Značajni krajobrazOdransko polje

2

ODR

ANSK

O P

OLJ

E Z

nača

jni k

rajo

braz

SMJEŠTAJ: Grad Sisak, Općina Martinska Ves, Općina Lekenik

POVRŠINA: 9 401,9 ha

3

Značajni krajobraz Odransko polje obuhvaća cjeline poplavnih šume hrasta lužnjaka, vlažnih livada i pašnjaka kao rezultat stoljet-nog održivog korištenja. Krajobrazna cjelina Odranskog polja je proizašla iz stoljetnog održivog korištenja prirodnih potenci-jala ovog područja, a rezultat su očuvana bioraznolikost staništa i očuvanost samog krajobraza.

Prema klasifikaciji krajobraza (Nacionalna strategija zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti) Odransko polje pripada krajobraznoj je-dinici “nizinska područja sjeverne Hrvatske”.

Očuvanost krajobraza i velika bioraznolikost staništa posebno su naglašene u očuvanju rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Istraživanja su pokazala prisustvo velikog broja ugroženih i rijetkih vrsta koje ovise o čovjeku - održivom korištenju prirodnih poten-

cijala. Vlažni pašnjaci, tršćaci i livade košanice su staništa globalno ugrožene ptice kosac - Crex crex, a u gustim šumama hrasta lužnjaka gnijezdi se ugrožena vrsta orao štekavac - Haliaeetus albicilla i crna roda Ciconia nigra te je Odransko polje s tog naslova međunarodno važno područje za ptice. Uz rijeku Odru su pogodna staništa vidre Lutra lutra i dabra Castor fiber, koji se tu uspješno nastanio nakon projekta reintrodukcije vrste.

Rijeka Odra predstavlja okosnicu hidrološkog režima ovoga prostora, a nastaje od nekoliko izvora podzemnih voda sjeverno od Velike Gorice, teče Odranskim poljem paralelno sa Savom i kod Siska se ulijeva u Kupu. Odra pripada slivu rijeke Save, dugačka je 80 km, a površina slivnog područja 604 km2. U Odru se ulijeva nekoliko pritoka s Vukomeričkih gorica - Lomnica, Buna, Lekenik.

4

silea quadrifolia (ugrožena vrsta), zvjezdasti šaš Carex echinata (ugrožena vrsta), kockavica Fritillaria meleagris, (osjetljiva vrsta).

Na području livadama, barama i pašnjacima Odranskog polja moguće je vidjeti brojne bijele rode koje svoju hranu - gma-zove, kukce i manje sisavce nalaze na bogatim, očuvanim staništima, a gnijezde se na krovovima kuća u naseljima koja okružuju zaštićenu cjelinu. Monitoring bijele rode koji se provodi zadnjih godina ukazuje na blagi pad brojnosti vrste te je potreb-no provoditi mjere zaštite prirode, očuvanje staništa i seoskih gospodarstava.

Bioraznolikost pašnjaka i bogatstvo livada košanica ovisi o stalnoj prisutnosti čovjeka, koji koristi vrijednosti prirode na tradicionalan

Odransko polje ima veliku ulogu kao riblje mrjestilište, a u rijeci Odri su zabilježene 22 riblje vrste od kojih su velika većina au-tohtonih i ulaze u određene kategorije ugroženosti, a naročito je ugrožena crnooka deverika - Abramis sapa.

Od faune zabilježen je veći broj vodozemaca, gmazova, sisava-ca, leptira i riba, a značajna su područja razmnožavanja migra-tornih vrsta šišmiša - ranog večernjaka Nyctalus noctula i malog šumskog šišmiša Pipistrellus nathusii.

Na očuvanim staništima Odranskog polja zabilježen je značajan broj vaskularnih biljaka od kojih su mnoge navedene u Crvenoj knjizi i zaštićene su temeljem Zakona o zaštiti prirode i drugim zakonskim propisima neke od njih su četverolisna raznorotka Mar-

5

način, te ekstenzivnim stočarenjem i košnjom livada sprječava zarastanje u šikaru i šumu. Očuvanje stanišnih tipova jest održanje ili uspostavljanje povoljnog stanja ugroženih i rijet-kih stanišnih tipova, sukladno Direktivi o staništima i Zakonu o zaštiti prirode.

Odransko polje kao kulturni krajobraz, još uvijek sadrži očuvane ekstenzivne vlažne travnjake na relativno velikoj površini, što je rijetkost i u europskim razmjerima, a lokalno stanovništvo se

bavi ekstenzivnim stočarstvom u okviru kojega se čuva zavičajna udomaćena pasmina hrvatski posavac s 40% ukupnog broja grla u Republici Hrvatskoj.

Uzgajivači konja hrvatskog posavca udruženi su u Središnji savez udruga uzgajivača konja hrvatski posavac koji kroz godišnji program skrbi o očuvanju pasmine i povećanju brojnosti uzgo-jno valjanih grla. Na području Odranskog polja uzgajivači su uključeni u 3 udruge - Ljubljanica, Dorat i Greda.

6

Vodozemci i gmazovi zasigurno su životinje prema kojima mnogi imaju negativne stavove. S druge strane, oni su izuzetno važni članovi nekog ekosustava i nezamjenjivi članovi hranidbenih lanaca. Usporedimo li se s ostalim europskim zemljama, naša zemlja je izuzetno bogata ovim skupinama životinja. Odransko polje je jedno od najbogatijih lokaliteta za vodozemce - ovdje se može pronaći čak 70% vrsta koje žive u Hrvatskoj.

Što je zajedničko, a što različito vodozemcima i gmazovima?Iako su, sistematski gledano vodozemci i gmazovi dva različita razreda životinja, u svrhu proučavanja svrstavaju se u istu granu znanosti. Ta grana zoologije naziva se herpetologija (taj naziv dolazi od grčke riječi herpeton što znači puzati). Ono što je zajedničko i za vodozemce i za gmazove su promjenjiva tjele-sna temperatura (ektotermija), nedostatak istinskog socijalnog ponašanja te relativno ograničene mogućnosti rasprostranjivanja. Ali velike su i razlike između ove dvije skupine životinja. Primjeri-ce, većina gmazova u Hrvatskoj je dnevne, a vodozemaca noćne aktivnosti; vodozemci za svoj razvoj trebaju vodu u koju polažu želatinozna jaja, dok gmazovi svoja jaja polažu na kopno i nema-ju ličinačkog stadija; gmazovi imaju nepropusnu ljuskavu kožu dok vodozemci imaju propusnu i tanku kožu...

Još malo o nazivima...Reptilia je znanstveni naziv za razred gmazova i dolazi od latin-ske riječi repto što znači puzati. Amphibia - njihovo znanstveno ime izvedeno je od grčkog am-phi i bios što znači dvostruki život. A i hrvatski naziv vodozemci upućuje na to da dio života provode u vodi, a dio na zemlji.

7

Zašto su nam važni?Osim što su već sami po sebi fascinantne životinje koje nas mogu zadiviti svojim prilagodbama na okoliš u kojemu žive, dajemo još dodatnih argumenata:• Važni su dijelovi hranidbenih lanaca. Hrane se raznovrsnim pli-

jenom, a neki od njih, poput nekih vrsta kukaca i malih sisavaca se, (prema ljudskim mjerilima) smatraju štetočinama. I sami su važni za prehranu mnogim drugim kralješnjacima.

• Žlijezde u koži vodozemaca proizvode mnogobrojne spojeve koji izmijenjeni daju lijekove za mnoge ljudske bolesti, a proiz-vedeni su i neki lijekovi od zmijskih otrova.

• Vodozemci su biološki indikatori (bioindikatori). Tako nazivamo životinje koje nam ukazuju na negativne promjene u okolišu. Budući da im je koža propusna posebice su podložni utjecaju raznih zagađivača, i u vodenim i kopnenim staništima.

• Imaju značajnu ulogu u pojedinim kulturama širom svijeta, česti su likovi u raznim basnama, legendama...

Što ih ugrožava?Sve su vrste vodozemaca i gmazova zaštićene zakonom, dok su neke od njih pronašle mjesto i u Crvenoj knjizi ugroženih vodoze-maca i gmazova Hrvatske. Više je razloga ugroženosti vodozema-ca i gmazova, kako u Hrvatskoj tako i u Europi, kao što su:• uništavanje, degradacija i fragmentacija staništa,• unošenje stranih vrsta životinja u njihova staništa, posebice

onih sličnih zahtjeva prema staništu i plijenu ili potencijalnih grabežljivaca,

• stradavanje na prometnicama,

• kemijske supstance (pesticidi, gnojiva, onečišćenje voda…),• promjene u vodnim režimima, što se posebice odnosi na vodo-

zemce,• direktno stradavanje od čovjeka (ilegalni komercijalni lov, ile-

galno skupljanje za terarije, ubijanje kao posljedica straha…),• globalne klimatske promjene.

Stanje očuvanosti Odranskog polja sa stanovišta bogatstva ovih skupina životinja još uvijek je relativno dobro te ga je potrebno takvim održati ili ga, po mogućnosti, još unaprijediti. Nekoliko je razloga ugroženosti koji za sada nisu izraženi u većoj mjeri, ali bi mogli postati ukoliko se ne osigura i ne provede aktivna zaštita ovoga prostora. Za očuvanje bogatstva herpetofaune Odranskog polja prvenstveno je nužno očuvanje njihovih staništa te postojećeg vodnog režima. Smanjenjem brojnosti stoke dolazi do zaraštavanja travnjaka i nekih lokava, odnosno do sukce-sije. Potencijalna opasnost je i u intenziviranju poljoprivrede korištenjem kemijskih supstanci na koje su vodozemci posebno osjetljivi. Poznato je da neke vrste često stradavaju na prometni-cama prilikom migracija (smeđe krastače, daždevnjaci…).

Što vi možete učiniti za njihovu zaštitu?Za početak naglasimo što ne smijete činiti:• ubijati i uznemirivati pripadnike ovih skupina životinja (to se

zapravo odnosi na sve životinje)• zatrpavati lokve koje koriste za svoj boravak i mriješćenje ili na

bilo koji drugi način uništavati njihova staništa• puštati egzotične kućne ljubimce u prirodu (kornjače, zlatne ribice...)

8

• bacati bilo kakva kemijska sredstva, uključivši i deterdžente, u vodena staništa

• uzimati ih iz njihovih prirodnih staništa i držati kao kućne lju-bimce

A što onda možete činiti?• naučiti više o njima• promatrati ih, bilježiti podatke o njihovoj prisutnosti i mjestima

gdje masovno stradavaju i te podatke poslati Javnoj ustanovi • održavati pogodna staništa i njihovu strukturu (lokve, nakupine

granja i sl.)• prenositi svoje znanje drugima kako oni ne bi činili štetu• uključiti se u rad Hrvatskog herpetološkog društva - Hyla

www.hyla.hr ili akcije koje provodi Javna ustanova za uprav-ljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Sisačko-Moslavačke županije, Popovača, Sisačka bb.

Tko sve živi u Odranskom polju?Kao što je već rečeno, veliki je broj vrsta, posebice vodozemaca, koje nastanjuju Odransko polje. U popisu je dan veći broj vrsta od onih zabilježenih dosadašnjim istraživanjima, koje nastanjuju Odransko polje, ali i bližu okolicu. Dani su samo opisi najčešćih vrsta.

9

Vrste Odranskog polja i okolice

Vodozemci 1. PJEGAVI DAŽDEVNJAK / Salamandra salamandra

2. MALI VODENJAK / Triturus vulgaris

3. VELIKI VODENJAK / Triturus carnifex

4. PLANINSKI VODENJAK / Triturus alpestris

5. SMEĐA KRASTAČA / Bufo bufo

6. ZELENA KRASTAČA / Bufo viridis

7. ŽUTI MUKAČ / Bombina variegata

8. CRVENI MUKAČ / Bombina bombina

9. GATALINKA / Hyla arborea

10. VELIKA ZELENA ŽABA / Pelophylax ridibundus

11. JESTIVA ZELENA ŽABA / Pelophylax kl. esculentus

12. MALA ZELENA ŽABA / Pelophylax lessonae

13. MOČVARNA SMEĐA ŽABA / Rana arvalis

14. LIVADNA SMEĐA ŽABA / Rana temporaria

15. ŠUMSKA SMEĐA ŽABA / Rana dalmatina

Gmazovi 1. LIVADNA GUŠTERICA / Lacerta agilis

2. ZELEMBAĆ / Lacerta viridis

3. ZIDNA GUŠTERICA / Podarcis muralis

4. ŽIVORODNA GUŠTERICA / Zootoca vivipara

5. SLJEPIĆ / Anguis fragilis

6. BJELOUŠKA / Natrix natrix

7. RIBARICA / Natrix tessellata

8. SMUKULJA / Coronella austriaca

9. BJELICA / Zamenis longissimus

10. RIĐOVKA / Vipera berus

11. BARSKA KORNJAČA / Emys orbicularis

10 PJE

GAVI

DAŽ

DEVN

JAK

(Sal

aman

dra

sala

man

dra)

Odrasle jedinke narastu do 25 cm. Tijelo im je crno sa raznolikim uzorkom žutih ili narančastih mrlja. Na za-tiljku imaju istaknute zaušne žlijezde. Jaja se razvijaju u tijelu ženke koja odlaže već razvijene ličinke u vodu. Dok ličinke najčešće nalazimo u manjim potocima, odrasli dolaze na vlažnim i sjenovitim staništima, u listopadnim ili mješovitim šumama s vodotocima. Lako se prepoznaje i nema sličnih vrsta.

Upozoravam te… Crno-žuta obojenost kod daždevnjaka upozorenje je potencijalnim grabežljivcima da je životinja otrovna. Takvu obojenost nazivamo upozoravajućom obojenošću i, osim kod daždevnjaka, možemo je zapaziti i kod nekih drugih životinja (mukači, pčele, ose...). Otrov im se nalazi u žlijezdama u koži te grupiran u zaušnim žlijezdama. Diramo li daždevnjaka to nam neće naškoditi, ali treba izbjegavati kontakt sa sluznicom oka, usta, nosa, ranama na koži...

11 MAL

I VO

DEN

JAK

(Trit

urus

vul

garis

)

Odrasle jedinke narastu do 5 cm. Rep je bočno spljošten, a zaušne žlijezde nisu izražene. Boja leđa je maslinasta i posuta tamnim točkama, koje se na glavi spajaju u pruge. Trbuh je po sredini narančast dok prema stranama prelazi u bijeli. Cijela trbušna strana i grlo su posuti tamnim točkama. U doba parenja mužjaci imaju nazubljenu i uzdignutu leđnu peraju. Pari se u ožujku i travnju, a jaja promjera oko 3 mm ženka zavije među listove bilja. Nastanjuje širok raspon stajaćih voda, a dio godine i okolnih kopnenih vlažnih staništa. Nešto rijeđe, ovdje nalazimo i planinskog i velikog vodenjaka. Ličinke nalikuju na ličinke drugih vodenjaka i pjegavog daždevnjaka.

Ples sa zvijezdamaVodenjaci su prave male plesne zvijezde. U vrijeme parenja mužjaci izvode tzv. svadbeni ples - pokrete kojima nagovaraju ženke da baš njih izaberu za partnere.

12

Odrasle jedinke narastu do 15 cm, a ženke su znatno veće od mužjaka. Tijelo je tamnosmeđe, crvenkastosmeđe ili sivkasto smeđe boje. Koža je prekrivena bradavicama i zaušne žlijezde su izrazite. Oko je narančasto ili crveno, a zjenica vodoravna. Jaja odlažu u trakama koje su 5-8 mm široke i do 6 m duge. Pare se obično u ožujku. Mrijeste se u velike i duboke stajaće vode. Izvan sezone parenja te nakon preobraz-be krastače borave na raznolikim kopnenim staništima udaljene od vode. Nalikuje joj zelena krastača (Bufo viridis) u svim stadijima (mrijest, punoglavci, odrasle jedinke). Kod zelene krastače odrasle jedinke imaju maslina-stozelene mrlje i zelenkasto oko.

SM

EĐA

KRAS

TAČA

(Buf

o bu

fo) Tko je tu jači spol?

Mužjaci krastače znatno su manji od ženki. U vri-jeme proljetnih migracija nekad ih ženka nosi na leđima do mrjestilišta. Zato ponekad ljudi pogrešno zaključe da to krastače nose svoju djecu. Veća veličina ženkama omogućuje veći reproduk-tivni uspjeh (veći broj položenih jaja).

13 M

UKA

ČI (B

ombi

na s

pp.)

Mukači su maleni bezrepci koji nara-stu do 6 cm. Leđna strana im je smeđa ili maslinastosmeđa. Trbušna strana je kombinacija crne i žute preko narančaste do crvene obojenosti. Jaja su 4-8 mm velika i odlažu oko 30 pojedinačnih jaja ili u rahlim nakupinama, ponekad pričvršćenim na biljke. Pare se više puta tijekom godine od travnja do kolovoza. Dolaze u malim vodenim površinama kao što su lokve, plitke lokvice poput onih zaostalih iza kotača traktora te na poplavnim travnjacima. Na području Odranskog polja dolaze dvije vrste mukača - žuti i crveni mukač te njihovi križanci. Teško ih je razlikovati.

muuuu-uuuu...Naziv su dobili po svom glasanju (mukanju).Kao i daždevnjak, i mukači imaju upozorava-juću obojenost, ali oni su otišli još korak dalje. Njihova leđna obojenost je zaštitna i teško ih je zapaziti u njihovim prirodnim staništima. Ukoliko su napadnuti, ponekad izvrnu noge prema gore pokazujući svoju trbušnu stranu kako bi nas upozorili da ih baš i nije pametno pojesti jer su otrovni.

14

Narastu do 5,5 cm, koža im je glat-ka. Na vršcima prstiju su jastučasti završeci. Obojenost je uglavnom zelena, iako se lako prilagođava boji okoline te može biti siva do smeđa. Promjer mrijesta je oko 2-3 cm, sadrži oko 100 jaja i pričvršćen je na biljke. Pari se u travnju i svibnju. Nastanjuje svijetle šume, travnjake s grmljem, zamočvarena područja, voćnjake... Razmnožava se u stajaćicama različitih veličina. Najaktivnija je u sumrak i noću, tek ponekad i danju. Lako ju je prepoznati jer nema sličnih vrsta u Hrvatskoj.

Kad narastem postati ću - meteorolog!Gatalinka je svoj naziv dobila po narodnom vjerovanju da može predvidjeti promjene vremena. Zanimljivo je i da su ih u nekim dijelovima Hrvatske držali kao kućne ljubimce u staklenkama u koje bi im stavili male ljestve. Kada bi se popela na vrh ljestava, značilo bi da se bliži kiša, a kada bi se skrivala dolje, najavljivala bi lijepo vrijeme. Ipak, osim što je zakonom zaštićena i ne smije se držati kao kućni ljubimac, puno je sigurnije pratiti vre-mensku prognozu!

GAT

ALIN

KA (H

yla

arbo

rea)

15

Velike su do 15 cm, ovisno o svojti. Glatka koža je smeđe-zelena, sivozelena, maslinasto smeđa ili sivomaslinasta i uglavnom prekrivena tamnim mrljama. Pare se od svibnja do srpnja, a mrijest od stotinjak jajašaca polažu u raslinje. Odrasle jedinke se tijekom cijelog razdoblja aktivnosti zadržavaju u vodenim staništima ili njihovoj neposrednoj blizini. Nastanjuju raznolika vodena staništa poput lokava, jezera, močvara, mrtvaja, kanala i rijeka. Na području Odranskog polja nalazimo 3 svojte zelenih žaba. To su velika zelena žaba, mala zelena žaba i jestiva zelena žaba. Jestiva zelena žaba je križanac između druge dvije vrste, te ima značajke roditeljskih vrsta. Ova tri taksona teško se morfološki razlikuju.

ZEL

ENE

ŽABE

(Pel

ophy

lax

spp.

)

Kradljivica mala…

Kako jestiva zelena žaba nije u potpu-nosti neovisna od drugih zelenih žaba pri razmnožavanju, ne označavamo je kao vrstu već u svom znanstvenom nazivu ima kraticu kl. od grčke riječi klepton što znači lopov. Ta riječ se odnosi na neobično križanje, pri kojem svaka generacija «ukrade� polovicu kromosoma predstavniku druge vrste.

16

Narastu do 9 cm. Glatka koža je uglavnom smeđa, a može biti i sivkasta ili žućkasta s tamnim uzorkom koji uključuje tamnosmeđu masku preko svakog oka i bubnjića. Jaja polažu već krajem zime u kuglastim nakupinama koje se, ovisno o vrsti, polažu u velikim nakupinama ili pojedinačno. Na području Odranskog polja dolaze čak tri vrste smeđih žaba - močvarna smeđa žaba, livadna smeđa žaba i šumska smeđa žaba. Dosta ih je teško međusobno razlikovati, a pritom treba razmotriti značajke poput zašiljenosti njuške, dužine stražnjih nogu, veličine bubnjića…

SM

EĐE

ŽABE

(Ran

a sp

p.)

Proljetni make-upKod mužjaka močvarne smeđe žabe u vrijeme razmnožavanja događa se drastična promjena. Inače smeđe obojeni, oni postaju - intenzivno plavi. To je uvjetovano hormonima i visokom koncentracijom limfe ispod kože. Mužjaci livadne smeđe žabe su ipak malo umjereniji - kod njih se u doba parenja samo grlo oboji plavo. U to doba najlakše je raspoznati kojoj vrsti pripada koja smeđa žaba.

17

Odrasle jedinke narastu do 27 cm, uključuju-ći i rep. Imaju relativno malu glavom i kratke noge. Boja varira - leđa su siva do smeđa sa jednom do tri svijetle uzdužne pruge koje mogu biti na mjestima prekinute, a između njih su redovi tamnih mrlja. Na bokovima imaju crne i bijele mrlje. Mužjaci imaju zelene bokove, posebice za vrijeme parenja. Ženke su sive ili smeđe, rijetko zelenkaste. Živi na staništima sa otvorenom i raznolikom vege-tacijom kao što su livade s grmljem, rubovi šuma, vrtovi, rubovi polja, cesta... Nalikuju joj mladi zelembaći (Lacerta viridis).

LIV

ADN

A G

UŠT

ERIC

A (L

acer

ta a

gilis

)

Evo ti samo dio…Svi gušteri imaju sposobnost autotomije, odnosno odbaci-vanja repa u opasnosti. Na taj način grabežljivac obrati pažnju na otpali rep koji se još dugo miče, a životinja dobije priliku za bijeg.

18

Naraste do 50 cm, iako su uglavnom manji. Boja tijela znatno varira i mijenja se tijekom života. Gornja strana je sjajnosiva ili sivosmeđa u raznim nijansama, ponekad s tamnom prugom sa svake strane. Tijelo je valjkastog izgleda, glava mala i nejasno odvojena od trupa. Najčešće se nalazi u šumama, ali dosta često i na livadama, poljima i vrtovima, osobito tamo gdje ima grmolike vegetacije. Nema sličnih vrsta.

Ja mogu namignuti…Sljepić nije zmija, već beznogi gušter zmijolika tijela. Od zmija se razlikuje po tomu što ima pokretne očne kapke, glava mu neposredno prelazi u trup, rep je znatno duži i ima više redova trbušnih pločica. To su samo neke vidljive značajke, postoje i anatomske razlike.

SLJ

EPIĆ

(Ang

uis

frag

ilis)

19 B

JELO

UŠK

A (N

atrix

nat

rix)

Odrasle jedinke narastu ponekad čak i do 200 cm, iako su obično manje. Boja tijela varira. Gornja strana je pepeljastosiva ili sivozelena u raznim nijansama, obično s malim crnim mrlja-ma, a ponekad je i gotovo crna. Donja strana je bijela s crnim mrljama. Sa svake strane glave ima karakteristične polumjesečaste svijetle mrlje. Nalazimo i primjerke s dvije uzdužne svijetle pruge. Uglavnom se nalazi uz stajaće ili sporo tekuće vode, kao što su lokve, ribnjaci, kanali, izljevi rijeka, jezera i sl. Nalikuju joj mlade bjelice (Zamenis longissimus) koje također imaju mrlje na stražnjoj strani glave.

Ne isplati se…Bjelouška, najčešća zmija naOdranskom polju, od napada-ča se brani tako da se pravi mrtva. Pritom joj ponekad iz usta čak cure kapljice krvi te ispusti odbojan miris ne bi li napadač pomislio da je mrtva i zaključio da je se ne isplati pojesti!

20

Crna guja, još k tome ljuta...Riđovka pripada porodici ljutica (Viperidae), naših otrovnica. Svaka od dviju otrovnih žlijezda vodi izravno u otrovni zub. Dok zmija ima zatvorena usta ti su zubi polegnuti na nepce, a ispruže se tek kad zmija otvori usta. Može biti opasna po čovjeka i u slučaju ugriza treba odmah potražiti liječničku pomoć. Na području Odranskog polja česti su i potpuno crni primjerci. Ta obojenost je ekološka pred-nost pri reguliranju tjelesne temperature.

RIĐ

OVK

A (V

iper

a be

rus)

Odrasle jedinke narastu do 65 cm, tek izuzetno do 90 cm. Boja jako varira, od svijetlih primje-raka sa slabo izraženom cik-cak prugom na leđima do potpuno crnih primjeraka kod kojih cik-cak pruga nije vidljiva. Većina jedinki ipak ima izraženu cik-cak prugu duž čitavih leđa, tamniju od osnovne boje. Pruga je kod nekih jedinki razlomljena. Nastanjuje različita staništa poput livada s grmljem, rubova šume, obale rijeka i kanala, rubove putova i živica...Nalikuje joj neotrovna smukulja (Coronella austriaca), a ponekad je zamijene i s ribaricom (Natrix tessellata).

21

Naraste do 30 cm. Oklop je najčešće tamne, gotovo crne boje sa žutim točkama i prugama. Koža je tamna sa žutim točkama. Na nogama imaju plivaće kožice. Uglavnom se nalazi uz mirne stajaće vode, kao što su lokve, ribnjaci, kanali, izljevi rijeka, jezera i sl. Na području Odranskog polja postoji mogu-ćnost nalaza crvenouhe kornjače (Trachemys scripta elegans). Raspoznaje se po tomu što ima svijetlije pruge na glavi te veće crvene mrlje na stražnjem dijelu glave. Kako je ovo invazivna vrsta iz Sjeverne Amerike koja ugrožava barsku kornjaču, ukoliko je primije-tite svakako javite Javnoj ustanovi.

Moja kućica, moja slobodica… Kornjače se ne mogu izvući iz svoga oklopa. Oklop je dio kostura i odlična je zaštita od grabežljivaca. Kako kornjača raste, tako raste i njezin oklop. Prekriven je velikim pločicama, a na njima se mogu vidjeti zone prirasta, slično godovima na drvetu. Na taj način može se donekle odrediti starost životinje (iako nije potpuno pouzdano).

BARS

KA K

ORN

JAČA

(Em

ys o

rbic

ular

is)

22

Za

one

koji

žele

zna

ti vi

še

Želite li naučiti više o vodozemcima i gmazovima te raspozna-vanju vrsta dajemo vam korisnu literaturu i zanimljive internet-ske stranice.

1. Arnold, E.N., Burton, J.A. & Overton, D.W. (1978): A field guide to the reptiles and amphibians of Britain and Europe. Collins, London.

2. Janev Hutinec, B. & Lupret-Obradović, S. (2005): Zmije Hrvatske: priručnik za određivanje vrsta. Društvo za zaštitu i proučavanje vodozemaca i gmazova Hrvatske - Hyla. Zagreb

3. Tvrtković, N. i dr. (2006): Crvena knjiga vodozemaca i gma-zova Hrvatske. Ministarstvo kulture. Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb

4. Veenvliet, Paul i Kus Veenvliet, Jana (2003): Dvoživke Sloveni-je: priročnik za določanje. Zavod Symbiosis. Grahovo.

5. Glasanje žaba možete čuti na internetskoj stranici http://www.avisoft.com/sounds.htm#frogs

6. O našim vrstama i Hrvatskom herpetološkom društvu - Hyla možete više saznati na www.hyla.hr te se uključiti u njihov rad

7. Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim područjima Sisačko-moslavačke županije možete kontaktirati na adresu: Sisačka bb, Popovača ili na e-mail adresu:

jupriroda.smz@sk.t-com.hr

23Im

pres

sum

Autorica teksta i fotografijaBiljana Janev Hutinec

Nakladnik: Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjimaSisačko-moslavačke županije

Za nakladnika: Marija Vizner

Adresa: Sisačka bb, 44317 PopovačaTelefon: 044/679-122, 044/679-129Fax: 044/679-147E-mail: jupriroda.smz@sk.t-com.hrwww.zastita-prirode-smz.hr

Dizajn i tisak: Maximativa, Sisak

Godina izdavanja: 2009.

ISBN 978-953-55595-0-4

ISBN 978-953-55595-0-4