edo Baovi: SMAIL-AGA ENGI - MIT I STVARNOST www.montenegrina.net/.../smail_aga_cengic_mit_i... BILJEKA O AUTORU edo Baovi roen je 1952.godine na Cetinju. Osnovnu kolu i gimnaziju uio je u Vrbasu, Kraljevu i Nikiu. Zavrio Pravni fakultet u Podgorici 1976. godine. Objavio je dvadesetak knjiga razliitog anra (poezija, proza, aforizmi, monodrama. Nagraivan za kratku priu. Dobitnik knjievne nagrade ZALOGA (2002). ivi i radi u Nikiu. SMAIL-AGA ENGI - MIT I STVARNOST engii su izmeu prvijeg plemia ili odzakovia zakona turskog u Hercegovini i u Bosni. Po naijem narodnijem pjesmama, od njih je bilo alaj-bega i paa. Pjeva se da su imali dvore na Zagorju, ali je Smail-aga sjedio u Gacku u selu Lipniku, gdje mu i sada sjede sinovi. Za ovoga Smail agu mislilo se i govorilo da je izmeu prvijeg junaka u Turskom carstvu. (Vuk Karadzi, 1845.) Jedna uvena porodica engii su u prolosti igrali veliku ulogu u ivotu Hercegovine. Porijeklom su iz Male Azije, odakle su se jo u 16. vijeku doselili u Zagorje, iz koga su se raseljavali u Fou, Ustikolinu, Viegrad, a 1800. godine i u Gacko, gdje je Henefri-beg engi, u selu Sreviima, podigao prvu kulu engia u tom kraju. Iz ove porodice bilo je mnogo visokih turskih dostojanstvenika, od kojih njih 11 sa titulom pae. Najuveniji predstavnik ove porodice u 19. vijeku bio je Ismail ili Smail-aga engi, sin Ibrahimov, glavna linost besmrtnog epa Ivana Maurania Smrt Smail-age engia i veeg broja epskih narodnih pjesama. Roen je u selu Jelacima, nedaleko od Kalinovika oko 1780. godine. Rano je ostao bez oca zbog ega je imao tegobno djetinjstvo. U mladosti je preao u Sarajevo. Ve 1801. godine spominje se kao zaim Presjenice kraj Sarajeva. Kao vjet i hrabar vojnik istakao se u borbama protiv srpskih ustanika 1809-1813. Gataki muselim postao je 1812. godine, a sjedite mu je bilo u Cernici. Poto se oenio iz porodice Hasanbegovia iz Avtovca, skuio se i kupio itluk u selu Lipniku. Bio je tedljiv i djeci iz tri braka ostavio je veliko bogatstvo. Poslije 1820. godine postao je i muselim drobnjaki i zakupac haraa. S Alipaom Rizvanbegoviem iao je u Carigrad krajem 1832, gdje je od sultana, za zasluge u borbi protiv bosanskih ajana, begova i kapetana, dobio titulu pae i carskog kapidzi-bae (nadkomornika) ili rikjabi hamajuna. Ta se ast sastojala u ovome: kad bi car jahao, onda bi rikjabi hamajun iao pored njega pjeice i drao uzengije. Godine 1833 . umirio je pobunjeni Kolain, ali nije narodu zla inio. Najvie slave je zadobio 1836. godine u borbi sa Crnogorcima na Grahovu - u elinskom potoku, kada je uz nekoliko desetina drugih poginulo i devet Petrovia, meu kojima i Njegoev brat Joko i sinovac Stevo. Ovom pobjedom je Smail-aga, pored Ali-pae, postao najistaknutija linost u Hercegovini. Zbog toga su mu pridjeli i nadimak Gazi (nepobjedivi), a ujedno ga proglasili i za osvetnika Mahmut-pae Buatlije. Kau da je tada dao da mu se na sablji ureu ovi stihovi: Svijetla sablja age engijia sasijee sedam Petrovia,

na Grahovu polju irokome, na sramotu knjazu branskome. (Od devet Petrovia, poginulih na Grahovu, prialo se da je sam Smail-aga posjekao njih sedam, a Mujo Tanovi iz Nevesinja dvojicu). Kako je mnogo volio gusle, Smail-aga je, vele, esto pjevuio pjesmu: Silnog pau Buatliju osvetio niko nije, do li mene seratlije. Ja ispunih carsku volju: na Grahovu bojnom polju ubih devet Petrovia sokolova i plemia. Od bitke na Grahovu 1836. godine prie o Smail-aginom gaziluku dopirale su do najudaljenijih krajeva Turskog carstva. Kao vjerni padiahov podanik, Smail-aga je sa svojim Hercegovcima uestvovao u guenju pobune u Egiptu protiv uvenog namjesnika Mehmed Alije, tokom 1838. godine, pronosei tako irom Carevine slavu imena svoje porodice. Ratni vihori su ga sprjeavali da u Drobnjak ne doe sve do 1840. i prikupi utanaeni hara. U noi 23. septembra 1840. godine ubijen je na Mljetiku, u udruenom napadu Moraana i Drobnjaka, koje su predvodili vojvoda Mina Radovi i Novica Cerovi. ii o osveti Hrvatski istoriar Ferdo ii je zapisao: Kako je bila meu svim muslimanima hercegovakim velika graja, ne preostade Ali-pai drugo, ve kupiti vojsku, da osveti smrt svoga druga. Na elo te vojske stave se pored Ali-paina sina Hafiz-pae oba sina Smail-agina Muhamed-beg i Dedaga, a njima se jo pridrue Selmanovi iz Pljevalja (Taslidze), beg Redzepai iz Nevesinja, Hasan-beg Resulbegovi iz Trebinja, Mustaj-beg Muovi iz Nikia i drugi. Sva se ova vojska skupila na Bari Dajevia, te onda udari na Drobnjake. Dne 25. januara 1841. (po nekim dokumentima u prvoj polovini novembra 1840.), dolo je do boja, u kojem bjehu Drobnjaci i Moraani ametom potueni; Novica Cerovi jedva se nekako spasao, te je od sada ostao na Cetinju. Vrativi se hercegovaki muslimani kui s neto stotinu i dvadeset glava drobnjakih i crnogorskih, okitie njima jo svjei grob Gazi Smail-age engia. Jo tada je bilo onih koji su govorili da su Drobnjaci (pa i Novica), na rije i tvrdu vjeru, domamili svog agu, koji ih je ljebom ranio, i na prevaru ubili na svom vaganu. Mnogo godina kasnije, Safet-beg Baagi, Smail-agin praunuk, prozvao je organizatore ubistva u stihovima: Zar na vjeri biju se junaci (...) Zar nevjera junatvo se zove? Sakrijte se pred svijetlim licem vitezova zemlje Hercegove! (Ta se Baagieva pjesma za prve Jugoslavije nije smjela tampati iz nacionalnih razloga). Pojedini pisci prikazuju Smail-agu u lijepom svijetlu i sa mnogim pozitivnim crtama. Ferdo ii kae za njega da je bio veoma pravedan i ovekoljubiv gospodar, zatiujui na svakom koraku svoju raju tako da je bilo dosta rei: ja sam iz Smail-agina kadiluka, pa da te niko nije smio dirnuti. Slino kae i Svetozar Tomi, koji sve zlo pripisuje njegovom sinu Rustemu, koji

je ocu kvario odnose sa rajom. Po opisu Radosava Kojia, sina Petra Kojia, koji je dobro poznavao Smail-agu, Smail-aga je bio srednjeg rasta, dobro razvijen, krut i snaan. Imao je lice okruglasto, iarano od krasta (velikih boginja). Oi su mu bile zelene i male, ali ive. Glas mu je bio dubok i zapovjedniki. Bradu je iao okruglo, kao i svi stariji muslimani. Od oruja je uvijek nosio dvije male puke za pojasom i krivu sablju. enio se tri puta i imao je sedam sinova: Rustem-bega (od prve ene), Sulejman-bega (od druge ene) i Dedagu, Kadri-bega, Muhamed-bega (poginuo u Dugi 1861), Sejdi-bega i Hajdar-bega (od tree ene). Od svih su najvie bili oglaeni: Rustem-beg (po zlu i bekrijanju) i Dedaga, poznat i kao Dervi-paa (po vjetoj upravi i relativno popustljivom odnosu prema raji). Smail-aga je stolovao u Lipniku kod Gacka. Njegova uvena kula bila je ozidana od kamena i pokrivena takoe kamenim ploama. Donji dio, izba, bio je sav u obliku svoda, a na gornjim bojevima bile su sobe. Oko osnovne kule bile su sagraene jo etiri zgrade, i to: haremluk (za ene), musafirhana (za goste), jedna kua za pandure i jedna za zatvor. Sve je to bilo opasano kamenim zidom, visine etiri metra, a na njemu su bila dvoja vrata; velika dvokrilna kapija, koja je gledala u polje i mala kapija za ene. Unutar zida nalazila se i dzamija sa drvenim munarom. Kasnije su Austrijanci kamen kojim je kula bila zidana odnijeli u Avtovac i upotrijebili za gradnju kasarne. engia sablja ne sijee muki Od odlaska Sulejman-pae Skopljaka, pa do 1812. godine, Drobnjak je bio u miru, niti je koga priznavao, niti je kome to plaao: drao se sa Moraanima i sam sobom upravljao. Za to virjeme se okrijepio, stada umnoio, i na ranije pohare koliko-toliko zaboravio. No, ni dobro nije vazda dobro: travniki vezir prizva k sebi pau Miljevinu, iz Zagorja, i ree: - Kome si ostavio Drobnjak? Zar ne zna da se Vlah osilio - njihove ete haraju po Tari i Kraljevoj Gori, a stada im slobodno pasu po carevoj zemlji! Smiri Drobnjak i pokupi hara, da ga ne kupi paa Selmanovi iz Taslidze! I vojska pae Miljevine udari na Drobnjak. Predvodili su je Turci seratlije - u pasu su im bile srmene kubure, o ramenu izvezene eane, a u ruci otre sablje dimiskije. Junatvom su se oglasili i junatvom zanosili. A ispred svih, na vrancu, jahao je najvei hercegovaki gazija Smail-aga engi iz Lipnika. - Smail-aga, koliko e posjei kaura? - zapita ga paa Miljevina. - Nijednog, estiti pao, koji mi poljubi ruku, a sto i jednog koji je odgurne! engia sablja ne sijee muki, no balak na balak, i brid na brid! Istorija kazuje da je Smail-aga ba takav i bio: nemilosrdan prema protivnicima, a milostiv prema pobijeenima. Graa U radu na ovom rukopisu koriena je bogata i raznovrsna graa, od narodnih zapamenja, kazivanja pojedinaca i beletristike, do nauno zasnovanih radova: Obrena Blagojevia, Grigorija Boovia, Obrada Vinjia, Bora Vujaia, Marka Vujaia, vojvode Anta Dakovia, ivka A. urkovia, Adila Zulfikarpaia, Iva ania, Milovana Luia, ljetopisca P. okorila, J. Pamuine i S. Skenderove, Jevta M. Milovia, Radosava Medenice, Nikole Prvog Petrovia-Njegoa, Mirka S. Radoiia, Svetozara Tomia, Danila Tunguz-Perovia, Kosta Hermana, Stojana Cerovia, Saita . abotia, Anice auli i Novice aulia. Prepao se Mutapa

Jednom prilikom okupe se kod Smail-age srpski kneevi i turski muktari. Smail aga je bio raspoloen i priao o bojevima i megdanima. Tanovi ga zapita: "Jesi li se ikad, estiti aga prepao koga od Vlaha?" A on odgovori: "Jesam turske mi vjere, jednom od Mutapa (srpski vojvoda Lazar Mutap). Naa vojska bijae prela Drinu i ulogorila na jednoj bari u Mavi. Vojsak se raskomotila i serbez poiva. Ja, poto dobro ruah, legoh pod ator da zaspim. Probudi me nekakva vika i graja. Skoih i ugrabih oruje, jer uh e neko zavika: - Vlasi! istim pred ator, kad tri bijesna Vlaha na tri silna konja, isukali sablje i sve to im se na putu trevi - pregaze ili posijeku. Neko ree: - Ovo je Mutap na doratu! Turske mi vjere, prepadoh se, jer ga pravac voae prema mom atoru. Malo se izmakoh i sreom skrenuh u bandu, a oni zdravo i veselo protjerae kroz ordiju. Da mi bi konj pri ruci, ah mu stati na put, a pjeke, dina mi, ne smjedoh", zavri Smail-aga. Od nemila do nedraga Negdje oko 1830. godine, jedno srpsko mome iz Povri nevesinjske. iz siromane kue, najmi se u bogata muslimana Hamze Muovia iz kule Fazlagia u Gacku. Sluio ga je tri godine. Niti se Hamza sjetio da mu plati niti se siromah usudio da mu trai. Jedan Hamzin komija i roak, takoe bogat domain, nagovori ovoga da zatraio od Hamze da mu isplati najam i da pree kod njega. Obea mu da e ga vie i redovnije isplaivati. Nevesinjac jedne veeri zatrai od Hamze zaraeni najam da mu isplati pa da ide kui. "Nemoj me, ojee, ostavljati jo zimus, jer si mi potreban, pa u ti o proleu sve ispaltiti i onda ajde". Ovaj to odbije i zatrai isplatu. Hamza silan i obijesan, potegne ibuk i zbrekne se na njega: "Sikter, krmak ti vlaku majku gonio, ne dam ti ita"! Siromah Nevesinjac se prepade, pobjee kod komije Hamzina koji ga je nagovorio na ovo i sve mu ispria kako je bilo. Ovaj ga posavjetova da sjutra ide u Lipovik kod Smail-age i da mu se poali na Hamzin postupak. "Smail-aga mrzi Hamzu kao krmka, on e ti to napaltiti i vrati se da ostane zimus kod mene". Kad Nevesinjac doe kod Smail-age i poali mu se na Hamzu, Smail-aga ree: "Krmak je Hamza, znam ja njega dobro, nego ostani ti zimus kod mene, dobro u te platiti i od onog krmka naplatiu ti sve", nato ovaj pristade. Ostade kod Smail-age pune tri godine. Nit se godio niti mu je Smail-aga to plaao, a takoe i u Hamze to naplaivao. Jednog jesenjeg dana, dou tri graanina (tako su zvali nikike Turke) i donesu "knjigu" engiu od Muovia. Zanoe u kulu engia i u razgovoru sa Nevesinjcem doznadu njegovu sudbinu, kod engia i Muovia. Nikiani mu predloe da poe s njima u Niki da e ga primiti jedan dobar ovjek i domain zvani Jusa Ferizovi, najbogatiji graanin stokom, koji rani po pet stotina ovaca, a skoro je traio da najmi dobra obana. Plaae ga dobro i poteno, a ne kao krmci gataki. Nevesinjac odmah pristane i im svane ode s graanima u Niki. Jusa ga rado primi i pogleda da mu uva ovce. Kod Juse je stajao dvije godine, i pokae se kao dobar oban, taan, vjeran i posluan. Kao takvog Jusa ga zavoli i drao ga je kao lana svoje familije. Tih godina graani i Pjeivci imali su meusobni mir i osnovali su zajedniki pazar u mjestu Podkraj u dnu Slivlja. Turci su donosili ito, razne namirnice kao kavu, eer robu i drugo, a Pjeivci stoku i voe. Jusa je iljao po Nevesinjcu svoju robu na zakazani pazar, jer je u njega bio stekao potpuno povjerenje. On se na pazaru upozna sa nekim Pjeivcima, kae da je "Srbin" iz Nevesinja i jednoga dana nekolicini ispriao svoju sudbinu i poptucanje od nemila do nedraga.

Jedan stari Pjeivac, kad ga saslua, ree mu: "Ajde jadove da te oenim. Ima kod nas jedna evojka, te divna i od dobroga, nema nikoga, ima dvadeset koza, krmau i magaricu, kolibu e stanuje, jedan te dobar savardak, moe u svoje unjeti sto bremena via i ubrati svake godine po sto pedeset bremena zanoveti. Da se okui da ivi kao ovjek u slobodi, da se ne potuca po tuije kua i da ne muze krave bulama". Nevesinjac u Pjeivcima Nevesinjac na ovo omea. Narednog pazara doe i evojka, vide se i begeniu. Novac, konja i sve drugo to je pazario, poalje po graanima Jusi a Pjeivci pjevajui i puketajui, odvedu Nevesinjca i oene. Hercegovac se meu Pjeivcima ostani i pokae kao poten domain i komija. Druge godine zakupi sve u Pjeivcima, naljeze godina nerodna, sunce i jara sve spri da ni zelene smokve nije bilo. Jedne noi, poetkom avgusta, okupe se nekoliko komija kod Nevesinjca na razgovor. On im je priao o bogatstvu gatakih "Srba" i Turaka, koliko im raa ita , koliko imaju stoke, konja, volova i druge nafake. Komije su ga paljivo sluale. Na to e jedan stari Pjeivac rei: "Bi li ti Ercegove, bastalo povesti nekoliko vrijednih momaka do u to Gacko ne bi li u te njihove planine zakuili od toga Muovia, ili koga drugog Turina, ja krdo goveda, ja krdo brava, ne bi li se na ovo zlo to pomogli, jer se ivo ne ostaje a bogu fala poznaje te njihove planine kuda si uvao stoku". "Ja poznajem svaki klanac, svaki bogaz i prolaz u planini Bjelasici, kuda stoka iz kule Fazlagia, Muovia i drugih turska ide , samo kad bi bilo vrijedne druine". "Imamo vrijednije samo ako e ti pred nama, da nam kalauzi". Nevesinjac rado pristade da ih povede i odmah se organizuje desetak momaka. Rano ujutro krene eta na elu sa Ercegovcom ispod Budoa i pokraj polja nikikog, preu u Zlu Goru, a odatle preko Njegoa i Somine drugi dan stignu u Bjelasicu gdje zadane. Preko dana 50 buljuka stoke iz Kule Fazlagia izjavi na Bjelasicu na pau, kao i stoka Hamze Muovia. U tim godinama krstarile su crnogorske ete kroz Hercegovinu i gonile plijen, pa su stoku uvali veinom odrasli ljudi pod orujem, a hranili su i dobre ovarske pse koji su im mnogo pomagali i od vuka i od hajduka. Bjelasicom se razleu zvona i aktari, obani se dozivaju, pucaju i pjevaju, a jadni Pjeivci s Nevesinjcem sve to sluaju i gledaju ali nikako nijesu smjeli urizikati da udare obanima. Drugi dan isto se ponovi, ne ukaza im se prilika ni da jedan brac skue da izjedu, jer im je nestalo hrane, a o plijenu ni govora nema. Pred samu vee drugog dana, jedan iz druine predloi da se spute u Polje im smrkne i da idu na kolibu Muovia u prvi mrak kad nema nikoga u kolibi nebili to zgrabili da pojedu poto ih Nevesinjac umije dovesti do kolibe. Bilo je doba vridbe u Gacku. Tor Muovia od kolibe bio je udaljen i Ercegovac je znao da je prvi sat mraka najpogodniji za krau jer su sva eljad i odrasli zapoljeni oko stoke i guvna. im se mrak povue, spute se u Polje i pravo na Hamzinu kolibu. Tu ih poslui srea. Nau kolibu samu a jo puna mrsa i svake navake. Brzo uzmu pola mjeine sira, a tako skorupa i nekoliko hljeba za puta, a u tom trenu zaplae malo dijete koje prije nijesu primjetili a koje je ostalo spavajui kad mu je majka otila na strugu. Otkrije ga i vide etia od tri godine, koji je drhtao od straha od neoznatih ljudi. Jedan iz ete htjede odmah da ga zakolje, ali Nevesinjac ne dade. "Ja sam u ovoj kui jeo so ljeb tri godine i preko mene iva ne dam da se ovaj ti kolje". No drugi predloie da ga ugrabe i nose pravo u Pjeivce pa da ga daju na otkup. Tako i uine. Zamotaju mu usta nekom maramom i klizu preko polja, pored Saria greda, sela Prina, i dovate se tvrde ajduke Somine. Drugi dan stignu u Pjeivce i donesu malog Deda (tako mu je

bilo ime). Odamh napiu pismo - preko Muovia u Nikiu na engia u Gacko da se dijete unue Hamze Muovia - nalazi u Pjeivcima, da ga je ugrabio i odnio taj i taj "Srbin", rodom Nevesinjac za dug od najma, to mu Hamza nije platio, i da e ga dati na otkup. Kad se eljad Muovia iskupe na veeru, od toga i s guvna-bula, majka malog Deda - poto se smiri, podigne guber da malom da da jede, ali ga ne nae. Skoe sva eljad da ga trae i kod tora i oko guvna i oko kolibe, mislei da je dijete nekuda odbavrljalo, ali ga nigdje ne nau. Podignu itavo selo i svu tu no i sjutradan sve preberu: kolibe, kue, tale, teleare, kokoare, uvalice, potoke, ali od djeteta ni traga ni glasa. Najposlije stari stanu razgovarati jadnu majku da su sami melaii (aneli) sali s neba i odnijeli ga kao pravu duu i predali proroku; da je ona sretna majka, jer joj se dijete nalazi meu hurijama u denetu. Trei dan stigne pismo engiu da se dijete nalazi u Pjeivcima. engi odmah pozove Muovia i na nj ini skrlet to nije plaao najamnika, a Pjeivcima odgovori da e se dijete otkupiti pa treba da odgovore ta i koliko trae z nj. Odgovor na pismo Muovi je bogat, pa neka krmak plaa samo da se jetim ne puti da ga Vlasi ne zakolju, a jo vie ne pokaure. Kad Pjeivci dobiju pismo od engia i vide da su Turci voljni dati za maloga koliko hoe i ta hoe, sastane se eta koja je imala pravo na otkup. S njima bijae i nekoliko starih Pjeivaca. Stanu se dogovarati ta i koliko da se trai otkupa. Neko predloi pare, neko stoku, a neki ito kao najpotrebnije. No jedan stari ree: Nemote, ljudi, to traiti, jer e rei gataki Turci da gladni Crnogorci trae samo da iju. No, zna li ti, Ercegove, kad si bio tri godine kod engia, e su sve bolji i glavniji Turci iz Gacka dolazili - koji od njih po imenu imaju dobrih zaloga oruja i odijela, pa ako zna da se to trai. Znam, strikane, bogami, sve Turke po imenu i ta koji ima na glasu od zaloga. Ima Smail-aga engi zlatnu saltu koju mu je lino sultan darovao kad se Smail-aga vratio iz Misira kad su vojevali na Mehmed Alia, e se sa svojim Ercegovcima junaki pokazao. Ima u Beir-age Asanbegovia, ure Smail-agina, dzeverdan u sedefu da ga takvoga nema Vlah ni Turin u Ercegovini. Ima u Ibraim-age Zvizdia s Krsca urak vidrom postaljen kojega mu je poklonio vezir kad je neke godine iao sa Smail-agom u Travnik. Ima u Adem-age Tanovia toke sa zlatnim jelekom i pozlaenih ploa. Ima u Smail Muljanina-Paia sablja sa srebrnim koricama,a u balak tri draga kamena. Ima u Avdije Krvavca dvije srebrne ledenice - arajlije. Ima u odze Saria srebrne ese za vieke. Ima u Karimana ustovia rahte na sedlu sa srebrnim inuvama koje biju po zemlji kad na konja jae. Ima u Smaja Kutovia u Metoiju andzar kome je balak i korice sve izvezeno srebrom. Ima u moga nekadanjeg gazde Amze Muovia, svileni saruk kome su rese okiene srebrnim inuvama. I jo pokae puno stvari odmanje vrijednosti u pojedinih Turaka. Sve ove zaloge Nevesinjac je lino gledao na pomenutim Turcima koji su dolazili kod engia, ili sluao ta ljudi o njima na skupovima prepriavaju, ta ko ima i koliko mu vrijedi. Kad prisutni uju za ove i ovakve zaloge, svi zagraju: To i nita no to! Da razoruamo i svuemo one begove turske po Gacku. Zaloga za roba Odmah napiu pismo na engia - opet preko Muovia, i upute u Gacko, zakau i dan u koji e se sresti u Nozdrima, ako su voljni to poloiti. Kad engiu stigne pismo od Pjeivaca, zadesie ga jadi kao da je izgubio sina ili brata, ali se nema kud. Odmah pozove sve pomenute Turke da mu obavezno sjutradan dou na kulu. Sjutra dan svi se pozvani Turci okupe. Smail-aga im proita pismo i potom ree:

Evo viite ta nas snae zbog jednog krmka, poganog Amze Muovia, da mi danas ispatamo i razdvajamo se od onog to nam je najskuplje i najmilije, im smo se diili i ponosili. Ali, Turci, nema se kud, mora se oni jetim spaavati iz krvnikih ruku, a zato moramo sve ovo dati. Procijeniemo sve stvari koje se trae, a sve Muovia prodati, pokretno i nepokretno da se ovo isplati - bar unekoliko, a neka pasji sin seli kud zna. To zavri i ijetko skoi, skide zlatnu saltu i baci je na divan. Daj, Beiraga, dzeverdan i vi ostali redom meite oe to se trai. Beir-aga pui i uti. Namrtio se i mrko gleda. Daj dzeverdan! - breknu Smail-aga. Beir-aga se poispravi a dzeverdan dri uz rame, pa ree: A ne dam, turske mi vjere i gospodara boga, dzeverdana, dok mi je glava na ramenima, pa da bi sve Muovia sjutra otilo pod vlaki no, ili kad bi se sve pokaurilo. Oe li ti, Ibrahim-aga, dati urak? - obrati se Smail-aga Ibrahim-agi Zvizdiu. Ne, dok je glava na ramenima, samo mi ga s mene mrtva moe skinut! Uto svi prisutni zagraju: Ne damo! Ne damo, ivi sa sebe oruja ni odijela! Smail-aga se zabavi o udu. Vidi da su ljudi u pravu, ali zar da on, silni Smail-aga engi, puti turskoga roba da ga Vlasi kolju ili pokaure, a jo iz njegova rodnog Gacka. Smail-aga jo jednom pokua da ih nagovori ali Turci, tvrdo rijeeni, ostanu pri svome. Nastade muni tajac i utanje. I oni Smail-agu, i Smail-aga njih u mislima razumiju, znaju da su u pravu i oni i oni, ali da se razdvoje od zaloga, to nee nikako. Otmica djevojke U tom munom utanju ustade Ibrahim-aga Zvizdi s Krsca i ree: Ja bih neto predloio da se olako izvuemo iz ove, po sve nas mune neprilike. Priaj! - ree Smail-aga. Ti, pao - otpoe mudri Zvizdi - otpii Pjeivcima da e sve traene zaloge doi na Nazdre, kroz sedam-osam dana, odredi dan, ali odloi malo dalje. Neka Muovi ove sad poloi 100 dukata i mi emo nai vrijedna dva ovjeka, koji e za tih sto dukata u ovom meuvremenu otii u Pjeivce i ugrabiti njihova roba pa ta bilo: ovjeka, enu, evojku, dijete, pa emo onda mijenjati roba za roba. Tako emo spasiti i ast i zaloge. Ta je tvoja zamisao dobra, Ibrahim-aga, ali ko e se od naih Turaka usuditi da ode ak u Crnu Goru i da dovede roba - ree Smail-aga. Daj ti sto dukata od Muovia, odmah e se neko nai. Muovi poloi sto dukata, a Ibrahim-aga ree: Da traimo Mijajla Goranovia i Krsta Uljarevia, tijem basta i vie neto uiniti i uinie za sto dukata. Svi ovo prihvate i odmah poalju za Krsta u Trnovicu, a Mijajlo je i bio skoro vazda uz Smailagu. Dadnu im treega druga, jednoga Arnauta, rodom Skadranina, koji je od krvi pobjegao iz Skadra u Podgoricu. U Podgorici ubije drugoga i utee u Niki. U Nikiu ubije treega i utee kod Smail-age u Gacko. Smail-aga im odmah dade po deset dukata kao predujam, a ostatak da im se isplati kad dovedu roba. Ispred zalaska sunca ova trojica krenu od kule engia i osvanu na Klievu, nie grada Nikia. Tu zadane pokraj samoga puta koji iz Pjeivaca vodi u Niki, u jednoj gustoj lugovini koja je poput zida okruivala put. U tome vremenu Niki i Pjeivci ivjeli su u miru, pa su Pjeivci slobodno dolazili u grad Niki. Ba toga dana oko pedeset roba iz Pjeivaca prolo je tijem putem u grad pored njih radi kupovice - odnosno prodaje raznih namirnica.

Oko velike iindije naljeze putem ispred njih jedna nevjesta pjeivaka. Vraala se rano kui i hitala je iz grada, jer joj je bilo ostalo malo dijete koje je jo dojila. Oni iz lugovine osmotre put. Za njom nema niko, koliko se moe vieti, a tako ni pred njom Sam-sama ide. Mijajlo iz lugovine iskoi preda nju i strogo zavie: Stoj! ena se uplai, a on je zgrabi za ruke i uvue u lugovinu. ena ublijeela i sva drhti od straha, a Krsto joj ree. Sluaj, nevjesta, nemoj se iva uti, a dajem ti moju asnu rije i tvrdu boju vjeru, ivotu i obrazu nee ti biti nita, ukoliko stane vikati svu emo te na komade isjei! I za svaku sigurnost povuku se dalje u lugovinu. Nevjesti zaveu usta njenom maramom. im se povue mrak krenue, pregazie vodu pod Studencima i iza Uzdomira prooe u selo Miloane, pa preko Duge osvanu kod kule Zvizdiana Krscu, a odatle oko podne stigoe kuli engia i dovedoe nevjestu iz Pjeivaca. Smail-aga se obraduje ovom plijenu i ree nvjesti: uje, Vlajinjo, zadajem ti tvrdu tursku vjeru, i kunem ti se svojim obrazom, au i potenjem, da ti obrazu ni ivotu nee nita biti, a brzo e i svojoj kui, samo budi mirna. Nevjesta se muila od mlijeka i prsi pa Smail-aga zapita Miloa Lojovia, svog juzbau: Ima li, Milou, u tvoju kuu koju enu da doji dijete? Imaju dvije, aga, - ree Milo. - Eto ti ove Vlainje, vodi je kui, neka doji tu ecu i evo ti tri zavtije da uvaju strau da ne utee. Ko bi se usudio da joj ree ravu rije, turske mi vjere, omastie konop. Potom dozove svoju enu i naredi joj da najljepu hranu i pie to ima u njihovoj kui spremi po Milou za Crnogorku, da joj nita ne smije faliti, kao da je tu glavom sultanija. Sjutradan napie pismo Muoviu u Nikiu da obavijesti Pjeice da se njihova nevjesta nalazi zarobljena kod njega u Lipniku, da su je za dijete Muovia ugrabili Turci, no neka zakau dan da se nau u Nozdrima i razmijene roba za roba. Zdravo ali neveselo Kad nevjesta ne doe kui navee, njezini domai raspitaju komije koje su sa njom bile u Nikiu, a ovi im kau da je ona otila iz grada jo za velike iindije i da im je rekla da ih ne moe ekati jer e joj dijete skapati od gladi. Njezinijem odmah bude jasno da je s njom neko zlo i da nije moda ni iva. Dignu glas u sva okolna sela. Skupi se stotinu ljudi pod orujem, na elu sa kapetanom Pekom Mijukoviem osvanu pred Arom Muovia u Nikiu. Kad Muovi vie ovoliko Pjeivaca spremnih i naoruanih, zaudi se i zapita kapetana Peka: ta je to, e ste navojtili Pjeivci? Navojtili pravo na te, kapetane, no kamo ti vjera, ubio te bog i vjera! Kau mu da je nestala njihova nevjesta koja je jue bila u gradu. Muoviu bi teko, jer mu je bilo do mira s Pjeivcima, a bio je zadao i vjeru ka i oni njemu. Odmah se posumnjalo da je nevjesta od strane turaka obesaena i obestravljena. Kapetan odmah okupi sve graane, te zajedno sa Pjeivcima preberu cio grad: kue, tale, epenke, kokoare, bunare i sve mogue, ali nita ne nau. I od strane Srba i od strane Turaka sumnja pane na bratstvo Ferizovia koji su bili skloni da uine slinu stvar i Turcima, a ne Srbima. Bratstvo Ferizovia po broju puaka bilo je najjae u Nikiu i oni kao nevini dadu se na oruje da se bore i protivu Srba i protivu Turaka. Drugi dan stigne pismo od engia Muoviu da se nevjesta pjeivaka nalazi kod njega. Tada se skine veo sa ove tajne, koja je zamalo dovela do poklanja. Sjutradan Pjeivci ponesu maloga Deda, a Turci povedu nevjestu i sretu se na Nozdrima te razmijene roba za roba. Turci se vrate sa malim u Gacko, zdravo i veselo, a i Pjeivci zdravo, ali ne veselo, jer im je

propala nada, koju su imali gotovu pred nosom. Kad su naveli nevjestu preko Nikia, svrati ih kapetan Muovi na kulu i zapita nevjestu ko je odvede - odnosno ugrabi. Bila su trojica, onaj to je najprije ispao preda me, na put, nevelika je rasta, malih tankih bria, rumenih jagodica, jasna i tanka glasa, ima kratak dzeverdar, vas u sedefu. To je Mijajlo Goranovi - ree kapetan. Drugi je - produi nevjesta - krupniji od onoga, irokih plei, gustih crnih brkova, krupna glasa i na njemu vezena iana. To je Krsto Uljarevi. A trei je mlai od njih. Momak visok, dobro vien, krvavije oi i podmaita vrata. Ne govori dobro naki. To je na Arnaut - zavri kapetan. Smail-aga i Golijani

Smail - aga engi (crte Duka Nikolia) Poetkom 19. vijeka sva je Golija bila agaluk gatakih Turaka, a samo Vinjia Do agaluk nikikih Turaka - Ajrovia. Gatakim Turcima bilo je krivo to su Nikiani ugrabili da poharae jedan od najboljih seoskih uduta - Vinjia Do, ali nijesu nita smjeli preduzimati od Muovia i Nikiana sve do dolaska Smail-age engia na gataki paaluk gdje su mu stari i prije paovali. Smial-aga je doselio u Gacko 1811. godine. U borbi sa Srbima pokazao je veliko junatvo.

Posjekao je nekakvog bijesnog popa Maivuka, a po kazivanju i smrtno ranio uvenog srpskog junaka i vojvodu Cincar Janka, od kojih je rana i umro. Kad je pogubio Maivuka, uzeo mu je konja zvanog Galea. Kazivali su stari ljudi da ga je Smail-aga jahao vie od dvadeset godina, a kad mu je lipsao, naredio je momcima da ga zakopaju da ga ne bi psi razvlaili kao drugu strvinu. Gataki Turci, a najvie Ibrahim-aga Zvizdi, s Krsca, odmah predloe Smail-agi da otme Ajroviima Vinjia Do. Raunali su na njegovu mo i veliki glas koji je uivao kod samog sultana. Smail-aga odmah pozove golijskog kneza Luku Vinjia i predloi mu da odree Ajroviima tapiju na zemlju, da bude njegov ivija i da e ga tititi od svakog zuluma. Luka to odbije, a Smail-aga mu priprijeti da e to uiniti silom, ako nee milom. Poslije toga Smail-aga digne 150 ljudi Srba i Turaka, doe na Krstac kod Zvizdia i odatle porui da na Krstac doe ivko, Lukin brat, ne bi li ga kako slomio na poputanje. ivko ne htjede poi, nego porui da e se od toga nasilja i nepravde braniti orujem. Odmah se Vinjii s komijama Tomoviima i Delibaiima spreme za odbranu. Svu eljad smjeste u donji boj (izbu), a mukarci na gornji boj, njih devet u kuu Lukinu, zvanu indaa (bila je pokrivena smrevom indrom), a cio mal, krupnu i sitnu stoku, zatvore u jednu dolinu, pokraj same kue. Ujutro Smail-aga osvane s vojskom u Vinjia Do i opkoli selo. Pozove ih na predaju, a oni mu iz kule odgovore vatrom iz puaka. Smail-aga je bio na konju i zovne ivka na predaju. ivko odgovori dzeferdarom i presijee mu uzeni-kai i obrani Smail-agu u petu. Opsada je trajala dva dana i dvije noi. Vinjii doture aber Ajroviima u Niki, a ovi odmah odu kod Muovia. Muovi hitno mobilie dvije stotine graana koji osvanu u Dugi. Neko obavijesti Smail-agu, koji je bio zanoio u titarima i on odmah naredi da se odstupi iz Vinjia Dola. Poslije ovog sluaja Smail-aga nije vie pokuavao da prisvoji Vinjia Do, samo je govorio da bi uspio Luku da skloni da Ajroviima odree tapiju, da nije bilo ivka, brata Lukina, koga je zvao Pustahija, to znai - razuzdan, tvrdoglav i nepokoran. Kad je poslije ovog napada, kroz nekoliko godina, Smail-aga doao na konak kod Luke i ivka Vinjia, sa pet-est zaptija, u razgovoru ree Luki: - Ti knee, onda pogrijei to pozva Nikiane da te brane od mene, jer nije pravo da je sva Golija gataka, a samo vae selo nikiko. Nikiani su, bolan, otrovi i zlikovci. Mnogo bi vam bilo bolje s nama, Gaanima. - Vala, pao, ako su zlikovci, barem su junaci! - odgovori ivko. - E, doista jesu! turske mi vjere, da ja sa njima komandujem, ne bih se bojao sve Ergecegovine! - ree Smail-aga. Kad ujutro Smail-aga krene za Krstac kod Zvizdia, rekne knezu Luki da mu dadne dvatri momka da ga isprate. Luka odredi brata ivka i dva Rada - jednog Dumnia, a drugog Perovia. Kad ih Smail-aga vie, ree: - Hm! Odakle ba odabra ova tri koji bi mi, da ih zapadne, radije zavrnuli iju i odsjekli glavu, no ita na svijetu. Zatim se obrati ivku i ree: - Krsta ti, ivko, kad me ono gaa i malo obrani, voe na Ometinu, jesi li nianio da me ubije? - Jesam, estiti pao, davam ti boju vjeru i da je bog dao da sam te ubio i sami sultan u Stambolu znao bi za mene! - E, aferim Vinjiu, milo mi je kad si istinu kazao. A evo vidi kako se vrijeme mijenja danas me prati i uva da me ko drugi ne ubije! I po tome se rastanu kao najvei prijatelji. Neka se dijete ui

Kad je Radovan Piper, perjanik, bio poslan od Vladike Rada kod hercegovakih aga i begova, radi nekih pregovora, bio je pod atorom sa Smail-agom engiem. Naokolo je bio snijeg i Rusto, najstariji sin Smail-agin, gazio je bos po snijegu. Radovan ree: - Zato, aga, puta ovo dijete po snijegu, da se pomete?... A on mu odgovori: - E, moj dragi dosta (prijatelju), neka se dijete ui zlu iz ranije!... Razgovor u Biljardi Sjedi Vladika Rade u svojoj Biljardi, a oko njega Crnogorci, pa se razgovaraju. Poeli razgovaor o tome kako se moe ovjek roditi dobar pred oima i kakve su u koga oi. Vladika ree: - Vala, Crnogorci, iao sam po Evropi i sa kojim sam go ovjekom sjedio u blizini, te smo se pogledali oima, svaki je savio oi zemlji od mojih oiju, osim kad sam otiao u Dubrovnik da se sastanem sa hercegovakim vezirom. Ali-paa doe i njim Smail-aga. Niti sam ja prije vidio Smail-agu, niti Smail-aga mene. Njemu milo viet mene, a meni milo viet njega. I ekam da savije oi zemlji, ali Turin silan i arli, nee da savije oi, no ja savih prije. I vala pravo bi bilo da je on vezir na svu Bosnu. Boj na Grahovu Ali-paa, hercegovaki vezir, porui godine 1836. Grahovljanima i njihovom knezu Jakovu Dakoviu da mu poalju harae u Mostar. Poto oni to odbiju, uzdajui se u pomo vladike Petra Drugog i Crnogoraca, Ali-paa napie pismo Smail-agi engiu da njegov kadiluk kupi i Turke i raju. Tako isto porui i Asan-begu Resulbegoviu i ostalim kadilucima u Hercegovini. Poto prikupi vojsku, paa je poalje put Grahova, gdje dou estoga avgusta iste godine. Knez Jakov se zatvori sa svojom braom u jednu kulu, koja je bila povezana sa peinom i otuda je pruao estok otpor. Turska vojska prvi dan popali svo Grahovo, dok u borbi poginu Jakovov brat Lako i jo dva-tri mu roaka, kao i sin popa epana Kovaevia, jednog od grahovskih prvaka. Narod je sa stokom pobjegao bio u granicu austrijsku.Kad je bilo trei dan, porui knez Jakov Smail-agi da mu dopusti da pod kuu iznese svoga brata i roake da ih ukopa. Smail-aga dopusti i jo rekne: Neka ih iznesu iz kue i ukopaju i neka izae Jakov da se sastanemo. Jakov je izaao nedaleko od kue i s njim se sastao. Taman su poeli razgovarati, kad viae crnogorske barjake kako zamiu za jednomjesto zvano Zamaevo drijelo. Utoliko Smail-aga zavie: - ta je ono Jakove? On njemu odgovori: - Ono bogme Crnogorci! Smail-aga odmah ujzae na hata pa poe put Umca, gdje je bio turski logor, prema kue kneza Jakova. Smail-aga naredi da se pokupi adorje i poe uz polje put Nikoljske crkve i put Rijeke grahovske. Kad su to vidjeli Crnogorci, pomisle da Turci bjee, pa zaviu: A ko je Crnogorac, utee Turin, te natre na kuu kneza Jakova, gdje nau dosta rakije i stanu piti. Poto ovo vidi Smail-aga, okrene jednu vojsku iz Kurjaja, iza jednog brda, drugu vojsku ostavi kod Nikoljske crkve. Kad su Crnogorci uljegli u polje, udare jedni Turci od polja, a Smail-aga sa konjanicima od brda. Tu nije trajao boj vie no jedan sat, i u tom boju pogine oko 40 Crnogoraca, koje Turci sve posijeku. Tu je poginuo brat vladike Rada, po imenu Joko i stric knjaza Nikole, po imenu Stevo, ukupno devet Petrovia.

Poto vidi knez Jakov da je svaki otpor uzaludan, poalje Smail-agi popa epana i nekoliko Grahovljana da mole da makne vojsku iz Grahova, jer neduni narod propade. Oni pou u turski logor gdje ih prime Smail-aga i Asan-beg Resulbegovi, koji ih upitaju: - ta traite, pope epane? Pop epan odgovori: - Doli smo od svega naroda da se preklonimo bogu i estitome gospodaru Ali-pai i vama begovima da maknete vojsku iz Grazova, jer jadni narod propade od ei i od svake stvari. A evo nas oe, pa nas vodite estitome Ali-pai. Ako smo krivi mi - narod nije nita. Smail-aga zapita: - A, proto, kamo vi Jakov? - Bogme, beg, eno ga u peinu. - Pa ta on misli? - Bogme, beg, on misli bjeati u njemaku zemlju. Nita bez Jakova Opet e Smail-aga: - Bogme, proto, zaludu ste doli! Prije no vidimo Jakova pred nama, ova se vojska odavle ne mie slobodno. A to narod propada, na duu onoga ko je ovo uradio! No, hajte, neka doe Jakov. ista mu vjera neka se ne boji nita, dokle ga dovedemo Ali-pai. Proto, vidi tu Lazara Todorova (jednog grahovskog kneza)? - Viu, beg. - On je odmah nama doao, pa da ste i vi svi odmah doli, ne biste imali rata bez Jakova, no hajte te ga zovnite, a mi odosmo na Rijeku da nas ne pee sunce oe. Pop se epan, sa druinom povrati kod kneza Jakova i kae mu kako je, te knez poto se promisli poe s njima uz polje u turski logor, pa pravo pred ador Smail-agin i Asanbegov, pred kojim su stajale posjeene glave. Pod adorom nau Smail-agu, Asan-bega, Ljubovia iz Nevesinja i jednog kapetana iz Ljubukog. Nijedan ne zbori nita, dok podockan Asan-beg: - Eto i ti doe, Jakove, jedva! - Evo dooh, beg. - Vidi te glave pred ador? - Viu beg. - Koliko je Grahovljana poginulo? - etrnaest. - A Crnogoraca zna li koliko je poginulo? - Ja, beg ne znam, tu ima glava svega 52. - Poznava li tu najgornju glavu, te je umivena? - Ja ne poznavam. epan Jakovu pop epan: Ono je glava Steva Petrovia. Vie Asan-beg: - ta zbori proto? - Proto kae da poznava ija je glava. Asan-beg zavika: - ija je, proto? - Stevana Petrovia ovo je glava, roaka vladiina. - I mi smo zborili da je nakva gospodiia! A poznava li tu glavu te je najvia? - Ovo je glava, beg, roaka istoga Jakova. - Vala, proto, tolike glave nikada vidio nijesam! A posjekoe li tvoga sina proto? - Ne, beg. Utoliko Smail-aga ree: - E, Jakove, o tvojoj dui i onoga vladike crnogorskoga! Bi li bolje, Jakove, bilo da su ti

ljudi danas ivi? Koliko bi ti dao da ti je roak iv i vladika za njegova! Unekoliko prestadoe pa stae zboriti turski. Zavikae: Neka doe au! Kad ovaj doe, rekoe mu: Hajde udari u dobo, neka vojska kree da idemo doma, i izaoe ispod adora. Iskupilo se mnogo vojske oko adora. Hajte, Turci, neemo sade posjei Jakova. Utoliko Smail-aga ree: - Ima li, Jakove, konja? - Ne, beg. No big te neto, beg, molio - pa mu pristupi ruci. Nedade se poljubiti. - ta bi zborio, Jakove? - Zborio big, beg, da me puti da odem do kue, da zovnem da mi dovedu konja iz ovije kra i da uzmem to za troka da nijesam gladan, dok me posijee gospodar Ali-paa i da uzmem to od aljina da se preobuem. Ree Smail-agi: - Ne mogu te, Jakove, putiti, jer nee doi, pa u poginuti od Ali-pae. - Beg, zadavam ti istu bou vjeru prevariti te neu, no u vas stii prije no doete u Trebinje. A i da big mislio ne doi, ne big zbog popa epana i ovih koji su oe Graovljana. Smail-aga se promisli, pa progovori turski sa Asan-begom i ree: - Hajde, Jakove. Ako ne doe, platih ja za tebe Ali-pai. Knez Jakov kad doe kui, uzme konja, haljine i 20 dukata. Poljubi se sa svojom braom i roacima i tu ga propanu suze. Onda uzjae na konja i poera ga brzo, te u dva sata noi doe u Korjenie, na ehovia Glavicu, i tu stigne Asan-bega i Smail-agu. Otole sjutra dan u Trebinje, gdje nau Ali-pau. Trei dan i Ali-paa i oni pou i na konak doi u Ljubinje, iz Ljubinja u Stolac, iz Stoca u Mostar. Od sad se dobro uvajte Kad dou u Mostar, Jakova i Grahovljane metnu u an, u jednu odaju. I doe nekoliko Turska da ih uvaju, ali ih ne veu, ve im kau: Poslao nas je gospodar Ali-paa da sjedimo kod vas, da vas uvamo. Budite rahat u zdravlje Ali-paino! Ne bojte se ivotu nita slobodno. Nama je nareeno da reemo ovome handiji, to zaitete sve da vi dava, Ali-paa e platiti. Ali, to ste pod straom, nije ala potei svu Ercegovinu na se! Grahovljani se ovom govoru malo obraduju, ali opet stanu primiljati da ih ovo samo kao slobode. Tu su stajali deset dana. Deseti dan dou dva kavaza paina: - Ko je oe knez Jakov i pop Kovaevi? Zove vas gospodar Ali-paa, vas dvojicu. Oni onda pou, dok ree pop epan: - Jakove, ostavi oruje. - Neu, no u ga ostaviti pred odaju Ali-painu - odgovori Jakov. Kad dou na saraje paine, pred odaju stajae straa, te Jakov izvadi no i puku i preda straaru, koji im otvori vrata od odaje. Oni uu unutra. Sva odaja prostrta svitom. Alipaa sjedi na jednom divanu, te se njih dvojica preklonie, ruku metnue na prsi i pooe da ga cjelivaju. Zavika srdito: Stojte! Oni stadoe jedan do drugoga. Kod njega bijahu Smail-aga engi, Asan-beg Resulbegovi i beg Ljubovi. U jedno doba Ali-paa ree: - Dobro doao, hajdue Jakove! - Bolje te nali, gospodare. - ta e ti, Jakove, da ovoliku vojsku potee na Grahovo i da ti Crnogorci pomau? - Gospodare, eto naa manita pamet! to traili i nali. - Vala, Jakove, ne mora platiti ta si zla ovoga puta uinio. Da ima na sebe dvadeset glava ne bi platio! A tebe, proto, ta e da idie onome vladici na Cetinje da ti pomae? Pope, ne misli ta misli, no ste vi carska raja. Ne damo lasno Ercegovinu. Pope epane, uo sam da ti je sin poginuo ovoga puta?

- Jest, gospodare. - A i tebe, Jakove, kau da ti je brat poginuo? - Jest, gospodare. - Na vau duu, pope epane, to se god zla uinilo u Graovo. Ne mogu znati, Jakove, ta vi bi, te mi pisaste da carski nijeste? U tome Jakov ree: - Gospodare, vidimo da miritamo od tvoje strane da nas izgubi. To sami poznavamo. Ali je sve to kriv Mamut Agov eovi iz Korjenia, te si ga poslao da kupi harae u Graovo. Mi imamo tvoju buruntiju: koji ima muko dijete u kolijevku da ne plaa haraa. A Mamut Agov, koliko je god bilo malo muke ece u kolijevku, uzeo je cijeli hara od po dvadeset groa, kao da su to muke glave koje rabotaju. Uto e Ali-paa: - Dobro, Jakove, nije pravo da Mamut Agov tako uzimlje, ali ste mogli doi pa mene kazati, pa big ja Mamutu zaprijetio da tako ne radi. Paa poslije ovoga za dugo zauta. Ni begovi nijesu nita zborili, dok paa podockan zovnu: - Aj Smajo! Smail-aga odgovori: - Lebe, gospodare! - Ja uk da te malo dovatila puka, kada si hata nagonio na kulu Jakovovu. - Istina je, da me malo dovatila puka iz kue Jakovove, malo preko ruke. - Neka zna, Smajo, da more biti i Vlah dobar. Onda se okrenu Jakovu: - Ima li Jakove, ita? - Ne, gospodare ni malo. Paa onda naredi da mu se da pismo na Muovia u Niki: od carske destine da da Grahovljanima 24 tovara umertina, pa opet upita: - Pee li, Jakove, kave? - Pekao sam do sada, a od sada nije prilika. Ali-paa zovnu jednog svoga momka i zapovijedi mu: - Hajde, kupi Jakovu star kave i star cukra. - I tu im naredi: - Hajde, Jakove, i pope epane, hajte doma. Do sada to ste zla uinili sve vi prosto, ali se od sad uvajte. Ako po sada stanu Graovljani etovati, kunem vi se likom boijim, oba u vas ive na olac nabiti. I naite dobrije momadi 50 da panduraju od Crne Gore. Davau im na mjesec po adariju i oku brana na dan. I pasaj se, Jakove, Crne Gore i vladike crnogorskoga, e, ako uk, svu u ti kuu iskopati. Drugi ti put oproenja nema. I hajte zbogom. Oni se preklone i krenu pro odaje da ga poljube u ruku, ali paa ne dade. Kad su doli u konak, zapita ih druina kako im bi kod Ali-pae. Zavika pop epan: Dobro u zdravlje Ali-paino. Svi idemo danas. Do sada sve nam je oprostio to smo uinili. Sjutri dan krenu put Grahova, a Ali-paa porui u Niki Muoviu, da ide u Grahovo da pokupi harae. RADOVAN PIPER PRIA VLADICI O POGIBIJI Petrovia Godine 1836. bio je na Grahovu sa Petroviima i jo nekoliko druga i vladiin vjerni perjanik Radovan Piper. Tada je bilo uglavljeno neko primirje izmeu turske i crnogorske vojske. No, na predstraama se izradi sukob i Turci razbiju prva crnogorska odjeljenja. A jedan Crnogorac proe kroz grupu u kojoj su bili Radovan i Petrovii i ne

kae im nita. Najedanput, sa svih strana, opkoli ih turska konjica i skoro sve pobije. Vojska je turska bila smijeana i kako je Radovan imao odijelo slino turskom, sa fesom i tunikom kitom, Turci ga drei za svoga nijesu ubili, ve je s njima naporedo iao do polja odakle je utekao. Turci zapucaju, ali on nepovrijeen stigne kod vladike Rada (koji bijae s vojskom na Grahovo) u samu no. Vladika je bio izvijeten da je i Radovan poginuo i jako ga je alio, te se njegovom dolasku mnogo obradovao: Bogu hvala kad i ti ne pogibe, jer sam uo da su te Turci posjekli. Radovan mu odgovori: Kamo sree da se ni ja nijesam vraao, kad ovo od nas uinjee. I kako je bio umoran, prilegne pod ator i zatrai vode. Naslonio se bio glavom na vladiino koljeno i od umora zaspao. Kad vodu donijee, vladika ga probudi i kaza mu: Digni se, evo vode. Pa poto su se prisutni razili, stane ga vladika propitivati o pogibiji svojih roaka i samoj borbi. I dok je Radovan priao vladika plakae. Smail-aga engi od stvarnosti do mita Pljevaljski paa Selmanovi, uviajui da teko moe voditi nadzor nad itlucima u Drobnjaku i da od njih gotovo nema koristi, prodade ih Smail-agi engiu, koji u to vrijeme postade muteselim i carski kapidibaa i dobi na upravu Gacko, Pivu, Kolain i Drobnjak. On pozva drobnjake knezove i postavi za obor-kneza oka Malovia s Dui. oko se, dodue, borio uz Karaora kada je Smail-aga uz Skopljak-pau vojevao protiv njega. Ali otada je prolo dosta, a sa Vlasima je ipak valjalo ivjeti. Odabravi oka za obor-kneza, Smail-aga mu je stavio u dunost da vodi nadzor nad radom ostalih knezova, kako se lake skupljao hara i razailjale naredbe. Knez oko mu se uinio najpogodniji za taj poloaj: bio je najstariji, trezven, promiljen. Za uee u ustanku je platio u mostarskoj tamnici, poslije toga se nije bunio protiv Turaka. Sagradio je na Duima novu kulu, imao silnu stoku, mnogobrojne buljuke ovaca, trgovao sa Trebinjem i Dubrovnikom, a kao knez bio uvijek strog i na vrijeme odailjao hara. Istu pokornost kao u svojoj kui oko je zahtijevao i od knezova. Spremite hara na vrijeme da sami poaljemo agi, pa vam nee doi haraije. To su Turci, ne ekajte da vam piu molbenice. Ako ne poaljete, doi e i uzee vam vie, pa ete ih jo morati dvoriti i braniti od njih ene i evojke. Kneevi su ga se pribojavali i zato nijesu marili za njega. oko nije bio po volji ni vladici Radu, jer je smetao ostvarenju njegovog plana da prisajedini hercegovaka plemena Crnoj Gori. Kada je smislio da zaknei prije vremena Novicu Cerovia, oko je smatrao da e ga tako obavezati. Ostali knezovi se nijesu time protivili - bio je to sin uvenoga popa Milutina, te su mu svi ve bili naklonjeni. Novicu je uzdizalo iznad drugih to je bio pismen. Poee ga prizivati na svoje sastanke. Mladi je sluao paljivo ta stariji govore i odgovarao, kad bi ga pitali, razumni i zrelo. Kada knezovi pooe u Gacko, oko predloi da povedu i Novicu. Poto izioe pred Smail-agu, on ih upita: iji je ovo eti? Ovo je sin popa Milutina te je posjeen u Pljevljima, odgovori Amza Tomi. A to je doao taj etiak? estiti aga, mi smo ga postavili knezom. A znate li, rajo da je carska rabota velika? Prii blie, etiu. Kako ti je ime i koliko ti je godina? Mladost Novice Cerovia

Smail-aga je odmjeravao Novicu svojim otrim pogledom pred kojim su ljudi obarali oi. Dobro razvijen i zdrav djeak mu se dopade. On slobodno stade pred agu: Ime mije Novica, a napunio sam petnaest. Djeak nije sputao pogled, gledao je ozbiljno i otvoreno. A znate, rajo, obrati se Smail-aga knezovima, kako je car hranio u svojoj velikoj tali mnoge atove, a dolo jedno malo drijebe i ieralo ih sve napolje i samo se rairilo po jaslama. Turske mi vjere, ovaj e eti ovim plemenom zapovijedati koliko poznajem neke niane (oznake) na njemu. I ja mu potvrujem knetvo i sreno mu bilo! Tako je Novica sa petnaest godina poeo vriti poslove koje i drugi knezovi: ubirao je hara, potvrivao presude i ugovore, odreivao potre i umir, oglaavao naredbe agine i vezirove. Bio je u svemu taan i Smail-aga je bio njime vie zadovoljan nego nekim drugim starijim knezovima. uo sam da nije bilo boljeg Vlaha od tvog oca i ini mi se da ga nee pokriti, rekao mu je. Smaila-aga je elio da Novici zalijei ranu koju su mu Selmanovii zadali, pogubivi mu oca, te je u elji da ga zadobije, postupao vrlo paljivo, jer je osjetio kod njega vrstu volju i sposobnost da izvri to preduzmem. ta bi radio, tako ti vjere, upitao je jednom Novicu, da ti zapadne, kao ovo mene, da ima vlast? Novica odgovori: Srbin, Turin, Latinin, samo poten ovjek ako je, uvao bi ga za potena i dobra; ko bi bio trunjav i nitavan, bi ga gonio da je moj sin. Aferim, Vlae, poznajem ti svaki tvoj nian; doi e u tvome vijeku da mnogima bude starjeina. U to vrijeme u Hercegovini se pripremala velika sveanost. Ali-paa je carskim fermanom proglaen za hercegovakog vezira, te je trebalo da pree iz Stoca u Mostar. Na sveanost su poli hercegovaki muteselimi: Resulbegovi trebinjski, Redepai nevesinjski i Smailaga pivski, gataki i drobnjaki. Svi su oni poveli sobom kneeve i vojvode, predstavnike raje. U pratnji Smail-aginoj uz oka Malovia, uja Karadia, Amzu Tomia, Arsenija Tadia bio je i mladi knez Novica. U svojoj skromnoj domaoj nonji od bijelog valjanog sukna, i damadanima i fermenima sa pucima, sa bogato ukraenim orujem za pasom, u dokoljenicama, arapama i bjevama optoenim crvenom ojom i u domaim opancima od opute isticali su se Drobnjaci i Pivljani svojim rastom. Najvii od svih njih bio je Pivljanin knez Arsenije Tadi. Pokazujui ga svom tastu iz Ljubukog, Smail-aga upita: Ima li u tvome vilajetu ovakvih Vlaha? teta bi ih bilo drati, odgovori mu tast mrgodno. Ne zbori tako, ree mu Smail-aga. Ovaj Tadi je snaan da bi se s meedom mogao pojakati. Sa ovakvima ja branim krajinu. Ljudi su bili zadovoljni Noviinom upravom, ali su ga ene, i to ba iz njegova bratstva, tuile jednom Smail-agi kada je doao u Drobnjak. One ija je muka loza u porodici izumrla, istraila se, polagale su pravo na nasljedstvo. estiti aga, potuile su one Smail-agi, knez Novica nam ne da oinstvo, pa nas strai nekakvijem fermanom. Smail-aga pozove Novicu i upita ga: Zato, Vlae, ne da ovijem vlahinjama oinstvo? Zato, estiti aga, to mi tako nareuje ferman koji mi je praed donio iz Stambola. Bio je to onaj ferman u kome je knezu Nikolici Ceroviu sultan potvrdio da enska djeca nemaju pravo na zemlju u sluaju da muka loza izumre. Donesi ferman da ga vidim, naredi aga. Novica donese ferman pisan zlatom i zapeaen carskim murom. Odmah se aga i Turci koji su bili sa njime digoe i poklonie fermanu. Sluao je aga paljivo dok ga je kadija itao i kada dovri itanje, ponovo se svi Turci poklonie fermanu. I dok su se tuilje

zgledale pitajui se ta e da bude, aga se udari po koljenu i ree: Aman, estiti saibijo (vlasnie), ovoga nema u carstvu Otmanovia. I okrenu se enema koje su oekivale od njega pomo i objasni im: Ajte, Vlahinje, ovi je utvrdio, ne more ni grom razbiti! Tako je ferman koji je knez Nikolica dobio u sedamnaestom i vijeku i dalje ostao na snazi sve dok se Drobnjak nije oslobodio i spojio sa Crnom Gorom. Ve tridesetih godina Novica je pokuao da odmetne Drobnjak, ali je ubrzo uvidio da sam ne moe nita sprovesti i poslije godinu dana opet je priznao tursku vlast. Kao to su Drobnjaci pratili Smail-agu u Mostar na sveanost ustolienja hercegovakog vezira, tako su ga morali pratiti u pohodu na Bosnu protiv Huseina Gradaevia kada se ovaj pobunio protiv sultanovih reformi. Tada Smail-aga nije ni naoruao sve Drobnjake; nekima je i olac sluio kao koplje. Hrabrio ih je Smail-aga: e go u vati koga od Bonjaka, kad ubije, ti skini. Sve je tvoje! Neki Drobnjaci su se istakli u toj borbi: Memedovi i Mijat upi, Vasilj Kandi, oko Malovi, uri iz Komarnice i Obren Jaki ugonili su konje meu Bosance. Za Obrena su govorili oni koji su bili pod Beogradom: Nagoni ga kao Mutap na Vraaru. Obilazei vojsku Smail-aga vie nekolicinu Drobnjaka, kako raspravljaju o borbi. ta mislite, kad se dvije vojske udare, ko dobija? Ko ima jau snagu, aga, taj e i dobiti, odgovori Novica. Nije tako, Vlae, no gledaj. Aga prui ruku i stee. Ko ovako dobro stisne te izdri, onoga je megdan. A nemoj misliti da nije strah i jednu stranu i drugu. Novica se borio uz Smail-agu po dunosti, ali ga je linost mladog Husein-pae snano privlaila; u vojsci se naveliko prialo o junatvu Zmaja od Bosne i o tome da nita vie na sebe ne troi nego svaki njegov prost vojnik... Junaka je lako prekoriti Drobnjaki vojvoda Novica Cerovi, ni u jednu od borbi nije iao iz elje za plijenom. Ni iz jednog pohoda nije uzeo nita sem oruja i ponekad konja. Nikada iz turskih kua ilimi i serdade nijesu preli u njegovu, enski nakit ili ma kakav znak raskoi. Iz vremena kad su mu preci ratovali protiv Turaka bila je u kui ogromna demirlija bakarna (veliki posluavnik) ukraena rezbarijama i arapskim slovima. Kada je u Noviinoj mladosti Smail-aga dolazio u Tuinju, on se zalagao u tu tursku stvar u kui Cerovia i rekao: Bir li sjedoh, bir poznadoh demirliju Malinovia s Grdijevia. Novici bi teko to se u njegovoj kui zatee neto opljakano. Kad aga ode, naredi: Bacite tu stvar, te ene bre-bolje uklonie demirliju ispred njegovih oiju. Smail-aga u Pivskom manastiru Kau da su Pivski manastir podigli veliki vezir Mehmed-paa Sokolovi i njegov bratani patrijarh Savatije. U Manastiru kod junih vrata (upravo okolo njih) postoje jasne freske ovako: jedan Turin u prirodnoj veliini, sa kaukom na glavi, pod sijedom okruglom bradom, u svilenoj anteriji, opasanoj nevelikih svilenim pasom, u urku postavljenom krznom (lisiina ili samurovina), sa rukavima do lakata, sa smjerno poloenom na prsa lijevom rukom, desnom dodaje nacrt crkve ove patrijarhu, krupnu plavu ovjeku u skerletnoj patrijarkoj mantiji (sveani ogrta), a ovaj takav isti plan prua Bogorodici na prijestolu. Naalost natpis iznad Turina i patrijarha je brisan i neitak. Uvjeravaju da je jedno vezi Mehmed Sokolovi, a drugo njegov bratani patrijarh Savatije. Prema tome vezir je glavni ktitor, jer ga u hrianskom hramu ne bi inae ivopisali.

Uveo jednom u crkvu arhimandrit Soica silnog Smail-agu engia, koji je prema manastiru imao vazda puno obzira i panje: - Ko je ovo, duhovnie? - zapitao spazivi ovu fresku. - Sadriazem Mehmed Sokolovi. - A?!... Pa kamo i njenu kandilo i svijetnjak, crna Vlaino? A zna li da je on vei svetac va no ovaj patrika (patrijarh), kad vam je ovako lijepu i veliku crkvu nainio. I onas naredio silni engi te mu donijeli serdadu, i tu crkvi, pred freskom Mehmedpae otklanjao namaz!... Osjetio ljepotu paina ina i njegovu ljubav prema rodnoj grudi i poklonio se. Proroanstvo Mata Gluca Smail-aga poe u Drobnjak, da kupi arae, sa sto i est konjanika iz Gacka. Udarie u Ravno; ne proe ni pola sata doe im Mato Gluac iz Korita Gatakije; pa ga zavika Smail-aga: - Anu, Mato, milo mi je to te sretoh! Evo mi dola knjiga od kuma oka Malovia da se neto bune drobnjaki knezovi, pa da mi kae kako e mi biti na putu, ti avola vrtari nekoga! - Pita li ti mene, aga, da ti kaem ta znam? - A da za ta te pitam no za ta zna! - E, ovako da uinom aga, to ti kaem, ako ti to slaem (ne pogodim), posijeci me!... Milo mu bi: - E, ajde zbori, pomozi Boe!... (A nije ala-sto est konjanika oko Smail-age). - Vala, aga, ovoga e puta glavom na Cetinje sii; konji e ti poigrati na Cetinju i napiti se vode. Koliko e se tamo zabaviti, boga mi ti kazat ne umijem (esapa tome nema!)... - Mato, dako Bog da!... Potee dukat i talijer, te ga darova. No, tek to se krenue, zavika Ferat-aga (Tanovi sa Stepena, Smail-agi najmiliji): - A kako neto zaboravismo? - A kao za Boga? - ree Smail-aga. - Kako ne upitasmo Mata, oe li biti kavge do na Cetinje! Danu, zovnite ga. Konjici poleee, ali Mata nie. Vele da je bio vilen i da je za sat mogao u Stambol. I jo vele da je imao est stotina kumova. Kome je goj naudila zla dua, zvao ga je na kumstvo i trava je pomogla. Smail-Aga i jedan Drobnjak Doao Smail-aga u Drobnjak da kupi ara. Jedan Drobnjak uo da je Smail-aga dobar lovac pa mu dovede jednu dobru bizu, kako bi njome podmirio ara, koji nije bio platio nekolike godine. Vidjei Smail-aga Drobnjaka s bizom, upitae: - to si doveo tu popadiju danas? - estiti ago, uo sam da je muftija ostao udovac, pa sam je zbog toga doveo. Smail-aga se grohotom nasmija i oslobodi Drobnjaka araa za pet godina. Kud si poao, kume? Kad je Smail-aga iao na Mljetiak, proao je pokraj kule Tomia na Previu, ali u nju nije htio svratiti. Stara ugledna svetenika kua i kula, koju Turci nikad ne zapalie, ostala je bila na jedincu Teu, koga je udovica - popadija Simuna poslala u Mostar i kolu; a ona ivjela sama sa erkom Dunjom. Otresita i uredna ena, popadija je dosta godina ranije sklopila kumstvo sa Smail-agom, kakvo su hriani sklapali sa Turcima: iznijela je

pred agu kada je naiao na Previ maloga sina da ga prvi put ia. Popadija je drala i kuu i sebe uredno i isto. Sa dlana vode da joj pine, govorio je sam aga o njoj. Kod nje se nije spavalo na daskama i sijenu, no na pravim duecima kao usred Mostara, kuda je ila kada je odvela svoga sina Tea na kolovanje. Smail-aga se najradije i najbolje odmarao kod nje kad je bio na Previu. Ona se iznenadila kad je vidjela ovoga puta da aga obilazi njenu kuu, pa je pohitala pravo pred njega: - Kud si poao, kume i estiti aga, na zli put? Vrni se dok ti je zdravo glava na ramenima! Aga se zacrvenio od ljutine. Popadija je bila poznata sa svoje smjelosti, ali njemu je bilo krivo to je jedna ena pokuala da vrati s puta njega, Smail-agu, koji nikad nije ustuknuo ni pred kakvim dumaninom. Sikter, doviknuo je s konja i projahao mimo nju naglo. Vojska na atovima je obila za tili as. Tako je silni engi odjahao u susret svojoj kobnoj sudbini koja ga je i srela na Mljetiku te daleke 1840. godine. Ve se zalo duboko u jesen a Smail-aga ne stie u Drobnjak. Oborknez drobnjaki oko Malovi mu je pisao: Dobro bi bilo aga, da pohita, jer se ivo i mrs sada prodaju, pa bi najlake mogao naplatiti hara. Pogovara se da ne smije da doe zbog Grahova. Znao je da e ga time namamiti da doe. Kao i svaki junak, Smail-aga je mogao nasluivati da mu prijeti opasnost, ali je suzbijao svaku pomisao na nju. Da primami agu u Drobnjak, to je bilo jedino to je oko, razmislivi dobro, rijeio da uini mladima. Neka se oni poslije razraunava s njime kako znaju. U to on nee da se mijea. Dosta sam muke podnio, razmiljao je, jo dok se oni nijesu rodili. Ou da na miru umrem i da sauvam mlaima ono to sam u poljednje vrijeme stekao. Narod se ve bio ohrabrio da aga te jeseni nee ni doi, pa da ni te godine nee morati dati hara. Novica je strijepio da Smail-aga ne odgodi dolazak. Teko mu je bilo ekati ostvarenje onoga to ve mjesecima nosi u glavi smiljeno i utvreno. Ako aga ogodi dolazak za iduu godinu, sve to je dotle uraeno osueno je na propast. Smail-aga se zadrao oko Hafis-bega, Ali-painog sina, koji mu je tih dana doao. Teko mu je bilo odvojiti se od miloga gosta i lijepoga eglena, ali je znao, ako ne ode odmah pa udari nevrijeme, nee ni te godine skupiti hara po besputnom Drobnjaku. Hafis-beg mu je nudio da poe s njime i da povede svoju pratnju, no Smail-aga odabra iz nje samo nekoliko najboljih Mostaraca i Stoana, a Hafis-begu ree: Nije vrijeme. Iza emo jednom ljeti u Komarnicu na ardak. Sjedi tu, s Rustom, Muhamedom i Derviem, veselite se i pijte medovinu. Idite u lov, ujesen je divlja pitoimija... i uvajte mi kuu da mi raja iza lea ne udari. Vratiu se brzo. Idem samo da pokupim hara i utefteim (smirim) raju; etiri godine ne odoh, pa je hara zastao a knezovi su se uuudili pa ga ne alju, valja im popritei uzde. Aga je razmiljao o predlogu kneza oka da ne povede mnogo vojske, da se raja ne uplai i ne razbjegne. On je esto cijenio okovo miljenje i volio je Marijana - tako je zvao oka-vie od drugih Drobnjaka. Ali Vla je Vla, mislio je aga i rijeio da povede poveu pratnju, sve junake i zlice, da uplai raju te da mu preda sav hara. Poruio je Ahmetu Bauku u Niki da dovede na Proenje dvije stotine graana, kako su tada zvali nikike muslimane... Krenuo je ujutru rano. Skupio je da povede Gaane, Mostarce, Nevesinjce, Trebinjane. Vojska u bogatom odijelu, na divnim hatovima... Zelenih oiju, iji je pogled probadao kao ma, riokos i crven u licu, kratko podiane brade, Smail-aga nije bio lijep ni u mladosti. Srednjeg rasta, ali temeljan, vrlo irokih ramena i podueg trupa, on je na svome brnjau izgledao mnogo vii nego to je ustvari bio. Sav u novoj ohi, sa srebrnim i pozlaenim kuburama, hadzarom za pojasom i sabljom sa srebrnim balakom... Smail-aginica otvori prozor, stavi na njega maloga

Hajdara i, vrsto ga pridravajui, a sama skrivena, ree: Zovi baba! Babo, babo, vikalo je dijete, ali ga Smail-aga nije uo. On je projurio na Brnjau, a sa njime sinovi i Hafis-beg koji su poli da ga isprate. Za njima prolaze delije na hatovima sa dzeferdarima, sa sabljama, midracima i hadzarima. Udarie zurle i borije. Potrae konjanici poljem gatakim u punome kasu. Zadivljeno su ih gledale ene sa kule na Lipniku. Kao da ih vile nose, pomisli Smail-aginica i obrati se snahama: Meer nema nie takvije junaka kao to su Turci Hercegovci. Nie, majko, proapta stidljivo skoro dovedena ena Muhamedova, sva u vatri od silnoga uzbuenja. Ba vala nie, prihvati krupnim glasom mrava i mukobanjasta Rustem-begovica, koju Rustem nikako nije volio, ali koju mu je otac odabrao zbog njenih silnih itluka u okolini Sarajeva. Smail-aga je ubrzo preao u Pivu i stao odabirati taoce: Antonija i Vuka Bleia, Sima Sekulovia, orija Glomazia i druge, da mu Pivljani ne bi udarili s lea. Brzo se rairi glas da je aga u Pivi i da uzima taoce. Ljudi su se sklanjali i bjeali, a ene mirno ostajahu jer je Smail-aga bio poznat po potenju i vjernosti svojoj eni. Znalo se da nije htio dovesti drugu ni kada je Samil-aginica poela stariti. Samo kad nije Rustem, aputale su mlade ene. Prvi konak odredio je aga u Pivskom manastiru, drugi u rudicama, a trei dan pade na Bezuje, kod kneza Petra Gagovia, koji je - kako mu je bilo narueno - spremio dobar ruak za agu i ugledne Turke, a vojska se razie po kuama. Istoga dana uz lupu doboa, vojska krenu preko Dragalja, koji dijeli Pivu od Drobnjaka i prije veeri stie na dui gdje se zaustavie pred kulom oborkneza Malovia. Aga i drobnjaki glavari Velika je i prostrana okova kamena kula; u njoj nekoliko soba i gostinska odaja. Pred njom stepenik sa ogromnim ploama strmo usaenim. Smail-aga se obradovao to e vidjeti starog oborkneza. S njime je mogao lijepo i iskrenotako je bar aga mislio-porazgovarati. Cijenio je oka ne samo zbog pametnog razgovora nego i zbog gospodskog naina ivota. Kada je dolazio na Dui oku, nije morao nareivati da mu momci izvade serdzade i ibrike iz Gacka; u okovoj kui kafa se pripremala dobro kao i na Lipniku. Starac-domain mu je iziao ususret, njegovi sinovi i momci prihvatie konje pod uglednijim Turcima koji e sa agom zajedno prenoiti na njihovoj kuli. Dobarvee, Marijane, pozdravi aga sjahavi. Dobra ti srea, aga i dobro nam doao! oko uvede gosta u kulu, u odaju naroito za njega pripremljenu. Na dvoritu tutanj. Rasporeuju se za prenoite, dovrava se bogata veera. Vrte se jaganjci na ranju, u neke pozabadan bijeli luk, opapreno meso posuto kukuruznim branom, kako aga voli. Peku se pite sirnjae i skorupae, urmaice i baklave. ena okova sa dvijema starijim snahama, jednom od kue Gagovia i drugom od vojvode Mine Radovia, kao glavne domaice trude se da veera bude prema gostu i prema ugledu kue. Ispod kule promiu momad nosei sijeno i vodu za konje. U sobi zastrtoj ilimima na serdzadi sjedi aga raskomoen, uprijeko od njega, na samom ilimu oko, pred njima na demirliji (bakrenom velikom posluavniku) pui se u ibriku vrela kafa. Maloas je uprili pa mirie svjeinom. Aga se odmara naslonjen na jastuk i razgovor izmeu njega i staroga kneza tee polako. Nepravo je agi to ga ostali knezovi, vieni ljudi, ne doekae. e ti je ujo, e je Baovi i Novica? pita aga.

Ne znam, estiti aga. Svijem sam poruivo, nako se nijesu noas nadali. Valjda e sjutra doi. Otponi! Nije pree. Dugo nam nijesi dolazio, ve smo te se ueljeli, ljeporjei oko. Aga raspituje za ljetinu, za knezove, sluaju li ga. Ostaralo se, moj aga. Ne mogu svuj da stignem; rijetko mi dolaze. Trebalo bi da na moje mjesto postavi mlaeg ovjeka. Mlai misle da su pametniji, pa eto im! uo sam, Marijane, da im pop s Poenja pie knjige onom kalueru na Cetinje. Turske mi vjere, sjutra u ga posjei. Nemoj, aga, due ti. Nemamo oe nadaleko popa, pa bi narod odskoio od tebe, no ako je kriv, ti ga dobro kazni! Susret sa ujom Karadziem Ujutro rano doao je vojvoda ujo. Aga i oko poranili i piju kafu. Ljutit to ujo nije iziao pred njega, aga mu ne htjede pruiti ruku. oko ga nudi da sj edne. ujo je visokog rasta, snaan, crn u licu, mrka pogleda ispod irokih nakostrijeenih vjea. ute njih dvojica, uti ajo sa rukom na dzeferdaru. U neke aga progovori: Tako ti mene doekuje, kurvo vojvodska? Ete, aga, ne znadoh u koje e doba doi, pa zato poita rano iz Petnjice. Zato su ljutit na mene, aga? Ne vjeruj oku ako me opada. Narod ga je pomrzio to udara veliku globu, a tebi mami milote. Kad primijeti da oko hoe neto da zausti, preduhitri ga, i ada je inae imao krupan glas, zagrmje jo glasnije: Posluaj me, carev kapilija, makni vojsku odavde usred Drobnjaka, svi e doi, ivotom ti jamim. ta e u kamenijim Duima? Na Poenju ti je svaka zgoda, i voda i livada za konje. Nee, aga, due mi, dok ne rua kod mene, ree oko. Ja imam gotovara da ti izbrojim, pa volja ti ponesi ga ili ostavi oe dok se ne vrne. Dogovorie se da aga po ruku krene na Poenje sa okom, a ujo ode naprijed da javi o njegovom dolasku, ustvari da obavijesti zavjerenike kako je uspio da namami agu dublje u Drobnjak. Kada ujo ode, Smail-aga ree: Marijane, ja ne vjerujem onom usnavom uju. Nikada nije nasmijan, a vazda mu je ruka na oruju. On ispria oku kako je preko arkova polja jahao u drutvu sa ujom i Spasojem Jakiem, pa od ale htjede zbuniti uja. Natjerah konja na njega kao da u ga posjei i rekoh: Dri mi se dobor, ujo! ujo se izmakne i, zapevi dzeferdar, ree: Odi, aga! - ujo, bestijo, ja se alim. - Ja se ne alim, aga. Kad sijeva otro gvoe iza vrata, tu ale nema. Ipak je Smail-agi laskalo to mu je doao ujo. Ranije je redovno izbjegavao sastanak sa njim. Eto i tvrdi ujo, tvrd kao bukov panj, omekao kad je vidio koliku tevabiju povedoh, i jo dok vidi Bauka sa graanima, misliko je aga. Za rukom on upita oka: Oli ti poi sa mnom, Marjane? Ou, aga, ja ta! Put prema Poenju Po ruku krenue na Poenje. Naprijed je jahao aga sa okom. Kako su uporedo jahali, prema dzinovskoj pojavi okovoj aga je izgledao manji nego to je ustvari bio. Marijane, ja povedoh vie vojske no to mi ti pisa.

Volja ti je bila aga, prihvati oko. Moraa je blizu, a papaz sa Cetinja nee mirovati, nastavi aga glasno svoj tok misli. Vala, Marijane, da mi nije one paurine u Stocu, odavno bi mu siao na Cetinje. Aga je mislio na Ali-pau, sa kojim je Njego poeo da razvija dobre odnose. Stigli su do Cikavca, odakle se lijepo vidio cio poenjski kraj, kada ih stie okov momak. Ne elei da ide sa agom dalje, oko se dogovorio sa sinom da poalje po njega momka. Naili trgovci iz Trebinja, objanjavae on Smail-agi. Bojim se, izmamie mi stoku od one ece. Da svrim s njima trgovinu, aga, pa da se opet vrnem. Meni je, Marijane, neobino noas bez tebe. Aga, evo me sjutra na Poenju ili e goj bude. Dobro, Marijane. No nemoj ba suvie zacijenit, pa se bre vrni. Na Poenju se iskupilo mnogo Drobnjaka. Podignuti atori, vatre gore, vrte se peciva, toi medovina Turcima, Srbima rakija. Jedni ibrici se diu s vatre, drugi se postavljaju. Hrtovi agini se ustrali, jer su nanjuili meso. Agin ator na najljepem mjestu, kraj jezera. Aga je radostan to ga je Ahmet Bauk saekao sa svojim Nikianima i to su mu Drobnjaci doli u velikom broju, ali kad ugleda popa Mitra Golovia, onoga to se dopisjuje s Vladikom, on se smre i naredi da mu udare dvadeset pet toljaga. Odlazi mi s oiju, papaze, da te nikad ne vidim, rekao je aga popu kad su ga drijeili. Jedan Turin, koji je i umolio agu da prestane sa batinanjem jer je poznava popa Mitra, posavjetova ovome da iskopa jamu u glini, da u nju saspe sveeg konjskog ubreta i nalije rakijom, pa da u to stavi izudarane noge. Dri pop Mitar noge nateene i nepokretne, da lie na dva brvna, kako mu je reeno, u ubrevitoj rakiji i osjea da mu pomalo jenjava ludi bol koji ga je dovodio do vriska. Aga je zaboravio na njega. On se u atoru razgovara i veseli. Zamoilio je Ahmeta Bauka da mu pjeva uz gusle. Ahmet je mali rastom, ali veliki junak, dobio je mnoge elenke za posjeene crnogorske glave. Dobar je guslar Ahmet. Samo on ne pjeva iz glasa kao Srbi guslari, ve tie, a sa vie modulacija u pratnji. On poe pjevati o udbinskim junacima, a zatim pjevae o boju na Grahovu i o pogibiji Petrovia. Smail-aga, sluajui ga, sav se predao uspomenama dok se razlijee Ahmetov pun i prijatan glas. Dobra ti srea, samovoljni knee! U tom trenutku ue u ator Novica Cerovi. uo je ve od uja da je aga ljutit to ga knezovi ne doekae. Poao je na sastanak sa roakom Sekulom, koji ga u stopu prati, jer je obeao da e agi istog trenutka sagorjeti srce ako vidi da je digao ruku na Novicu. Napolju drugi njegov pratilac, snaan momak Ilija Kaljevi, pridrava Noviina konja. Novica zapazi u atoru Smail-agu na serdzadi, naslonjena na jastuke, kako se predao sluanju guslara i pjesme. Pored age sjedi hodza Muovi, s druge strane Kariman ustovi, ugledan Sarajlija; kraj Bauka vojvoda ujo, ije oi sinue nekom pritajenom vatrom kada ugleda Novicu ne zavri. Priprema se zamka Novica ostade u vratima dok guslar ne zavri. Dobarveer, aga, pozdravi tada. Dobra ti srea, samovoljni knee! Nijesam, aga, samovoljan, no vazda na izmetu (usluzi) sultanu i tebi. Novica je govorio pribrano i mirno. Jesi, Vlae, jesi; poainio si se (odmetnuo), pa ide potajno na Cetinje, ti vijea sa onijem kaluerom, a sve to vae vijeanje-znam ja dobro, kukala vi majka, ako to vijeate - ne

vrijedi prebijene pare. Ma dlaka me dri da te ne objesim na raskrsnici e e te svako gledati i imbret (strah) uzimati, dok ti ne opadnu komadi. Kako je aga vikao, Turci se namah okupie oko atora. Tako ti vjere, aga, nastavi Novica i dalje pribirano i mirno, zato toliko vie na mene? Vidim da su ti na mene nalagali. Da imam neto protiv tebe, ne bih ti ni doao. Daj one ljude koji me tebi opadoe da se oe suoimo, pa ako budem kriv, tu sam najtanji, i on pokaza rukom na vrat. Sam dobro zna da je svijem glavarima u Drobnjaku lake nego meni. Oni su u srijedi, a ja na kraju - do Morae i Uskoka. Odonud oni prijete i eraju mal, odovud ti ite ara, a siromasi ve nemaju otkud davati. Pandure ne dava, ni debanu, ni tain. Ja sam se uzmuio da ti to prije skupim ara, a nijesam mislio da u na tvome izmetu naii na toliku pogibiju, a od tebe samog! Smail-aga je, moda ba zbog toga to je Novica bez straha i ubjedljivo govorio, sve paljivo sasluao. On se zagleda u ovog mladog ovjeka, temeljnog i smeeg, sivozelenih oiju kao kod veine Drobnjaka i skoro se raali nad umnim najmlaim knezom. Eedu bila (zakletva Smail-agina), i jeste tebi najtee i najkrivlje, no ja u ti popraviti. Dodau ti sve: pandure, debanu, tain, samo sad idi i skupi ara. Novica je podsvjesno osjetio prema aginom odgovoru da moe poi korak dalje. Sada je trebalo da se odlui ono najvanije, da privue agu na Mljetiak a da ovaj pritom nita ne posumnja. Teko u pokupiti ara, aga, no mislim da bi sasvim dobro uinio, dok ga za dan-dva ne skupim, da pree na Mljetiak, na one livade kraj izvora pod omarom. Neka momci zapucaju pa kad uju da si tu, a i ja u kidisati, pa u moda ve obdan skupiti. Oni koji su blie putu lake mogu prodati no moji bratstvenici na kraju Drobnjaka. Mogao sam ti skupiti ara u ivom, ali znam, ti hoe samo talire i dukate. No e da ih naem? Pomrzoe ljudi na mene to navalih da daju ono to nemaju. Logor na Mljetiku Smail-aga je znao da je Mljetiak vrlo pogodan za logorovanje velike vojske, kakvu su on i Bauk zajedno imali. Ne mogu se zamisliti bolji panjaci nego na toj movarnoj visoravni gdje je, u Bari i Zaguljskom potoku, dosta izvora i vode za konje. Lijep izgled, bez velike ume prema Uskocima, tako da ga neprijatelj ne bi mogao iznenaditi. Popeu se na Gvozd, mislio je aga, da uinim enluk nek streknu Uskoci i Moraani. Gvozd je bila strana obrasla bukovom umom okrenuta prema Ivici. Podii u ator na Tavanu, tako su zvali lijepu ravan nad kojom su bila dva izvora, a ispod nje bara. Pomisao o odlasku na Gvozd odluila je da aga pristane na logovoranje na Mljetiku. Mnogo mu je stalo do toga da zapuca na uskokoj i morakoj granici. Neka uju Vlasi i neka zastrepe, jednoga dana e on i onamo prei. On ree Novici da pokupi hara ne samo od Drobnjaka ve i od Uskoka na Sirovcu i Malinskom i Strugu i po katunima. Neka to bude ma i najmanje, samo neka ga priznaju za gospodara. Milija mi je romica uskoka no maconja gataki! U oima age posljednja vrsta ovce od nepokornih Uskokoa pretstavljanja je vie nego najdeblji vo iz mirnog Gacka. Samo dok je aga zamiljao da je Novica otiao da skuplja hara i da mu pripremi doek, on je poao da pripremi svoju etu i da poalje vijest vojvodi Mini Radoviu u Morau i Uskocima da je aga u Drobnjaku, pa neka odmah dou da izvre ono o emu su se dogovorili. Kad stie na Mljetiak, aga zatee rad u punom jeku: sijee se uma, podiu atori njemu

na Tavanu, u blizini izvora. Poto se smjestio, on pojaa strau na Slatini vie Mljetika poslavi buljbau Eleza eevia onamo sa petnaest pandura. Naredi zatim da vojska izie na Gvozd da se odatle oglasi Uskocima i Moraanima, a isto tako da upale vatru po brdima da bi ih svojom silom zastraili. Kako je aga poelio samo laku veeru, Mljetiani se dogovorie da mu se ponese iz kue popa Luke ugia, gdje je bilo izobilno meda, mlada skorupa i mekoga sira. Vesna, popLukina ena, uvena domaica, dva puta je mijesila pogau agi i oba puta joj se u sredini provalila. Ovo mi se jo nikad nije desilo, ree ona svojoj snahi Gospavi, sestri Noviinoj, po kojoj je namjeravala da poalje veeru.Dobra mu je i ovaka, nano, presjela mu i dabogda mu glavu iskobila! ut, stiavala je svekrva, i da nikom nijesi o njoj prozborila! Gospava stavi u torbu pogau sa zastrugom svjea skorupa, a u drugi stavi mladog sira, izvadi sat meda i ponese agi veeru. Bila je to snana ena, mnogo via od brata Novice, slobodna i samopouzdana, zvali su je enski ban. Kada spusti veeru pred agu, ona zamahom svojih otrih i dugih pletenica oinu njegovu meku ruku. Vala, sestro Noviina, ree aga, duge su ti kose, trebalo bi ih potkratiti! i pogledavi jelo koje mu je Gospava redom vadila iz marame i stavljala na demirliju, ree: to ti se pogaa provalila? To sluti tvome bratu Novici! Aga, otpoe Gospava ubrzano, to bog da. Smrkne vedro, a sjutra oblano. Moe pui munja sa Javorja i nekome biti od jaoka. Starije je vazda jutro od veeri. ta govori ova Vlainja neprosijano? upita Smail-aga sa potsmjehom, i u ali dodade: A to si mi donijela tako malu veeru? Oprosti, aga, bilo je dockan. A sjutra e imati svega dosta. Rasporeivanje strae Pod atorom je bio i Gospavin djever Filip ugi, knez na Mljetiku i u okolnim selima. U tome se vrati eevi sa jo dvojicom pandura sa Slatine. Aga, ree Elez ulazei, uje se da e nam noas udaridti Karadag (Crna Gora). Filip ga prekide: uje, Eleze, otkako si krenuo od kue tvoje, nie ti na konaku nije bilo slobodnije no voe; a nama da nijesu dobre age kakvi ste vi neki Turci, mi bismo se vjeali i turili od vaega zuluma, a ti moe da zbori ta hoe! Tako je knez ugi nastojao da ubijedi agu u sigurnost na Mljetiku. ta misli, ujo, hoe li nam udariti Moraani? upita aga vojvodu uja koji ga je sa Poenja dopratio. Nije prilika, aga, ali ako hoe da bude siguran, da poemo na strau ja i Bauk i odabrani momci, pa ako ti Ahmet i ja budemo na strai, slobodno moe na oba uha spavati! Aga mu dade sanduk s fiecima i ree: Uzmi Miliju Srdanovia i nekoliko valjastije momaka, dobrije niandija, pa poite, a Brnjaa i Labuda uusteite da ih ne odvedu Uskoci. Poto se ve bio dogovorio sa Filipom i drugim Drobnjacima koji su uvali agin ator da udare na njega kad uju puke, i ostavio na taj nain neprijatelja agi i samom logoru, ujo uze sandue fieka i odabra od Drobnjaka i Turaka, strau. Tako je lukavi ujo uspio da snabdije fiecima i pukama trideset Drobnjaka, koji e u odsundom trenutku pomoi Novici u borbi, i da ukloni iz agina atora Ahmeta Bauka i njegove graane koji bi mu u nevolji mnogo valjali. Kao pobratim Ahmetov on je elio ujedno da Ahmeta sauva da ne pogine u atoru.

Poe najprije da osigura Smail - agine konje. Stavi jednome desnu, a drugome lijevu prednju nogu u gvoa, ustek, i zakljua ih. Dok su drugi konji, samo pripeti, pasli, ujo je Samil-agine uusteio i zadrao kod sebe klju, i tako onemoguio agi da u odsudnom trenutku sjedne na konja. Zatim uredi strau: Turke razmjesti prema Drobnjaku, gdje nije bila ni potrebna straa, i rasporedi ih tako da se nijesu mogli dozvati, a Drobnjake namjesti prema Bukovikoj gori, odakle su oekivali Uskoke i Moraane okupljene u Sirovcu. Meutim, Novica porui vojvodi Mini da odmah krene sa Moraanima, tiho, tajom, neka ne pue, da im se ne uje ni hod ni govor, i da dou do Timara, a sam ode u Tuinju, odakle je sa Drobnjacima trebalo da poe u susret vojvodi Mini. Napad s dvije strane ena ga doeka lomei ruke: Hoe da udari na Turke, a evo ti ih u Tuinji, ne moe od njih nikuda maknuti. Podstaknut vijeu koju mu je Elez donio, a nagovoren od hodze Muovia i Ferata Krvavca, koji su poeli sumnjati da im se neto za leima sprema i od samih Drobnjaka, Smail-aga je poslao nekoliko Turaka i naredio im: Idite u Tuinju, pa ako vidite da mi je Novica nevjeran, donesite mi njegovu glavu. Ti su Turci bili u kui Jovia. I ada su u Tuinji kue dosta udaljene jedna od druge, pripremanje oruja, skupljanje i dogovor s ljudima bio je nemogu u prisustvu Turaka. Zato ih je to prije trebalo ukloniti iz Tuinje. Sa Sekulom i drugim bratstvenicima Novica odmah potra kui Jovia. ta radite vi Turci tu? upita ih. Straimo od brdske ete, izgovarahu se Turci kad vidjee da je Tuinjana mnogo vie nego njih. E sad ste se sjetili da nas branite poto nas Moraani i Uskoci ogoljee. Odmah izlazite! Dok ruamo, branili su se Turci. Nemate ta oe ruati, no ete na Mljetiak. Idite javite agi da u do ujutru posigurno donijeti hara. Ratna varka I tako ih otjera. Do dolaska Noviina, panduri su u tuinjskim kuama uli ono to su Cerovii namjerno ubacili: da Novica nije u Tuinji, jer po svojoj kneini skuplja hara, da je pri tome udario raju na tolike muke, da bi se i sam aga uvrijedio. Trideset ena je dolazilo sa kolijevkama da ga okume, ali nikome nita ne pomae, vola koja vrijedi dvadeset talira uzima za pet. Kada Smail-aga u kako je Novica istjerao njegove pandure, on planu, ali kad mu oni sami ispriae ta su po selu uli o Noviinom skupljanju haraa, aga se nasmija: Auk, to e kukavnu raju poprtiti; meer lae svako ko mi protiv njega govori! Nee raji sada nam past da na mene udari. A Brani ako nas napanu, sam mogu udariti na trista. Na koliko bi ti, Baue, udario? Ja, vala, na dvjesta, odgovori Bauk. E, due mi, ree aga, drugim Turcima nee nita ni ostati. Vie ih se ne moe ni skupiti. Iste veeri pop Mitar uvio noge krpe, sio na konja i pojahao od kue sa Poenja na Mljetiak, kao zavjerenik htio je da bude meu ostalima... Kada opazi meu drugima pod svojim atorima i popa Golovia, Smial-aga ree: to si dolazio, crni papaze, kada te juenako nagrdih? Pop Mitar, pretvarajui se, uvee vrat u ramena, zatim slegnu njima i bezazleno ree:

A da kuda u ja, aga, no opet tebi? Majka bila, majka mila! Te veeri se prilian broj Drobnjaka okupio oko turskih atora. Vieni ljudi odlaze pod agin ator. Navratio je i vojvoda ujo sa strae. Tu se veseli i pjeva, a lukavi ujo pria razne poalice da bi skrenuo agi panju sa onoga to se sprema. Nou se naoblailo i poela je da sipi jednolina kia pozne jeseni. Njeno rominjanje uspavalo je Smail-agu i njegovo drutvo pod atorom. uju je Novica poruio da poe u susret Moraanima, sa kojima je ovaj bio u prijateljstvu, te su imali u njega puno povjerenje. Bilo je potrebno da se ujo pojavi, jer je meu Moraanima i Drobnjacima bilo krvne osvete. Kad viee da je ujo pred Drobnjacima, Moraani se oslobodie i pooe na Mljetiak. Zaustavie se kod timarske esme da se odmore i pregledaju puke koje su im bile zakisle. Novica se sa svojom etom spustio preko Sinjajevine na ugovoreno mjesto. Desilo se da su stajali jedni prema drugima, a nijesu ni s jedne strane smjeli da se jave, mislei jedni od drugih da su Turci. Kada se naposlijetku dozvae i sastae, bila je ve prola pono. Moraani, umorni od puta, predlagali su da se napad na Smail-agin ator odgodi za sjutranju no. Pogibija Smail-age Novica vie kako se cio njegov poduhvat survava nekud duboko u Bukovicu, u mrak. On skide kapu i stade ih preklinjati: Brao, bolje je da asno poginemo kad smo ve krenuli, nego da nas mue i sijeku Turci. Razmislite, kumim vas bogom, sjutra bi aga poslao po mene da vidi to mu ne donosim obeani hara. Konje e rausteiti; da izdrimo, brao, jo malo kada smo ve sve prebrodili, da se ne osramotimo pred vladikom i da nas ne proklinju oni koji bi zbog nas nevini stradali. Vidite da nam i ova kia ide noas na ruku. Do sjutra bi se moglo razvedriti. Ako vi ne poete, ja u; ja u sam poi i poginuti. Kada se i ujo sloi sa Novicom, pristae i Moraani. Tada im ujo svima izdijeli fieke koje je dobio od age. Dogovorie se da ga napadnu sa dviju strana: sa gornje iznad atora, i sa donje od potoka. Mali dio vojske ostavie u Dobrim selima da presijee Turcima odstupnicu. etu je vodio Milija Srdanovi, poto je dobro znao svaku stopu ovoga kraja. Od Timara eta je ila sakrivena maglom, koja se pred zoru spustila u gustim slojevima. To im je olakalo kretanje, turska straa sa Slatine nije ih mogla opaziti. Drugi dio vojske se uputio Zaguljskim Potokom do agina atora. Kada su opkolili ravan na kojoj je bio agin ator, Novica naredi plotun, na koji straa odgovori dvostrukim. Smail-agini vojnici su bili dobro naoruani: imali su po dvije kuburlije, no i eanu, ali su veinom, umorni od puta i podizanja atora, spavali tvrdo, izuzev dvije strae - jedna je bila neposredno oko atora, a druga malo dalje u istom, irem krugu. Na pucnjavu Smail-aga skoi, kao i drugi koji su bili s njime u atoru, i viknu: Ata mi! Ali njegov seiz dotra i ree: Aga, od pucnjave se uustueni konji pomamili, ne daju prii. Aga je vjerovao da ga je napala brdska eta i da e ga Drobnjaci braniti. On uzjaha brzo na prvo samarno kljuse. U taj mah dio drobnjake vojske od Potoka udari na juri. Oko agina atora se vodila najea borba. Borili su se i oni Drobnjaci koji su bili s njime pod atorom. Sa sabljom u ruci, Smail-aga juri na konju, okuplja svoje i hrabri: Ha, ha ko je Turin! Mali je Vlaa. Ali ba zato to se nije bojao i to je glasno okupljao svoju vojsku privukao je panju zavjerenika na sebe. Oni oborie plotun i Smail-aga pade pogoen u glavu. Malo je Drobnjaka znalo agu i bilo je vie Turaka bogato obuenih. Mirko Aleksi, Uskok, poznavao ga je jer je prije toga ivio u Gacku. On bjee u eti koja

je od Potoka juriala na ator. Kada se popeo uz Potok, vidje da aga lei nauznak prie mu, zapazi da je pogoen u zatiljak, a zrno mu izalo izmeu obrva. Jednim snanim zamahom, on mu odsjee glavu. Tragecija Smail-agina je bila u pretjeranom pouzdanju u sebe i svoju pratnju - to ga je i odvelo na daleki Mljetiak - i u podcjenjivanju narodnog otpora i njegove snage. Vojska brzo opazi da Smail-age nema i stade bjeati niz Drobnjak na avnik, Poenje, Dui, Bezuje, u Gacko. Usput je jedan drugome dovikivao: Jesi li uo, ako si Turin, za zlo? Poginuo aga! Nije ni do bog, odgovarao je drugi ako jo nije znao. Ne poznavajui teren lutali su po Bukovikoj gori, pa su ih i treeg dana po pogibiji nalazili ondje i ubijali. Mnogi se podavie u rijeci. Ahmet Bauk se spasao sa Nikianima. On je poznavao teren; pobjee sa strae niz Bare, preko Zaguljskog Potoka; niz Krstac, iznad Kosoria i stie niz Dobra Sela na bukoviki most, pa na biovski i uz Tunjomir ode pravo u Niki. Ujutru rano oko Malovi je bio poao na Mljetiak. U putu srete dvojicu Gaana, bjee odande u najveem trku. Begovi, ta oni bi? pita oko. Zlo, bogami, bi; pogibe Smail-aga i sva njegova vojska. Bjei, oko, evo brdska vojska za nama. Ima vojske pet stotina. Sa glavom na Cetinje Stigoe na Dui i oko ih primi. Malo docnije doe vojska okovoj kui. Neki pale, neki kopaju zid. Okupili okovu stoku, bilo je na hiljadu ovaca. oko im isturi sto talira i oni odstupie, razredie se po Duima na konak. Ne dirnue u okove ovce. On pusti onu dvojicu Gaana i oni odnijee vijest kako su se spasli. Zato kada je Drobnjak paljen, okova kula ostade. Dok je Smail-agino tijelo posljednjim znacima dovravalo ivot, Drobnjaci su skidali sa njega oruje, bogato odijelo, sat i dukate, naroito ih je privlaila zlatna eerma. Sav plijen podijelie meu vojskom, a konje, sat i oruje zajedno sa Smail-aginom glavom ponesoe na Cetinje... U blizini Cetinja Drobnjaci zapucae u znak da nose Smail-aginu glavu. Vladika Rade im je poao u susret sa vie vienih Crnogoraca. Zagrlio je i izljubio svoje osvetnike. Kada ugleda Smail-aginu glavu, sve plemenito zamre u njemu, ostade samo zadovoljstvo zbog izvrene osvete kao i kod najprimitivnijih. Za nekoliko asaka ne ree ni rijei. Sva njegova osjeanja i misli ispunie se sjeanjem na izginule na Grahovu. Naroito na Stevana i Joka. Njih nema zbog Smail-age. Sada je Samil-aga platio za njihovu pogibiju. Razdragano uze riokosu glavu i zagleda se u nju, baci je uvis i doeka na ruke: Doe li mi, Smaile, doe! Novica mu ree: Gospodaru, kada je glava moga oca pala u Pljevljima, Smail-aga je doao u Drobnjak; danas Smail-agina glava pada pred tebe i neka to bude poetak izlaska Turaka iz Drobnjaka. Bio je krvnik i va i moj, prihvati vladika. Svue sam se naslanjao, a ni u jedno pleme nijesam imao nade kao u vas. Vaa osveta mi ublai srane rane. Vi koji ste ovo radili vie za turske zemlje nijeste, no ja o vama mislim i o vaijem familijama. On pomilova konje Smailove; oba su bila rasna i svaki damar je treperio na njima. Bogato nagradi vladika sve uesnike lijepim orujem i dukatima. Novici dade sat Smail-agin i sablju. Posljednja agina pjesma

uveni nikiki buljubaa i junak Ahmet Bauk bio je poznat i kao guslar. A u narodnom predanju zapamen je po velikoj hrabrosti, vitetvu i junatvu. O tome najbolje govori stih koji kae: e je Bauk, tu je jauk! Roen je oko 1810. a poginuo oko 1845. godine. Pripadao je brojnom fisu Pipera, kome su u Nikiu pripadale i porodice Hadimania, Mrka, Beirevia, Osmovia, Zlatania, Durkovia, Jaaragia, Meevia, Kozia, ubarica i drugih. Njegova kua nalazila se u Piperskoj mahali, koja se pruala sa obje strane puta za Podgoricu. Ahmet je odrastao uz prie o starijim glasitim junacima turskog Nikia koji su dijelili megdane i vodili bojeve protiv buntovnih Crnogoraca. U tim ranim godinama upoznao se i sa guslama, junakim pjesmama i guslarima. Ubrzo je i sam izaao na veliki glas. Vuk Karadi je zabiljeio za njega: Bio je mali ovjek, a veliki junak, imao je mnogo elenki to je od vezira dobio za posjeene glave crnogorske. U epu Smrt Smail-age engia, Ivan Maurani ga opisuje kao arenog Bauka vojevodu, to e rei prepredenog ovjeka, dakle otroumnog. Ahmet Bauk je ivio u Nikiu, gradu koji je u ono doba bio kljuanica od krajine prema buntovnoj Hercegovini, a zna se da je krajina krvava haljina, te je tu s krvlju ruak, a s krvlju veera. Pjevao je najee za vrijeme dugih ramazanskih bdjenja, ili u posebnim prilikama pred istaknutim i odabranim turskim velikaima. U Nikiu nije cvjetao sevdah, ali se dosta pjevalo o junatvu, i to junatvu na krajini. Ahmet se spominje i kao pjeva uvenog Smail-age engia, i kao njegov vjerni pratilac, o emu kazuje i narodna pjesma, po kojoj silni engi, prilikom pohoda na Drobnjak 1840. godine, poruuje Bauku, buljukbai iz Nikia, da mu doe u sretanje sa dvjesta svojih momaka. Po toj pjesmi Smail-aga i Ahmet Bauk su pobratimi, dok jedno predanje iz Dbornjaka govori o tome da je Smail-aga daida (ujak) Ahmetu Bauku. Na svom putu ka Mljetiku, Bauk se Smail-agi pridruio, prema jednima, na Duima, dok drugi vele na Poenju. Sa Poenja se polo na Mljetiak, gdje su razapeti atori i otpoela gozba (najprvi se Smail-aga maa, /za njim Bauk, za njim Turci ini...). Kada je gozba malo poodmakla, Ahmet Bauk je kao neto predosjetio i pokuao da upozori Smail-agu, na to je aga zatraio od njega da zagusla i zapjeva: Vjera moja, ti si pjeva dobar, a ja eljan gusal i pjevaa: de zapjevaj da me elja mine! Baukova pjesma se grme razlijegae. Prema predanju, Ahmet je kratko guslao i odloio gusle, te mu Smail-aga ree: - to ostavi gusle, mrtvi Ahmete, ne nalie na ujaka! Pjesma je bila o nekakvu Rizvan-agi silnom. Cijela osvetnika eta, sakrivena, sluala je kako pod adorom Bauk uz gusle pjevi te pjevi. Gusle su u nonoj tiini, pred sam in napada, morale uiniti snaan utisak na napadae. Napad na agin atori uslijedio je pred zoru, iznenada i poput groma. Puke su grunule sa svih strana, jer je logor bio prethodno opkoljen. Smail-aga je prvi skoio, pokuavajui da ohrabri svoje pratioce, dokopao sablju i zatraio konja Brnjaa: Konja mi! Ahmete udri! Turci na noge! Mali je Vlaha, ne bojte se! Ipak, smrt je bila bra. Aga je pao pogoen u glavu i grudi. Vidjei da je otpor uzaludan, Ahmet Bauk je sa svojom pratnjom odluio da se povue koristei obilato i pomrinu. (Sa njim je bilo 12 Graana) A Bauka spasi noca mrkla

i ostalo to se jo izmaknu. Ahmet je nastavio svoj ivot, ali je izgleda i poelio da se malo povue i smiri. Predanje veli da je potom zavolio jednu djevojku iz Nikia, ali je njena majka na silu dala jednom Turinu iz Korjenia. Ne mirei se sa tim Ahmet sa drutvom presretne svatove u Rudinama, nadomak Nikia, napane ih i otme djevojku. Ali kad je negdje iza toga poao svojim kmetovima u Banjane, Korjenii mu zapanu i smrtno ga rane. Od zadobijenih rana Ahmet Bauk je izdahnuo. Priaju da je prije toga pozvao najbolju tuilicu iz grada da ga tui onako teko ranjena, i dao joj dukat. Sudbina je odredila da umre zbog ljubavi, zbog onoga o emu je i sam mnogo puta pjevao i druge razgovarao. Tako je zavrio Ahmet Bauk, nikiki glavar, junak i pjeva, koga je jo za ivota opjevala narodna pjesma, to je bila najvea ast koju je junak mogao da poeli. Popadija Simuna tui Smail-agu Popadija Simuna Tomi izvadila je iz groba tijelo Smail-age engia, krijui od Drobnjaka, i ponijela ga za Gacko. Sin joj je tada uio u manastiru pivskome za popa, te je bojazni da joj ga ne zakolju Turci to je uinila. A ko je sretao na putu i pitao ta goni u vreama, kazala je da goni Teu (sinu) branjenik. Ona je prenijela tijelo Smail-agino u Pivu, gdje su tada bili i Turci, a odatle su mu napravili nosila i prenijeli ga za Gacko, u Lipnik. Popadija je bila odlina tuilica; tujela je pred nosilima i kod kue engia u Gacku. Izmeu ostalog, tujela je: - O, moj aga, Smail-aga, Kad si doo u Drobnjake, Viela sam zlu priliku, Trai vodu za avdesa, A ja poslah moju Dunju Da donese s vrela vode. Sinu Dunja, ka i munja, A uprti bremenicu U arenu uprticu. Kad se vrati s vode Dunja, Prekide se uprtica, A odlee bremenica. Oba dna su iskoila. Agi glava iskobila. Agina bula nudila je popadiji neke trave da pije, da joj ne bi verem pao na srce, ali je popadija mjesto tije trava traila medovinu (erbet), te je popila itavu au veliku, a jo bolje grlo otvorila. I dok je tuila, turili su bili pred nju jedan prazan fes, a prisutni age i begovi i vojska, napunili su pun fes pleta (novca) i tako darivali popadiju. Osveta na Borovoj glavi Drobnjaci su oekivali tursku osvetu za Smail-agu. Vrativi se sa Cetinja, vojvoda ujo je skupio etu od sedamdeset Drobnjaka i uputio se prema Pivi, odakle se najprije mogao oekivati upad Turaka. e ete to, ujo? upita ga knez oko Malovi kada svratie na ledinak ispred njegove kule. Oemo da straimo od Dragalja i Pive, da uhvatimo od Bezuja do Pirnoga Dola.

ujo, maniti ujo, due mi se dobro ne radi za narod. Bojim se da emo doivjeti u Drobnjaku velikije jada i grije Smailaga. Ja u vi na sedamdeset Drobnjaka dati sedamdeset ovnova, da je vajde! Ali vi ne pitate mene, no aj te kuj ste nagli. A ja ne bi tako. A da kako? Da napiemo jedno pismo kao krvavi Arzoval (albu), da spremimo dva-tri koji