caritas biskupske konferencije bosne i hercegovine …caritas biskupske konferencije bosne i...

Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Izvješće o siromaštvu

2012.

Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Izvješće o siromaštvu

2012.

Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna,

ili u tamnici, i ne poslužismo te?’

(Mt 25, 44)

II

Caritas Biskupske konferenCije Bosne i HerCegovine

Impresum

Naslov publikacije Izvješće o siromaštvu 2012.

Nakladnik Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Adresa nakladnika Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka 6, Sarajevo

Odgovara fra Miljenko Stojić

Priredio Miroslav Valenta

Uredničko vijeće Irma Araranković, Daniele Bombardi, Franjo Brkan, Blaženka Lukenda, Grazia Redolfi i Miroslav Valenta

Naklada 500 primjeraka

Grafička priprema i tisak Triptih

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

364.662(497.6)”2012”(047.1)

IZVJEŠĆE o siromaštvu : 2012. / [Irma Araranković ... [et al.] ; [priredio Miroslav Valenta]. - Sarajevo : Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 2013. - 57 str. : ilustr. ; 30 cm

ISBN 978-9958-9434-3-0 1. Araranković, Irma COBISS.BH-ID 20270086

III

Izvješće o sIromaštvu 2012

Sadržaj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

1 . Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

1.1. Opservatorij siromaštva i resursa u BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

1.2. Pastoralni značaj Opservatorija siromaštva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

1.3. Metodologija i plan istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

2 . Rezultati istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

2.1. Rezultati istraživanja u župnim zajednicama . . . . . . . . . . . . . . 15

2.1.1. Pojedinci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

2.1.2. Obitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

2.1.2.1. Socijalna slika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

Ekonomski podatci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

Stambeni podatci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

Zdravstveni podatci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Podatci o potrebama za pomoć . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

Solidarnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

2.1.2.2. Profil obitelji u potrebi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

2.2. Rezultati kvalitativnog istraživanja – stare osobe u potrebi . . . . . . . . 33

2.2.1. Pozadina i uzroci problema starih osoba u potrebi . . . . . . . . . . . . 33

Financijski problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

Zdravstveni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

Problem usamljenosti i napuštenosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

2.2.2. Sistem pomoći i podrške . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

2.2.3. Ostvarenje prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

2.2.4. Podrška obitelji, susjeda i šire zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . 40

Potpora civilnog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

2.2.5. Moguća rješenja i preporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

3. Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

4. Dodatci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

Pregled prikupljenih podataka po župama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

Odrađeni intervjui i fokus grupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

Upitnik korišten u istraživanju u župnim zajednicama . . . . . . . . . . . . . . . 55

Popis autora i suradnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

IV


V


Kratice

OPS Opservatorij siromaštva

BKBiH Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine

VNS Vrhbosan ska nadbiskupija

BMO Biskupije Mostarsko-Duvanjska i Trebinjsko-Mrkanska

BBL Banjolučka biskupija

CBK Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

CVNS Caritas Vrhbosan ske nadbiskupije

CBMO Caritas Biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

CBBL Caritas Banjolučke biskupije

FBiH Federacija Bosne i Hercegovine

RS Republika Srpska

DB Distrikt Brčko

BiH Bosna i Hercegovina

KM konvertibilna marka

HNŽ Hercegovačko-neretvanska županija

NVO nevladina organizacija

UNFPA Populacijski fond Ujedinjenih naroda

OSCE / OESS Organizacija za europsku sigurnost i suradnju

VI


Sunce siromaha

Siromaštvo je tijesno tjeskobno stegnuće

U njemu život čuva vječno napregnuće

U sirotih je i samo čeznuće

cvjetanje bez sunca

Kroz siromaštvo samo sja crvenim žarom

– to jedino sunce sirotana –

bol nebrojenih vječno svježih rana

Antun Branko Šimić

1


Velika mi je radost i čast predstaviti Vam drugo Izvješće o siromaštvu i socijalnoj isključenosti, kako ga uočava Katolička crkva u Bosni i Hercegovini.

Ovo Izvješće rezultat je dvogodišnjeg inten-zivnoga planiranja, promatranja i istraživa-nja te predstavlja nastavak aktivnosti Cari-tasa kojima je cilj doprinijeti novom načinu gledanja na siromaštvo, uspostavljanjem stalnih mehanizama za praćenje siromaštva i socijalne isključenosti u BiH kroz kvalita-tivna i kvantitativna istraživanja, analizu i tumačenje podataka kao i suradnju sa žu-pnim zajednicama i drugim partnerima koji se bave istom tematikom.

Izvješće se temelji na dva zasebna istraživanja o siromaštvu i socijalnoj isključenosti, provedenima u 2011. i 2012. Na osnovi prikupljenih 10.000 različitih upitnika (o obiteljima i zajednicama) Caritas je nastojao dati kvalitativan i kvantitativan opis siromaštva i socijalne isključenosti koje uočava Katolička crkva u BiH. Istraživanjem je u središte pozornosti stavljena osoba sa svim svojim problemima i karakteristikama, a rezultati proizišli iz slušanja i razgovora nisu samo brojevi: tu je i mnoštvo korisnih informacija o profilu siromašnih i socijalno isključenih osoba.

Ovim Izvješćem ne prikazujemo i ne mo-žemo ponuditi pojašnjenje cjelokupnog

siromaštva i socijalne isključenosti u Bosni i Hercegovini niti odgovoriti na pitanje koliko je siromašnih u ovoj zemlji, kao što ne mo-žemo i ne želimo proturječiti podacima koje objavljuju različite domaće ili međunarodne ustanove ili organizacije. Ovim Izvješćem želimo bosanskohercegovačkoj javnosti predstaviti sliku siromaštva koju uočava Katolička crkva te potvrditi Caritas kao važ-na sudionika u izgradnji boljeg i pravednijeg društva te bliska prijatelja svim osoba koje su u potrebi.

Za Caritas siromaštvo je više od pukoga nedostatka blagostanja. Ono utječe na tije-lo, dušu i život osobe kao i na zajednicu u kojoj osoba živi. Kao zajednica ljudskih bića – osoba, ne možemo si dopustiti izgubiti ni jednu osobu. Potrebno je trajno ispravljati nepravedne uvjete iz prošlosti te izbjegavati nanošenje novih nepravdi sadašnjim i bu-dućim generacijama, a to nazivamo “odgo-vornost”. Princip odgovornosti daje smisao i smjer našim pothvatima i postupcima koji idu iznad neposrednog i materijalnog učin-ka. Mi smo, kao i naši sugrađani, izravno i neizravno pogođeni takvim pothvatima i ponašanjem. Kroz više od 30 različitih socijalno-edukativnih projekata Caritas u BiH skrbi za preko četiri tisuće siromašnih, obespravljenih, napuštenih i marginalizira-nih osoba. Ipak, jakost Caritasa ne mjeri se brojevima, ni brojem projekata, ni godišnjim budžetom, ni brojem volontera i uposle-

Predgovor

2


nika, ni brojem korisnika. Naša je jakost u pristupu svakoj osobi, a ujedno je to i naša obveza i odgovornost: svjedočiti, pomoći i progovoriti u ime svih onih koji trpe, koji nemaju minimum uvjeta za život dostojan čovjeka, koji su napušteni i zaboravljeni. Prepoznavanje siromašnih kao sugrađana koji doprinose izgradnji zajednice na isti način kao i oni koji se smatraju samostalni-ma ili neovisnima, znači prihvaćanje činjeni-ce da svi trebamo jedni druge. Mi smo dio društva te svojim postupcima i propustima, kao i svojim ponašanjem i svojom šutnjom gradimo budućnost toga društva. Uzaja-mnu međuovisnost ili solidarnost ne bi tre-bali narušavati oni koji se osjećaju sigurno i izvan svake opasnosti. Naprotiv, takvima želimo pomoći da se “probude” i da budu na pomoć onima koji su ugroženi, margina-lizirani i stalno upućeni na tuđu pomoć.

Stoga je ovo Izvješće poziv i poticaj za zajednički napor oko smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti. U zajedničkim naporima solidarnost mora biti trajna obveza i osnovno načelo u borbi za opće dobro.

Zahvaljujemo mnogobrojnim volonterima i župnicima bez čije pomoći ne bismo uspjeli prikupiti relevantne podatke. Zahvaljujemo osoblju nad/biskupijskih Caritasa i drugim suradnicima koji su pomogli u pripremanju i izdavanju ovog Izvješća. Iskrenu zahval-nost upućujem svim našim dobročiniteljima bez čije pomoći ne bismo uspjeli provesti ovo istraživanje. Naši dugogodišnji prija-telji i partneri iz Belgije, Francuske, Italije i Španjolske kontinuirano su nas pratili i po-magali, izravno ili kao posrednici, na čemu im iskreno zahvaljujem. Osobitu zahvalu upućujem predstavnicima Belgijskoga i Ta-lijanskoga Caritasa, njihovim uposlenicima i volonterima u BiH, za nesebičnu pomoć u provedbi ovog istraživanja kao i u svakod-nevnoj pomoći na razvoju Caritasa u BiH.

Misija Caritasa u Bosni i Hercegovini ostaje ista i u vremenu ispred nas. Pokušat ćemo, koliko nam god to bude moguće, intenzivno raditi na zauzimanju za svakog čovjeka u potrebi i time aktivno promicati kršćansku djelotvornu ljubav.

Mi se nećemo umoriti čineći dobro!

S poštovanjem,

fra Miljenko Mika Stojić ravnatelj Caritasa BKBiH

3


1.1.

Opservatorij siromaštva i resursa u BiH

Ideja o osnivanju Opservatorija siromaštva (OPS) u Bosni i Hercegovini nastala je na osnovi potrebe Caritasa i mjesne Crkve za preciznim i sustavnim utvrđivanjem siromaštva koju uočavaju u svom svakodnevnom djelovanju. Na temelju dubljeg razumijevanja siromaštva mogu se analizirati i razumjeti uzroci, a možda i planirati učinkovitiji odgovori na različitim područjima (pastoralno i karitativno djelovanje, zagovaranje u javnim institucijama ili umrežavanje s različitim organizacijama civilnoga društva).

Ova ideja razvila se tijekom godina kada su Caritas i Crkva pružali pomoć siromašnima na području BiH, a postala je osobito važna u postkonfliktnom razdoblju, kada su se pojavili vidovi siromaštva koji nisu izravno uzrokovani sukobom devedesetih godina proteklog stoljeća.

Mjesna Crkva svjesna je očitoga povećanja fenomena siromaštva, socijalne isključenosti i marginalizacije koji obuhvaća velik dio stanovništva (starije osobe, invalide, mlade, žene žrtve nasilja i trgovine ljudima, bivše logoraše, nezaposlene, izbjeglice, manjine...). Međutim, dostupni

1. Uvod

podaci nisu bili dovoljni da se napravi detaljna analiza ovih fenomena, osobito među osobama koje su uključene u Caritasove projekte ili među onima koji se za pomoć redovito obraćaju Caritasu ili župniku. Čini se da će mnogi oblici siromaštva tijekom godina rasti, a ne smanjivati se. Jedan od razloga za to može biti i što BiH, nakon traumatskih događaja i sukoba, još nije u stanju normalno funkcionirati, a njezin politički i institucionalni sustav ne može postići značajne rezultate na području društvenog razvoja i borbe protiv siromaštva. Zbog navedenih razloga jasno je da Caritas ima potrebu za detaljnim proučavanjem situacije glede siromaštva kako bi bio u mogućnosti što djelotvornije na njega odgovoriti, ulažući istodobno dodatne napore kako bi stekao adekvatno mjesto u javnom i civilnom sektoru BiH.

Crkvene institucije istaknule su važnost osnivanja ureda koji može istražiti teritorij, kvantificirati zastupljenost i uzroke siromaštva, shvatiti probleme s terena te razviti prijedloge za akciju i promjene na svim razinama. Istaknuta je i važnost integracije takvog ureda u mjesnu Crkvu i Caritas. Stoga je pokrenut Opservatorij siromaštva, kojemu je cilj odgovoriti na zahtjeve mjesne Crkve: “Opservatorij siromaštva i resursa je instrument Crkve potreban da bi se sustavno otkrile i

4


analizirale situacije siromaštva, problemi i socijalna marginalizacija te kako bi se analizirao sustav odgovora na te probleme. Praćeno i istraživano se stavlja na raspolaganje kršćanskoj zajednici za animaciju svog područja i cijelog civilnog društva.”1

Nakon što je Caritas BK BiH u suradnji s talijanskim Caritasom izradio nacrt projekta, s 44. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH, održane u Sarajevu u studenom 2008, poslana je poruka mjesnih biskupa:

Biskupi su prihvatili prijedlog da Caritas BKBiH zajedno s biskupijskim Caritasima, a u suradnji s talijanskim Caritasom, provede projekt “Opservatorij siromaštva i resursa u BiH” kako bi se jasnije uočili uzroci siromaštva i poboljšao odabir karitativnih programa.

Ured Opservatorija otvoren je u siječnju 2009. kao mjesto gdje se uspostavljaju stalni mehanizmi za praćenje siromaštva i socijalne isključenosti u Bosni i Hercegovini kroz kvalitativna i kvantitativna istraživanja, analizu i tumačenje podataka, kao i suradnja sa župnim zajednicama i drugim partnerima. Cilj je u cijeli proces promatranja uključiti zajednicu, volontere, svećenike i profesionalce na različitim razinama kako bi se analizirale potrebe te dali odgovori i prijedlozi za daljnje djelovanje.

Kao operativni koncept, OPS je odlučio staviti osobu u središte cijelog procesa analize. Glavna pažnja usmjerena je na pojedinca, obitelj i zajednicu, osobito onih

1 Osservare per animare. Guida per l’osservazione e l’animazione della comunità cristiana e del territorio, Caritas Italiana, str. 18

siromašnih, kroz susret s njima, aktivno slušanje njihovih potreba i promatranje uvjeta u kojima žive, s ciljem uključenja i poticanja zajednice na prepoznavanje vrsta siromaštva i solidarnosti sa ugroženim članovima koji žive na njihovom području.

Ured Opservatorija je dio Katoličke crkve u BiH kojim upravlja Caritas Biskupske konferencije BiH. Ekipu Opservatorija čini pet osoba čije je ime Koordinacijska skupina: nacionalni koordinator u ime Caritasa BKBiH, koordinator za svaki od tri biskupijska Caritasa (Caritas biskupije Banja Luka, Caritas Vrhbosanske nadbiskupije te Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan) i djelatnik talijanskoga Caritasa.

Provedba prve faze započela je u siječnju 2009; a završila u svibnju 2010. objavom prvog izvješća o siromaštvu u BiH koje uočava Katolička crkva: “Pričali smo sa siromasima”. Druga faza realizacije počela je u listopadu 2010. i traje do konca 2012, do objave drugog izvješća o siromaštvu. Metodologija na kojoj je zasnovano prikupljanje podataka u ovom istraživanju sastoji se od kombinacije kvalitativnih i kvantitativnih metoda kojima se nastoji povećati, u širinu i dubinu, poznavanje oblika siromaštva, isključenosti i socijalne ranjivosti na vlastitom teritoriju te steći jača svijest o uzrocima koji proizvode te oblike siromaštva. Predviđeno je da sljedeća faza traje do konca 2014.

5


1.2.

Pastoralni značaj Opservatorija siromaštva

Mons. dr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij

Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, u skladu s preporukom biskupa iz 2008. godine, proveo je tijekom 2011. i 2012. istraživanje o siromaštvu među korisnicima Caritasovih usluga i u nekim župama na području svih biskupija u BiH te priredio izvješće o siromaštvu i društvenoj isključenosti pojedinaca, obitelji i nekih društvenih skupina. Taj pothvat, osim prikupljanja dragocjenih statističkih informacija, svakako ima višestruk značaj za ispravno usmjeravanje i djelovanje Caritasa u nastojanju da pomogne i doprinese rješavanju raznih problema osoba koje se obraćaju ovoj crkvenoj dobrotvornoj ustanovi.

Nedvojbeno je, međutim, da podaci o siromaštvu i socijalnoj isključenosti, do kojih su došli djelatnici Caritasa i njihovi suradnici, imaju prije svega pastoralni značaj te mogu – i trebali bi! – poslužiti kao pomoć ne samo djelatnicima Caritasa nego i svim drugim pastoralnim radnicima. To i zato što se Caritas, kao organizaciju i kao djelatnost, nikako ne može promatrati jedino kroz činjenicu njegova humanitarnog djelovanja, jer svaki je Caritas, kao organizacija, prvenstveno pastoralno tijelo Crkve koje postoji i djeluje radi promicanja svjedočenja kršćanske ljubavi, a caritas, kao konkretno djelovanje, jest sama kršćanska ljubav na djelu.

Na zamolbu vodstva Caritasa BKBiH, organizatora istraživanja i priređivača izvješća o siromaštvu te društvenoj marginalizaciji i isključenosti kao posljedici siromaštva, odnosno isključenosti kao jednom od oblika siromaštva koje ima svoja različita naličja, zadaća je ovog osvrta podsjetiti upravo na pastoralni značaj posla koji je Caritas obavio. Upravo stoga

“pastoralno” utemeljenje, osmišljavanje i poslanje Caritasova posla tema je prvoga dijela ovoga prikaza, nakon čega će biti govora o nekim konkretnim rezultatima provedenog istraživanja i njihovu pastoralnom značaju: najprije na državnoj, a potom na biskupijskoj i obiteljskoj razini.

Organizirana djelatna ljubav Crkve

Kršćanin pojedinac, kao član Crkve koja mu posreduje vjeru, nadu i ljubav te mu po-maže da se ostvari i raste, po svojoj djelo-tvornoj ljubavi prema drugom čovjeku svje-dok je Crkve kao zajednice ljubavi. S druge strane, Crkva nije obvezana na ljubav zato što postoji netko tko je ugrožen ili se nalazi u potrebi, nego mora iskazivati ljubav po svojoj biti: jer ju je ustanovila ljubav Kristova i Duh Sveti kao mistično tijelo Kristovo, tj. kao ljubav Krista, koji nastavlja živjeti i ljubiti na zemlji, te stoga ona i ne može ništa dru-go raditi nego ljudima prenositi Božju ljubav i milost. Zato, budući da su pravo i obveza Crkve na djelotvornu ljubav božanskoga podrijetla, ona ih ne može prepustiti nikome drugome. Upravo zato, Caritas nije huma-nitarna organizacija koja priskače u pomoć zato što postoje oni kojima je pomoć po-trebna. Caritas je pastoralni organizam Cr-kve, ustanova koja postoji radi svjedočenja ljubavi, istina, posebice prema onima koji su ugroženi, ali ne zato što su neki ljudi u potrebi, nego zato što je Crkva, po Božjoj ustanovi, zajednica djelatne ljubavi.

Oblici crkvenoga karitativnog djelovanja različiti su prema vremenima, narodima i (ne)prilikama te iznutra ovisni prije svega o životnosti same Crkve, a potom i o načinu razmišljanja, pokretima i pojedinim osobama. S druge strane, na način istoga djelovanja često utječu društvene i političke prilike u pojedinim krajevima, jer se različiti politički sustavi ne odnose na jednak način prema karitativnom radu Crkve.

6


Već na biblijskim stranicama i u rano otač-ko doba zabilježena je sustavna briga crkvene zajednice za udovice, siročad, bo-lesnike i zatvorenike. Uz biskupska sjedišta vrlo rano su počela nastajati prihvatilišta za strance, bolesnike i sirotišta. U ranom sred-njem vijeku Crkva je bila jamac primjene pravde u društvu. Tražila je rješenja za pi-tanje ropstva, ratova, viteštva i trgovine. Od kasnoga srednjeg vijeka pa sve do naših dana nastali su različiti crkveni redovi koji za svoju karizmu imaju služenje bolesni-ma, ugroženima, siromašnima, putnicima, odnosno općenito onima koji su u potrebi. Ovo vrijeme poznato je u stručnoj literaturi kao “revolucija ljubavi” koja je sedam djela tjelesne ljubavi izricala ovako: vestio, poto, cibo, redimo, tego, colligo, condo. Naime, tako je izricana Kristova evanđeoska šeste-rostruka zapovijed: obući gologa, dati piti žednome, nasititi gladnoga, posjetiti zatvo-renoga, liječiti bolesnoga i ugostiti putnika (Mt 25, 34-36) kojoj je dodavana sedma: pokopati mrtvoga. Uz to, zajedno s njima postojalo je i sedam djela duhovne ljubavi: savjetovati zdvojnoga, poučiti neukoga, utješiti ožalošćenoga, oprostiti uvrede, opomenuti grešnike, strpljivo podnositi neu-godne, moliti Boga za žive i mrtve.

Sve do pred kraj 19. stoljeća crkvena kari-tativna djelatnost, u organizacijskom smislu, bila je vrlo rascjepkana. Do pokreta za sje-dinjenje karitativnih ustanova dolazi najprije na državnoj razini, a kasnije i na međuna-rodnoj. Tako su oblikovane sve najpoznatije današnje crkvene karitativne organizacije, od kojih neke i u svojim službenim nazivima imaju međunarodnu odrednicu. Među njima svakako je najpoznatiji Caritas internationa-lis. Time je stupanj njihove suradnje i suod-govornosti sve više rastao, tako da Crkva sve više i sve uspješnije, posredstvom svo-jih karitativnih organizacija i njihova dobro-tvornoga djelovanja, ne samo postoji kao tijelo sastavljeno od mnogo udova nego i djeluje kao sve usklađeniji organizam koji zna, suosjeća i reagira kad je ugrožen bilo koji njezin ud ili bilo koje Božje stvorenje.

Karitativno djelovanje je pastoralno

Sve dublje razumijevanje biblijske poruke pomoglo je suvremenoj Crkvi kao zajed-nici u sazrijevanju u vlastitoj svijesti o sebi samoj te također u vezi s obvezom vršenja djelatne ljubavi. Tako je od “Crkve za siro-mahe”, kako je samu sebe nekada razumi-jevala, eklezijalna samoidentifikacija odavno izrečena kao “Crkva siromaha”, Crkva na-roda Božjega. To se zasniva i nalazi tuma-čenje i opravdanje u Kristovu posvemaš-njem poistovjećenju s “najmanjima” kad je rekao: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 40). Odnosno: “Zai-sta, kažem vam, što god ne učiniste jedno-mu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste” (Mt 25, 45). U tom sazrijevanju pomoglo je također produbljivanje pavlovske ekleziolo-gije tijela s mnogo udova, kojemu je glava Krist, i u kojemu su svi odgovorni jedni za druge: “Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. Rekne li noga: ‘Nisam ruka, nisam od tijela’, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: ‘Nisam oko, nisam od tijela’, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kamo je htio. Kad bi svi bili je-dan ud, gdje bio bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: ‘Ne trebam te’, ili pak glava nogama: ‘Ne trebam vas.’ Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji” (1Kor 12, 12-22).

Konkretna odgovornost za druge, odnosno opća suodgovornost iz koje nije isključen nijedan član naroda Božjega, čega je vidljiv izraz upravo karitativno djelovanje, pripada

7


samoj biti kršćanstva. Štoviše, Crkva je dužna najprije siromasima navijestiti evan-đelje, na isti način kako je to uradio sam Krist: “Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođe-nje, vid slijepima, na slobodu pustiti potla-čene, proglasiti godinu milosti Gospodnje... ‘Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima’” (Lk 8, 18-21).

Poznato je iz teologije da je pastoralno poslanje Crkve u svijetu trostruko: učiteljsko u obliku evangelizacije, svećeničko radi posvećenja i pastirsko na dva načina: kao predvođenje i služenje ljudima. A upravo svako karitativno djelovanje je izvrstan izraz pastirskoga načina služenja, odnosno diakonije. To djelovanje nije samo odlično sredstvo pastoralnoga djelovanja, nego i jedan od ciljeva pastoralnog rada jer je sastavni dio življene kršćanske ljubavi, koja je jedan od temeljnih vidova kršćanstva. Tako su hijerarhijski i dijakonalni koncept Crkve samo prividno različiti. Naime, s narodom Božjim u središtu Crkve, u kojoj postoje različite službe (vjernici + svećenici + biskupi + papa), ta dva vida Crkve su ne samo komplementarna nego, kao istovremeno postojeći, izrazi su vodstva i služenja te nikako se ne mogu promatrati jedan bez drugoga, jer Crkva postoji i djeluje po pastoralno-dijakonalnom modelu.

Siromaštvo i Opservatorij siromaštva

Kategorija “siromaha” u suvremenome društvu poprimila je mnoge nove oblike. Tako se, osim materijalno ugroženih, tim pojmom odavno nazivaju: gladni ljubavi, bolesni, zapušteni, potlačeni, invalidi, neza-posleni, diskriminirani, progonjeni, civiliza-cijski zaostali, nerazvijeni... Uzroci njihova stanja vrlo često su društvene naravi i ne mogu se prevladati rješavanjem problema na razini pojedinaca isključivo kroz karitativ-no djelovanje, nego te probleme treba rje-šavati na jedini mogući način – stvaranjem socijalnoga zakonodavstva i društvenim strukturalnim zahvatima. S druge strane, ni crkveno karitativno djelovanje ne može biti vođeno amaterski jer bi, u tome slučaju, prevladavali opasni diletantizam i obič-na filantropija. I ono se mora zasnivati na znanstvenoj analizi, prije svega sociološke naravi. Stoga su nužna sociološka istra-živanja, statistike i objektivne analize. Bez takva pristupa i rada, karitativna djelatnost pretvara se samo u liječenje simptoma, a ne i korijena i uzroka bijede. Karitativno dje-lovanje najpotpunije je i najučinkovitije kad je studiozno pripravljeno, analizirano i pro-vedeno. Zato su u karitativnom djelovanju, uz ljude “dobra srca”, potrebni stručnjaci različitih profila koji će ispravno prepoznati i upozoriti na korijene i uzroke materijalne bijede, koja je često samo vanjski pojavni oblik nekoga dubljeg tragičnog stanja – osobnoga, obiteljskoga i društvenoga.

Da bi se tragedija siromaštva i socijalne isključenosti što bolje razumjela, potrebno ju je proučiti u svim njezinim vidovima. Caritas, osim siromaštva u vidu financijskih sredstava, tumači i siromaštvo pod vidom zdravstvenog stanja, smještaja, razine izobrazbe, profesionalne i društvene integracije, integracije u vezi sa zakonom i boravištem te podrijetlom obitelji. Naravno, postoje i drugi vidovi siromaštva – psihološki, kulturalni, etički i duhovni.

8


Oni nisu analizirani u okviru istog modela, iako imaju ponekad čak i najveći utjecaj na situaciju koja redovito nije samo rezultat materijalnih nedostataka.

Siromaštvo različitih oblika vrlo često dovodi do socijalne isključenosti. Isto tako, i socijalna isključenost vodi u siromaštvo. Ipak, nasuprot tomu, u društvu mogu postojati siromašni ljudi koji su integrirani u društvo. Odnosno, slično tome, lako je zamisliti materijalno bogate osobe koje su socijalno isključene. To pak znači da se siromaštvo, s jedne strane, i društvenu isključenost, s druge, može promatrati u njihovoj međusobnoj uzročno-posljedičnoj vezi, ali i kao dvije različite stvarnosti koje nisu bezuvjetno interaktivne.

Ideja o osnivanju Opservatorija siromaštva u BiH nastala je na osnovi potrebe lokalnoga Caritasa, mjesne Crkve i općenito cijeloga bosanskohercegovačkog društva za detaljnim podacima i sustavnim utvrđivanjem stupnja siromaštva u zemlji. To zato što je jasno, kako kaže ovo Izvješće, da se samo na osnovi dubljega razumijevanja siromaštva mogu analizirati i razumjeti njegovi uzroci, a možda i planirati djelotvorniji odgovori na svim razinama.

Crkva je uočila potrebu i važnost osnivanja jednog ureda koji bi mogao očitati teritorij, kvantificirati zastupljenost i uzroke siromaštva, shvatiti probleme s terena te razviti prijedloge za akciju i promjene na svim razinama. Istaknuta je i važnost integracije takva ureda u mjesnu Crkvu i Caritas. Stoga je pokrenuto promatranje siromaštva. Crkve s većim iskustvom na ovom području taj su posao definirale ovako: “Opservatorij siromaštva

i resursa je instrument Crkve potreban da bi se sustavno otkrile i analizirale situacije siromaštva, problemi i socijalna marginalizacija te kako bi se analizirao sustav odgovora na te probleme. Ono što je praćeno i istraživano stavlja se na raspolaganje kršćanskoj zajednici za animaciju svoga područja i cijeloga civilnog društva” (Opservirati za animaciju, Talijanski Caritas, 2008.).

Caritasov pokušaj proučavanja i analize siromaštva i društvene isključenosti svakako treba pohvaliti, prije svega jer se radi o novom crkvenom načinu pristupa ovome problemu. Pitanje siromaštva ovdje se pokušalo proučiti kroz njegove uzroke i kategorizirati ga, a da se pri tome služi metodama i načinim izračunavanja koje se primjenjuju u modernim sociološkim znanstvenim istraživanjima. Pri tome je Caritas došao do vrlo zanimljivih rezultata. Analizom stanja i potreba ispitanih pojedinaca, obitelji i župnih zajednica nikako se ne postiže objektivna slika siromaštva u cijelom društvu, pa ni u cijeloj Crkvi, ali uzorak može biti vrlo značajan. A zaključci do kojih se došlo postavljaju velike izazove ne samo za karitativne radnike nego i za pastoralne djelatnike, odnosno cijelu Crkvu. Međutim, ostaje istina da je to zadaća društvene zajednice i njezinih struktura, i nitko je od te odgovornosti ne može osloboditi: ona treba ponuditi socijalno pravedne, uravnotežene i provedive zakone te primijeniti pravednu raspodjelu društvenih dobara, jer to je jedini put rješavanja problema siromaštva i s tim povezane društvene marginalizacije pojedinaca i skupina.

9


Literatura- AA. VV., La carità. Teologia e pastorale

alla luce del Dio-Agape, Bologna 1988.

- BACIGALUPO, E. (a cura di), La carità nella pastorale, Casale Monferrato 1996.

- BEZIĆ, Ž., Pastoralna služba, III Zagreb 1985.

- BUTTURINI, G., Breve storia della carità. La Chiesa e i poveri, Rim 1989.

- DONI, P., (a cura di), Diaconia della carità nella pastorale della Chiesa locale, Rim 1988.

- FERDINANDI, S., Radicati e fondati nella carità, Bologna 2006.

- GATZ, E., Karitas und kirchliche Hilfswerke, u JEDIN, H. / REPKEN, K. (her.), Handbuch der Kirchengeschichte. VII: Die Weltkirche im 20. Jahrhundert, Freiburg-Basel-Wien 1979, str. 437-458.

- GEREMEK, B., La pietà e la forza. Storia della miseria e della carità in Europa, Bari 1986.

- HERMANN, R., La charité de l’Église de ses origines à nos jours, Pariz 1961.

- HÖFFNER, J., Christliche Gesellschaftslehre, Kevelaer 1997.

- LALLEMAND, L., Histoire de la charité, I-IV, Pariz 1908-1912.

- LEHNER, M. – ZAUNER, W., Grundkurs Caritas, Linz 1993.

- MAGGIONI, B., La vita delle prime comunità cristiane, Rim 1983.

- RATZINGER, G., Geschichte der kirchlichen Armenpflege, Freiburg 1884.

- UHLHORN, G., Christliche Liebestätigkeit, I-III, Stuttgart 1895.

- del VERME, M., Comunione e condivisione dei beni, Brescia 1977.

- VÖLKL, R., Dienende Kirche – Kirche der Liebe, Freiburg 1969.

10


1.3.

Metodologija i plan istraživanja

Opći cilj istraživanja je definiranje i razumijevanje karakteristika siromaštva koje zajedno uočavaju Crkva i Caritas u BiH. Korištena metoda istraživanja temelji se na trima različitim vrstama istraživanja, sa zasebnim (specifičnim) ciljevima i ciljnim skupinama, na stratificiranim uzorcima. Prethodno omogućuje dobivanje opisa siromaštva iz različitih gledišta: gledište pojedinaca (istraživanje provedeno među korisnicima Caritasovih usluga2) i gledište obitelji (istraživanje provedeno u župnim zajednicama). Treće, kvalitativno istraživanje je provedeno za točno određenu problematiku, stare osobe u potrebi, kao jednu od najzastupljenijh mikrokategorija siromaštva (rezultati prethodnog istraživanja).

Istraživanja i analize podataka prikupljenih samo unutar korisnika Caritasovih usluga i projekata omogućavaju djelomičnu sliku, tj. daju informacije samo o onim osobama koje traže i primaju pomoć. Ne dopru do Caritasa sva stanja siromaštva koja su prisutna na teritoriju jer postoji određen broj osoba koji što zbog udaljenosti, srama ili nekog trećeg razloga nisu u mogućnosti obratiti se Caritasu. Iz tog razloga neki socijalni problemi koji, premda su vidljivi na terenu, ostaju izvan dometa Caritasova djelovanja. Prisjetimo se samo problema mladih, napuštanja škole, novi oblika ovisnosti, invaliditeta i dr.

Kako bi proučio i bolje upoznao ovakve situacije, a s ciljem senzibilizacije mjesne kršćanske zajednice i promicanja daljnjeg djelovanja, Caritas je odlučio produbiti suradnju ostvarenu u prethodnom istraživanju sa župnim zajednicama. S tim u vezi, prethodno istraživanju

2 Konačni rezultati ove obrade će biti objedinjeni naknadno.

članovi koordinacijske skupine zajedno s biskupijskim ravnateljima realizirali su različite aktivnosti s ciljem animacije župnih zajednica za sudjelovanje u procesu opservacije i istraživanja. Prilikom animacije župnih zajednica korišteni su različiti pristupi za pojedine biskupije od slanja pisma potpore od strane biskupa do održavanja različitih susreta sa predstavnicima župnih zajednica na kojima su župnicima i dekanima predstavljeni plan, ciljevi i metode istraživanja i konkretni naputci na koji način bi se trebao provesti proces prikupljanja informacija.

Cilj kvantitativnog istraživanja bio je razumijevanje siromaštva unutar obitelji, kao središnje stanice društva, između pojedinca i zajednice, analizirajući situaciju na razini župne zajednice. Izrađen je poseban upitnik, u čijoj izradi je sudjelovalo osoblje biskupijskih Caritasa kao i neki župnici, a potom je testiran u župi Sarajevo-Stup. U župnim zajednicama, na teritoriju svih triju biskupija distribuirano je 60.000 upitnika zajedno s protokolom i objašnjenjima, a biskupijski su koordinatori dostupni župnicima radi eventualnih pojašnjenja. Istraživanje je provedeno tijekom prvih 6 mjeseci 2012. godine, a odgovori su pristigli od ukupno 87 župnih zajednica, koje su dostavile ukupno 9.752 upitnika. Potrebno je napomenuti da od preko 280 župa u BiH postoje određene župe u kojima postoji velika odsutnost vjernika te se od njih nije mogao očekivati doprinos istraživanju. Detaljan popis župa koje su sudjelovale u istraživanju zajedno s podatcima o broju osoba i obitelji koji su sudjelovali u istraživanju se nalazi u Dodatku 1.

Radi dubljega upoznavanja nekih pojava i stanja koja nije moguće na pravi način protumačiti i shvatiti samo na temelju statističkih podataka, Opservatorij koristi kvalitativni pristup u istraživanju siromaštva. Takav pristup, zahvaljujući većoj blizini subjekata i stvarnosti koja se istražuje,

11


omogućuje dodatna pojašnjenja određenih fenomena koji ne mogu proizići iz analize kvantitativnog istraživanja, omogućuje specifičnu analizu i dublje poznavanje stvarnosti koja se želi ispitati te dopušta istinsko proučavanje nutarnjih karakteristika koje sačinjavaju određeni socijalni fenomen.

Prvotni cilj kvalitativnog istraživanja bio je da se ispitaju posebnosti pojedinih fenomena siromaštva i socijalne isključenosti, točnije onih koji su proizašlih iz kvantitativnog istraživanja. Polazna točka bila je analiza podataka koje je uradio Opservatorij siromaštva i resursa dobivenih istraživanjem među korisnicima triju nad/biskupijskih Caritasa u BiH tijekom 2009. Naime, tijekom tog istraživanja kao jedna od društvenih skupina najizloženijih rizicima siromaštva izdvojile su se stare osobe. Smatrali smo važnim provesti kvalitativno produbljivanje kako bi se bolje shvatilo siromaštvo zastupljena kod starih osoba kao i uzroci njihovih problema te moguća rješenja. Cilj je bio što bolje upoznati siromaštvo s točke gledišta starih osoba koje se nalaze u stanju socijalne potrebe i žive to siromaštvo te analizirati i stanje starih osoba u potrebi s gledišta drugih osoba, stručnjaka i predstavnika različitih institucija i organizacija koje se bave pitanjima/problemima starih osoba u potrebi, kao i članova obitelji i zajednice koji s tim osobama žive.

Kao ključni informanti, odnosno uzorak na kojem je sprovedeno istraživanje, definirani su:

1. stare osobe,

2. stare osobe u stanju potrebe,

3. predstavnici vladinih institucija (centri za socijalni rad, ministarstva, bolnički odjeli i sl.),

4. domovi za stare osobe,

5. humanitarne, nevladine i lokalne udruge koje se bave starim osobama,

6. udruge umirovljenika,

7. članovi obitelji, prijatelji, susjedi,

8. župnici.

Metode korištene u ovom kvalitativnom istraživanju bile su dubinski intervju i fokus skupine. Tijekom intervjua istraživači su se koristili strukturiranim upitnikom koji je sadržavao skup otvorenih pitanja. Istraživanje su, dakle, provela tri istraživača (intervjueri i moderatori fokus grupa), članovi koordinacijske skupine Opservatorija, među korisnicima triju nad/biskupijskih Caritasa u BiH, koristeći se strukturiranim, kvalitativnim upitnikom s otvorenim pitanjima.

Upitnik je u osnovi sadržavao slična ili ista pitanja, koja su za različite skupine informanata bila prilagođena, a temeljio se na trima osnovnim dijelovima.

• Uprvomdijelutražiseanalizaproblema, konkretne poteškoće i uzroci koji su do njega doveli.

• Drugidiopokušavaanaliziratitrenutnostanje sistema pomoći i podrške starim osobama u potrebi te u kojoj mjeri su upoznati sa svojim pravima i na koji ih način koriste.

• Utrećemdijeluseanalizirajuulogekoje imaju obitelji, prijatelji, zajednica i različite nevladine udruge u podršci starih osoba u potrebi.

• Učetvrtomdijelujestavljenakcentna moguća institucionalna rješenja problema starih osoba u potrebi.

U sklopu istraživanja je provedeno 14 intervjua i 4 fokusne skupine grupe s različitim osobama od značaja, od korisnika određenih Caritasovih programa do predstavnika različitih vladinih i nevladinih udruga.

Popis intervjuiranih osoba kao i sudionika fokus skupina se nalazi u Dodatku 2.

12


13


Rezultati istraživanja

14


15


2. Rezultati istraživanja

2.1.

Rezultati istraživanja u župnim zajednicama

2.1.1.

Pojedinci

U ukupnom broju sudjelovalo je 33.180 pojedinaca, osoba, članova obitelji. Potrebno je napomenuti da je od ukupnog broja ispitanika (pojedinaca) 15.430 s područja urbanih župa, odnosno 46,5%, dok 17.750 njih obitavaju u ruralnim župama, odnosno 53,5%. Ovaj podatak nam govori da je istraživanje podjednako obuhvatilo zastupilo i ruralna i urbana područja, što samom istraživanju daje dodatni kredibilitet rasprostranjenosti uzorka. Teritorijalno, istraživanje uključilo je 91,1% pojedinaca s područja FBiH, 8,1% s područja RS-a, a 0,88% s područja koja teritorijalno obuhvaćaju oba entiteta i DB.

Spolna struktura ispitanika kreće se u sklopu nacionalnog prosjeka,3 dok je značajno da su 18,3% ispitanika stariji od 65 godina, a 22,8% maloljetne osobe. Iz ovog podatka je vidljivo da 58,9% čini radno sposobno stanovništvo4 (uključujući i osobe s invaliditetom).

Kada govorimo o obrazovnoj strukturi ispitanika,5 12,3% je visoko obrazovano, dok ih je 4,4% navelo da uopće ne posjeduje bilo kakvo obrazovanje6.

3 Anketa o potrošnji domaćinstva. Agencija za statistiku 2007. Podatak: 51,1% žena i 48,9% muškaraca.

4 Radno sposobno stanovništvo uključuje sve osobe od 15 i više godina. Dijele se na dvije osnovne kategorije: radnu snagu (ekonomski aktivnu) I ekonomski neaktivno stanovništvo.

5 Napomena: od ukupnog broja ispitanika 13285 ispitanika nije navelo da li posjeduje bilo koju stručnu spremu. Statistički nije moguće utvrditi da li ovaj broj ispitanika ne posjeduje nijedan navedeni oblik stručne spreme ili jednostavno nisu odgovorili na pitanje.

6 Napomena: ukupan broj osoba u obitelji koji su odgovorili na pitanje o obrazovanju iznosi 19.728 i čini 59,7% od ukupnog broja osoba koje su sudjelovale u istraživanju.

Tabela 1. Pregled osoba uključenih u istraživanje po biskupijama

Naziv nad/biskupije Broj osoba %

Banjolučka Biskupija 7498 22,6

Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan 12742 38,4

Vrhbosanska nadbiskupija 12940 39,0

Total 33180 100

16


7 Napomena: u kategoriju osnovnoškolskog obrazovanja spadaju i osobe koje su završile samo 4 razreda osnovne škole; u pitanju su najčešće starije osobe, a njihov udio u istraživanju je neznatan.

U narednom grafikonu (Grafikon 4. Obrazovna struktura osoba u obitelji prema spolu) vidljivo je da je razina obrazovanja, kada se radi o visokom obrazovanju, približno jednaka među spolovima uz neznatno veći udio ženske populacije. S druge strane, vidljiva je razlika u srednjoškolskom obrazovanju: žene prednjače s jedne strane (Ž 57,5% > M 42,5%), dok su muškarci u prednosti među populacijom koja ima završeno osnovno obrazovanje (M 60,5% > Ž 39,5%) kao i među onima koji su naveli da ne posjeduju nikakvo obrazovanje.

17


2.1.2.

Obitelji

Broj oBitelji uključenih u istraživanje

U istraživanju je sudjelovalo ukupno 9.752 obitelji, od toga 4.851 iz urbane, a 4.901 iz ruralne sredine, što procentualno iznosi 49,7% u odnosu na 50,3% i jednakomjernu rasprostranje-nost uzorka u odnosu na mjesto prebivališta obitelji. Kada se radi o rasprostranjenosti uzor-ka po nad/biskupijama, odnosno broju obitelji koje su sudjelovale u istraživanju iz pojedinih nad/biskupija, pregled izgleda ovako:

18


Broj osoBa u oBitelji

Iz grafikona 6. Broj osoba u obitelji vidljivo je da su najzastupljenije dvočlane obitelji, dok se najmanji udio odnosi na obitelji sa 7 i više članova. U sklopu istraživanja najbrojnija obitelj broji 14 članova.8

starosna struktura oBitelji

U narednom grafikonu (Grafikon 7. Starosna struktura obitelji) prikazani su podatci o prosječnoj dobi obitelji, iz kojih je vidljivo da je najveći udio osoba mlađe životne dobio 20-40 godina, a prosječna dob prosječne obitelji u BiH iznosi 48 godina.9

8 Napomena: Prikupljeni podatci od 9.504 obitelji.

9 Napomena: Od ukupnog broja 9426 obitelji odgovorilo na pitanje starosne strukture osoba u obitelji.

19


oBitelji s članovima starijima od 65 godina

Procentualno broj obitelji u kojima žive osobe starije životne dobi (starije od 65 godina) iznosi 75%, što znači da 3 od 4 obitelji imaju minimalno jednu osobu starije životne dobi, što upućuje na evidentnu “starost” društva u cjelini. Najčešće je u obiteljima jedan član stariji od 65 godina (48,2% obitelji, dok obitelji s 2 i više članova starije od 65 godina ima 25,9%).10

oBitelji sa studentima

Kada je riječ o studentskoj populaciji, prema istraživanju 37,9% obitelji su obitelji koje imaju studente, 28,4 % njih jednog, a ostatak 2 i više studenta. Značajan podatak je da većina obi-telji, 62,1%, nemaju nijednog studenta.11 Ovaj podatak je značajan kada se usporedi obrazov-na struktura osoba u obitelji (v. grafikon 7) s prosječnom starosnom strukturom obitelji.

oBitelji s djecom i maloljetnicima

Od ukupnog broja obitelji 3.527 imaju djecu i maloljetne osobe. To su najčešće obitelji s 4-5 članova prosječne dobi 30 godina.

10 Napomena: Od ukupnog broja 5892 obitelji odgovorilo na pitanje starosne strukture osoba u obitelji, odnosno na pitanje da li u obitelji postoje osobe starije od 65 godina. Nedostaju podatci 3860 obitelji, iz ovoga se ne može zaključiti da li su to obitelji koje nemaju osobe starije od 65 godina ili jednostavno nisu odgovorile na pitanje, stoga nisu ni statistički validne.

11 Napomena: od ukupnog broja 3.177 obitelji su odgovorila na pitanje o broju studenata, a 6.575 obitelji nisu odgovorile na to pitanje, pa ih se ne može uvrstiti kao obitelji koje nemaju studenata nego jednostavno one predstavljaju nepotpune podatke i ne mogu se uzeti kao validne za istraživanje.

20


2.1.2.1.

Socijalna slika

Ekonomski podatciZaposlenost12

Od ukupnog broja obitelji koje su sudjelovale u istraživanju njih 5.398 odnosno 55,6% su odgovorile na pitanje o zaposlenosti.

Na pitanje o broju zaposlenih u obitelji 4.309 ili 44,4% obitelji nisu odgovorile, stoga se ovaj podatak ne može uzeti kao validan i pripisati nezaposlenom dijelu populacije, jer nije mo-guće statistički zaključiti ima li u ovim obiteljima zaposlenih osoba ili ne. Od udjela obitelji koje imaju zaposlene članove i koje su odgovorile na ovo pitanje, njih 55,5% imaju jednoga zaposlenoga člana, 22,6% obitelji ima 2 zaposlena člana, dok 3,8% obitelji imaju 3 i više zaposlenih. U ukupnom zbroju 82% obitelji imaju minimalno jednoga zaposlenoga člana, a bez ijednoga zaposlenoga je 18%.

umirovljenici

Umirovljenici su zastupljeni u 83,8% obitelji, a u 90,2% obitelji osobe starije od 65 godina su umirovljene. Uzrok ove razlike od 9,8% što neke osobe starije od 65 godina nisu umirovljenici, tj. ne primaju mirovinu, dok s druge strane određen broj osoba mlađih od 65 godina primaju mirovinu koju su ostvarili na različite načine: od prijevremenog umirovljenja do različitih beneficiranih mirovina ili različitih mirovinsko-invalidskih prava.13

12 Napomena: definicija zaposlenosti korištena je u širem smislu, tako da su u ovu kategoriju spadaju sve osobe koje obavljaju privremene i povremene djelatnosti, rad za dnevnice, sivu ekonomiju i slično.

13 Napomena: od ukupnoga broja 6.591 obitelji je odgovorilo o mirovinskom statusu svoji članova.

21


primanja

Kada govorimo o vrsti primanja, od 9.268 obitelji koje su odgovorile na pitanje, njih 528 ili 8% su obitelji bez ikakvih primanja, dok 24% obitelji imaju dva i više primanja, npr. mirovinu i plaću.14

Zanimljiv je podatak da 3% obitelji kao jedinu vrstu primanja navode socijalnu pomoć.

Kada podatke o primanjima promatramo u odnosu na urbane i ruralne sredine, vrijednosti su približne, osim u slučajevima obitelji koje nemaju primanja. Naime, u urbanim sredinama je manji broj obitelji koje nemaju nikakvih primanja u odnosu na ruralne, i to u odnosu 38,4%:60,6%.

Podatci o primanjima među obiteljima koje imaju djecu i/ili maloljetne osobe pokazuju da kod ovih obitelji kao izvor primanja prevladavaju plaće, dnevnice i nadnice, za razliku od obitelji koje nemaju maloljetne osobe i djecu gdje prevladava mirovina, što je sasvim logično jer mirovinu primaju osobe starije životne dobi koje u svojim obiteljima nemaju maloljetnike i djecu. Potrebno je istaknuti da je bez ikakvih primanja 7,3% obitelji koje imaju djecu ili maloljetne osobe.

Tabela 2. Pregled vrste primanja u odnosu na starosnu strukturu obitelji

Starosna struktura

obitelji

Vrsta primanja

Plaća MirovinaNadnice-Dnevnice

Socijalna pomoć

Bez primanja

-20 74,20% 9,20% 16,60% 0,60% 7,40%

20-40 70,70% 35,60% 11,00% 1,40% 7,40%

40-60 54,10% 62,80% 6,90% 2,80% 9,60%

60-80 10,90% 88,60% 1,90% 4,00% 5,90%

80+ 1,80% 86,60% 1,60% 5,50% 8,20%

14 Metodološka napomena: postotci predstavljeni u pojedinim grafikonima i tabelama prelaze 100% iz razloga što su njihovoj obradi uključeni odgovori obitelji koje su davale dva i više odgovora. Na primjer, pitanje o vrsti primanja od ponuđenih odgovora obitelj je odgovorila da primaju mirovinu i plaću.

22


Iz prethodne tabele (Tabela 2. Pregled vrste primanja u odnosu na starosnu strukturu obitelji) vidljivo je da kod obitelji dobne strukture do 40 godina prevladavaju plaće, nadnice i dnevnice, dok kod obitelji starijih od 60 godina prevladavaju mirovine. Dodatno se ističu podatci o obiteljima koje nemaju nikakvih primanja: u toj skupini prednjače obitelji dobne strukture od 40 do 60 godina, a slijede ih obitelji starije od 80 godina, koje u najvećem omjeru kao vrstu primanja navode i socijalnu pomoć 5,5%.

Pored ponuđenih odgovora o vrsti primanja (plaća, mirovina, dnevnice, nadnice i socijalna po-moć), obitelji su navodile i druge izvore primanja, kao što su invalidska mirovina, pomoć drugih članova obitelji, prihodi od poljoprivredne djelatnosti, prihodi od turističke djelatnosti, privreme-ni, povremeni i sezonski poslovi, zatim socijalna pomoć u vidu dječjeg dodatka ili porodiljine naknade, različite vrste stipendija, prihodi iz samostalne djelatnosti (vlastiti obrt), vojne mirovi-ne, primanja civilnih žrtava rata, poginulih branitelja i sl. (njihov udio je manji od 1%).

Stambeni podatci

12,6% obitelji čija je prosječna dobna struktura od 0 do 20 godina starosti, živi s više obitelji u istom objektu, a također 8,3% ove obitelji su podstanari, u prosjeku dvostruko češće nego su to obitelji drugih dobnih struktura.15

Također, stambena situacija s više obitelji u istom objektu češće se pojavljuje kod obitelji s djecom i maloljetnicima, i to u 9,6% slučajeva.

Prosječna dobna struktura obitelji u odnosu na uvjete stanovanje pokazuje da kod obitelji 0-60 godina starosti preovladavaju slučajevi objekata u izgradnji, dok je kod obitelji prosječ-ne dobi 60-80 slučaj premalog prostora. Također u skupini obitelji prosječne dobi 80-100 godina, najčešće se pojavljuju slučajevi neuvjetnog prostora (40,8%) i devastiranih objekata, koji se u prosjeku duplo češće javljaju nego kod ostalih skupina, u 23,7% slučajeva.16

15 Metodološka napomena: Postotci predstavljeni u pojedinim grafikonima i tabelama prelaze 100% iz razloga što su njihovoj obradi uključeni odgovori obitelji koje su davale dva i više odgovora. Na primjer pitanje o vrsti primanja od ponuđenih odgovora obitelj je odgovorila da primaju mirovinu i plaću.

16 Metodološka napomena: Postotci predstavljeni u pojedinim grafikonima i tabelama prelaze 100% iz razloga što su njihovoj obradi uključeni odgovori obitelji koje su davale dva i više odgovora. Na primjer pitanje o vrsti primanja od ponuđenih odgovora obitelj je odgovorila da primaju mirovinu i plaću.

23


Devastirani objekti prevladavaju u ruralnim područjima i to u 71,20% obitelji, za razliku od urbanih sredina, gdje se kao najveći problem izdvajaju nedovršen ili objekt u izgradnji s 49,6%, a slijedi ga nedostatan prostor s 43,8%.

Zdravstveni podatci

Od ukupnog broja obitelji koje su sudjelovale u istraživanju, njih 1.198 odnosno 14,9% ima osobe sa zdravstvenim poteškoćama, tjelesnim nedostatkom ili mentalno oboljele osobe.

Značajan je i podatak da kao poseban skupina, obitelj sa zdravstvenim poteškoćama, ima različit vid primanja gdje na prvom mjestu preovladavaju mirovine sa 71,9%, a i socijalna pomoć je prisutna u većoj mjeri 9,57% nego kod obitelji koje nemaju osobe sa zdravstvenim poteškoćama 1,8%.

24


Obitelji sa zdravstvenim poteškoćama primaju neki vid pomoći u više slučajeva, 24%, u odnosu na obitelji koje nemaju zdravstvene poteškoće 2,6%. Također, obiteljima osoba sa zdravstvenim poteškoćama je daleko više potrebna pomoć, 70,5%, u odnosu na obitelji koje nemaju osobe sa zdravstvenim poteškoćama gdje se zahtjevi za pomoć obitelji javljaju u 35,2% slučajeva.

Što se tiče vrste i oblika zahtjeva za pomoć, kod obitelji sa osobama sa zdravstvenim poteš-koćama u odnosu na obitelji u kojima nema osoba sa zdravstvenim poteškoćama u manje slučajeva se javljaju zahtjevi za zaposlenjem (34% u odnosu na 50%), dok s druge strane preovladavaju zahtjevi za financijskom pomoći (58,6% u odnosu na 38,9%) i pomoći u kući (16,3% u odnosu na 7,7% ).

Definirajući stambenu situaciju obitelji sa osobama sa zdravstvenim poteškoćama češće žive s više obitelji u istom objektu (12,2%) i češće su podstanari (6,1% u odnosu na 3,6% ostalih obitelji).

Podatci o potrebama za pomoć

Na pitanje je li im potrebna neka vrsta pomoći, 40,6% ispitanika odgovorilo je pozitivno.

Obiteljima koje imaju osobe sa zdravstvenim poteškoćama pomoć je potrebna u 70,5% slučajeva, a skupina kojoj je pomoć potrebna u većoj mjeri su i stare osobe 40,5%.

Zahtjeve za pomoć u vezi sa uvjetima stanovanja najviše imaju obitelji koje žive u objektima koji su još uvijek u izgradnji (49,7%) i obitelji koje žive u nedovoljno velikom stambenom prostoru (34,3%).

25


S obzirom na vrstu pomoći koje obitelji primaju,17 najčešća je socijalna pomoć, zatim inva-lidska mirovina, pomoć Caritasa, pomoć obitelji, dječji dodatak, pomoć u hrani, pomoć iz fonda za civilne žrtve rata, kroz različite programe Katoličke crkve, pomoć drugih nevladinih organizacija, pomoć lokalne zajednice, studentske stipendije i sl.

Obitelji koje su prosječnom starosnom razredu od 0-20 godina primaju pomoć u 3,1% slu-čajeva, dok s druge strane obitelji u starosnom razredu od preko 80 godina primaju pomoć u 9,3% slučajeva, što je više nego cjelokupni prosjek.

Iz prethodnog se može uočiti nesrazmjer između obitelji koje trebaju neku vrstu pomoći, njih 40,6% u odnosu na obitelji koje već primaju neku vrstu pomoći, njih 5,4%.

17 Napomena: od ukupno 9.224 obitelji koje su odgovorile na pitanje primaju li neki vid pomoći, 500 obitelji se izjasnilo da prima, dok je 8.724 izjavilo da ne prima nikakvu vrstu pomoći, a 528 obitelji nije odgovorilo na ovo pitanje.

26


Kada je riječ o vrsti potrebne pomoći, većina ispitanika je izjavila da im je potrebna pomoć pri privremenom i povremenom zapošljavanju, njih 45,8%, loše financijske situacije pojedi-naca i cjelokupnih obitelji te nedovoljnih primanja, što su uzroci kako egzistencijalnih tako i zdravstvenih problema. Ovaj postotak je i veći kada se radi o obiteljima u kojima žive djeca ili maloljetnici: iznosi 58,5%. Zaposlenje je dominantan zahtjev kod obitelji prosječne starosti od 0-60 godina starosti.

Kada se radi o financijskoj pomoći, 43,7% obitelji je navelo zahtjeve ove vrste, a kao razlog se navode izostanak, neredovna ili nedovoljna primanja, kako plaće tako i mirovine, socijalne pomoći i slično.

Također jedan dio obitelji naveo je, kao razlog za neophodnom financijskom pomoći u vidu stipendija za djecu i studente, visoke troškove školovanja djece tako i studenata (nabavka materijala, knjige, pokrivanje troškova putovanja i sl.).

Još jedan čest razlog za financijskom pomoći su i visoki troškovi liječenja i nabavke lijekova, najčešće se radi o starim osobama koje zbog nedovoljnih primanja nisu u mogućnosti na-baviti neophodne lijekove, a to potvrđuje podatak da obitelji koje imaju stare osobe najčešće traže financijsku pomoć, 47,7% u odnosu na ostale vrste pomoći. Zahtjevi za financijskom pomoći su najučestaliji i kod obitelji koje imaju djecu ili maloljetnike i to u 58,5% slučajeva u odnosu na ostale vrste zahtjeva.

Financijsko-materijalna pomoć se javlja kao zahtjev kod jednog dijela obitelji koje imaju želju za pokretanjem vlastitog obrta ili poljoprivredne djelatnosti u vidu nabavke poljoprivredne opreme ili početnih sredstava za pokretanja vlastitog obrta.

Financijska pomoć je najučestaliji zahtjev i kod obitelji koje već primaju neku vrstu pomoći, 62,3%, za razliku od obitelji koje ne primaju nikakvu pomoć, a gdje dominiraju zahtjevi za zapošljavanjem: 47,7%.

29,6% obitelji tražilo je pomoć u izgradnji zbog neadekvatnih uvjeta za život, nedovoljno prostora kada se radi o mnogobrojnim obiteljima, zatim novoosnovane obitelji koje nemaju vlastiti dom, prognanici koji još uvijek nisu ostvarili pravo na povratak jer im je imovina devastirana.

Pomoć u kući je tražilo 10,1% obitelji, to su najčešće obitelji s jednim članom i osobe starije životne dobi kojima je ovaj vid pomoći neophodan zbog nemogućnosti kretanja i obavljanja poslova u kući uzrokovano bolešću, invaliditetom ili starošću.

Kada se radi o ostalim vrstama pomoći koje su ispitanici tražili njih 4,9%, najčešće su to zahtjevi za nabavkom osnovnih životnih namirnica, ogrjeva, odjeće i obuće.

Značajno je to što je dio obitelji naveo da im je neophodna pomoć zbog problema uzrokovanih usamljenošću, starošću i napuštenosti kako od obitelji tako i od zajednice.

27


Razlozi za pomoć – citati

Ja sam slijepa osoba ali mi ne treba pomoć.

Potreban mi je posao, bilo gdje posao; vrhunski sam majstor u građevini; znam popravljati i graditi

krovove, ma što god treba...

Bolesna sam, živim sama s imala sam moždani udar i teško pamtim, zaboravljam i puno lijekove plaćam,

pola mirovine dajem za to

Bolesna sam, slabo mi je srce, imam problema sa štitnom žlijezdom, bole me kosti, imam neuredan tlak, dva puta sam operirala bubreg, izvadila maternicu i jajnike, zato ne može penzija od 310 KM da mi sve

pokrije!

Bolest u obitelji. Nevjesta metalno oboljela,unuk na dijalizi potrebno presađivanje bubrega.

Tržim bolji život!

Često putujem zbog različitih pretraga, a svaki teži posao moram nekome da platim da to uradi umjesto

mene.

Potrebna mi je pomoć da ovo ostatka života proživim dostojnije.

Pomozite mi da mi prime sina za stalno da može obitelj da formira!

Došao sam u mirovinu ali moram čekati 65 godina starosti da bi je dobio

Financijska pomoć mi je potrebna da školujem dvoje maloljetne djece. Ali zaposlenje da ne ovisim o

drugima, da imam normalne uvjete za život!

Firma je u raspadu plate kasne i kada daju dijele u dva dijela

Potrebne su mi godine i zdravlje!

Imala sam moždani udar, imam šećer, masnoću i visok tlak. Trošim puno za tablete pa meni malo

ostane za hranu.

Našem ... treba stalno zaposlenje kako bi osigurao bolji život djeci i bio prisutan u njihovom odgoju i

odrastanju!

Izgradnja nedovršene kuće zbog premalo stambenog prostora koji je uz to i pod ovrhom banke zbog

nemogućnosti plaćanja kredita.

Ja i žena stari

Ja sam invalid 80% ali zasad mi nije potreba pomoć, mada ne znam kad će mi trebat.

Kao profesorica jezika 4 godine čekam red za posao, no zbog namještanja natječaja i raznih nepravilnosti u mome rodnom gradu ne mogu dobiti posao. Od rujna 2011. konstantno ukazujem na nepravilnosti mjerodavnim institucijama, no nemam odgovora!

Mirovina nekad stiže nekad ne stiže do kraja, a racionalno je trošim (ne pijem i ne pušim, ne

luksuziuram!

Moja poruka je: Pomozite obitelji kojima je sigurno puno potrebnija vaša pomoć nego trenutno nama, iako imam majku staru 88 godina, koja je 100%

senilna i dezorijentirana. Da, ali sam isto tako uvjerena da uvijek ima gore od goreg.

Bog Vas blagoslovio!

Molila bih vas za pomoć u kući povremeno, po potrebi. Noga me boli, imala sam operaciju koljena i od tada teško mogu obavljati potrebne obaveze po

kući, platiti režije, otići u trgovinu i slično.

Nedostatni prihodi u obitelji i osjećaj korisnosti nositelja obitelji.

Nemam nikakvih financijskih primanja i nemam od čega živjeti

Nemam penzije, a 70 mi je godina!

Nisam mađioničar da riješim svoje potrebe sa 106 KM!

Nitko u peteročlanoj obitelji nema stalno zaposlenje.

Ostario, obolio i bespomoćan.

Razgovor i obilazak

Sad ne treba, kad budem starija, bolesnija pomoć će mi dobro doći.

Sam sám, teško mi je najviše što moram kuhati, a slabo se razumijem u kuhanje.

Treba mi uplata sredstva, da bi ostvarila pravo na imovinu jer imam uplaćeno 23 godine, a potrebno je

minimalno 30 godina uplaćenog staža.

Želim prehrambenu pomoć i u garderobi da bi preživio.

Želim samostalan život bez pomoći roditelja. A posla nema.

Želim se baviti voćarstvom i povrtlarstvom.

Živim od onoga što mi drugi daju.

28


Solidarnost

Caritas je samo jedna organizacija koja se suočava s brojnim problemima, i nije u mogućno-sti zadovoljiti sve potrebe koje se javljaju u pojedinim područjima. Kako bi se razriješili ovi pro-blemi, cilj je osvijestiti i pokrenuti lokalnu zajednicu da pomogne najpotrebitijim članovima.

Da bismo istražili jesu li ljudi spremni pomoći u zajednici, postavili smo i sljedeći set pitanja koja se odnose na solidarnost i spremnost zajednice da pomogne svojim ugroženim članovima.

Iznenađujuće, rezultati su pokazali da je 60,1% obitelji spremno pomoći drugima u nevolji. Spremnost na pomoć i upućenost na članove zajednice veća je u ruralnim sredinama, 67%, nego u urbanim: 53%. Također, spremnost na pomoć je veća kod obitelji s djecom i maloljetnim osobama, 73,7%, budući da se radi većinom o prosječno mlađim obiteljima koje su spremnije pomoći drugima (obitelji 0-60 godina) nego starije obitelji (60-100) kojima je i samima najčešće potrebna pomoć. Kao i kod obitelji koje ne primaju nikakav vid pomoći, obitelji koje nemaju zahtjeve za pomoć spremnije su pomoći drugima, 68,4%, nego obitelji kojima je i samima potrebna pomoć: 42,6%.

Kada se radi o načinima pomoći, najčešće se navodi dobrovoljnim radom, i to u 61,3% slučajeva, a najčešće se radi o pomoći u različitim radovima, popravkama, zatim pomoći pri čuvanju djece i slično.

Zatim, dosta zanimljivo, 41,1% ispitanika navodi da je spremno pomoći drugim obiteljima u svojoj zajednici financijski, u skladu sa svojim mogućnostima.

Način na koje su obitelji spremne pomoći ugroženim članovima zajednice kada se radi o odnosu dobrovoljnog rada i financijske pomoći u odnosu na starosnu strukturu obitelji. Nai-me, što je prosječna starost obitelji mlađa to je veća spremnost na pomoć u vidu dobrovolj-nog rada, dok s druge strane što je prosječna starost obitelji starija to je veća spremnost na financijsku pomoć.

Jedan dio obitelji, njih 13,7% je naveo da je spreman pomoći i svojim stručnim znanjem, kako razgovorom i savjetovanjem, tako i u davanju instrukcija učenicima i studentima, pružanjem pomoći u vidu hrane, odjeće, obuće, kućnih potrepština, u vidu zaposlenja na obavljanju povremenih i privremenih poslova.

29


2.1.2.2.

Profil obitelji u potrebi

Varijable:

1. Ukupan broj obitelji kojima NIJE potrebna pomoć: 5.143

2. Ukupan broj obitelji kojima JE potrebna pomoć: 3.512

Osnovni faktori koji doprinose riziku siromaštva obitelji.

U zagradama su predstavljeni podatci u postotcima u kojoj mjeri pojedini faktori doprinose riziku siromaštva obitelji

• Obiteljibezprimanjauviduplaće(+19,6%)

• Obiteljbezprimanja(+11,0%)

• Obiteljbezstalnozaposlenih(+5,7%)

• Obiteljikojenisuvlasnicistambenejediniceukojojžive(+8,2%)

• Obiteljikojeimajulošeuvjetestanovanja

a) Neuvjetan prostor (+13,9%)

b) Nedostatan prostor (+8,8%)

c) Devastiran objekt (+6,3%)

d) Obitelji koje su podstanari (+5,8%)

• Obiteljiukojimaživeosobesazdravstvenimpoteškoćama,posebnimpotrebamailiozbiljnim zdravstvenim poteškoćama (+18,4%)

• Obiteljikojeimajustareosobe(+7,3%)

• Obiteljikojeimajujednogumirovljenika(+7,3%)

• Obiteljisastudentima(+9,0%)

30


31


Rezultati kvalitativnog istraživanja – stare

osobe u potrebi

32


33


2.2.

Rezultati kvalitativnog istraživanja – stare osobe u potrebiuvod

Prema popisu stanovništva iz 1991. i procjenama statističkih agencija, u Bosni i Hercegovini živi oko 3,8 milijuna stanovnika18, koji su u nekoliko posljednjih decenija izloženi velikim promjenama uslijed rata i poslijeratnih događaja, migracija, siromaštva, socijalne isključenosti, nezaposlenosti, usklađivanja zakona i sl. Takvo stanje otežano je i općim stanjem u Europi i svijetu: ekonomskom krizom, prirodnim nepogodama, dužim životnim vijekom, malim prirastom stanovništva itd.

Prema nekim procjenama, osobe starije od 65 godina u BiH čine 17% stanovništva, a prema istraživanju Caritasa iz 2012. taj broj iznosi 18,3%. Prema istom istraživanju procentualno broj obitelji u kojima žive osobe starije životne dobi (starije od 65 godina) iznosi 75%, što znači da 3 od 4 obitelji imaju minimalno jednu osobu starije životne dobi. Velik broj starih osoba, osim uobičajenih problema koji prate treću životnu dob, izložen je i ekonomskom siromaštvu, što znači da nisu u stanju svojim primanjima pokriti sve troškove te pripadaju skupini koja se nalazi u najvećem riziku siromaštva.

“Osnovna karakteristika starosti kao biološkog procesa je smanjenje radne sposobnosti što u socijalnom smislu može značiti povećanje rizika od ulaska u stanje siromaštva”

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS, pomoćnik ministra Ljubo Lepir

18 Agencija za statistiku BiH: Populacija u BiH (procjena od 30.06.2011) http://www.bhas.ba/

U Bosni i Hercegovini još uvijek živi oko 180.000 osoba koje imaju status raseljenih osoba, od kojih su većina stare osobe. Postoji velik rizik od isključenosti i nezbrinutosti starih i nemoćnih osoba, između ostaloga i zato što su ustanove i službe koje omogućavaju društvenu integraciju starih još uvijek izuzetak, a ne pravilo.

Istraživanje Caritasa BKBiH Pričali smo sa siromasima19 iz 2010. godine pokazalo je da je većina starih osoba izložena nekoj vrsti siromaštva i socijalne isključenosti, a provedeno je na uzorku od 1.200 ispitanika, korisnika Caritasovih programa, od kojih se 47,3 % izjasnilo kao “stare osobe u potrebi”.

Zbog svega toga Caritas je 2012. godine odlučio provesti kvalitativno istraživanje s ciljem analize problema, uzoraka i mogućih rješenja koja bi rezultirala jasnim prijedlozima za promjenu aktualne situacije kada su u pitanju stare osobe u potrebi.20

2.2.1.

Pozadina i uzroci problema starih osoba u potrebi

Financijski problemi

Trenutna situacija u kojoj se nalaze stare osobe u potrebi prije svega je određena nedostatkom osnovnih materijalnih resursa za život. Većina ispitanika navodi da su mirovine nedostatne i da je vrlo teško organizirati život uz tako mala primanja kojima ne mogu zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe. Režije su dosta visoke u odnosu na primanja.

19 http://www.carbkbih.org/images/stories/publikacije/pricali_smo_sa_siromasima.pdf

20 Plan istraživanja, metodološke postavke i sudionici u istraživanju su predstavljeni u poglavlju 1.3. Metodologija i plan istraživanja

34


“Ja imam 260 KM penzije, 220 KM me izađu režije (100 KM je grijanje, dođe vam još telefon, struja, čistoća, održavanje zgrade). Meni ostane 40 KM. Ja imam anginu pectoris i reumatsku groznicu. Sama živim. Ja to sve moram podnijeti.”

Korisnica Dnevnog centra za stare osobe Banja Luka

Tijekom 2011. i 2012. oba mirovinska fonda u BiH imala su nešto teži način financiranja mirovina. Osim što je broj umirovljenika u BiH stalno rastao, dodatna otežavajuća okolnost je usporena ekonomska aktivnost koja je ostavila negativne posljedice na tržište rada, odnosno na broj zaposlenih osoba koje direktno većinski financiraju mirovine u BiH. Mirovinski fondovi nisu imali realne predispozicije za povećanje mirovina. Naprotiv, zadržavanje mirovina na razini iz 2009. bilo je osnovni prioritet. Odnos između broja umirovljenika i zaposlenih, i dalje izrazito nepovoljan, iznosi 1:1,2 te je pokazatelj sve teže održivosti postojećeg načina financiranja mirovina na osnovi plaćanja doprinosa u mirovinske fondove. S otežanim načinom financiranja mirovina prosječna mirovina u BiH za rujan 2012. iznosi u Republici Srpskoj 311,35 KM21, a u Federaciji BiH 350,52 KM22. Struktura mirovina u oba entiteta ostala je slična, najveći broj mirovina čine starosne, potom obiteljske te invalidske mirovine. Minimalne mirovine u FBiH i RS-u također su ostale nepromijenjene u 2012. godini i iznose 310 KM u FBiH i 160 KM u RS-u.

21 Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Statistički bilten, oktobar 2012. http://www.fondpiors.org

22 Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje; http://www.fzmiopio.ba/images/statistika/strrashr092012.pdf

“Svi problemi uzrokovani su ekonomskom situacijom. Budući da su primanja kakva jesu, staroj osobi, pošto je uzela sebi lijekove koji su joj neophodni i platila dadžbine za režije, stan ili kuću, tko već što posjeduje, ne može joj ostati ni da kupi sebi kruh. Znači, svodi se na ovo: ako netko mora sebi kupiti dva lijeka koji koštaju 50-70 maraka, a neki koriste i još skuplje lijekove, koji su preko 100 maraka, a mogu trajati 15 dana, kako onda preživjeti cijeli mjesec, da plati režije i da živi normalno?”

Djelatnik Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije

Osobe treće životne dobi veoma su osjetljive i razočarane jer vide da o njima društvo ne vodi dovoljno brige.

Zdravstveni problemi

Najčešći problemi s kojima se susreću osobe starije životne dobi osim socijalnih su i zdravstvene poteškoće. Sustav zdravstvene zaštite ne osigurava u potpunosti besplatne lijekove koje propisuju liječnici, a esencijalne liste su različite u odnosu na mjesto boravka i ovise prvenstveno o proračunu županije i regije. Recesija u posljednjih nekoliko godina uzrokuje dodatno smanjivanje besplatne liste lijekova.23 Zbog toga su stare osobe, u većini slučajeva umirovljenici koji posjeduju zdravstveno osiguranje, prisiljene plaćati lijekove samostalno.

23 Inicijativa i civilna akcija (ICVA) i Prava za sve BiH: “Zašto nismo jednaki u pravima iz zdravstvene zaštite? Pregled stanja i preporuke za djelovanje”

35


“Kažem vam da za lijekove dam više nego za hranu. Ja sam previše bolesna i za lijekove moram imati, imala za hranu ili ne. Hvala Bogu, znaju sestre iz Caritasa da mi donesu nekad hrane i to je to. A i ne tražim, da vam pravo kažem, ja kako mi oni donesu iz Caritasa. A da ja imam neku mogućnost, neku drugu, nemam. Imam samo tu penziju.”

Korisnica Caritasovih usluga

U ruralnim područjima nedostaje zadovoljavajuća infrastruktura za zdravstvenu zaštitu, liječnici vrlo rijetko idu na teren, a mnoge starije osobe nemaju prijevoza do doma zdravlja. To potvrđuju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije iz 2010. godine: na 1.000 stanovnika u BiH dolazi 1,7 liječnika, 5,4 medicinskih sestara i 3,5 bolesničkih kreveta, dok je prosjek u zapadnoj Europi 6,7 bolničkih kreveta.24 Postojeće zdravstvene institucije su nedovoljno opremljene i ne zadovoljavaju potrebe stanovništva.

“... Poznajem veći broj starih osoba: najveći problem je nabavka lijekova. A što se tiče hrane, oni većinom sami privrijede svojim rukama, ali to je zato što se ja nalazim na seoskoj župi. Moji svi rade i nemam sad nikoga posebno da mu trebam s te strane pomoći.”

Župnik, biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Također, starim osobama u ruralnim područjima najteže pada bolest i nemoć, koje im onemogućavaju obavljati radove u polju i baviti se poljoprivredom, a obiteljska podrška u većini slučajeva ili izostaje ili je nedostatna.

24 http://www.euro.who.int/en/what-we-do/data-and-evidence/databases

“Kad naša patronažna sestra ode na teren, stare osobe koje su naši korisnici najviše imaju potrebu da razgovaraju i imaju milijun pitanja i potpitanja. Oni žele jednostavno da pričaju, žele da ih netko sasluša, žele da se osjećaju nekako da su korisni.”

Djelatnica Caritasa Banja Luka

Problem kod velikog broja starih osoba predstavlja i neriješeno pitanje zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite.

“Kao uzroci problema starih osoba mogu se navesti i loši uvjeti života, pokidane veze, nedovoljna zdravstvena njega, skupi lijekovi – lijekovi koji nisu na prioritetnoj listi.”

Župnik, biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Problem usamljenosti i napuštenosti

“Najveći problemi koje vidimo na terenu su usamljenost, ekonomska primanja i zapostavljenost od strane obitelji.”


U riziku od siromaštva i stanju socijalne potrebe nalaze se i stare osobe koje žive same, a nisu ulazile u brak, naročito u ruralnim sredinama, gdje ih u istraživanju bilježimo u većem broju.

“Nisam više mogla biti sama kod kuće. Stara sam, nemoćna sam. Kad kuham, sve mi kipi, sve mi zagori, sve mi ispada.”


36


“Uglavnom je problem je što su stare osobe same i nema tko voditi brigu o njima. Najveći problem je što su većinom samci, i kad dođeš kod njih u kuću za vrijeme blagoslova, ne daju ti izaći jer su se poželjeli da s nekim razgovaraju.”


Velik broj starih osoba u potrebi prepuštene su same sebi, nemoćne su i najteže im pada usamljenost. Osjećaju se odbačenima od obitelji i društva.

“Kod pojedinih osoba, naše patronažne medicinske sestre su jedine osobe koje u mjesec dana po nekoliko puta svrate kod tih osoba i s njima razgovaraju. Njima treba razgovor i druženje, ali postoje na terenu sela koja su jako udaljena. Na žalost, u okolini Banja Luke još uvijek ima nekoliko povratničkih staraca koji nemaju struje. Nemaju nikakva prijevoza, čak ni džip ne može doći do njih. I možete misliti kako oni žive, a informiranost nikakva.”

Djelatnik Caritasa Banja Luka

2.2.2.

Sistem pomoći i podrške

Sistem socijalne zaštite u BiH izrazito je podijeljen i sastoji se od trinaest gotovo ne-ovisnih sistema, a koordinacija među njima je neznatna. Politike socijalne zaštite i po-moći regulirane su na entitetskoj razini, su-stav je centraliziraniji u RS-u, dok je u FBiH nadležnost na kantonalnim/županijskim razinama. Sustav socijalne zaštite zasno-van je na shemi socijalnog osiguranja koje se financira iz doprinosa na plaće i shemi socijalne pomoći koja se financira iz druš-tvenih općih dohodaka. Socijalna pomoć u kantonima/županijama FBiH iznosi oko 100 KM prosječno, budući da su iznosi novča-ne pomoći različito su definirani u svakom

kantonu/županiji25. Novi zakon o socijalnoj zaštiti u RS-u, osim brojnih novina, dono-si i povećanje socijalnih naknada za više od sto posto u odnosu na dosadašnjih 41 KM mjesečno, pa bi za krajnjeg korisnika pomoć trebala iznositi u prosjeku 80 KM mjesečno.26 Predviđena sredstva u prora-čunima BiH koja se odvajaju za socijalnu pomoć neravnomjerno su raspoređena.

Postojeći sistemi socijalne zaštite nisu u stanju obuhvatiti sve stare osobe, a po-sebno sve siromašne, bolesne, samohrane osobe kojima je potrebna pomoć i potpora društva stoga su izložene raznim obli-cima zanemarivanja i teškim uvjetima života. Problem je dodatno složen ovisno o tome je li prebivalište stare sobe u ruralnoj ili urbanoj sredini.

Uzroci problema starih osoba leže i u nedo-voljno podržanim različitim alternativnim ili izvaninstitucionalnim oblicima zbrinjavanja starih osoba kao i u nepostojanju određe-nih normativa i standarda za rad i ostvari-vanje institucionalnih i izvaninstitucionalnih usluga u oblasti brige za stare i nemoćne, što je s druge strane bitan preduvjet za obavljanje djelatnosti iz ove oblasti kroz učešće privatnog i nevladinog sektora.

Istraživanja pokazuju da sistem pomoći osobama treće životne dobi u BiH nema skoro nikakve obveze za osiguranje uskla-đenog i održivog sistema socijalne zaštite. Sistem zaštite starih osoba u potrebi zasni-va se na socijalnoj zaštiti čija je djelatnost usmjerena na osiguranje socijalne sigurno-sti pojedinca i njegove obitelji. Koordinacija između različitih razina vlasti nije najefika-snija, a financijske mogućnosti entiteta i županija nisu ujednačene.

25 OSCE Misija u Bosni i Hercegovini, Pravo na socijalnu skrb u Bosni i Hercegovini: Pitanja primjerenosti i jednakosti, siječanj 2012. godine http://www.oscebih.org/documents/osce_bih_doc_2012062908565349cro.pdf

26 http://www.agencijaspektar.com/index.php?novost=4046&jezik=

37


BiH je prema Madridskom međunarod-nom akcijskom planu o starenju, Regio-nalnoj implementacijskoj strategiji iz Berlina i Europskoj socijalnoj povelji obvezna do-nijeti programe za stare osobe (akcijski plan, strategiju, uspostaviti odgovorno tije-lo/instituciju), ali ništa od toga nije učinje-no. Zemlje u okruženju izradile su strategije starenja i nacionalne akcijske planove, a neke su uspostavile i instituciju ombudsma-na za stare osobe.

Starije osobe u BiH nisu u zakonima pre-poznate kao socijalno ugrožena kategorija društva niti postoje politike koje bi odgovo-rile na demografske promjene i njihove po-sljedice. Ne postoji državna ni entitetska strategija ni zakon koji bi na sustavan način regulirali pomoć starim osobama. Umirovljenici se po automatizmu smještaju u kategoriju socijalnih slučajeva. Povlastice su jedino u vidu participacije u zdravstve-noj zaštiti i participacije pri smještanju u domove za stare.

“Naši umirovljenici su siromašni. Oni većinu svoje mirovine potroše za lijekove.”

Centar za socijalni rad Kiseljak

Problem nastaje i pri implementaciji po-stojećih zakona o besplatnoj zdravstvenoj skrbi, kao na primjer pravo na novčanu pomoć, kućnu njegu, smještaj u ustanove stacionarnog tipa traži koji propisuju odgo-varajuće uvjete: osoba treba imati 65 i više godina, ne smije biti osigurana ni po kojoj drugoj osnovi, nema mirovinu, ili ima male prihode, nema djecu ni bližu obitelj ili je oni nisu u mogućnosti zbrinuti. Uz to slijedi i komplicirano prikupljanje potrebne doku-mentacije.

“U našoj županiji o uređenom sistemu ne možemo govoriti: više se odnosi na skrb o starim osobama. Imamo nekoliko javnih ustanova. Ministarstvo plaća smještaj samo socijalno ugroženim osobama, odnosno starijima od 65 godina koji nemaju financijskih sredstava, odnosno nemaju nekih materijalnih sredstava koja bi mogli koristiti u svrhu plaćanja ili pak članova obitelji koji su po Obiteljskom zakonu dužni skrbiti za njih.”

Janja Milinković, Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ

Problem je i nedovoljan kapacitet za smještaj starih osoba, a cijene smještaja nisu usklađene s visinom mirovina.

“Stare osobe imaju pravo i na smještaj u starački dom. Međutim, nedovoljan je broj staračkih domova i oni su uglavnom svi popunjeni. Onda, cijena u staračkom domu je jako visoka tako da mirovina ne može podnijeti troškove. Ako umirovljenici nemaju imovine i nemaju djece koja bi subvencionirala tu razliku troškova, samo u tom slučaju država će učestvovati do pune cijene koštanja doma.”


Istraživanje je pokazalo da je bitan nedostatak kvalitetne brige za osobe treće životne dobi neizvjesna mreža usluga koja se pruža ovoj populaciji. U sistem podrške spadaju dnevno zbrinjavanje, savjetovanje, jednokratna novčana pomoć, pomoć u kući, starački domovi, gerijatrijski centri, gerontološki centri, ustanove stacionarnog tipa, hraniteljske obitelji.

38


“Naš cilj je sada da usavršavamo ovaj dio stvaranja uvjeta i pružanja pomoći u ru-ralnim sredinama, hraniteljstvo u ruralnim sredinama, tako da smo za ovu godinu usmjereni u tom pravcu. Mislim da je naj-važnije još razvijati i usavršavati dnevne centre. Problem je starih i to što ne mogu dolaziti u te dnevne centre jer su im dale-ko, a gradski prijevoz nije usklađen. Stare osobe su u većini slučajeva usamljene, djeca su otišla svojim putem, tako da usa-mljenost predstavlja velik problem.”

Centar za socijalni rad Banja Luka, koordinator za suradnju sa partnerima

Kao način mogućih unaprjeđenja stanja osoba treće životne dobi Federalno mini-starstvo za rad i socijalnu politiku naglašava da se u suradnji s drugim organima pripre-ma okvirna politika za stare osobe, kako bi se osigurali bolji uvjeti za pristojan i dosto-janstven život u obiteljskom okruženju.

“Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, uz podršku Populacijskoga fonda UN-a (UNFPA) te u suradnji s Age UK/NVO mrežom za starenje s dostojanstvom BiH, Ministarstvom civilnih poslova BiH, Federalnim ministarstvom rada i socijalne politike, Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite RS-a, Federalnim ministarstvom zdravstva te Odjelom za zdravstvo i ostale usluge Brčko Distrikta, započelo je ak-tivnosti na izradi Okvirne politike za stare osobe u BiH, koja će poslužiti kao osnova za izradu Strategije za osobe treće život-ne dobi, kojom bi se poboljšao položaj starih i nemoćnih osoba i ostavila njihova ljudska prava u skladu s Mediteranskim međunarodnim planom djelovanja za oso-be starije dobi. Značaj ovog dokumenta je unaprjeđenje i provođenje aktivnosti na što uspješnijoj zaštiti starih osoba te osi-guranje uvjeta za pristojan i dostojanstven život u obiteljskom okruženju.”

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, ministar Vjekoslav Čamber

Također, moguće rješenje problema starih osoba u potrebi leži u uključenju vladinog i nevladinog sektora, obitelji i pojedinaca. Za bolji položaj osoba treće životne dobi bitno je usmjeriti društvene snage ka poboljšanju osnovnih životnih uvjeta.

“... Sistemski rješavati problematiku starih osoba kroz zakonsku regulativu dono-šenjem strateških dokumenata. Politike razvoja socijalne zaštite starih osoba koje će biti usmjerene na to da se stare osobe tretiraju kao aktivni učesnici društva, da se uvaži fenomen starenja, da se osigura kvalitetniji odnos svih subjekata društva prema starim osobama... Dati podršku porodici i pomoći starim osobama da ostanu u svom domaćinstvu po moguć-nosti do kraja života, dok im za zadovolje-nje egzistencijalnih potreba nije neopho-dan odgovarajući oblik ili mjera zaštite.”

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, ministar Vjekoslav Čamber

U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS-e smatraju da mogućnost napretka starih osoba u potrebi treba gledati kroz tri strateška pravca: korisnik, sistem i pružatelji usluga.

“Razvoj socijalne zaštite starih treba po-smatrati kroz tri strateška pravca djelo-vanja. Kad govorimo o korisnicima treba razvijati nove modele zbrinjavanja, nove modele brige, pristupačnost usluga i to se prije svega odnosi na vaninstitucionalne modele. Što se tiče sistema treba podizati kvalitet usluga, treba obezbijediti orga-nizaciju usluga, veće kontrole (zakonska regulativa je već pripremljena za to) i treba jačati sistemske mehanizme,unaprjeđenje kvalitete usluga, bez obzira ko uslugu pruža. I treće, prema pružaocima usluga treba jačati kompetencije. Jačanje kom-petencije kroz edukacije.”


39


Vidljiva je sve veća nostalgija za ranijim vremenima i prošlim sustavom osiguranja, te sve veće nepovjerenje u vlast i odluke koje se tiču socijalne politike i ostvarenja prava.

“Ma, ne postoji država kao prvo, pa onda vlast, da ima da se poštuje što se zapiše da se to izvršava! A ono ništa: samo na papiru! Jedno misle, drugo rade, treće govore.”


2.2.3.

Ostvarenje prava

Osobe treće životne dobi su nedovoljno upoznate sa svojim pravima i sistemima pomoći te samim time ne ostvaruju u potpunosti svoja prava. Razlozi tomu su nedovoljna informiranost, nezainteresiranost i neadekvatan sistem informiranja od strane nadležnih organa kao i kompleksna struktura sistema socijalne podrške. Posebice su ugrožene osobe u ruralnim sredinama, kojima je pristup informacijama dodatno otežan zbog udaljenosti centara za socijalni rad i drugih institucija nadležnih za pitanja socijalne zaštite starih i iznemoglih osoba.

“Mislim da stare osobe nisu uopće upoznate. Do informacija dolaze putem novih medija ili putem socijalnog radnika. Ono što mogu reći da u velikom broju idu prema Centru za socijalni rad, na osobni zahtjev, zahtjev rodbine i srodnika ili pak nevladine organizacije. Prvenstveno dolaze u Centar za socijalni rad.”

Centar za socijalni rad Mostar, ravnateljica Zora Dujmović

“S tim što još jedan veći problem je u tome što naš svijet nije dovoljno upućen na koji način može ostvariti svoja prava. Svima nam je poznato: i mi sami, kad dođemo u te institucije, nešto hoćemo izvaditi, obični dokument, koju proceduru moramo proći. Ne samo u centru za socijalni rad: svaka općina ima svoj resorni odjel za rješavanje socijalnih pitanja gdje se isto mogu obratiti, ali malo tko to zna i od nas, a kamoli stari.”


Prava koja stare osobe ostvaruju često se mijenjaju, bez komunikacije i povratne informacije o nastalim izmjenama, što rezultira gubljenjem prava određenog broja osoba.

“Ne znaš ni kad ti smanje penziju zašto ni zbog čega, ne znaš ništa na što imaš pravo.”

Član obitelji korisnika Caritasovog doma za starije osobe

Dodatni problem s kojim se susreću osobe treće životne dobe, u domeni ostvarenja svojih prava, osim već navedenog, jest i sistematiziranje razina vlasti. Naime, da bi ostvarili jedno od svojih prava, moraju proći različite razine i urede, a to je vrlo često teško realizirati jer to ovisi o njihovu financijskom i zdravstvenom stanju. Osoblje s kojima se susreću u različitim uredima i prijemnim odjeljenjima pri pokušaju ostvarenja svojih prava dodatno kompliciraju postupak svojom nesusretljivošću, nezainteresiranošću i sl.

“Problem je i u zakonskim osnovama: centar za socijalni rad u FBiH može samo jednom ili dva puta godišnje dodijeliti jed-nokratnu financijsku pomoć – od 45 ma-raka prvi put, te drugi put u vidu paketa namjernica vrijednosti oko 50 maraka.”


40


2.2.4.

Podrška obitelji, susjeda i šire zajednice

Problemi nastaju i promjenom obiteljske strukture, samim tempom življenja, pri čemu se obitelj odnosno djeca zbog prezauzetosti manje-više ne brinu i ne žele skrbiti o svojim starijim osobama, sve rjeđe su potpora starijim osobama. Kroz razgovor sa starim osobama saznajemo da su one postale svjesne da njihova djeca nemaju vremena i ne mogu se za njih skrbiti i biti im pomoć u svakodnevnim aktivnostima.

“Kako bih opisala: ja sam sama, ja ne-mam nigdje nikoga. Ovdje nemam nikoga od svojte, sama sam, bolesna sam i sve me boli. Svi moji su daleko i ne mogu doći do njih niti mogu ići, niti mogu njih zvati da dolaze, jer svaki ima svoju familiju”


“Svi ovi problemi su posljedica tranzicije. Naša tradicionalna obitelj je razrušena. Mi smo prije rata imali tu vrijednost familijarne solidarnosti, sada te vrijednosti nema sve je više egoizma. Sada se ljudi više brinu za vlastite živote, obitelji. Nekako za stare osobe nemaju vremena ili su negdje otišli trbuhom za kruhom u inozemstvo ili sl. Poremetio se sustav vrijednosti, razbijene obitelji i razbacane po svijetu a velika je financijska nesigurnost.”


“Porodice su se sad više pozabavile tom porodicom koju su stvorili nego sa tom svojom biološkom porodicom i tu negdje nastaje problem: odbacuju te stare osobe.”

Centar za socijalni rad Banja Luka, koordinator za suradnju sa partnerima

Nedovoljna primanja i ubrzan tempo života članova obitelji danas je takav: nemaju dovoljno sredstava ni vremena da bi adekvatno skrbili za nekog od svoje obitelji tko je u poznim godinama.

“Znate, mnogi se ustručavaju ako imaju svoju djecu. Ne žele moljakati, ponos ne da. Ima, znate, ljudi u teškim situacijama. Više od pola starijih ljudi ni ne zna da ovaj centar postoji, ili se stide. Nama kažu da smo mi nekad djetinjasti, ali mučno je gledati stare ljude nemoćne, isto ko djecu. Mnogo puta se stidimo, mnogo puta smo ponosni.”

Korisnica Dnevnog centra za stare osobe, Banja Luka

“Mladi ne poštuju starije, oni misle da nikada neće ostarjeti”

Korisnik Dnevnog centra za stare osobe, Banja Luka

Često se naglašava da starije osobe primaju nedovoljne mirovine s kojima nisu u mogućnosti zadovoljiti ni osnovne životne potrebe poput hrane, lijekova i ogrijeva a obitelj kao primarna podrška starim osobama u potrebi često nije u mogućnosti pružiti adekvatnu podršku svojim roditeljima, a i srodnicima o kojima brinu.

“Ovo je sve od nas što mi možemo, i njena penzija, doplaćuje se, jedino pelene se dobivaju, ali smanjuje se kvaliteta pelena, broj pelena.”

Član obitelji korisnika Caritasovog doma za starije osobe

Obitelj koja nije u mogućnosti pobrinuti se za staru osobu, primorana ju je smjestiti u dom za stare osobe, a troškove smještaja podmiriti vlastitim sredstvima, budući da izostaje financijska podrška u vidi subvencija.

41


“Da nemamo sredstava, baka bi bila kući pod moranje.”

Član obitelji korisnika Caritasovog doma za starije osobe, Banja Luka

Kada se radi o podršci lokalne zajednice, jedan dio korisnika, starih osoba u potrebi istakao je da postoji velika razlika u vidu podrške u ruralnim i urbanim sredinama. Ističe se da u nekim područjima postoje određene subvencije koje pokrivaju samo jednu vrstu troškova, npr. subvencija za korištenje električne energije ili grijanja koja postoje samo u određenim urbanim sredinama i lokalnim zajednicama.

“Subvencija ima nekih, ali samo za one koji imaju centralno grijanje, a mi koji se na drva grijemo – nemamo.”


Različite ustanove i nevladine organizacije koje pružaju sistemsku podršku starim oso-bama suočavaju se ponajviše s konfuznim zakonima i tumačenjima koji nisu u potpu-nosti dorečeni.

Generalni je zaključak da podrška starim osobama od strane susjeda i šire zajednice izostaje.

U župnim zajednicama diljem Bosne i Hercegovine samoinicijativno se organiziraju skupine volontera koje skrbe o svojim susjedima i ljudima u potrebi. Okupljeni oko župne zajednice sa svojim župnicima volonteri svih starosnih dobi, predvođeni osobnom željom pomoći potrebitima, rade na zbrinjavanju posebno starih osoba u svojoj bližoj okolini. Takav vid pomoći je izrazito važan za razvoj zajednice, ali i osobni razvoj svakog volontera pojedinačno. Pružajući pomoć vrlo često ostanu nezapaženi u javnosti, ali je važno istaknuti vrijednost aktiviranja zajednice, posebice u susjedstvu u kojem

su veze vrlo jake i informacije o potrebama realne. Bez volontera velik broj aktivnosti nije ostvariv.

“Mi smo kod nas riješili problem opservi-ranja stanja tako što imamo člana Pasto-ralnog vijeća iz svakog sela i tako dobiva-mo informacije s terena na pravi način.”


Potpora civilnog društva

Od jednog dijela korisnika nevladine udruge i određene vjerske organizacije su prepoznate kao jedine instance od kojih stare osobe u potrebi dobivaju podršku.

“Jedino pomoć imam od Caritasa, i fala Bogu...!”


S druge strane, doprinos u rješavanju pro-blema starih osoba u potrebi i organizacija sistema podrške od strane civilnog društva još uvijek nisu na zadovoljavajućoj razini.

“Nevladine organizacije nisu se bavile često podrškom starijim osobama. Razlog tomu je da ova oblast nije atraktivna za nevladin sektor.”


Štoviše, određene udruge orijentirane na podršku starijim osobama u nekim su slučajevima kritizirane od strane korisnika da ne pružaju direktnu pomoć.

“... Ima jedan tamo, ja nekad odem kod njega i za par puta mi nije dao ništa. I ja njega napadnem, a ja sam tražila hranu. On meni ništa ne da, samo dobijem svako pola godine.”


42


Udruge umirovljenika naglašavaju kako oni nisu u mogućnosti pokriti sve potrebe svojih članova i korisnika zbog nedostatka sredstava, jer se udruge financiraju članari-nom. Jedina pomoć koju mogu pružiti jesu paketi hrane koje dijele jednom godišnje i pomoć pri sahrani svojih članova korisnika subvencioniranjem troškova pokopa.

“Otprilike, mjesečno nam umire 12-15 članova. To je po nekim našim evidenci-jama, jer za svakog umrlog mi moramo njegovoj rodbini isplatiti vijenac i pomoći u sahrani. Ako je naš član uplaćivao člana-rinu u iznosu 1 KM, dobije 100 KM, a ako je plaćao 2 KM, onda dobije 200 KM za pomoć u sahrani.”

Udruga umirovljenika “Hum”

2.2.5.

Moguća rješenja i preporuke

Moguća rješenja položaja i stanja u kojem se nalaze starije osobe u potrebi dale su ustanove FBiH i RS-a, centri za socijalni rad i Caritasove ustanove koje pružaju usluge srbi i pomoći, ali i sami korisnici, osobe treće životne dobi koje se nalaze u stanju socijalne potrebe.

U kvalitativnoj analizi mogućih rješenja predstavnici institucija iz RS-a naglašavaju da postojeći sistem ne zadovoljava jer ne postoji dobra ekonomska podrška u realizaciji novih projekata koji bi doprinijeli razvoju novih usluga za osobe treće dobi u stanju socijalne potrebe.

“Novčana davanja prema starima u sistemu socijalne zaštite su uslovljena njegovim materijalnim stanjem. S obzirom da su uslovi za ostvarivanje ovih prava u Republici Srpskoj veoma restriktivni, ona lica koja ostvaruju ta primanju su pod velikim rizikom od ulaska u stanje apsolutnog siromaštva”


Predstavnici vladinih institucija naglašavaju da postojeći sistem nije dovoljno fleksibi-lan da bi se prilagodio novim uvjetima, koji zahtijevaju dodatna ulaganja i sistemsku promjenu. Jednokratne pomoći ili tuđa nje-ga i pomoć dobar su ali nedovoljan znak socijalne brige za društvo. Potrebno je uči-niti promjene sustava, a u analize i studije uključiti i same korisnike, koji će najbolje znati što im je potrebno, te sukladno tomu pripremati socijalne programe. Državna i entitetske strategije sustavno trebaju reguli-rati pomoć usklađenu s demografskim pro-mjenama i njihovim posljedicama. Potrebno je razvijati i partnersku suradnju primjenom modula javno-privatnoga partnerstva te razvijati nevladin i privatni sektor koji bi trebali pružati usluge zbrinjavanja i brige za stare osobe u stanju potrebe.

“Generalno država nema namjeru više otvarati institucije za trajno zbrinjavanje starih lica (domove za stare). Novim Zakonom o socijalnoj zaštiti dat je prostor za razvoj privatnog sektora u oblasti zbrinjavanja starih lica. Također, u buduće će se moći zbrinjavanje starih realizovati i unutar nevladinih i vjerskih organizacija”


Predstavnici vladinih institucija također su istaknuli da je neophodno, za razliku od dosadašnjega medicinskoga pristupa podrške starim osobama, raditi na

43


uspostavi novih modela podrške koji će biti socijalno orijentirani i pružati izvaninstitucionalnu potporu.

“Svi se moramo složiti da institucionalan način smještaja nije cilj i nije najadekvatnij način zbrinjavanja starih lica, vaninstitucionalno zbrinjavanje je bolje i za staro lice prihvatljiviji način zbrinjavanja. Postoje različiti vaninstitucionalni modeli. Jedan od modela su dnevni centri, drugi model je pomoć u kući. Zbrinjavanje u hraniteljskoj porodici (porodični smještaj) je takođe jedan od poželjnih načina zbrinjavanja starih lica. Međutim, uvijek će biti starih kojima će jedino rješenje biti trajno zbrinjavanje u ustanovama socijalne zaštite. Zbog toga ne možemo zapostaviti unapređenje i ovog vida zbrinjavanja starih u budućnosti”


“Novi trend je da se što manje osoba smješta u institucije tipa velikih domova. Novi trend je i otvaranje malih obiteljskih domova s maksimalno 20 korisnika, gdje se oni ne osjećaju stigmatizirano.”

Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ, Janja Milinković

Predstavnici vladinih institucija u FBiH ističu da nemaju veliku ulogu u pružanju usluga podrške, ali mogu doprinijeti donošenjem pozitivnih zakonskih rješenja iz oblasti brige za stare osobe.

“Ono što mi možemo kao kreatori politike jest da dovedemo sistem da stagnira ili da ga razvijamo. Mi smo spremni za razvijanje sistema i spremni smo na kompromis.”


Esencijalne liste lijekova trebaju zado-voljavati potrebe starijih i bolesnih osoba, treba ih usklađivati s propisanim liječničkim preporukama. To se može učiniti reformom zdravstvene zaštite.

Neophodno je naglasiti da je ključna su-radnja između centara i ustanova koje vode organizacije civilnog društva i institu-cija koje je potrebno podupirati od strane vladinih institucija.

“Prvo, mi moramo shvatiti da možemo biti jači i kvalitetniji ukoliko smo umreženi i ukoliko naše razmjene informacija i iskustava budu u tom pravcu. Ministarstvo je uvijek otvoreno i u svakom trenutku spremno pružiti bilo koju podršku. Ali smo tu za pružanje usluge pa čak i kao koordinacijski organ koji bi mogao koordinirati između vladinog i NVO sektora.”


Najveći problem, koji navode predstavnici vladinih institucija jest nepostojanje jedinstvenoga pravilnika i propisa o radu centara koji pružaju usluge pomoći starim osobama.

“Imamo nezvanine informacije da je u Republici Srpskoj do kraja 2011. godine osnovano negdje između oko 20 privatnih domova koji pružaju veoma različite uslove smještaja korisnicima”


Iz Centra za socijalni rad u Banja Luka isti-ču da je bitno raditi na promociji hranitelj-skih obitelji, ne samo u urbanim područjima nego posebice u ruralnim dijelovima RS-e, jer su stare osobe u potrebi u tim dijelovima uvelike oštećene za usluge koje se mogu naći u većim gradovima.

44


“Naš cilj je sada da usavršavamo ovaj dio stvaranja uvjeta i pružanja pomoći u ruralnim dijelovima, hraniteljstvo u ruralnim dijelovima, tako da smo za ovu godinu usmjereni u tom pravcu.”

Centar za Socijalni rad Banja Luka, koordinator za suradnju s partnerima

Predstavnici centara za socijalni rad u FBiH ističu nedostatak ljudskih resursa angažiranih na rješavanju pitanja brige i zaštite starih osoba u potrebi. Također, ističu nedostatak aktivnijeg učešća lokalnih zajednica u subvencioniranju ustanova i centara koji pružaju usluge brige za stare osobe u stanju potrebe.

Potrebno je osigurati veći broj institucija (domova i centara) s većim i kvalitetnijim smještajnim kapacitetima za osobe koje žele provesti svoju treću dob u instituciji te izraditi kvalitetan minimum standarda za institucionaliziranje.

“Bitno je da lokalna zajednica da financijsku pomoć u financiranju nevladinih organizacija koje će zajedno s nama u sinkronizaciji pružiti podršku korisniku. Time bi usluga bila kvalitetnija. Usluga može biti kvalitetnija samo ako smo je zajedno pružili, a to temeljim na činjenici da će socijalni radnik u rješavanju problema imati cio tim koji će se uključiti u rješavanje problema. Zato smatram da će isto tako zajedničkom mrežom vladinih i nevladinih organizacija korisnik dobiti kvalitetniju i bolju uslugu nego što sad ima.”

Centar za socijalni rad Mostar, ravnateljica Zora Dujmović

Pri analizi stanja sami korisnici su došli do značajnih uvida o mogućim rješenjima pro-blema s kojima se suočavaju stare osobe u potrebi. Oni su naglasili mogućnost rješenja njihovih problema kroz organizirani sistem podrške starim osobama.

“Kad bih ja mogao i kad bih se ja pitao, ja bih da ima jedna osoba koja bi se brinula za par zgrada i koja bi govorila tko tu živi i da nam zna točno prenijeti informaciju ako je nekome potrebna pomoć. Ali kome sad prenijeti informaciju i tko će je prenijeti ako je osoba u potrebi? To je sad pitanje.”

Udruga umirovljenika “Hum”

Potrebno je uskladiti mirovinsko osigu-ranje s realnim potrebama starih osoba. Minimalne mirovine treba povećati kako bi stare osobe dobile zadovoljštinu za trud tijekom svoga radnog vijeka. To je njihovo legitimno pravo, a naša obveza.

“Bilo kakve subvencije i veće penzije, npr. 600-700 KM, bilo bi bolje.”


Prijedlog mogućih rješenja naveli su župnici i predstavnici župnih zajednica koji su ista-knuli da je neophodno uključiti što veći broj volontera koji bi posjećivali stare osobe u potrebi i pomagali im u svakodnevnim po-slovima. Istaknuto je i da postojeći volonter-ski sistem u Crkvi nije zaživio, što predstav-lja velik problem župnicima na terenu, jer nisu u mogućnosti sami preuzeti brigu za sve stare osobe u potrebi na svojoj župi, čiji broj nije zanemariv.

“Ja mislim da se dosta toga može na-praviti. 1997. godine su me iz Caritasa zamolili da nađem volontere i da oni budu honorarni djelatnici: ja sam to uradio i ra-dili smo u župnom Caritasu, stvar je funk-cionirala odlično, oni su radili na obilasku župljana i imali smo odlične informacije sa župe o stanju siromašnih osoba i starih ljudi. I imali smo pravi uvid stanja u župi. Bilo nam je dovoljno da pomognemo žu-pljanima iz vlastitih fondova župnog Cari-tasa i “Kruha sv. Ante”.


45


Društvo treba povećati razinu razumijeva-nja i senzibiliteta za osobe u trećoj životnoj dobi, a to se može učiniti zajedničkim djelo-vanjem lokalnih zajednica i civilnog društva. Zakonodavci s druge strane trebaju prepo-znati volonterske programe. Angažmanom volontera moguće je organizirati programe aktivnog starenja za osobe koje borave u obiteljima, u svojim domovima ili pak u in-stitucijama.

Jedan od prijedloga je i osnivanje dnevnih centara za stare osobe. To bi moglo biti rješenje za učestale probleme usamljenosti starih osoba.

“Samoća je teško psihičko stanje, ovakva mjesta i institucije dobro dođu da se ljudi malo druže, da pročavrljaju. To je osvježenje.”

Korisnica Dnevnog centra za stare osobe, Banja Luka

Stare osobe koje žive u urbanim sredinama navode da bi im život olakšale i određene subvencije, jer mirovinu u većini slučajeva potroše na režije i lijekove.

Zaključak

Stare i iznemogle osobe lišene su bilo kakve skrbi društva i osiguranja normalnih uvjeta za život i zdravlje te su prepuštene samima sebi, ukoliko nemaju članove obitelji koji bi o njima brinuli. Za stare osobe postoji veoma niska razina razumijevanja i senzibiliteta mjerodavnih tijela na svim razinama vlasti. Stare osobe u potrebi zaslužuju pažnju bosanskohercegovačke javnosti. Potrebno je što više proširiti informacije o realnoj slici u bh. društvu kako bi ljudi dobre volje bili potaknuti na promjene koje trebamo svi zajedno provoditi. Stare osobe nisu teret u društvu nego riznica znanja, iskustva i postojanja. Jednom će svatko od nas biti u prilici da ga netko nazove starim.

Zajedno možemo učiniti mnogo za dobrobit osoba treće životne dobi.

46


Istraživanja na području siromaštva i socijalne isključenosti u Bosni i Hercegovini predstavljaju poseban izazov. Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini obavljen je 1991. godine, i od tada ne postoje podatci koji bi upućivali čak ni na osnove informacije o broju stanovnika, zaposlenosti i slično. Podatci koji se iznose u javnosti su procjene u odnosu na broj umrlih, broj rođenih, broj izdatih javnih osobnih dokumenata i slično, a procjene rade kako institucije u BiH tako i Svjetska Banka i EUROSTAT.

Caritas svojim djelovanjem i iznošenjem ovog Izvješća u javnost, nastoji doprinijeti boljem razumijevanju siromaštva u Bosni i Hercegovini proučavajući i analizirajući siromaštvo i uvjete u kojima siromaštvo nastaje.

Za Caritas siromaštvo je više od pukoga nedostatka blagostanja, odnosno odnosi se na više aspekata od ekonomske prikraćenosti, kao što su problemi stanovanja, zdravlja, društvenih odnosa, obrazovanja i slično. Ono utječe i na tijelo, dušu i život osobe kao i na zajednicu u kojoj osoba živi.

Cilj ovoga izvješća nije da ponudi pojaš-njenje cjelokupnog siromaštva i socijalne isključenosti u Bosni i Hercegovini niti da odgovori na pitanje koliko je siromašnih u ovoj zemlji. Također, izvješću nije cilj niti

proturječiti podatcima koje objavljuju razli-čite domaće ili međunarodne ustanove i organizacije.

Cilj ovoga istraživanja je da se bosan-skohercegovačkoj javnosti predstavi slika siromaštva koju uočava Katolička crkva i Caritas u Bosni i Hercegovini, služeći se metodama i načinima izračunavanja koje se primjenjuju u modernim sociološkim znan-stvenim istraživanjima.

Do sada je Caritas provodio istraživanja među korisnicima svojih usluga, koja su davala samo jedan prikaz siromaštva i od-nosila su se samo na osobe koje se nalaze u stanju potrebe. U ovom istraživanju se željelo istražiti siromaštvo među cjeloku-pnom populacijom, na odabranom uzorku, kako bi se ustvrdila situacija i konkretne potrebe zajednice, obitelji i pojedinaca, kao i posebno ugrožene kategorije siromaštva, posebno stare osobe.

Nastojali smo istražiti siromaštvo kroz razli-čite segmente, odnosno uvjete koji dopri-nose razvoju siromaštva, od ekonomskih, stambenih, zdravstvenih do realnih potreba osoba i obitelji. Istraživanje pokazuje što su ovi uvjeti kod osobe i obitelji prisutniji, to je rizik siromaštva i marginalizacije veći.

U istraživanju je ispitano 33.180 osoba od-nosno 9.752 obitelji u 87 župnih zajednica, dajući nam mogućnost identifikacije nekih

3. Zaključak

47


aspekata socijalne isključenosti koji je pri-sutan u BiH.

Presjek zanimljivih i uznemirujućih podataka:

• 37,9%obiteljisuobiteljikojeimajustudente;

• 18%obiteljibezijednogazaposlenogačlana;

• 83,8%obiteljisumirovljenicima;

• 8%suobiteljibezikakvihprimanja;

• 9,8%obiteljiživiudevastiranomobjektu;

• 14,9%obiteljiimaosobesazdravstvenim poteškoćama, tjelesnim nedostatkom ili mentalno oboljele osobe;

• 40,6%obiteljijepotrebnanekavrstapomoći;

• 5,4%obiteljikojevećprimajunekuvrstupomoći.

Siromaštvo se ne može definirati samo kao ekonomska prikraćenosti i nedostatak ma-terijalnih dobara i socijalne skrbi. Uz njega je vezan i čimbenik osamljenosti; odnosno koliko podrške osobi pruža mreža ljudi kojoj osoba pripada.

Jedan od važnijih dijelova istraživanja ali i rezultata predstavljenih u ovom izvješću jeste podatak da je 60,1% obitelji, koje su sudjelovale u istraživanju, spremno pomoći drugima članovima svoje zajednice koji se nalaze u stanju socijalne potrebe ili u nekoj drugoj nevolji.

Prethodno predstavljeni rezultati predstav-ljaju velike izazove, ne samo za karitativne već i pastoralne djelatnike, odnosno cijelu Crkvu u Bosni i Hercegovini. Međutim, time se ne umanjuje zadaća društvene zajedni-ce i njezinih struktura, i nitko je od te od-govornosti ne može osloboditi. Ona treba ponuditi socijalno pravedne, uravnotežene i provedive zakone i programe kao i primije-niti pravednu raspodjelu društvenih dobara, jer je to jedini put rješavanja problema siro-maštva i s tim povezane društvene margi-nalizacije pojedinaca i skupina.

Stoga je ovo Izvješće poziv i poticaj za zajednički napor oko smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti. U zajedničkim naporima solidarnost mora biti trajna obveza i osnovno načelo u borbi za opće dobro.

48


49


Pregled prikupljenih podataka po župama

Redni broj

Mjesto Naziv ŽupeNad /

biskupija

Broj osoba po

župi

Procentualni udio osoba

po župi

Broj obitelji po župi

Procentualni udio obitelji

po župi

1 Banja Luka Pohod Blažene Djevice Marije

BBL 99 0,30 54 0,55

2 Barlovci Sveti Vid, mučenik BBL 190 0,57 85 0,87

3 Bihać Sveti Anto Padovanski BBL 174 0,52 114 1,17

4 Bila Sveti Franjo Asiški BBL 546 1,65 136 1,39

5Bosanska Dubica

Uzvišenje Svetog. Križa BBL 86 0,26 49 0,50

6Bosanska Gradiška

Sveti Rok BBL 220 0,66 28 0,29

7Bosansko Grahovo

Sveti Ilija, prorok BBL 57 0,17 72 0,74

8Budžak, Banja Luka

BBL 149 0,45 63 0,65

9 Doboj Presveto Srce Isusovo BBL 155 0,47 256 2,63

10 Drvar Sveti Josip BBL 95 0,29 30 0,31

11 Glamoč Sveti Ilija, prorok BBL 221 0,67 164 1,68

12 GlobaricaMarija pomoćnica kršćana

BBL 496 1,49 16 0,16

13 IvanjskaUznesenje Blažene Djevice Marije

BBL 122 0,37 62 0,64

14 JajceUznesenje Blažene Djevice Marije

BBL 1024 3,09 295 3,03

15 Kotor VarosRođenje Blažene Djevice Marije

BBL 121 0,36 50 0,51

Dodatak Pregled prikupljenih

podataka po župama

50



Redni broj


biskupija

Broj osoba po

župi


po župi



po župi

16 KulašiRođenje Blažene Djevice Marije

BBL 40 0,12 14 0,14

17 Livno Svi sveti BBL 1077 3,25 300 3,08

18 LjubijaSveti Leopold B. Mandić

BBL 66 0,20 29 0,30

19Marija Zvijezda, Banjaluka

Uznesenje Blažene Djevice Marije

BBL 104 0,31 42 0,43

20 Motike Sveti Petar i Pavao BBL 12 0,04 6 0,06

21Mrkonjić Grad

Sveti Filip i Jakov, ap. BBL 68 0,20 20 0,21

22Nova Topola

Sveti Josip BBL 48 0,14 15 0,15

23 Petrićevac Sveti Anto Padovanski BBL 146 0,44 62 0,64

24 Prnjavor Sveti Anto Padovanski BBL 222 0,67 83 0,85

25 Ravska Sveti Ivan Krstitelj BBL 114 0,34 39 0,40

26Sanski Most


BBL 143 0,43 62 0,64

27 SasinaRođenje Blažene Djevice Marije

BBL 44 0,13 16 0,16

28Stara Rijeka

Sveti Anto Pustinjak BBL 92 0,28 35 0,36

29 Stratinska Sveti Anto Padovanski BBL 4 0,01 2 0,02

30 Trn Sveti Josip BBL 110 0,33 40 0,41

31 Vidoši Bezgriješno Začeće Blažene Djevice Marije

BBL 889 2,68 231 2,37

32 Vrbanjci Sveti Franjo Asiški 17 0,05 6 0,06

33 Aladinići Svi Sveti BMO 2594 7,82 720 7,38

34 Čapljina Sveti Franjo Asiški BMO 239 0,72 50 0,51

35 Čeljevo Presveto Srce Isusovo BMO 155 0,47 42 0,43

36 Čitluk Krist Kralj BMO 162 0,49 331 3,39

37 Čuklić Sveti Anto Padovanski BMO 1198 3,61 72 0,74

38 Domanovići Sveti Josip Radnik BMO 1016 3,06 200 2,05

39 DračevoUznesenje Blažene Djevice Marije

BMO 751 2,26 47 0,48

40 GabelaSveti Stjepan Prvomučenik

BMO 130 0,39 61 0,63

51



Redni broj


biskupija

Broj osoba po

župi


po župi



po župi

41Gabela Polje

Presveto Trojstvo BMO 183 0,55 35 0,36

42Gorica Struge

Sveti Petar i Pavao BMO 72 0,22 19 0,19

43 GradacUznesenje Blažene Djevice Marije

BMO 81 0,24 19 0,19

44Hrasno svetište

Bezgriješno Začeće Blažene Djevice Marije

BMO 240 0,72 63 0,65

45 Humac Sveti Ante Padovanski BMO 273 0,82 73 0,75

46 Hutovo Krist Kralj BMO 164 0,49 81 0,83

47 JablanicaBezgriješno Začeće Blažene Djevice Marije

BMO 81 0,24 42 0,43

48 Kočerin Sveti Petar i Pavao BMO 462 1,39 115 1,18

49 MeđugorjeSveti Jakov apostol stariji

BMO 614 1,85 139 1,43

50Mostar Rodoc

BMO 28 0,08 41 0,42

51Mostar, Bijeli Brijeg

Sveti Toma BMO 129 0,39 28 0,29

52Mostar-Centar-Zalik

Sveti Ivan apostol i evanđelist

BMO 126 0,38 37 0,38

53 Mostar-Ilići Sveti Luka evanđelist BMO 116 0,35 30 0,31

54Mostar-Katedrala

Marija Majka Crkve BMO 137 0,41 10 0,10

55Mostar-Rudnik-Orlac

Sveti Matej apostol i evanđelist

BMO 140 0,42 34 0,35

56 Neum Gospa od Zdravlja BMO 50 0,15 11 0,11

57Ploče-Tepčići

Sveti Ante Padovanski BMO 55 0,17 22 0,23

58 PologRođenje Blažene Djevice Marije

BMO 417 1,26 118 1,21

59 PosušjeBezgriješno Začeće Blažene Djevice Marije

BMO 406 1,22 82 0,84

60 Prenj Sveti Mihovil Arkanđeo BMO 221 0,67 58 0,59

61 PrisojeUznesenje Blažene Djevice Marije

BMO 188 0,57 47 0,48

62 Raskrižje Sveti Ante Padovanski BMO 20 0,06 5 0,05

52



Redni broj


biskupija

Broj osoba po

župi


po župi



po župi

63 Roško Polje Sveti Ivan Krstitelj BMO 158 0,48 41 0,42

64 Rotimilja Sveti Petar i Pavao BMO 474 1,43 114 1,17

65 Ružići Sveti Ivan Krstitelj BMO 217 0,65 84 0,86

66 SeonicaUznesenje Blažene Djevice Marije

BMO 276 0,83 63 0,65

67 Stolac Sveti Ilija, prorok BMO 852 2,56 676 6,93

68Studenci-svetište

Presveto Srce Isusovo BMO 519 1,56 64 0,66

69Široki Brijeg


BMO 508 1,53 118 1,21

70Vinjani Herceg.

Sveti Josip BMO 204 0,61 39 0,40

71 Vitina Sveti Paškal BMO 201 0,61 43 0,44

72 Zagorje Gospa od Zdravlja BMO 83 0,25 19 0,19

73 Brčko Presveto Srce Isusovo VNS 179 0,54 150 1,54

74 HaljinićiUznesenje Blažene Djevice Marije

VNS 20 0,06 9 0,09

75 Kakanj Sveti Petar i Pavao VNS 639 1,93 307 3,15

76Novo Sarajevo

Presveto Trojstvo VNS 157 0,47 77 0,79

77 Novo Selo Presveto Srce Isusovo VNS 579 1,75 131 1,34

78 OdžakGlavosjek Ivana Krstitelja

VNS 99 0,30 28 0,29

79 Prozor Presveto Srce Isusovo VNS 3652 11,01 878 9,00

80 Rumboci Sveti Franjo Asiški VNS 1319 3,98 114 1,17

81 Sivša Sveti Anto Padovanski VNS 1587 4,78 481 4,93

82 StupUznesenje Blažene Djevice Marije

VNS 2207 6,65 821 8,42

83 Uzdol Sveti Ivan Krstitelj VNS 351 1,06 111 1,14

84Vukanovići Kakanj

Sveti Anto Padovanski VNS 156 0,47 46 0,47

85 Zenica Sveti Josip VNS 923 2,78 40 0,41

86 Zenica Sveti Ilija, prorok VNS 178 0,54 86 0,88

87Zenica Klopče

Uzvišenje Sv. Križa VNS 243 0,73 104 1,07

Total 33180 100,00 9752 100,00

53


CARITAS BANJOLUČKE BISKUPIJEintervjui

• MinistarstvozdravljaisocijalnezaštiteRS-a, pomoćnik ministra Ljubo Lepir

• CentarzasocijalniradBanjaLuka,Sanja Malić, koordinatorica za suradnju s partnerima, i Slobodanka Suvajac, socijalna radnica

• KorisniciCaritasovaDomazastarijeosobe, Banjaluka – 2 korisnika

• ČlanobiteljiCaritasovaDomazastarijeosobe, Banjaluka – 1 član

• JUSocijalnogerijatrijskicentarBanjaluka

ciljana skupina

• KorisniciDnevnogcentrazastareosobe, Banjaluka – 15 korisnika

Dodatak Odrađeni intervjui i

fokus grupe

CARITAS BISKUPIJA MOSTAR-DUVNO I TREBINJE-MRKANintervjui

• Ministarstvozdravstva,radaisocijalneskrbi HNŽ, Janja Milinković

• CentarzasocijalniradMostar,ravnateljica Zora Dujmović

• UdrugaumirovljenikaHUM,članudruge

• KorisniciCaritasovekućnenjege–2korisnika

ciljana skupina

• ŽupniciikapelanižupaBiskupijeMostar-Duvno i Trebinje-Mrkan (Ploče-Tepčići, Buna-Blagaj, Cim-Ilići, Prisoje, Zalik-Mostar, Čapljina i Mostar-katedrala) – 7 osoba

54


CARITAS VRHBOSANSKE NADBISKUPIJEintervjui

• Federalnoministarstvoradaisocijalnepolitike, ministar Vjekoslav Čamber

• CentarzasocijalniradKiseljak

• StaračkidomSv.JosipVitez,ravnateljica s. Rudolfa Paradžik

• SrpskohumanitarnoudruženjeDobrotvor, Sarajevo, predsjednik upravnog odbora Aleksa Ćebić

• Jevrejskokulturno-prosvjetnoihumanitarno društvo “La Benevolencija” Sarajevo, Elma Softić-Kaunitz i Maja Ćuković

ciljana skupina

• DjelatniciCaritasa(CVNS,CaritasBanjaLuka, Caritas Mostar, Caritas BKBiH) – 11 djelatnika

• KorisniciCaritasovihusluga(pučkakuhinja Sarajevo i Savjetovalište za žene) – 5 korisnika

55


Dodatak Upitnik korišten u istraživa-nju u župnim zajednicama

NAZIV�/�PE�AT�/�LOGO��

�Šifra�obitelji�(upisuje�Caritas)�

��SOCIJALNO�–�PASTORALNA�KARTA��Za�sva�eventualna�pitanja�vezano�za�socijalno�pastoralnu�kartu��kontaktirati��Caritas�Biskupske�konferencije�Bosne�i�Hercegovine�na�broj�telefona�033�/�206�441�

1. OP�I�PODATCI�O�OBITELJI��

Ime�i�prezime�nositelja�obitelji:�

Adresa:� � � � � Naselje:� � � � � Tel:�

Ukupan�broj��lanova�na�navedenoj�adresi:�

�

Broj�starijih�od�65�godina:��

Broj�studenata:� ��

Br.� Ime��lana�obitelji� Spol� Godište� Kršten� Krizman� Crkveno�vjen�an�

Stru�na�sprema�

1�� (Nositelj�obitelji)� � � � � � �

2� � � � � � � �

3� � � � � � � �

4� � � � � � � �

5� � � � � � � �

6� � � � � � � �

7� � � � � � � �

8� � � � � � � �

9� � � � � � � �

10� � � � � � � �

� � �Ako�bra�ni��nisu�crkveno�vjen�ani��li�to�u�initi?� DA� � NE� ��Ima�li�rastavljenih/razvedenih,�a�da�su�crkveno�vjen�ani?� � DA� � NE�� Primate�li�crkveni�tisak?� � � � � � DA�� NE�� Koji:�

pantone 1805 K

56


2. SOCIJALNI�PODATCI��

Ekonomska�situacija�

Broj�umirovljenih�� Broj�stalno�zaposlenih�u�obitelji��Vrsta�primanja?��Pla�a� � Mirovina�� Nadnice�(dnevnice)�� Socijalna�pomo�� Bez�primanja� ��Ostalo�(navedite)____________________________________________________________________________��

Stambena�situacija�Stambena�situacija:�Privatni�stan/ku�a�� Podstanar� � � Više�obitelji�u�istom�objektu� � ��Uvjeti�stanovanja:�Premali�prostor� � � U�izgradnji�� Devastirani�objekt�� Neuvjetno��

Zdravstvene�poteško�e�Ima�li�u�obitelji�osoba�s�tjelesnim�nedostatkom�ili�mentalno�oboljelih�� DA�� NE��

Pomo��Primate�li�neki�vid�pomo�i?� �� DA�� NE�� Koji__________________________��Je�li�vam�potrebna�neka�vrsta�pomo�i?� DA�� NE�� Vrsta�potrebne�pomo�i?� �Financijska�� Izgradnja�� Zaposlenje�� Pomo��u�ku�i� � � Ostalo� ��Razlog�za�pomo��(navedite):�__________________________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________________________�

�Jeste�li�i�kako�u�mogu�nosti�pomo�i�� DA�� NE� ��Ako�DA,�na�koji�na�in�Financijski�� Stru�no�� Dragovoljnim�radom� � Pomo��u�ku�i� � ��Ostalo�(navedite):___________________________________________________________________________�

�

OPASKA�(upisuje�sve�enik)��Napomena:�Individualni�podaci�prikupljeni�u�ovom�kartonu��e�se�koristiti�isklju�ivo�za�statisti�ke�svrhe.��Zagarantirana�je�tajnost�podataka�prikupljenih�od�pojedinaca�koji�se�odnose�na�njihove�osobne,�obiteljske�i�imovinske�prilike.�

pantone 1805 K

57


Dodatak Popis autora i

suradnika

Irma Araranković, Caritas Vrhbosanske nadbiskupije

Franjo Brkan, Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Daniele Bombardi, Caritas Italiana

Blaženka Lukenda, Caritas Banjolučke biskupije

Grazia Redolfi, Caritas Italiana

fra Miljenko Stojić, Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Miroslav Valenta, Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

mons. dr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini

58


caritas biskupske konferencije bosne i hercegovine …caritas biskupske konferencije bosne i...

Documents