflikta u društvenoj sredini”.
Doţivljaj sopstvenog identiteta su razliĉite etniĉke grupe u postkomunistiĉkim zemaljama
menjale u skladu sa društvenim, ekonomskim, politiĉkim i socijalnim promenama, što je dovelo
do nesigurnosti i destabilizacije društvenih odnosa, pa je identitet dobijao oblike nacionalizma,
kao vid otklona od promena i disfunkcionalnih odnosa u društvenoj zajednici. Kriza identiteta u
drţavama koje su nekada bile ĉlanice SFRJ dovela je do promena u kulturi, promena obrazaca
društvene komunikacije i ponašanja i do pojaĉanja dezintegracionih faktora, što je rezultiralo
poremećajem osećaja jedinstva i dovelo u pitanje ranije uspostavljeni „jugoslovenski identitet“.
Kriza kulturnog identiteta je porasla s ratovima, a donekle se odrţala i do danas, kroz razliĉite
vrste konflikta, kako medijskih, politiĉkih i društvenih, u kojima je negovan nacionalizam,
nametnut od strane drţavno-politiĉke zajednice svake zemlje pojedinaĉno. Sada se iz više
razloga, kako u smislu uspostavljanja ekonomske, kulturne i politiĉke saradnje ponovo teţi
graĊenju novog identiteta, koji bi trebalo da proistekne kroz proces „pomirenja na Balkanu“.
Novi identitet bi predstavljao alternativu „srušenom jugoslovenskom“ i svakom nacionalnom, a
izraţavao bi se kroz multikulturalizam u smislu meĊuzavisnosti kultura Evrope.
24
„Postavlja se pitanje kako novonastale nacionalne drţave multikulturalnog Balkana mogu
odgovoriti izazovima pred koje ih postavlja moderno poimanje nacije i internacionalizacija
manjinskog pitanja, a da pri tome zadrţe teško oformljenu ideologiju stvaranja nacionalne drţave
utemeljenu na nacionalizmu. Je li moguće pomiriti ta dva dijametralno suprotna diskursa ne
narušavajući nacionalni identitet i dominantnu kulturu, a opet prihvatiti manjinske zahtjeve i
poštujući kulturu razliĉitosti te napraviti moralni progres“11
Sve drţave Balkana imaju zajedniĉku osobinu, a to je multikulturalizam i to treba da smatraju
svojom prednošću, koja ne narušava njihov vlastiti identitet. Zajedniĉka osobina svih drţava na
Balkanu se moţe posmatrati kao podruĉje interkulturalne saradnje jer postoji mnoštvo faktora
zajedniĉkih svim drţavama: sliĉnost jezika, zajedniĉki mitovi herojske prošlosti, prisustvo
jednakih stereotipa, teţnja Evropi, zajedniĉki trend tranzicije, nasleĊe totalitarnog
(patrijarhalnog) mentaliteta, internacionalni sukobi…
Multikulturno društvo i njegova egzistencija u javnom ţivotu zahtev su savremenog društva, koji
se bazira na kulturnom pluralizmu i otvorenoj komunikaciji koja omogućava pojavu
etnokulturnih razliĉitosti identiteta i komunikaciju izmeĊu istih, pa samim tim i omogućava
njihovo percipiranje kroz prizmu demokratije, kao društva jednakih, al razliĉitih. Razliĉitost i
prihvatanje „drugog, drugaĉijeg“ još uvek na Balkanu, multikulturalnoj zajednici, predstavlja
problem i treba mnogo da se radi na tome kako bi se stvorilo društvo bazirano na zajedništvu
razliĉitih kultura.
11 Vesna, Stanković, Pejnović, Identitet i multikulturalizam nacionalnih drţava na Balkanu, MATICA, Podgorica, str 128
25
2.3 Interkulturalni i međuetnički dijalog
Demokratsko upravljenje Evropom jedini je naĉin da se upravlja razliĉitostima, pre svega
razliĉitim kulturama, i mogućnost da se izbegne stvaranje zatvorenih zajednica u kojima
koegzistiraju većinske i manjinske grupe sa razliĉitim pravima. Demokratsko društvo teţi
zajednicama u kojima ne postoji diskriminacija, koje zapravo u svoj svakodnevni tok ukljuĉuje
sve graĊane i poštuje njihova ljudska prava. Da bi se stvorilo jedno takvo društvo neophodno je
da pripadnici razliĉitih kulturnih zajednica meĊusobno komuniciraju, upoznaju se i poĉnu da
percipiraju jedni druge kao deo jedne kulturne sinergije. Kada je reĉ o multikulturalnim
zajednicama, jasno je da ih njihovi koreni i kultura razlikuju jedne od drugih i zato je baš
uspostavljanje interkulturalne komunikacije proces i put meĊusobnog upoznavanja, koji bi
trebalo da rezultira pomeranjem kulturoloških granica i meĊusobnim razumevanjem. Da bismo
uĉvrstili jednu stabilnu i slobodnu multikulturalnu zajednicu u kojoj se poštuju ljudska i
manjinska prava, neophodno je pribegavati interkulturalnom dijalogu. Najprihvatljivije je,
zapravo, multikulturalizam posmatrati kao model, a interkulturalizam kao proces ka dosezanju
takvog modela.
Interkulturalni dijalog je proces koji podrazumeva interakciju pojedinaca iz razliĉitih kulturnih
sredina sa ciljem da razumemo poreklo naših navika i da poštujemo sliĉnosti koje delimo. Ovo
predstvalja aktivan kontakt razliĉitih kultura putem kojeg treba da doĊe do prevazilaţenja razlika
koje razdvajaju ljude. U smislu poštovanja i razumevanja drugaĉije kulture leţi i smisao
demokratskog principa. MeĊutim, procesi interkulturalnog dijaloga ne predstavljaju puku
toleranciju razliĉitosti, već u sebi nose kreativne forme izraţavanja putem kojih se ovakva vrsta
dijaloga moţe odvijati i van fiziĉki omeĊenih prostora, pa tako se tolerancija, upoznavanje
razliĉitosti i dijalog izmeĊu dve kulture moţe odvijati i kroz umetnost, virtuelno okruţenje ili
medijski prostor. U tom smislu vaţno je proširiti kulturno i dijaloško polje, dati prednost i znaĉaj
inovativnim procesima komunikacije.
Pojedinac u jednom društvu ima pravo na slobodno izraţavanje, na stvaranje sopstvenog
identiteta, slobodu da izabere i gradi sopstvenu kulturu i obogati je integrisanjem razliĉitih
kulturnih opredeljenja. Svakoj jedinki društva treba da bude zagarantovana sloboda govora,
izraţavanja, jednakost sa ostalim ĉiniocima društva i uzajamno poštovanje ljudskog dostojanstva.
Interkulturalni dijalog nije zakonski propisan akt, pomenuti principi predstavljaju naĉela
26
demokratski ureĊenog društva, ali ta naĉela promoviše interkulturalni dijalog i potpomaţe u
istinskom uspostavljanju istih.
Na promovisanju interkulturalnog dijaloga danas najviše rade nevladine organizacije i kulturne
institucije, trudeći se da kreativnim pristupom multikulturalizmu dovedu do kontakta izmeĊu
razliĉitih kultura i pojedine kulture uĉine vidljivim. Pozorišne predstave, filmovi, izloţbe,
sportska takmiĉenja koja ukazuju na postojanje razliĉitih kultura na jednom prostoru i na njihov
svakodnevni ţivot predstavljaju kreativan odgovor na probleme koji proizlaze iz sukoba
razliĉitih identiteta na prostoru Evrope i postavljaju okvir za njihovo rešavanje u centar lokalnih
zajednica, kako urbanih, tako i ruralnih. Ovakvi pristupi multikulturalnosti, koji uglavnom potiĉu
iz civilnog sektora, pozitivno utiĉu na nivo interkulturnog dijaloga izmeĊu razliĉitih kultura.
Dijalog izmeĊu razliĉitih kultura se bavi suštinskim problemima ljudskog raslojavanja i
predstavlja kljuĉni faktor u prevenciji nesigurnosti, stvaranju stereotipa, sukoba izmeĊu razliĉitih
grupa, ali predstavlja i kljuĉni faktor u procesima pomirenja.
„To je mehanizam za usklaĊivanje identiteta, za novi poĉetak i nova iskustva, koji dodaje nova
obeleţja identiteta bez odricanja od sopstvenog porekla. Interkulturni dijalog nam pomaţe da
izbegnemo zamke politike identiteta i da ostanemo otvoreni prema izazovima savremenog
društva.“12
I baš zbog ovo iskustva koje je pojedinac doţivljava u susretu sa „drugim i drugaĉijim“
interkulturalnost se razlikuje od multikulturalnosti. U interaktivnom susretu, komunikaciju, jedne
kulture sa drugom dolazi do promene, do uspostavljanja novog istema vrednosti, do razvoja
individue i taj susret predstavlja jedan dimaniĉan proces, dok multikulturalnost je u smislu
dodira razliĉitih kultura popriliĉno statiĉan princip, jer podrazumeva ispoljavanje, praktikovanje i
afirmaciju specifiĉnih obeleţja jedna kulture, bez potrebe za interakcijom sa drugom, razliĉitom
kulturom. Dok interkulturalnost podrazumeva promenu i transformaciju tradicionalnog
identiteta, multikulturalnost podrazumeva negovanje tradicionalnih aspekata jedne etniĉke
zajednice i ne nastoji da ih promeni jer ne teţi interakciji, zaustavlja se samo na poštovanju
12 Savet Evrope, Bela knjiga o interkulturalnom dijalogu, Ministarstvo kulture, Republika Srbija, 2008, str 20
27
razliĉitosti kultura i njihovog sadrţaja. Ono što povezuje ova dva princip je zalaganje za jednaka
prava svih kulturnih zajednica.
Koliko je vaţno uspostvaljanje interkulturalnog dijaloga, toliko je kljuĉno i stvaranje uslova za
interkulturalnu komunikaciju, a pre svega toga potrebno je prepoznati neophodnost za
uspostavljanje dijaloga. U susretu razliĉitih kultura, bilo na individualnom ili na nivou društva
zbog nepoštovanja razliĉitosti moţe doći konflikta. Interkulturalni dijalog moţe pomoći da se
razliĉitosti pretvore u dijalog i meĊusobno poštovanje razliĉitosti i zbog toga savremena društva
ulaţu velike napore u razvoj interkulturalnosti, kao društva zasnovanog na dijalogu.
„Bela knjiga o interkulturalnom dijalogu“ jasno stavlja do znanja u ime vlada 47 drţava ĉlanica
Saveta Evrope da naša zajedniĉka budućnost zavisi od sposobnosti da razvijemo i zaštitimo
ljudska prava i promovišemo obostrano razumevanje. Model koji predlaţe „Bela knjiga“ zasniva
se na dostojanstvu svakog pojedinca u zajednici koja podrazumeva ĉoveĉnost i praviĉnost svih
graĊana. „U ovom smislu, interkulturalni dijalog treba da odigra vaţnu ulogu. On treba da spreĉi
etiĉke, verske jeziĉke i kulturne podele. Omogućava nam da zajedno krenemo napred, da na
konstruktivan i demokratski naĉin priĊemo razliĉitim identitetima na osnovu univerzalnih
vrednosti koje delimo.“13
Sanjin Dragojević napominje da je kulturni proces zapravo istovetan sa procesom civilizacije
„unutar koga se multipliciranjem zavisnosti meĊu ljudima – za šta je ekeksplikacijski zaduţena
procesna socijologija stvara pretpostavka, ali i zahtev za kontrolisanim i ljubaznim
meĊuljudskim ponašanjem, koje zavisi od skupa zajedniĉkih vrednosti, koje ne mogu bitno
dovesti u pitanje niti kulturne razliĉitosti, niti druge oblike socijalnih dihotomija.“14
U tom smislu, interkulturalni dijalog podrazumeva i dijalog izmeĊu individue i grupe, izmeĊu
polova, etniĉkih zajednica i grupa, tradicionalne i moderne zajednice... Stoga meĊuetniĉki
13 Savet Evrope, Bela knjiga o interkulturalnom dijalogu, Ministarstvo kulture, Republika Srbija, 2008, str 5
14 Sanjin, Dragojević, Multikulturalizam, interkulturalizam, transkulturalizam, plurikulturalizam: suprotstavljeni ili
nadopunjujući koncepti. U: Kultura, etniĉnost, identitet (Jadranka Ĉaĉić-Kumpes, ur.). Institut za migracije i
narodnosti; Jesenski i Turk, Zagreb, 2000, str 83
28
dijalog podrazumevano potpada pod pojam „interkulturalnog dijaloga“ i tako će biti tretiran u
ovoj tezi. Dijalog izmeĊu razliĉitih etniĉkih zajednica, bilo u cilju upoznavanja i dopunjavanja u
smislu širenja polja pojedinaĉne kulturne baštine, ili u cilju „pomirenja razliĉitih etniĉkih grupa“,
svodi na deo ciljeva koji podrazumeva meĊukulturalni, odnosno interkulturalni dijalog, koji ima
daleko šire polje delovanja i odnosi se na aktivno uĉestvovanje svakog pojedinca u društvu, bez
etniĉkih, kulturnih, jeziĉkih, ili verskih barijera koje su vidljive u nedemokratskim zajednicama.
Sanjin Dragojević kaţe da je termin interkulturalizam ušao u širu upotrebu u drugoj polovini
sedamedetih i tokom osamdesetih godina, razvijajući se uporedo sa dinamikom evropskih
integracijskih procesa. Razdoblje u kome dolazi do shvatanja vaţnosti dijaloga i saradnje izmeĊu
kultura je i ono kada, kako i Dragojević zapaţa, primećivanja pozitivnog delovanja kulture na
razvoj turizma, transporta, komunikacija, obrazovanja i razvoja manjih gradova i opština.
TakoĊe, u istom peridu, kulturni i interkulturalni projekti dobijaju na znaĉaju, pa se povećava i
vaţnost nadnacionalnih fondova za kulturu, posebno evropskih fondova.
Dragojević napominje da se i od druge polovine osamdesetih godina termin vezuje i za
meĊunarodnu saradnju i da na tom nivou ukljuĉuje i dinamiku bilateralnih odnosa,
multilateralnih kulturnih odnosa u dugom vremenskom luku, koji obuhvata prošlost i odnosi se
na budućnost. On napominje da je termin interkulturalizam nastao kao svojevrsna kritika
multikulturalizma, „u cilju prevazilaţenja kulturnog relativizma, što se vidi u procesu kulturne
sinteze, koja podrazumeva i rekonstrukciju kulturnih identiteta u s pretpostavkom njihovog
boljeg razumevanja i stvaranja novih kulturnih vrednosti, koncepata i formi.“15
U stvaranju uslova za uspostavljanje dijaloga bitnu ulogu zauzimaju drţavne vlasti, koje treba da
se odgovorno i objektivno odnose prema svim društvenim akterima, bez favorizacije i sa svešću
o vaţnosti demokratskih principa kao što su pluralizam, inkluzija i jednakost. U „Beloj knizi o
interkulturalnom dijalogu“ se naglašava da nijednu sferu ţivota ne treba iskljuĉiti iz
interkulturalnog dijaloga, jer svaka nudi prostor za njegovo sprovoĊenje.
15 Sanjin, Dragojević, Multikulturalizam, interkulturalizam, transkulturalizam, plurikulturalizam: suprotstavljeni ili
nadopunjujudi koncepti. U: Kultura, etničnost, identitet (Jadranka Čačić-Kumpes, ur.). Institut za migracije i
narodnosti; Jesenski i Turk, Zagreb, 2000, str 83
29
Kada ne postoji dijalog, ili je komunikacija na niskom stepenu razvijenosti - kao što je sluĉaj
izmeĊu bivših drţava SFRJ, dolazi do stvaranja nesigurnosti, nemira, nezadovoljstva i uzajamne
sumnje. Nepoznavanje tuĊeg mišljenja, nekomuniciranje, dovodi i do diskriminacije i osećanja
ugroţenosti od strane suseda, a u takvoj klimi se lako razvija ekstremizam. Interkulturalni dijalog
je i na meĊunarodnom nivou nezamenljiv meĊu susedima, izmeĊu više društava, izmeĊu Evrope
i ostatka sveta.
2.4 Mediji kao prostor interkulturalnog i međuetničkog dijaloga i njihova
uloga u uspostavljanju dijaloga
Mediji su deo globalizacionih procesa. Globalizacija nije samo ekonomski i tehnološki proces .
Povećana interakcija me Ċu ljudima, slobodan protok informacija, i kulturna meĊuzavisnost
takoĊe su posledice globalizovanog sveta. Komuniciranje preko kulturnih razlika je centralni
izazov savremenog društva, a mediji imaju posredujuću ulogu u podizanju globalne svesti.
Univerzalna deklaracija o kulturnoj raznolikosti Ujedinjenih nacija (Universal Declaration on
Cultural Diversity) koja je usvojena 2001, priznaje kulturnu raznolikost, kao zajedniĉku baštinu
ĉoveĉanstva, kao i potencijal interkulturalnog dijaloga . U preambuli ove deklaracije se navodi :
„Kulturu treba posmatrati kao skup osobenog duhovnih, materijalnih, intelektualnih i
emocionalnih karakteristika društva ili društvene grupe koja obuhvata, pored umetnosti i
knjiţevnosti, i naĉin zajedniĉkog ţivota, sistema vrednosti, tradicije i verovanja".16
Ovo je
dopunjeno 2005. UNESKO-vom „Konvencijom o zaštiti i promociji raznolikosti kulturnih
izraza.“ (Convention on the Protection and Promotion of the Diversity of Cultural Expressions) u
kojoj se naglašava meĊuzavisnost razliĉitosti i poštovanje osnovnih sloboda : „Kulturna
raznolikost moţe biti zašticena i promovisana samo ukoliko su ljudska prava i osnovne slobode ,
kao što su sloboda izraţavanja, informisanja i komunikacije, kao i sposobnost pojedinaca da
16 UNESCO, Universal Declaration on Cultural Diversity, United Nations Educational,
Scientific and Cultural Organization, 2002, str 3
30
izaberu kulturni izraz, zagarantovana"17
. Imajući u vidu pomenute deklaracije, vaţno je naglasiti
da je medijsko informisanje vid interkulturalne komunikacije putem kojeg razliĉite kulture na taj
naĉin dobijaju svoj „prostor da se slobodno izraze“, što je od vitalnog znaĉaja za unapreĊivanje
uzajamnog razumevanja meĊu kulturama i narodima.
Savet Evrope napominje da nijedan aspekt ţivota ne treba da bude izuzet iz interkulturalne
komunikacije. Pitanje interkulturalizma je pitanje obrazovanja, vaspitanja, pitanje tolerancije i
poštovanja razliĉitosti, pitanje uspostavljanja ili odrţavanja mira meĊu pojedinim zajednicama.
Uistinu, u svemu ovome mediji, kao posrednici imaju gotovo presudnu ulogu, kako u
oblikovanju stvarnosti, tako u predstavljanju identiteta – posebno kada je reĉ o nacionalnim
medijima, ali i u predstavljanju i tumaĉenju „identiteta drugih“. Mediji su instrument
socijalizacije jednog društva, a posebno mladih ljudi.
„Medijska socijalizacija podrazumeva analizu odnosa izmeĊu okoline, pojedinca i medija. Njen
temeljni aspekt jeste da su mediji postali „provajderi“, tj. simboliĉki materijali (kulturnih
vrednosti) za razvoj dece i mladih. Postavlja se pitanje kako preoblikovati, preusmeriti i
upotrebiti simboliĉke vrednosti za razvoj kulturnog identiteta i interkulturalne komunikacije?”18
Da bi se uspostavila komunikacija izmeĊu razliĉitih kultura, potrebno je koristiti sveopštu
komunikaciju i u tom smislu neophodna je svest o znaĉaju, vaţnosti i uticaju koji mediji imaju
na mlaĊe generacije, ali takoĊe i na ukupno stanovništvo. Susret razliĉitih kultura i identiteta u
medijskom diskursu je neminovan, a mediji pomaţu da se te razlike uoĉe, kulturni identiteti
meĊusobno upoznaju, razumeju i cene. Miliša i Tošić u svojoj analizi medija navode ĉetiri vaţna
pitanja u istraţivanju socijalizacije putem medija: 1) Šta mladi uĉe o vrednostima razliĉitih
kultura u okruţenju medija? 2) Kako mediji preoblikuju celokupni socijalizacijski proces kroz
razliĉito tumaĉenje vrednosti? 3) Jesu li vaţni za razvoj i/ili krizu kulturnog identiteta mladih? i
4) Koje su posedice tog procesa?
17 UNESCO, official page http://portal.unesco.org/en/ev.php-
URL_ID=31038&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html (Pristupano:25. 7. 2014)
18 Zlatko, Miliša , Mirela, Tošić, „Moralni relativizam i medijska socijalizacija u razvoju interkulturalne
komunikacije“, MEDIANALI, Zagreb, 2009, str 146
31
Socijalizacija putem medija treba da utiĉe na bolje razumevanje i uvaţavanje vrednosti i simbola
jedne kulture i da predstavlja process uspostavljanja jedne vrste virtuelnog, ali itekako ţivog
dijaloga. Instrumenti medijske socijalizacije su mediji ĉiji se sadrţaj percipira u javnosti, kroz
prenos i interpretaciju kulturnog znaĉaja, socijalnih, pravnih, politiĉkih pitanja jedne nacije.
Interpretiranje dogaĊaja, kao i selekcija sadrţaja koji se interpretiraju i prenose igra vaţnu ulogu
u konstruisanju realnosti kod recipienta, pa samim tim utiĉe i na formiranje njegovog mišljenja o
nekoj kulturi, etniĉkoj grupi... U procesu socijalizacije mediji imaju vaţnu ulogu u smislu
integracije prvenstveno mladih ljudi, nacionalnih manjina, ugroţenih grupa i drugih, uĉestvuju u
graĊenju identiteta i prestave o drugima, i pospešuju ili oteţavaju komunikaciju izmeĊu razliĉitih
grupa.
Funkcija medija jeste da obezbede dijalog. Baš kao što je poznato izveštavanje medija u svetu,
pa i u Srbiji o sluĉajevima ratnih sukoba i sudskih procesa gde se samo od jedne nacije pravi
slika „ţrtve”, bez upuštanja u raspravu kakve je ţrtve podnela druga strana, tako su poznati i
sluĉajevi u kojima su mediji vršeći pritisak na drţavne institucije i javnost ubrzavali sudske
procese, „uklanjali neznanje, nepoverenje i sumnju” promovišući toleranciju i razumevanje.
Mediji imaju ulogu „trećeg lica”, pa putem intervjua, konferencija za novinare, istraţivanja
jednom dobijenu informaciju plasiraju u javnost i time posreduju komunikaciju izmeĊu
suprostavljenih strana. Tako je novinar zapravo medijator, koji uspostavlja povoljne uslove za
komunikaciju, ili, naprotiv, onemogućava uspostavljanje dijaloga. Mediji mogu uspostaviti
komunikaciju izmeĊu razliĉitih kultura, zajednica, suprostavljenih strana, i onda kada liĉne
susrete nije moguće uspostaviti, ili kada oni nisu ţeljeni. U tome vaţnu poziciju zauzimaju
štampani mediji, kao i radio i TV programi. Televizijski programi u kojima se emituju snimci u
kojima se predstavlja ţivot i uslovi ţivota stanovništva, i u kojima se priĉa o njihovoj kulturi i
obiĉajima put su upoznavanja sa tom kulturnom zajednicom. Televizijski programi zbog moći
vizuelnog prikaza i ţivog govora pruţaju mogućnost bolje identifikacije, uporeĊivanja i
potpunijeg, dubljeg doţivljaja, pa su i efekti na gledaoca veći. TakoĊe, programi uţivo u kojima
graĊani imaju mogućnost da „aninimno” uĉestvuju u dijalogu, da iznesu svoje dileme i postave
pitanja,omogućavaju razmenu mišljenja izmeĊu gledalaca bez straha od osuĊivanja.
I štampani mediji mogu postići dijalog, dajući graĊanima prostor za debatu, pokrećući teme od
znaĉaja za celu zajednicu ili objavljivanjem tekstova koji se tiĉu specifiĉnosti pojedinih kulturnih
32
zajednica. Pisani mediji su u svakodnevnom izveštavanju najĉešće „liĉniji i kritiĉkiji” od
informativnog programa koji se emituje na TV-u, ali zato imaju veći problem u smislu
sprovoĊenja interkulturalne komunikacije na neutralnim, nepristrasnim osnovama. Ovo se
najĉešće odnosi na naslove koje novinari daju, kao i na izbor tekstova koji će se naći na
naslovnoj strani, jer se mediji najĉešće sluţe „senzacionalnim” naslovima kako bi privukli ĉitoce
da kupe novine i proĉitaju vest. Ono što je specifiĉno u medijima kao „posrednicima” je to što
novinari snose odgovornost za ono što je putem medija dostupno javnosti i zato je veoma vaţno
da budu nepristrasni i realni. TakoĊe, ukoliko je cilj posredovanja u novinarstvu je da se reši neki
spor, onda novinarsko posredovanje moţe dovesti samo do boljeg informisanja i detaljnijeg
izveštaja o nekoj partiji, dogaĊaju, sluĉaju, osobi, situaciji... Zapravo, novinari su „medijatori sa
neizvesnim rezultatima svog rada”, ali zauzimaju vaţno mesto u procesu dijaloga samom
ĉinjenicom da omogućavaju da „se nešto kaţe” u javnosti i da se konstantno radi na poboljšanju
njihovog poloţaja i unapreĊivanju mogućnosti za uspostavljanje interkulturalne komunikacije
putem medija.
2.4.1 Komunikacijski kapaciteti novih medija i njihova uloga u
interkulturalnom dijalogu
Institucije poput Saveta Evrope, Evropske unije, Evropskog parlamenta, Evropske informativne
unije (European Broadcasting Union) konstantno rade na razvijanju koncepata internacionalne
komunikacije, kroz studije koje se tiĉu multikulturalne saradnje i perspektiva za njen razvoj.
Dolazi do sve većeg razvoja interkulturalne komunikacije u poslednjoj polovini dvadesetog veka,
postiţe se i radi se na sve većem katalitiĉkom efektu interkulturalne komunikacije koji je dobio
na konstantnosti zahvaljujući novim medijskim tehnologijama, pa se moje istraţivanje se i bazira
na onlajn medijima, odnosno medijima koji imaju internet portale.
U 21. veku ţivot je nezamisliv bez interneta, pa je tako on postao deo svakodnevnice, a internet
mediji su u skladu za navikama savremenog ĉoveka i sa njegovim tempom ţivota. Ljudi sve više
postaju robovi masovnih komunikacija, ovisnici o internetskim provajderima, a izlovanost i
33
socijalna potištenost su sve prisutniji.19
Istraţivanja Ipsosa pokazuju da iz godine u godinu raste
broj korisnika interneta, što znaĉi da raste i posećenost internet portalima, što se, takoĊe, vidi iz
priloţene tabele Ipsos Strategic Marketing agencije.
Zapravo, više od 45 odsto populacije je 2012 koristilo internet, a taj broj se na godišnjem nivou
povećava za nekoliko procenata. Ono što se vidi iz druge tabele je da ciljna grupa koja na
svkodnevnoj bazi koristi internet ima izmeĊu 12 i 29 godina, što potvrĊuje teoriju da su ĉitaoci
internet portala i internet medija zapravo mladi.
19 Tebela: Istraţivanje Ipsos Strategic Marketing agencije / Izvor: Medija centar Beograd, Mladi i novi mediji u
Srbiji http://www.mc.rs/mladi-i-novi-mediji-u-srbiji-2012.4.html?eventId=8784 (pristupano: 25.7.2014)
34
Nove tehnologije predstavljaju razvoj i napredak društva, a takoĊe su ogledalo mogućnosti koja
je pruţena graĊanima. Novi trendovi povezuju realan i virtuelan svet, pa i svakodnevne
aktivnosti kao što je komunikacija postaju neizostavn deo internet kulture. Internet novinarstvo
je u skladu sa graĊenjem demokratskog društva koje podrazumeva slobodan pristup i slobodnu
razmenu informacija, kao i mogućnost virtuelne saradnje u cilju postizanja opšeg dobra. TakoĊe,
iako internet ne podrazumeva samo onlajn medije – oni su samo jedan deo njegovih procesa
komunikacije, jer je internet kao prostor – prostor komunikacije, Ipsos istraţivanja pokazuju da
oko 80 odsto korisnika zapravo pretraţivanje koristi u cilju informisanja. TakoĊe, nije
zanemarljiva ni ĉinjenica da onlajn mediji koriste društvene mreţe kao vid reklamiranja pa tako
na svojim „stranicama“ (Fun page) dele informacije i tekstove i sa korisnicima društvenih mreţa,
što predstavlja jedan vid „nametnute informacije“.
35
Pitanje je kako u funkciju izgraĊivanja interkulturalne komunikacije staviti sve vrste medija, pa i
onlajn medije. Prednost onlajn novinarstva je što se informacije velikom brzinom plasiraju u
javnost i sama ĉinjenica da je internet dostupan skoro svakom proseĉnom ĉoveku u svakom
trenutku nudi mogućnost medijske socijalizacije, zapravo uspostavljanja lake i brze
komunikacije putem medija. Ĉinjenica je da pojedini internet portal broje višemilionsku
posećenost korisnika na dnevnom nivou, što daleko prevazilazi tiraţ bilo kojeg dnevnog lista.
Društvena paţnja koja se poklanja internet medijima i uopšteno ulozi onlaj medija u razvijanju
interkulturalne razmene i multikulturalnog društva je u poslednjih petnaest godina u porastu.
Onljn mediji mogu imati daleko veći uticaj na meĊuregionalnu i meĊunarodnu saradnju s
obzirom da su lako dostupni svima.
Vaţno je napomenuti i da se i interkulturalna komunikacija ogleda i u razmeni dobara i usluga,
pa na nju neminovno utiĉe razvoj informacionih tehnologija koje pruţaju mogućnost virtuelne
interakcije. Poslednjih godina, nezavisno od onlajn medija radi se i na digitalizaciji kulturnog
nasleĊa, jer kulturne institucije pronalaze znaĉaj vlastite prezentacije u virtuelnom okruţenju.
36
Tako veliki broj nacionalnih muzeja, ali i muzeja savremene umetnosti u svetu ima virtuelnu turu
kroz muzej, gde se korisnici interneta mogu upoznati sa postojećom izloţbom, prethodnim
izloţbama, ali i kulturom i istorijom tog naroda. To je vaţno kako za upoznavanje sopstvene
kulture - jer bez poznavanja svog kulturnog nasleĊa ne moţemo stupiti u dijalog sa „tuĊim“
kulturnim nasleĊem, a takoĊe i za upoznavanje drugih kultura.
MeĊutim da bi došlo do uspostavljanja komunikacije putem medija potrebno je stvoriti odreĊene
uslove, odnosno preduslove za tako nešto. Vaţno je da se mediji ohrabruju i da postoji sistem
nagrade za one medije koji promovišu ljudska i manjinska prava, koji se bave socijalnim
temama, kulturom i tradicijom drugih naroda na nepristrasan i realan naĉin.
“U tim procesima medijske socijalizacije otkrivamo da treba poštovati kulturu i obiĉaje drugih
naroda, da civilizacijski iskorak u medijskom okruţju ne moţemo smatrati etiĉkim iskorakom, te
sledom toga je nedopustivo vlastite kulturne standarde nametati jedino ispravnima. Etiĉki
problem nastaje kada odreĊenim kulturnim, umetniĉkim ili znanstvenim delima pojedinaca i
nacija a priori dajemo univerzalna znaĉenja, a istovremeno u njima drugi narodi ne vide njihovu
vrijednost. Tolerancija koju promiĉe relativizam s poštivanjem razliĉitosti, ne uspeva u
konaĉnom definiranju opšteprihvaćenih standarda etiĉnosti. Samo ako sudimo na temelju
standarda koji vrede za sve kulture, moţemo priznati vrednost.”20
MeĊutim, da bi mediji promovisali multikulturalne vrednosti, bili faktor interkulturalne
komunikacije i zaobišli stereotipne predstave o drugima, nije vaţno samo sprovesti sistem
nagrade kako od strane drţave i nevladinih organizacija, već je na prvom mestu vaţno zakonski
urediti naĉin funkcionisanja medijskih kuća i boriti se za demokratizaciju i slobodu istih. U
skladu sa tim postavlja se pitanje vlasništva i slobode medija, pre svega. Jer ukoliko su mediji
kontrolisani, pod pritiskom od strane drţave, ili privatnih biznismena u ĉijem su vlasništvu, teško
moţemo govoriti o uspostavljanju bilo kakvog konstruktivnog dijaloga. Mediji treba da sluţe
kao kritiĉko oko javnosti, oni treba da budu ti koji će ukazati na loše funkcionisanje drţavnih
sluţbi, na nepoštovanje pojedinaca u društvu, a sve u poboljšanja kvaliteta ţivota graĊana.
20 Idem, str 149
37
Informacije koje se plasiraju putem medija treba da budu istinite, proverene i nekontrolisane od
strane onih o kojima se te informacije iznose. Ukoliko je neki medij kontrolisan, utoliko moţemo
reći da on nema kapaciteta da posreduje bilo kakvoj vrsti dijaloga, već sluţi za promovisanje
odreĊenih politiĉkih grupa, partija, pojedinaca koji imaju moć nad tim medijom. Takva vrsta
ureĊivaĉke politike, koja je pod pritiskom cenzure moţe samo da proizvede jednoumlje i da
manipuliše širokim društvenim masama. Bilo kakva cenzura svakako ne podrazumeva ogledalo
jednog demokratskog, evropskog društva, pa ni društva koje teţi napretku u cilju usklaĊivanja sa
demokratskim principima ţivljenja, koji podrazumevaju poštovanje ljudskih i manjinskih prava.
Onaj ko podleţe cenzuri, nema prostora za slobodno izraţavanje mišljenja, niti za kritiĉki
pristup mehanizmima funkcionisanja jednog društva, dok onaj koji cenzuriše to radi iz potrebe
da prikrije nedostatke i propuste u polju svog delovanja, a da pritom ne izgubi poloţaj ili
simpatije društva.
U Srbiji borba za demokratizaciju i slobodu medija traje deceniju unazad. MeĊutim i novija
istraţivanja pokazuju da se sporo krećemo u tom pravcu. Istraţivanje koje je prošle godine
sproveo BIRN (Balkan Investigative Reporting Network) sa patnerskom organizacijom CIMA
(Center for International Media Assistance)21
, upravo potvrĊuje da medijski sistem nije znatno
napredovao poslednjih 13 godina i da se zapravo demokratizacija kompletnog društva, a u skladu
sa tim i medija sporo odvija pre svega jer su komerijalni interesi usko povezani sa politiĉkim
interesima svih većih partija u Srbiji. Iako je set medijskih zakona usvojen u julu obećava veću
transparentnost u procesima finansiranja medija i obuhvata privatizaciju drţavnih medija u cilju
pravljenja temelja za slobodno novinarstvo, ipak se uoĉava slaba volja politiĉke elite da sprovede
prave reforme u medijskom sistemu, zato i u poslednje vreme nisu sluĉajni navodi o pokušajima
cenzurisanja pojedinih medija (Telempromter, Pešĉanik) i obaranja njihovih sajtova, a za
cenzuru se sumnja da je kriva aktuelna vlast u Srbiji.
„Propust da se primene rešenja zacrtana „Strategijom razvoja sistema javnog informisanja Srbije
do 2016” preti da dalje uruši nezavisnost i umanji kapacitete srpskih medija. Prikrivena kontrola
21 Istraţivanje BIRN-a iz 2013, Medija Centra Beograd, Prikrivena kontrola medija, http://www.mc.rs/prikrivena-
kontrola-%E2%80%93-ugrozavanje-medija-u-srbiji.3660.html (pristupano: 25. 7. 2014.)
38
– nastala kroz politiĉku i diskrecionu alokaciju budţetskog novca i netransparentnu raspodelu
drţavne pomoći medijima, kao i drţavnim marketingom ima dubok, ali pritajen uticaj na
medijske slobode i razvoj odrţivog medijskog trţišta u Srbiji. Uticaj drţavnih tela na medije je
dodatno podstaknut potrebom medija da steknu dodatni profit ili prosto preţive na trţištu.”22
Kako se dalje navodi u ovom izveštaju, ali i u mnogim drugim istraţivanjima koja su obavljena
prethodnih godina, jasno je da finansiranje medija od strane drţave i mehanizmi finasiranja
zapravo predsavljaju vid „prikrivene kontrole“ u cilju promovisanjaimidţa politiĉara i aktuelne
vlasti. To naravno spreĉava medije da imaju kritiĉki odnos prema procesima koji se dešavaju u
drţavi, kao i da informišu ĉitaoce o drugaĉijim, „razliĉitim i štetnim“ uticajima sprovoĊenja ili
nesprovoĊenja zakona koji su na snazi u drţavi.“
.
22 Navodi se u izveštaju o istraţivanju BIRN-a iz 2013. godine
39
Pritom, ti zakoni se tiĉu i poloţaja nacionalnih manjina u Srbiji, meĊuregionalne i
internacionalne saradnje, politiĉkih procesa i svih procesa koji se sprovode u jednoj drţavi i sa
takvim stanjem u medijima gotovo je nemoguće sprovoditi bilio kakvu vrstu dijaloga, ni
meĊuetniĉkog, ni meĊunacionalnog, jer „nije poţeljno isticanje manjkavosti sistema u cilju
poboljšanja ţivota graĊana“, kao ni „promovisanje vrednosti“ koje nisu u skladu sa politikom
partije koja je na vlasti.
Pod takvim pritiskom mediji teţe samoodrţanju na trţištu i prikupljanju “jeftinih poena”
prenoseći tabloidne vesti, vesti zabavnog karaktera i one koje kritikuju reţim koji je bio na vlasti
pre postojećeg. Istraţivanja pokazuju da je drţavno finansiranje medija neregulisano,
nekontrolisano i netransparentno
Procene su da drţava uĉestvuje sa 23 do 40 odsto realne vrednosti ukupnog marketinškog trţišta,
a da najveći deo direktnih subvencija dobijaju mediji u drţavnom vlasništvu, ĉime se urušava
konkurencija na trţištu, narušava sloboda medija, a mediji postaju propagandisti moćnika.
Prikazane tabele su rezultati istraţivanja preuzeti iz BIRN-ovog istraţivaĉkog izveštaja, a koje
oslikavaju trenutnu situaciju u medijima.
Slobodno trţište medija je ugroţeno ĉak i kada su u pitanju mediji koji su u vlasništvu privatnh
lica, jer je situacija u drţavi takva da je poslovni uspeh u privatnom preduzetništvu nemoguć bez
korupcije i uske povezanosti sa vlastima, pa su tako i vlasnici privatnih medija zapravo
privrednici koji svojim medijima, zapravo zaposlenim urednicima nameću rad pod cenzurom i
promociju aktuelnih politiĉkih struja. Iako u Srbiji postoji ĉitav niz zakonskih regulative koje bi
trebalo da garantuju slobodu medija, one se ne sporovode, a novinari koji se trude da obavljaju
svoj posao u skladu sa etikom profesije izloţeni su ozbiljnim ograniĉenjima u radu, a ĉesto su
izloţeni pretnjama i nasilju.
Drţava bi trebalo više da se trudi da ustanovi medijsku politiku koja se neće svoditi na
kontrolisanje slobode govora, kao i da ojaĉa regulatorna tela koja kontrolišu finansiranje medija,
bilo u drţavnom ili privatnom sektoru. Naţalost, pojedinci koji sun a ĉelu regulatornih tela u
drţavnom sektoru najĉešće su politiĉki pijuni, pa se i finansijska sredstva ne kontrolišu i pre
40
svega njihova raspodela nije transparentno prikazana, što umnogome ugroţava ekonomsku i
politiĉku nezavisnost medija od drţave.
Sva drţavna finansijska sredstva za razvoj i podršku medijima treba da se raspodeljuju preko
javnih konkursa na principima transparentnosti i nediskriminatorne drţavne pomoći i pod istim
uslovima za sve medije, a oni politiĉki subjekti koji koriste i finansiraju medije bilo iz privatnih
ili javnih fondova u cilju samopromocije treba da budu kaţnjeni – a da bi do toga došlo treba da
se promeni i sprovodi Zakon o oglašavanju. Tek kada se stvore potrebni i neophodni uslovi za
slobodu medija, moţe se priĉati i o finansiranju projekata za demokratizaciju medija, projekata
koji bi bili od znaĉaja za promovisanje svakodnevnog ţivota i problema ugroţenih i
diskriminisanih kategorija ljudi u cilju pospešivanja njihove integracije u društvu. Mediji kroz
razliĉite vrste projekata mogu biti platforma za interkulturalni dijalog, ali takoĊe, i kroz
svakodnevno informisanje mogu biti od velikog znaĉaja kako za pospešivanje dijaloga, tako i za
njegovo onemogućavanje.
41
Ali mali koraci na putu ka velikim projektima su poĉetak procesa ka evropskim integracijama,
ali i ka uspostavljanju dijaloga. Pre svega treba stati na put stereotipnim medijskim prestavama
drugih, kao i neetiĉkom, neobjektivnom i neistinitom izveštavanju, kojem pribegavaju mnogi
mediji. Korak ka meĊuetiĉkom dijalogu i interkulturalnoj komunikaciji je poštovanje etike
medija.
2.5 Etičnost medija korak ka međuetničkom dijalogu
Mediji su primarni izvor informacija u demokratskom društvu. Zbog toga su taĉnost i pouzdanost
informisanja najvaţniji principi. Taĉnost podrazumeva istinitosti pravovremenost, pa se o istini govori
kao o osnovnom i najvaţnijem principu novinarske etike. Etika informisanja se tiĉe novinara i onih koji
su na ĉelu medija, ali i korisnika medija. Novinari i urednicu treba da odabiraju i plasiraju vesti u
skladu sa etiĉkim principima novinarstva, jer javnost oĉekuje protok taĉnih informacija, a ĉitaoci
oĉekuju izveštavanje o istini, iako ne postoji formalni sporazum da se „to tako radi“. TakoĊe,
istinitost informacija nije jedini etiĉki zahtev. Novinari se ĉesto mogu naći u dilemi kada treba da
biraju izmeĊu dve moralne obaveze. Na primer, objavljivanje vesti iako istinito i pravovremeno,
takoĊe moţe produbiti postojeće sukobe jednako kao i neetiĉko izveštavanje. Kada je u pitanju
postizanje meĊuetniĉkog dijaloga putem medija, smatram da je najvaţnije prema svim vrstama
razliĉitosti odnositi se s poštovanjem i koristiti se poltiĉki korektnim govorom, koji iskljuĉuje
mogućnost vreĊanja ili klevetanja.
Etiĉki principi u tom smislu su vaţni i kad nisu ispunjeni svi uslovi za uspostavljanje dijaloga
putem medija. Naime, medijska etika predstavlja jedan od prvih koraka ka razvoju
konstruktivnog dijaloga putem medija, kao i korak ka „poštovanju razliĉitosti“. Jer ukoliko
mediji plasiraju stereotipne i „iskrivljene, netaĉne“ slike o drugima u javnost, oni na taj naĉin
podstiĉu i diskriminaciju i navode na govor mrţnje, dok sistem etike podstiĉe javnu debatu i
iznošenje razliĉitih pogleda u vezi sa suprostavljenim stavovima. Veoma je vaţno da se taj
dijalog vodi na demokratski i etiĉki naĉin, jer je samo tako moguće da jedna strana bude spremna
42
da ĉuje drugu i obrnuto. Takva vrsta dijaloga je neophodna kada su u pitanju multietniĉke
zajednice, a predstavlja i nezaobilazan faktor u procesima pomirenja, u ovom sluĉaju –
pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije
„Ako sistem etike pruţa moralnu koheziju, onda je to posebno potrebno medijskim radnicima.
Zašto? Masovni mediji su meĊu najuticajnijim preduzećima u demokratskom društvu, na
raskršću izmeĊu graĊana i njihovih politiĉkih, ekonomskih i društvenih institucija. Osim toga,
medijski radnici su kljuĉni za prenošenje kulturnih vrednosti. Oni odreĊuju uslove za to koje
vrednosti će biti vaţne i oni nude simboliĉne putokaze za standarde postupanja, ukljuĉujući tu i
etiĉko ponašanje.“23
Ovaj proces se, kako napominje i Alvin Dej odvija kroz tri funkcije koje
obavljaju zaposleni u medijima: tumaĉenje informacija, emitovanje slika i marketing masovne
zabave, a svaka od tih funkcija donosi niz etiĉkih oĉekivanja koja ne moraju biti ista. Ĉitaoci i
slušaoci oĉekuju taĉnost i proverenost informacija, ali kada je reĉ o slikama, reklamama
nepoverljivi su prema sadrţaju jer se „prećutno podrazumeva“ da dolazi do prenaglašenosti
pojedinih informacija koje im se plasiraju u tom sadrţaju kao deo marketinškog trika. Tako da su
mediji primarni izvor informacija u demokratskom drušvu, jer su „taĉne i proverene informacije
osnovni sastojak demokratskog procesa.“24
Glavni nosioci demokratskog procesa koji se odvija
putem medija su novinari jer imaju pristup informacijama i imaju za cilj da informišu graĊane,
da pokrenu pitanja od vaţnosti za celokupno društvo, zajednicu, drţavu i predstavljaju,
izmeĊuostalog i glas javnosti – kako društvene, tako i politiĉke. Zato i javnost koja ima svoj
medijski prostor s pravom oĉekuje minimum etiĉnosti od strane medijskih institucija, barem u
smislu dobijanja potpunih informacija zasnovanih na objektivnosti, neopterećenih sopstvenim
iskrivljivljivanjem ĉinjenica od strane novinara. Ukoliko se ne poštuje odreĊeni nivo etiĉkog
izveštavanja dolazi do nepoverenja izmeĊu javnosti i medijskih institucija.
Etiĉki sistem mora da se izgradi na zajedniĉkim vrednostima i svaki pojedinac bi trebalo da
poštuje etiĉke norme koje se zasnivaju na kodifikovanim normama. Većina medijskih kuća ima
svoje kodifikovane etiĉke norme na osnovu kojih jedan novinar zna šta se u ureĊivaĉkoj politici
23 Alvin Dej, Luis, Etika u medijima – primeri i kontroverze, Medija centar Beograd, 2004, str 43.
24 Idem, str 44
43
te medijske kuće smatra prihvatljivim, a šta neprihvatljivim ponašanjem. MeĊutim, postoje
univerzalne norme etiĉkog ponašanja koje svi novinari treba da poštuju, posebno kada
izveštavaju o „osetljivim temama“.
Na sastancima meĊunarodnih i regionalnih organizacija novinara, odrţanim u Parizu u periodu
od 1978-1983. godine UNESKO je ustanovio naĉela profesionalne novinarske etike: 1. pravo
naroda na istinitu informaciju, 2. novinarska posvećenost objektivnoj stvarnosti, 3. društvena
odgovornost novinara, 4. profesionalni integritet novinara, 5. dostupnost informacija i
uĉestvovanje u stvarnosti, 6. poštovanje privatnosti i ljudskog dostojanstva, 7. poštovanje javnog
interesa, 8. poštovanje univerzalnih vrednosti i raznovrsnosti kultura, 9. suzbijanje rata i drugih
verskih zala s kojima se suoĉava ĉoveĉanstvo, 10. unapreĊenje svetskog informativnog poretka.
Neprimerenim, neetiĉkim i neprofesionalnim pristupom, mediji mogu uzrokovati formiranje
predrasuda prema odreĊenim društvenim grupama razliĉite polne, rasne, verske i nacionalne
pripadnosti, pa stoga poštovanje etiĉkih kodeksa još više dobija na vaţnosti. Iz mnoštva primera
nepoštovanja etike medija, najviše utiĉe na širenje netolerancije i iskljuĉivosti prema odreĊenim
grupama je svakako govor mrţnje.To je zato što uvredljiva retorika i veliĉanje nasilnih metoda
na koje poziva govor mrţnje, proizvodi antisocijalne stavove i ponašanje, a kod ekstremistiĉkih
grupa moţe podsticati na nasilje. Verbalno širenje mrţnje razvija i atmosferu ksenofobije sa
ciljem negativne karakterizacije odreĊenih rasnih, etniĉkih, nacionalnih ili politiĉkih grupacija.
Takvi pokušaji su najĉešće prekriveni stereotipima i predrasudama prema sve mu što je razliĉito i
drugaĉije.
„Govor mrţnje predstavlja efikasno sredstvo za manipulaciju radi ostvarivanja razliĉitih ciljeva,
postavljenih od strane razliĉitih interesnih grupa i moćnih pojedinaca „koje se upotrebljava
prvenstveno za objašnjavanje (najĉešće konfliktnih) interesa izmeĊu razliĉitih društvenih grupa,
a ne za svakodnevne nesuglasice izmeĊu dve ili više jedinki”25
25 Zbornik radova, „Uloga medija u normalizaciji odnosa na zapadnom Balkanu“, Filozofski fakultet, Novi Sad
2014 str 131
44
Neetiĉko novinarstvo primer je rekonstrukcije dogaĊaja u skladu sa ideološkoj pripadnosti
samog novinara, ili medija, što za posledicu daje graĊenje i tretiranje dogaĊaja kao ideološki
jedinstvene poruke. Ĉitaoci se na taj naĉin pozivaju da usvoje dominantna ideološka
predstavljanja, da stvore modele spoznaje „sebe” i „drugih” i da ih ugrade u svoje stavove.
GraĊenje medijskog diskursa na takav naĉin dovodi do stvaranja negativnih slika o drugima i
veliĉanju sopstvenih nacionalnih, verskih i ideoloških karakteristika, što u poremećenim i
nesreĊenim odnosima doprinosi rušenju meĊuetiĉkog i interkulturalnog dijaloga.
U ovom kontekstu, „mediji imaju etiĉku duţnost da paze na pojavu negativne stereotipizacije,
podsticanje mrţnje i govora mrţnje prema odreĊenim grupama u društvu ili na njihovu posrednu
ili neposrednu stigmatizaciju“26 Mediji i medijski profesionalci imaju treba u praksi da preuzmu
jednu od glavnih uloga u borbi protiv diskriminacije i u ohrabrivanju interkulturnog dijaloga,
kako sastavnog dela etiĉki odgovornog novinarstva. Prepoznavanjem i osudom
diskriminacije,govora mrţnje i nasilja nad marginaliziranim grupama, novinari mogu pomoći u
prevazilaţenju nejednakosti i u povredama osnovnih prava
26 Idem, str 140
45
3. Odnosi Srbije i Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji
S obzirom da se teza bavi odnosom srpskih i hrvatskih medija i uopšteno odnosima izmeĊu Srba
i Hrvata, vaţno je da se objasni u kratkim crtama i kako je došlo do sukoba izmeĊu Srba i
Hrvata, kao i da se ukaţe na korene netrpeljivosti koja i danas postoji izmeĊu ove dve zemlje i
dva naroda. Naime, nemoguće je u jednoj tezi poput ove detaljno prikazati poĉetke sukoba
izmeĊu ova dva naroda, ali svakako je neophodno uĉiniti jedan kratak istorijski pregled.
Jugoslovenska ideja potiĉe još pre stvaranja Karaljevine Jugoslavije, koja se, zapravo, smatra
„prvom Jugoslavijom“, a koja je trajala od 1929. do 1941. godine. U januaru 1919. godine,
delegacija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, došla je da na Pariskoj mirovnoj konferenciji
izdejstvuje priznanje svoje drţave. Novi politiĉki entitet priznala je SAD u februaru, a potom i
Velika Britanija. Ovaj meĊunarodni poredak stvoren u Versaju ustanovio je pravo na
samoopredeljenje, koji je ameriĉki predsednik Vudro Vilson definisao u januaru 1918. u 14
taĉaka, kao najvaţniji kriterijum politiĉkog poretka u srednjoj, istoĉnoj i jugositoĉnoj Evropi.
Ono što je vaţno je da je svaki narod dobio pravo na stvaranje nacionalne drţave na osnovu
jeziĉko-etnografskih kriterijuma, a tome su doprineli i privredni, istorijski i strateški ĉinioci.
„Zakljuĉenjem mirovnih ugovora 1919. velike sile su stvorile, na prostoru od Baltika do
Balkana, jedan pojas nacionalnih drţava s liberalno-demokratskim ureĊenjem i sistemom
socijalne i zdravstvene zaštite, koji je trebalo da sluţi kao sanitarni kordon prema, s jedne strane,
revolucionarno-boljševiĉkoj Rusiji i, s druge strane, revizionistiĉkim teţnjama Nemaĉke“27
Još u to vreme, ova Kraljevina je bila jedna od najkomplikovanijih drţava, sa više od 20
etniĉkih manjina i ne baš sreĊenom socio-ekonomskom politikom, posebno što su nove granice
poremetile istorijski formirane privredne prostore i što je ova višenacionalna drţava nasledila ĉak
7 razliĉitih istorijskih entiteta s drugaĉijim valutnim i pravnim sistemima. I u vreme Pariske
konferencije postojalo je osetljivo pitanje granica u multietniĉkim prostorima, a to pitanje se u
razliĉitim oblicima pojavljivalo kao problem i do samog kraja SFRJ, a u pojedinim sluĉajevima
nije rešeno ni do danas. Mnoge pobune i procesi pokušaja prekrajanja teriorija postojali su i u
vreme Kraljevine SHS i izgledalo je gotovo nemoguće izdeliti teriotoriju tako da svi budu
27 Marin-Ţanin, Ĉalić, Istorija Jugoslavije u 20. veku, Clio, Beograd, 2013, str 103.
46
zadovoljni. Ne moţe se reći da je vladao duh zajedništva, s obzirom da su se mnoge etniĉke
manjine osećale potĉinjeno u odnosu na veće, vladajuće nacije. Ipak, Mari Ţanin Ĉalić, uprkos
razliĉitim tumaĉenjima ovog entiteta, smatra da versajski poredak, u okviru kojeg je većina
istoĉnoevropskih naroda po prvi put bila priznata kao punopravni ĉlan svetske zajednice drţava,
nikako ne bi trebalo a priori odbaciti kao veštaĉki.
U Kraljevini Jugoslaviji propagirana je ideja jedinstvene nacije, bilo u ţelji da prikrije unutrašnje
podele ili potencira nacionalni karakter ove drţave izgraĊen na osnovi individualnih sloboda.
Ipak, prvi problemi u tzv „skorijoj istoriji“ izmeĊu Srba i Hrvata nastaju u ovom periodu i
proteţu se i do danas. Naime, sam naziv entiteta podrazumevao je jednakost izmeĊu tri naroda,
ĉak je i drţavni grb predstavljao kombinaciju nacionalnih simbola, a zvaniĉni jezik se zvao
srpsko-hrvatsko-slovenaĉki. Postepeno se izdvajaju oni koji su zagovarali iskljuĉivo srpske ili
iskljuĉivo hrvatske interese. Suština problema izmeĊu Srba i Hrvata u periodu izmeĊu dva
svetska rata predstavlja sukob izmeĊu centralista i federalista. Zapravo Srbi su smatrali da
Jugoslavija treba da bude centralistiĉki ureĊena i da poĉiva na etatistiĉkoj tradiciji Srbije, dok je
za Hrvate federalizam predstavljao kompromis izmeĊu hrvatske samostalnosti i jugoslovenskog
jedinstva. Zapravo ove dve struje su se sukobljavale oko ustava i odlagali su konaĉno rešenje za
vreme posle rata. Znatan broj hrvatskih politiĉara, meĊu kojima je najveći broj onih iz bivše
Habzburške monarhije, bilo je razoĉarano što se nije ozbiljno razmotrila federalna opcija i što je
kralj Aleksandar KaraĊorĊević u osnivaĉkom aktu 1. decembra 1918. prejudicirao rešenje u
pravcu monarhistiĉkog ureĊenja, unitarizma i centralizma. Ipak, Vidovdanskim ustavom 1921.
izglasan je predlog centralistiĉkog ustava. Iako je ova mlada drţava zagovarala ideju jedinstvene
jugoslovenske nacije, Hrvati su i dalje teţili samostalnosti. Tako Hrvatska republikanska stranka
Stjepana Radića, koja je zagovarala suverenitet hrvatske drţave, vremenom postaje treća najjaĉa
politiĉka stranka u zemlji. Tako dolazi do širenja nacionalizma i afirmacije ideje za „velikom
Srbijom“ i drugaĉijih pretenzija Hrvata. Sukobi su u skupštini, policiji, vojsci već postojali i
vremenom su dobijali znaĉajnije oblike zbog privilegovanog poloţaja Srba u vladi. (Mari-Ţanin
Ĉalić napominje da je od ukupno 656 ministara jugoslovenskih vlada bilo 452 Srbina, a samo
137 Hrvata, 49 Slovenaca i 18 bosanskih muslimana). Hrvatska seljaĉka stranka je teţila da
promenama po pitanju unutrašnje politike, a u cilju zaštite socioekonomskih interesa hrvatskog
naroda. U vezi sa shvatanjem drţave i društvenog ureĊenja u parlamentarnoj monarhiji pojavile
su se razliĉite grupacije, a najuticajnije su bile demokratska stranka Svetozara Pribićevića koja se
47
zalagala za jaku demokratiju koja je podrazumevala srpsko-hrvatsku saradnju i konzervativna
Radikalna stranka Nikole Pašića, koja je imala nacionalistiĉke pretenzije. TakoĊe, monarhiji se
pored Radićeve stranke protivila i Komunistićka partija Jugoslavije, koja prva poĉinje na jednom
od svojih kongresa da tretira nacionalno pitanje tvrdeći da su Srbi, Hrvati i Slovenci tri razliĉita
naroda. Razliĉiti privredni i socijalni poloţaj naroda doveo je do pobune i demonstracija protiv
Neptunske konvencije s Italijom. Tada su se Hrvati osetili posebno zapostavljenima, s obzirom
da se nije insistiralo na regulaciji prava njihovih prava kao manjine u Italiji. Unutarpolitiĉke
polemike koje su bile oliĉenje krize parlamentarnog sistema, nacionalno pitanje, diktatura koja je
zavladala, slabo razvijena privreda, strah kralja Aleksandra da će Stjepan Radić proglasiti
nezavisnost drţave Hrvatske doveli su do preimenovanja postojeće drţave i do administrativnih
promena.
Kraljevina SHS je preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju 1929. godine. „Reţim je hteo da
postigne nacionalno jedinstvo oslanjanjem na konzervativne vrednosti i patrijarhalnu kulturu, a
na revolucijonarnu društvenu promenu. Cilj je bio da se saĉuva poznato i provereno, ne da se
menja. Ali umesto da donese mir unutar zemlje i da ujedini naciju, uvoĊenje diktature samo je
proširilo frontove.“28
Kraljev reţim je, kako tvrdi i Ţanin Mari Ĉalić, pokušavao da ojaĉa
jugoslovensku nacionalnu misao novim vidom informacione politike, putem štampe,
propagande, filma, nauke i kulture, ali je ipak brzo postlo jasno da vlada kraljeve diktature neće
moći da savlada sloţene probleme u zemlji, posebno što su nailazili novi problemi, na većem
nivou poput svetske privredne krize koja je sa sobom pokrenula teške socijalne probleme, uspon
fašizma i boljševizma, a kasnije i uspon komunizma. Nešto pred poĉetak Drugog svetskog rata
dolazi do administrativnih promena u okvirima Kraljevine Jugoslavije zahvaljujući kojima je
ustanovljena autonomna uprava nad hrvatskim teritorijama unutar Jugoslavije. Sa poĉetkom rata
ova tendencija proizvodi stvaranje Nezavisne drţave Hrvatske, u kojoj su hrvatski fašisti svoje
tzv neprijatelje pravoslavne veroispovesti proterivali, oduzimali im imovinu, ubijali. U toku
Drugog svetskog rata formira se i srpski ĉetniĉki pokret na talasu srpskog „patriotizma“, na ĉelu
sa Dragoslavom Draţom Mihajlovićem. U prvo vreme, ĉetnici su zajedno sa Titovim
28 Idem, str 145
48
partizanima tokom Narodnooslobodilaĉke borbe borili protiv okupatora, ali je krajem 1941.
došlo do ozbiljnog razlaza i graĊanskog, ideološkog rata nakon koga su kao pobednici izašli
Titovi partizani, koji su ţeleli da stvore novu Jugoslaviju na socijalistiĉkim i federalnim
principima. Ideologija i ciljevi partizanskog pokreta našli su pristalice meĊu svim narodima
Jugoslavije, dok su ĉetniĉkom pokretu podršku pruţili uglavnom Srbi. Tokom ĉetrdesetih dolazi
do meĊusobnih oruţanih sukoba, u kojima su partizani, posebno nakon kapitulacije Italije stekli
prednost, dolazi do akcija koje su imale za cilj etniĉka ĉišćenja, u poĉetku uperena protiv Srba,
na teritoriji NDH, zatim propadanja drţavne ideologije integralnog jugoslovenstva, koju
zamenjuju nacionalistiĉke predstave o identitetu.
Prednost KPJ na ĉelu sa Titom bila je u pokretanju nacionalnog pitanja, ali i u vojnim
oslobodilaĉkim uspesima tokom Drugog svetskog rata sa kojima je rastao ugled Josipa Broza.
Bitke na Neretvi, Sutjesci, uspeh da izbegne Vermahtovu poslednju ofanzivu sklonivši se na
ostrvo Vis bili su svakako neverovatni uspesi, ali i poĉeci graĊenja kulta liĉnosti. Mnogi su
polagali nade u Tita, a ĉinjenica da je, pored toga što je bio voĊa komunista, komandant
Narodnooslobodilaĉke vojske i predsednik AVNOJ-a uticalo je na percipiranje njegove liĉnosti
kao moćnog voĊe kome treba pokloniti poverenje.
Na Drugom zasedanju AVNOJ-a 29. novembra 1943. godine zbaĉena je monarhija. Tito je 142
legata iz svih krajeva zemlje proglasio za izvršnu i zakonodavnu vlast. Veće je odluĉilo da se
Jugoslavija obnovi kao socijalistiĉka federativna drţava ravnopravnih naroda. Tito je postao
maršal. Titova pobeda je sa sobom nosila znatne gubitke u ljudskim ţivotima, preţiveli su se
nosili ne samo sa gubitkom najdraţih, već i posledicama razrušene zemlje koju je trebalo
obnoviti. MeĊutim, maršal nije sumnjao da pretrpljene ţrtve moraju da dovedu do samovlade
KPJ i do izgradnje socijalizma, u koji je toliko verovao, ali na tom putu je trebalo pre svega
eliminisati politiĉke protivnike, poraziti agresora u potpunosti i dobiti podršku saveznika za
vlast. U svemu tome je Tito uspeo. Novi ustav je donet 31. Januara 1946. godine. Tim ustavom
je uspostavljen sistem „narodne vlasti“, sa nekoliko stotina narodnih odbrora u razliĉitim
opštinama. Opštine su imale zadatak da ukljuĉe graĊane u upravljanje drţavnih poslova i da
iskorene svaki vid mrţnje. Ali tako „ujedinjena Jugoslavija“ realno je funkcionisala do smrti
Josipa Broza. I pre njegove smrti dolazi do inflacije u zemlji i do smanjenja privredne delatnosti.
Zemlja suoĉena sa velikim problemima ostaje bez svog voĊe, koji je za većinu graĊana
49
prestavljao simbol Jugoslavije. Mnogi istoriĉari, socijolozi i politiĉki teoretiĉari smatraju da je
Jugoslaviji nakon Titove smrti raspad bio neminovan, jer je maršal bio jedina spona svih naroda
bivše drţave, jedini koji je mogao kontrolisati sve problematiĉne odnose. Već godinu dana nakon
njegove smrti dolazi do demonstracija albanskog stanovništva na Kosovu.
Prve tendencije da Autonomna Pokrajna Kosovo postane republika ĉime bi dobila pravo na
ocepljenje, pojavile su se šezdesetih godina. Sedamdesetih je došlo do ekspanzije hrvatskog
nacionalizma zvane MASPOK odnosno Hrvatsko proljeće. Obraĉun s zagovornicima „maspoka“
je posluţio kao izgovor za likvidaciju liberalnih politiĉara u Srbiji i drugim republikama. Godine
1974. je donet novi Ustav, kojim je omogućeno dalje jaĉanje samostalnosti republika i pokrajina,
a Autonomne Pokrajine Vojvodina i Kosovo, iako u sastavu Srbije, imale su status gotovo
istovetan republikama. Posle Titove smrti 4. maja 1980. godine, poĉinje propadanje i krah kako
Jugoslavije kao zajedniĉke drţave razliĉitih naroda, narodnosti, veroispovesti, ali i kao
privrednog i politiĉkog sistema.
Nekadašnje republike koje su se nalazile sastavu SFR Jugoslavije, na pragu devedesetih su
krenule u aktivnosti ĉiji cilj je bilo ostvarenje nezavisnosti i drţavnog suvereniteta. Neki od
puteva ove nezavisnoti bili su mirni (sukcesija Makedonije, Crne Gore), a neki su bili praćeni
tenzijama i ratnim sukobima
„Prateći raspad Jugoslavije ponovo je uĉinio aktuelnim „srpsko pitanje“, koje se pojavilo u 19.
veku, dakle ujedinjenje svih Srba u jednu drţavu. Više od ĉetvrtine od osam miliona Srba ţivelo
je van svoje republike: 580.000 ţivelo je u Hrvatskoj, a 1, 4 miliona u BiH, a pored toga sada je
pretilo i otcepljenje istorijski vaţnog Kosova sa još oko 200.000 Srba. U Srbiji je stvoren
konsenzus svih partija da je, u toj istorijskoj situaciji, najviši cilj da se mora braniti nacionalno
jedinstvo srpskog naroda Ĉak i nekada kritiĉki nastrojeni intelektualci bili su ubeĊeni da srpski
predsednik Milošević mora konaĉno da ispravi istorijsku nepravdu prema narodu.“29
TakoĊe, bes
se budio i kod Srba u Hrvatskoj, oni nisu osećali samo potrebu za hegemonijom, već se
nacionalni ponos budio i što je novi Ustav Hrvatske definisao zemlju kao „nacionalnu drţavu
Hrvata“, a dodatno se mrţnja stvarala zbog promene drţavnih simbola u Hrvatskoj koji su
29 Idem, str 375
50
podsećali na simbole iz Drugog svetskog rata, pa je tako Zagreb izabrao za drţavnu zastavu
šahovnicu sliĉnu onoj koju su u Drugom svetskom ratu uzurpirale ustaše. Razdor meĊu narodima
su pre svega produbljivale politiĉke elite koje nisu bile spremne na kompromis, pa se tako
dijalog meĊu narodima pretvarao u ćutnju potkrepljenu mrţnjom. Jugoslovenski problem je
postao ne meĊunarodno, već je bio i ostao pre svega politiĉko pitanje i tu vidimo u kojoj meri
politika igra vaţnu ulogu u meĊuetniĉkom dijalogu. Politiĉko-etniĉki sukobi su se prenosili u
medije, koji su stvarali raspoloţenje za rat. Nakon što su se Hrvatska i Slovenija „otcepile“
poĉeli su dalji sukobi stvaranja drţava u drţavi (Republika Srpska), došlo je do rata u BiH,
etniĉkih ĉišćenja, progona, a u medijima su eskalirali sukobi.
Tokom ratnih sukoba na prostoru Jugoslavije osim realnih sukoba i borbi, vodio se i nemilosrdni
medijski rat izmeĊu sukobljenih strana. Delatnost medija će kasnije ĉak biti i razmatrana kao
osnov za podizanje tuţbi protiv novinara koji su podsticali na ratne zloĉine.
„MeĊunarodni sud za bivšu Jugoslaviju došao je do zakljuĉka da mediji takoĊe snose veliku
krivicu za to što je rat bio tako brutalan. Radio, televizija i štampa stvarali su slike neprijatelja i
stereotipa, širili glasine i neistine, potpirivale strahove, mrţnju i ţelju za osvetom i rušili moralne
barijere. Sluţili su se davno poznatim strategijama propagande, da bi psihološki podrţali rat,
posebno crno-belim slikama, demonizacijom protivnika, prećutkivanjem, preterivanjem i
falsifikovanjem informacija, govorom mrţnje...“30
Tumaĉeći istoriju sukoba izmeĊu drţava koje su ĉinile federalnu Jugoslaviju, a posebno izmeĊu
Hrvatske i Srbije, stiĉe se zakljuĉak da su sukobi aktuelizovali ideje Srba za „velikom Srbijom“,
a Hrvata za nezavisnom drţavom Hrvatskom. MeĊutim, danas imamo situaciju da je Hrvatska
postala ĉlanica Evropske unije, a Srbija je na putu evrointegracija i budućnosti će ove dve zemlje
ponovo biti ujedinjena u jednoj velikoj zajednici. Ali da bi do toga došlo, potrebno je proći kroz
pristupne pregovore. Ĉinjenica je da se Srbiji još uvek zamera diskriminacija nacionalnih
manjina, nekontrolisana korupcija, loš pravosudni sistem, a ni Hrvatska se, iako je već postala
ĉlanica EU ne moţe pohvaliti da je regulisala sve probleme u pomenutim oblastima... TakoĊe,
izmeĊu Srbije i Hrvatske postoji i mnogo nerešenih pitanja posle rata devedesetih poput onih „ko
30 Idem, str 395.
51
je kriv za ratne zloĉine, genocid“, nerešenja pitanja teritorije... Rešavanjem bolnih,
problematiĉnih pitanja, pokretanjem ovakvih tema bez stereotipnih, nacionalistiĉkih prizvuka
svakako je poĉetak jedne vrste dijaloga koji moţe biti konstruktivan i uspešan i koji u sebi nosi
regulisanje socioloških, društvenih, kulturoloških problema.
Ova master teza se bavi delimiĉno politiĉkim pitanjem (tuţbama za genocid), a delimiĉno
pitanjem prava manjina sa kulturološkog aspekta (pravo slobodno izraţavanje i korišćenje
nacionalnog pisma – ćiriliĉne table u Hrvatskoj). Sva ova pitanja ću posmatrati kroz prizmu
medija, koji istovremeno imaju moć na formiranje stava i mišljenja većine u jednom društvu,
tako i predstavljaju sliku celokupne organizacije jedne društvene zajednice. Identifikovanje
trenutnog stanja u medijima i medijjske politike na osnovu praćenja dve vaţne teme za
stabilizaciju srpsko-hrvatskoh odnosa podrazumeva i utvrĊivanje opšteg stanja i spremnosti ova
dva naroda na dijalog, kao i mogućnost uspostavljanja i pokretanja istog putem medija.31
3.1 Programski sadržaj srpskih i hrvatskih medija kao platforma za
međuetnički dijalog (studije slučaja)
Radi boljeg razumevanja same analize medijskog diskursa, neophodno je ukazati na kontekt i
ureĊivaĉku politiku medija ĉiji je diskurs analiziran, kao i na njihov raniji odnos prema sukobima
tokom ratova u Jugoslaviji i prema tadašnjem vladajućem reţimu. Metodom analize sadrţaja
uzeta su u razmatranje ĉetiri internet portala, po dva iz svake drţave: Blic i Politika iz Srbije i
Jutarnji list i Veĉernji list iz Hrvatske.
Blic je dnevni list iz Srbije, koji je u vlasništvu švajcarske kompanije Ringier AG odnosno njene
zavisne firme u Srbiji - Ringier d.o.o (koja se ranije zvala Blic Pres d. o. o). Dnevne novine Blic
osnovane su 16. septembra 1996. Po osnivanju ovaj list je vaţio za opozicioni tadašnjem reţimu
bivšeg predsednika Slobodana Miloševića, jer je jedini izveštavao o protestima koji su izbili
31 Više o medijima u procesu interkulturalne komunikacije u daljem tekstu
52
zbog poništavanja drugog kruga lokalnih izbora. Tokom tog perioda tiraţ ovih novina je
vrtoglavo rastao i u jednom trenutku dostigao brojku od 250.000 primeraka. Štamparija „Borba“
tada objavljuje da zbog tehniĉkih razloga nije u mogućnosti da štampa više od 80.000 primeraka
ovog lista, što je bio jasan pritisak reţima. Ubrzo nakon toga, Piter Kelbel, jedan od vlasnika i
osnivaĉa, objavljuje tekst u kojem kritikuje proteste i izveštavanje o njima, nakon ĉega su mnogi
novinari napustili redakciju. Nakon perioda reorganizacje, Blic je 2004. kupila švajcarsko-
nemaĉka kompanija Ringier Axel Springer. Direktor kompanije je Jelena Drakulić Petrović, a
glavni i odgovorni urednik je Veselin Simonović. Nakon promene vlasniĉke strukture, Blic
beleţi konstantan rast tiraţa i broja prodatih primeraka. U 2006. godini tiraţ lista iznosio je
164.221, da bi se u 2007. godini povećao na 180.948 primeraka. Blagi rast tiraţa nastavljen je i u
narednom periodu. Mnoga istraţivanja ĉitanosti štampanih medija svrstavaju Blic u red
najĉitanijih dnevnih listova u Srbiji, koji ĉitaoci doţivljavaju kao proevropske novine, u kojima
mogu pronaći kratke i jasne informacije. Internet sajt lista Blic jedan je od najposjećenijih
internet sajtova u Srbiji. Pored vesti, na sajtu postoji i blog, forum, mogućnost pregledanja video
materijala, arhive vesti i slika i mnogo drugih mogućnosti kojih su lišeni ĉitaoci štampanog
izdanja.
Politika je jedan od najstarijih i najuticajnijih dnevnih listova, nastala 1904. godine. Ovaj list
mnogi smatraju jednom vrstom institucije od nacionalnog znaĉaja, a list je osnovao Vladislav
Ribnikar, koji je pre sto godina predajući prijavu vlastima napisao da će list biti nezavistan. U
svojoj dugogodišnjoj istoriji „Politika” je dva puta prekidala izlaţenje, za vreme Prvog svetskog
rata od 1914. do 1919. godine, a drugi put za vreme Drugog svetskog rata od aprila 1941. do
oktobra 1944. godine.
Politika još jednom nije izašla pred ĉitaoce zbog štrajka novinara u leto 1992. godine koji su se
usprotivili nameri drţave da „Politiku” pretvori u javno preduzeće. Iako se za ureĊivaĉku
politiku kraja 1980. pod voĊstvom Ţivorada Minovića ĉesto navodi da je bila orijentisana na
„velikosrpski nacionalizam” i pomogla dolasku Slobodana Miloševića na vlast i
izbijanju antibirokratske revolucije, Politika se u jednom kraćem periodu ogradila od
Miloševićeve politike, te je 1992. tadašnji premijer Radoman Boţović izneo ideju da se list
pretvori u drţavno preduzeće. Zbog toga je došlo do štrajka novinara, i poslednjeg prekida
izlaţenja.
53
Dve godine kasnije, vlasniĉki udeo Politike je preuzeo nemaĉki medijski koncern WAZ, koji je u
to vreme poĉeo kupovati niz uglednih i uticajnih listova na podruĉju jugoistoĉne Evrope. Deset
godina kasnije se WAZ poĉeo povlaĉiti sa Balkana, te je 2012. godine prodao vlasniĉki udeo
kompaniji East Media Group registrovanoj u Rusiji.
Večernji list osnovan je 1959. u Zagrebu, a proistekao je iz spajanja dvoje novina: Narodnog
lista i Veĉernjeg vijesnika. Nakon raspada Jugoslavije list se desno pozicionira, a pravog
konkurenta na teritoriji Hrvatske dobija tek 1998. Sa osnivanjem Jutarnjeg lista, kada je njegova
pozicija na trţištu ozbiljno ugroţena. Od 2000. list je u vlasništvu austrijske kompanije Stirya
AG ili preciznije Katholischer Medien Verein Privatstiftung (Privatne katoliĉke medijske
fondacije) sa sedištem u Gracu. Funkciju glavnog i odgovornog urednika obavlja Goran Ogulić.
Jutarnji list osnovan je 1998, danas predstavlja jedan od najtiraţnijih dnevnih listova u
Hrvatskoj. Od osnivanja do 2008. glavni i odgovorni urednik bio je Tomislav Vrus, od te godine
pa do danas ovu funkciju obavlja Mladen Pleše. List je deo Europapapers Holdinga, ĉiji je
vlasnik Ninoslav Pavić32
, koji se u hrvatskoj javnosti dovodi u vezu sa kontroverznim
biznismenom Ivicom Todorićem. Osim njega, udeo u vlasništvu ima i nemaĉka kompanija
WAZ. Poznat po nekim otkrićima svojih novinara, koji se bave istraţivaĉkim novinarstvom,
meĊu kojima prestiţno mesto ima otkriće tajnih bankovnih raĉuna tadašnjeg predsednika
Republike Franje TuĊmana. Pamti se i skandal iz 2008. godine kada je objavljen laţni
intervju Davora Butkovića s premijerom Ivom Sanaderom.33 Intervju je, laţno se predstavljajući
na elektronskoj pošti Butkoviću kao premijer, dao dvadesettrogodišnji Viktor Zahtila, bivši
novinar konkurentskog Nacionala. Odgovore na Butkovićeva pitanja poslao iz stana novinarke
32 Kulturpunkt, Rekvijem za hrvatske medije, http://www.kulturpunkt.hr/content/rekvijem-za-hrvatske-medije
(pristupano: 15.8.2014)
33 Medijska agencija Rojters, Croatian daily embarrassed by hoax PM interview,
http://uk.reuters.com/article/2008/02/12/oukoe-uk-croatia-media-hoax-idUKL129396720080212
(pristupano: 15.8.2014)
54
konkurentskog Veĉernjeg lista Milene Zajović.34 U Hrvatskoj javnosti ovaj list vaţi za levo
orijentisan, ali i uvek blizak vlastima.
3.2. „Jezički nacionalizam“ – incident oko postavljanja dvojezičnih tabli na
državne institucije u Hrvatskoj
AntigraĊanska, antimanjinska i antivladina kampanja u Hrvatskoj koja je tokom protekle godine
uzela maha i tokom koje je neprijavljena grupa demonstanata razbijala table sa dvojeziĉnim
natpisima (na ćirilici i na latinici) na drţavnim institucijama u Hrvatskoj posledica je niske
tolerancije i svesti ţivota u multikulturalnoj zajednici kao i neprevaziĊenih i nerešenih pitanja iz
hrvatsko-srpske prošlosti. Iako je još 2009. Godine Republika Hrvatska donela Zakon o
suzbijanju diskriminacije35
, što je i bila njena obaveza u skladu sa prepristupnim pregovorima u
evropsku zajednicu, ĉiji je temelj kulturna raznolikost, i iako se i u samom zakonu navodi da su
zaštita i promovisanje jednakosti najviše vrednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, u
sliĉaju postavljanja ćiriliĉnih tabli došlo je do ispoljavanja diskriminacije prema nacionalnim
manjinama srpskog porekla, kao i do obnove „ratne retorike devedesetih“. Pravo na sluţbeno
korišćenje ćiriliĉnog pisma je zagarantovano Srbima Ustavom Republike Hrvatske još 2002.
godine. U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina stoji: „Ravnopravna sluţbena
uporaba jezika i pisma kojim se sluţe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na podruĉju
jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine ĉine najmanje trećinu
stanovnika takve jedinice.“36
MeĊutim, nekolicina graĊana, koja je još uvek pod uticajem
„ukorenjenih predrasuda“ prema ovom pismu, svojim agresivnim ponašanjem i oštrim
protivljenjem sporovoĊenju zakona, identifikujući ostvarivanje zakonski zagarantovanog prava
nacionalnih manjina sa ratnim zloĉinima devedesetih osnovla je „Odbor (Stoţer) za odbranu
34Ezadar, http://www.ezadar.hr/clanak/butkovicu-intervju-dao-bivsi-novinar-nacionala-i-clan-iskoraka (pristupano
stranici: 20.8.2014)
35 Moja prava.info, Zakon o suzbijanju diskriminacije,
http://www.mojaprava.info/zakoni/zakon_o_suzbijanju_diskriminacije/ (pristupano: 15.8.2014.)
36 Zakon.hr, Zakon o pravima nacionalnih manjina, http://www.zakon.hr/z/295/Ustavni-zakon-o-pravima-
nacionalnih-manjina (pristupano: 15.8.2014.)
55
hrvatskog Vukovara“ koji ţeli da spreĉi postavljanje dvojeziĉnih tabli. Sukobi koji su nastali,
prvenstveno izmeĊu Vlade Republike Hrvatske i pomenutog odbora, poĉeli su u septembru
prošle godine, pa se zbog toga i moje istraţivanje medijskog odnosa prema ovom sluĉaju zasniva
na periodu od 1. do 15. septembra 2013. godine, u ĉetiri medija, od kojih su dva hrvatska, a dva
srpska. (Jutarnji list, Veĉernji list, Blic i Politika).
Predmet istraţivanja bila je retorika onlajn medija, njihova prezentacija stvarnosti i mogući
efekat koji oni mogu imati na javnost svojim naĉinom tumaĉenja i izveštavanja o tekućim
dogaĊajima.
Analizirani su svi dostupni tekstovi objavljeni na medijskim portalima ova ĉetiri lista u
pomenutom periodu, ukupno 80 tekstova, koji uglavnom predstavljaju izveštaje o dnevnim
dešavanjim i izjavama kako politiĉara, tako i predstavnika „Odbora za odbranu Hrvatskog
Vukovara“. U svojoj studiji sam koristila retoriĉku analizu, smatrajući je najpogodnijom za
istraţivanje odnosa medija prema aktuelnim dešavanjima, u smislu utvrĊivanja prisustva dijaloga
izmeĊu suprostavljenih strana (hrvatske većinske i srpske manjinske zajednice), stepena
etiĉnosti, prisustva govora mrţnje, projektovanja stereotipa i rekonstrukcije nacionalnih
ideologija.
Nakon pregleda medijskih izveštaja odluĉila sam se da istraţim sledeća pitanja: 1) Koje su
glavne osobine pisanja medija o spreĉavanju postavljanja dvojeziĉnih tabli? 2) Da li su pomenuti
mediji doprineli uspostavljanju ili rušenju meĊuetniĉkog i interkulturalnog dijaloga? 3) Kakve
nacionalne ideologije su proizišle iz analiziranog izveštavanja ova ĉetiri medija?
Prilikom analiziranja obratila sam paţnju na naĉin na koji su strukturirani medijski tekstovi i
koliko su oni zasnovani na nacionalnoj osnovi. Trudeći se da istaknem u kojoj meri je
zastupljeno izveštavanje na nacionalnoj osnovi, tekstove sam podelila u dve kategorije: 1)
hrvatski onlajn mediji i 2) srpski onlajn mediji. Baveći se strukturom samih izveštaja, primetila
modele i obrasce koji se ponavljaju, pa sam tekstove podelila na osnovu onoga od ĉega su
struktuirani hrvatski i srpski onlajn mediji: 1) tekstovi koji su većinom bazirani na citatima
zvaniĉnika, demonstranata, pripadnika srpske nacionalne manjine 2) tekstovi u kojima su citati
kombinovani sa komentarima i 3) tekstovi koji nude opširan komentar sa malo citata
56
Prvo sam ustanovila ko su glavni akteri u medijskim tekstovima, odnosno kome je dat prostor za
govor, kao i kakvav stav prema problemu zauzimaju glavni akteri medijskih tekstova, kao i
novinarii koji analiziraju dešavanja. U kontekstu mojih istraţivaĉkih pitanja ispitala sam
funkcije ovih tematskih narativa i šta se njima postiţe.
3.2.1 Glavni akteri u tekstovima hrvatskih medija
Od ukupno 56 tekstova koji su objavljeni na portalima Jutarnjeg i Veĉernjeg lista, u više od
polovine, taĉnije u 29 tekstova pravo glasa su dobili pripadnici i predstavnici Odbora za odbranu
hrvatskog Vukovara. Oni dobijaju veliki medijski prostor u kome nadugaĉko izlaţu svoje
stavove protiv uvoĊenja dvojeziĉnih tabli u Vukovaru i posredno daju opravdanja za svoje
vandalistiĉko ponašanje pozivajući se na ţrtve koje su graĊani Vukovara podneli tokom rata
devedesetih godina. Novinari gotovo usputno prenose kada su predstavnici pomenutog štaba
nasilno skinuli dvojeziĉne table, ali se daleko više bave njihovim protestima u smislu opisivanja
ruta protestnih šetnji i prenošenja njihovih izjava, kao i izjava njihovih pristalica u kojima se
iznose razlozi za takvo ponašanje. Dugaĉke izjave se doslovno prenose i nema nikakve rasprave i
analize o postupcima vandala, o njihovom nasilniĉkom ponašanju, niti o ksenofobiĉnoj atmosferi
koju stvaraju. Pukim prenošenjem citata bez kritiĉkog i analitiĉkog pristupa njihovim izjavama u
kojima se pozivaju na „ĉast, dostojanstvo i herojska stradanja“ stvara se pozitivna slika o
vandalima u kojoj su oni predstavljeni kao patriote i borci za pravdu hrvatskog naroda. Govoreći
o uzvišenim pojmovima kao što su „ĉast, dostojanstvo, odbrana domovine, rodoljublje“ optuţeni
su se svrstali na stranu onih koji se brane, a ne onih koji napadaju i onemogućavaju sporovoĊenje
zakona, dok se novinari gotovo nimalo ne trude da ospore razloge njihove burne reakcije na
sprovoĊenje zakonskog prava nacionalnih manjina, niti da njihove izjave stave u drugaĉiji
kontekst, ili da pruţe drugaĉiji pogled na celokupnu situaciju. Naprotiv, u većini sluĉajeva se
izjave demonstranata, iz kojih se moţe proĉitati mrţnja prema pripadnicima srpske nacionalne
manjine, iznose i naglašavaju u naslovima ili podebljanim podnaslovima. Jasno je da je
ureĊivaĉka politika pomenutih medija bila u potrazi za senzacijama, ali smatram da bi bilo
pogrešno shvatiti da ako ne postoji kritiĉki, autorski komentar u većini tekstova da oni ne
57
odraţavaju stav urednika i novinara koji ih prenose, kao i društvene sredine kojoj pripadaju i o
kojoj izveštavaju.
Izostavljanje objašnjenja, analize i viĊenja situacije, kao i komentara ima vaţnu ulogu u
oblikovanju medijskog izveštaja. Takvim medijskim pristupom izveštavanju stvara se poseban
efekat na publiku – kada dominiraju slike i verzije onih koji govore formira se utisak o „jedinoj
istini i stvarnosti“ kroz verzije dogaĊaja onih koji pripovedaju i dominiraju u medijskom
prostoru, u sluĉaju Veĉernjeg i Jutarnjeg lista to su vandali koji sebe nazivaju „braniocima
domovine“. Takav naĉin objavljivanja informacija u kom se rekonstruiše ratna prošlost i retorika
i većinom negiraju teme koje protivreĉe dominantnoj verziji dogaĊaja i koje bi pomogle boljem
razumevanju znaĉaja poštovanja prava nacionalnih manjina, doprinosi samo buĊenju
nacionalistiĉkih ideologija i uĉestvuje u rušenju meĊuetniĉkog i interkulturalnog dijaloga.
Nasuprot tome što je medijska paţnja u velikoj meri poklonjena vandalima i pristalicama njihove
politike, u samo pet tekstova predstavljeni su pripadnici nacionalnih manjina i njihovi
„zastupnici“, ĉije citate novinari prenose u znatno kraćem obliku. Ovolika disproporcijonalnost u
prisustvu ove dve strane u medijskom prostoru govori o tome koliko je za medije vaţan
senzacionalizam, a koliko nebitno ukazivanje na problem poloţaja nacionalnih manjina u
Hrvatskoj. Iako su u tekstovima o „braniocima Vukovara“ zastupljeni doţivljaji i sećanja obiĉnih
ljudi na ratnu prošlost i njihova liĉna osećanja prema dvojeziĉnosti u Vukovaru, kojima se ţeli
potencirati poloţaj hrvatskog stanovništva koje nije u stanju da se suoĉi sa posledicama stradanja
i ratne prošlosti koju iz liĉne presrpektive usko povezuje sa „dvojeziĉnim tablama“, poloţaj i
osećanja „obiĉnog naroda“, pripadnika srpskoj nacionalnoj manjini predstavljena su samo u
jednom tekstu Veĉernjeg lista, koji nosi naslov „Srbi iz Vukovara: Za ćirilicu smo, ali nikako na
silu“.37
Potenciranjem tekstova u kojima su glavni akteri oĉlanovi hrvatskog stanovništva koji su
pretrpeli velike gubitke tokom ratova devedesetih, vidi se jasna namera medija da sukobe ne
stišavaju, već da ih budeći sećanja na ratnu prošlost raspiruju. I u ovom tekstu pripadnici srpske
nacionalne manjine su predstavljeni kao „nedovoljno zainteresovani za sprovoĊenje zakona“, jer
se više raspravlja o nezaposlenosti i egzistencijalnim problemima, a pravo na upotrebu
37 Veĉernji list, Srbi iz Vukovara: Za ćirilicu smo, ali nikako na silu, http://www.vecernji.hr/neredi-u-vukovaru/srbi-
iz-vukovara-za-cirilicu-smo-ali-nikako-na-silu-608931 (pristupano:20.8.2014)
58
nacionalnog pisma se zanemaruje, jer se prema izjavama srpskog stanovništva moţe zakljuĉiti da
„imaju veće probleme od ćirilice“. Izborom ovakvih izjava i paţljivom formulacijom izveštaja
ţeli se umanjiti vaţnost prava na dvojeziĉnost i obezvrediti sprovoĊenje istog, što se jasno vidi iz
citata iz pomenutog teksta:
„Ako je to omogućio zakon i ako to već postoji u Hrvatskoj, zašto onda ne bi moglo i u
Vukovaru? Sigurno je da mi sve ovo što se dogaĊa po gradu zadnjih dana nije ugodno. Ako je
nama najveći problem ćirilica, onda smo mi sretan grad. Nema posla, male plaće, mladi odlaze...
To su pravi problemi – smatra Kušnjir kojemu je, kako kaţe, najviše ţao ljudi koji su u ratu
izgubili ĉlanove obitelji i kojima se i danas uspješno manipulira. Smatra i da je pitanje ćirilice u
Vukovaru samo usputan problem.“
Ĉak i ovoj izjavi se naglašava ţrtva hrvatskog naroda i time se stavlja akcenat i usmerava paţnja
ĉitalaca na „problem i poloţaj hrvatske većine“, a zanemaruje se poloţaj manjina i ostvarivanje
njihovih prava. U ostalim tekstovima pripadnici srpske nacionalne manjine nemaju svoj govorni
prostor, već zastupajući njihove interese, u njihovo ime priĉaju politiĉari i predstavnici
nevladinih organizacija. MeĊu pripadnicima nacionalnih manjina u medijima je predstavljena
inicijativa nevladine organizacije „Inicijativa mladih za ljudska prava“. U vrlo kratkom tekstu
Veĉernjeg lista koji nosi naslov „Vukovar obljepili plakatima na latinici i ćirilici: Ja sam
promjena“38
u svega nekoliko redova izveštava se o inicijativi pomenute organizacije proistekle
kao reakcija na nacionalistiĉe poruke pripadnika Stoţera za odbranu Hrvatskog Vukovara, kojom
se ţeli skrenuti paţnja na vaţnost uspostavljanja meĊuetniĉkog dijaloga i promene društvene
atmosfere u kojoj vlada ksenofobija. U takoĊe kratkom tekstu „Skupština srpske dijaspore
zabrinuta zbog Srba u Vukovaru“39
ukazuje se na vaţnost poštovanja manjinskih prava i apeluje
na prestanak skupova i nasilnog skidanja dvojeziĉnih tabli. Iako se na prvi pogled moţe uĉiniti
da su mediji objavljivanjem ova dva teksta ipak pokazali profesionalnost u radu i volju za
ukazivanjem na probleme manjina u Vukovaru i celokupnoj Hrvatskoj, s obzirom na duţinu
tekstova i na ĉinjenicu da takvih ĉlanaka ima jako malo i da u njima ne postoji autorski komentar
38 Veĉernji list, Vukovar obljepili plakatima: 'Ja sam promjena', http://www.vecernji.hr/hrvatska/vukovar-oblijepili-
plakatima-na-latinici-i-cirilici-ja-sam-promjena-609333 (pristupano:31.8.2014)
39 Veĉernji list, Skupština srpske dijaspore zabrinuta zbog Srba u Vukovaru, http://www.vecernji.hr/neredi-u-
vukovaru/skupstina-srpske-dijaspore-zabrinuta-zbog-srba-u-vukovaru-609891 (pristupano:20.8.2014)
59
koji bi se dublje bavio dobronamernom inicijativom nevladine organizacije ili razlaganjem,
analiziranjem problema na koje ukazuje Skupština srpske dijaspore, bilo bi ishitreno doneti takav
zakljuĉak. Pre deluje da su pomenuti tekstovi objavljeni sa ciljem prikrivanja namere urednika i
novinara da promovišu „branioce Vukovara“. TakoĊe, izostavljanje informacija ili prosto
nedovoljno angaţovanje da se „ĉuje druga strana“ predstavlja jedan vid uticaja ba oblikovanje
mišljenja javnog mnenja dominantnim slikama, jer ne moţe se raspravljati o onome o ĉemu se ne
zna i nikakav dijalog ne moţe postojati ukoliko „samo jedna strana priĉa“, a druga nema pravo
glasa, marginalizovana je ili nije prisutna.
Jedini dijalog koji je postignut putem medija jeste izmeĊu pripadnika „Odbora za odbranu
Hrvatskog Vukovara“ i ĉlanova Vlade Hrvatske, politiĉara i izmeĊu sukobljenih stranaka –
vladajuće SDP-a i HDZ-a. Rasprava oko toga „ko je kriv što je zakon o ravnopravnoj upotrebi
jezika za nacionalne manjine uopšte donesen“ prerasta u jedan politiĉko-medijski dijalog u kome
se preti Vladi Hrvatske, tokom kojeg se prizivaju duhovi iz devedesetih godina i gde je zapravo u
medijskom prostoru oliĉena društvena situacija u Hrvatskoj. Već naslov 1. septembra „U
iskušenju smo da i vas proglasimo agresorima! Stoţer za odbranu Hrvatskog Vukovara poruĉio
Vladi“40
predstavlja suptilnu „pretnju“ Vladi Hrvatske. TakoĊe, ova pretnja da će se i „Vlada
Hrvatske proglasiti agresorskom“ aludira na nerazrešene sukobe iz devedesetih godina. Naime,
tokom 87 dana granatiranja jedinica JNA i srpskih paravojnih formacija, tokom 1991. godine
Vukovar je potpuno uništen. Prema razliĉitim navodima u tim sukobima je poginulo oko 1.600
ljudi, ranjeno više od 2.500; u srpske koncentracione logore odvedeno je oko 5.000 graĊana
meĊu kojima je bilo i civila, a iz grada prognano oko 22.000 Hrvata i ostalog nesrpskog
stanovništva. Zbog zloĉina koji su se desili u Vukovaru, nekolicina hrvatskog stanovništva koja
„problem sa ćirilicom izjednaĉava sa problemom ratnih zloĉina devedesetih“ nasilniĉki ustaje
protiv sprovoĊenja prava manjina na upotrebu ćiriliĉnog pisma. Jasno je da se u samom naslovu
reĉju „agresori“ misli na srpsko manjinsko stanovništvo i da se uzroci protesta i naslinog
skidanja tabli sa dvojeziĉnim natpisima pravdaju ratnom prošlošću u kojoj je stradalo hrvatsko
stanovništvo. U pomenutom tekstu Jutarnjeg lista objavljenom u onlajn verziji, kao i u ostalim
tekstovima oba hrvatska portala oslikani su narušeni društveni odnosi u Vukovaru u kojima
40 Jutarnji list, U iskušenju smo da i vas proglasimo agresorima, http://www.jutarnji.hr/-u-iskusenju-smo-da-i-vas-
proglasimo-agresorima---stozer-za-obranu-hrvatskoga-vukovara-porucio-vladi-/1123503/ (pristupano: 20.8.2014.)
60
meĊuetniĉka saradnja i spremnost graĊana na kulturni dijalog ne postoji, što se kroz više
tekstova u Jutarnjem listu, kao i u drugim hrvatskim i srpskim medijima moţe shvatiti iz stava
„Odbora za odbranu hrvatskog Vukovara“ koji glasi: „Napominjemo da se uvoĊenju
dvojeziĉnosti u grad Vukovar pristupa preuranjeno, krajnje društveno neosjetljivo, da se ne vodi
raĉuna o pravnim, moralnim i etiĉkim dvojbama toga pitanja, kao da ona uopće nisu vaţna i kao
da ne postoji potreba pomnijeg promišljanja o njihovom utjecaju na suţivot u poslijeratnoj
vukovarskoj zajednici, navodi Stoţer koji iznova snaţno upozorava da nasilno i protuzakonito
uvoĊenje dvojeziĉnosti neće pridonijeti poštivanju pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog
naroda, razvijanju razumijevanja, solidarnosti i dijaloga meĊu njima.“41
Na osnovu naĉina na koji su onlajn mediji prenosili dešavanja moţemo zakljuĉiti da
demonstranti smatraju da uvoĊenje dvojeziĉnih tabli predstavlja vid nasilja nad hrvatskim
stanovništvom, koje neće doprineti meĊukulturnom i meĊuetniĉkom razumevanju. Interesantno
je da opet dolazimo do situacije koja je bila karakteristiĉna i pre ratova devedesetih da se jedna
etniĉka grupa, većinska hrvatska, oseća ugroţeno u odnosu na manjinsku grupu (srpsku) i da
smatra da će sporovoĊenje zakona i ostvarivanja osnovnih prava nacionlnih manjina ugroziti
njihovu poziciju, pa ĉak i takvu nameru vlade u istom tekstu naziva „duboko nemoralnom i
neprihvatljivom“. Iako pomenuti list prenosi da Odbor za odbranu hrvatskog Vukovara
„upozorava“, zapravo je reĉ o pretnji u kojoj će se sve uĉititi kako bi se zaštitila „ţrtva
Vukovara“. MeĊutim, nisu samo demonstranti ti ĉija se „upozorenja prenose“, naĉin na koji su
formulisani naslovi odgovora Vlade Hrvatske na nasilje izazvano prvenstveno na ulicama
Vukovara, takoĊe zvuĉe kao pretnje. Tekst objavljen 2. septembra.2013. godine nosi naslov
„Ostojić: Svi koji budu uništavali imovinu bit će kaţnjeni“.42
U ovom tekstu prenose se izjave
ministra unutrašnjih poslova Vlade Republike Hrvatske Ranka Ostojića, koji upozorava da će
onima koji budu uništavali drţavnu imovinu, biti naplaćena šteta i da će biti kaţnjeni. Ministar u
tekstu komentariše „sramotnim“ i napad na policajce koji su ozleĊeni prilikom pokušaja da
zaštite drţavnu imovinu, a da pritom nisu primenili silu. MeĊutim, tenzija i u realnosti i u
medijima stalno raste. Nakon što su u Vukovaru 2. septembra 2013. godine predstavnici
41 Idem, isti tekst
42 Jutarnji list, Ostojić: Svi koji budu uništavali imovinu bit će kaţnjeni, http://www.jutarnji.hr/ostojic--osigurat-
cemo-postavljanje-dvojezicnih-ploca/1123822/ (pristupano: 21.8.2014)
61
„Odbora za odbranu hrvatskog Vukovara“ ispred zgrade Poreske uprave ĉekićem razbili i
skinuli ploĉu sa ćirilićnim napisom Poreske uprave, a potom su isto uĉinili i sa tablom na kojoj
je bio tekst na ćirilici, a koja se nalazila na zgradi vukovarske policije. Tom prilikom su bila
povreĊena ĉetiri pripadnika hrvatske interventne policije. Iz medijskih izveštaja zakljuĉujemo da
je predsednik Hrvatske, Ivo Josipović, osudio oba incidenta. Prema njegovim reĉima, trebalo je
objasniti ljudima „zašto je dobro da se poštuju dvojeziĉnost i razliĉitost“. Vlada Hrvatske je
uklanjanje i razbijanje dvojeziĉnih tabli u Vukovaru okarakterisala kao „šovinistiĉko nasilje“, a
Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske je saopštilo da je u Vukovaru privedeno više lica
osumnjiĉenih da su tokom nasilniĉkih protesta izvršila kriviĉna dela.
Uprkos tome predsednik Odbora za odbranu hrvatskog Vukovara, Tomislav Josić,43
u sledećem
koraku najavljuje da će se već narednog dana njihove pristalice ponovo okupiti, ukoliko u
Vukovaru ponovo osvanu nove dvojeziĉne table. Hrvatski mediji su preneli Josićeve reĉi da su
dvojeziĉne ploĉe „poniţenje za Vukovar“ i da one u tom gradu „nisu prihvatljive“. Najavio je i
da će se dvojeziĉne table u Vukovaru skidati i ubuduće. Pozvao je sve hrvatske politiĉare da
„dobro razmisle“ i da „dobro paze šta rade“. U tekstu pod naslovom: “FOTO: U VUKOVARU
TISUĆE U PROSVJEDU 'Nikada nećemo odustati od protivljenja ćirilici”, Tomislav Josić i
Odbor za odbranu hrvatskog Vukovara, kako mediji prenose, zalaţu se za reviziju popisa
stanovništva, kao i da se Vukovar proglasi „mestom posebnog pijateta prema ţrtvama
Domovinskog rata”. Na ovaj naĉin se koristi medijski prostor da bi se prenela poruka da će se
sve uĉiniti kako bi se razliĉitim argumentima, na koje se pomenuti odbor i kasnije poziva,
spreĉilo sprovoĊenje zakona. Pozivajući Vladu i drţavne institucije na ponovni popis
stanovništva, kao i na poseban tretman grada Vukovara, unosi se nemir i vrši pritisak putem
medija na drţavne organe da se preispitaju prethodno donesene odluke, da se uskrate prava
srpskoj manjinskoj zajednici na osnovu „prava većine”. Mediji u pomenutim sluĉajevima
predstavljaju instrument za razliĉite vrste manipulacija, za stvaranje ksenofobiĉne atmosfere i
produbljivanja razora izmeĊu manjinske i većinske zajednice u Hrvatskoj. Primeri u kojima se
mediji koriste kao instrument za manipulisanje kako bi se preispitala odluka hrvatskih vlasti o
43Jutarnji list, Foto: U Vukovaru tisuće u prosvjedu: Nikada nećemo odustati od protivljenja ćirilici,
http://www.jutarnji.hr/prosvjednici--nikada-necemo-odustati-od-protivljenja-cirilici/1126099/ (pristupano:
21.8.2014)
62
postavljanju dvojeziĉkih tabli su mnogobrojni i dolaze od strane kako „Odbora za odbranu
hrvatskog Vukovara”, njihovih pristalica, pa i crkvenih autoriteta i njima se ţeli pokušati suziti
pravo nacionalnih manjina, pa ĉak i ukinuti zaštita manjinske srpske zajednice. U zaštitu prava
srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj demonstranti vide pokušaj izjednaĉavanja manjinske sa
većinskom grupom graĊana, ĉime bilo kakvo pravo, pa i pravo na upotrebu manjinskog jezika,
vide kao ugroţavanje sopstvenog nacionalnog identiteta, što kroz dalje sukobe dovodi do
ozbiljnog uspona ideologije neonacizma, a preti da ozbiljno naruši i meĊunarodne odnose
izmeĊu Srbije i Hrvatske, kao i ugled hrvatske kao ĉlanice Evropske unije.
Hrvatski zvaniĉnici su javno osudili incidente, ali nisu uradili ništa znaĉajno u cilju njihovog
spreĉavanja, a svemu je posredovao slab odziv hrvatskih medija koji su većinom iskazali
razumevanje za bunt protivnika ćirilice. Hrvatski predsednik Ivo Josipović je, osudjujući
incidente u Vukovaru, rekao da „je trebalo objasniti ljudima zašto je dobro da se poštuju
dvojeziĉnost i razliĉitost“,44
ali i da „treba imati razumevanja za bol ljudi kojima je rodbina
stradala u Vukovaru“. On je zapravo rekao da ima razumevanja za svaki oblik ponašanja, što
nam ukazuje da se Josipović ne trudi da podspeši interkulturalni dijalog izmeĊu suprostavljenih
strana, već se u svojim izjavama sluţi politiĉkom retorikom kako ne bi narušio svoju drţavniĉku
poziciju. Josipović je odgovornost za nastalo stanje prebacio i na pojedine partije, uveren da je
odgovornost svih stranaka „da objasne zašto je za Hrvatsku dobro da se poštuje dvojeziĉnost i
drugo pismo“.
Poštovanje meĊunarodnih ugovora i sopstvenog ustavnog zakona nije bilo predstavljeno u
hrvatskoj javnosti kao jasna meĊunarodna obaveza drţave Hrvatske, obaveza o kojoj u skladu sa
principom ultimativnog poštovanja ugovora nema rasprave, već je sve to putem medija
predstavljeno kao nešto što je podreĊeno principu „korisnog“ ili „nekorisnog“ za drţavu, uprkos
ĉinjenici da hrvatski Ustavni zakon o zaštiti prava nacionalnih zajednica i manjina nalaţe da
svaka nacionalna manjina, koja ĉini više od trećine stanovništva neke lokalne samouprave, ima
pravo da na njenom jeziku i pismu budu postavljeni javni natpisi i oznake.
44 Jutarnji list, Razbijaĉi ploĉa zadrţani u pritvoru, http://www.jutarnji.hr/incident-u-vukovaru--razbijaci-ploca-
zadrzani--na-ispitivanju-u-policiji/1123793/ (pristupano: 21.8.2014)
63
3.2.2 Vukovarski vandali kao heroji i žrtve
Dominantne teme u hrvatskim medijima su svakako stradanje hrvatskog naroda tokom
devedesetih godina i sa tim u vezi patriotizam, herojstvo, pravda i odanost drţavi. Ĉak i nakon
22 godine „devedesete se vraćaju u medijski prostor“, što je jasan pokazatelj nerešenih problema
iz prošlosti koji i nakon više od dve decenije obnavlja se „ratna retorika“ i evocira prošlost.
Kao što je i prethodno naglašeno samim tim što su mediji, odnosno novinari prenošenjem citata
onih pripadnika društva koji su bili rušilaĉki raspoloţeni ustupili veliki prostor njihovoj
samoprezentaciji, time je njihova verzija dogaĊaja postala dominantna, društveno prihvatljiva i
za publiku „jedina realna“.
U svojim objašnjenima, hrvatski branitelji sebe nazivaju patriotama i spreĉavanje postavljanja
dvojeziĉkih tabli vide kao neminovost i duţnost drţavi i onima koji su za tu drţavu i grad
poloţili svoje ţivote. Oni pored toga što sebe predstavljaju kao branioce domovine, vide sebe u
poziciji ţrtve nad kojom se postavljanjem dvojeziĉnih tabli vrši nasilje, koje oni „kao dobre
patriote ne mogu da dopuste“.
„Ako ponizimo ţrtvu Vukovara ponizili smo i cijelu Hrvatsku, ponizili smo sami sebe. Mi to
nećemo dopustiti i poruĉujemo svima – u Vukovaru se ponovno brani Hrvatska! Ţelimo da
juĉerašnji dogaĊaji budu opomena svima koji na Vukovaru vjeţbaju 'novu pravednost' i provode
silu zakona. Ujedno, opet pozivamo sve odgovorne da konaĉno pokrenu ili prihvate otvoren,
iskren, pošten i prijateljski dijalog, u kojemu ćemo aktivno i dobronamjerno sudjelovati i na
kojega već mjesecima pozivamo. Jer, Vukovar smo branili 1991. i nećemo ga rušiti 2013.
godine!". U svom apelu Stoţer istiĉe kako su "branitelji Vukovara, stradalnici Domovinskog rata
i graĊani Grada Vukovara hrvatskoj vlasti i svekolikoj hrvatskoj javnosti pokazali svoju
odluĉnost da ne dopuste novo ţrtvovanje Vukovara". 45
Ovakvim upozorenjima gde se grad doţivljava kao ţrtva, a samim tim se misli na stanovništvo
koje ţivi u tom gradu i na nekadašnje graĊane koji su poginuli tokom odbrane Vukovara,
45Jutarnji list, POBUNA PROTIV ĆIRILICE Prosvjednici tvrde: Policija zaustavila 28 autobusa koji su bili na putu
za Vukovar, http://www.jutarnji.hr/foto--pobuna-protiv-cirilice-noc-u-vukovaru-protekla-mirno--prosvjedi-se-
nastavljaju-u-9-sati/1123851/ (pristupano 23.8.2014)
64
zaboravlja se na manjinsku zajednicu i na njihov doprinos zajednici, kao i na njihova prava. U
tekstu ni u jednom trenutku novinari ne pominju poloţaj nacionalne manjine i time se paţnja
usmerava na one koji govore i u ĉiji govori stvaraju utisak kao da su baš ti isti vandali ţrtve , a ne
nasilnici. TakoĊe, korišćenje uzvišenih pojmova poput „ţrtvovanja, pravednosti“ stvara se jaĉu
predstavu partiotizma, rodoljubivosti i poţrtvovanosti onih koji govore.
Novinari citiraju vandale, koji se pozivaju na ratnu prošlost i svoj bol zbog gubitka ĉlanova
porodice. Samim tim su oni u javnosti viĊeni kao ţrtve protiv kojih se ĉini velika nepravda
prvenstveno od strane Vlade Hrvatske zbog pokušaja da sprovedu zakonske mere, a u korist
srpske manjinske zajednice, koju hrvatska većinska vidi kao agresorsku i nasilniĉku zbog
neprevaziĊenih i nerešenih problema iz prošlosti. Hrvatski mediji do detalja opisuju proteste
Odbora za odbranu hrvatskog Vukovara, što doprinosi dramatizaciji celokupne slike o herojstvu
koja se plasira u javnost.
„Na poĉetku skupa predviĊeno je intoniranje hrvatske drţavne himne kao i minuta šutnje u
spomen na sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile. Obratit ćemo se kratko prisutnima, a
potom ćemo formirati kolonu i uputiti se prema Memorijalnom groblju ţrtava iz Domovinskog
rata gdje ćemo odati poĉast onima koji su bolji od nas – rekao je Vlado Iljkić, koji je u Stoţeru
zaduţen za pravna i temeljna pitanja. Kolona će proći i pored nekoliko postavljenih dvojeziĉnih
ploĉa pa je Iljkić izrazio nadu da će se svi sudionici ponašati dostojanstveno i u skladu s
trenutkom te pokazati moralnu i etiĉku dimenziju svakoga tko nosi Vukovar u srcu”. 46
Prenošenjem detaljnog plana protesta protiv dvojeziĉnosti, koji deluje kao strahovit sluĉaj
opraštanja sa kakvim ratnim herojem gde se intoniraju nacionalna himna i odaje poĉast minutom
ćutanja opet se zaboravlja da je reĉ o pravu na upotrebu nacionalnog pisma, a ne o ratu. Samim
tim se evociraju dešavanja iz nerešene srpsko-hrvatske prošlosti i posredno traţi podrška
celokupnog hrvatskog naroda podsećajući ih na obeleţja domovine i na stradalaĉku istoriju. I
sam naslov teksta koji zapravo predstavlja moto, slogan protesta poziva na podršku zahtevajući
odgovornost graĊana prema onima „koje nose u srcu“, prema onima koji su stradali. Podsećajući
46 Veĉernji list, Sutra novi prosvjed u Vukovaru: Slavonija srcem za Vukovar, http://www.vecernji.hr/hrvatska/sutra-
novi-prosvjed-u-vukovaru-slavonija-srcem-za-vukovar-612915 (pristupano 23.8.2014)
65
da poĉast odaju „onima koji su bolji od njih“ takoĊe se aludira se na ţrtve rata koje su uspele da
odbrane Vukovar od agresora i upućuje se samoprekor zbog nemogućnosti da se grad ponovo
odbrani od „agresorke politike Vlade Hrvatske i agresorske ćirilice“. Jasno je da su ovakvim
protestima dramatizovani problemi i da mediji svesno ili ne uĉestvuju u rušenju multietniĉkih
odnosa predstavljajući platformu za rekonstrukciju nacionalistiĉkih ideologija i širenje
ksenofobije.
Takva predstava vandala kao junaka ima odjek i podršku u širim društvenim krugovima. To se
najbolje moţe oslikati u primeru izveštavanja Veĉernjeg lista, gde se u tekstu pod naslovom
„Udruga udovica: Vratite mir u Vukovar, prestanite sijati mrţnju”47
, prenosi otvoreno pismo
pomenutog udruţenja vlastima, koje potpisuje predsednica udruţenja, Rozalija Bartolić. U
tekstu se navodi da su iz Stoţera za odbranu Hrvatskog Vukovara potvrdili da su dobijali mnoga
pisma podrške, meĊu kojima je bilo i pismo ovog udruţenja, u kome se kaţe:
„U Vukovaru se branila Hrvatska koja je cijela disala i strepila za ranjeni Vukovar, sad Vukovar
brani Hrvatsku i ponovno je ujedinjuje u borbi za pravdu i mir”.
Citiranjem dela teksta iz pisma organizacije u naslovu („Vratite mir u Vukovar, prestanite sijati
mrţnju”) nepristrasnog ĉitaoca bi, pre ĉitanja sadrţaja ĉlanka, asociralo da se naslovom upućuje
apel vandalima da prestanu sa rušenjem dvojeziĉnih tabli, meĊutim, naprotiv, ovim se upućuje
apel drţavnim vlastima da prestanu sa postavljanjem natpisa na ćirilici. Ovakvom zamenom teza,
stvara se utisak da su nacionalne manjine uzrok sukoba, da su oni ti koji proizvode nemir i da se
ukidanjem njihovih prava postiţe mir u Vukovaru. Ovakvi naslovi svojim asocijativnim
karakterom upućuju da su agresori „na drugoj strani“, meĊu pripadnicima srpske nacionalne
manjine, jer su „oni ti zbog kojih je Vukovar stradao devedesetih“. U citatu koji sam izdvojila za
primer evocira se prošlost devedesetih uz nagoveštaj da je tokom ratnog perioda cela Hrvatska
„strepila za Vukovar“ , a sada „ceo Vukovar brani Hrvatsku“. Donekle, ovakva konstrukcija
poziva na poverenje, jer ovakvim izjavama se ukazuje da graĊani Vukovara „nisu zaboravili da
ih je cela Hrvatska i njena vojska branila od agresora“ i sada ţele da im se veruje dok oni „brane
47 Veĉernji list, Udruga udovica: Vratite mir u Vukovar, prestanite sijati mrţnju, http://www.vecernji.hr/neredi-u-
vukovaru/udruga-udovica-vratite-mir-u-vukovar-prestanite-sijati-mrznju-609931 (pristupano: 26.8.2014)
66
Vukovar, al i celu Hrvatsku od agresorske ćirilice“. Koliko god animozitet prema ćirilici bio
besmislen, velikom medijskom paţnjom on dobija na znaĉaju i njegov smisao upornim
ponavljanjem razloga ima negativne posledice po javno pamćenje i suoĉavanje sa prošlošću, pa
samim tim ne doprinosi regionalnom pomirenju.
Vraćanje u prošlost i evociranje devedesetih godina koje „potkrepljuje“ buĊenje nacionalistiĉkih
ideologija takoĊe je vidljivo u izveštavanju medija o protestnim mitinzima. Mediji su redovno i
uredno prenosili rute kojima se kreću demonstranti, a koje su simboliĉno povezane sa
dešavanjima u ratnom periodu – bilo da je reĉ o spomenicima kulture kao svedoĉanstvima
stradanja, ili bolnicama u kojima su se leĉili ratnjenici i hrvatska vojska. Time demonstranti koji
dobijaju medijski prostor koriste paţnju šire javnosti da „podsete na prošlost“ sa ciljem da se ona
ne zaboravi i da se „ne oproste stradanja“. TakoĊe, prenose se dugaĉki i detaljni izveštaji o
ispovestima rodbine hrvatskih ţrtava koji se izriĉu na skupovima.
„Prosvjednicima se u vrlo emotivnom govoru obratila majka nestalog sina, Kata
Gombović, svjedoĉeći o potrazi za njim, o devet ĉlanova u njenoj široj obitelji koji su ubijeni, a
ona i suprug odvedeni u logor u Mitrovicu. Optuţila je imenom i prezimenom ĉovjeka srpske
nacionalnosti koji radi u gradskoj upravi da je tukao sina i muţa te rekla da već godinama
policija i druge institucije ništa ne poduzimaju“.48
Iako ovakve ispovesti nemaju nikakve veze sa aktuelnim problemom uvoĊenja dvojeziĉnih tabli,
već predstavljaju naĉin „buĊenja nacionalistiĉke savesti“, veoma su zastupljenje u izveštavanju
medija koji ne raspravljaju mnogo prilikom njihovog detaljnog prenošenja. Prenošenje izjava
poput navedene iz Jutarnjeg lista evocira se bolna prošlost, ali i podstiĉe netrpeljivost prema
srpskoj nacionalnoj manjini. Majka ĉiju ispovest mediji prenose optuţuje ĉoveka „srpske
nacionalnosti“ koji se nasilniĉki ponašao prema njenoj porodici u ratu i za to je ostao nekaţnjen.
S obzirom da je reĉ o protestu protiv uvoĊenja dvojeziĉnih tabli u Vukovar, ispovest u kojoj se
optuţuje pripadnik srpske nacionalnosti za zloĉin moţe posluţiti da se metodom asocijacije i
48 Jutarnji list, Pobuna protiv ćirilice Prosvjednici tvrde: policija zaustavila 28 autobusa koji su bili na putu za
Vukovar, http://www.jutarnji.hr/foto--pobuna-protiv-cirilice-noc-u-vukovaru-protekla-mirno--prosvjedi-se-
nastavljaju-u-9-sati/1123851/ (pristupano: 26.8.2014)
67
ćirilica percipira kao „agresorska“ i ona koja direktno ugroţava i „omalovaţava“ hrvatsku
herojsku prošlost. I ţena koja iznosi svoju tragediju naĉinom prenošenja u kom se potencira njen
bol i bes, a sve pod okvirom borbe protiv uvoĊenja ćiriliĉnog pisma dobija karakteristike
nacionalistiĉke herojine – jer ona, koja je zbog srpskih agresora izgubila sve i dalje se bori za
„dobrobit“ Hrvatske drţave i nacije. Gotovo u svakom medijskom izveštaju podseća se na rat i
ţrtve istog, indirektno ili direktno, pa se tako u medijima, potpuno euforiĉno i temeljno gradi
slika hrvatskih vandala kao stradalnika i muĉenika. Ovakvoj slici doprinosi i naĉin prenosa
medija potresnih izjava i detalja skupa kroz jedan emocijonalni i familijaran diskurs u kome se
naglašava narativ „gotovo porodiĉnog“ okupljanja i intime, sa elementima i motivima
hrišćanstva – na protesnim šetnjama demostranti se zajedniĉki mole, pojedini sveštenici
prisustvuju protestnim šetnjama, pa i daju izjave medijima, skrećući paţnju na „brutalnost vlasti“
koja dozvoljava postavljanje dvojeziĉnih tabli. U tekstu Jutarnjeg lista „'ZGROŢEN SAM
BRUTALNOŠĆU VLASTI' Sisaĉki biskup Košić povezao Bušića i prosvjede u Vukovaru“
biskup povezuje samoubistvo hrvatskog nacionaliste Zvonka Bušića49
sa ispunjavanjem prava
nacionalnih manjina, pritom optuţujući hrvatsku vlast da je „protivhrvatska“, odnosno da radi
protiv interesa sopstvenog naroda.
„Po ovom vukovarskom bih dogaĊaju sad mogao slobodno reći da ova vlast nije samo
'odnaroĊena', kako sam ju nazvao kad je ukinula pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom
tragedije u Bleiburgu, nego što više – ova je vlast oĉito protunarodna! Ona naime ide direktno
protiv našeg, hrvatskog naroda, gazi ga i ne poštuje nikakve primjedbe niti opravdane zahtjeve.
Svakako, ako postoji i mala opravdana sumnja da podaci o trećini graĊana grada Vukovara kao
pripadnicima srpske manjine nisu toĉni, nije se smjelo ići s tim. Drugo, zar Vukovar ništa ne
znaĉi ovim našim vlastodršcima, zar su oni na pozicijama srpskih osvajaĉa? To je neĉuveno u
svijetu, toga nigdje nema.
Nije ĉudo da Zvonko Bušić nije mogao više ţivjeti u takvoj Hrvatskoj, koja postaje – kako rekoh
prije godinu dana u Gvozdu – Protuhrvatska! A ne samo Zvonko, toliko branitelja koji su podigli
49 Hrvatski politiĉki emigrant Zvonko Bušić je u ameriĉkom zatvoru proveo 32 godine zbog podmetanja bombe na
njujorškoj ţelezniĉkoj stanici i otmice aviona iz kojeg je bacao letke kojima je hteo da ukaţe na nepovoljan status
Hrvatske u nekadašnjoj SFRJ
68
ruke na sebe, kaţu više od 1.700. Tko za njih pita? Daj nam, Boţe, samo snage da se sve ovo
dobro završi, da nitko ne strada i da ova protunarodna vlast već jednom ili prizna svoje pogreške
- kao u sluĉaju lex Perković – i promijeni svoje djelovanje ili odstupi.“50
U pomenutom tekstu novinar koji prenosi vest ne komentariše ni u jednoj reĉenici biskupove
reĉi, pa se moţe zakljuĉiti da ovakav vid izveštavanja predstavlja jednu vrstu narativne i
diskurzivne strategije kojom mediji pribliţavaju situaciju ĉitaocima iz vizure biskupa, kao
predstavnika verske zajednice. I na taj naĉin teţe indetifikaciji sa govornikom. S obzirom da je
reĉ o verskom autoritetu s kojim se šira javnost olako identifikuje, moţe se reći da je u ovakvim
sluĉajevima, kada ne postoji nikakav kritiĉki niti analitiĉki pristup onome što se prenosi, reĉ o
jednoj vrsti manipulacije kojom se ĉitaoci pozivaju na razumevanje govornika i poštovanje
onoga što govori. A jasno je da onaj koji govori manipuliše ukazujući da su vlasti te koje „gaze“
hrvatski narod, ne poštuju Vukovar jer su zauzeli stranu „srpskih osvajaĉa“. Govornik toliko
tragiĉno shvata sprovoĊenje ustavnog zakona da ĉak i razume „zbog ĉega“ je sebi oduzeo ţivoz
Zvonko Bušić, hrvatski nacionalista. Sveštenik napominje i da su mnogi borci za domovinu „na
sebe digli ruku“ i napominje da niko „na njih ne misli“, ţeleći da time da ukaţe na njihovu ţrtvu.
U molitvenom tonu nakon podsećanja na ratne borce, biskup iznosi da se nada da će se vlast u
Hrvatskoj „predomisliti“ ili da će „priznati svoju grešku“.
Ovakav govor, pa i oni ranije navedeni (govori „Odbora za odbranu hrvatskog Vukovara i
ispovesti porodica stradalih u ratu“) posredno predstavljaju vid nasilja, jer stavljajući na teret
srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj sve zloĉine u jugoslovenskom ratu onemogućava se
njihov osećaj pripadnosti i slobode u toj zajednici i pokušava da se spreĉi njihovo pravo na
upotrebu nacionalnog pisma.
Nameće se pitanje kakav efekat tolika mrţnja i netrpeljivost imaju po bezbednost nacionalne
manjine u Hrvatskoj i šta ona govori o meĊuodnosima u ovoj multietniĉkoj zajednici?! Blaga ili
nikakva reakcija drţavnih organa na nacionalistiĉki motivisane izjave i poruke koje podstiĉu
50 Jutarnji list, 'ZGROŢEN SAM BRUTALNOŠĆU VLASTI' Sisaĉki biskup Košić povezao Bušića i prosvjede u
Vukovaru http://www.jutarnji.hr/-ova-vlast-je-protunarodna--sisacki-biskup-kosic-zgrozen-brutalnoscu-
vlasti/1123911/ (pristupano: 26.8.2014)
69
meĊunacionalnu mrţnju i nekritiĉko negovanje i medijsko podsticanje ksenofobiĉne atmosfere
dovode do ozbiljne ugroţenosti poloţaja i prava nacionalnih manjina.
3.3 Programski sadržaj srpskih medija
Za razliku od hrvatskih medija koji su veliku paţnju poklonili sluĉaju „rušenja dvojeziĉnih
tabli“, u srpskim medijima koje sam odabrala za analizu (Blic, Politika) u periodu od 1. do 15.
septembra objavljena su 24 teksta, od kojih 18 na portalu „Blica“ i samo 6 na portalu
nacionalnog lista „Politika“, što je više nego duplo manje vesti u odnosu na hrvatske portale.
S obzirom da je u skoro svim tekstovima srpskih medija reĉ o prenosu agencijskih izveštaja
(Srne, Tanjuga, Foneta) deluje da srpski mediji nisu bili dovoljno zainteresovani za ozbiljno
bavljenje temom ostvarivanja i osporavanja prava na dvojeziĉnost manjinske zajednice u
Hrvatskoj. S obzirom da uglavnom nije reĉ o autorskim tekstovima, u analizi diskursa najviše
sam obratila paţnju na selektovanje informacija koje se prenose srpskoj javnosti, na to kako je
dnevna štampa imenovala dogaĊaje u Hrvatskoj, prvenstveno u Vukovaru, kao i kome je dato
najviše prostora za govor i medijsku promociju i u kojoj meri je u pomenutim medijima
postignut dijalog izmeĊu suprostavljenih strana.
3.3.1 Etnoacionalna osnova u medijskom izveštavanju o slučaju postavljanja
dvojezičnih tabli u Hrvatskoj
Jedna od polaznih hipoteza u analiziranju srpskih i hrvatskih medija bila je da su u naĉinu
izveštavanja srpski i hrvatski mediji podeljeni po etnonacionalnim osnovama. Naime, srpski
mediji su takoĊe skoncentrisani na prenošenje izjava politiĉara, kako hrvatskog predsednika,
tako i reakcije srpske vlasti na aktuelna dešavanja u Vukovaru. Interesantno je da se ni srpski
mediji ne prilaze problemu analitiĉki i kritiĉki, niti daju prostora pripadnicima srpske nacionalne
manjine da iznesu njihovo viĊenje situacije.
70
Karakteristiĉno za srpske medije je da su u njima predstavljeni samo glavni politiĉki akteri poput
Iva Josipovića, Srpske napredne strananke, premijera Hrvatske Zorana Milanovića,
gradonaĉelnika Vukovara Ţeljka Saba i predsednika Srpskog nacionalnog veća Milorada
Pupovca, ĉime se opet, kao i u hrvatskim medijima daje prednost senzacionalizmu i politiĉkom
dijalogu. Ni hrvatski ni srpski mediji nisu pokazali zadovoljavajući nivo profesionalnosti u svom
radu, jer su podeljeni po principu „mi - oni“. Dok hrvatski mediji posredno veliĉaju vandale kao
junake i ţrtve, srpski mediji prenose vesti koje ukazuju na „nepravdu prema srpskoj nacionalnoj
manjini“, ali bez preteranog udubljivanja u kontekst dogaĊaja, bez razumevanje uzroka nasilja i
poloţaja srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, pa ĉak i izbegavanja prenošenja demonstracija
„Odbora za odbranu hrvatskog Vukovara“.
Srpski mediji svoje prenošenje dogaĊaja u septembru poĉinju najavom da će biti postavljenje
dvojeziĉne table u Hrvatskoj51
, a zatim prelaze na kratko izveštavanje o rušenju istih, da bi se
kasnije prenošenje dogaĊaja oko rušenja dvojeziĉnih tabli tumaĉilo iz politiĉke prespektive.
Dok dnevni list Blic na svom portalu nema ni jedan autorski tekst, niti intervju, kao ni autorski
komentar u bilo kojem od tekstova, na portalu „Politike“ izdvajaju se tri autorska teksta, od kojih
je jedan intervju sa predsednikom srpskog nacionalnog veća u Hrvatskoj, Miloradom Pupovcem.
Tema koja dominira u srpskim medijima je hrvatska netrpeljivost prema srpskom kulturnom
nasleĊu i Srbima.
Srpski onlajn mediji se, za razliku od hrvatskih, ne bave liĉnim sećanjima demonstanata, oni ne
prenose ispovesti porodica ratnih stradalnika, ali i ne ustupaju svoj prostor za izjave
demonstranata. Iako je, s jedne strane, zaobilaţenje pomenutih izjava naĉin da se spreĉi širenje
ksenofobije i produbljivanje mrţnje, s druge pak oznaĉava izbegavanje bilo kakvog
51 Politika, U petak se postavljaju prve ćiriliĉne oznake u Vukovaru,
http://www.politika.rs/rubrike/region/268749.sr.html , Blic, U petak prve ćiriliĉne oznake u Vukovaru,
http://www.blic.rs/Vesti/Politika/402542/Vecernji-list-U-petak-prve-cirilicne-oznake-u-Vukovaru (pristupano:
27.8.2014)
71
predstavljanja Srba kao zloĉinaca. Ipak, razlozi nasilja hrvatskih demonstranata se u srpskim
medijima pojavljuju, ali se komentarisanje i razjašnjavanje osećanja ţrtve s hrvatske strane
zanemaruje u cilju izbegavanja komentarisanja ratne prošlosti u kojoj bi Srbi mogli biti prikazani
kao agresori. Izbegavanje iznošenja uzroka problema predstavlja i zanemarivanje znaĉaja
rešavanja problematiĉne prošlosti. Umesto da su mediji ukazali na vaţnost utvrĊivanja i
priznavanja odgovornosti za ratne zloĉine devedesetih u cilju uspostavljanja bolje komunikacije
izmeĊu srpske i hrvatske zajednice i spreĉavanja dalje meĊusobne netrpeljivosti, oni su nasilne
sukobe posmatrali kao vrstu „šanse“ da senzacionalistiĉkim tekstovima privuku što više ĉitalaca.
Umesto javnog razumijevanja uzroka i konteksta ovakvih nasilnih problema u cilju postizanja
pomirenja izmeĊu sukobljenih strana i srpski i hrvatski mediji su pokazali svoj kapacitet da u
poremećenim društvenim odnosima produbljuju otuĊivanje srpske i hrvatske zajednice.
I srpski i hrvatski mediji su, svako iz svoje perspektive favorizovali priĉe o negativnim uticajima
tekućih dešavanja po svoju zajednicu, ĉime se dogaĊaji tumaĉe na nacionalnoj osnovi. Politika
prenosi intervju sa Miloradom Pupovcem iz koga se moţe zakljuĉiti da u Hrvatskoj vlada
ksenofobiĉno raspoloţenje usmereno protiv srpske nacionalne manjine. U intervjuu se postavlja
pitanje sagovorniku da objasni uzroke „rasplamsavanja nacionalistiĉkih strasti“, na šta on
odgovara:
„Posredi je pokušaj da se stigmatizira ćiriliĉno pismo kao pismo nekulture, necivilizacije, zla i
preko toga naravno da se stigmatizuju i Srbi u Hrvatskoj. To je vrlo zabrinjavajuća tendencija
zato što, koliko god da je on bio i do sada prisutan u delu javnosti, sada se pokušava to
predstaviti kao neka vrsta dominantnog stava ili dominantnog stanja svesti. To je opasno za
hrvatsko-srpske odnose, ali je opasno i zbog toga što se ţele ograniĉiti identitetske slobode i
uopšte manjinska prava Srba u Hrvatskoj. Nezavisno od toga sa kojim se teškoćama suoĉavala
vlada u sprovoĊenju zakona, nezavisno od toga da li je to moglo biti uraĊeno na jedan ili na
drugi naĉin, ova vrsta politike koja ţeli demonizirati ćirilicu vrlo je opasna, i kratkotrajno i
72
dugotrajno, za odnose izmeĊu Hrvata i Srba, izmeĊu dve slovenske kulture i dve slovenske
nacije.“52
Iako sagovornik nije ukazao na korene nasilja, niti objasnio istorijsku pozadinu sukoba, on je
otvorio jednu novu temu, a to je nezaštićenost srpske nacionalne manjine i potvrdio postojanje
netrpeljivosti prema srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Srbi su u domaćim medijima u više
navrata predstavljeni kao „nezaštićeni“ i oni na ĉija se prava ne gleda s dovoljno ozbiljnosti, pa
tako i u nastavku intervjua, Pupovac se „ĉudi“ kako baš kad su u pitanju Srbi Evropska unija
ostaje „gluva“ na to da li se u nekoj zemlji pošuju zakoni o manjinama. NavoĊenjem na ovakva
pitanja novinar svesno ili ne stvara sliku nezaštićenosti i bespomoćnosti srpske nacionalne
manjine u datom trenutku, ali i prebacuje odgovornost u rešavanju sukoba sa relacije Srbi/Hrvati
na evropske institucije. Naravno, ovo predstavlja stvaranje slike srpske nacionalne manjine kao
„ţrtve sukoba kojoj niko ne priskaĉe u pomoć“. Tako na pitanje novinara „Politike“ da
prokomentariše izjavu potparola Evropske komisije, Denisa Abota koji je izjavio da „oni neće da
se mešaju u te stvari, jer je u nadleţnosti svake drţave ĉlanice EU nacionalna politika o jezicima
koja obuhvata i odluĉivanje o postavljanju dvojeziĉnih znakova“, Pupovac kaţe:
„To je za mene iznenaĊujuće i to iz dva razloga. Prvo, zato što EK ne moţe biti gluva na to da li
neka zemlja sprovodi svoje zakone o manjinama ili ne, posebno ukoliko su to uslovi iz
pregovora. A neki uslovi iz pregovora su ostali sastavni deo obaveza i nakon završetka
pregovora. Dvojeziĉnost i višejeziĉnost kao jedna od temeljnih evropskih politika ne moţe biti
puštena na volju lokalnim grupacijama, kao ni pitanje da li će se sprovoditi zakoni na osnovu
kojih je zemlja ušla u EU. Drugo, EU ima svoje dokumente koji se tiĉu jeziĉnih prava, ima
okvirnu povelju o regionalnim i manjinskim jezicima, ima povelju o jeziĉnim pravima. Prema
tome, tvrditi kako EU i EK nemaju šta reći o tome, u najmanju ruku je iznenaĊujuće.“
Svakako da su demonstranti svojim vandalistiĉkim ponašanjem pokazali da gaje netrpeljivost
prema manjinskom narodu i iz te perspektive, srpska nacionalna manjina jeste ugroţena, jer
52 Politika, Ćirilicu proglašavaju pismom nekulture i zla, http://www.politika.rs/rubrike/region/269126.lt.html
(pristupano: 27.8.2014)
73
vandalistiĉko rušenje dvojeziĉnih tabli predstavlja brutalno kršenje prava manjinske zajednice,
ali to je samo jedna perspektiva, posledica nedovoljnih napora da se razreše problemi iz prošlosti
izmeĊu ova dva naroda i da se uspostavi bolja komunikacija, a na taj problem ne ukazuju ni
srpski, ni hrvatski mediji, već svoje izveštavanje o dogaĊajima baziraju u izvesnoj meri na
etnonacionalnim osnovama. Oĉekivanje od „trećeg lica i stranih institucija“ da reše unutrašnje
probleme u jednoj drţavi je pomalo iluzorno, jer pre svega te nacionalne drţave moraju pokazati
ozbiljnu nameru da se izbore sa problemima u svom društvu, pa tek onda da pozivaju u pomoć i
traţe savet od drugih drţava, ili stranih institucija.
Tekstovi koji su objavljeni na srpskim medijskim portalima ukazuju da, iako ne postoji prenošenje izjava,
niti je uraĊen intervju sa pripadnicima srpske nacionalne manjine, ipak se bez dublje analize, samo
potencira „napad na Srbe i na srpsku kulturu“, koji prerasta u prenošenje senzacionalnih izjava politiĉara.
Medijski prostor je većinom dat politiĉarima i njihovom viĊenju situacije, dok su malobrojni tekstovi u
kojima se ne pojavljuju izjave politiĉara, ili se ne pominju njihova imena. Tako tekstu u Politici
„Napadima na ćirilicu „ratuju” protiv Srba i Milanovića“, iako ţeli da se ukaţe na ksenofobiĉnu
atmosferu i nepoštovanje Ustavnog zakona i Zakona o sluţbenoj upotrebi jezika, komentari su dobili
politiĉki karakter i raspravu. Sam podnaslov ĉlanka ukazuje na politizaciju teme:
„Dok se protivi dvojeziĉnim tablama u Vukovaru, Tomislavu Karamarku ne smeta ćirilica na
tablama u Udbini, gde su na vlasti HDZ i SDSS“53
. U istom tekstu dalje se komentarišu izjave
predsednika Štaba za odbranu Hrvatskog Vukovara, Tomislava Josića i predsednika HDZ-a,
Tomislava Karamanka, koji se pozivaju na odgovornost za dešavanja u Vukovaru.
„Ovo, meĊutim, Karamarko ne ţeli da prihvati kao nešto što su uradili „njegovi ljudi” već
insistira da se u Vukovaru ne poštuje ustavni zakon. I nije ĉudno što je za poĉetak svoje otvorene
borbe protiv dvojeziĉnosti izabrao Vukovar, a ne neku drugu opštinu u kojoj srpska manjina ĉini
više od trećine stanovništva, te ostvaruje pravo na upotrebu svog jezika i pisma. Po podacima iz
proleća ove godine, srpska manjina primenjuje dvojeziĉnost u sedam opština od 21 opštine u
kojom ĉini više od trećine stanovništva. MeĊutim, mesta u Lici ili na Baniji nisu ni izbliza tako
pogodna kao Vukovar, koji za Hrvate predstavlja simbol stradanja u ratu devedesetih godina. To
53 Politika, Napadima na ćirilicu „ratuju” protiv Srba i Milanovića,
http://www.politika.rs/rubrike/region/269130.lt.html , (pristupano: 27.8.2014)
74
ga ĉini idealnim mestom za politikantsku zloupotrebu osećanja ţrtava rata zarad ostvarenja
kratkoroĉnih politiĉkih ciljeva.“54
U malobrojnim tekstovima lista „Politika“, politiĉke spekulacije su zastupljene u svakom ĉlanku
i u njima se uglavnom proteţu teme neadekvatnog rešavanja problema u Vukovaru i korišćenje
situacije u cilju skretanja paţnje sa drugih, „politiĉkih i društvenih problema“. Tako u tekstu
„Ĉiĉak: Milanoviću odgovara buna protiv ćirilice“ prenosi se mišljenje predsednika hrvatskog
Helsinškog odbora o stavu politiĉkih zvaniĉnika u Hrvatskoj prema aktuelnim dešavanjima.
„Vlada sada odjednom insistira na sprovoĊenju Ustavnog zakona o pravima manjina i Zakona o
sluţbenoj upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina, a pri tom sama zbog jednog Perkovića
ţeli da promeni Ustav. Postavlja se pitanje zašto u sluĉaju Vukovara ne promeni Ustavni zakon,
uzimajući u obzir da je taj grad zaista simbol bolnih ratnih rana”, kaţe za „Politiku” Ĉiĉak i istiĉe
da Milanovićeva vlada ovim zapravo samo „nastoji da prikrije svoje ćorke”55
.
I u Blicu, koji se ne bavi autorskim temama, najviše medijskog prostora u izboru agencijskih
tekstova ustupljeno je politiĉarima, pa se prenosi stav Srpske napredne stranke po pitanju
dešavanja u Vukovaru, kao i izjave predsednika Srpskog nacionalnog veća u Hrvatskoj, Milorada
Pupovca, ali se i najavljuju susret srpskog i hrvatskog predsednika tokom kojeg će priĉati i o
situaciji u Vukovaru.
Nakon analize medijskog diskursa srpskih i hrvatskih medija jasno je da se ni jedni ni drugi nisu
profesionalno odnosili u izveštavanju u kritiĉnim situacijama, zanemarivajući informacije,
komodifikujući ih u cilju podrţavanja nacionalnih ideologija i predstavljanja sopstvene loše
pozicije, bez razmatranja srţi problema i stava suprostavljenje strane. Zbog nepostojanja kritike i
obilja nebitnih politiĉkih preokupacija, mediji nisu pokazali svoj kapacitet da rade u interesu
javnosti, da ohrabruju demokratsko ureĊenje i uĉestvuju u izgradnji mira.
54 Idem, isti tekst
55 Politika, Ĉiĉak: Milanoviću odgovara buna protiv ćirilice, http://www.politika.rs/rubrike/region/269207.lt.html,
(pristupano: 27.8.2014)
75
3. Zaključak i preporuke za unapređenje kvaliteta medija u cilju
uspostavljanja međuetničkog dijaloga
Dokazivanje hipoteza
U svojoj master tezi bavila sam se medijskim izveštavanjem o postavljanju dvojeziĉnih oznaka
na drţavne institucije u Hrvatskoj u periodu od 1. do 15. septembra 2013. godine. Mediji koji su
bili ukljuĉeni u analizu su, zapravo štampani mediji koji imaju i portale, a reĉ je o dva srpska i
dva hrvatska portala (Blic, Politika, Veĉernji list i Jutarnji list).
I - Mediji prestavljaju nezaobilazan faktor u uspostavljanju interkulturalnog i
međuetničkog dijaloga
Mediji su kroz istoriju pokazali da imaju veliki uticaj na formiranje javnog mišljenja i predstave
od drugima, pa samim tim imaju veliku ulogu u prezentaciji kako nacionalne, tako i drugih
kultura, bilo manjinskih ili onih sa kojima publika nije u potpunosti upoznata. Reprezentacija
kulturnih, etniĉkih, rasnih identiteta u medijima ima veliku ulogu u procesima komunikacije
izmeĊu „nas i drugih“ i samim tim predstavlja vrstu dijaloga izmeĊu recipienta, odnosno ĉitaoca
i onih koji su glavni akteri u medijskim tekstovima. A kakav će kvalitet tog dijaloga biti zavisi
od stepena etiĉnosti tih medija, interpretacije i prezentacije sadrţaja koji plasiraju, kao i nivoa
profesionalnosti i odgovornosti novinara koji prenose informaciju. Zato je prva hipoteza (Mediji
prestavljaju nezaobilazan faktor u uspostavljanju interkulturalnog i meĊuetniĉkog dijaloga) s
kojom sam ušla u analizu studije sluĉaja postavljena kao nešto što se podrazumeva, jer se uticaj
medija na interkulturalni i meĊuetniĉki dijalog posredno i neposredno analizira u svakom
poglavlju rada.
Mediji u Srbiji, ali i u Hrvatskoj su se kroz istoriju istakli kao oni koji imaju kapacitet da ruše
meĊuetniĉki dijalog širenjem govora mrţnje, bilo je potrebno utvrditi da li su mediji današnjice
unapredili kvalitet svog izveštavanja i usavršili ureĊivaĉku politiku u skladu sa standardima
Evropske unije i demokratskim principima u cilju podspešivanja dijaloga izmeĊu razliĉitih
etniĉkih i kulturnih zajednica na Balkanu, kao i kakvu oni ulogu trenutno imaju u spreĉavanju
sukoba i širenju tolerancije. U razmatranje su uzeti ĉlanci objavljeni na internet portalima
76
prethodno pomenutih medija zbog dostupnosti interneta i naklonosti ljudima modernim
tehnologijama. TakoĊe, za razliku od tradicionalnih medija ĉiji je sadrţaj nakon produkcije
spreman za plasiranje i konzumaciju bez dalje interakcije sa publikom, suština internet medija
jeste njihova razgovorna priroda i uspostavljanje dijaloga sa publikom. Potencijal internet medija
u uspostavljanju interkulturalnog i meĊuetiĉkog dijaloga je od velike vaţnosti, ali, naţalost,
pokazalo se da srpski i hrvatski mediji u svojim izveštavanjima taj potencijal zloupotrebljavaju,
pa umesto da uspostavljaju dijalog i šire toleranciju, oni razvijaju ksenofobiĉnu atmosferu i
potenciraju sukobe. Zato je neophodno uspostaviti mehanizme za unapreĊenje kvaliteta medija.
II - U destabilizovanom društvu mediji pokazuju kapacitet da unište međuetnički dijalog
Nakon ratova devedesetih godina meĊuetiĉki odnosi u Srbiji i Hrvatskoj su veoma narušeni i
procesi pomirenja traju i nakon 20 godina od kako se rat završio. Hrvatska je postala ĉlanica EU,
dok je Srbija zemlja u tranziciji koja teţi da uskladi svoju drţavnu politiku u skladu sa
vrednostima i merilima Evropske unije. Ipak, iako je Hrvatska deo velike Unije, i u ovoj
multietniĉkoj zajednici, baš kao i u Srbiji ĉesti su sukobi bazirani na nacionalnoj osnovi, što je
dokaz da ni hrvatsko, baš kao i srpsko društvo nije dovoljno tolerantno i da nije demokratsko,
iako teţi da postane takvo.
Uspostavljanje meĊuetniĉkog dijaloga u destabilizovanim društvima poput srpskog i hrvatskog je
poţeljno, ali kreiranje uslova za nove vidove interkulturalne komunikacije, pod koju spada i
meĊuetniĉka je veoma teško u zemljama koje imaju ozbiljne probleme sa poštovanjem ljudskim i
manjinskih prava i gde se demokratija sporo razvija. Pod novim vidovima interkulturalne
komunikacije podrazumevam i medije kao platformu za uspostavljanje ovakvog vida dijaloga.
Analizom studija sluĉaja utvrĊeno je da su mediji pokazali svoj kapacitet da produbljuju sukobe
koji su nastali u Hrvatskoj. Naime, nesporovoĊenje prava nacionalnih manjina na upotrebu
nacionalnog jezika i pisma i rušenje dvojeziĉnih oznata pokazatelj je narušenih meĊunacionalnih
odnosa i destabilizovanog društva. Mediji su ovaj sukob nastojali da prodube što pokazuju
sledeći rezultati istraţivanja:
77
- Nekritiĉki i neanalitiĉki pristup izveštavanju, u kome se zanemaruju uzroci sukoba
kao i njihove posledice
- Senzacionalizacija dogaĊaja i politizovanje teme prava nacionalnih manjina
- Rekonstrukcija ratne prošlosti i retorike u medijskim izveštajima koja doprinosi
buĊenju nacionalistiĉkih ideologija
- Marginalizovanje poloţaja nacionalnih manjina u Hrvatskoj
- Stvaranje jedne, dominantne verzije dogaĊaja, bez uvida i analiziranja, pa ĉak i
pominjanja „druge perspektive“
- Pokazivanje nezainteresovanosti za temu i za poziciju „drugih“
III - Srpski i hrvatski mediji su u izveštavanju podeljeni po etnonacionalnim osnovama
Kada ne postoji meĊuetniĉki dijalog i kada suprostavljene strane vide samo sebe u poziciji ţrtve
u odnosu na nesuglasice, sukobe ili nasilje koje se odigrava, onda dolazi i do stvaranja stvaranja
ideologija zasnovanih na etniĉkoj mrţnji i nasilju. Neprofesionalan odnos prema novinarstvu od
strane medijskih radnika i neobjektivnost izveštavanja podspešuje razvoj ovakvih ideologija i
dovodi do prenosa dogaĊaja na etnonacionalnim osnovama. Srpski i hrvatski mediji koji su
analizirani pokazali su ovakve karakteristike. Što potvrĊuju i rezultati istraţivanja:
- Promovisanje ideologija zasnovanih na etiĉkoj mrţnji i nasilju
- Stvaranje pozitivne slike o vandalima kao o herojima i patriotama
- Reprodukovanje nacionalnih ideologija
- Evociranje ratne prošlosti i stvaranje negativnog uticaja na javno pamćenje,
pomirenje
- Demonstrirajući samo jednu stranu dogaĊaja i dodeljujući iskljuĉivo uloge ţrtve i
krivca
- Pozivanje na razumevanje i saţaljenje onih koji ĉine nasilje
- Potenciranje negativnih stereotipa i predrasuda o „drugome“
78
4.2 Preporuke
Nakon sprovedenog istraţivanja istakla bih preporuke koje mogu doprineti poboljšanju kvaliteta
samih medija u cilju uĉestvovanja i unapreĊenja procesa interkulturalnog i meĊuetniĉkog
dijaloga.
Jedan od kljuĉnih problema medija koji utiĉe na slobodu informisanja u Srbiji je cenzura i
autocenzura, što svedoĉi i o odgovornosti samih medija za izuzetno lošu situaciju u tom sektoru;
UnapreĊenje medijskih sloboda, nemoguće je bez unutrašnjeg otpora urednika i novinara protiv
cenzure. Od Vlade Srbije oĉekuje se da napravi potpuni zaokret u odnosu na medije, te da
odustane od cenzorske politike. Naime, Vlada Srbije je usvojila novi Zakon o javnom
informisanju i medijima
56 u kome je najavljena privatizacija medija i u kome se „zabranjuje
monopol u oblasti javnog informisanja“. S jedne strane je dobro što će se mediji privatizovati,
jer na taj naĉin neće direktno zavisti od drţavnog novca, što bi trebalo da smanji procenat
cenzure i unapredi slobodu informisanja. TakoĊe, postoji mogućnost da lokalne samouprave
doniraju deo novca medijima. U Skupštini nije usvojen amandman Udruţenja novinara Srbije
(UNS) kojim bi u Zakonu o javnom informisanju postojala obaveza da opštine i gradovi za
projektno finansiranje od javnog interesa u oblasti informisanja obezbede najmanje dva odsto iz
budţeta i da, izuzetno, za gradove veće od 300.000 stanovnika taj procenat ne sme biti manji od
jedan odsto. S obzirom da 71 medijska kuća ĉeka privatizaciju i da će biti osuĊena na mislost
lokalnih samouprava, potrebno je pre privatizacije u cilju „odrţavanja medijskih kuća u ţivotu“
obrazovati medijske kuće u oblasti projektnog menadţmenta, kako bi mediji imali startnu
osnovu da sami zaraĊuju, da budu samoodrţivi i da ne zavise od „drugih subjekata“, već da
sredstva za svoje finansiranje pronalaze u evropskim fondovima.
Ipak, kada je reĉ o novom Zakonu, došlo je do izvesnih pomaka. Do sada su glavni i odgovorni
urednici medijskih kuća snosili kriviĉnu odgovornost za neetiĉko i neprofesionalno novinarstvo,
dok novinari, sem u izuzetnim sluĉajevima, nisu imali ovakav vid odgovornosti. Sada se,
56 Zakon o javnom informisanju i medijima, http://www.putevi-srbije.rs/pdf/zakon_o_javnom_informisanju.pdf
(pristupano: 1.9.2014)
79
meĊutim, odgovornost prenosi i pojedinaĉno na novinare, što predstavlja znatan pomak, jer onaj
ko podrţava nedemokratsko izveštavanje i sam treba da snosi odgovornost, što bi, takoĊe,
trebalo da doprinese suzbijanju govora mrţnje i prenošenja neistininitih informacija, jer kada
novinar kao pasivni sauĉesnik uĉestvuje u takvom izveštavanju i kada zna da za to neće biti
kriviĉno gonjen, smanjuje se njegov osećaj odgovornosti i zabrinutosti.
Kada je reĉ o finansiranju medija od strane drţavnih institucija, sva drţavna finansijska sredstva
za razvoj i podršku medijima treba da se uplate u zajedniĉki fond za pomoć medijima, koji
nadgleda nezavisna i nepristrasna komisija, a pomenuta sredstva treba da se raspodeljuju preko
javnih konkursa i na taj naĉin će se izbeći „prikrivena kontrola medija“ od strane politiĉara,
odnosno drţavnih vlasti.
Kada se stvore uslovi za slobodan protok informacija, bez cenzure i autocenzure, kada se od
medijskih kuća i novinara bude zahtevalo da prihvate odgovornost za naĉin svog izveštavanja i
kada na konkursima za finansiranje medija novac budu dobijali oni mediji sa najkvalitetnijim
predlozima projekata, ili oni mediji koji su najzasluţniji za rasvetljavanje istine, oni koji su se
istakli u pojedinim oblastima i kvalitet novinarstva će se podići na viši nivo.
Kada se stvore preduslovi za slobodno novinarstvo moţe se priĉati uspostavljanju
interkulturalnog dijaloga putem medija. Pre svega treba stati na put neetiĉkom novinarstvu koje
se zasniva na tumaĉenju dogaĊaja sa etnonacionalne osnove i koji se koristi predrasudama i
stereotipima u cilju stvaranja senzacionalistiĉkih vesti kojima bi privukli što veću ĉitalaĉku
publiku. Pored kriviĉne odgovornosti, drţava treba da stimuliše medije da se bave istraţivaĉkim
novinarstvom u cilju podizanja svesti o odreĊenim društvenim problemima, ali pre toga vaţno je
podići svest kod novinara i medijskih kuća o znaĉaju objektivnog izveštavanja, pa bi negde prvi
korak bio edukacija novinara. Novinari treba da budu svesni efekta koji mediji imaju na
društveno-politiĉke odnose i stoga ih treba edukovati i u cilju podizanja svesnosti o znaĉaju
njihove profesije, kako bi i sami postali odgovorni i borili se protiv neregularnosti s kojima se
mogu sresti prilikom obavljanja svog posla. Nije nepoznato da se novinarskom profesijom u
Srbiji ĉesto bave ljudi koji nišu školovani novinari, ali i oni koji to jesu, ĉesto zaboravljaju
znaĉaj njihove profesije za javno dobro. Zato je neophodno organizovati besplatne edukacije za
novinare.
80
Kako bi se podstakli mediji da se bave istraţivaĉkim novinarstvom koje ima najveći znaĉaj za
ukazivanje na probleme u društvu, kao i da promovišu u pozitivnom svetlu drugaĉije kulture,
potrebno je osnovati novĉane fondove koji će nagraĊivati medije koji bi se bavili ovakvom
vrstom novinarstva. Istraţivaĉko novinarstvo moţe doprineti boljem poloţaju marginalizovanih
grupa, a promocija drugaĉijih kultura moţe doprineti boljem razumevanju razliĉitosti i borbi
protiv diskriminacije. Tako da, drţava u ovom smislu treba da ustanovi nagrade koje bi
podrazumevale odreĊeni novĉani iznos za novinare koji su pokazali izuzetan doprinos u
pomenutim oblastima, kao i novĉani fond iz koga bi se finansirali medijski projekti od javnog
znaĉaja.
Pored navedenog, najveća preporuka za medije je da sami poĉnu da se bave projektnim
menadţmentom i da putem projekata koji bi doprineli poboljšanju kvaliteta same profesije
novinara, kao i onim koji bi se bazirali na društveno odgovornim izveštavanjima omoguće priliv
finansijskih sredstava i doprinesu uspostavljanju interkulturalnog dijaloga.
81
5. Bibliografija
1. Alvin Dej, Luis, Etika u medijima – primeri i kontroverze, Medija centar Beograd, 2004.
2. Bela knjiga o interkulturnom dijalogu, Council of Europe, Strasbourg, 2008.
3. CM, Ĉasopis za upravljanje komuniciranjem, Fakultet politiĉkih nauka, Beograd, 2006.
4. Ĉalić, Mari-Ţanin, Istorija Jugoslavije u 20.veku, Clio, Beograd, 2012.
5. Daković, Nevena, Nikolić, Mirjana, Obrazovanje, umetnost i mediji u procesu evropskih
integracija, FDU, Beograd 2008.
6. Dragićević Šešić, Milena i Dragojević, Sanjin, Interkulturna medijacija na Balkanu, OKO,
Sarajevo, 2004.
7.Dragojević, Sanjin, Multikulturalizam, interkulturalizam, transkulturalizam, plurikulturalizam:
suprotstavljeni ili nadopunjujuću koncepti. U: Kultura, etniĉnost, identitet (Ĉaĉić-Kampes,
Jadranka, ur.), Institut za migracije i narodnost; Jesenski i Turk, Zagreb, 2000.
8. Eriksen, Jans-Martin, Stjernfelt, Frederik, Demokratske kontradikcije multikulturalizma,
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2013.
9. Eriksen, Jans-Martin, Stjernfelt, Frederik, Scenografija rata – Nova putovanja u Bosnu i
Srbiju, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2010.
10. Golubović, Zagorka, Ja i drugi – Antropološka istraţivanja individualnog i kolektivnog
identiteta, Republika, 1999.
11. Interkulturalnost, ĉasopis za podsticanje i afirmaciju interkulturalne komunikacije, Zavod za
kulturu Vojvodine, Novi Sad, mart 2011, br.01
12. Interkulturalnost, ĉasopis za podsticanje i afirmaciju interkulturalne komunikacije, Zavod za
kulturu Vojvodine, Novi Sad, 2012, br:03
13. Medijski dijalozi, ĉasopis za istraţivanje medija i društva, Istraţivaĉki medijski centar,
Podgorica, 2013, br 16
14. Miliša, Zlatko,Tošić,Mirela, Moralni relativizam i medijska socijalizacija u razvoju
interkulturalne komunikacije, MEDIANALI, Zagreb, 2009
15. Priruĉnik za interkulturalno uĉenje kroz dramu, Bazart, Beograd 2012.
16. Stanković, Pejnović, Vesna, Identitet i multikulturalizam nacionalnih drţava na Balkanu,
MATICA, Podgorica, 2006.
82
17. Universal Declaration on Cultural Diversity, United Nations Educational, Scientific and
Cultural Organization, 2002.
18. Zbornik radova, Mesto i znaĉaj medijskih studija za meĊuregionalnu saradnju, Filozofski
fakultet u Novom Sadu, 2010, knjiga br 7
19. Zbornik radova, Mediji i nacionalne ideologije, Medija centar, Sarajevo, 2011.
20. Zbornik radova, Verodostojnost medija, dometi medijske tranzicije, Fakultet politiĉkih nauka
u Beogradu i Ĉigoja štampa, Beograd, 2011.
21. Zbornik radova, Mediji i znaĉaj medijskih studija za meĊuregionalnu saradnju, Filozofski
fakultet, Novi Sad, 2010, knjiga broj 7
22. Zbornik radova, Kvalitet meĊuetniĉkih odnosa i kultura mira na Balkanu, Filozofski fakultet,
Niš, 2008.
23. Zbornik radova, Multikulturalnost i savremeno društvo, Duško, Radosavljević, Visoka škola
Pravne i poslovne akademske studije dr Lazar Vraketić, Novi Sad, 2013.
Vebografija:
Blic, U petak prve ćiriliĉne oznake u Vukovaru,
http://www.blic.rs/Vesti/Politika/402542/Vecernji-list-U-petak-prve-cirilicne-oznake-u-
Vukovaru (pristupano: 27.8.2014)
Ezadar, http://www.ezadar.hr/clanak/butkovicu-intervju-dao-bivsi-novinar-nacionala-i-clan-
iskoraka (pristupano stranici: 20.8.2014)
Kulturpunkt, Rekvijem za hrvatske medije, http://www.kulturpunkt.hr/content/rekvijem-za-
hrvatske-medije (pristupano: 15.8.2014)
Medijska agencija Rojters, Croatian daily embarrassed by hoax PM interview,
http://uk.reuters.com/article/2008/02/12/oukoe-uk-croatia-media-hoax-idUKL129396720080212
(pristupano: 15.8.2014)
Moja prava.info, Zakon o suzbijanju diskriminacije,
http://www.mojaprava.info/zakoni/zakon_o_suzbijanju_diskriminacije/ (pristupano: 15.8.2014.)
Medija Centra Beograd, Prikrivena kontrola medija, http://www.mc.rs/prikrivena-kontrola-
%E2%80%93-ugrozavanje-medija-u-srbiji.3660.html (pristupano: 25. 7. 2014.)
83
Medija centar Beograd, Mladi i novi mediji u Srbiji http://www.mc.rs/mladi-i-novi-mediji-u-
srbiji-2012.4.html?eventId=8784 (pristupano: 25.7.2014)
Jutarnji list, Foto: U Vukovaru tisuće u prosvjedu: Nikada nećemo odustati od protivljenja
ćirilici, http://www.jutarnji.hr/prosvjednici--nikada-necemo-odustati-od-protivljenja-
cirilici/1126099/ (pristupano: 21.8.2014)
Jutarnji list, 'ZGROŢEN SAM BRUTALNOŠĆU VLASTI' Sisaĉki biskup Košić povezao Bušića i
prosvjede u Vukovaru http://www.jutarnji.hr/-ova-vlast-je-protunarodna--sisacki-biskup-kosic-
zgrozen-brutalnoscu-vlasti/1123911/ (pristupano: 26.8.2014)
Jutarnji list, Pobuna protiv dirilice Prosvjednici tvrde: policija zaustavila 28 autobusa koji su bili na putu za
Vukovar, http://www.jutarnji.hr/foto--pobuna-protiv-cirilice-noc-u-vukovaru-protekla-mirno--prosvjedi-
se-nastavljaju-u-9-sati/1123851/ (pristupano: 26.8.2014)
Jutarnji list, POBUNA PROTIV ĆIRILICE Prosvjednici tvrde: Policija zaustavila 28 autobusa
koji su bili na putu za Vukovar, http://www.jutarnji.hr/foto--pobuna-protiv-cirilice-noc-u-
vukovaru-protekla-mirno--prosvjedi-se-nastavljaju-u-9-sati/1123851/ (pristupano 23.8.2014)
Jutarnji list, Razbijaĉi ploĉa zadrţani u pritvoru, http://www.jutarnji.hr/incident-u-vukovaru--
razbijaci-ploca-zadrzani--na-ispitivanju-u-policiji/1123793/ (pristupano: 21.8.2014)
Politika, Ĉiĉak: Milanoviću odgovara buna protiv ćirilice,
http://www.politika.rs/rubrike/region/269207.lt.html, (pristupano: 27.8.2014)
Politika, Napadima na ćirilicu „ratuju” protiv Srba i Milanovića,
http://www.politika.rs/rubrike/region/269130.lt.html , (pristupano: 27.8.2014)
Politika, Ćirilicu proglašavaju pismom nekulture i zla,
http://www.politika.rs/rubrike/region/269126.lt.html (pristupano: 27.8.2014)
Politika, U petak se postavljaju prve ćiriliĉne oznake u Vukovaru,
http://www.politika.rs/rubrike/region/268749.sr.html (pristupano: 27.8.2014)
Jutarnji list, Ostojić: Svi koji budu uništavali imovinu bit će kaţnjeni,
http://www.jutarnji.hr/ostojic--osigurat-cemo-postavljanje-dvojezicnih-ploca/1123822/
(pristupano: 21.8.2014)
Jutarnji list, U iskušenju smo da i vas proglasimo agresorima, http://www.jutarnji.hr/-u-
iskusenju-smo-da-i-vas-proglasimo-agresorima---stozer-za-obranu-hrvatskoga-vukovara-
porucio-vladi-/1123503/ (pristupano: 20.8.2014.)
Veĉernji list, Udruga udovica: Vratite mir u Vukovar, prestanite sijati mrţnju,
http://www.vecernji.hr/neredi-u-vukovaru/udruga-udovica-vratite-mir-u-vukovar-prestanite-
sijati-mrznju-609931 (pristupano: 26.8.2014)
84
Veĉernji list, Sutra novi prosvjed u Vukovaru: Slavonija srcem za Vukovar,
http://www.vecernji.hr/hrvatska/sutra-novi-prosvjed-u-vukovaru-slavonija-srcem-za-vukovar-
612915 (pristupano 23.8.2014)
Veĉernji list, Vukovar obljepili plakatima: 'Ja sam promjena',
http://www.vecernji.hr/hrvatska/vukovar-oblijepili-plakatima-na-latinici-i-cirilici-ja-sam-
promjena-609333 (pristupano:31.8.2014)
Veĉernji list, Skupština srpske dijaspore zabrinuta zbog Srba u Vukovaru,
http://www.vecernji.hr/neredi-u-vukovaru/skupstina-srpske-dijaspore-zabrinuta-zbog-srba-u-
vukovaru-609891 (pristupano:20.8.2014)
Veĉernji list, Srbi iz Vukovara: Za ćirilicu smo, ali nikako na silu, http://www.vecernji.hr/neredi-
u-vukovaru/srbi-iz-vukovara-za-cirilicu-smo-ali-nikako-na-silu-608931 (pristupano:20.8.2014)
Zakon.hr, Zakon o pravima nacionalnih manjina, http://www.zakon.hr/z/295/Ustavni-zakon-o-
pravima-nacionalnih-manjina (pristupano: 15.8.2014.)
UNESCO, official page http://portal.unesco.org/en/ev.php-
URL_ID=31038&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html (Pristupano:25. 7. 2014)