godište 37 • broj 3 • godina 2013.

BUDUĆNOSTNAŠEG PLANETA

2

ZNACI VREMENA • 3/2013.SADRŽAJgodište 37 • broj 3 • godina 2013.

BUDUĆNOST

NAŠEG PLANETA

SADRŽAJ

•••••••••••••Dragutin Matak

urednik

2

Dragutin Matak

BuduÊnost naπeg planeta 3Jeff Crocombe

Kratki pregled drugog poglavlja Knjige proroka Danijela 4Garth Bainbridge

Kraljev san 7Thomas Lobitz

Kakva je buduÊnost Europe? 9Robert Wolfgramm

Stvaranje povijesti 12Marvin Moore

Božji naËin pouËavanja 14Arlene Taylor 16

Možete li oprostiti? 17Arthur Patrick

Hvala Bogu za otkriÊa radikalnih baptista! 18Harold Harker

London - tragovi povijesti 22Glenn Townend

Biblija na vlastitu jeziku 25Carolyn Rattliff Reid

Imajte sluha za zdravlje! 28Dragutin Matak

Visionarski projekt 31

Uvijek je u povijesti bilo predviđanja budućih

događaja, čini se uglavnom zloslutnih, a ne vedrih.

Uz pomoć suvremenih internetskih pretraživača

možemo vrlo brzo pronaći liste datuma kada je bio

ili jest predviđen kraj svijeta. Kada uzmemo u obzir

razarajuće potencijale suvremenih oružja onda pot-

puno uništenje života na našem planetu i nije neka

maštarija, već ozbiljna prijetnja. Međutim, od čega

zavisi budućnost našeg planeta i kakvi su izgledi za

naše preživljavanje u stanju u kojem se nalazimo?

Kada o ovim pitanjima promišljamo na osnovi

Biblije onda je boljim poznavateljima biblijskog tek-

sta jasno da nije riječ o maštovitim predviđanjima

čak ako su ona djelomično zasnovana na statisti-

kama i opažajnim proračunima. Biblija je ozbiljan

izvor uvida u našu stvarnost koji se bavi „dubinskim“

pitanjima čovjekovog postojanja. Ključno pitanje

nije koliko ćemo živjeti, već kako? Čovjekova moral-

nost je preduvjet njegovog fi zičkog, intelektualnog,

emocionalnog i duhovnog blagostanja. Zato Biblija

tako jasno i jednostavno opisuje budućnost zavisno

od čovjekovog moralnog stanja:

„Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mr-

žnju i sramotu.“ (Izreke 13,5); „Pavednik pazi i na

život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.“

(Izreke  12,10); „Pravednik vodi svojeg prijatelja, a

opake zavodi njihov put.“ (Izreke 12,26); „Rogove ću

polomiti bezbožniku, a pravednik će podići glavu.“

(Psalam 75,11); „Pravednik se neće nikad pokolebati,

a opakih će nestati s lica zemlje.“ (Izreke 10,30); „Kad

oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima te-

melj vječni.“ (Izreke 10,25)

3

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Biblija je ozbiljan

izvor uvida u

našu stvarnost

koji se bavi

„dubinskim“

pitanjima

Ëovjekovog

postojanja. KljuËno

pitanje nije koliko

Êemo živjeti, veÊ kako?

Isusova usporedba o kući sagra-

đenoj na pijesku, umjesto na stijeni,

koju odnose oluje zgodno se uklapa

u ovu osnovnu biblijsku poruku o bu-

dućnosti. Nakon poznate propovjedi

na gori u kojoj je iznio osnovne mo-

ralne ideale i temelje života, Isus je

zaključio svoj govor:

„Stoga, tko god sluša ove moje

riječi i izvršava ih, bit će kao mudar

čovjek koji sagradi kuću na stijeni.

Zapljušti kiša, navale bujice, duh-

nu vjetrovi i sruše se na tu kuću, ali

ona ne pada. Jer – utemeljena je na

stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove

moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud

čovjek koji sagradi kuću na pijesku.

Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu

vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se

sruši. I bijaše to ruševina velika!“ (Ma-

tej 7, 24-27)

Upravo ovo načelo moralnoga

sklada i odgovornosti, istine i praved-

nosti, osnova je prema kojoj možemo

„predvidjeti“ budućnost. Kada ove

opće odlike čovječnosti ili pobožno-

sti izostaju iz našega života čemu se

imamo nadati? I uzročno posljedično

načelo je biblijskog podrijetla: „Ne

varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što

tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u

tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadlji-

vost, a tko sije u duh, iz duha će žeti

život vječni.“ (Galaćanima 6, 7-8)

U skladu s ovim raširenim i potpu-

no jasnim biblijskim kriterijima koji

uvjetuju našu budućnost valja razu-

mijevati simbole i slike koje nalazimo

u biblijskoj apokaliptičkoj literaturi

budući da upravo u tim tekstovima či-

tamo o sudnjem danu ili kraju svijeta.

Apokaliptičkog se načina jezičnog

izražavanja ne treba bojati, već mu se

pozornije posvetiti i pronicati u ono

što je „apokaliptičko“ – otkriveno ili

objavljeno. Ti se tekstovi ne nalaze u

Bibliji da bi nas strašili ili da bismo

imali podlogu za naše maštarije. To je

samo jedna od mnogih književnih vr-

sta koje nalazimo u Bibliji koja svojim

simbolima i prizorima prenosi upečat-

ljivu poruku. Od 66 biblijskih knjiga

Staroga i Novoga zavjeta dvije svojim

većim dijelom sadrže nizove simbola.

Zapazimo da su ti prikazi uvijek u ne-

kom povijesnom kontekstu. Danielova

knjiga je u znaku babilonskog sužanj-

stva židovskog naroda, dok je Knjiga

Otkrivenja u ozračju nasrtaja Rima na

Božju crkvu. Zajedničko im je što

obje knjige opisuju i svemirski i

zemaljski sukob između dobra i

zla. Te povijesne prilike bile su povod

za iznošenje načela prema kojima mo-

žemo razumijevati naše vrijeme i na-

zirati što nam budućnost donosi. Ove

pouke nisu samo globalnog značaja,

već apeliraju i na kvalitetu osobnog ži-

vota, što je svakako najvažnije. Biblija

je udžbenik za osobno moralno usmje-

ravanje u životu koje jamči zdraviju sa-

dašnjost i sigurnu budućnost.

Na ovakav način valja razumijeva-

ti golemi „kombinirani“ kip iz Knjige

proroka Daniela 2. poglavlja; borbu

četiri nemani i mali rog iz 7. i 8. po-

glavlja; četiri jahača iz Apokalipse (Ot-

krivenje 6. poglavlje); Janje i zvijeri

koje napadaju iz 12. do 15. poglavlja

itd.

U ovome izdanju časopisa obratite

pozornost na što upućuje kombinira-

ni kip iz 2. poglavlja Knjige proroka

Daniela. Prikaz je to niza svjetskih

kraljevstava koja propadaju iz istih ili

sličnih razloga – nepravde i nemoral-

nosti. Posljednje razdoblje obilježava

razdvojenost i nastojanje ujedinjenja

(stopala od gline i željeza). Na kraju,

nakon svih kraljevstava nastaje nebe-

sko kraljevstvo. U tom Božjem poret-

ku vlada ljubav, pravednost i mir, što je

jamstvo njegove vječnosti.

Zapazimo, ovi su poučci globalne i

osobne naravi. S jedne je strane to opis

općih zbivanja, a s druge je to poziv na

duhovnu obnovu. Ljubav, pravednost i

mir mogu već sad vladati našim životi-

ma i jamčiti nam budućnost.

4

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Budućnost nas uvijek zadivljuje pa

tako i u mnogim biblijskim proročan-

stvima. Čak i ako ste na nekim po-

dručjima pomalo nepovjerljivi prema

biblijskim tvrdnjama, točnost njezinih

predviđanja otkriva pristup nadnarav-

nom u mnogo većoj mjeri od samog

nagovještaja. Mnoga velika proročan-

stva, kao i ona koje je najlakše dokaza-

ti, zabilježena su u Danielovoj knjizi, u

spisima prognanog židovskog plemića

koji je postao premijer babilonskog

kraljevstva – osvajača njegove zemlje.

Kratki pregled drugog Knjige proroka

Da bismo razumjeli sadašnje i bu-

duće događaje prikazane u Danielovoj

knjizi moramo najprije razumjeti nji-

hovu povijesnu pozadinu. Jedna od

ranijih biblijskih knjiga koja bilježi

židovsku povijest daje nam određenu

povijesnu pozadinu.

Babilonski kralj Nabukodonozor

tri puta je izvršio invaziju u južne ži-

dovske države Jude, jedini dio Izraela

koji nije bio okupiran u prijašnjim na-

padima. Prvi put 605. pr. Kr. (2. Kralje-

vima 24,1), kada je vjerojatno Daniel

•••••••••••••Jeff Crocombe

5

ZNACI VREMENA • 3/2013.

poglavljaDanijela

odveden u ropstvo, zatim 597. pr. Kr.

(2. Kraljevima 24, 10-14) te 586. pr.

Kr. (2. Kraljevima 25, 1-21). Nakon

zadnjeg napada Izrael je bio razoren i

više nije bio suverena država.

Jeruzalem je uništen i spaljen je

veličanstveni hram koji je izgradio

Salomon. Vodstvo je bilo ubijeno ili

zarobljeno zajedno s moćnim i utje-

cajnim svećenicima odgovornim za

hramske službe. Stanovnici su živjeli u

progonstvu u Babilonu dok su njihovi

posjedi i imovina u Palestini oduzeti

ili razoreni, ili su pak pokoreni živje-

li u ruševinama onoga što je nekada

bila Palestina. Živjeli su u potpunom

očaju. Njihove okolnosti su prikazane

u tužaljci iz 137. Psalma (uglazbljenoj

u popularnu pjesmu): „Na obali rijeka

babilonskih sjeđasmo i plakasmo spo-

minjući se Siona;…Kako da pjesmu

Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj?“

(redci 1,4).

U ovim okolnostima kralj Nabu-

kodonozor je usnuo san zabilježen u

Danielu 2, 24-49. Dogodilo mu se to

na kraju druge godine vladanja kada,

unatoč Nabukodonozorovom uspješ-

nom pohodu protiv Jude, stvari u ba-

bilonskom kraljevstvu nisu bile u naj-

boljem redu. Godinu dana ranije kralj

je imao određene poteškoće pri raza-

ranju Aškelona. Aškelon je 604. pr. Kr.

odbio platiti poreze, ali je unatoč tome

što ga je pretvorio u ruševine, Nabuko-

donozor ipak bio zabrinut za buduć-

nost svog kraljevstva. Konačno, ako

mu je samo jedan grad poput Aškelo-

na napravio toliki problem, što bi tek

saznanje o tome moglo učiniti ostatku

njegova kraljevstva ili pak težnjama

okolnih suparničkih kraljevstava?

Nabukodonozor je u svom snu vi-

dio veliki kip čovjeka čije se tijelo, od

glave do nožnih prstiju, sastojalo od

različitih metala. Redoslijed metala

dao je naslutiti postupno smanjivanje

poželjnosti i vrijednosti, od glave na-

činjene od zlata do nogu i stopala od

željeza. Daniel je pozvan da protumači

značenje sna zbog čega je promaknut

iako je tumačenje sna nadahnuo Bog

(Daniel 2,19-23) kojega je on prizna-

vao.

San je objašnjen u Danielu 2, 31-45

gdje je opisan slijed kraljevstava, zapo-

čevši s Nabukodonozorovim (zlatna

glava). Svako je od njih posjedovalo

obilježja svojstvena metalu kojim su

predstavljena.

ZnaËenje kipa

Pogled na Nabukodonozorov san ot-

kriva mnoštvo poruka.

Prvo, zaključujemo da je najvaž-

nije prvo a nakon njega po važnosti

dolazi četvrto kraljevstvo, dok su opisi

drugog i trećeg vrlo kratki i ne sadrže

značajnije podatke. Drugo je kraljev-

stvo označeno jednostavno kao „sla-

bije“. Slično tomu, za treće kraljevstvo

se kaže samo da će „gospodariti svom

zemljom“.

Prvo kraljevstvo je bilo bitno zbog

trenutne važnosti za Izrael, te za Babi-

lon koji je bio njegov tlačitelj. Četvrto

je važno zbog odnosa prema završnom

dijelu sna, prema kamenu koji nastaje

na nadnaravni način. Žarišni vrhunac

6

ZNACI VREMENA • 3/2013.

sna opisan je u Danielu

2,28-29. Središte mu je

„ono što će biti na svršetku

dana“, što uključuje budu-

će događaje.

Drugo, zamisao o sli-

jedu metala koji predstav-

ljaju niz kraljevstava nije

svojstvena samo Danie-

lovoj knjizi. Ovaj motiv

postoji i u drugim starim

izvorima. Hesiod je bio

starogrčki pisac koji je

pisao o nizu od pet raz-

doblja predstavljenim pe-

terim metalima – zlatom,

srebrom, broncom (če-

tvrto nije bilo predstavlje-

no metalom) i željezom.

Perzijski pisac Zoroaster

(Zaratustra) pisao je o

„drvetu koje je imalo če-

tiri grane: zlatnu, srebrnu,

čeličnu i od miješanog željeza“. One

su protumačene kao četiri vremenska

razdoblja koja će uslijediti nakon nje-

gova kraljevstva. Ono što je svojstve-

no samo izvješću u Danielu 2,2 jest to

što se, unatoč Nabukodonozorovu snu

u kojemu je on predstavljen zlatnom

glavom, u žarištu ne nalaze „metalna“

kraljevstva već kamen koji se iznenada

„odvalio a da ga ne dodirnu ruka“.

„Kameno“ kraljevstvo biva usta-

novljeno sljedećim redoslijedom (red-

ci 34,35):

1. Kamen se odvalio s brijega bez

ljudske pomoći.

2. Kamen pogađa lik u stopala od

željeza i gline.

3. Cijeli se lik smrvio i pretvorio u

prah, te je bio otpuhnut.

4. Kamen postaje planina koja ispuni

cijelu zemlju.

Kameno kraljevstvo se odnosi na

osnivanje Božjeg kraljevstva na zemlji

nakon drugog Kristova dolaska.

U stvari, opis kamena – Božjeg

kraljevstva – u očitoj je i namjernoj su-

protnosti prema četvrtom kraljevstvu.

Ono je:

1. Nadnaravno. Osnovano je na nad-

naravan način, bez ljudske pomoći

kao izravna suprotnost samom

kipu koji je načinjena stvar ljud-

skog podrijetla.

2. Posljednje. Sva ljudska kraljevstva

bivaju u cijelosti uništena. To

označuje kraj međuvremena ljud-

ske povijesti unutar svemirskog

vremena i početak novog doba

Božje vladavine na zemlji. Ponov-

no je ovdje primjetna suprotnost

slijednoj naravi ljudskih kraljev-

stava koja su prikazana kipom.

3. Sveopće. Božje

kraljevstvo će se prostirati

cijelom zemljom.

Kada kamen pogodi

lik, on ne uništava samo

neku određenu zemlju ili

narod već sve ono što je

simbol protivljenja Bogu i

načelima ljubavi, praved-

nosti i milosti na kojima je

Božje kraljevstvo zasnova-

no. Za Izrael u ono vrijeme

Babilon je bio i predstav-

nik i stvarnost takvog pro-

tivljenja.

Ova je protivnička sila

tijekom povijesti bila pred-

stavljena mnogim drugim

silama, narodima, sustavi-

ma i vlastima. Njihovo toč-

no prepoznavanje manje je

važno od razumijevanja da

njihova moć nije vječna, te

da će se Bog umiješati i ostvariti dola-

zak novog kraljevstva.

Okolnosti Izraela u vrijeme Na-

bukodonozorovog sna bile su zastra-

šujuće. Izraelci su bili porobljeni, po-

bijeđeni, bezemljaši i tuđinci te im je

bio zapriječen pristup hramu u svrhu

bogoštovlja. Zatim, usred svega toga,

Bog im progovara preko Danielova

tumačenja Nabukodonozorovog sna i

nudi im nadu i budućnost. Danielovo

objašnjenje je hranilo Izraelovu nadu

na tri načina.

Prvo, ljudska kraljevstva, poput

osvajačkog Babilona, prikazana su kao

konačna i prolazna. Ona će unatoč sebi

samima jednom konačno proći. Izra-

elu je rečeno da su njihove okolnosti

samo privremene stoga što ih Babilon

neće zauvijek držati u ropstvu. Slobo-

da je bila osigurana.

Drugo, Bog je prikazan kao vladar

koji sve drži pod nadzorom. Čovje-

čanstvo, grijeh, zlo i patnja mogu se

trenutno nalaziti na pozornici, ali Bog

ipak svime vlada.

I konačno, Božje kraljevstvo treba

smatrati sigurnim. Bog će se umiješati.

Za sada sve stvari idu svojim tijekom

no Bog će se na kraju umiješati i okon-

čati tlačiteljsku vlast patnje i smrti te

donijeti novu vlast života i slobode.

Jeruzalem je uništen.

Vodstvo je bilo ubijeno

ili zarobljeno. Stanovnici

su živjeli u progonstvu

u Babilonu, u potpunom

oËaju. Njihove okolnosti su

prikazane u tužaljci iz 137.

Psalma: „Na obali rijeka

babilonskih sjeasmo i

plakasmo spominjuÊi se

Siona;…Kako da pjesmu

Jahvinu pjevamo u zemlji

tuinskoj?“ (redci 1,4).

7

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Kraljev san•••••••••••••

Garth Bainbridge

Računajući da je ono što Biblija tvrdi

o Bogu doista tako – da je budućnost

Bogu poznata kao da je bila jučer –

onda Bog vodi povijest ovoga svije-

ta prema unaprijed predodređenom

svršetku. U stvari, upravo ovo je bila

poruka sna koji je usnuo poganski

imperator, vladar najvećeg kraljevstva

tadanjeg vremena – Babilona.

Kralj Nabukodonozor je poveo ba-

bilonsku vojsku u osvajanje naroda i

kraljevstava, uništavajući tijekom po-

hoda velika kraljevstva Asirije i Egip-

ta. Osvojio je Judu, južnu polovicu

izraelskog naroda, te je cvijet njihove

mladosti odveo u svoj glavni grad na

rijeci Eufratu.

Kralj je bio i graditelj. Proširio je i

uljepšao grad Babilon tako da se hva-

lisao: „Nije li to taj veliki Babilon što

ga ja sagradih da mi bude kraljevskom

prijestolnicom – snagom svoje moći,

na slavu svoga veličanstva?“ Ove su

riječi zabilježene u Bibliji, a zapisao ih

je Daniel (4, 30) koji je bio Nabuko-

donozorov premijer. Slične su izjave

uklesane na mnogim opekama prona-

đenim pri iskapanjima ruševina nje-

gova grada, uz dodatne riječi: „Neka

traje vječno!“

No, Božja poruka kralju bila je da

Babilon neće trajati vječno.

Poruka u snu

Jednoga je dana Nabukodonozor

unio san. Pokušavajući razumjeti što

san znači, dozvao je čarobnjake, gatare

i zvjezdare. Želeći se uvjeriti kako oni

doista imaju sposobnost tumačenja

snova, nije im htio reći što je san sadr-

žavao, već im je zapovjedio: „…recite

mi moj san, pa ću znati da li mi može-

te kazati i njegovo značenje!“ (Daniel

2,9, kurziv dodan).

Zbunjeni i uplašeni, zvjezdari su

odgovorili: „Što tražiš, kralju, teško je,

i nema ga tko bi to mogao otkriti kra-

lju osim bogova koji ne borave među

smrtnicima“ (redak 11).

Morali su priznati da astrologija

ne može proreći budućnost. Kralj je

odmah naredio smaknuće ovih pre-

varanata. No, među onima koji su

nedavno diplomirali u babilonskoj

školi mudrosti bila su četvorica mla-

dih prognanika koji nisu prethodno

bili pozvani na susret kod kralja ali su

8

ZNACI VREMENA • 3/2013.

unatoč tome osuđeni zajedno sa svojim

kolegama. Jedan od njih, Daniel, zatražio

je od kralja malo vremena kako bi mu

protumačio san.

Te noći nakon molitve Daniel je

usnuo isti, Bogom - nadahnut san.

Sljedećeg jutra pojavio se pred Nabu-

kodonozorom. Ponovivši ono što su

njegovi prethodnici rekli, kako na

zemlji ne postoji nitko tko bi kra-

lju mogao reći njegov san, Daniel

je naglasio kako „ima na nebu

Bog koji objavljuje tajne“, do-

dajući kako je „On saopćio

kralju Nabukodonozoru ono

što će biti na svršetku dana“

(redak 28).

Zatim je nastavio: „Ti si, o

kralju, imao viđenje: ‘Gle, kip,

golem kip, vrlo blistav, stajaše

pred tobom, strašan za oči. Tome

kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa

i ruke od srebra, trbuh i bedra od mje-

di, gnjati od željeza, a stopala dijelom

od željeza, dijelom od gline. Ti si pro-

matrao: iznenada se odvali kamen a da

ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u

stopala od željeza i gline, te ih razbi.

Tada se smrvi najednom željezo i gli-

na, mjed, srebro i zlato, i sve postade

kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar

sve odnese bez traga. A kamen koji

bijaše u kip udario postade veliko

brdo te napuni svu zemlju (redci

31-35).

Aha, pomislio je kralj, ovaj mla-

dić je sve ispravno rekao!

TumaËenje sna

Glava, prsa, bedra i noge, kako je Dani-

el objasnio, predstavljali su niz od četiri

kraljevstva. Započinjući s glavom koja

je predstavljala Babilon – „Ti si glava od

zlata“ – Daniel je nastavio s tumačenjem

sve do stopala:

Glava od čistoga zlata. – Nabuko-

donozor je uzdigao Babilon do moćnog

i bogatog kraljevstva. U berlinskom

muzeju nalaze se rekonstruirana vrata

božice Ištar koja nam daju uvid u sla-

vu negdašnjeg grada. Izgradio je jedno

od sedam svjetskih čuda – babilonske

viseće vrtove – kako bi stvorio osjećaj

raskoši zelenila u ovom pustinjskom

gradu.

No, Daniel je učas pretkazao i pro-

past ovog kraljevstva: „Poslije tebe ustat

će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga“

(redak 39). Čudesno je da je oko stoti-

nu godina prije samog događaja prorok

Izaija isto tako prorekao dan kada će Ba-

bilon biti osvojen (vidi Izaija 44,26-28),

imenujući štoviše i osobu odgovornu za

predvođenje osvajačke vojske. Posjeti-

te li danas Babilon, naći ćete samo

hrpu nenaseljenih ruševina.

Prsa i ruke od srebra. –

Babilon su osvojile ujedinjene

snage Medije i Perzije (pred-

vodio ih je vojskovođa ime-

nom Kir) 539. godine prije

Krista, samo 60 godina posli-

je Nabukodonozorovog sna.

Bio je to znak smrti zlatnog

babilonskog kraljevstva i rođenja

srebrnog, perzijskog kraljevstva.

Perzijsko kraljevstvo bilo je najve-

će ikada postojeće kraljevstvo. Širilo se

od doline Inda na istoku, preko Egipta

na jugozapadu te Trakije i Makedo-

nije na granici Grčke. Površina mu je

iznosila osam milijuna četvornih kilo-

metara, protezalo se preko triju kon-

tinenata, a vladalo je nad 50 milijuna

ljudi ili 44% svjetskog stanovništva

tadanjeg vremena.

Trbuh i stegna od bronce. – Na-

kon 200 godina kraljevske vladavine,

perzijsko je područje počelo klecati

pod nasilnom vojnom moći mladog

makedonskog kralja Aleksandra Ve-

likog. Aleksandar nikada nije izgu-

bio ni jednu bitku i nakon 10 godina

osvajanja uspostavio je Grčku kao slje-

deće veliko kraljevstvo svjetske povijesti.

Umro je mlad, u dobi od 33 godine, a

njegovo je kraljevstvo podijeljeno na če-

tiri dijela (Daniel je i to pretkazao; vidi

Daniel 8,20-22).

Noge od željeza. – Rim se upravo

zbog ove podijeljenosti lako domogao

vlasti. Rimska se vlast uzdigla nad na-

rode diljem Europe i Sjeverne Afrike

sve do duboko u područje Azije. Vla-

dalo je gotovo 500 godina. Za vrijeme

vladavine Rima rođen je Isus, rimske

su ceste odnijele prve kršćanske misi-

onare posvuda, a rimska arena bila je

poprištem stradanja i smrti mnogih

kršćanskih mučenika.

9

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Stopala od željeza i gline. – Dani-

el je protumačio značenje stopala na-

činjenih od mješavine željeza i gline:

„Stopala koja si vidio, dijelom glina a

dijelom željezo, jesu podijeljeno kra-

ljevstvo… kraljevstvo će biti dijelom

čvrsto a dijelom krhko… oni će se mi-

ješati ljudskim sjemenom, ali se neće

držati zajedno“ (redci 41-43).

Rim se počeo raspadati i konačno

je pokleknuo pod barbarskim napadi-

ma sa sjevera i istoka. Europa je posta-

la podijeljenim kontinentom s mnoš-

tvom vlada, kultura i jezika. Narodi su

se razvijali kao ponosni pojedinačni

entiteti, stoljećima se odupirući svim

pokušajima ujedinjavanja u jedno kra-

ljevstvo.

Kraj

Postoji još jedan dramatičan prikaz,

još jedno kraljevstvo koje ima doći –

kraljevstvo Stijene/Kamena: „U vrije-

me ovih kraljeva Bog nebeski podići

će kraljevstvo koje neće nikada pro-

pasti i neće prijeći na neki drugi na-

rod. Ono će razbiti i uništiti sva ona

kraljevstva a samo će stajati dovijeka“

(redak 44).

Božje kraljevstvo, koje će traja-

ti vječno, već je stiglo. Isus je došao

na ovaj svijet objavljujući: „Ispunilo

se vrijeme. Blizu je kraljevstvo Bož-

je“ (Marko 1,15). Nije to sada neko

vidljivo kraljevstvo, osim u životima

ljudi koji su preobraženi snagom

njegova Kralja. Isus je došao liječeći

željezno-glinenu slomljenost ljud-

skih života, a Božje je kraljevstvo na-

stavilo osvajati ljudska srca u svakoj

zemlji, donoseći sa sobom nadu, mir

i cjelovitost.

No, postoji još nešto. Dolazi vrije-

me kada će Božje kraljevstvo postati

vidljivo, a to će biti kada Isus po drugi

put dođe na ovu zemlju. To će biti kraj

ovog našeg jadnog, slomljenog plane-

ta i početak nečeg sasvim novog.

Božje posljednje riječi o tome zapi-

sane su u 21. poglavlju Otkrivenja: „Evo

stana Božjeg među ljudima! ‘On će sta-

novati s njima… On će otrti svaku suzu

s njihovih očiju. Smrti više neće biti;

neće biti više ni tuge, ni jauka, ni boli,

jer stari svijet prođe“ (redci 3-4).

Ujedinjeno kraljevstvo mira dolazi, ali drugaËije nego što mislimo

•••••••••••••Thomas Lobitz

Vrtuljak kriznih zbivanja u EU vrti

se sve brže; samit za samitom. Kakvu

budućnost ima veličanstvena vizija

o ujedinjenoj Europi? Zapanjujuće

biblijsko proročanstvo pomaže nam

pri potrazi za odgovorom.

Europom kruži sablast, sablast

raspada. Od fi nancijske krize, koja

je izbila 2008. godine, na ovamo kod

mnogih se javlja sumnja da je naše

blagostanje u ozbiljnoj opasnosti. Tri

godine kasnije proširila se sumnja

da je ‘’europska kuća’’ (EU) prilično

traljavo građena. Kriza u Grčkoj po-

kazala je nedostatke: snaga gospo-

darstva ‘’stanara’’ toliko je različita da

su mnogi ‘’stanovi’’ u toj kući preza-

duženi, a neki u lošem stanju.

Postoji li izlaz iz ove krize? Broker

Dirk Müller (pisac knjige Crashkurs

und cashkurs) naveo je 18. rujna

2011. na televiziji sljedeće moguć-

nosti. Da biste izbjegli ‘’hrpu proble-

ma’’, morate pored nje proći lijevo ili

desno. Ili treba osnovati ‘’Sjedinjene

Države Europe’’ sa zajedničkom gos-

podarskom vladom ili treba sadašnju

monetarnu uniju ukinuti i vratiti se

sustavu različitih valuta, ako se gos-

podarstvo EU država i dalje bude

međusobno jako razlikovalo. Svaki

srednji put neizbježno vodi u kata-

strofu, kaže ovaj stručnjak. EU samit

u prosincu 2011. u Brusselu, sa za-

ključkom da se posebnim ugovorom

ani-

na-

ne:

a a

kra-

om

mi-

eće

čno

adi-

sta-

oš-

i su

čni

vim

kra-

kaz,

ći –

ije-

dići

ro-

na-

Kakva je buduÊnost Europe?

9

10

ZNACI VREMENA • 3/2013.

članice prisili na veću

proračunsku disciplinu,

ide u smjeru prve spo-

menute mogućnosti.

Hoće li rezultati ovog

samita ojačati EU ili

će zbog povlačenja Velike

Britanije (a možda i Mad-

žarske, Češke i drugih zemalja)

doći do novog cijepanja Europe?

Vizija jednog babilonskog kralja

Pitanje budućnosti Europe još će nas

dugo zaokupljati. Može li nam Bibli-

ja – koja sadrži i proročke dijelove – u

tome pomoći? Začudo, odgovor glasi:

Da!

Prije više od 2.500 godina je Da-

niel, visoki državnik židovskog podri-

jetla, ondašnjem babilonskom kralju

Nabukodonozoru protumačio viđenje,

za koje se ispostavilo da sadrži zapa-

njujuće proročanstvo. O njemu Biblija

izvještava u Danielovoj knjizi, drugom

poglavlju:

‘’Ti si, o kralju, imao viđenje: gle,

kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred

tobom, strašan za oči. Tome kipu gla-

va bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od

srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati

od željeza, a stopala

dijelom od željeza, dijelom od

gline. Ti si promatrao: iznenada se od-

vali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa

udari u kip, u stopala od željeza i gline

te ih razbi. (Tada se smrvi najednom

željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i

sve postade kao pljeva na gumnu ljeti

i vjetar sve odnese bez traga. A kamen

koji bijaše u kip udario postade veliko

brdo te napuni svu zemlju.’’ (Daniel

2,31-35.)

Daniel je na licu mjesta protuma-

čio san, pa je Nabukodonozoru rekao:

‘’Ti si glava od zla-

ta. Poslije tebe ustat će

drugo kraljevstvo, slabije

od tvoga, pa treće, od mje-

di, koje će gospodariti svom

zemljom. A četvrto kraljev-

stvo bit će tvrdo poput željeza, poput

željeza koje sve satire i mrvi; kao že-

ljezo koje razbija, skršit će i razbit sva

ona kraljevstva. Stopala koja si vidio,

dijelom glina a dijelom željezo, jesu

podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto

od čvrstoće željeza prema onome što

si vidio željezo izmiješano s glinom.

Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom

glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto

a dijelom krhko. A što si vidio željezo

10

11

ZNACI VREMENA • 3/2013.

izmiješano s glinom: oni će se miješati

ljudskim sjemenom, ali se neće držati

zajedno, kao što se ni željezo ne da po-

miješati s glinom.’’ (Redci 38-43.)

Povijest svijeta pokazuje koja su

kraljevstva predstavljena različitim

metalima:

Zlatna glava: Babilon.

Prsa i ruke od srebra: dvojako kra-

ljevstvo Medije i Perzije, koje je 538.

osvojilo Babilon.

Trbuh i bedra od mjedi: GrËka.

Aleksandar Veliki je 331. godine pr. Kr.

u bitci kod Gaugamele porazio perzij-

skog kralja Darija III. Nakon Grčke

slijedio je Rim – gnjati od željeza.

Zapadni dio Carstva raspao se 476.

godine, kad je germanski vođa

Odoakar svrgnuo četrnaestogo-

dišnjeg cara Romulusa Augustu-

sa. Istočni dio opstao je kao Bizantsko

carstvo do 1453., kad su ga osvojili

Osmanlije.

NemoguÊe je sjediniti željezo i

glinu

Noge i prsti na nogama simbolizira-

ju kraljevstvo sasvim druge vrste: ono

je mješavina željeza i gline – koja nije

metal. Dok metal možemo stopiti s

drugim metalima, željezo i glina se ne

daju spojiti – njih je vrlo lako opet raz-

dvojiti.

Činjenica je da je povijest Europe

poslije propasti Rimskog Carstva obi-

lježena nejedinstvom i ratnim sukobi-

ma. Pokušaj mnogih kraljevskih kuća

da spretnom politikom sklapanja bra-

ka ‘’povežu’’ protivnike, nije pomogla

ujedinjavanju Europe.

Poslije oba svjetska rata i svršetka

sukoba između Istoka i Zapada, Eu-

ropska unija trebala je konačno učiniti

kraj nejedinstvu Europe. To je djelo-

mično i uspjelo: ratovi između člani-

ca EU ne mogu se ni zamisliti, a osim

toga postoje jako isprepletene gospo-

darske veze i u šesnaest zemalja jedin-

stvena valuta. Ali upravo zajednički

novac, koji je zamišljen kao motor eu-

ropskog ujedinjenja, pokazao se skli-

skom daskom. Upravo u tome

se vidi razlika između željeza

(gospodarskih stabilnih zema-

lja) i gline (gospodarski krhkih

zemalja). Hoće li se Europa

uspjeti ujediniti u ‘’svjetsko

carstvo’’? Nabukodonozorova

vizija pokazuje da na ovo pita-

nje treba odgovoriti s ‘’ne’’.

Dolazi kraljevstvo mira

Međutim, tu nije kraj priči. Da-

niel tumači završetak sna:

‘’U vrijeme ovih kraljeva

Bog Nebeski podići će kraljev-

stvo koje neće nikada propasti

i neće prijeći na neki drugi na-

rod. Ono će razbiti i uništiti sva ona

kraljevstva, a samo će stajati dovijeka

– kao što si vidio da se kamen s bri-

jega odvalio a da ga ne dodirnu ruka

te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro

i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što

se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tu-

mačenje joj pouzdano.” (Redci 44.45.)

Bog čini ono što ljudi ne mogu.

Kraj sna jasno ukazuje na Božje kra-

ljevstvo. Ono je počelo životom Isusa

Krista na Zemlji (usp. Luka 17,21).

Ali tekst kazuje da konačna usposta-

va Božjeg kraljevstva još predstoji, jer

kamen pogađa noge – dakle udara u

državnu tvorevinu u kojoj se nala-

zimo od propasti Rimskog Carstva.

To će se dogoditi kad Isus po drugi

put dođe na ovu Zemlju i stvori ‘’sve

novo’’ (Otkrivenje 21,5). On će uspo-

staviti vječno kraljevstvo u kojemu će

se vladati po najuzvišenijim Božjim

načelima: u ljubavi (Marko 12,30.31)

i miru (Ivan 14,27). A najbolje od sve-

ga jest: mi već sada možemo postati

građani tog kraljevstva, ako svoj život

povjerimo Isusu Kristu i živimo po

Njegovim načelima.

11

12

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Ropstvo kao potpuno vlasništvo ili

nadzor nad drugim ljudskim bi-

ćem u svrhu iskorištavanja vjerojat-

no je svojim lažima započela zmija

u Edenskom vrtu. Pretpostavlja se

da je stari palestinski grad Jerihon

pao u ropstvo. Jedan od najstarijih

zakona koje čovječanstvo poznaje,

babilonski Hamurabijev zakonik,

priznaje činjenicu ropstva. Biblijsko

Petoknjižje, slično tomu, smatra ovu

zamisao svršenim činom, a plemić-

osloboditelj, Mojsije, daje savjete o

nekim oblicima ropstva. Josip, sin ži-

dovskog patrijarha Jakova, prodan je

za roba u Egipat iako Egipćani nisu

prekomjerno koristili robove, čak ni

pri izgradnji piramida. S druge stra-

ne, grčka „civilizacija“ se odlikovala

ropstvom. Grčki fi lozof Aristotel je

tvrdio kako su robovi rasno drugačiji

te da imaju samo djelomičnu ljudsku

narav pa stoga zaslužuju biti slugama

budući da im je to određeno po sa-

moj naravi.

Jedno i pol tisućljeće kasnije

afričko je ropstvo postalo dijelom

europskog gospodarstvenog susta-

va. U kasnom srednjovjekovlju, pod

utjecajem Aristotelova načina mišlje-

nja, ozakonjene su crnačke plantaže i

kućno ropstvo. To će reći, Afrikanci

su stavljeni izvan europske defi nici-

je „ljudskih bića“. Ako se Afrikance

smatra manje humanima, a bliže

•••••••••••••Robert Wolfgramm

Stvaranje povijestiUkidanje ropstva dokaz je djelovanja ljudske volje

u povijesti, te uspješnosti bogomdane odluËnosti za

mijenjanje ovog svijeta u smjeru sve veÊe primjene

etiËkih mjerila prema dobru i zlu.

12

13

ZNACI VREMENA • 3/2013.

primatima, tada se ropstvo može

opravdati. Ono za njih čak može

biti i dobro.

Europski istraživači Ameri-

ke pristupili su svom poslanju

u petnaestom stoljeću s istim

hijerarhijskim razumijevanjem

ljudske vrste po kojem su Euro-

pejci iznad domorodačkih na-

roda – Afrikanaca, Indijanaca i

svih ostalih tamnoputih naroda,

koji se nalaze na dnu. U djelu

De Azzure Chronicle of the Dis-

covery and Conquest of Guinea

(1453.) kidnapiranje robova s

namjerom odvođenja u ropstvo

opisano je kao njihovo „spaša-

vanje od propasti“ budući da su,

prema njihovu stajalištu, „oni ži-

vjeli poput životinja“.

Veliki racionalist 18. stoljeća,

David Hume, smatrao je Afri-

kance „po naravi nižim od bijele“

rase – „ne baš životinjama, no ne

baš ni ljudima“. Smatrao je da bi

se „robovi koji bi bili oslobođeni

i podignuti sa svoje razine ipak

brzo ponovno vratili tamo gdje

pripadaju.“ Hume je vjerovao da

je tome tako stoga što im je „jed-

nostavno nedostajalo unutarnjih

sposobnosti koje su posjedovali

bijelci“. Ovakvoj fi lozofi ji svoga

vremena pridružila se i navod-

na znanost frenologija, te zna-

nosti koje su još bile u razvoju

– biologija i medicina, povijest i

antropologija te vrlo loša teolo-

gija. Frenologija je smatrala da

se robovi mogu odrediti prema

obliku lubanje koji se razliko-

vao od ostatka ljudske vrste. Bi-

ologija, fi ziologija i medicinska

znanost smatrale su kako afrički

robovi imaju lošu konstituciju te

nisu sposobni za umne zadaće

niti društvene vještine. Povijest,

antropologija i teologija su se

zalagale za hijerarhijski uređen

redoslijed. Povjesničari i antro-

polozi su tvrdili kako je to način

na koji se dogodila evolucija a

teolozi su tvrdili kako je sve to tako

bilo stvoreno i božanski određeno.

No, nisu svi razmišljali na ova-

kav način. Dugo je postojala junačka

struja svjesnih protivnika ropstva.

Primjerice, čim su se pojavili prvi ta-

mnoputi robovi u britansko-američ-

kim kolonijama 1619. (vlasnik im je,

ironično, bio slobodni afrički ugo-

vorni radnik) protestantske sljedbe

su prosvjedovale protiv zamisli o

ljudskoj hijerarhiji te gospodarskom

iskorištavanju i neljudskom ponaša-

nju prema njima. George Fox, ute-

meljitelj Quekera, je 1671. podigao

svoj glas. John Wesley, utemeljitelj

metodizma, na sličan je način pro-

svjedovao u 1740-im, a kasnije je u

svom djelu General Rules (Opća pra-

vila) (iz 1774.) sažeto izrazio kako se

njegovim sljedbenicima zabranjuje

„kupovanje ili prodaja tijela, ili duša,

muškaraca, žena i djece s nakanom

njihova porobljavanja“.

Do 1804. ropstvo je ukinuto

iznad Mason-Dixon crte koja je od-

vajala sjeverne od južnih američkih

država. Godine 1807. i britanski par-

lament je ukinuo ustanovu ropstva.

Kada je izbio Američki građanski rat

1861. godine, prvotna brojka od 20

robova u Virginiji 1619. bila se pope-

la na blizu 4 milijuna afričkih robo-

va i njihovih potomaka. Protestanti

su oduševljeno podržavali ukidanje

ropstva. Prvi organizirani Adventisti

sedmog dana, primjerice, bili su od-

lučni u zastupanju abolicije.

S druge strane, rimokatolici su po-

državali ropstvo sve do 1888. kada su

konačno nedvosmisleno izjavili kako

se njihova crkva „u cijelosti protivi

onome što je Bog izvorno odobrio“

(kako je to rekao papa Lav XVIII).

Američko je ropstvo službeno

ukinuto na kraju Građanskog rata

1865. godine i to je naznačeno u 13.

amandmanu američkog Ustava.

Nakon velikog krvoprolića, i po

prilici 50 godina nakon britanskog

primjera, ukidanje ropstva je ipak

postignuto.

Britanski primjer ukidanja rop-

stva proširio se svijetom, a posljednja

državna vlast koja je ukinula ropstvo

bila je Mauritanija, i to 1980. godine.

No, ukidanje ropstva je jedno, a

nešto sasvim drugo je ukidanje po-

našanja prema ljudima kao prema

robovima. Ovo drugo je još daleko

od ostvarenja.

Robovi nisu imali nikakva prava

i smatrani su imovinom koja je bila

na raspolaganju njihovim gospoda-

rima. Oni nisu mogli odlučivati za

sebe, nisu imali privatnosti niti prava

da se pozovu na zakon. Cijeli im je

život, od rođenja do smrti, bio pro-

pisan zakonima načinjenim samo za

njih, a njihovo trenutno stanje i bu-

dućnost ovisili su o biču i hirovitosti

gospodara. Još od Mojsijeva vreme-

na gospodari su imali pristup žena-

ma i djeci svojih robova te su prihva-

tili ono što je osloboditelj iz Izlaska

napisao govoreći o tome da gospo-

dar treba promišljati kada kažnjava

roba „jer je rob njegovo vlasništvo“

(Izlazak 21).

Na početku 21. stoljeća možemo

zajedno s Britancima slaviti 200 go-

dina od službenog ukidanja ropstva

u njihovim državama, no moramo

i dublje promišljati o tome na koji

način sva ljudska bića mogu biti

oslobođena od robovskih uvjeta i

postupanja kojima su svakodnevno

izvrgnuti oni s manje sreće, oni koji

su uhvaćeni u začarani krug siro-

maštva ili pak oni koji su uhvaćeni u

mrežu ‘ratovanja zastrašivanjem’.

Nekada se smatralo da je ropstvo

naravna stvar koja je po božanskom

određenju. No, ukidanje ropstva

dokaz je djelovanja ljudske volje u

povijesti, te uspješnosti bogomdane

odlučnosti za mijenjanje ovog svijeta

u smjeru sve veće primjene etičkih

mjerila prema dobru i zlu. Fatalizam,

pasivnost i očaj kao obilježja odnosa

prema zlu koje postoji u svijetu nika-

da ne bi nadvladali ropstvo. To treba

imati na umu dok stvaramo vlastitu

povijest!

14

ZNACI VREMENA • 3/2013.

•••••••••••••Marvin Moore

Mi ljudi smo se, zahvaljujući đavolu,

prije nekoliko tisuća godina uvalili u

velike nevolje zvane grijeh i smrt. Đa-

vao se smijao misleći kako je stvorio

problem koji Bog neće moći riješiti.

No, Bog ga je riješio. Isus je dao svoj

život umjesto našeg, zatim je uskrsnuo

od mrtvih i vratio se na nebo mole-

ći Boga da nam oprosti. U konačnici

Božjeg plana je oslobađanje cijelog

svemira od grijeha i uklanjanje đavola

zauvijek.

Stavite se na Božje mjesto. Našli ste

ovo čudesno rješenje problema grijeha

i sada trebate o tome obavijestiti ljude.

Da, rekli ste im o Mesiji koji će jed-

noga dana doći i spasiti ih, no čini se

kako riječi nisu bile dovoljne. Nekako

im morate prenijeti zamisao da grijeh

znači smrt, da netko mora umrijeti

kako bi ljudi mogli živjeti. Kako ćete ih

tome poučiti? Kako ćete im to predsta-

viti kao stvarnost?

Bog je ustvari odlučio učiniti puno

više no samo riječima priopćiti ljudi-

ma svoje rješenje. Odlučio im je to i

pokazati! Božji plan možemo nazvati

najvećom dramom u povijesti svijeta.

Božje rješenje problema sastojalo se od

tri dijela i On nam je dao vrlo detaljan

prikaz svakoga od njih.

Prikaz Kristove smrti za naše

grijehe

Za Pavla je križ bio vrlo bliska povijest

pa mu je bilo lako reći: „Jer ne držah

zgodnim među vama išta drugo znati

Božji naËin pouËavanjaosim Isusa Krista i to razapetoga“ (1.

Korinćanima 2,2). No, ljudi koji su ži-

vjeli prije Kristova vremena nisu znali

ništa o Njegovu životu ili smrti. Bog

im je mogao pričati o križu, no imao je

bolji način. On im je to pokazao.

Bog je poučio svakoga tko je sagri-

ješio da prizna grijeh te donese živo-

tinju u svetište i prinese je kao žrtvu.

Zamislite sebe kao bogatog poljo-

djelca koji je živio prije 3000 tisuće

godina i koji je utajio 10.000 dolara

godišnjeg poreza kralju Davidu. Ne-

kako ste se izvukli, no nakon nekog

vremena savjest vas još uvijek kori pa

odlučujete ispraviti stvari s izraelskim

poreznim uredom. Nakon što ste vra-

tili 10.000 dolara i platili kaznu, odabi-

rete jednu ovcu iz svog stada, oko vrata

joj vežete uže i odvedete je u svetište

15

ZNACI VREMENA • 3/2013.

– šator načinjen od životinjske kože i

postavljen nasred dvorišta ograđenog

zidovima od tkanine.

Veliki brončani žrtvenik stoji na

pola puta između ulaza u dvorište i

svetišta. Sa žrtvenika se podiže dim i

vi zadržavate dah zapahnuti mirisom

gorućeg mesa.

Svećenik odjeven u bijelu odoru

pristupa i upita vas: „Mogu li vam po-

moći?“ Izlažete mu svoje okolnosti i za-

jedno odlazite do brončanog žrtvenika.

Stavljajući svoje ruke na ovčju glavu iz-

govarate: „Kajem se što sam kralja Da-

vida prije pet godina prevario za 10.000

dolara poreza na prihod.“ Ovim ste či-

nom prenijeli svoj grijeh na ovcu.

Sada vam svećenik daje nož u ruke.

Oštricu noža nekoliko sekundi zadrža-

vate na ovčjem vratu i zatim, naglim

pokretom oštrice presijecate joj veli-

ku vratnu venu. Ovca se tiho i kratko

oglasi a svećenik uhvati malo krvi u

posudu. Nekoliko minuta kasnije ovca

izdahne i sruši vam se u ruke. Umrla je

za vaš grijeh.

Svećenik onda umoči svoj prst u

krv i njome poškropi žrtvenik. Zatim

oguli kožu s mrtve životinje, rasiječe

njezino tijelo na dijelove i položi ih na

žrtvenik da budu spaljeni. Njegove po-

sljednje riječi odzvanjaju vam u ušima

dok odlazite prema vratima: „Bog ti je

oprostio grijeh“.

Ovo je bio Božji način poučavanja.

Bog nije ljudima samo rekao da netko

mora umrijeti za njihove grijehe kako

bi im bili oprošteni. Bog je učinio da

oni odigraju taj prikaz! Bog im je to

pokazao. Naravno, Bog nikada nije že-

lio da ljudi pomisle kako ih ovca može

spasiti, već su u njoj trebali vidjeti pri-

kaz dolazećeg Mesije čija će smrt uisti-

nu platiti njihov grijeh.

Prikaz Krista kao posrednika

Pogledajmo sada drugi dio Božjeg pri-

kaza. Za ovo moramo ući u svetište.

Ulazeći, otkrit ćete da šator ima dvije

sobe. Prva se naziva Svetinja a druga

Svetinja nad svetinjama.

Kada uđete u Svetinju, s lijeva ćete

vidjeti zlatni svijećnjak sa sedam grana

i titrajući plamen na stijenju svake gra-

ne. Na desnoj strani vidite niski stol,

poput modernih stolića za dnevni bo-

ravak, na kojemu se nalaze dvije hrpe

po šest kruhova koji izgledaju poput

palačinki. Pravo pred vama nalazi se

do pasa visok, zlatom okovan kadioni

žrtvenik.

Svećenik stoji ispred žrtvenika spa-

ljujući na njemu mirisni kad i škropeći

krvlju prethodne žrtve zastor koji se

nalazi ispred oltara. Zavjesa seže od

zida do zida no ne doseže strop. Na za-

storima vidite izvezene anđele.

Iznad zavjese blista svjetlost i sve-

ćenik smatra da vidite otkud ona do-

pire. On povlači zastor i ulazite u Sve-

tinju nad svetinjama. Obično je samo

velikom svećeniku bilo dopušteno ula-

ziti u ovaj prostor i to samo jedanput

godišnje.

Kada ste ušli iza zastora, vidite po-

veći zlatom okovan kovčeg. Na vrhu

kovčega stoje dva anđela okrenuta

licem jedan prema drugome. Ovaj

kovčeg s anđelima naziva se kovčeg sa-

veza. Svjetlost koju ste vidjeli kako sja

nad zastorom blistala je između anđela

i gotovo vas je oslijepila. Svećenik vam

kaže kako je ova svjetlost Božja vidlji-

va prisutnost. Svećenik otvara kovčeg i

unutra vidite kamene ploče s ispisanih

Deset Božjih zapovijedi.

Što sve to znaËi?

U Novom zavjetu, osobito u Hebreji-

ma i Otkrivenju, nalazimo da cjeloku-

pno unutarnje uređenje svetišta (koje

čine Svetinja i Svetinja nad svetinjama)

predstavlja Božje prijestolje na nebu.

Svijećnjak predstavlja Božjeg Svetog

Duha, stol s kruhovima predstav-

lja Isusa Krista kao Kruh života, dim

gorućeg tamjana predstavlja molitve

Božjeg naroda koje se uzdižu prema

Bogu a kovčeg saveza predstavlja Bož-

je prijestolje.

Svećenik bi ulazeći u svetište i

škropeći zastor krvlju, predstavljao

Krista koji nakon uznesenja ulazi u

nebo kako bi se pojavio u Božjoj bli-

zini i molio pred Bogom za oproštenje

naših grijeha.

U Hebrejima 9,24 piše: „Krist,

naime, nije ušao u Svetinju nad sveti-

njama napravljenu rukom [zemaljski

hram] koja je samo slika prave, nego

u samo nebo, da posreduje za nas pred

licem Božjim.“ U 1. Ivanovoj 2,1 čita-

mo: „Ali ako tko i počini grijeh, ima-

mo zagovornika kod Oca: Isusa Krista,

pravednika.“

Drugi dio Božjeg prikaza starom je

Izraelu značio da će Mesija moliti pred

Bogom za oproštenje njihovih grijeha.

Prikaz okonËanja grijeha

Treći dio prikazuje uništenje grijeha

na Dan pomirenja koji je bio najuzvi-

šenija točka židovske vjerske godine.

Rano jutrom prvosvećenik bi uzi-

mao dva jarca i nad njima „bacio koc-

ku“. Jednoga bi odvojio kao Gospod-

njeg a drugi bi bio „ispaštalac“ za tuđe

grijehe. Svećenik bi prinio Gospodnjeg

jarca na žrtvu. Uhvatio bi nešto nje-

gove krvi u posudu, ponovno ušao u

Svetinju nad svetinjama i sedam puta

poškropio krvlju iznad kovčega save-

za. Zatim bi se vratio van i jarčevom

krvlju poprskao sedam puta po žrtve-

niku.

Zatim bi svećenik stavio ruke na

glavu drugog jarca i nad njim priznao

sve grijehe naroda. Oko vrata životinje

svezao bi uže i predao jarca priklad-

nom čovjeku koji će ga odvesti u pusti-

nju. Kada bi se čovjek vratio bez jarca,

narod je znao da su njihovi grijesi zau-

vijek udaljeni od njih.

Bog kaže kako će naše grijehe baci-

ti u morske dubine i ukloniti ih od nas

tako daleko kao što je istok udaljen od

zapada (Mihej 7,19; Psalam 103,12).

Dan pomirenja je bio Božji prikaz

kojim je Izraelcima pokazao kako će

Mesijina smrt i služba u Božjem hra-

mu na nebu konačno ukloniti grijeh s

ovog našeg svijeta a, uistinu, i iz cijelog

svemira!

Bog je Izraelcima mogao sve ovo

samo reći, no On je odlučio to im i

pokazati. Učinio je to pomoću sim-

bolike u kojoj su i sami sudjelovali a

sve stoga da bi bolje razumjeli plan

spasenja.

16

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Žena je polako i bolno koračala do

stolca u uredu. Zvala se Jaylee. Bila je

vrlo lijepa, u ranim četrdesetim, cr-

venkaste kose skupljene u rep. Vidjelo

se da je u velikoj nevolji. Dok je zapo-

činjala svoju priču tihe suze slijevale su

joj se niz lice i padale na ruke čvrsto

stisnute u njezinu krilu, ruke koje su

pomalo otkrivale znakove promjena

na zglobovima.

Jednog dana, prije nekoliko godi-

na, Jaylee se vratila kući s poslovnog

sastanka ranije no obično i zatekla

svog supruga u krevetu s djevojkom

koja im je čuvala djecu.

„Pokušala sam to preboljeti“, re-

kla je. „Kupili smo novi bračni krevet

i preuredili smo sobu. Išli smo na sa-

vjetovanje. Pokušala sam sve, doista

jesam. Ništa ne pomaže. Svaki put kad

ga pogledam, vidim onu istu sliku –

njih dvoje u našem krevetu, među zgu-

žvanim plahtama. I na sve to liječnik

mi je prije nekoliko tjedana rekao da

imam autoimunu bolest. Sve me boli.

Neprestano trpim bol.“

Pomno sam je poslušala prije od-

govora. „Jeste li pokušali promijeniti

tu sliku koju nosite u umu?“, upitala

sam na kraju. „Jeste li se potrudili sva-

ki put pri pojavi te slike u vašem umu,

namjerno je i ciljano ukloniti ili zami-

jeniti nekom drugom?“

Odmahnula je glavom. „Te psiho-

loške stvari kod mene ne djeluju.“

Nasmiješila sam se. „To su zapravo

stvari moždanih funkcija“, odgovorila

sam.

Zakolutala je očima i nastavila.

„Kao što rekoh, sve sam pokušala, ali

ništa ne pomaže. Konačno sam mu re-

kla da se odseli.“

„A kako to ‘djeluje’?“, upitala sam.

Tišina, i još suza.

„Čini mi se da ste još uvijek vrlo ža-

losni.“, primijetila sam. „Prošlo je pet

godina od tog događaja. Zbog čega ste

još uvijek tako tužni?“

U djeliću sekunde promijenilo se

njezino cjelokupno držanje. Iz njezinih

crnih očiju suknuo je plamen srdžbe.

„A što mislite, zbog čega sam tuž-

na?“, viknula je. „Jeste li glupi? Pa uni-

štio mi je život!“

Ispostavilo se da je žalost zapravo

bila njezin najmanji problem. Nekoli-

ko minuta je bjesnila žaleći se na ne-

pravdu u životu. Pa, ipak je bila dobra

žena i majka i nije to zaslužila. Ponav-

ljam: nije to zaslužila. Konačno je nje-

zin bijes splasnuo, smirila se, duboko

uzdahnula.

„A, jeste li mu pokušali oprostiti?“,

upitala sam.

Odmahujući glavom Jaylee je od-

govorila: „Višeput me zamolio da mu

oprostim, ali sve je to za mene bilo

previše uvredljivo. Sada je kasno. Proš-

li mjesec se vjenčao. A usput, zašto bih

mu oprostila? On ne zaslužuje da mu

oprostim.“

„Vi mu još uvijek možete oprostiti.

Nikada nije kasno. Neka osoba može

čak i umrijeti, no vi joj možete još uvi-

jek oprostiti“, rekla sam.

Istinsko praštanje

Objasnila sam: „Praštanje ne znači

nijekanje tuđe odgovornosti za uvredu

ili ozljedu, niti znači odobravanje lošeg

ponašanja, umanjivanje ili opravdava-

nje zla, niti pravdanje izvršenog čina.

Sigurno ne znači da trebate izabrati

mirenje i ostajanje u zlostavljačkom

odnosu ili okruženju, niti da se trebate

odreći svoga prava ili pravde odnosno

odgovarajuće naknade.“

Jaylee je sjedila i promatrala me.

Rekla sam joj kako se u stručnoj li-

Možete li Nakon 20 godina

službe jedan je pastor

zakljuËio da je viπe

od 90 posto problema

s kojima se kao ljudi

susreÊemo tijekom

života - zdravstvenih,

braËnih, obiteljskih i

novËanih ukorijenjeno

upravo u nepraštanju.

•••••••••••••Arlene Taylor

16

17

ZNACI VREMENA • 3/2013.

teraturi spominju dvije vrste praštanja:

„voljno praštanje“ i „osjećajno prašta-

nje“.

Voljno praštanje jest namjera ko-

jom se odupiremo zauzimanju stava

nepraštanja te odluka o drugačijem

ponašanju prema prekršitelju. Osje-

ćajno praštanje je zamjena negativnih

osjećaja nepraštanja pozitivnim osje-

ćajima usmjerenim prema određenoj

osobi. Osjećajno praštanje ima izrav-

niji utjecaj i posljedice na naše zdravlje

i dobrobit.

Praštanje i utjecaj na zdravlje

Nepraštanje uvreda koje su vam

nanijeli drugi ljudi opasno je po vaše

zdravlje.

Herbert Benson, poznati kardio-

log, tvrdi kako postoji „fi ziologija pra-

štanja“.

Samo prije nekoliko godina bilo bi

vrlo teško pronaći bilo kakve podatke o

fi ziologiji praštanja. Vrlo malo ljudi je

uopće znalo za postojanje istraživanja

o praštanju. Iako je ovo područje, mo-

ramo priznati, vrlo novo, u prošlim se

desetljećima eksponencijalno širilo. Iz

tiska je izašlo više od 1200 studija (od

58. studije nadalje tek 1997. godine).

Ova proučavanja su pokazala da

se, kada je u pitanju praštanje, ne radi

samo o psihologiji već i o fi ziologiji.

Nemogućnost ili nevoljkost praštanja

povezana je s mnogim opasnostima

i lošim posljedicama po zdravlje. Tu

ubrajamo sljedeće:

• Povećanu razinu stresa i mišićne

napetosti

• Povišen krvni tlak i povećan broj

srčanih otkucaja

• Povećanu razinu adrenalina i kor-

tizola

• Smanjenu otpornost organizma

• Povećanu opasnost od nastanka

depresije, srčane bolesti, možda-

nog udara i raka

• Smanjene neurološke funkcije i

slabije pamćenje

• Poremećene međuljudske odnose

na radnom mjestu i kod kuće

S druge strane proučavanja otkrivaju

snagu praštanja koja ima za posljedicu

sljedeće dobrobiti:

• Zdravije međuljudske odnose

• Bolje umno, tjelesno i duhovno

zdravlje

• Smanjeni osjećaj tjeskobe, stresa i

neprijateljstva

• Niži krvni tlak

• Manje znakova depresije

• Smanjenu opasnost od zloporabe

alkohola i opijata

• Više prostora za suosjećanje, su-

sretljivost i mir

DrugaËiji naËin

Predložila sam Jaylee da započne

proces voljnog praštanja a kasnije pri-

jeđe na osjećajno praštanje.

„U konačnici“, rekla sam, „pra-

štanje i oprost su ključni za vaš zdrav

život. Kada izgovorite ‘Praštam ti’ kao

da ste rekli ‘Želim biti zdrav/zdrava’.

Čin praštanja dopušta tijelu da pre-

stane proizvoditi kataboličke kemijske

spojeve te daje naredbu podsvijesti da

zabrani stvaranje negativnih osjećaja

u umu. Praštanje je manje povezano

s drugima, a u cijelosti je povezano s

osobom koja prašta. U ovom slučaju,

to ste vi.“

Tišina.

„Razmislite o tome ovako“, nastavi-

la sam. „Praštanje je dar koji sami sebi

darujete, način da prestanete gajiti ra-

zorne osjećaje koji će samo uništiti vaše

zdravlje i sreću. To je način da sami sebi

pomognete da se osjećate bolje. Prašta-

nje može popraviti vaše zdravlje.

Ako odlučite ne oprostiti, tada ćete

najvjerojatnije sami platiti najvišu ci-

jenu. Netko je to ovako rekao: ‘Osoba

koja trajno živi u nepraštanju, cijelo

vrijeme želeći da druga osoba umre,

u stvari sama pije smrtonosni otrov.

Znam da ste navikli na zadržavanje

zamjerki, no postoji i drugačiji način.“

Dar samome sebi

Nepraštanje se može nalaziti u te-

melju mnogih problema s kojima se

kao ljudi susrećemo tijekom života.

Jedan je pastor u početku obavljanja

svoga zvanja smatrao kako barem po-

lovica problema ima uzrok, barem dje-

lomičan, u nepraštanju.

Deset godina kasnije, procijenio je

kako tri četvrtine svih zdravstvenih,

bračnih, obiteljskih i novčanih proble-

ma proistječu iz nepraštanja. Nakon 20

godina službe zaključio je da je više od

90 posto ovih problema ukorijenjeno

u nepraštanju.

„U stvari“, pojasnila sam Jaylee,

„čini se da onaj koji prašta ima veću

korist od onoga kome je oprošteno.“

Jaylee se nije složila. Ustajući sa

stolca, uz bolove je pošla prema vrati-

ma ureda. „Razmislit ću i javit ću vam

se“, izgovorila je na odlasku.

Prošlo je nekoliko tjedana. Jednog

jutra sam podigla telefonsku slušalicu

uredskog telefona i preslušavajući po-

ruke začula riječi: „Odlučila sam, i ne

želim oprostiti. Prije ću umrijeti!“

Spustila sam slušalicu, tužna. Na-

žalost, Jaylee će vjerojatno prije umri-

jeti. A mogla je to izbjeći, jer praštanje

je pitanje izbora. To je dar koji možete

sami sebi darovati. Jaylee ga, nažalost,

nije prihvatila.

oprostiti?

17

18

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Jedna od najčitanijih knjiga nastala u

prošlim stoljećima jest Pilgrim’s Pro-

gress (1678.) (Poklonikovo putovanje)

koju je, uz šezdesetak ostalih djela, na-

pisao John Bunyan. William Carey je

osnovao protestantsku misiju u različi-

tim kulturama putujući 1793. iz Engle-

ske u Indiju. Propovijedanje Charlesa

Spurgeona privuklo je između 1859.

i 1861. godine velik broj Londonaca

tako da je bio podignut šator koji je

imao 6000 sjedećih mjesta.

Sve su ovo značajne osobe iz kr-

šćanske povijesti. Što bi svi kršćani

mogli naučiti od predanih baptista

poput Bunyana, Careya ili Spurgeona?

BaptistiËko podrijetlo

Protestantska reformacija je u rječ-

niku Oxford Dictionary of the Christi-

an Church defi nirana kao „širi pojam“

koji „pokriva određeni niz promjena“

koje su se dogodile u zapadnom kr-

šćanstvu u razdoblju između 14. i 17.

Hvala Bogu za otkriÊa radikalnih

18

•••••••••••••Arthur Patrick

19

ZNACI VREMENA • 3/2013.

stoljeća. Iako je reformaciji trebalo

puno vremena za postizanje zamaha

i dosizanje vrhunca ipak je smatramo

događajem 16. stoljeća. Ideje i djela

velikih vođa 16. stoljeća iskaču sa stra-

nica povijesti, a među njima su Martin

Luther u Njemačkoj, Ulrich Zwingli i

John Calvin u Švicarskoj te John Knox

u Škotskoj. Ove nepokolebljive zago-

vornike često nazivamo „velikim re-

formatorima“. No, mnogo manje nam

je poznato mnoštvo drugih koji su isto

tako puno pridonijeli reformacijskom

pokretu.

Čak i u relativno izoliranim drža-

vama, poput Švicarske, protestanti su

se susretali sa zastrašujućim proble-

mima. Kako su Biblije postale dostu-

pnije tako je sve više ljudi moglo čitati

i proučavati Božju Riječ. Novi zavjet

poziva na vjerovanje, pokajanje i za-

tim na krštenje (vidi Djela 2, 38; 8,12.

i drugdje). Zamisao o krštavanju odra-

slih vjernika postupno se razvijala, na

veliko zaprepaštenje onih koji su sma-

trali da su ispravno kršteni kada su im

u dojenačkoj dobi na glavu izlili malo

vode ili ih njome poškropili. Kako su

kršćanske zajednice mogle ostati uje-

dinjene suočivši se s ovakvim privid-

nim krivovjerjima?

Primjena sile, čini se, predstavljala

je nužno oružje u ovakvim okolnosti-

ma. Ljudi koji su bili kršteni kao do-

jenčad, bez vlastita znanja, sada su se

htjeli ponovno krstiti. Uskoro je nastao

novi epitet koji je trebao opisati ove di-

sidente – anabaptisti ili „ponovno kr-

šteni“. Prefi ks ana (ponovno) kazivao

je sljedeće: krivovjerci dovode u pita-

nje crkveni autoritet krštavanja dojen-

čadi te zahtijevaju da se već krštene

osobe ponovno krštavaju. Uslijedio je

oštar progon takvih vjernika.

Prema tvrdnjama Harolda S. Ben-

dera i C. Henryja Smitha „poganski

progoni rane crkve bili su žestoki, no,

kada se radi o brojkama, još su žešći

bili progoni koje su anabaptisti-me-

noniti doživljavali od katoličke i pro-

testantske državne crkve iz vremena

reformacije.“

Načini na koje su neke europske

zemlje postupale prema anabaptistima

nama danas, u 21. stoljeću, djeluju vrlo

bizarno.

Mnogi gorljivi kršćani smatrali su

da je sasvim u redu utopiti anabapti-

ste koji se žele ponovno krstiti. Stoga

su tisuće anabaptista vezanih ruku i

nogu bacali u duboku vodu kako bi

se utopili, spaljivali bi ih na lomači

ili im odrubljivali glave. Povjesničari

opisuju progone koji su u Švicarskoj

između 1525. i 1614. godine postajali

sve snažniji. Na ovom području je pot-

puna vjerska snošljivost postignuta tek

1815. godine.

baptista!

Proganjanje je, međutim, anabap-

tiste još snažnije privuklo Bibliji. Što u

Pismu doista piše? Što to u stvari zna-

či? Kako učenja iz Božje Riječi treba

ispravno primjenjivati?

Bilo je mnogo tema i još više pita-

nja. Što se tiče krštenja, s vremenom

je slika postala jasna. Rane kršćanske

vođe krštavale su zrele osobe koje su

vjerovale u Krista i pokajale se zbog

svojih grijeha.

Stoga anabaptistima, kojima je isti-

na bila dragocjenija od vlastita života,

možemo pripisati zasluge za ponovno

otkrivanje „vjerničkog krštenja“ u kr-

šćanstvu.

ZajedniËko sjeÊanje i unapreivanje

istine

Progonstvo nije uspjelo skršiti anabap-

tistička uvjerenja. Prefi ks ana u njiho-

vu imenu postupno se prestao upotre-

bljavati. Tako su neki od anabaptista,

20

ZNACI VREMENA • 3/2013.

koji nisu bili kršteni kao djeca, postali

poznati kao baptisti dok su drugi, po-

put menonita, usvojili nazive koji su

dolazili od imena različitih vođa.

Kako je vrijeme prolazilo tako se

pokazala potreba za daljnjim napredo-

vanjem, pa je ponovno otkriven biblij-

ski način krštenja.

Iz izvješća o Ivanu Krstitelju sa-

znajemo da mu je bilo potrebno

„mnogo vode“ za krštavanje ljudi

(vidi Ivan 3,23). Nakon vlastitog kr-

štenja Isus „odmah iziđe iz vode“, što

je podrazumijevalo da je bio u vodi

(vidi Matej 3,16). Etiopljanin i Filip

„siđoše u vodu“ kako bi Filip mo-

gao krstiti novog afričkog vjernika a

zatim obojica „iziđoše iz vode“ (vidi

Djela 8, 36-39). Ovi izvještaji imaju

isto značenje kao grčka riječ baptizo

koju su uporabili pisci Novog zavjeta,

a koja znači „uroniti, okupati, podro-

niti ili potopiti“.

Baptisti su kao zajednica vjernika

postali zamijećeni zbog svoje preda-

nosti Svetom pismu koje su smatrali

jedinim pravilom vjere i života. Za-

boravljene istine koje su oni ponovno

pronašli mnogi su smatrali začudno

novima, kao, primjerice, biblijsku isti-

nu o načinu krštenja.

Apostol Pavao, pak, o krštenju

govori kao o ukopu (vidi Rimljanima

6,1-4; Kološanima 2,12). Stoga ovakav

simbol nikako nije mogao značiti izli-

jevanje male količine vode na djeteto-

vu glavu ili pak škropljenje s nekoliko

kapljica vode. Baptisti su došli do za-

ključka da, ako žele biti vjerni Bibliji,

moraju krštavati vjernike potpunim

uronjavanjem u vodu kako bi simbo-

lično prikazali Isusovu smrt, ukop i

uskrsnuće.

No, ovakvo vjerovanje i praksa na-

išli su na neodobravanje onih koji su

zastupali jedinstvo svih kršćana.

Nakon reformacije uslijedili su

strašni ratovi. Oni koji su bili gorljivo

uvjereni kako među svim kršćanima

mora postojati jedinstvo vjere i prak-

se bili su pripravni primorati ostale da

se odreknu svojih uvjerenja. Neki su

smatrali kako svjetovni vladari trebaju

odlučivati o pitanjima vjere a njihovi

ih građani trebaju slijediti. A drugi su

mislili kako bi moglo pomoći postoja-

nje katoličkih područja na kojima bi

složno živjeli katolički vladari i gra-

đani, odnosno područja na kojima bi

živjeli protestantski vladari i narod.

No, što je onda trebalo učiniti s ra-

dikalnijim reformatorima koji su želje-

li u svemu slijediti Bibliju?

Upravo to nas vodi do životnih

iskustava nekih ljudi poput Johna

Bunyana u Engleskoj čija je rastuća

svjesnost o Bibliji bila razlogom što je

u bedfordskom zatvoru proveo većinu

vremena između 1660. i 1672. godine.

Zašto? Baš stoga što Bunyan nije bio

članom državne crkve, već je bio neo-

visan. Cijeli niz ovakvih teških iskusta-

va sa svjetovnim vlastima baptistima je

polako probijao put prema još jednom

temeljnom načelu: najbolje je da crkva

i država budu odvojene. Tu su misao

utjelovili u svom sloganu: „Slobodna

crkva u slobodnoj državi“. Baptistima

treba zahvaliti, vjerojatno više no osta-

lim vjerskim skupinama, što je u drža-

vama poput SAD-a, Australije i Novog

Zelanda Ustavom osigurana vjerska

sloboda.

Baptisti, uz mnoge druge vjernike,

još uvijek uvažavaju Bunyanove živo-

pisne prikaze kršćanskih tema u knjizi

Grace Abounding to the Chief of Sinners

(1666.) jednako kao i u djelu Th e

Pilgrim’s Progress (Poklonikovo puto-

vanje) čiji je drugi dio Bunyan napisao

1684. godine. Ne čudi stoga što je bap-

tistička zajednica zbog svoje usredoto-

čenosti na Bibliju iznjedrila misionare,

poput Careya, te propovjednike, poput

Spurgeona, koji je privukao mnoštvo

ljudi propovijedajući radosnu vijest o

Božjoj milosti u Isusu Kristu.

Baptisti sedmog dana

Još jedno učenje koje su neki baptisti

počeli naglašavati izvršilo je utjecaj na

milijune drugih vjernika. Bila je to za-

misao o tome kako Isusov primjer te

apostolska učenja pozivaju kršćane da

sedmog dana u tjednu održavaju bo-

goslužje i odmaraju se.

Dok su baptisti pretraživali svoje

Biblije kako bi otkrili sve istine koje

ona sadrži, neki su stalno iznova čitali

četvrtu zapovijed koja se nalazi među

Deset zapovijedi: „Sjeti se da svetkuješ

dan subotni. Šest dana radi i obavljaj

sav svoj posao. A sedmoga je dana su-

bota, počinak posvećen Jahvi, Bogu

tvojemu. Tada nikakva posla nemoj

raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni

sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina

tvoja, niti došljak koji se nađe unutar

tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana

stvarao nebo, zemlju i more i sve što

je u njima, a sedmoga je dana počinuo.

Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio

dan subotni“ (Izlazak 20,8.11).

Ovi su istraživači Biblije povje-

rovali kako Postanak 2,1-3 pokazuje

da je subota dana našim praroditelji-

ma u Edenu, prije ulaska grijeha, te

stoga ona nikako ne može biti samo

jedna od židovskih ceremonija koje

su prikovane na Kristov križ. Nigdje

nisu mogli naći potvrdu da su Isus,

ili njegovi apostoli, ukinuli subotu

ili pak uspostavili nedjelju kao dan

bogoštovlja. Naprotiv, i Isus i njego-

vi apostoli držali su isti dan odmora

kao i ostali Židovi. Međutim, Krist

je subotu svetkovao na način na koji

je to Bog zamislio, oslobođenu od

tradicije koja ju je učinila optereću-

jućom.

Tako je 1653. nastala mala zajed-

nica Baptista sedmog dana koji su se

sastajali u Londonu pod vodstvom dr.

Petera Chamberlena. Samo dva deset-

ljeća kasnije slične su se skupine sasta-

jale i u Sjevernoj Americi.

Brzo napredovanje prema 19.

stoljeÊu

Krajem drugog velikog buđenja u

Sjedinjenim Američkim Državama

Baptisti sedmog dana su se molili da

im Bog pomogne u prenošenju svojih

uvjerenja o suboti drugim kršćanima.

Rachel Oakes bila je jedna od nji-

hovih članica koja je prisustvovala

obredu Svete večere i čula propovije-

danje metodističkog propovjednika,

Fredericka Wheelera, koji je vjernike

pozvao na poslušnost Božjem zakonu.

Kada je sljedeći tjedan Wheeler

posjetio gospođicu Oakes, ona mu je

povjerila svoju osvjedočenost o tome

kako su kršćani pozvani na držanje

svih 10 Božjih zapovijedi.

21

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Propovjednik se začudio. No, po-

gledavši malo pozornije u svoju Bibli-

ju, došao je i sam do istog zaključka te

je počeo svetkovati subotu.

I sada se na bijeloj crkvi u Washin-

gtonu, u New Hampshireu, nalazi plo-

ča na kojoj piše i ovo: „Tijekom adven-

tističkog pokreta 1842. i 1843. godine

članovi ovog ‘kršćanskog društva’ pri-

grlili su adventnu nadu. Kratko nakon

toga Rachel Oakes, baptistica sedmog

dana, pristupila je zajednici i zajedno

s adventistima prisustvovala bogosluž-

ju, dijelila letke o važnosti svetkovanja

sedmog dana – subote.

Jednog nedjeljnog jutra, u jesen

1844. godine, Willian Farnsworth je

ustao u crkvi i objavio kako namjerava

svetkovati sedmi dan – subotu. Pridru-

žila mu se supruga, njegov brat Cyrus

i još nekolicina prisutnih. Zbog svog

stava svi su bili isključeni iz zajednice.“

Brižljivo proučavanje Svetog pisma

vodilo je i druge da slijede primjer

Rachel Oakes (udane Preston) te čla-

nova Kršćanske udruge iz Washingto-

na u New Hampshireu.

Baptisti u 21. stoljeÊu

Prema podacima koje nalazimo u

World Christian Encyclopedia Svjetski

savez baptističkih crkava je početkom

21. stoljeća brojio 52 milijuna člano-

va. Iako su nazivi pojedinih zajednica

različiti, ipak nas njihovo zajedničko

naslijeđe vjere poziva na istraživanje

Svetog pisma kako bismo bolje uoči-

li Božju volju. Milost i zakon se lije-

po slažu. Nema sukoba između vjere

i poslušnosti. Kao što je to James H.

Sammis napisao u poznatoj kršćanskoj

himni:

„Kada idem ja s Njim,/stazom svi-

jetli mi Riječ/slavom obasjan sav put

je moj!/ Volju Kristovu znam,/bit ću ja

poslušan./ On je čuvar i zaštitnik moj!/

Vjerujem sad,/to je staza u grad!/ Kad

sam poslušan bit ću/sretan u Isusu!“

Trebamo biti zahvalni Bogu za

izazove na području vjere s kojima se

susrećemo pri proučavanju baptističke

povijesti!

22

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Postoji uspavanka koja kaže: „U Lon-

donu sam bio posjetiti Kraljicu“. Po-

stoji i irska balada „Th e Mountains

of Morne“ koja počinje riječima: „O,

Mary, London je predivno mjesto“.

London je bio i ostao turistička meka.

Razlog je tomu vjerojatno njegov po-

ložaj bivše prijestolnice kraljevstva u

kojemu sunce nije nikada zalazilo ili

pak to što zemlje u kojima se govori

engleskim jezikom osjećaju određenu

povezanost s ovim velebnim starim

gradom. Danas je London prva posta-

ja mnogih turističkih putovanja i ne-

upitno najposjećenije mjesto u Velikoj

Britaniji.

Budući da je stoljećima bio u sre-

dištu događanja, London zadivljuje

sve one koji se zanimaju za povijest.

Hodajući bilo kojom ulicom posjeti-

telj se susreće s prošlošću koja utje-

če na sadašnjost bilo nekim važnim

događajem, važnim ljudima ili pak

oboma.

London - tragovi

•••••••••••••Harold Harker

23

ZNACI VREMENA • 3/2013.

London ima prekrasne muzeje.

Britanski muzej (Th e British Museum)

u ulici Great Russell Street nedvojbe-

no je jedan od većih muzeja svijeta.

Dan koji ondje provedete nije samo

zanimljiv već će vam pružiti mnoštvo

podataka o prošlosti. Sjetite se samo

natpisa na kamenoj ploči nazvanoj

rozetska ploča koja je otkrila znače-

nje egipatskog hijeroglifskog pisma, ili

Shabaka natpisa ili pak glinenih ploči-

ca iz Tell el Amarne. Dodajte ovome i

Kirov cilindar koji opisuje kako su Per-

zijanci osvojili Babilon 539. godine pr.

Krista. Još je mnogo ovakvih zanimlji-

vih izložaka koji nam daju značajan

uvid u prošle civilizacije.

Uz uobičajena turistička mjesta,

poput Houses of Parliament ili Big

Bena, tu je i London Eye koji vas nosi u

visinu od 135 metara iznad zemlje, za-

tim Tower of London, Londonski most

koji još uvijek stoji bez obzira na dječ-

ju pjesmicu (‘London bridge is falling

down’, napom. prev.), Buckinghamska

palača i izmjena kraljevske straže. Po-

stoje još neka mjesta od posebnog zna-

čaja. Spomenut ću samo neka od njih.

Spomenik Velikom londonskom

požaru 1666. godine visok je 62 metra

i ima 311 stuba, ako se slučajno poželi-

te uspeti na vrh, a smješten je samo 62

metra zapadno od ulice Pudding Lane

gdje je požar započeo.

Natpis na spomeniku spominje

gorke napetosti koje su vladale u ono

vrijeme, a za požar su optužena nepri-

jateljstva među sljedbama.

Nekoliko koraka dalje nalazi se ve-

lika katedrala Svetoga Pavla (St Paul’s

Cathedral) čiji je nacrt načinio Sir

Christopher Wren. Ovo je Povijest s

velikim početnim slovom! Predaja

kaže kako je tu nekada stajao rimski

hram božici Dijani, ali dokazi nisu na-

đeni. No, kršćanska crkva iz sedmog

stoljeća po Kristu nalazila se ovdje.

Sljedeća crkva na ovom mjestu spalje-

na je 1087. Zatim su Normani izgradili

crkvu Old St Pauls’ gdje je John Wyclif-

fe 1377. godine optužen za krivovjerje.

Sljedeća osoba koja je imala velik

utjecaj na kršćanstvo bio je William

Tyndale. Njegov Novi zavjet je javno

spaljen 1527. godine na ovom mjestu.

Tu je i statua Johna Wesleya smješte-

na izvan katedrale stoga što je većinu

života proveo isključen iz Anglikanske

crkve. Unutrašnjost katedrale i galerija

su veličanstvene a kupola je visoka 109

metara. Uspnete li se stubama na ku-

polu, pred vama će se pružiti predivan

pogled na London i rijeku Temzu.

Ova je katedrala posljednje poči-

valište mnogih poznatih britanskih

sinova i kćeri, osobito onih iz vojne

službe. Lord Nelson se odmara u kov-

čegu načinjenom od glavnog jarbola

francuskog broda L’Orient. Poznat po

bitci kod Waterlooa ovdje se odmara i

slavni vojvoda od Wellingtona. Nacrt

za njegov sarkofag načinio je kardinal

Wolsey. Ovdje počivaju i mnogi slika-

ri, od Landseera i Turnera do Reynol-

dsa i Hunta.

Sir Alexander Fleming, otkrivač

penicilina, isto tako odmara na ovom

mjestu. Ovdje je održan pogreb Win-

stona Churchilla 1965. godine. U ka-

tedrali se nalaze sjećanja na Florence

Nightingale i mnoge druge, no najveće

blago jest slika Holmana Hunta nazva-

na „Th e Light of the World“ (Svjetlo

svijeta).

Jedna od dvije postojeće potpuno

iste slike prikazuje Krista koji kuca

na vrata držeći u ruci svjetiljku. Vrata

prikazana na slici nemaju izvana ruči-

cu za otvaranje, pokazujući na taj na-

čin da se primanje Isusa u nečiji život

mora izvršiti iznutra, jer On nikada ne

ulazi na silu.

Izvan katedrale smo i nastavljamo

naš hod. Niz ulicu je sudište Old Bailey

te mjesto neslavnog zatvora Newgate

iz kojega su mnogi zatvorenici otpre-

mljeni na doživotno progonstvo u Au-

straliju.

Dalje, u ulici Gilspur s lijeve strane

nalazi se kuća Charlesa Lamba, sjajnog

britanskog esejista.

Zatim se nakon bolnice St

Bartholomew’s s desna nalazi mjesto

mučenja Williama Wallacea, škotskog

nacionalista na kojega nas podsjeća

fi lm Braveheart.

Na suprotnoj strani je mali park.

Ovaj se predio naziva Smithfi eld, a

u blizini se nalazi tržnica na kojoj se

prodaje meso. Dugi niz godina ovdje je

bilo sajmište za prodaju i kupnju konja

i stoke.

Izvorni naziv ovog mjesta je „Smo-

othfi eld“ i ono je sveto stoga što su

ovdje zbog svoje vjere spaljeni mno-

gi mučenici. Ovdje su mnogi izgubili

život za vrijeme kraljice Mary pa je to

postalo polje krvi ili polje plamena.

Ovdje je za vrijeme kralja Richarda II.

smaknut Wat Tyler, vođa seljačke po-

bune.

Engleski kralj je rekao u parlamen-

tu: „Tko god bude čitao Sveto pismo na

materinjem jeziku oduzet će mu se za-

uvijek, kao i njegovim nasljednicima,

imanje, stoka, tijelo, život i dobra, te će

biti proklet kao krivovjerac Bogu, kao

neprijatelj krune i najgori veleizdajnik

države.“

No, nakon samo 50 godina, zahva-

ljujući napretku reformacije, kralj En-

gleske će dati dopuštenje za Bibliju na

engleskom jeziku!

Nedaleko se nalazi muzej, Museum

of London, koji do u tančine prikazuje

povijest grada Londona. Ovaj se muzej

nalazi pokraj starog rimskog zida koji

je okruživao središte grada.

Blizu ulaza u muzej, između ulaza i

kavane, nalazi se velika brončana ploča

u obliku svitka. Na ploči je urezan dio

teksta iz dnevnika Johna Wesleya koji

opisuje njegovo obraćenje 24. svib-

nja 1738. koje se dogodilo na sastan-

ku Moravske braće: „Oko četvrt prije

devet, dok je opisivao promjenu koju

Bog izvršava u srcu vjerom u Krista,

osjetio sam čudnu toplinu oko srca.

Osjetio sam da vjerujem samo Kristu

povijesti

24

ZNACI VREMENA • 3/2013.

za svoje spasenje i dobio sam uvjerenje

da je On uzeo moje grijehe, čak i moje,

i spasio me od zakona grijeha i smrti.“

Ispod, u suterenu, u ulici Aldersga-

te, nalazi se ploča na kojoj piše da je

to mjesto gdje su se okupljala Morav-

ska braća i gdje se dogodilo Wesleyevo

obraćenje. Koliko li samo svijet duguje

ovom događaju! Preko puta, nasu-

prot kružnom toku, nalazi se crkva St

Botolph’s. Otac Johna Wesleya bio je

godinu dana nadzornik te crkve.

Na broju 12 ulice Little Britain, od-

mah iza ugla, nalazi se mjesto obraće-

nja Charlesa Wesleya.

Ovo područje značajno je zbog

obitelji Wesley. Kada se Samuel Wesley

preselio u Epworth, John i Charles bi

pješačili od Epwortha do škole Char-

terhouse i natrag kući svake godine za

vrijeme školskih praznika. Priča se da

je svih 240 kilometara do kuće John

Wesley propješačio uz čitanje neke

knjige.

Škola Charterhouse koju su poha-

đali Wesleyevi sinovi nalazi se 300 me-

tara sjeverno od današnjeg London-

skog muzeja.

Najzanimljivije mjesto povezano s

Johnom Wesleyem nalazi se oko ulice

City Road do koje se stiže nakon 15 do

20 minuta pješačenja. Ovdje, na trgu

Finsbury, ili u parku Finsbury, Wesley

bi propovijedao mnoštvu okupljenom

na sastancima pod vedrim nebom. Ne-

daleko odavde nalazi se kapelica We-

sley Chapel i mjesto u ulici City Road

koji su puni različitih zanimljivosti.

Prvo, kada dođete pred vrata, vi-

djet ćete kip Johna Wesleya i ispisane

riječi: „Cijeli svijet je moja župa“. Pravo

naprijed nalazi se kapela u kojoj je pro-

povijedao John Wesley i gdje se, mno-

go godina kasnije, vjenčala Margaret

Th atcher. Na desno se nalazi kuća koju

je kupio John Wesley i u kojoj je proži-

vio svoje posljednje godine.

Zatim se u blizini crkve nalazi me-

todistički muzej u kojemu se audiovi-

zualnim programom prikazuje povi-

jest metodističkog pokreta.

Pokraj crkve sa nalazi kapelica po-

svećena ljevaonici. Ljevaonica se nala-

zila iza ulice City Road a kupio ju je

Wesley i pretvorio u crkvu. Tu su još

uvijek neke od klupa koje su se u ono

vrijeme nalazile u ljevaonici pretvore-

noj u crkvu. Ovdje su i osobne orgulje

Charlesa Wesleya na kojima je skladao

mnoge himne koje puno znače kršća-

nima različitih vjeroispovijedi.

Školovani orguljaši mogu, uz pri-

jašnji dogovor i dopuštenje, čak i za-

svirati na ovom povijesnom instru-

mentu koji je poslužio kao sredstvo

velikog slavljenja Boga.

Iza crkve se nalazi grob Johna We-

sleya, čovjeka koji je najvjerojatnije

Britaniju sačuvao od revolucije, poput

one u Francuskoj, te je započeo vjer-

sko buđenje. Možete li zamisliti da

je tijekom službe proputovao 80 000

kilometara jašući na konju te propo-

vijedajući okupljenom mnoštvu ljudi

ponekad i više puta na dan?

John Wesley je bio toliko metodi-

čan da je buđenje koje je nastalo kao

posljedica njegova propovijedanja za-

držalo naziv Metodistička crkva. Naj-

jača mu je strana bila organizacija pa

je ljude koji su se okupljali organizirao

u male skupine koje su redovito prou-

čavale Bibliju.

Ključ Wesleyeva uspjeha u radu za

Boga vjerojatno je jedna mala sobica

u njegovoj kući. To je mjesto njegove

snage. Ustajući svakog jutra prije zore,

u svojoj maloj molitvenoj sobici imao

bi osobni prijem i dnevni razgovor s

nebeskim Bogom. Za nas je ova sobica

jedna velika pouka.

Preko puta Wesleyeve kapelice

nalazi se groblje Bunhill Fields. Ovo

zemljište za pokop nalazilo se izvan zi-

dina Londona i služilo je za pokapanje

nonkonformista i onih koji nisu bili

anglikanci. Na njemu se nalazi mjesto

odmora mnogih poznatih osoba. Da-

niel Defoe, poznat po djelu Robinson

Crusoe je sahranjen ovdje. Istaknuto

mjesto zauzima i grob Johna Bunya-

na, autora djela Pilgrim’s Progress. Tu

je i počivalište Isaaca Wattsa, poznatog

pisca duhovnih himni.

Još jedna sveta osoba je ovdje. To

je Susannah Wesley, majka Johna i

Charlesa, u stvari majka devetnaestero

djece. Susannah je imala velik utjecaj

na Johna i njegovu braću i sestre. Ona

bi svaki tjedan provodila sa svakim

svojim djetetom jedan sat u razgovoru

o njihovu hodu s Bogom i predanosti

Njemu. Koliko bi ovaj svijet bio druga-

čiji kada bi sve majke ovako postupale!

U Londonu sigurno postoje mno-

ga zanimljiva mjesta. Mislim na Geor-

gea Whitfi elda, velikog propovjednika

čiji je šator bio blizu Wesleyeve crkve.

Wesley i Whitfi eld su se unekoliko ra-

zlikovali u teologiji kao i u prirodnim

sposobnostima. Whitfi eld je uputio

Wesleya u propovijedanje na otvore-

nom. Međutim, postali su toliko bli-

ski da je Withfi eld, koji je bio daleko

bolji propovjednik, zamolio Wesleya

da preuzme pogrebnu službu umjesto

njega.

U Londonu ima još zanimljivih

mjesta. Primjerice crkva St Giles,

Cripplegate, u koju je išao John Fox

poznat po djelu Book of Martyrs. U

njoj se vjenčao Oliver Cromwell. Za-

tim crkva St Mary Woolnoth u kojoj

je pastor bio John Newton poznat po

pjesmi „Amazing Grace“. Pa Wes-

tminsterska katedrala, te muzeji poput

Clock Museuma ili Th e Horniman

Museuma.

Želio bih vidjeti i Clink muzej s

kojim je povezana priča o zatvoru čiji

je nadglednik bio londonski biskup i

po kojemu je (na engleskom jeziku)

ostao izraz za odlazak u zatvor – otići u

„clink“. Želio bih posjetiti i Rotherhite

te putovati niz rijeku Temzu u Liegh-

on-Sea koji je povezan s Mayfl owerom

i očevima osnivačima.

Mislim i na Charlesa Spurgeona

čije su propovijedi tiskane u tjednim

novinama te na tisuće onih koji su se

okupljali kako bi slušali govore ovog

nadarenog propovjednika.

London je cijelom svijetu dao velik

doprinos u stvarima vjere i nadahnu-

ća, kao i u stvarima koje se tiču kra-

ljevstva i povijesti. Morat ću ponovno

posjetiti London, ne samo zbog po-

znatih turističkih mjesta, već upravo

zbog prošlosti. Stoga i smatram kako

je povijest važna i zanimljiva.

Iz životnih priča pojedinih ljudi

možemo se mnogočemu poučiti oso-

bito kada je u pitanju život i spasenje.

Takve su nam pouke danas itekako po-

trebne.

25

ZNACI VREMENA • 3/2013.

BIBLIJA na vlastitu jeziku

•••••••••••••Glenn Townend

Unatrag petsto godina prosječan čovjek

nije poznavao Bibliju, a nepoznavanje je

proistjecalo iz činjenice da su svete knji-

ge bile napisane na latinskom, grčkom ili

hebrejskom jeziku. Te jezike poznavala

je samo nekolicina odabranih školova-

nih ljudi. U to vrijeme jedan od mojih

predaka postao je posrednikom u mije-

njanju društva.

»ovjek koji je promijenio svijet

William Tyndale rođen je u pobožnoj

katoličkoj obitelji u Gloucestershireu u

Engleskoj oko 1493. Na studij u Oxford

poslan je 1506. Desetak godina kasnije

primio je magistarsku diplomu iz pod-

ručja teologije i zaređen je za svećenika.

Tyndale je 1519. otišao u Cambrid-

ge gdje se upoznao s „novim učenjima“

renesanse. Počeo je razumijevati da je

državna crkva odlučivala o tome što obi-

čan narod treba vjerovati dok je Bibliju

posjedovala ali i čuvala samo na stranim

jezicima koji su većini ljudi bili nepozna-

ti, zaprečujući tako pristup njezinim uče-

njima. Na ovaj način crkva je održavala

vlast nad ljudskim dušama i zahtijevala

od njih poslušnost i odanost.

Tyndale je zamijetio kako je „nemo-

guće običan narod utvrditi u bilo kojoj

istini osim ako se Sveto pismo ne stavi

pred njih na njihovu materinjem jeziku.“

U razgovoru s jednim svećenikom obe-

26

ZNACI VREMENA • 3/2013.

ćao je: „Ako mi Bog sačuva život mno-

go godina, učinit ću da dječak za plu-

gom bolje pozna Sveto pismo od tebe!“

Napustio je Cambridge 1521. i oti-

šao poučavati kod sir Johna Walsha u

Gloucestershireu. Njegova silna želja

da Bibliju učini dostupnom običnim

ljudima dovela ga je do otvorenog pro-

tivljenja crkvenim vođama koji su ga

ubrzo proglasili krivovjercem.

Godine 1523. Tyndale je sve svo-

je vrijeme posvećivao prevođenju

Biblije na engleski jezik. Humphrey

Monmouth, bogati londonski trgovac

platnom i član udruge Merchant Ad-

venturers koja se bavila trgovanjem s

Europom, novčano je podupirao Tyn-

dalea.

Za obiËne ljude

Sljedeće godine Tyndale se preselio u

Wittenberg u Njemačkoj gdje je bio

sigurniji te je lakše pronašao tiskaru

koja bi izdala njegovu uskoro dovr-

šenu Bibliju. Dok je tamo boravio,

upisao se na sveučilište na kojemu je

predavao Martin Luther. Nastavio je

raditi na prevođenju Novog zavjeta na

engleski s grčkih i latinskih izvornika.

U ožujku 1526. izdao je Novi zavjet

na engleskom jeziku. Tisuće primje-

raka prokrijumčareno je u Englesku.

Jedan je njemački stručnjak zamijetio

kako su „Englezi… bili toliko željni

Evanđelja …da bi Novi zavjet kupili

čak i kada bi za njega morali dati tisu-

ću novčića.“ Nasreću, Tyndaleovi pri-

jatelji trgovci držali su cijenu niskom

tako da su si i oni s manjom zaradom

mogli priuštiti primjerak.

Tyndaleov prijevod Novoga zavje-

ta privukao je pozornost biskupa Ton-

stalla u Londonu koji ga je proglasio

protivnim učenjima i autoritetu crkve

te naredio da se svi primjerci prikupe

i javno spale. U pokušaju da spriječi

prodaju Tonstall je otkupio sve pri-

mjerke koje je uspio pronaći, što je u

stvari značilo da je kupio gotovo sve.

Ljudi su zbog toga bili ogorčeni, no

prihod od kupnje je Tyndaleu i nje-

govim trgovcima omogućio trenutna

novčana sredstva za tiskanje novih

primjeraka Biblije!

»ovjek koji se skrivao

Malo je poznato o Tyndaleovim kre-

tanjima dok je bio bjegunac u Europi.

No, zna se da je 1529. naučio hebrej-

ski a do 1530. je na engleski jezik pre-

veo prvih pet knjiga Staroga zavjeta

(koje se obično nazivaju Petoknjižje).

Tyndale je stvorio i neke nove riječi

(passover, scapegoat, tender mercies,

longsuff ering, birthright) koje su i da-

nas u uporabi u engleskom jeziku.

Svoje djelo „Th e Practyse of Prela-

27

ZNACI VREMENA • 3/2013.

tes“ Tyndale je napisao 1530. godine

protiveći se planovima kralja Hen-

rika VIII da se razvede od Katarine

Aragonske i vjenča s Annom Bo-

leyn, tvrdeći kako to nije u skladu sa

Svetim pismom. Taj ga je spis učinio

neprijateljem engleskog kralja a isto

tako i crkve.

Ponovno se morao skrivati, da bi

se 1534. pojavio u Antwerpu. Nje-

govi su ga prijatelji trgovci nastavili

novčano podupirati a on je većinu

novca davao Englezima koji su bje-

žali zbog vjerskih progona u Engle-

skoj. Iste godine tiskano je njegovo

pregledano izdanje Novog zavjeta.

Sljedeće godine Tyndale se su-

sreo i sprijateljio s Henryjem Phillip-

som, mladim Englezom s očitom

gorljivošću za reformu. Međutim,

vjeruje se kako ga je upravo Phillips

izdao vlastima. Jedne večeri, dok je

bio na putu u Phillipsov dom, dvo-

jica časnika Svetog Rimskog Carstva

uhitila su Tyndalea te je on potom

utamničen u dvorcu Vilvorde blizu

Bruxellesa.

Šesnaest mjeseci kasnije, 1536.

godine, inkvizitori su završili svoje

ispitivanje, osudili Tyndalea i pro-

glasili ga krivovjercem, oduzeli mu

svećenička prava i predali ga svjetov-

noj vlasti na izvršenje kazne. Dobio je

priliku da se odrekne onoga što vjeru-

je, no njegova su uvjerenja bila i ostala

čvrsta.

Na dan 6. listopada 1536. Tyndale

je privezan za stup, i dok se plamen

oko njega razbuktavao, on je uzvi-

knuo: „Gospodine, otvori oči kralju

Engleske.“

Izvorno djelo

Bez Tyndaleova znanja, kralj se

pretvarao da ne primjećuje rad Tynda-

leova prijatelja Milesa Coverdalea koji

je pripremao engleski prijevod Biblije.

Kako Coverdale nije dobro poznavao

hebrejski niti grčki, većina se njegova

prijevoda Biblije temeljila na Tyndale-

ovim prijevodima Novoga zavjeta, Pe-

toknjižja i Knjige proroka Jone.

Godine 1537. John Rogers, jedan

od Tyndaleovih prijatelja, izdao je

Bibliju pod nazivom Matthew Bible.

Ovaj prijevod bio je mješavina Tynda-

leovog prijevoda Novoga zavjeta i ve-

ćine Starog zavjeta, to jest starozavjet-

nih tekstova koje je uspio prevesti prije

svoga utamničenja i smrti. Matthew

Bible je dobila kraljevsko odobrenje

„da bude prodavana te da je čita svaka

osoba, bez opasnosti od bilo kojeg za-

kona, proglasa ili odredbe koji su rani-

je proglašeni nasuprot ovome.“

Sljedeće godine kralj je izdao pro-

glas po kojemu svaka župna crkva

treba za svoje vjernike imati Biblije

na engleskom jeziku. Biblija nazvana

Great Bible pojavila se 1539. a zatim i

Bishops Bible 1568. Obje su se teme-

ljile na Tyndaleovu izvornom prijevo-

du.

Zatim je 1604. godine kralj James

(Jakov) skupini uvaženih svećenika i

stručnjaka povjerio rad na najpozna-

tijoj Bibliji na engleskom jeziku – Bi-

bliji King James (izdanje kralja Jako-

va) – za čije je dovršenje bilo potrebno

sedam godina. Izdana je 1611. godine.

Biblijski stručnjak Frederick Bru-

ce kaže u svojoj knjizi History of the

Bible in English (Povijest Biblije na

engleskom jeziku): „Uza sve nespret-

nosti kojima je bio izložen Novi za-

vjet, Tyndaleov prijevod je još uvijek

osnovica za uporabu izraza, za glasno

čitanje i recitiranje, za rječnik, ritam a

često i za uglazbljivanje. Devet deseti-

na autoriziranog izdanja Novog zavje-

ta još je uvijek Tyndaleovo i sve što je

najbolje je njegovo.“

Biblija danas

Danas su dostupne stotine prije-

voda Biblije na engleski jezik. Naža-

lost, premalo ljudi odvaja vrijeme za

čitanje Biblije.

Čini se kako su prenapučenost, sve

veće siromaštvo i glad, radioaktivni ot-

pad, staklenički plinovi, ulično nasilje,

ubojstva i zloporaba opojnih sredstava

sasvim normalan dio života u današ-

njem svijetu. Nasuprot ovoj pozadi-

ni propadanja, Biblija stoji, kao što je

stajala i prije više od 400 godina, kao

smjernica morala, uljudnosti, etike i

ponašanja.

Pisac Psalama nastavlja objavljiva-

ti: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka

i svjetlo mojoj stazi“ (Psalam 119,105).

Ona je svjetlo koje je potrebno cijelom

svijetu. Isus je rekao: „I upravo ona

[Pisma] svjedoče za me“ (Ivan 5,39).

Iako je bio Božji Sin, Isus se izjednačio

s ljudskim bićima. Biblija bilježi Isusov

život na zemlji otkrivajući ljubav Nje-

gova Oca na nebu.

Zahvaljujući Tyndaleu i mi danas

možemo čitati Bibliju!

ZZZZZZNZNZNZNNNNZNNZNZNNZZNNZNZNNNZNZNNZNZNZNZNNZZZZZNNNNNNZZZZZNZNNNZZZNNZZZZZZZNZNZNZZZNNZNNNNNZNZNNZNNZZZZNZZNNNNNNZZZZZNZNZNNNZNZNZNNACACACACACACACACACAAAAACACAAAACACCAAAACACAACACAACACACCAAACACACAACACAAACAACACAAAAACACCACACACACACACAACCCCCACACAAACCCACAACCACCACAAAAACCCAAAAAAACCACCACCCCIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII VVVVRVVVRVRRRRVVVVRVRVRVVRVRVRRVRVVVVRVRVRVVVRVRVVVRRVRVRVRRRRRVRVRVVRRRVVVRVRVVVVRRVRVRVRVRVVVVVRVRVRVRVRRRVRRVVRRRRVRRRRRRVVRVRVRVVVVVVVVRRVVRVVREMEMEMEMEMEMEMEMEMEMEMMEMEMEMEMEMEMMEMEMEMEMEMEMMMEMEEEEMMMMEMMEEEEMMMMMMEEEMEMEMMEMMMEEEEMMMMMMEMEMEMMMMMMEMEMEMEMMMEMEEMMMMMEEMMMMMEMMMMMMMMMMMMMMMMMEMMMMMMEEEMEEMEMMMMMMEEEEMMMMMEEMEMEMEMMEMEMEMMMMMMEMEMMMMEMMMMEMEMMMMMMEENNENENENENNENENNEEEEEEENENENENNENNEEEENENNNEEENENENEENEENEEENENENENENEEENENNNENNENENEENNNEEEEEENNNENNENEENNNNENENNNNENEENNNEEENNNNNNEEENNNENENENNENEENEENNNENNNNEEENNNNNENEEENNNNEEENNNEEEENENEENNENAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA AAAAAAAAAAAAAAAAA AA •••••••••••••••••••••••••• 3/3/3/3//3/3/3/3//3/3/3/3/3/3/33/3/3/3/3/3/3/3/33/3/333333/3/3/3////////3///3/3/3//3/3//3///3/3/3//3//3/33//3/////3///33333//3/3///33///////3333//////33///3/33/33333 22202020202020202000220020220020200220200000022222220220202020002002222002020222220020220222020222022220002220020020222222222222222200022222222022200000022222000000000011311313333333313133133333331133333131133333333313313333333313333113133331333333333313333333313333333333333333.........

PrenapuËenost, siromaštvo,

glad, radioaktivni otpad,

stakleniËki plinovi, nasilje,

ubojstva i zloporaba

opojnih sredstava sasvim

su normalan dio života u

današnjem svijetu. Nasuprot

ovoj pozadini, Biblija stoji,

kao smjernica morala,

uljudnosti, etike i ponašanja.

28

ZNACI VREMENA • 3/2013.

Nakon pregleda i nalaza liječnika

specijalista za slušne probleme koji je

utvrdio da je njihov sin gotovo potpu-

no gluh, gospodinu i gospođi Chorost

su se, uz odgovor na početno pitanje

nametnula još mnoga pitanja.

Dok su se čudili zašto ih njihov

trogodišnjak uopće ne sluša, istina je

bila da ih je Michael mogao čuti jedino

dok im je sjedio u krilu.

Michael je već počeo pokazivati

probleme s učenjem pa su ga rodite-

lji, u utrci s razvojnim satom, odmah

uključili u program za učenje jezika.

Željeli su biti sigurni da će on razviti

govorne vještine koje su mu potrebne

za buduće uspješno školovanje.

Gospođa Chorost je u ranoj trud-

noći dobila rubeolu pa je to bio razlog

Gubitak sluha i nastale posljedice

mogu biti vrlo teški za podnositi. Na-

slijeđe i starosne uzroke nije moguće

spriječiti. K tome, cijeli niz različitih

činitelja može povećati sklonost ka

gubitku sluha, poput nuspojava kod

uzimanja nekih lijekova, povreda gla-

ve, preglasne buke te trenutnog stanja

slabijeg sluha koje je predispozicija za

daljnji gubitak sluha. Nažalost, sprje-

čavanju oštećenja sluha koje nije na-

sljedno ne daje se zaslužena pozornost,

a to bi moglo znatno usporiti nastanak

oštećenja.

Istraživanja upozoravaju da pro-

dužena, ponavljana izloženost zvu-

ku glasnijem od 85 decibela može

uzrokovati nepovratni gubitak sluha.

Tom Valeo je 2005. godine, pišući za

Imajte sl za zd

•••••••••••••Carolyn Rattliff Reid

što je njezin sin rođen s jakim ošte-

ćenjem sluha. Na taj način je odmah

ušao u skupinu kandidata za ugrad-

nju umjetne pužnice – elektronske

naprave koja će djelomično poboljšati

njegove slušne sposobnosti. Danas je

Michael pisac i čest predavač na sve-

učilištima, konferencijama i organi-

zacijama za gluhe osobe. Roditeljsko

opažanje i djelovanje bili su ključevi

njegova uspjeha.

Tehnologija kao uzrok gluhoÊe

Statističko izvješće Access Economic-

sa iz 2006. godine donosi podatak da

Australiju gubitak sluha košta 12 mi-

lijardi dolara godišnje a gotovo 160

000 ljudi ne radi zbog toga što slabo

čuju.

29

ZNACI VREMENA • 3/2013.

WebMD, rekao: „Glasna rock-glaz-

ba pridonijela je gubitku sluha u

naraštaju ‘baby-boomera’, no MP3-

playeri će ovaj problem u sljedećem

naraštaju učiniti još većim“. Ova izja-

va je nastala još prije poplave iPoda,

iPhonea i smartphonea.

Časopis Hearing Review je 2007.

izvijestio kako je „ASHA (American

Speech-Language-Hearing Associati-

on; Američka udruga za govor, jezik i

sluh) načinila i podijelila svim držav-

nim i javnim televizijskim i radijskim

kućama obavijesti o važnosti čuvanja

vlastitog sluha za vrijeme slušanja

[ovih tehnologija].”

Pet godina kasnije došlo je još

uznemirujućih vijesti. Nacionalno

istraživanje otkrilo je da je jedan od

pet tinejdžera zahvaćen toliko ozbilj-

nim gubitkom sluha da bi oštećenje

moglo biti trajno. Prema jednom iz-

vješću, razina gubitka sluha među

američkim tinejdžerima dosegnula je

vrijednost koju istraživači nikada do

sada nisu vidjeli.

Tko se može oglušiti o mnoga upo-

zorenja koja nam šalju ovakve specija-

lizirane organizacije?

Za razliku od genetički predodre-

đenih ili in utero oštećenja, ova ošte-

ćenja, nazvana zvučnom traumom ili

zvukom uzrokovanim gubitkom slu-

ha, mogu se vrlo lako spriječiti tako

što ćemo svoje uši odteretiti smanjiva-

njem jačine zvuka.

Ovisnost o bas-tonovima

Mary Florentine, specijalistica za audi-

ologiju na Northeastern Sveučilištu u

Bostonu, u SAD-u, smatra kako neki

mladi ljudi imaju poremećaj koji ona

naziva ovisnost o glasnoj glazbi.

„Pitala sam ljude zašto se nastav-

ljaju izlagati glasnoj glazbi iako znaju

da im to oštećuje sluh a oni su mi od-

govorili da ne mogu prestati sa sluša-

njem glasne glazbe. Neki su rekli: ‘Kad

prestanem slušati osjećam se tužno i

depresivno pa se onda vratim slušanju

jer nakon nekog vremena ne mogu

više izdržati. Počnem ponovno slušati

glazbu umjerenom glasnoćom, no to

mi ništa na znači, pa opet nastavljam

slušati jako glasno.’“

Florentine i njezini suradnici za

ovo istraživanje su prilagodili test koji

se obično upotrebljava za određiva-

nje ovisnosti o alkoholu. Osam od

90 sudionika koji su odgovorili na 32

pitanja imalo je jednaku razinu bodo-

va kao i ovisnici o opojnim drogama.

Drugi istraživači su pokazali kako čak

i najmanje oštećenje sluha može utje-

cati na učenje, na razvoj govora te na

usvajanje društvenih vještina i stvara-

nje slike o sebi.

Oštećenje sluha uzrokovano jači-

nom zvuka ovisi o trajanju izloženosti,

a to uključuje i slušanje čak i na na-

izgled prihvatljivoj razini. Zamijetite

riječ naizgled.

Noviji stereo-uređaji te osobni

uređaji za slušanje glazbe koji imaju

produženo trajanje baterijskog napa-

janja, za razliku od prijašnjih uređaja,

imaju mogućnost trajnog ili gotovo

neograničenog vremena slušanja gla-

snog zvuka koji preko slušalica prodire

uha ravlje!

Gubitak sluha ima visoku

cijenu i njegove posljedice

mogu biti vrlo teške.

Cjelokupno duševno i tjelesno

zdravlje, posao i ekonomsko

blagostanje kao i meusobna

komunikacija i odnosi mogu

biti dovedeni u pitanje.

30

ZNACI VREMENA • 3/2013.

izravno u slušni kanal. To uvelike po-

većava rizik od oštećenja dlačica unu-

tarnjeg uha koje prenose zvuk u mo-

zak. Jednom uništene, ove fi ne dlačice

se više ne obnavljaju.

Stvarna cijena gubitka sluha

Slušni aparati koji su načinjeni kako

bi djelovali na složen način ne mogu

se mjeriti s čudesnim organima koje

nam je darovao Bog Stvoritelj. Jednom

izgubljen, dobar sluh se ne može više

nikakvim čudom vratiti. Ne postoji

druga prilika.

Ako se tinejdžeri ogluše o zdrav-

stvena upozorenja oni će u konačnici

biti sami odgovorni za teške posljedice

i nastale troškove za pomoćne slušne

naprave i ostale potporne mehanizme.

Jesmo li razmišljali o tome kakav će

utjecaj nagluhi naraštaj imati na cje-

lokupan narod i potomstvo? Slušaju li

odrasli uopće što govore stručnjaci?

Koje zaštitne mjere se poduzimaju

pri izloženosti glasnoj buci pri košnji

travnjaka, na rock-koncertima i pri

drugim kućnim ili rekreacijskim ak-

tivnostima?

Audiolog Larry Higdon, bivši

predsjednik ASHA-e, kaže: „Trajni

gubitak sluha može nastati zbog pro-

dužene ili ponavljane izloženosti…

zrakoplovnim motorima, kosilicama,

motociklima, motornim pilama, mo-

tornim čamcima te osobnim stereo-

uređajima. Čak i jednokratna izlože-

nost glasnom zvuku, poput puščanog

pucnja, može uzrokovati trenutačan i

trajan gubitak sluha.“

Buka na radnom mjestu isto tako

može biti opasna. Svi koji rade oko gla-

snih motora ili drugih strojeva trebaju

poduzeti posebne zaštitne mjere kako

bi izbjegli gubitak sluha.

Vrijedno je ponoviti: gubitak

sluha i njegove posljedice mogu biti

vrlo teške za podnijeti. Cjelokupno

duševno i tjelesno zdravlje, posao i

ekonomsko blagostanje kao i među-

sobna komunikacija i odnosi mogu

biti dovedeni u pitanje. S koje god

strane promatrali, gubitak sluha ima

visoku cijenu.

Vaše uši svojim složenim susta-

vom pridonose kakvoći života no one

se same ne mogu zaštititi. To morate

učiniti vi!

SprečavanjeTrajno povećavanje buke u našem svijetu nije dobrodošlo no ne trebamo se pre-

dati njegovim razornim posljedicama. Slijedi nekoliko stvari koje možete učiniti

u svrhu zaštite sluha:

• Kod liječnika provjerite stanje sluha.

• Obratite pozornost i na male znakove koji se mogu pojaviti u međuvremenu.

• Smanjite ili uklonite izloženost glasnoj buci.

• Na bučnim mjestima nosite slušalice protiv buke ili čepove za uši.

• Kada god je to moguće, za život i odmor izaberite tiha mjesta.

• Zvučno izolirajte svoj dom i radni prostor.

• Nemojte istodobno uključivati više bučnih strojeva.

• Smanjite glasnoću zvuka elektronskih i ostalih strojeva u uporabi.

• Izbjegavajte poništavanje glasnih zvukova još glasnijim.

• Pribavite mjerač jačine zvuka kojim ćete nadzirati glasnoću zvukova.

• Održavajte dobro zdravlje gornjih dišnih putova.

• Sami cijenite i drugima govorite o vrijednosti ugodnog i obnavljajućeg

utjecaja tišine.

»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na Bibliji

OsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva — Ad vent isti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77

IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb (NakladniËki odjel KAC u RH)

Glavni urednik:Dragutin Matak

Prevoditelj:Dobrila Sabo

Lektor:

Darko FilËiÊ

Korektor:Darko FilËiÊ

Oblikovanje i priprema:

PLStudio d.o.o.

Tisak:Tipomat

Naklada:Ovaj broj je tiskan u 10.000 prim-jeraka

Cijena ovom broju je 10 kunaCijena 4 broja u jednogodiπnjoj pret-plati, s poπtarinom, 40 kunaIzlazi tromjeseËnoRukopisi se ne vraÊaju

ISSN 0353-0434UDK 286

Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaπao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseËno, a poslije prekida od nekoliko godina tromjeseËno, pa sada opet tromjeseËno. Pod istim nazivom i sa sliËnom tematikom Ëasopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta — na talijanskom, portugalskom, πpanjolskom, francuskom, nizozemskom, njemaËkom (dva izdanja), danskom, πvedskom, norveπkom, fi nskom, poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom, grËkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, fi dæi, japanskom...

Urednikov e-mail:dmatak@public.carnet.hr

godište 37 • broj 2• 2013.

31

ZNACI VREMENA • 3/2013.

•••••••••••••Dragutin Matak

Izdavanje Novoga testamenta sre-

dinom 16. stoljeća je bio hrabar i vi-

zionarski projekt. Vizionar i idejni

podupiratelj je bio slovenska legenda

Primož Trubar, djelo su preveli re-

dovnici koji su se oduševili prote-

stantizmom, Stipan Konzul i Antun

Dalmatin, a barun Hans Ivan Ungnad

(poznati Varaždinec, vojnik i politi-

čar) je bio utemeljitelj i mecena pro-

testantske tiskare u Urachu nedaleko

Tiibingena. Knjige su pisane o ovim

izuzetnim ljudima, međutim naš pro-

stor nam dopušta prisjetiti se ukratko

samo baruna Ungnada.

Hans (Ivan) Ungnad (1493.-1564.)

je živio burnim životom ratnika, po-

litičara i na kraju se pretvorio u du-

hovnog zanesenjaka koji samo sanja o

misiji ljudima koje je dobro poznavao

sa svojih ratnih pohoda. Kao austrij-

ski plemić brzo je vojno napredovao

i postao vojni kapetan Štajerske, a od

1540. vrhovni zemaljski kapetan do-

njoaustrijskih teritorija (koje uklju-

čuju današnju Slavoniju i središnju

Hrvatsku). Bio je i varaždinski župan

13. godina. Tijekom vojne službe od

37 godina istakao se kao borac protiv

Turaka.

Međutim kao pristaša reformacije,

morao je napustiti Varaždin i kraje-

ve u kojima je imao posjede i 1556.

se preselio u Württemberg, gdje ga

je njegov prijatelj, vojvoda Christoph

srdačno primio. Netko bi pomislio da

je vrijeme da se umorni vojskovođa

povuče u zasluženu mirovinu, ali nje-

govih je posljednjih osam godina ži-

vota nadmašilo karijeru koju je ranije

ostvario.

Prvi hrvatski glagoljaški i ËiriliÊni Novi zavjet iz 1563.

i barun Hans (Ivan) Ungnad III. von Weissenwolf

Visionarski projekt

Osnovao je tiska-

ru u vrijeme kad je

organiziranje tiskar-

ske djelatnosti bilo

slično današnjem

razvoju svemirskih

istraživanja. Pokre-

nuti tiskaru nije bilo

kao danas kupiti ra-

čunalo, program za

pripremanje teksta i

malo bolji štampač i

eto tiskare. Trebalo je

načiniti kalupe za slo-

va, odliti tisuće slova

i to glagoljskih i onda

pažljivo slagati slovo

po slovo, pa onda ri-

ječ do riječi, načiniti

tekst koji nije jedno-

stavno ispravljati.

Bila je to avantu-

ra u koju se je upu-

stio barun Ungnad

potaknut željom da

običan čovjek može u

svojemu domu čitati

Sveta pisma u koji-

ma se na razumljiv

način objavljuje sam

Bog. Jezik tog prvog

prijevoda Novog za-

vjeta na hrvatski jezik

je bio baš kao i izvorni jezik Novoga

zavjeta, obični, narodni jezik koji su

svi mogli razumjeti. Djelo je nazvano

Novi testament i tiskano je i na glago-

ljici i na ćirilici iz misijskih razloga. Ri-

ječ je Božja trebala dosegnuti ljude koji

razumiju hrvatski jezik i mogu čitati

jedno od ova dva pisma i koji žive sve

do Istambula. Ova misijska zanesenost

pomogla je Ungnadu da se ne bavi

teološkim raspravama protestantskih

teologa, već im je pomagao rješavati

njihove nesuglasice.

Više tisuća primjeraka Novog testa-

menta je tiskano i posredstvom desetak

tisuća primjeraka duhovne literature na

slovenskom i hrvatskom jeziku biblijske

istine su se širile među pukom južnosla-

venskih krajeva. Uz ovu duhovnu bašti-

nu nastajala je i hrvatska protestantska

književnost. Dobra djela uvijek ostva-

ruju više pozitivnih učinaka.

450. OBLJETNICE450. OBLJETNICE

Tom će prilikom biti i

predstavljanje transliteriranoga

glagoljskoga izdanja (prvi

dio) koje zajednički izdaju

Adventističko teološko visoko

učilište, Filozofski fakultet u

Zagrebu i Školska knjiga.

Obilježavanje će se održati

26. 10. 2013. u 16.00 sati

na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu (dvorana 7).

Ulaz slobodan! • Dobro došli!

a Izdavanje

Novoga testamenta

sredinom 16. stoljeća je bio

hrabar i vizionarski projekt.

Primož Trubar je bio vizionar i idejni

podupiratelj, prevoditelji su bili Stipan

Konzul i Antun Dalmatin, a barun Hans

Ivan Ungnad (poznati Varaždinec) bio je

osnivač protestantske tiskare

u Urachu nedaleko Tübingena.

Djelo je tiskano i na ćirilici,

jer je namjera bila

misijska.

Svečano obilježavanje

tiskanja prvoga glagoljskoga Novoga zavjetana hrvatskome jeziku