broj 65 godinasllist.ba/glasnik/2011/broj65/broj065.pdfprikupljena sredstva od doprinosa za...

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINEUstavni sud Bosne i Hercegovine je u plenarnom sazivu, u

predmetu broj AP 1191/08, rje{avaju}i apelaciju Saliha Terzi}ana temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka59. stavak 2. to~ka 2, ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog sudaBosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine"br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednicaConstance Grewe, dopredsjednicaSeada Palavri}, dopredsjednicaTudor Pantiru, sudacMato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacMargarita Caca-Nikolovska, sutkinjana sjednici odrànoj 25. oùjka 2011. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neutemeljena apelacija Saliha Terzi}a,

podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj06 0 U 000336 07 U od 28. velja~e 2008. godine, Rje{enjaFederalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostarbroj 01/1-1127207430 od 20. rujna 2007. godine i Rje{enjaFederalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranjeMostar, Kantonalne administrativne slu`be Travnik, mati~ni broj1127207430 od 16. srpnja 2007. godine.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i"Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Salih Terzi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa,kojega zastupa Amira Br~i} iz Bugojna, 18. travnja 2008. godineje podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog sudaNovi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U000336 07 U od 28. velja~e 2008. godine, Rje{enja Federalnog

zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjemtekstu: Zavod) broj 01/1-1127207430 od 20. rujna 2007. godine iRje{enja Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidskoosiguranje Mostar, Kantonalne administrativne slu`be Travnik(u daljnjem tekstu: Administrativna slu`ba) mati~ni broj1127207430 od 16. srpnja 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Zavoda i Vlade Federacije Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije),Zastupni~kog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosnei Hercegovine, zatraèno je 28. travnja 2008. godine, 9. lipnja2010. godine i 30. kolovoza 2010. godine da dostave odgovor naapelaciju.

3. Kantonalni sud, Zavod i Vlada Federacije su odgovor naapelaciju dostavili 19. svibnja 2008. godine, 6. svibnja 2008.godine i 24. lipnja 2010. godine. Parlament Federacije Bosne iHercegovine odnosno Zastupni~ki dom i Dom narodaParlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostaviliodgovor na apelaciju.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda i Zavoda su dostavljeni apelantu 4.lipnja 2008. godine, a odgovor Vlade Federacije proslije|en jeapelantu 15. rujna 2010. godine.

III. înjeni~no stanje

5. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda idokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in.

6. Rje{enjem Administrativne slu`be, mati~ni broj1127207430 od 16. srpnja 2007. godine, apelantu jeuspostavljena isplata mirovine po~ev{i od 23. listopada 2006.godine u mjese~nom iznosu od 267,43 KM. U obrazloènjurje{enja Administrativna slu`ba je navela da je apelant 23.travnja 2007. godine podnio zahtjev za uspostavu isplatemirovine, te da je nakon provedenog dokaznog postupka usmislu odredbe ~lanka 104. stavak 2. Zakona o mirovinskom iinvalidskom osiguranju ("Slu`bene novine Federacije BiH" br.29/98 i 32/01, u daljnjem tekstu: Zakon o MIO), zaklju~ila da seapelantu uspostavi isplata mirovine po~ev{i od 23. listopada2006. godine, odnosno {est mjeseci unazad od dana podno{enjazahtjeva.

Godina XVPonedjeljak, 15. kolovoza/augusta 2011. godine

Broj/Broj

65Godina XV

Ponedjeqak, 15. avgusta 2011. godine

ISSN 1512-7494 - hrvatski jezikISSN 1512-7508 - srpski jezikISSN 1512-7486 - bosanski jezik

Broj 65 - Stranica 2 S LU @ B E N I G LAS N I K B i H Ponedjeljak, 15. 8. 2011.

7. Odlu~uju}i o apelantovom prizivu Zavod je donioRje{enje broj 01/1-1127207430 od 20. rujna 2007. godine kojimje priziv odbio. U obrazloènju Rje{enja Zavod je naveo da jeapelantu Rje{enjem Dru{tvenog fonda PIO Zenica od 10.prosinca 1997. godine priznato pravo na starosnu mirovinu, te damu je, kao korisniku mirovine, mirovina ispla}ivana do oùjka2000. godine, kada je obustavljena zbog njegovoga boravkaizvan teritorija Federacije BiH. Budu}i da je apelant podniozahtjev za uspostavu isplate mirovine 23. travnja 2007. godine,Zavod je konstatirao da je Administrativna slu`ba, pravilnomprimjenom odredbe ~lanka 104. stavak 2. Zakona o MIO kojapropisuje da dospjela nov~ana potraìvanja, proistekla izostvarenog prava mirovinskog i invalidskog osiguranja,zastarijevaju za {est mjeseci od dana dospjelosti, zaklju~ila da seapelantu uspostavi isplata mirovine od 23. listopada 2006.godine.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 000336 07 U od28. velja~e 2008. godine odbijena je apelantova tu`ba protivrje{enja Zavoda. Kantonalni sud je naveo da su organi upravepravilnom primjenom Zakona o MIO donijeli odluku koja setemelji na relevantnim zakonskim odredbama, pozivaju}i se uobrazloènju prete`no na razloge iz rje{enja organa uprave.IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije9. Apelant navodi da mu je povrije|eno pravo na imovinu iz

~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokolabroj 1 uz Europsku konvenciju za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kaoi pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije. Povredunavedenih prava apelant nalazi u postupanju organa uprave iKantonalnog suda koji su pogre{no zaklju~ili da on ima pravo nauspostavu isplate mirovina od 23. listopada 2006. godine, budu}ida je on mirovinu ostvario 10. prosinca 1997. godine koju je iprimao sve do srpnja 2000. godine, kada mu je obustavljena.Apelant isti~e da Zavod u rje{enju nije naveo za{to je prestaoispla}ivati mirovine, da li je stavio van snage rje{enje po kojemusu mu ispla}ivane mirovine, da mu je ovakvim odlukama organauprave i suda uskra}eno pravo na nov~ani iznos-imovinu od oko20.000,00 KM, te da se postavlja logi~no pitanje tko je podigaonovac koji mu pripada. Apelant traì da Ustavni sud svojomodlukom ukine presudu Kantonalnog suda, te odlu~i u meritumuspora tako da usvoji njegov tu`beni zahtjev u cijelosti.b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud smatra da nisu povrije|ena apelantovaprava koja navodi u presudi, te da je u presudi odgovoreno na sveapelantove navode.

11. Zavod je istakao da osporenim rje{enjem nisupovrije|ena apelantova prava, te predloìo da se apelacija odbije.

12. Vlada Federacije je istaknula da je zastara op}eprihva}eninstitut koji se temelji na za{titi povjeritelja od negativnihposljedica radi pasivnog drànja, koja je neophodna kako bikorisnici prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ostvariliprava, kao i radi pravne sigurnosti i interesa budu}ih korisnikakoji izdvajaju svoja sredstva. Nadalje, da je ~lankom 1. Protokolabroj 1 uz Europsku konvenciju dràvama data mogu}nost daprimjenjuju zakone koje smatra potrebnim kako bi reguliralakori{tenje imovine sukladno op}im interesima, kako je ukonkretnom slu~aju javni interes da se prava iz mirovinskog iinvalidskog osiguranja ostvaruju na pravilan na~in radinormalnog funkcioniranja sustava mirovinskog i invalidskogosiguranja. S tim u svezi Vlada Federacije je istaknula kako jeuno{enjem instituta zastare u Zakon o MIO zakonodavaciskoristio pravo na kontrolu dràve u kori{tenju imovinesukladno op}im interesima, {to je njezino legitimno pravo ~imeje ispo{tovan uvjet zakonitosti iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju. Nadalje, da pored navedenoga postoji ipravi~na ravnoteà izme|u op}eg interesa i apelantovoga pravana imovinu. Naime, primjenom odredbe ~lanka 104. stavak 2.Zakona o MIO {titi se javni interes koji se ogleda u pravnojsigurnosti, osiguranju funkcioniranja sustava mirovinskog iinvalidskog osiguranja, te za{titi likvidnosti mirovinskog fonda,

odnosno da upravo na~in funkcioniranja sustava mirovinskog iinvalidskog osiguranja opravdava primjenu ove odredbe, jerprikupljena sredstva od doprinosa za mirovinsko i invalidskoosiguranje za taj mjesec se u cijelosti tro{e na isplatu mirovina,{to zna~i da Zavod, osim zakonom predvi|enih rezervi, neposjeduje akumulirana sredstva. Nadalje, da ukoliko zastara nebi postojala do{lo bi do kumuliranja potraìvanja korisnikamirovinskog i invalidskog osiguranja, ~ime bi se stvoriliproblemi u isplati potraìvanja korisnika odnosno na~inuosiguranja izvora sredstva, te bi ovakva situacija ugrozilakompletan sustav, odnosno materijalnu sigurnost i prava ve}ineosiguranika. Navedeno se prvenstveno odnosi na redovitu isplatumirovina, koja se po sada{njoj dinamici vr{i do 5. u mjesecu zaprotekli mjesec. Dakle, zastara je za{tita sustava mirovinskog iinvalidskog osiguranja, koja se ogleda u ograni~avanju ionemogu}avanju potraìvanja velikog broja osoba, koje zbogsvoje pasivnosti i nemara nisu na vrijeme ostvarile i za{titilesvoja prava. Nadalje, da je {est mjeseci dovoljno razdoblje dapojedinac utvrdi svoje pravo i traì realizaciju toga prava prednadle`nim organima.

13. Vlada Federacije je istaknula kako je Ustavni sud umnogim predmetima zauzeo stav u kojemu u ograni~enja gledeostvarivanja gra|anskih prava spada i mogu}nost primjenezastare. U prilog navedenome Vlada Federacije se pozvala naOdluku Ustavnog suda broj AP 150/04 od 17. velja~e 2005.godine, te odluku biv{eg Europskog povjerenstva za ljudskaprava, aplikacija broj 13 13674/88 od 14. travnja 1989. godine upredmetu Cyril Albert Warner protiv Velike Britanije. Nadalje, dazakonodavac uìva odre|enu slobodu procjene kod odre|ivanjaroka zastare, te se u tome smislu pozvala na odluku Europskogsuda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud)Ashingdane protiv Velike Britanije, presuda od 28. svibnja 1985.godine, serija A, broj 93, stavak 57.V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 29/98, 49/00, 32/01,61/02, 73/05, 59/06 i 4/09) relevantne odredbe glase:

^lanak 3.Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja su neotu|iva,

osobna i materijalna i ne mogu se prenositi na druge osobe..Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ne mogu

zastarjeti, osim dospjelih, a neispla}enih mirovina i nov~anihnaknada u slu~ajevima i pod uvjetima utvr|enim zakonom

Prava glede ovog zakona ne mogu se oduzeti, smanjiti iliograni~iti, izuzev slu~ajeva utvr|enih ovim zakonom.

^lanak 104.[...]Dospjela nov~ana primanja proistekla iz ostvarenog prava iz

mirovinskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od {estmjeseci od dana dospjelosti.VI. Dopustivost

15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja susadràna u ovome ustavu kada ona postanu predmetom sporazbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

16. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni sviu~inkoviti pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako se podneseu roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem u~inkovitom pravnom lijeku kojeg jekoristio.

17. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom jePresuda Kantonalnog suda, broj 06 0 U 000336 07 U od 28.velja~e 2008. godine protiv kojeg nema drugih u~inkovitihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Iz dostavljenedokumentacije nije vidljivo kada je apelant primio navedenupresudu, me|utim Ustavni sud nalazi da je presuda donesena 28.velja~e 2008. godine, a da je apelacija podnesena 18. travnja2008. godine, {to objektivno ukazuje da je apelacija podnesena uroku od 60 dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila

Ponedjeljak, 15. 8. 2011. S LU @ B E N I G LAS N I K B i H Broj 65 - Stranica 3

Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (prima faci(e)neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegaapelacija nije dopustiva.

18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, te ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.VII. Meritum

19. Apelant pobija navedene odluke tvrde}i da su mu timodlukama povrije|ena prava iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju, te ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.Pravo na imovinu

20. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje:(k) Pravo na imovinu.21. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:Svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo na neometano

uìvanje svoje imovine. Nitko ne moè biti li{en svoje imovine,osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom iop}im na~elima me|unarodnog prava.

Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne utje~u napravo dràve da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnimda bi nadzirala kori{tenje imovine sukladno op}im interesima ilida bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

22. Ustavni sud napominje da je donio Odluku broj AP2843/07 od 12. sije~nja 2010. godine (dostupno na web straniciUstavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je utvrdio kr{enjeprava na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine,a radilo se o sli~nom ~injeni~nom i pravnom pitanju kao ukonkretnom slu~aju. U navedenome predmetu apelant je odnadle`nih organa Republike Srpske zahtijevao isplatusrazmjernog dijela invalidske mirovine, koje mu je pravo bilopriznato a zatim ispla}ivano od srpnja 1986. godine pa dopo~etka 1992. godine, kada je apelant napustio svojeprebivali{te. Navedeni zahtjev apelant je podnio tijekom srpnja2005. godine, a odlu~eno je da se nastavi s isplatom dijelainvalidske mirovine po~ev{i od lipnja 2005. godine. Odbijen jedio apelantovog zahtjeva u kojemu je traìo da mu seretroaktivno isplate iznosi invalidske mirovine po~ev{i odpo~etka 1992. godine do srpnja 2005. godine, uz obrazloènje dase, prema odredbama ~lanka 148. Zakona o mirovinskom iinvalidskom osiguranju u RS-u, ne mogu isplatiti dospjelaprimanja (iz ovog zakona) koja nisu ispla}ena zbog okolnostikoje je prouzro~io korisnik primanja, odnosno, da je premaodredbama ~lanka 151. tog zakona korisnik prava izmirovinskog i invalidskog osiguranja obvezan u roku od osamdana prijaviti svaku ~injenicu koja utje~e na kori{tenje ili opsegprava. Prema tome, u konkretnom slu~aju se, ipak, ne radi o istom~injeni~nom i pravnom pitanju, te }e Ustavni sud dati posebnoobrazloènje glede navoda iz predmetne apelacije.

23. Prvo pitanje koje se postavlja Ustavnom sudu je ima liapelant imovinu koja uìva za{titu ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne iHercegovine odnosno ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju.

24. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava (udaljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, koncept"imovine" u smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju ima autonomno zna~enje koje zasigurno nijeograni~eno na pojam vlasni{tva ili posjedovanja fizi~kih stvari.Tako|er, i neka druga prava i interesi koji predstavljaju odre|enadobra mogu se smatrati "imovinskim pravima" i mogupredstavljati "imovinu" u smislu navedene odredbe (vidiEuropski sud, Gasus Dosier - und Fördertechnik GmbH protivNizozemske, presuda od 23. velja~e 1995. godine, stavak 53).Prema ranije usvojenom stavu Ustavnog suda, pravo na mirovinuza odre|eno razdoblje predstavlja imovinu u smislu ~lanka 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (vidi Ustavni sud,

Odluka o meritumu broj AP 639/04 od 23. rujna 2005. godine,stavak 20).

25. Imaju}i u vidu navedenu praksu, kao i ~injenicu da jeapelant ispunio zakonske uvjete, te da je ostvario pravo nastarosnu mirovinu 10. prosinca 1997. godine, koja mu jeispla}ivana do oùjka 2000. godine, kao i da apelant tvrdi da mu,po~ev{i od oùjka 2000. godine pa do srpnja 2007. godine nijeispla}ivana mirovina (razdoblje dok se apelant nalazio vanteritorije BiH), te da je u tom dijelu i odbijen njegov zahtjev zaretroaktivnu isplatu mirovine, Ustavni sud je mi{ljenja da apelantima imovinu za{ti}enu ~lankom 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju.

26. Imaju}i u vidu neprijeporne ~injenice, tj. da je odbijen dioapelantovoga zahtjeva da mu se retroaktivno isplate mirovinekoje nije primao u razdoblju od oùjka 2000. godine do srpnja2007. godine (prema navodima apelanta radi se o iznosu od oko20.000 KM), Ustavni sud smatra da je pobijanim odlukama do{lodo mije{anja u apelantovo pravo na imovinu iz ~lanka 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

27. ^lanak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencijuobuhva}a tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje je izraèno uprvoj re~enici prvog stavka i koje je op}e naravi, izraàva na~elomirnog uìvanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj re~enici istogstavka, odnosi se na li{avanje imovine i podvrgava ga izvjesnimuvjetima. Tre}e pravilo, sadràno u drugom stavku ovoga ~lanka,dopu{ta dràvama potpisnicama pravo da, izme|u ostaloga,kontroliraju kori{tenje imovine sukladno op}em interesu. Ova tripravila nisu razli~ita u smislu da nisu povezana: drugo i tre}epravilo se odnose na pojedine slu~ajeve mije{anja u pravo namirno uìvanje imovine i trebaju biti tuma~ena u svjetlu op}egna~ela izraènog u prvom pravilu (vidi Europski sud, Sporrong iLönnorth protiv [vedske, presuda od 23. rujna 1982. godine,serija A, broj 52. stavak 61).

28. U odgovoru na pitanje koje je od navedenih pravilaprimjenjivo u konkretnom slu~aju, Ustavni sud ukazuje na to daje su{tinski cilj ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju za{tititi osobu od neopravdanog mije{anja u mirnouìvanje imovine. Me|utim, kako je istaknuo i Europski sud, natemelju ~lanka 1. Europske konvencije, svaka strana ugovornica}e "osigurati svakome unutar [svoje] teritorije prava i slobodedefinirane u Konvenciji". Ispunjenje ove op}e obveze moèuklju~iti pozitivne obveze svojstvene osiguranju u~inkovitogauìvanja u pravima garantiranim Europskom konvencijom. Ukontekstu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju,ove pozitivne obveze mogu zahtijevati od dràve poduzimanjemjera koje su nu`ne za za{titu prava na imovinu (vidi Europskisud, Broniowski protiv Poljske, presuda od 22. lipnja 2004.godine, aplikacija broj 31443/96, objavljena u ECHR 2002-X, t.143. s daljnjim referencama). Iako granice izme|u pozitivnih inegativnih obveza ne mogu biti precizno definirane, primjenjivana~ela su ipak sli~na. Bilo da se predmet razmatra u svjetlupozitivne obveze dràve ili u smislu mije{anja vlasti koje morabiti opravdano, kriteriji koji se moraju primijeniti se u su{tini nerazlikuju. U oba konteksta se mora obratiti pozornost na pravi~nuravnoteù koja se mora posti}i izme|u suprotstavljenih interesapojedinca i zajednice u cjelini. Tako|er, ciljevi koji su spomenutiu ovoj odredbi mogu biti od odre|enog zna~aja pri ocjeni je lipostignuta ravnoteà izme|u zahtjeva javnog interesa iapelantovoga prava na imovinu, a dràva u oba konteksta uìvaodre|enu diskrecijsku ocjenu u odre|ivanju koraka koje trebapoduzeti radi osiguranja po{tivanja prava iz Europskekonvencije (idem., Broniowski, t. 144).

29. U konkretnom se slu~aju apelant poziva na ~lanak 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i navodi da mu je,nakon {to mu je priznato pravo na starosnu mirovinu, provedbomZakona o MIO-u onemogu}eno da za odre|eno razdoblje primineispla}ene iznose mirovine. Apelant smatra da je timedovedeno u pitanje mirno uìvanje u imovini na koju je ve}ostvario pravo. S druge strane, Vlada Federacije je istaknulakako se primjenom odredbe ~lanka 104. stavak 2. Zakona o MIO{titi javni interes koji se ogleda u pravnoj sigurnosti, osiguranjufunkcioniranja sustava mirovinskog i invalidskog osiguranja, teza{titi likvidnosti mirovinskog fonda, odnosno da upravo na~in


funkcioniranja sustava mirovinskog i invalidskog osiguranjaopravdava primjenu ove odredbe, jer prikupljena sredstva oddoprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje za taj mjesec seu cijelosti tro{e na isplatu mirovina. Nadalje, ukoliko zastara nebi postojala do{lo bi do kumuliranja potraìvanja korisnikamirovinskog i invalidskog osiguranja ~ime bi se stvorili problemiu isplati potraìvanja korisnika, odnosno na~inu osiguranjaizvora sredst?va, ~ime bi ovakva situacija ugrozila kompletansustav, te da je {est mjeseci dovoljno razdoblje da pojedinacutvrdi svoje pravo i traì realiziranje toga prava pred nadle`nimorganima {to nije preveliki teret u smislu "pravi~ne ravnoteè".

30. Me|utim, Ustavni sud smatra da se ~injenice ovogapredmeta mogu razmotriti i u smislu ometanja u~inkovitogauìvanja u ste~enom pravu na imovinu ili u smislu propustadràve da osigura implementaciju toga prava bez neopravdanihograni~enja. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno striktnoodrediti ho}e li se konkretni predmet razmotriti u svezi spozitivnim obvezama dràve ili u svezi s negativnim obvezamada se uzdrì od neopravdanoga mije{anja u pravo na mirnouìvanje imovine. Ustavni sud }e odlu~iti je li postupanje javnihvlasti, bez obzira na to radi li se o propustu ili mije{anju ilikombinaciji ovoga dvoga, bilo opravdano u svjetlu primjenjivihna~ela, odnosno: a) na~ela zakonitosti; (b) na~ela legitimnogcilja u javnom interesu; i c) na~ela "pravi~ne ravnoteè".

a) Na~elo zakonitosti

31. Ustavni sud podsje}a na to da je, prema praksi Europskogsuda, prvi i najva`niji zahtjev iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju onaj koji traì da mije{anje javnih vlasti upravo na imovinu bude "zakonito". Naime, druga re~enicaprvoga stavka ~lanka 1. Protokola broj 1 dopu{ta li{avanje pravana imovinu samo "pod uvjetima predvi|enim zakonom", a drugistavak ~lanka 1. priznaje dràvama pravo kontroliranjakori{tenja imovine "dono{enjem zakona". Na~elo pravnesigurnosti je prisutno u cijeloj Europskoj konvenciji i mora bitiispo{tovano bez obzira na to koje se od tri pravila iz ~lanka 1.Protokola broj 1 primjenjuje. Ovo na~elo podrazumijevapostojanje i po{tivanje adekvatno dostupnih i dovoljno preciznihdoma}ih zakona koji zadovoljavaju temeljne zahtjeve pojma"zakon" (vidi Europski sud, Iatridis protiv Gr~ke, presuda od 25.oùjka 1999. godine, Izvje{}a o presudama i odlukama 1999-II,to~ka 58). Tek kada je ovaj zahtjev ispunjen, moè se razmatratipostoji li pravi~na ravnoteà izme|u zahtjeva od op}eg ili javnoginteresa i zahtjeva za za{titu pojedina~nog prava na imovinu.

32. Ustavni sud podsje}a kako je dio apelantovoga zahtjeva(retroaktivna isplata mirovine za razdoblje u kojemu mirovinunije primao, tj. oùjak 2000. godine do srpnja 2007. godine)odbijen na temelju odredaba ~lanka 104. Zakona o MIO, kojim jepropisano da dospjela nov~ana potraìvanja proistekla izostvarenog prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranjazastarijevaju u roku od {est mjeseci od dana dospjelosti.Navedeni zakon, odnosno citirana zakonska odredba, jeobjavljena u "Slu`benim novinama Federacije BiH", koje imajujavni karakter te je tako, po mi{ljenju Ustavnog suda, zadovoljenuvjet "transparentnosti" (javnosti) zakona na temelju kojega sevr{i mije{anje u imovinu. Tako|er, Ustavni sud smatra kako jenavedena zakonska odredba dovoljno precizna, da bi se moglozaklju~iti kakve implikacije moè prouzro~iti. Apelant smatrakako mu se navedenom zakonskom odredbom neutemeljenouskra}uje pravo na isplatu mirovine u odre|enom vremenskomrazdoblju, te da se ona ne moè primijeniti, jer u relevantnomrazdoblju nije stavljeno izvan snage pravomo}no rje{enje kojimmu je priznato pravo na isplatu starosne mirovine. S druge strane,Vlada Federacije smatra kako je takva odredba opravdana saspekta op}eprihva}enog instituta zastare radi pravne sigurnostipovjeritelja, te da je donesena u javnom interesu odràvanjalikvidnosti mirovinskog fonda.

33. Ustavni sud opaà kako je relevantnom zakonskomodredbom predvi|eno ograni~enje apelantovoga prava namirovinu pod odre|enim uvjetima (dospjela nov~anapotraìvanja proistekla iz ostvarenog prava iz mirovinskog iinvalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od {est mjeseci oddana dospjelosti). Me|utim, Ustavni sud smatra kako posljedicekoje ovakva odredba ima, s aspekta suglasnosti s ~lankom 1.

Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, predstavljajumaterijalna razmatranja koja treba uzeti u obzir pri odlu~ivanju otome jesu li javne vlasti u primjeni propisanih mjera ili une~injenu postigle pravi~nu ravnoteù izme|u razli~itih interesa(ibid., Broniowski, t. 154). Stoga }e Ustavni sud nastaviti analizuuz prihva}anje da su ~injenja ili propusti javnih vlasti, u mjeri ukojoj predstavljaju mije{anje ili ograni~enje u provedbiapelantovoga prava na mirno uìvanje imovine, bili "predvi|enizakonom" u smislu ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju.b) Na~elo legitimnog cilja u javnom interesu

34. Ustavni sud primje}uje kako iz odgovora VladeFederacije slijedi da je javni interes koji se imao u vidu prilikomdono{enja Zakona o MIO, posebice spornih odredbi ~lanka 104.tog zakona, osiguranje pravne sigurnosti i za{tita likvidnostimirovinskoga fonda. Ustavni sud smatra kako je legitimno dajavna vlast poduzima mjere osmi{ljene radi postizanja ovihciljeva, u op}em interesu zajednice.c) Na~elo "pravi~ne ravnoteè" izme|u op}eg interesazajednice i apelantovoga prava na mirno uìvanje imovine

35. Ustavni sud navode iz apelacije shva}a tako da apelantsmatra kako, bez obzira {to je tijekom odre|enoga vremenskograzdoblja bio izvan Bosne i Hercegovine, ne moè prestatinjegovo pravo na potraìvanje mirovina koje nisu bile ispla}eneu relevantnom razdoblju s obzirom da, u tome razdoblju, nijestavljeno izvan snage rje{enje kojim mu se priznaje pravo naisplatu starosne mirovine. S druge strane, Vlada Federacijesmatra kako, temeljem odredaba ~lanka 104. Zakona o MIO,apelant ima pravo zahtijevati isplatu neispla}enih mirovina uroku od {est mjeseci ra~unaju}i od dana dospjelosti svakogneispla}enog iznosa. Ustavni sud uo~ava kako iz navedeneodredbe Zakona o MIO-u proizlazi da potraìvanja izmirovinskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju za {estmjeseci, {to zna~i da se Zavod u potpunosti osloba|a svojeobveze za odre|eno razdoblje, iako korisnik nije izgubio samopravo na mirovinu.

36. Ustavni sud podsje}a kako je Zakonom o MIO-upropisano koje sve uvjete osoba treba ispuniti da bi stekla pravona mirovinu, te da se pravo na mirovinu stje~e na temeljuobveznog ili dobrovoljnog osiguranja. To zna~i da se za svakogkorisnika u tijeku radnoga vijeka, do stjecanja uvjeta za odlazak umirovinu, obvezno izdvaja dio sredstava za mirovinski fond, tj.da postoji zakonska obvezu poslodavca da, prilikom svakeisplate pla}e uposleniku, uplati i sredstva na ime mirovinskog iinvalidskog osiguranja u odre|enom procentu od pla}e. Nadalje,da se, prema vaè}em mirovinskom sustavu, sredstva umirovinskom fondu akumuliraju tijekom jednoga mjeseca nakon~ega uslijedi isplata primanja korisnicima iz MIO-a koji suostvarili pravo na mirovinu. S tim u svezi, Ustavni sud primje}ujekako ovakav na~in uplate u mirovinski fond predstavlja vrstusolidarne uplate sredstava koja se upla}uju u tijeku radnog vijekapojedinca. Na taj na~in se stvara obveza mirovinskog fonda datome pojedincu, nakon ispunjavanja uvjeta za odlazak umirovinu, ispla}uje mirovine iz sredstava koja i dalje prikupljaprema istom sustavu. U me|uvremenu, do stjecanja takvihuvjeta, upla}ena sredstva se koriste za isplatu primanja iz MIO-akorisnicima koji su ve} ostvarili pravo na mirovinu.

37. Prije svega, Ustavni sud smatra kako u slu~ajupodno{enja zahtjeva za uspostavu mirovine organi uprave,odnosno sud u smislu ~lanka 104. stavak 2. Zakona o MIO-u,mirovinu uspostavljaju {est mjeseci unazad od dana podno{enjazahtjeva. Dakle, navedena situacija je regulirana kroz institutzastare, koji sa stajali{ta opravdanosti nije upitan za Ustavni sudbudu}i da je ovo ograni~enje potrebno kako bi se osiguralona~elo pravne sigurnosti, te kako dràva ima interes da se zadrèpravni odnosi koji su trajali odre|eno vremensko razdoblje.Osim toga, institut zastare treba pozitivno utjecati protivnemarnosti u ostvarivanju prava.

38. Me|utim, Ustavni sud se mora o~itovati o tome moè liovakvo zakonsko rje{enje da dospjela nov~ana primanjaproistekla iz ostvarenog prava iz mirovinskog i invalidskogosiguranja zastarijevaju u roku od {est mjeseci od danadospjelosti uspostaviti pravi~nu ravnoteù izme|u zahtjeva od

op}eg ili javnog interesa, odnosno osiguranja pravne sigurnosti iza{tite likvidnosti mirovinskog fonda i zahtjeva da se za{titiapelantovo pravo na imovinu, odnosno isplatu njegovihmirovina za razdoblje od oko sedam godina.

39. Ustavni sud jo{ jednom podsje}a da iz obrazloènjarje{enja Zavoda proizlazi da je mirovina apelantu obustavljenazbog njegovoga boravka izvan teritorija Federacije BiH, te da muje na njegov zahtjev ponovno uspostavljena, odnosno da na njuima pravo u smislu odredaba ~lanka 104. Zakona o MIO-u za {estmjeseci unazad. Navedeno ukazuje da se u konkretnom slu~ajuvjerojatno radilo o nedostavljanju obavijesti o promjene adrese,kao okolnosti zbog koje je apelantu mirovina obustavljena.

40. Ustavni sud napominje kako je Vlada Federacije,poja{njavaju}i opravdanost primjene ove odredbe, istaknula dase prikupljena sredstva od doprinosa za mirovinsko i invalidskoosiguranje za taj mjesec u cijelosti tro{e na isplatu mirovina, {tozna~i da Zavod, osim zakonom predvi|enih rezervi, ne posjedujeakumulirana sredstva. Iz navedenoga slijedi da bi, ukolikozastara ne bi postojala, do{lo do kumuliranja potraìvanjakorisnika mirovinskog i invalidskog osiguranja, ~ime bi sestvorili problemi u isplati potraìvanja korisnika odnosno na~inuosiguranja izvora sredstava, te bi ovakva situacija ugrozilakompletan sustav, odnosno materijalnu sigurnost i prava ve}ineosiguranika. Vlada Federacije je zaklju~ila da zastara je u su{tiniza{tita sustava mirovinskog i invalidskog osiguranja, koja seogleda u ograni~avanju i onemogu}avanju potraìvanja velikogbroja osoba, koje zbog svoje pasivnosti i nemara nisu na vrijemeostvarile i za{titile svoja prava, a {est mjeseci je dovoljanrazdoblje da pojedinac utvrdi svoje pravo i traì realizaciju togprava pred nadle`nim organima.

41. Imaju}i u vidu sve navedeno, posebice navedeni na~infunkcioniranja mirovinskog fonda, te s tim u svezi opravdanostinstituta zastare za dospjele, a neispla}ene mirovine, odnosno daje rok od {est mjeseci dovoljno vrijeme u kojemu pojedinac moètraìti za{titu svojih prava, a da iz apelacije ne proizlazi da jeapelant na bilo koji na~in poku{avao za{tititi svoja ste~ena pravau prijepornome razdoblju, odnosno ~im je zatraìo mirovina muje uspostavljena za {est mjeseci unazad, Ustavni sud zaklju~ujeda je ovakvim zakonskim rje{enjima uspostavljena pravi~naravnoteà izme|u zahtjeva od op}eg ili javnog interesa i zahtjevada se za{titi pravo pojedinca na imovinu, odnosno da nepredstavlja preteàk teret za apelanta, zbog ~ega je zadovoljenona~elo proporcionalnosti iz ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju.

42. Usporedbe radi Ustavni sud ukazuje na odredbe Zakona omirovinskom i invalidskom osiguranju susjednih zemaljaRepublike Hrvatske i Republike Srbije, koje imaju sli~an sustavmirovinskoga osiguranja, kojim je tako|er propisana zastara zadospjela potraìvanja. Dakle, odredbama ~lanka 87. stavak 3.Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju RepublikeHrvatske - Pro~i{}eni tekst ("Narodne novine" br. 130/10) udijelu "Zajedni~ke odredbe o kori{tenju, gubitku i ponovnomodre|ivanju prava", propisano je da dospjela primanja iz stavka1. i 2. ovoga ~lanka (stavak 1-Mirovine i ostala nov~anaprimanja iz mirovinskog osiguranja utvr|uju se u mjese~noj svotii ispla}uju unatrag, stavak 2 - U slu~aju smrti korisnika mirovine,dospjela mirovina i ostala primanja pripadaju do zadnjeg dana umjesecu u kojem je korisnik umro) koja nisu ispla}ena zbogokolnosti koje je izazvao korisnik primanja, kao {to jenedostavljena obavijest o promjeni adrese, nedostavljenapotvrda o ìvotu ili neobnovljena punomo} i drugo, mogu senaknadno isplatiti najvi{e za 12 mjeseci unatrag, ra~unaju}i oddana podno{enja zahtjeva za isplatu. Odnosno odredbama~lanka 123. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranjuRepublike Srbije ("Slu`beni glasnik Republike Srbije" br. 34/03,64/04, 84/04, 85/05, 101/05, 63/06, 5/09, 107/09 i 101/10), udijelu "Kori{tenje prava iz mirovinskog i invalidskogosiguranja" propisano je da dospjeli mjese~ni iznosi mirovine,nov~ane naknade za tjelesno o{te}enje, koji nisu mogli bitiispla}eni zbog okolnosti koje je prouzrokovao korisnik,naknadno }e se isplatiti najvi{e za 12 mjeseci unazad ra~unaju}i

od dana kada, po prestanku djelovanja tih okolnosti, korisnikpodnese zahtjev za isplatu.

43. Dakle, Ustavni sud zaklju~uje kako u konkretnom slu~ajunije povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uzEuropsku konvenciju kada je mije{anje u ovo apelantovo pravobilo sukladno zakonu, radi postizanja legitimnih ciljeva ujavnom interesu, a kojima je zakonom uspostavljena "pravi~naravnoteà" izme|u zahtjeva od op}eg ili javnog interesa izahtjeva da se za{titi pravo pojedinca na imovinu.

Ostali navodi

44. Glede apelantovih navoda o povredi prava na pravi~nosu|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da ih nijenu`no posebice obrazlagati, imaju}i u vidu prethodno zaklju~enou odnosu na pravo na imovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 1. Protokola broj 1 uz Europskukonvenciju, tako da Ustavni sud nalazi da su i ovi apelantovinavodi neutemeljeni.

VIII. Zaklju~ak

45. Ustavni sud zaklju~uje kako ne postoji kr{enje prava naimovinu iz ~lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 1.Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada je mije{anje uapelantovo pravo na imovinu bilo zakonito radi postizanjalegitimnih ciljeva u javnom interesu, a zakonom je uspostavljena"pravi~na ravnoteà" izme|u zahtjeva od op}eg ili javnoginteresa i zahtjeva da se za{titi pravo pojedinca na imovinu.

46. Osim toga, Ustavni sud zaklju~uje kako nije povrije|enoniti apelantovo prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije.

47. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.

48. Sukladno ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine,odluke Ustavnog suda su kona~ne i obvezuju}e.

PredsjednikUstavnog suda

Bosne i HercegovineProf. dr. Miodrag Simovi}, v. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, upredmetu broj AP 1191/08, rje{avaju}i apelaciju SalihaTerzi}a na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 ta~ka 2, ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog sudaBosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednica

Constance Grewe, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednica

Tudor Pantiru, sudijaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijaMargarita Caca-Nikolovska, sudijana sjednici odrànoj 25. marta 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neosnovana apelacija Saliha Terzi}a,

podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnikbroj 06 0 U 000336 07 U od 28. februara 2008. godine, Rje{ewaFederalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguraweMostar broj 01/1-1127207430 od 20. septembra 2007. godine iRje{ewa Federalnog zavoda za penziono i invalidskoosigurawe Mostar, Kantonalne administrativne slu`beTravnik, mati~ni broj 1127207430 od 16. jula 2007. godine.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne i



Hercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i"Slu`benom glasniku Distrikta Br~ko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@EWE

I. Uvod1. Salih Terzi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Doweg

Vakufa, kog zastupa Amira Br~i} iz Bugojna, podnio je 18.aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv PresudeKantonalnog suda Novi Travnik (u daqwem tekstu: Kantonalnisud) broj 06 0 U 000336 07 U od 28. februara 2008. godine,Rje{ewa Federalnog zavoda za penziono i invalidskoosigurawe Mostar (u daqwem tekstu: Zavod) broj01/1-1127207430 od 20. septembra 2007. godine i Rje{ewaFederalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguraweMostar, Kantonalne administrativne slu`be Travnik (udaqwem tekstu: Administrativna slu`ba) mati~ni broj1127207430 od 16. jula 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom2. Na osnovu ~lana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od

Kantonalnog suda, Zavoda i Vlade Federacije Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Vlada Federacije),Predstavni~kog doma i Doma naroda Parlamenta FederacijeBosne i Hercegovine, zatraèno je 28. aprila 2008. godine, 9.juna 2010. godine i 30. avgusta 2010. godine da dostave odgovor naapelaciju.

3. Kantonalni sud, Zavod i Vlada Federacije odgovor naapelaciju su dostavili 19. maja 2008. godine, 6. maja 2008. godinei 24. juna 2010. godine. Parlament Federacije Bosne iHercegovine odnosno Predstavni~ki dom i Dom narodaParlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostaviliodgovor na apelaciju.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda i Zavoda dostavqeni su apelantu 4.juna 2008. godine, a odgovor Vlade Federacije proslije|en jeapelantu 15. septembra 2010. godine.

III. îweni~no stawe5. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih

navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

6. Rje{ewem Administrativne slu`be, mati~ni broj1127207430 od 16. jula 2007. godine, apelantu je uspostavqenaisplata penzije po~ev od 23. oktobra 2006. godine u mjese~nomiznosu od 267,43 KM. U obrazloèwu rje{ewa Admini-strativna slu`ba je navela da je apelant 23. aprila 2007. godinepodnio zahtjev da mu se uspostavi isplata penzije, te da je nakonprovedenog dokaznog postupka u smislu odredbe ~lana 104 stav 2Zakona o penzionom i invalidskom osigurawu ("Slu`benenovine Federacije BiH" br. 29/98 i 32/01, u daqwem tekstu:Zakon o PIO), zakqu~ila da se apelantu uspostavi isplatapenzije po~ev od 23. oktobra 2006. godine, odnosno {est mjeseciunazad od dana podno{ewa zahtjeva.

7. Odlu~uju}i o apelantovoj àlbi Zavod je donio Rje{ewebroj 01/1-1127207430 od 20. septembra 2007. godine kojim jeàlbu odbio. U obrazloèwu Rje{ewa Zavod je naveo da jeapelantu Rje{ewem Dru{tvenog fonda PIO Zenica od 10.decembra 1997. godine priznato pravo na starosnu penziju, te damu je, kao korisniku penzije, penzija ispla}ivana do marta 2000.godine, kada je obustavqena zbog wegovog boravka vanteritorije Federacije BiH. Budu}i da je apelant podniozahtjev da mu se uspostavi isplata penzije 23. aprila 2007.godine, Zavod je konstatovao da je Administrativna slu`ba,pravilnom primjenom odredbe ~lana 104 stav 2 Zakona o PIOkoja propisuje da dospjela nov~ana potraìvawa, proistekla izostvarenog prava penzionog i invalidskog osigurawa,zastarjevaju za {est mjeseci od dana dospjelosti, zakqu~ila dase apelantu uspostavi isplata penzije od 23. oktobra 2006.godine.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 000336 07 U od 28.februara 2008. godine odbijena je apelantova tu`ba protivrje{ewa Zavoda. Kantonalni sud je naveo da su organi upravepravilnom primjenom Zakona o PIO donijeli odluku koja se

zasniva na relevantnim zakonskim odredbama, pozivaju}i se uobrazloèwu prete`no na razloge iz rje{ewa organa uprave.

IV. Apelacija


~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu qudskih prava itemeqnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija), kaoi pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Povredunavedenih prava apelant nalazi u postupawu organa uprave iKantonalnog suda koji su pogre{no zakqu~ili da on ima pravoda mu se uspostavi isplata penzija od 23. oktobra 2006. godine,budu}i da je on penziju ostvario 10. decembra 1997. godine koju jei primao sve do jula 2000. godine, kada mu je obustavqena.Apelant isti~e da Zavod u rje{ewu nije naveo za{to je prestaoda ispla}uje penzije, da li je stavio van snage rje{ewe po kom sumu ispla}ivane penzije, da mu je ovakvim odlukama organauprave i suda uskra}eno pravo na nov~ani iznos-imovinu od oko20.000,00 KM, te da se postavqa logi~no pitawe ko je podigaonovac koji mu pripada. Apelant traì da Ustavni sud svojomodlukom ukine presudu Kantonalnog suda, te odlu~i u meritumuspora tako da usvoji wegov tu`beni zahtjev u cijelosti.

b) Odgovor na apelaciju10. Kantonalni sud smatra da nisu povrije|ena apelantova

prava koja navodi u presudi, te da je u presudi odgovoreno na sveapelantove navode.

11. Zavod je istakao da osporenim rje{ewem nisupovrije|ena apelantova prava, te predloìo da se apelacijaodbije.

12. Vlada Federacije je istakla da je zastaraop{teprihva}en institut koji se zasniva na za{titipovjerioca od negativnih posqedica radi pasivnog dràwa,koja je neophodna kako bi korisnici prava iz penzionog iinvalidskog osigurawa ostvarili prava, kao i radi pravnesigurnosti i interesa budu}ih korisnika koji izdvajaju svojasredstva. Daqe, da je ~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju dràvama data mogu}nost da primjewuju zakone kojesmatra potrebnim kako bi regulisala kori{}ewe imovine uskladu s op{tim interesima, kako je u konkretnom slu~aju javniinteres da se prava iz penzionog i invalidskog osigurawaostvaruju na pravilan na~in radi normalnog funkcionisawasistema penzionog i invalidskog osigurawa. S tim u vezi VladaFederacije je istakla kako je uno{ewem instituta zastare uZakon o PIO zakonodavac iskoristio pravo na kontroludràve u kori{}ewu imovine u skladu s op{tim interesima,{to je weno legitimno pravo ~ime je ispo{tovan uslovzakonitosti iz ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju. Daqe, da pored navedenog postoji i pravi~naravnoteà izme|u op{teg interesa i apelantovog prava naimovinu. Naime, primjenom odredbe ~lana 104 stav 2 Zakona oPIO {titi se javni interes koji se ogleda u pravnojsigurnosti, osigurawu funkcionisawa sistema penzionog iinvalidskog osigurawa, te za{titi likvidnosti penzionogfonda, odnosno da upravo na~in funkcionisawa sistemapenzionog i invalidskog osigurawa opravdava primjenu oveodredbe, jer prikupqena sredstva od doprinosa za penziono iinvalidsko osigurawe za taj mjesec u cijelosti se tro{e naisplatu penzija, {to zna~i da Zavod, osim zakonom predvi|enihrezervi, ne posjeduje akumulirana sredstva. Daqe, da ukolikozastara ne bi postojala do{lo bi do kumulirawa potraìvawakorisnika penzionog i invalidskog osigurawa, ~ime bi sestvorili problemi u isplati potraìvawa korisnika odnosnona~inu osigurawa izvora sredstva, te bi ovakva situacijaugrozila kompletan sistem, odnosno materijalnu sigurnost iprava ve}ine osiguranika. Navedeno se prevashodno odnosi naredovnu isplatu penzija, koja se po sada{woj dinamici vr{i do5. u mjesecu za protekli mjesec. Dakle, zastara je za{titasistema penzionog i invalidskog osigurawa, koja se ogleda uograni~avawu i onemogu}avawu potraìvawa velikog brojalica, koja zbog svoje pasivnosti i nemara nisu na vrijemeostvarila i za{titila svoja prava. Daqe, da je {est mjeseci

dovoqan period da pojedinac utvrdi svoje pravo i traìrealizaciju toga prava pred nadle`nim organima.

13. Vlada Federacije je istakla kako je Ustavni sud umnogim predmetima zauzeo stav u kome u ograni~ewa u pogleduostvarivawa gra|anskih prava spada i mogu}nost primjenezastare. U prilog navedenom Vlada Federacije se pozvala naOdluku Ustavnog suda broj AP 150/04 od 17. februara 2005.godine, te odluku biv{e Evropske komisije za qudska prava,aplikacija broj 13 13674/88 od 14. aprila 1989. godine upredmetu Cyril Albert Warner protiv Velike Britanije. Daqe,da zakonodavac uìva odre|enu slobodu procjene kododre|ivawa roka zastare, te se u tome smislu pozvala na odlukuEvropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu: Evropskisud) Ashingdane protiv Velike Britanije, presuda od 28. maja1985. godine, serija A, broj 93, stav 57.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o penzionom i invalidskom osigurawu("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 29/98, 49/00, 32/01,61/02, 73/05, 59/06 i 4/09) relevantne odredbe glase:

^lan 3.

Prava iz penzijskog i invalidskog osigurawa suneotu|iva, li~na i materijalna i ne mogu se prenositi nadruga lica.

Prava iz penzijskog i invalidskog osigurawa ne moguzastarjeti. osim dospjelih, a neispla}enih penzija i nov~anihnaknada u slu~ajevima i pod uvjetima utvr|enim zakonom

Prava po ovom zakonu ne mogu se oduzeti, smawiti iliograni~iti, izuzev slu~ajeva utvr|enih ovim zakonom.

^lan 104.

[...]

Dospjela nov~ana primawa proistekla iz ostvarenogprava iz penzijskog i invalidskog osigurawa zastarijevaju uroku od {est mjeseci od dana dospjelosti.

VI. Dopustivost

15. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovome ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i shodno zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

17. U konkretnom slu~aju predmet osporavawa apelacijomje Presuda Kantonalnog suda, broj 06 0 U 000336 07 U od 28.februara 2008. godine protiv kog nema drugih djelotvornihpravnih lijekova mogu}ih shodno zakonu. Iz dostavqenedokumentacije nije vidqivo kada je apelant primio navedenupresudu, me|utim Ustavni sud nalazi da je presuda donesena 28.februara 2008. godine, a da je apelacija podnesena 18. aprila2008. godine, {to objektivno ukazuje da je apelacija podnesena uroku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16 stav 1 PravilaUstavnog suda. Na kraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije o~igledno (prima fa-cie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbogkog apelacija nije dopustiva.

18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, te ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant osporava navedene odluke tvrde}i da su mu timodlukama povrije|ena prava iz ~lana II/3k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, te ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

20. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju

qudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a onaobuhvataju:

k) Pravo na imovinu.

21. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo na neometano

uìvawe svoje imovine. Niko ne moè biti li{en svojeimovine osim u javnom interesu i pod uslovima predvi|enimzakonom i op{tim na~elima me|unarodnog prava.

Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u napravo dràve da primjewuje takve zakone koje smatrapotrebnim da bi nadzirala kori{}ewe imovine u skladu sop{tim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ilidrugih doprinosa ili kazni

22. Ustavni sud napomiwe da je donio Odluku broj AP2843/07 od 12. januara 2010. godine (dostupno na web straniciUstavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je utvrdio kr{eweprava na imovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, aradilo se o sli~nom ~iweni~nom i pravnom pitawu kao ukonkretnom slu~aju. U navedenom predmetu apelant je odnadle`nih organa Republike Srpske zahtijevao da mu seisplati srazmjeran dio invalidske penzije, koje mu je pravobilo priznato a zatim ispla}ivano od jula 1986. godine pa dopo~etka 1992. godine, kada je apelant napustio svojeprebivali{te. Navedeni zahtjev apelant je podnio tokom jula2005. godine, a odlu~eno je da se nastavi s isplatom dijelainvalidske penzije po~ev od juna 2005. godine. Odbijen je dioapelantovog zahtjeva u kom je traìo da mu se retroaktivnoisplate iznosi invalidske penzije po~ev od po~etka 1992.godine do jula 2005. godine, uz obrazloèwe da, shodnoodredbama ~lana 148 Zakona o penzionom i invalidskomosigurawu u RS-u, ne mogu da se isplate dospjela primawa (izovog zakona) koja nisu ispla}ena zbog okolnosti koje jeprouzrokovao korisnik primawa, odnosno, da je shodnoodredbama ~lana 151 tog zakona korisnik prava iz penzionog iinvalidskog osigurawa obavezan da u roku od osam dana prijavisvaku ~iwenicu koja uti~e na kori{}ewe ili obim prava.Shodno tome, u konkretnom slu~aju se, ipak, ne radi o istom~iweni~nom i pravnom pitawu, te }e Ustavni sud dati posebnoobrazloèwe u pogledu navoda iz predmetne apelacije.

23. Prvo pitawe koje se postavqa Ustavnom sudu je da liapelant ima imovinu koja uìva za{titu ~lana II/3k) UstavaBosne i Hercegovine odnosno ~lana 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju.

24. Shodno praksi Evropskog suda za qudska prava (udaqwem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, koncept"imovine" u smislu ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju ima autonomno zna~ewe koje zasigurno nijeograni~eno na pojam vlasni{tva ili posjedovawa fizi~kihstvari. Tako|e, i neka druga prava i interesi koji predstavqajuodre|ena dobra mogu da se smatraju "imovinskim pravima" imogu da predstavqaju "imovinu" u smislu navedene odredbe(vidi Evropski sud, Gasus Dosier - und Fördertechnik GmbHprotiv Holandije, presuda od 23. februara 1995. godine, stav53). Shodno ranije usvojenom stavu Ustavnog suda, pravo napenziju za odre|eno period predstavqa imovinu u smislu ~lana1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud,Odluka o meritumu broj AP 639/04 od 23. septembra 2005.godine, stav 20).

25. Imaju}i u vidu navedenu praksu, kao i ~iwenicu da jeapelant ispunio zakonske uslove, te da je ostvario pravo nastarosnu penziju 10. decembra 1997. godine, koja mu jeispla}ivana do marta 2000. godine, kao i da apelant tvrdi da mu,po~ev od marta 2000. godine pa do jula 2007. godine nijeispla}ivana penzija (period dok se apelant nalazio vanteritorije BiH), te da je u tom dijelu i odbijen wegov zahtjev zaretroaktivnu isplatu penzije, Ustavni sud je mi{qewa daapelant ima imovinu za{ti}enu ~lanom 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju.



26. Imaju}i u vidu nesporne ~iwenice, tj. da je odbijen dioapelantovog zahtjeva da mu se retroaktivno isplate penzijekoje nije primao u periodu od marta 2000. godine do jula 2007.godine (prema navodima apelanta radi se o iznosu od oko 20.000KM), Ustavni sud smatra da je osporavanim odlukama do{lo domije{awa u apelantovo pravo na imovinu iz ~lana 1 Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju.

27. ^lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvencijuobuhvata tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje jeizraèno u prvoj re~enici prvog stava i koje je op{te prirode,izraàva princip mirnog uìvawa imovine. Drugo pravilo, udrugoj re~enici istog stava, odnosi se na li{avawe imovine ipodvrgava ga izvjesnim uslovima. Tre}e pravilo, sadràno udrugom stavu ovoga ~lana, dopu{ta dràvama potpisnicamapravo da, izme|u ostaloga, kontroli{u kori{}ewe imovine uskladu s op{tim interesom. Ova tri pravila nisu razli~ita usmislu da nisu povezana: drugo i tre}e pravilo se odnose napojedine slu~ajeve mije{awa u pravo na mirno uìvaweimovine i treba da budu tuma~ena u svjetlu op{teg principaizraènog u prvom pravilu (vidi Evropski sud, Sporrong iLönnorth protiv [vedske, presuda od 23. septembra 1982.godine, serija A, broj 52. stav 61).

28. U odgovoru na pitawe koje je od navedenih pravilaprimjenqivo u konkretnom slu~aju, Ustavni sud ukazuje na to daje su{tinski ciq ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju da za{titi osobu od neopravdanog mije{awa umirno uìvawe imovine. Me|utim, kako je istakao i Evropskisud, na osnovu ~lana 1 Evropske konvencije, svaka stranaugovornica }e "osigurati svakome unutar [svoje] teritorijeprava i slobode definirane u Konvenciji". Ispuwewe oveop{te obaveze moè da ukqu~i pozitivne obaveze svojstveneosigurawu djelotvornog uìvawa u pravima garantovanimEvropskom konvencijom. U kontekstu ~lana 1 Protokola broj 1uz Evropsku konvenciju, ove pozitivne obaveze mogu dazahtijevaju od dràve da preduzme mjere koje su neophodne zaza{titu prava na imovinu (vidi Evropski sud, Broniowskiprotiv Poqske, presuda od 22. juna 2004. godine, aplikacijabroj 31443/96, objavqena u ECHR 2002-X, t. 143. s daqwimreferencama). Iako granice izme|u pozitivnih i negativnihobaveza ne mogu da budu precizno definisane, primjenqiviprincipi su ipak sli~ni. Bilo da se predmet razmatra u svjetlupozitivne obaveze dràve ili u smislu mije{awa vlasti kojemora da bude opravdano, kriterijumi koji moraju da seprimijene u su{tini se ne razlikuju. U oba konteksta mora da seobrati pa`wa na pravi~nu ravnoteù koja mora da se postigneizme|u suprotstavqenih interesa pojedinca i zajednice ucjelini. Tako|e, ciqevi koji su spomenuti u ovoj odredbi moguda budu od odre|enog zna~aja pri ocjeni da li je postignutaravnoteà izme|u zahtjeva javnog interesa i apelantovog pravana imovinu, a dràva u oba konteksta uìva odre|enudiskrecionu ocjenu u odre|ivawu koraka koje treba dapreduzme da bi obezbijedio po{tovawe prava iz Evropskekonvencije (idem., Broniowski, t. 144).

29. U konkretnom slu~aju apelant se poziva na ~lan 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i navodi da mu je,nakon {to mu je priznato pravo na starosnu penziju,sprovo|ewem Zakona o PIO-u onemogu}eno da za odre|eni pe-riod primi neispla}ene iznose penzije. Apelant smatra da jetime dovedeno u pitawe mirno uìvawe u imovini na koju je ve}ostvario pravo. S druge strane, Vlada Federacije je istaklakako se primjenom odredbe ~lana 104 stav 2 Zakona o PIO{titi javni interes koji se ogleda u pravnoj sigurnosti,obezbje|ivawu funkcionisawa sistema penzionog iinvalidskog osigurawa, te za{titi likvidnosti penzionogfonda, odnosno da upravo na~in funkcionisawa sistemapenzionog i invalidskog osigurawa opravdava primjenu oveodredbe, jer prikupqena sredstva od doprinosa za penziono iinvalidsko osigurawe za taj mjesec u cijelosti se tro{e naisplatu penzija. Daqe, ukoliko zastara ne bi postojala do{lobi do kumulirawa potraìvawa korisnika penzionog iinvalidskog osigurawa ~ime bi se stvorili problemi uisplati potraìvawa korisnika, odnosno na~inu

obezbje|ivawa izvora sredstava, ~ime bi ovakva situacijaugrozila kompletan sistem, te da je {est mjeseci dovoqan pe-riod da pojedinac utvrdi svoje pravo i traì realizovawe togprava pred nadle`nim organima {to nije preveliki teret usmislu "pravi~ne ravnoteè".

30. Me|utim, Ustavni sud smatra da ~iwenice ovogpredmeta mogu da se razmotre i u smislu ometawa djelotvornoguìvawa u ste~enom pravu na imovinu ili u smislu propustadràve da obezbijedi implementaciju tog prava bezneopravdanih ograni~ewa. Stoga, Ustavni sud smatra da nijepotrebno da striktno odredi da li }e se konkretni predmetrazmotriti u vezi s pozitivnim obavezama dràve ili u vezi snegativnim obavezama da se uzdrì od neopravdanog mije{awau pravo na mirno uìvawe imovine. Ustavni sud }e odlu~iti dali je postupawe javnih vlasti, bez obzira na to da li se radi opropustu ili mije{awu ili kombinaciji ovoga dvoga, biloopravdano u svjetlu primjenqivih principa, odnosno: a)principa zakonitosti; b) principa legitimnog ciqa u javnominteresu; i c) principa "pravi~ne ravnoteè".

a) Princip zakonitosti

31. Ustavni sud podsje}a na to da je, shodno praksiEvropskog suda, prvi i najva`niji zahtjev iz ~lana 1 Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju onaj koji traì da mije{awejavnih vlasti u pravo na imovinu bude "zakonito". Naime, drugare~enica prvog stava ~lana 1 Protokola broj 1 dozvoqavali{avawe prava na imovinu samo "pod uslovima predvi|enimzakonom", a drugi stav ~lana 1 priznaje dràvama pravo dakontroli{u kori{}ewa imovine "dono{ewem zakona".Princip pravne sigurnosti je prisutan u cijeloj Evropskojkonvenciji i mora da bude ispo{tovan bez obzira na to koje seod tri pravila iz ~lana 1 Protokola broj 1 primjewuje. Ovajprincip podrazumijeva da postoje i da se po{tuju adekvatnodostupni i dovoqno precizni doma}i zakoni koji zadovoqavajuosnovne zahtjeve pojma "zakon" (vidi Evropski sud, Iatridisprotiv Gr~ke, presuda od 25. marta 1999. godine, Izvje{taji opresudama i odlukama 1999-II, ta~ka 58). Tek kad je ovaj zahtjevispuwen, moè da se razmatra da li postoji pravi~naravnoteà izme|u zahtjeva od op{teg ili javnog interesa izahtjeva za za{titu pojedina~nog prava na imovinu.

32. Ustavni sud podsje}a kako je dio apelantovog zahtjeva(retroaktivna isplata penzije za period u kom penziju nijeprimao, tj. mart 2000. godine do jula 2007. godine) odbijen naosnovu odredaba ~lana 104 Zakona o PIO, kojim je propisano dadospjela nov~ana potraìvawa proistekla iz ostvarenogprava iz penzionog i invalidskog osigurawa zastarjevaju uroku od {est mjeseci od dana dospjelosti. Navedeni zakon,odnosno citirana zakonska odredba, je objavqena u"Slu`benim novinama Federacije BiH", koje imaju javnikarakter te je tako, po mi{qewu Ustavnog suda, zadovoqenuslov "transparentnosti" (javnosti) zakona na osnovu kog sevr{i mije{awe u imovinu. Tako|e, Ustavni sud smatra kako jenavedena zakonska odredba dovoqno precizna, da bi moglo da sezakqu~i kakve implikacije moè da prouzrokuje. Apelantsmatra da mu se navedenom zakonskom odredbom neosnovanouskra}uje pravo na isplatu penzije u odre|enom vremenskomperiodu, te da ona ne moè da se primijeni, jer u relevantnomperiodu nije stavqeno van snage pravosna`no rje{ewe kojimmu je priznato pravo na isplatu starosne penzije. S drugestrane, Vlada Federacije smatra da je takva odredba opravdanas aspekta op{teprihva}enog instituta zastare radi pravnesigurnosti povjerioca, te da je donesena u javnom interesuodràvawa likvidnosti penzionog fonda.

33. Ustavni sud opaà da je relevantnom zakonskomodredbom predvi|eno ograni~ewe apelantovog prava napenziju pod odre|enim uslovima (dospjela nov~anapotraìvawa proistekla iz ostvarenog prava iz penzionog iinvalidskog osigurawa zastarjevaju u roku od {est mjeseci oddana dospjelosti). Me|utim, Ustavni sud smatra kakoposqedice koje ovakva odredba ima, s aspekta saglasnosti s~lanom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju,predstavqaju materijalna razmatrawa koja treba da se uzmu uobzir pri odlu~ivawu o tome da li su javne vlasti u primjeni

propisanih mjera ili u ne~iwenu postigle pravi~nu ravnoteùizme|u razli~itih interesa (ibid., Broniowski, t. 154). Stoga }eUstavni sud nastaviti analizu uz prihva}awe da su ~iwewa ilipropusti javnih vlasti, u mjeri u kojoj predstavqaju mije{aweili ograni~ewe u provo|ewu apelantovog prava na mirnouìvawe imovine, bili "predvi|eni zakonom" u smislu ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Princip legitimnog ciqa u javnom interesu34. Ustavni sud primje}uje da iz odgovora Vlade Federacije

slijedi da je javni interes koji se imao u vidu prilikomdono{ewa Zakona o PIO, posebno spornih odredbi ~lana 104tog zakona, obezbje|ivawe pravne sigurnosti i za{titalikvidnosti penzionog fonda. Ustavni sud smatra kako jelegitimno da javna vlast preduzima mjere osmi{qene radipostizawa ovih ciqeva, u op{tem interesu zajednice.

c) Princip "pravi~ne ravnoteè" izme|u op{teg interesazajednice i apelantovoga prava na mirno uìvawe imovine

35. Ustavni sud navode iz apelacije shvata tako da apelantsmatra kako, bez obzira {to je tokom odre|enog vremenskogperioda bio van Bosne i Hercegovine, ne moè da prestanewegovo pravo na potraìvawe penzija koje nisu bile ispla}eneu relevantnom periodu s obzirom da, u tom periodu, nijestavqeno van snage rje{ewe kojim mu se priznaje pravo naisplatu starosne penzije. S druge strane, Vlada Federacijesmatra kako, po osnovu odredaba ~lana 104 Zakona o PIO,apelant ima pravo da zahtijeva da mu se isplate neispla}enepenzije u roku od {est mjeseci ra~unaju}i od dana dospjelostisvakog neispla}enog iznosa. Ustavni sud uo~ava kako iznavedene odredbe Zakona o PIO-u proizilazi da potraìvawaiz penzionog i invalidskog osigurawa zastarjevaju za {estmjeseci, {to zna~i da se Zavod u potpunosti osloba|a svojeobaveze za odre|eni period, iako korisnik nije izgubio samopravo na penziju.

36. Ustavni sud podsje}a da je Zakonom o PIO-u propisanokoje sve uslove osoba treba da ispuni da bi stekla pravo napenziju, te da se pravo na penziju sti~e na osnovu obaveznog ilidobrovoqnog osigurawa. To zna~i da se za svakog korisnika utoku radnoga vijeka, do sticawa uslova za odlazak u penziju,obavezno izdvaja dio sredstava za penzioni fond, tj. da postojizakonska obavezu poslodavca da, prilikom svake isplate platezaposleniku, uplati i sredstva na ime penzionog i invalidskogosigurawa u odre|enom procentu od plate. Daqe, da se, shodnovaè}em penzionom sistemu, sredstva u penzionom fonduakumuliraju tokom jednog mjeseca nakon ~ega uslijedi isplataprimawa korisnicima iz PIO-a koji su ostvarili pravo napenziju. S tim u vezi, Ustavni sud primje}uje da ovakav na~inuplate u penzioni fond predstavqa vrstu solidarne uplatesredstava koja se upla}uju u toku radnog vijeka pojedinca. Na tajna~in se stvara obaveza penzionog fonda da tom pojedincu,nakon ispuwavawa uslova za odlazak u penziju, ispla}ujepenzije iz sredstava koja i daqe prikupqa prema istom sistemu.U me|uvremenu, do sticawa takvih uslova, upla}ena sredstva sekoriste za isplatu primawa iz PIO-a korisnicima koji su ve}ostvarili pravo na penziju.

37. Prije svega, Ustavni sud smatra da u slu~aju podno{ewazahtjeva za uspostavqawe penzije organi uprave, odnosno sud usmislu ~lana 104 stav 2 Zakona o PIO-u, penziju uspostavqaju{est mjeseci unazad od dana podno{ewa zahtjeva. Dakle,navedena situacija je regulisana kroz institut zastare, koji sastanovi{ta opravdanosti nije upitan za Ustavni sud budu}i daje ovo ograni~ewe potrebno da bi se obezbijedio princippravne sigurnosti, te kako dràva ima interes da se zadrèpravni odnosi koji su trajali odre|eni vremenski period.Osim toga, institut zastare treba pozitivno da uti~e protivnemarnosti u ostvarivawu prava.

38. Me|utim, Ustavni sud mora da se o~ituje o tome da liovakvo zakonsko rje{ewe moè da dospjela nov~ana primawaproistekla iz ostvarenog prava iz penzionog i invalidskogosigurawa zastarijevaju u roku od {est mjeseci od danadospjelosti uspostaviti pravi~nu ravnoteù izme|u zahtjevaod op{teg ili javnog interesa, odnosno obezbje|ivawa pravnesigurnosti i za{tite likvidnosti penzionog fonda i zahtjeva

da se za{titi apelantovo pravo na imovinu, odnosno isplatuwegovih penzija za period od oko sedam godina.

39. Ustavni sud jo{ jednom podsje}a da iz obrazloèwarje{ewa Zavoda proizilazi da je penzija apelantu obustavqenazbog wegovog boravka van teritorije Federacije BiH, te da muje na wegov zahtjev ponovo uspostavqena, odnosno da na wu imapravo u smislu odredaba ~lana 104 Zakona o PIO-u za {estmjeseci unazad. Navedeno ukazuje da se u konkretnom slu~ajuvjerojatno radilo o nedostavqawu obavijesti o promjeneadrese, kao okolnosti zbog koje je apelantu penzijaobustavqena.

40. Ustavni sud napomiwe kako je Vlada Federacije,poja{wavaju}i opravdanost primjene ove odredbe, istakla da seprikupqena sredstva od doprinosa za penziono i invalidskoosigurawe za taj mjesec u cijelosti tro{e na isplatu penzija,{to zna~i da Zavod, osim zakonom predvi|enih rezervi, neposjeduje akumulirana sredstva. Iz navedenog slijedi da bi,ukoliko zastara ne bi postojala, do{lo do kumulirawapotraìvawa korisnika penzionog i invalidskog osigurawa,~ime bi se stvorili problemi u isplati potraìvawakorisnika odnosno na~inu obezbje|ivawa izvora sredstava, tebi ovakva situacija ugrozila kompletan sistem, odnosnomaterijalnu sigurnost i prava ve}ine osiguranika. VladaFederacije je zakqu~ila da zastara je u su{tini za{titasistema penzionog i invalidskog osigurawa, koja se ogleda uograni~avawu i onemogu}avawu potraìvawa velikog brojaosoba, koje zbog svoje pasivnosti i nemara nisu na vrijemeostvarile i za{titile svoja prava, a {est mjeseci je dovoqanperiod da pojedinac utvrdi svoje pravo i traì realizacijutog prava pred nadle`nim organima.

41. Imaju}i u vidu sve navedeno, posebno navedeni na~infunkcionisawa penzionog fonda, te s tim u vezi opravdanostinstituta zastare za dospjele, a neispla}ene penzije, odnosnoda je rok od {est mjeseci dovoqno vrijeme u kome pojedinacmoè da traì za{titu svojih prava, a da iz apelacije neproizilazi da je apelant na bilo koji na~in poku{avao daza{titi svoja ste~ena prava u spornom periodu, odnosno ~im jezatraìo penzija mu je uspostavqena za {est mjeseci unazad,Ustavni sud zakqu~uje da je ovakvim zakonskim rje{ewimauspostavqena pravi~na ravnoteà izme|u zahtjeva od op{tegili javnog interesa i zahtjeva da se za{titi pravo pojedinca naimovinu, odnosno da ne predstavqa preteàk teret za apelanta,zbog ~ega je zadovoqen princip proporcionalnosti iz ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

42. Pore|ewa radi Ustavni sud ukazuje na odredbe Zakona openzionom i invalidskom osigurawu susjednih zemaqaRepublike Hrvatske i Republike Srbije, koje imaju sli~ansistem penzionog osigurawa, kojim je tako|e propisana zastaraza dospjela potraìvawa. Dakle, odredbama ~lana 87 stav 3Zakona o penzionom i invalidskom osigurawu RepublikeHrvatske - Pro~i{}eni tekst ("Narodne novine" br. 130/10) udijelu "Zajedni~ke odredbe o kori{}ewu, gubitku i ponovnomodre|ivawu prava", propisano je da dospjela primawa iz stava1. i 2. ovoga ~lana (stav 1-Penzije i ostala nov~ana primawa izpenzionog osigurawa utvr|uju se u mjese~noj svoti i ispla}ujuunatrag, stav 2 - U slu~aju smrti korisnika penzije, dospjelapenzija i ostala primawa pripadaju do zadweg dana u mjesecu ukojem je korisnik umro) koja nisu ispla}ena zbog okolnostikoje je izazvao korisnik primawa, kao {to je nedostavqenaobavijest o promjeni adrese, nedostavqena potvrda o ìvotuili neobnovqena punomo} i drugo, mogu se naknadnoisplatiti najvi{e za 12 mjeseci unatrag, ra~unaju}i od danapodno{ewa zahtjeva za isplatu. Odnosno odredbama ~lana 123Zakona o penzionom invalidskom osigurawu Republike Srbije("Slu`beni glasnik Republike Srbije" br. 34/03, 64/04, 84/04,85/05, 101/05, 63/06, 5/09, 107/09 i 101/10), u dijelu "Kori{}eweprava iz penzionog i invalidskog osigurawa" propisano je dadospjeli mjese~ni iznosi penzije, nov~ane naknade za tjelesnoo{te}ewe, koji nisu mogli biti ispla}eni zbog okolnostikoje je prouzrokovao korisnik, naknadno }e se isplatitinajvi{e za 12 mjeseci unazad ra~unaju}i od dana kada, poprestanku djelovawa tih okolnosti, korisnik podnesezahtjev za isplatu.



43. Dakle, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnom slu~ajunije povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lana II/3k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju kada je mije{awe u ovo apelantovo pravobilo u skladu sa zakonom, radi postizawa legitimnih ciqeva ujavnom interesu, a kojima je zakonom uspostavqena "pravi~naravnoteà" izme|u zahtjeva od op{teg ili javnog interesa izahtjeva da se za{titi pravo pojedinca na imovinu.

Ostali navodi

44. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nijeneophodno da ih posebno obrazlaè, imaju}i u vidu prethodnozakqu~eno u odnosu na pravo na imovinu iz ~lana II/3k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 1 Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, tako da Ustavni sud nalazi da su i ovi apelantovinavodi neosnovani.

VIII. Zakqu~ak

45. Ustavni sud zakqu~uje kako ne postoji kr{ewe prava naimovinu iz ~lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je mije{awe uapelantovo pravo na imovinu bilo zakonito radi postizawalegitimnih ciqeva u javnom interesu, a zakonom jeuspostavqena "pravi~na ravnoteà" izme|u zahtjeva od op{tegili javnog interesa i zahtjeva da se za{titi pravo pojedinca naimovinu.

46. Osim toga, Ustavni sud zakqu~uje da nije povrije|enoniti apelantovo prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije.

47. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.

48. U skladu s ~lanom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine,odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.


Bosne i HercegovineProf. dr Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, upredmetu broj AP 1191/08, rje{avaju}i apelaciju Saliha Terzi}ana osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lana 59.stav 2. ta~ka 2, ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednicaConstance Grewe, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednicaTudor Pantiru, sudijaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijaMargarita Caca-Nikolovska, sutkinjana sjednici odrànoj 25. marta 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neosnovana apelacija Saliha Terzi}a,

podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj06 0 U 000336 07 U od 28. februara 2008. godine, Rje{enjaFederalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostarbroj 01/1-1127207430 od 20. septembra 2007. godine i Rje{enjaFederalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar,Kantonalne administrativne slu`be Travnik, mati~ni broj1127207430 od 16. jula 2007. godine.



OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Salih Terzi} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa,kojega zastupa Amira Br~i} iz Bugojna, 18. aprila 2008. godineje podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (udaljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog sudaNovi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U000336 07 U od 28. februara 2008. godine, Rje{enja Federalnogzavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjemtekstu: Zavod) broj 01/1-1127207430 od 20. septembra 2007.godine i Rje{enja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidskoosiguranje Mostar, Kantonalne administrativne slu`be Travnik(u daljnjem tekstu: Administrativna slu`ba) mati~ni broj1127207430 od 16. jula 2007. godine.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Zavoda i Vlade Federacije Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije),Predstavni~kog doma i Doma naroda Parlamenta FederacijeBosne i Hercegovine, zatraèno je 28. aprila 2008. godine, 9.juna 2010. godine i 30. augusta 2010. godine da dostave odgovorna apelaciju.

3. Kantonalni sud, Zavod i Vlada Federacije su odgovor naapelaciju dostavili 19. maja 2008. godine, 6. maja 2008. godine i24. juna 2010. godine. Parlament Federacije Bosne iHercegovine odnosno Predstavni~ki dom i Dom narodaParlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostaviliodgovor na apelaciju.

4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog suda i Zavoda su dostavljeni apelantu 4.juna 2008. godine, a odgovor Vlade Federacije proslije|en jeapelantu 15. septembra 2010. godine.III. înjeni~no stanje

5. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda idokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in.

6. Rje{enjem Administrativne slu`be, mati~ni broj1127207430 od 16. jula 2007. godine, apelantu je uspostavljenaisplata penzije po~ev{i od 23. oktobra 2006. godine u mjese~nomiznosu od 267,43 KM. U obrazloènju rje{enja Administrativnaslu`ba je navela da je apelant 23. aprila 2007. godine podniozahtjev za uspostavu isplate penzije, te da je nakon provedenogdokaznog postupka u smislu odredbe ~lana 104. stav 2. Zakona openzijskom i invalidskom osiguranju ("Slu`bene novineFederacije BiH" br. 29/98 i 32/01, u daljnjem tekstu: Zakon oPIO), zaklju~ila da se apelantu uspostavi isplata penzije po~ev{iod 23. oktobra 2006. godine, odnosno {est mjeseci unazad oddana podno{enja zahtjeva.

7. Odlu~uju}i o apelantovo? àlbi Zavod je donio Rje{enjebroj 01/1-1127207430 od 20. septembra 2007. godine kojim jeàlbu odbio. U obrazloènju Rje{enja Zavod je naveo da jeapelantu Rje{enjem Dru{tvenog fonda PIO Zenica od 10.decembra 1997. godine priznato pravo na starosnu penziju, te damu je, kao korisniku penzije, penzija ispla}ivana do marta 2000.godine, kada je obustavljena zbog njegovoga boravka vanteritorije Federacije BiH. Budu}i da je apelant podnio zahtjev zauspostavu isplate penzije 23. aprila 2007. godine, Zavod jekonstatirao da je Administrativna slu`ba, pravilnom primjenomodredbe ~lana 104. stav 2. Zakona o PIO koja propisuje dadospjela nov~ana potraìvanja, proistekla iz ostvarenog pravapenzijskog i invalidskog osiguranja, zastarijevaju za {est mjeseciod dana dospjelosti, zaklju~ila da se apelantu uspostavi isplatapenzije od 23. oktobra 2006. godine.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 000336 07 U od28. februara 2008. godine odbijena je apelantova tu`ba protivrje{enja Zavoda. Kantonalni sud je naveo da su organi upravepravilnom primjenom Zakona o PIO donijeli odluku koja setemelji na relevantnim zakonskim odredbama, pozivaju}i se uobrazloènju prete`no na razloge iz rje{enja organa uprave.

IV. Apelacija


~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kaoi pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povredunavedenih prava apelant nalazi u postupanju organa uprave iKantonalnog suda koji su pogre{no zaklju~ili da on ima pravo nauspostavu isplate penzija od 23. oktobra 2006. godine, budu}i daje on penziju ostvario 10. decembra 1997. godine koju je i primaosve do jula 2000. godine, kada mu je obustavljena. Apelant isti~eda Zavod u rje{enju nije naveo za{to je prestao ispla}ivatipenzije, da li je stavio van snage rje{enje po kojemu su muispla}ivane penzije, da mu je ovakvim odlukama organa uprave isuda uskra}eno pravo na nov~ani iznos-imovinu od oko20.000,00 KM, te da se postavlja logi~no pitanje ko je podigaonovac koji mu pripada. Apelant traì da Ustavni sud svojomodlukom ukine presudu Kantonalnog suda, te odlu~i u meritumuspora tako da usvoji njegov tu`beni zahtjev u cijelosti.b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud smatra da nisu povrije|ena apelantovaprava koja navodi u presudi, te da je u presudi odgovoreno na sveapelantove navode.

11. Zavod je istakao da osporenim rje{enjem nisupovrije|ena apelantova prava, te predloìo da se apelacija odbije.

12. Vlada Federacije je istaknula da je zastara op}eprihva}eninstitut koji se temelji na za{titi povjeritelja od negativnihposljedica radi pasivnog drànja, koja je neophodna kako bikorisnici prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvariliprava, kao i radi pravne sigurnosti i interesa budu}ih korisnikakoji izdvajaju svoja sredstva. Dalje, da je ~lanom 1. Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju dràvama data mogu}nost daprimjenjuju zakone koje smatra potrebnim kako bi reguliralakori{tenje imovine u skladu s op}im interesima, kako je ukonkretnom slu~aju javni interes da se prava iz penzijskog iinvalidskog osiguranja ostvaruju na pravilan na~in radinormalnog funkcioniranja sistema penzijskog i invalidskogosiguranja. S tim u vezi Vlada Federacije je istaknula kako jeuno{enjem instituta zastare u Zakon o PIO zakonodavaciskoristio pravo na kontrolu dràve u kori{tenju imovine u skladus op}im interesima, {to je njezino legitimno pravo ~ime jeispo{tovan uvjet zakonitosti iz ~lana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju. Dalje, da pored navedenoga postoji ipravi~na ravnoteà izme|u op}eg interesa i apelantovoga pravana imovinu. Naime, primjenom odredbe ~lana 104. stav 2.Zakona o PIO {titi se javni interes koji se ogleda u pravnojsigurnosti, osiguranju funkcioniranja sistema penzijskog iinvalidskog osiguranja, te za{titi likvidnosti penzijskog fonda,odnosno da upravo na~in funkcioniranja sistema penzijskog iinvalidskog osiguranja opravdava primjenu ove odredbe, jerprikupljena sredstva od doprinosa za penzijsko i invalidskoosiguranje za taj mjesec se u cijelosti tro{e na isplatu penzija, {tozna~i da Zavod, osim zakonom predvi|enih rezervi, ne posjedujeakumulirana sredstva. Dalje, da ukoliko zastara ne bi postojalado{lo bi do kumuliranja potraìvanja korisnika penzijskog iinvalidskog osiguranja, ~ime bi se stvorili problemi u isplatipotraìvanja korisnika odnosno na~inu osiguranja izvorasredstva, te bi ovakva situacija ugrozila kompletan sistem,odnosno materijalnu sigurnost i prava ve}ine osiguranika.Navedeno se prvenstveno odnosi na redovnu isplatu penzija,koja se po sada{njoj dinamici vr{i do 5. u mjesecu za proteklimjesec. Dakle, zastara je za{tita sistema penzijskog i invalidskogosiguranja, koja se ogleda u ograni~avanju i onemogu}avanjupotraìvanja velikog broja osoba, koje zbog svoje pasivnosti inemara nisu na vrijeme ostvarile i za{titile svoja prava. Dalje, daje {est mjeseci dovoljno period da pojedinac utvrdi svoje pravo itraì realizaciju toga prava pred nadle`nim organima.

13. Vlada Federacije je istaknula kako je Ustavni sud umnogim predmetima zauzeo stav u kojemu u ograni~enja upogledu ostvarivanja gra|anskih prava spada i mogu}nostprimjene zastare. U prilog navedenom Vlada Federacije se

pozvala na Odluku Ustavnog suda broj AP 150/04 od 17.februara 2005. godine, te odluku biv{e Evropske komisije zaljudska prava, aplikacija broj 13 13674/88 od 14. aprila 1989.godine u predmetu Cyril Albert Warner protiv Velike Britanije.Dalje, da zakonodavac uìva odre|enu slobodu procjene kododre|ivanja roka zastare, te se u tome smislu pozvala na odlukuEvropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropskisud) Ashingdane protiv Velike Britanije, presuda od 28. maja1985. godine, serija A, broj 93, stav 57.V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju("Slu`bene novine Federacije BiH" br. 29/98, 49/00, 32/01,61/02, 73/05, 59/06 i 4/09) relevantne odredbe glase:

^lan 3.Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su neotu|iva,

li~na i materijalna i ne mogu se prenositi na druga lica.Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu

zastarjeti. osim dospjelih, a neispla}enih penzija i nov~anihnaknada u slu~ajevima i pod uvjetima utvr|enim zakonom

Prava po ovom zakonu ne mogu se oduzeti, smanjiti iliograni~iti, izuzev slu~ajeva utvr|enih ovim zakonom.

^lan 104.[...]

Dospjela nov~ana primanja proistekla iz ostvarenog prava izpenzijskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od {estmjeseci od dana dospjelosti.VI. Dopustivost

15. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovome ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojegje koristio.

17. U konkretnom slu~aju predmet pobijanja apelacijom jePresuda Kantonalnog suda, broj 06 0 U 000336 07 U od 28.februara 2008. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Iz dostavljenedokumentacije nije vidljivo kada je apelant primio navedenupresudu, me|utim Ustavni sud nalazi da je presuda donesena 28.februara 2008. godine, a da je apelacija podnesena 18. aprila2008. godine, {to objektivno ukazuje da je apelacija podnesena uroku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. PravilaUstavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16.st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegaapelacija nije dopustiva.

18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, te ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.VII. Meritum

19. Apelant pobija navedene odluke tvrde}i da su mu timodlukama povrije|ena prava iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju,te ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije.Pravo na imovinu

20. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:k) Pravo na imovinu.21. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:Svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano

uìvanje svoje imovine. Niko ne moè biti li{en svoje imovine,



osim u javnom interesu i pod uvjetima predvi|enim zakonom iop}im na~elima me|unarodnog prava.

Prethodne odredbe, me|utim, ni na koji na~in ne uti~u napravo dràve da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnimda bi nadzirala kori{tenje imovine u skladu s op}im interesima ilida bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

22. Ustavni sud napominje da je donio Odluku broj AP2843/07 od 12. januara 2010. godine (dostupno na web straniciUstavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojoj je utvrdio kr{enjeprava na imovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, aradilo se o sli~nom ~injeni~nom i pravnom pitanju kao ukonkretnom slu~aju. U navedenome predmetu apelant je odnadle`nih organa Republike Srpske zahtijevao isplatusrazmjernog dijela invalidske penzije, koje mu je pravo bilopriznato a zatim ispla}ivano od jula 1986. godine pa do po~etka1992. godine, kada je apelant napustio svoje prebivali{te.Navedeni zahtjev apelant je podnio tokom jula 2005. godine, aodlu~eno je da se nastavi s isplatom dijela invalidske penzijepo~ev{i od juna 2005. godine. Odbijen je dio apelantovogzahtjeva u kojemu je traìo da mu se retroaktivno isplate iznosiinvalidske penzije po~ev{i od po~etka 1992. godine do jula 2005.godine, uz obrazloènje da se, prema odredbama ~lana 148.Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u RS-u, ne moguisplatiti dospjela primanja (iz ovog zakona) koja nisu ispla}enazbog okolnosti koje je prouzro~io korisnik primanja, odnosno, daje prema odredbama ~lana 151. tog zakona korisnik prava izpenzijskog i invalidskog osiguranja obavezan u roku od osamdana prijaviti svaku ~injenicu koja utje~e na kori{tenje ili opsegprava. Prema tome, u konkretnom slu~aju se, ipak, ne radi o istom~injeni~nom i pravnom pitanju, te }e Ustavni sud dati posebnoobrazloènje u pogledu navoda iz predmetne apelacije.

23. Prvo pitanje koje se postavlja Ustavnom sudu je ima liapelant imovinu koja uìva za{titu ~lana II/3.k) Ustava Bosne iHercegovine odnosno ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju.

24. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (udaljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, koncept"imovine" u smislu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju ima autonomno zna~enje koje zasigurno nijeograni~eno na pojam vlasni{tva ili posjedovanja fizi~kih stvari.Tako|er, i neka druga prava i interesi koji predstavljaju odre|enadobra mogu se smatrati "imovinskim pravima" i mogupredstavljati "imovinu" u smislu navedene odredbe (vidiEvropski sud, Gasus Dosier - und Fördertechnik GmbH protivNizozemske, presuda od 23. februara 1995. godine, stav 53).Prema ranije usvojenom stavu Ustavnog suda, pravo na penzijuza odre|eno period predstavlja imovinu u smislu ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud,Odluka o meritumu broj AP 639/04 od 23. septembra 2005.godine, stav 20).

25. Imaju}i u vidu navedenu praksu, kao i ~injenicu da jeapelant ispunio zakonske uvjete, te da je ostvario pravo nastarosnu penziju 10. decembra 1997. godine, koja mu jeispla}ivana do marta 2000. godine, kao i da apelant tvrdi da mu,po~ev{i od marta 2000. godine pa do jula 2007. godine nijeispla}ivana penzija (period dok se apelant nalazio van teritorijeBiH), te da je u tom dijelu i odbijen njegov zahtjev zaretroaktivnu isplatu penzije, Ustavni sud je mi{ljenja da apelantima imovinu za{ti}enu ~lanom 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju.

26. Imaju}i u vidu nesporne ~injenice, tj. da je odbijen dioapelantovog zahtjeva da mu se retroaktivno isplate penzije kojenije primao u periodu od marta 2000. godine do jula 2007. godine(prema navodima apelanta radi se o iznosu od oko 20.000 KM),Ustavni sud smatra da je pobijanim odlukama do{lo do mije{anjau apelantovo pravo na imovinu iz ~lana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju.

27. ^lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencijuobuhva}a tri razli~ita pravila. Prvo pravilo, koje je izraèno uprvoj re~enici prvog stava i koje je op}e naravi, izraàva na~elomirnog uìvanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj re~enici istogstava, odnosi se na li{avanje imovine i podvrgava ga izvjesnimuvjetima. Tre}e pravilo, sadràno u drugom stavu ovoga ~lana,

dopu{ta dràvama potpisnicama pravo da, izme|u ostaloga,kontroliraju kori{tenje imovine u skladu s op}im interesom. Ovatri pravila nisu razli~ita u smislu da nisu povezana: drugo i tre}epravilo se odnose na pojedine slu~ajeve mije{anja u pravo namirno uìvanje imovine i trebaju biti tuma~ena u svjetlu op}egna~ela izraènog u prvom pravilu (vidi Evropski sud, Sporrong iLönnorth protiv [vedske, presuda od 23. septembra 1982.godine, serija A, broj 52. stav 61).

28. U odgovoru na pitanje koje je od navedenih pravilaprimjenjivo u konkretnom slu~aju, Ustavni sud ukazuje na to daje su{tinski cilj ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencijuza{tititi osobu od neopravdanog mije{anja u mirno uìvanjeimovine. Me|utim, kako je istaknuo i Evropski sud, na osnovu~lana 1. Evropske konvencije, svaka strana ugovornica }e"osigurati svakome unutar [svoje] teritorije prava i slobodedefinirane u Konvenciji". Ispunjenje ove op}e obaveze moèuklju~iti pozitivne obaveze svojstvene osiguranju djelotvornoguìvanja u pravima garantiranim Evropskom konvencijom. Ukontekstu ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ovepozitivne obaveze mogu zahtijevati od dràve poduzimanjemjera koje su nu`ne za za{titu prava na imovinu (vidi Evropskisud, Broniowski protiv Poljske, presuda od 22. juna 2004. godine,aplikacija broj 31443/96, objavljena u ECHR 2002-X, t. 143. sdaljnjim referencama). Iako granice izme|u pozitivnih inegativnih obaveza ne mogu biti precizno definirane,primjenjiva na~ela su ipak sli~na. Bilo da se predmet razmatra usvjetlu pozitivne obaveze dràve ili u smislu mije{anja vlasti kojemora biti opravdano, kriteriji koji se moraju primijeniti se usu{tini ne razlikuju. U oba konteksta se mora obratiti pa`nja napravi~nu ravnoteù koja se mora posti}i izme|u suprotstavljenihinteresa pojedinca i zajednice u cjelini. Tako|er, ciljevi koji suspomenuti u ovoj odredbi mogu biti od odre|enog zna~aja priocjeni je li postignuta ravnoteà izme|u zahtjeva javnog interesai apelantovog prava na imovinu, a dràva u oba konteksta uìvaodre|enu diskrecijsku ocjenu u odre|ivanju koraka koje trebapoduzeti radi osiguranja po{tivanja prava iz Evropskekonvencije (idem., Broniowski, t. 144).

29. U konkretnom se slu~aju apelant poziva na ~lan 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i navodi da mu je,nakon {to mu je priznato pravo na starosnu penziju, provedbomZakona o PIO-u onemogu}eno da za odre|eno period primineispla}ene iznose penzije. Apelant smatra da je time dovedeno upitanje mirno uìvanje u imovini na koju je ve} ostvario pravo. Sdruge strane, Vlada Federacije je istaknula kako se primjenomodredbe ~lana 104. stav 2. Zakona o PIO {titi javni interes koji seogleda u pravnoj sigurnosti, osiguranju funkcioniranja sistemapenzijskog i invalidskog osiguranja, te za{titi likvidnostipenzijskog fonda, odnosno da upravo na~in funkcioniranjasistema penzijskog i invalidskog osiguranja opravdava primjenuove odredbe, jer prikupljena sredstva od doprinosa za penzijsko iinvalidsko osiguranje za taj mjesec se u cijelosti tro{e na isplatupenzija. Dalje, ukoliko zastara ne bi postojala do{lo bi dokumuliranja potraìvanja korisnika penzijskog i invalidskogosiguranja ~ime bi se stvorili problemi u isplati potraìvanjakorisnika, odnosno na~inu osiguranja izvora sredst?va, ~ime biovakva situacija ugrozila kompletan sistem, te da je {est mjesecidovoljno period da pojedinac utvrdi svoje pravo i traìrealiziranje toga prava pred nadle`nim organima {to nijepreveliki teret u smislu "pravi~ne ravnoteè".

30. Me|utim, Ustavni sud smatra da se ~injenice ovogapredmeta mogu razmotriti i u smislu ometanja djelotvornoguìvanja u ste~enom pravu na imovinu ili u smislu propustadràve da osigura implementaciju toga prava bez neopravdanihograni~enja. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno striktnoodrediti ho}e li se konkretni predmet razmotriti u vezi spozitivnim obavezama dràve ili u vezi s negativnim obavezamada se uzdrì od neopravdanog mije{anja u pravo na mirnouìvanje imovine. Ustavni sud }e odlu~iti je li postupanje javnihvlasti, bez obzira na to radi li se o propustu ili mije{anju ilikombinaciji ovoga dvoga, bilo opravdano u svjetlu primjenjivihna~ela, odnosno: a) na~ela zakonitosti; b) na~ela legitimnog ciljau javnom interesu; i c) na~ela "pravi~ne ravnoteè".

a) Na~elo zakonitosti

31. Ustavni sud podsje}a na to da je, prema praksi Evropskogsuda, prvi i najva`niji zahtjev iz ~lana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju onaj koji traì da mije{anje javnih vlasti upravo na imovinu bude "zakonito". Naime, druga re~enica prvogstava ~lana 1. Protokola broj 1 dopu{ta li{avanje prava naimovinu samo "pod uvjetima predvi|enim zakonom", a drugistav ~lana 1. priznaje dràvama pravo kontroliranja kori{tenjaimovine "dono{enjem zakona". Na~elo pravne sigurnosti jeprisutno u cijeloj Evropskoj konvenciji i mora biti ispo{tovanobez obzira na to koje se od tri pravila iz ~lana 1. Protokola broj 1primjenjuje. Ovo na~elo podrazumijeva postojanje i po{tivanjeadekvatno dostupnih i dovoljno preciznih doma}ih zakona kojizadovoljavaju temeljne zahtjeve pojma "zakon" (vidi Evropskisud, Iatridis protiv Gr~ke, presuda od 25. marta 1999. godine,Izvje{taji o presudama i odlukama 1999-II, ta~ka 58). Tek kada jeovaj zahtjev ispunjen, moè se razmatrati postoji li pravi~naravnoteà izme|u zahtjeva od op}eg ili javnog interesa i zahtjevaza za{titu pojedina~nog prava na imovinu.

32. Ustavni sud podsje}a kako je dio apelantovog zahtjeva(retroaktivna isplata penzije za period u kojem penziju nijeprimao, tj. mart 2000. godine do jula 2007. godine) odbijen naosnovu odredaba ~lana 104. Zakona o PIO, kojim je propisano dadospjela nov~ana potraìvanja proistekla iz ostvarenog prava izpenzijskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od {estmjeseci od dana dospjelosti. Navedeni zakon, odnosno citiranazakonska odredba, je objavljena u "Slu`benim novinamaFederacije BiH", koje imaju javni karakter te je tako, pomi{ljenju Ustavnog suda, zadovoljen uvjet "transparentnosti"(javnosti) zakona na osnovu kojega se vr{i mije{anje u imovinu.Tako|er, Ustavni sud smatra kako je navedena zakonska odredbadovoljno precizna, da bi se moglo zaklju~iti kakve implikacijemoè prouzro~iti. Apelant smatra kako mu se navedenomzakonskom odredbom neosnovano uskra}uje pravo na isplatupenzije u odre|enom vremenskom periodu, te da se ona ne moèprimijeniti, jer u relevantnom periodu nije stavljeno van snagepravomo}no rje{enje kojim mu je priznato pravo na isplatustarosne penzije. S druge strane, Vlada Federacije smatra kako jetakva odredba opravdana s aspekta op}eprihva}enog institutazastare radi pravne sigurnosti povjeritelja, te da je donesena ujavnom interesu odràvanja likvidnosti penzijskog fonda.

33. Ustavni sud opaà kako je relevantnom zakonskomodredbom predvi|eno ograni~enje apelantovog prava na penzijupod odre|enim uvjetima (dospjela nov~ana potraìvanjaproistekla iz ostvarenog prava iz penzijskog i invalidskogosiguranja zastarijevaju u roku od {est mjeseci od danadospjelosti). Me|utim, Ustavni sud smatra kako posljedice kojeovakva odredba ima, s aspekta suglasnosti s ~lanom 1. Protokolabroj 1 uz Evropsku konvenciju, predstavljaju materijalnarazmatranja koja treba uzeti u obzir pri odlu~ivanju o tome jesu lijavne vlasti u primjeni propisanih mjera ili u ne~injenu postiglepravi~nu ravnoteù izme|u razli~itih interesa (ibid., Broniowski,t. 154). Stoga }e Ustavni sud nastaviti analizu uz prihva}anje dasu ~injenja ili propusti javnih vlasti, u mjeri u kojoj predstavljajumije{anje ili ograni~enje u provedbi apelantovog prava na mirnouìvanje imovine, bili "predvi|eni zakonom" u smislu ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Na~elo legitimnog cilja u javnom interesu

34. Ustavni sud primje}uje kako iz odgovora VladeFederacije slijedi da je javni interes koji se imao u vidu prilikomdono{enja Zakona o PIO, posebno spornih odredbi ~lana 104. togzakona, osiguranje pravne sigurnosti i za{tita likvidnostipenzijskog fonda. Ustavni sud smatra kako je legitimno da javnavlast poduzima mjere osmi{ljene radi postizanja ovih ciljeva, uop}em interesu zajednice.

c) Na~elo "pravi~ne ravnoteè" izme|u op}eg interesazajednice i apelantovoga prava na mirno uìvanje imovine

35. Ustavni sud navode iz apelacije shva}a tako da apelantsmatra kako, bez obzira {to je tokom odre|enog vremenskogperioda bio van Bosne i Hercegovine, ne moè prestati njegovopravo na potraìvanje penzija koje nisu bile ispla}ene urelevantnom periodu s obzirom da, u tome periodu, nije stavljeno

van snage rje{enje kojim mu se priznaje pravo na isplatu starosnepenzije. S druge strane, Vlada Federacije smatra kako, po osnoviodredaba ~lana 104. Zakona o PIO, apelant ima pravo zahtijevatiisplatu neispla}enih penzija u roku od {est mjeseci ra~unaju}i oddana dospjelosti svakog neispla}enog iznosa. Ustavni suduo~ava kako iz navedene odredbe Zakona o PIO-u proizlazi dapotraìvanja iz penzijskog i invalidskog osiguranja zastarijevajuza {est mjeseci, {to zna~i da se Zavod u potpunosti osloba|a svojeobaveze za odre|eni period, iako korisnik nije izgubio samopravo na penziju.

36. Ustavni sud podsje}a kako je Zakonom o PIO-upropisano koje sve uvjete osoba treba ispuniti da bi stekla pravona penziju, te da se pravo na penziju stje~e na osnovu obaveznogili dobrovoljnog osiguranja. To zna~i da se za svakog korisnika utoku radnoga vijeka, do stjecanja uvjeta za odlazak u penziju,obavezno izdvaja dio sredstava za penzijski fond, tj. da postojizakonska obavezu poslodavca da, prilikom svake isplate pla}euposleniku, uplati i sredstva na ime penzijskog i invalidskogosiguranja u odre|enom procentu od pla}e. Dalje, da se, premavaè}em penzijskom sistemu, sredstva u penzijskom fonduakumuliraju tokom jednog mjeseca nakon ~ega uslijedi isplataprimanja korisnicima iz PIO-a koji su ostvarili pravo na penziju.S tim u vezi, Ustavni sud primje}uje kako ovakav na~in uplate upenzijski fond predstavlja vrstu solidarne uplate sredstava koja seupla}uju u toku radnog vijeka pojedinca. Na taj na~in se stvaraobaveza penzijskog fonda da tome pojedincu, nakonispunjavanja uvjeta za odlazak u penziju, ispla}uje penzije izsredstava koja i dalje prikuplja prema istom sistemu. Ume|uvremenu, do stjecanja takvih uvjeta, upla}ena sredstva sekoriste za isplatu primanja iz PIO-a korisnicima koji su ve}ostvarili pravo na penziju.

37. Prije svega, Ustavni sud smatra kako u slu~ajupodno{enja zahtjeva za uspostavu penzije organi uprave,odnosno sud u smislu ~lana 104. stav 2. Zakona o PIO-u, penzijuuspostavljaju {est mjeseci unazad od dana podno{enja zahtjeva.Dakle, navedena situacija je regulirana kroz institut zastare, kojisa stajali{ta opravdanosti nije upitan za Ustavni sud budu}i da jeovo ograni~enje potrebno kako bi se osiguralo na~elo pravnesigurnosti, te kako dràva ima interes da se zadrè pravni odnosikoji su trajali odre|eno vremensko period. Osim toga, institutzastare treba pozitivno utjecati protiv nemarnosti u ostvarivanjuprava.

38. Me|utim, Ustavni sud se mora o~itovati o tome moè liovakvo zakonsko rje{enje da dospjela nov~ana primanjaproistekla iz ostvarenog prava iz penzijskog i invalidskogosiguranja zastarijevaju u roku od {est mjeseci od danadospjelosti uspostaviti pravi~nu ravnoteù izme|u zahtjeva odop}eg ili javnog interesa, odnosno osiguranja pravne sigurnosti iza{tite likvidnosti penzijskog fonda i zahtjeva da se za{titiapelantovo pravo na imovinu, odnosno isplatu njegovih penzijaza period od oko sedam godina.

39. Ustavni sud jo{ jednom podsje}a da iz obrazloènjarje{enja Zavoda proizlazi da je penzija apelantu obustavljenazbog njegovog boravka van teritorije Federacije BiH, te da mu jena njegov zahtjev ponovno uspostavljena, odnosno da na nju imapravo u smislu odredaba ~lana 104. Zakona o PIO-u za {estmjeseci unazad. Navedeno ukazuje da se u konkretnom slu~ajuvjerojatno radilo o nedostavljanju obavijesti o promjene adrese,kao okolnosti zbog koje je apelantu penzija obustavljena.

40. Ustavni sud napominje kako je Vlada Federacije,poja{njavaju}i opravdanost primjene ove odredbe, istaknula dase prikupljena sredstva od doprinosa za penzijsko i invalidskoosiguranje za taj mjesec u cijelosti tro{e na isplatu penzija, {tozna~i da Zavod, osim zakonom predvi|enih rezervi, ne posjedujeakumulirana sredstva. Iz navedenog slijedi da bi, ukoliko zastarane bi postojala, do{lo do kumuliranja potraìvanja korisnikapenzijskog i invalidskog osiguranja, ~ime bi se stvorili problemiu isplati potraìvanja korisnika odnosno na~inu osiguranja izvorasredstava, te bi ovakva situacija ugrozila kompletan sistem,odnosno materijalnu sigurnost i prava ve}ine osiguranika. VladaFederacije je zaklju~ila da zastara je u su{tini za{tita sistemapenzijskog i invalidskog osiguranja, koja se ogleda uograni~avanju i onemogu}avanju potraìvanja velikog broja



osoba, koje zbog svoje pasivnosti i nemara nisu na vrijemeostvarile i za{titile svoja prava, a {est mjeseci je dovoljan periodda pojedinac utvrdi svoje pravo i traì realizaciju tog prava prednadle`nim organima.

41. Imaju}i u vidu sve navedeno, posebno navedeni na~infunkcioniranja penzijskog fonda, te s tim u vezi opravdanostinstituta zastare za dospjele, a neispla}ene penzije, odnosno da jerok od {est mjeseci dovoljno vrijeme u kojemu pojedinac moètraìti za{titu svojih prava, a da iz apelacije ne proizlazi da jeapelant na bilo koji na~in poku{avao za{tititi svoja ste~ena pravau spornom periodu, odnosno ~im je zatraìo penzija mu jeuspostavljena za {est mjeseci unazad, Ustavni sud zaklju~uje daje ovakvim zakonskim rje{enjima uspostavljena pravi~naravnoteà izme|u zahtjeva od op}eg ili javnog interesa i zahtjevada se za{titi pravo pojedinca na imovinu, odnosno da nepredstavlja preteàk teret za apelanta, zbog ~ega je zadovoljenona~elo proporcionalnosti iz ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju.

42. Usporedbe radi Ustavni sud ukazuje na odredbe Zakona openzijskom i invalidskom osiguranju susjednih zemaljaRepublike Hrvatske i Republike Srbije, koje imaju sli~an sistempenzijskog osiguranja, kojim je tako|er propisana zastara zadospjela potraìvanja. Dakle, odredbama ~lana 87. stav 3.Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju RepublikeHrvatske - Pro~i{}eni tekst ("Narodne novine" br. 130/10) udijelu "Zajedni~ke odredbe o kori{tenju, gubitku i ponovnomodre|ivanju prava", propisano je da dospjela primanja iz stava 1.i 2. ovoga ~lana (stav 1-Penzije i ostala nov~ana primanja izpenzijskog osiguranja utvr|uju se u mjese~noj svoti i ispla}ujuunatrag, stav 2 - U slu~aju smrti korisnika penzije, dospjelapenzija i ostala primanja pripadaju do zadnjeg dana u mjesecu ukojem je korisnik umro) koja nisu ispla}ena zbog okolnosti koje jeizazvao korisnik primanja, kao {to je nedostavljena obavijest opromjeni adrese, nedostavljena potvrda o ìvotu ili neobnovljenapunomo} i drugo, mogu se naknadno isplatiti najvi{e za 12mjeseci unatrag, ra~unaju}i od dana podno{enja zahtjeva zaisplatu. Odnosno odredbama ~lana 123. Zakona o penzijskominvalidskom osiguranju Republike Srbije ("Slu`beni glasnikRepublike Srbije" br. 34/03, 64/04, 84/04, 85/05, 101/05, 63/06,5/09, 107/09 i 101/10), u dijelu "Kori{tenje prava iz penzijskog iinvalidskog osiguranja" propisano je da dospjeli mjese~ni iznosipenzije, nov~ane naknade za tjelesno o{te}enje, koji nisu moglibiti ispla}eni zbog okolnosti koje je prouzrokovao korisnik,naknadno }e se isplatiti najvi{e za 12 mjeseci unazad ra~unaju}iod dana kada, po prestanku djelovanja tih okolnosti, korisnikpodnese zahtjev za isplatu.

43. Dakle, Ustavni sud zaklju~uje kako u konkretnom slu~ajunije povrije|eno apelantovo pravo na imovinu iz ~lana II/3.k)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uzEvropsku konvenciju kada je mije{anje u ovo apelantovo pravobilo u skladu sa zakonom, radi postizanja legitimnih ciljeva ujavnom interesu, a kojima je zakonom uspostavljena "pravi~naravnoteà" izme|u zahtjeva od op}eg ili javnog interesa izahtjeva da se za{titi pravo pojedinca na imovinu.

Ostali navodi

44. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava napravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da ihnije nu`no posebno obrazlagati, imaju}i u vidu prethodnozaklju~eno u odnosu na pravo na imovinu iz ~lana II/3.k) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 1. Protokola broj 1 uz Evropskukonvenciju, tako da Ustavni sud nalazi da su i ovi apelantovinavodi neosnovani.

VIII. Zaklju~ak

45. Ustavni sud zaklju~uje kako ne postoji kr{enje prava naimovinu iz ~lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je mije{anje uapelantovo pravo na imovinu bilo zakonito radi postizanjalegitimnih ciljeva u javnom interesu, a zakonom je uspostavljena"pravi~na ravnoteà" izme|u zahtjeva od op}eg ili javnoginteresa i zahtjeva da se za{titi pravo pojedinca na imovinu.

46. Osim toga, Ustavni sud zaklju~uje kako nije povrije|enoniti apelantovo prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.

47. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.

48. U skladu s ~lanom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine,odluke Ustavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.


Bosne i HercegovineProf. dr. Miodrag Simovi}, s. r.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 1262/11, rje{avaju}i apelaciju NihadaBojadì}a, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. stavak 4. to~ka 14, ~lanka 59. stavak 2.to~ka 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne iHercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednicaSeada Palavri}, dopredsjednicaMato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 20. travnja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neutemeljena apelacija Nihada Bojadì}a

podnesena protiv rje{enja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 1K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24. sije~nja 2011.godine i S1 1 K003369 10 KrI (X-KR-09/786-1) od 29. prosinca2010. godine u odnosu na ~lanak II/3.(d) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanak 5. st. 3. i 4. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Nihada Bojadì}apodnesena protiv rje{enja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 1K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24. sije~nja 2011.godine i S1 1 K003369 10 KrI (X-KR-09/786-1) od 29. prosinca2010. godine u odnosu na ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanak 6. Europske konvencije za za{titu ljudskihprava i temeljnih sloboda, zato {to je preuranjena.

Odluku objaviti u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine", "Slu`benim novinama Federacije Bosne iHercegovine", "Slu`benom glasniku Republike Srpske" i u"Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Nihad Bojadì} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva,kojeg zastupaju Vasvija Vidovi} i Edina Re{idovi}, odvjetnice izSarajeva, podnio je 15. oùjka 2011. godine apelaciju Ustavnomsudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protivrje{enja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH)br. S1 1 K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24.sije~nja 2011. godine i S1 1 K003369 10 KrI (X-KR-09/786-1)od 29. prosinca 2010. godine. Apelant je, tako|er, podnio zahtjevza dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naloìoSudu BiH da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od danaprijema odluke Ustavnog suda, dostavi apelantu odre|enudokumentaciju.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odSuda BiH i Tuìteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Tuìteljstvo BiH) zatraèno je 22. oùjka 2011. godine dadostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH i Tuìteljstvo BiH dostavili su odgovore 31. i 30.oùjka 2011. godine.

4. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju proslije|eni su apelantu 1. travnja 2011.godine.



6. Apelant je li{en slobode 4. studenog 2009. godine, aRje{enjem Suda BiH broj X-KRN-09/786 od 5. studenog 2009.godine odre|en mu je pritvor zbog razloga propisanihodredbama ~lanka 132. Zakona o kaznenom postupku Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH), to~ke (b) i (d), arje{enjima Suda BiH od 3. prosinca 2009. godine i 2. velja~e2010. godine pritvor mu je produèn za naredna dva, odnosno trimjeseca. Odlukom od 2. velja~e 2010. godine apelantu jeodre|en pritvor i zbog pritvorskih razloga propisanih u odredbi~lanka 132. stavak 1. to~ka (a) ZKPBiH. Tuìteljstvo BiH je 26.travnja 2010. godine podnijelo optu`nicu kojom se apelant teretida je po~inio kazneno djelo ratnog zlo~ina protiv civilnogstanovni{tva iz ~lanka 173. stavak 1. to~ke (a), (b) i (c) Kaznenogzakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) ikazneno djelo ratnog zlo~ina protiv ratnih zarobljenika iz ~lanka175. stavak 1. to~ka (a) KZBiH. Uz optu`nicu je dostavljen iprijedlog za produènje pritvora prema apelantu. Rje{enjem od30. travnja 2010. godine Sud BiH je apelantu produìo pritvor. Izrje{enja, izme|u ostalog, slijedi da osnovana sumnja da je apelantpo~inio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iziskaza svjedoka i materijalnih dokaza. Naime, iz personalnogkartona jasno proizlazi da je apelant bio zamjenik zapovjednikaSpecijalnog odreda za posebne namjene pri [tabu Vrhovnekomande Armije BiH - "Zulfikar" i to u razdoblju od 23. sije~nja1993. godine do 17. sije~nja 1994. godine, te da ova ~injenicaproizlazi i iz izjava svjedoka, ali i iz apelantove izjave koju je daopred tuìteljem u Ha{kom tribunalu. Dalje je navedeno da je 16.travnja 1993. godine izvr{en napad na stanovni{tvo hrvatskenacionalnosti u selu Trusina, u kojem je do{lo do ranjavanja iubijanja hrvatskog civilnog stanovni{tva kao i pripadnikaHVO-a, {to proizlazi iz iskaza svjedoka "B", "E", "X", "I", "H" i"G". Sud BiH je naveo da iz iskaza svjedoka "B", "H" , "G", "A",kao i iz iskaza mnogih drugih svjedoka, proizlazi da je apelantnaredio napad, te da je, prema iskazu svjedoka "O", apelantizjavio: "Nemoj da uho ostane.", a prema iskazu svjedoka "A"proizlazi da je rekao: "U napadu na selo Trusina ne smije ostatikoko{ ìva." Dalje je istaknuto da je Tuìteljstvo BiH tvrdnju daje apelant rukovodio cijelim napadom potkrijepilo izjavamasvjedoka "A" i "B" koji su izjavili da su S. H. i N. H. posjedovali"motorole" i da su o svemu obavje{tavali apelanta koji je bio nasigurnom mjestu odakle je bez problema mogao komunicirati sasudionicima akcije i izdavati naredbe. Vezano za ubijenepripadnike HVO-a ~ija se ubojstva dovode u svezu saapelantovom naredbom, Sud BiH je naveo da je svjedokinja "H"izjavila da je me|u zarobljenim pripadnicima HVO-a prepoznala@. B., P. K., N. K., F. D. i I. D., ~ija je mrtva tijela kasnije vidjela,da je svjedokinja "I" izjavila da je me|u zarobljenimpripadnicima HVO-a vidjela I. D. i N. K., da su se, nakon {to sucivili odmaknuti, za~uli pucnji, te da je nakon toga vidjelaubijene vojnike, me|u kojima je prepoznala @. B., I. D., N. K., P.K., A. D. i F. D. Sukladno navedenome, Sud BiH je naveo da iznavedenog slijedi da nedvojbeno postoji osnovana sumnja da jeapelant po~inio predmetna kaznena djela, a {to u konkretnomslu~aju niti obrana ne dovodi u pitanje.

7. Sud BiH je rje{enjem od 21. svibnja 2010. godine spojiopredmet povodom optu`nice protiv apelanta i predmet povodomoptu`nice protiv M. M., D@. S. i S. H (u daljnjem tekstu: ostalioptuèni). Tako|er, Sud BiH je rje{enjem od 7. srpnja 2010.godine navedenom predmetu pripojio i predmet povodomoptu`nice protiv Z. A. Nakon toga, Sud BiH je, u smislu ~lanka137. stavak 1. ZKPBiH, vr{io kontrolu opravdanosti pritvorasvaka dva mjeseca, nakon ~ega je produàvao pritvor apelantu.

8. Rje{enjem Suda BiH broj S 1 K003369 10 Krl(X-KR-09/786-1) od 29. prosinca 2010. godine, u postupkukontrole opravdanosti pritvora, utvr|eno je da i dalje postojeokolnosti koje ukazuju na opravdanost daljnjeg zadràvanjaapelanta i ostalih optuènih u pritvoru zbog postojanja posebnihpritvorskih razloga iz ~lanka 132. stavak 1. to~ke (b) i (d)ZKPBiH, a apelanta i zbog postojanja pritvorskih razloga iz

~lanka 132. stavak 1. to~ka (a) ZKPBiH. U obrazloènju rje{enjaSud BiH je naveo da je Tuìteljstvo BiH 27. prosinca 2010.godine dostavilo Sudu BiH pismeno izja{njenje u kojem jeistaklo da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanostizre~ene mjere prema apelantu, te da ostaje pri svim ranijeisticanim argumentima u prilog mjeri pritvora, da se posebnoosvrnulo na daljnju opravdanost pritvora zbog zakonskograzloga iz ~lanka 132. stavak 1. to~ka (b) ZKPBiH, te istaklo dase predmet nalazi u odlu~noj fazi kada se izvode klju~ni svjedocioptu`be, a da u naredna dva mjeseca slijedi svjedo~enje osobakoje imaju klju~na saznanja vezano za na~in izvr{enja kaznenogdjela, kao i svjedo~enje svjedoka pod mjerama za{tite, kojima suodre|ene mjere za{tite zbog toga {to su im apelant i ostalioptuèni prijetili i zbog straha koji je izazvan jasnim i konkretnimopasnostima za njih. Dalje je istaknuto da iz pismenogizja{njenja apelantovih branitelja slijedi da ne postojiopravdanost pritvora niti po jednoj osnovi, pri tome ukazuju}i nadoma}u i me|unarodnu sudsku praksu, te na apelantovoprimjereno pona{anje u tijeku postupka. Apelantovi branitelji supredloìli izricanje mjera zabrane, u smislu odredaba ~l. 126. i126 (a) ZKPBiH.

9. Obrazlaù}i postojanje osnovane sumnje da su apelant iostali optuèni po~inili kaznena djela koja su im stavljena nateret, Sud BiH je naveo da ~injenica da je optu`nica potvr|enadovoljno govori da postoji osnovana sumnja da su apelant i ostalioptuèni po~inili predmetna kaznena djela, tako da je ispunjenaop}a pritvorska osnova.

10. Dalje, navedeno je da je neophodno daljnje postojanjemjere pritvora prema apelantu i ostalim optuènim, u smisluposebnog pritvorskog razloga iz ~lanka 132. stavak 1. to~ka (b)ZKPBiH, budu}i da je veliki broj svjedoka jo{ u tijeku istragezatraìo mjere za{tite zbog postojanja izravnih ili neizravnihutjecaja ili pritisaka kojima su bili izloèni, kako oni osobno,tako i ~lanovi njihovih obitelji, te da su se prijetnje nastavile inakon potvr|ivanja optu`nice. Naime, u narednom razdobljuslijedi svjedo~enje svjedoka pod mjerama za{tite, tako da }e sedaljnjim odràvanjem na snazi mjere pritvora iz ovogpritvorskog razloga osigurati nesmetano davanje iskaza naglavnom pretresu kao i sprje~avanje njihovog ponovnogtraumatiziranja. Sud BiH je, dalje, naveo da su se o navedenomizja{njavali svjedok "A" koji je bio o~evidac predmetnihdoga|aja i koji je zbog straha za svoj ìvot i ìvot svoje obiteljizatraìo mjere za{tite, kao i svjedok "B", svjedok "F", i svjedok"E" koji je izjavio da je brat jednog od optuènih u ovompredmetu upu}ivao prijetnje govore}i da nitko ne smijesvjedo~iti ili bilo {to re}i o njegovom bratu jer }e se u protivnomene{to desiti njemu i njegovoj obitelji. Dalje, prema zapisniku osaslu{anju za{ti}enog svjedoka "B" od 14. lipnja 2010. godine (udaljnjem tekstu: zapisnik) i prema slu`benoj zabilje{ci SIPA-e od4. lipnja 2010. godine (u daljnjem tekstu: slu`bena zabilje{ka),slijedi da su prijetnje nastavljene i nakon potvr|ivanja optu`nice,te da su ozbiljne prijetnje upu}ene istraìteljima SIPA-e ipostupaju}oj tuìteljici, {to je vidljivo iz ranije dostavljenedokumentacije. Dakle, iz navedenog slijedi da postoje naro~iteokolnosti koje ukazuju na to da bi apelant i ostali optuèni,ukoliko bi se na{li na slobodi, ometali kazneni postupak.

11. Obrazlaù}i opravdanost pritvora iz razloga predvi|enih~lankom 132. stavak 1. to~ka (d) ZKPBiH, Sud BiH je naveo daje ispunjen formalnopravni uvjet iz ove odredbe ako se imaju uvidu kaznena djela koja se apelantu i ostalim optuènim stavljajuna teret i visina zaprije}ene kazne. Dalje je naveo da je imao uvidu na~in izvr{enja i posljedice predmetnih kaznenih djela, {tojasno ukazuje na to da se radi o zlo~inu usmjerenom protivvrijednosti koje su za{ti}ene doma}im i me|unarodnimpropisima, a koji je na preìvjele izravno i neizravno ostaviotraumati~an utisak, {to je vidljivo iz iskaza saslu{anih svjedoka,zatim prijetnji upu}enih istraìteljima SIPA-e, te postupaju}ojtuìteljici koja se nalazi pod 24-satnom za{titom. S tim u svezinedvojbeno je da bi pu{tanje na slobodu apelanta i ostalihoptuènih dovelo do negativne atmosfere, uznemiravanjajavnosti, te gubitka povjerenja u pravosu|e, {to bi na krajurezultiralo stvarnom prijetnjom naru{avanju javnog reda.



12. Obrazlaù}i opravdanost pritvora zbog razlogapredvi|enih ~lankom 132. stavak 1. to~ka (a) ZKPBiH, Sud BiHje naveo da apelant ima dvojno dràvljanstvo, da je u mirovini, dane ìvi sa svojom djecom, te da mu bra}a ìve u Novom Pazaru ida su dobro situirani. Dalje je navedeno da Republika Srbija neizru~uje svoje dràvljane, da su njezinim gra|anima ukinutevize, {to bi apelantu samo olak{alo mogu}nost da se u slu~aju dabude pu{ten na slobodu udalji u nepoznatom pravcu, te da mu jedodatni motiv i ~injenica da je nakon potvr|ivanja optu`niceapelant postao svjestan postojanja osnovane sumnje da je po~iniopredmetna kaznena djela, a time i visine zaprije}ene kazne.

13. U odnosu na prijedlog obrane da se mjera pritvorazamijeni blaòm kaznom, Sud BiH je istakao da se uspje{novo|enje kaznenog postupka moè osigurati samo primjenommjere pritvora, te kako obrana nije ukazala na neku novuokolnost koja bi opredijelila sud na druga~iju odluku, odlu~io jekao u izreci.

14. Rje{enjem Suda BiH u Vije}u Apelacionog odjeljenjabroj S1 1 K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24.sije~nja 2011. godine odbijene su àlbe apelanta i ostalihoptuènih, te potvr|eno prvostupanjsko rje{enje. U obrazloènjurje{enja Sud BiH je naveo da je prvostupanjsko vije}e utvrdilopostojanje osnovane sumnje na temelju ~injenice da su potvr|eneoptu`nice, kao i da je osnovana sumnja utvr|ena i u ranijimpravomo}nim rje{enjima o odre|ivanju i produàvanju pritvora.Dalje je istaknuto da je prvostupanjsko vije}e pravilno ukazalona to da se u àlbama u vi{e navrata konstantno isti~u isti razlozi,odnosno da nisu prezentirane neke nove ~injenice i okolnostikoje bi bile od odlu~uju}eg zna~aja da se mjera pritvorapromijeni.

15. Vezano za àlbene navode koji se odnose na posebnerazloge za pritvor propisane odredbama ~lanka 132. stavak 1.to~ka (b) ZKPBiH, odnosno za{to postoji opravdana bojazan dabi apelant i ostali optuèni boravkom na slobodi mogli utjecati nasvjedoke, Sud BiH je naveo da je prvostupanjsko vije}e pravilnoocijenilo ~injenicu da je veliki broj svjedoka, jo{ u fazi istrage,zatraìo mjere za{tite zbog postojanja izravnih i neizravnihpritisaka kojima su bili izloèni, kako oni, tako i ~lanovi njihovihobitelji, da su prijetnje nastavljene i nakon potvr|ivanjaoptu`nica, {to potvr|uje sporni zapisnik i sporna slu`benazabilje{ka, te da su se na ove okolnosti izja{njavali svjedoci "A","B", "F" i "E", koji ne samo {to su ukazali na utjecaj na svjedokenego i na istraìtelje SIPA-e i tuìteljicu. Sud BiH je istakao da seopravdano moè pretpostaviti da je utjecaj izvr{en u korist svihoptuènih, bez obzira na to tko su osobe koje su taj utjecaj izvr{ilei po ~ijoj naredbi, budu}i da su u istoj procesnoj zajednici. S tim usvezi, nije potrebno dokazivati konkretni utjecaj, nego jedovoljno da sve okolnosti tvore razumnu i jasnu sumnju da moèdo}i do utjecaja, kao i da bi apelant i ostali optuèni mogli imatikoristi od tog utjecaja, neovisno o tome ima li izravnih dokaza dasu apelant i ostali optuèni bili izravno uklju~eni u poku{ajevr{enja utjecaja na svjedoke i ometanje kaznenog postupka. S timu svezi, Sud BiH je istakao da je prvostupanjsko vije}e pravilnozaklju~ilo da postoje naro~ite okolnosti koje ukazuju na to da }eapelant i ostali optuèni, ukoliko se na|u na slobodi, ometatikazneni postupak utjecajem na svjedoke i suu~esnike.

16. Vezano za àlbene navode koji se odnose na posebnerazloge za pritvor propisane odredbama iz ~lanka 132. stavak 1.to~ka (d) ZKPBiH, Sud BiH je istakao da je prvostupanjskovije}e pravilno utvrdilo ~injenicu da je za kaznena djela koja seapelantu i ostalim optuènima stavljaju na teret propisana kaznazatvora u trajanju od najmanje deset godina ili teà kazna, ~ime jeispunjen formalnopravni uvjet iz navedene odredbe, te da je ovokazneno djelo jedno od najteìh kaznenih djela uop}e, budu}i jeusmjereno protiv vrijednosti koje su za{ti}ene, kako doma}im,tako i me|unarodnim propisima. Sud BiH je naveo da jeprvostupanjsko vije}e, tako|er, ocijenilo i na~in izvr{enja iposljedice kaznenog djela, te zaklju~ilo da su oni izuzetno te{ki ida je po~injeno kazneno djelo u Trusini ostavilo trajne idalekose`ne posljedice na veliki broj preìvjelih i srodnikastradalih, da su tom prilikom stradali 18 civila, ~etiri vojnikaHVO-a i ~etiri ranjena civila od kojih su dvije ène i dvoje djecestarosti od dvije i ~etiri godine. Dalje je navedeno da je

prvostupanjsko vije}e pona{anje apelanta i ostalih optuènihtijekom istra`nog postupka ocijenilo kao izvanrednu okolnostbudu}i da su tijekom provo|enja istrage upu}ivane prijetnjemedijima, istraìteljima SIPA-e, kao i jednom brojuosumnji~enih u ovom predmetu, dok su u nekoliko navrataupu}ene prijetnje i postupaju}oj tuìteljici, pa ~ak i u sudniciprilikom odràvanja ro~i{ta. S tim u svezi, istaknuto je da jeprvostupanjsko vije}e pravilno zaklju~ilo da bi pu{tanje naslobodu apelanta i ostalih optuènih izazvalo uznemiravanjejavnosti, te da bi proiza{le tenzije rezultirale naru{avanjemjavnog reda.

17. Vezano za àlbene navode koji se odnose na posebnerazloge za pritvor propisane odredbama ~lanka 132. stavak 1.to~ka (a) ZKPBiH, Sud BiH je naveo da je prvostupanjsko vije}e,tako|er, pravilno utvrdilo da postoji opasnost da }e apelantpobje}i budu}i da ima i dràvljanstvo Republike Srbije, da jekorisnik mirovine, da je razveden i da ne ìvi u ku}anstvu sasvojom djecom, da mu bra}a ìve u Novom Pazaru i da su dobromaterijalno situirani i da su, prema iskazu svjedoka "E", odlu~nida na bilo koji na~in pomognu bratu. Sud BiH je konstatirao da jeprvostupanjski sud, ocjenom svih navedenih ~injenica a ne samozbog ~injenice dvojnog dràvljanstva, pravilno zaklju~io daapelant ima jake veze sa Republikom Srbijom i da }e mu, ukolikopobjegne, boravak u Republici Srbiji biti u mnogo ~emu olak{an.U prilog navedenom, Sud BiH je ukazao i na ~injenicu daRepublika Srbija ne dopu{ta ekstradiciju svojih dràvljanadrugim dràvama, s ciljem njihovog procesuiranja, budu}i da jeRepublika Srbija uloìla rezerve na odredbe o izru~enju vlastitihdràvljana i da su dràvljani Republike Srbije od prosinca 2009.godine dobili bezvizni reìm u zemljama {engenskog prostora,tako da bi to apelantu omogu}ilo skrivanje i izvan RepublikeSrbije. Sud BiH je istakao da je prvostupanjski sud pravilnoukazao na opasnost od bjekstva i zbog toga {to je apelant nakonpotvr|ivanja optu`nice postao svjestan teìne djela, {to moè bitidodatni motiv za bjekstvo.IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da su mu pobijanim rje{enjimapovrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europskakonvencija), pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz ~lankaII/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. st. 3. i 4.Europske konvencije. Povredu navedenih prava apelant nalazi unepostojanju osnovane sumnje kao op}eg uvjeta za izricanjemjere pritvora, jer Sud BiH nije mogao samo pau{alno navesti da~injenica da je optu`nica potvr|ena govori o postojanjuosnovane sumnje. Naime, u postupku je saslu{ano 18 svjedoka initi jedan od njih nije ukazivao na to da je apelant osoba koja jenaredila napad ili rukovodila napadom na selo Trusina.

19. Dalje, apelant pobija postojanje posebnih razloga zapritvor propisanih odredbama ~lanka 132. stavak 1. to~ka (a)ZKPBiH. Prema praksi sudova u BiH, kao i Ustavnog suda upredmetu broj AP 1150/10 od 14. rujna 2010. godine, postojanjedvojnog dràvljanstva i posjedovanje imovine u toj dràvi nemoè ukazivati na opasnost od bjekstva. Me|utim, u konkretnomslu~aju sudovi su oti{li korak dalje pa su naveli da apelantovabra}a imaju imovinu u Republici Srbiji. Tako|er je navedeno danije prihvatljiv ni stav da apelant, zbog toga {to ne ìvi sa svojomdjecom, ima motiv da pobjegne, niti stav da je apelant svjestanteìne djela zato {to je optu`nica potvr|ena, {to predstavljadodatni motiv da pobjegne. Tako|er, nije prihvatljiv ni stav dapostoji opasnost od bjekstva i zbog visine zaprije}ene kazne, jerse, osim navedenog, treba uzeti u obzir i niz drugih faktora kojimogu potvrditi postojanje opasnosti od bijega. Me|utim, SudBiH uvijek uzima iste stereotipne rije~i pri "potvr|ivanju"pritvora. Apelant smatra da mu je zbog navedenog povrije|enopravo iz ~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije. U prilognavedenome, apelant je ukazao na predmete Europskog suda zaljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), Neumister v.Austria, te Mansur v. Turska. Apelant, dalje, navodi da ga je jo{prije desetak godina saslu{ao ha{ki tuìtelj, {to zna~i da mu jebilo poznato da se protiv njega vodi istraga za doga|aje koji su

okarakterizirani kao ratni zlo~in, zatim da je tijekom 2003.godine saznao da se protiv njega vodi istraga u Trebinju i da je bioprvi osumnji~eni iz Federacije koji se dobrovoljno javio da dâiskaz vlastima Republike Srpske. Me|utim, sudovi to nisu imaliu vidu prilikom apelantove procjene.

20. Apelant isti~e da ne postoje posebni razlozi za pritvorpropisani odredbama ~lanka 132. stavak 1. to~ka (b) ZKPBiH.Naime, kako apelant isti~e, svi svjedoci Tuìteljstva BiH su daliiskaze, njih 18 ve} je dobilo posebne mjere za{tite, on se vi{e odjednu godinu i ~etiri mjeseca nalazi u pritvoru, koji vi{e nijejedina opravdana i neophodna mjera kojom se moè osiguratinjegova prisutnost i uspje{no vo|enje kaznenog postupka iotkloniti eventualni utjecaj na svjedoke. Me|utim, sudkontinuirano produàva pritvor koriste}i uvijek iste i potpunostereotipne formulacije. Apelant je istakao i ~injenicu da jeoptu`nica podnesena, zbog ~ega je smanjena mogu}nost utjecajana svjedoke, te je ukazao na presudu Europskog suda Pe{a protivHrvatske, zahtjev broj 40523/08, odluka od 8. travnja 2010.godine, u kojoj je konstatirano da je nakon podno{enja optu`nicenestao rizik o kojem je rije~ i da vi{e nije mogao sluìti kaoopravdanje za njegov pritvor.

21. Apelant, tako|er, pobija postojanje posebnih razloga zapritvor propisanih odredbama ~lanka 132. stavak 1. to~ka (d)ZKPBiH. On isti~e da samo navo|enje prijetnji istraìteljimaSIPA-e i tuìteljici ne moè predstavljati naru{avanje javnog redabudu}i da je pojam "uznemiravanje javnog reda" puno {iri odpojma "uznemirenosti tuìteljice i pripadnika SIPA-e", odnosnoda se prvo odnosi na objektivno stanje, a drugo na subjektivnidoìvljaj. Dalje, apelant isti~e da nije utemeljen stav Suda BiH dase pritvor iz ove osnove moè produìti zbog visine zaprije}enekazne i teìne djela, jer moraju postojati izvanredne okolnosti, aizvr{eni zlo~in prije petnaest godina ne moè predstavljatiizvanredne okolnosti, to mora biti ne{to novo, aktualno i {to sedesilo u bliskoj pro{losti. Apelant ukazuje na stav Europskogsuda izraèn u predmetu I. A. protiv Francuske, u kojem senavodi: "Sud nagla{ava da ima u vidu da se ovaj osnov moèprimijeniti u slu~aju gdje moè biti demonstrirano da pu{tanjemosobe li{ene slobode na slobodu }e biti zapravo javni reduznemiren [...] ne moè se oslanjati jednostavno na prirodu iteìnu kaznenog djela". Apelant navodi da je saslu{ano vi{esvjedoka, `rtava po~injenih kaznenih djela, koji nisu ukazali nato da je on na bilo koji na~in ugroàvao te svjedoke ili izazivaobojazan za naru{avanje javnog reda. Osim toga, o{te}eni,odnosno `rtve po~injenih kaznenih djela, ìve u Mostaru,âpljini, Zagrebu, u mjestima koja su udaljena od njegovogmjesta ìvljenja, tako da bi se ograni~avanjem apelantovogkretanja potpuno izbjegla opasnost za reme}enje javnog reda,ako ona uop}e postoji.

22. Apelant traì usvajanje apelacije i ukidanje pobijanihrje{enja, te ukidanje mjere pritvora i pu{tanje na slobodu.

23. Obrazlaù}i razloge za usvajanje privremene mjere,apelant isti~e da mu nije dostavljeno pismeno izja{njenjeTuìteljstva BiH od 27. prosinca 2010. godine (u daljnjem tekstu:izja{njenje), zatim da mu nije dostavljen odgovor TuìteljstvaBiH na njegovu àlbu koju je obrana izjavila 31. prosinca 2010.godine (u daljnjem tekstu: odgovor), tako da se nije mogaoizjasniti o njihovim argumentima. Apelant navodi da je Sud BiHmorao to dostaviti obrani i zakazati sjednicu vije}a kako biobrana mogla iznijeti kontraargumente. Apelant isti~e da se radio pravu koje mu je garantirano ~lankom 5. stavak 1. Europskekonvencije, koje je moralo biti razmatrano sukladno na~eluakuzatornosti, jer se ne radi o pitanjima o kojima raspravljaizvanraspravno vije}e. Dalje, apelant navodi da mu nije biloomogu}eno da se izjasni o slu`benoj zabilje{ci niti o zapisniku,jer mu nisu bili dostavljeni, zbog ~ega je povrije|ena odredba~lanka 47. ZKPBiH. Apelant isti~e da mu je povrije|eno pravo iz~lanka 5. stavak 3. Europske konvencije budu}i da mu jeonemogu}en efektivni pristup sudu i da mu je povrije|eno pravona ravnopravnost strana u postupku kao neodvojivi element~lanka 6. Europske konvencije. U prilog navedenome, apelant jeukazao na vi{e presuda Europskog suda, izme|u ostalih na Lamyv. Belgium, te je naveo: "Dok je Tuìteljstvo bilo upoznato sacjelokupnim spisom, postupak nije podnositelju zahtjeva pruìo

priliku prikladnog pobijanja razloga opravdanja produljenjupritvora. Obzirom da nije osigurana jednakost u oru`ju, postupaknije bio akuzatoran". Apelant isti~e da }e daljnje zadràvanje upritvoru za njega imati nesagledive posljedice jer je njegovozdravstveno stanje pogor{ano otkako je u pritvorskoj jediniciSuda BiH, te posebno navodi da je otac dvoje malodobne djece,dvije k}erke od {esnaest godina koje se trenuta~no nalaze uosjetljivoj ìvotnoj dobi.

24. Apelant traì da Ustavni sud naloì Sudu BiH da odmah, anajkasnije u roku od 24 sata od dana prijema odluke Ustavnogsuda, dostavi apelantu zapisnik, slu`benu zabilje{ku, izja{njenjei odgovor, te da odrì ro~i{te na koje }e pozvati apelanta ibranitelje da se izjasne o argumentima Tuìteljstva BiHiznesenim u navedenim podnescima.b) Odgovor na apelaciju

25. Sud BiH je istakao da je to~no da je ve} saslu{an odre|enbroj svjedoka, ali da postoji jo{ oko 80 svjedoka Tuìteljstva BiHkoji tek trebaju biti saslu{ani. Vezano za postojanje posebnihpritvorskih razloga iz ~lanka 132. stavak 1. to~ka (a) ZKPBiH,Sud BiH je naveo da je apelant posebno analizirao svakuokolnost koja je bila od zna~aja za zaklju~ak Suda BiH, me|utim,nesporno je da postoji obimna sudska praksa prema kojoj seokolnosti za utvr|ivanje opasnosti od bjekstva razmatrajuukupno, a ne pojedina~no kako to radi apelant. Dalje, u odnosu napostojanje razloga za pritvor iz ~lanka 132. stavak 1. to~ka (b)ZKPBiH, Sud BiH je istakao da postoje brojni dokazi kojiupu}uju na zaklju~ak da se ovaj postupak ometa, te da u odnosuna svakog optuènog, pa tako i apelanta, postoje dokazi iz kojihproizlazi zaklju~ak o postojanju ozbiljnog rizika da }e poku{atiutjecati na svjedoke, odnosno da iz iskaza za{ti}enog svjedoka"B" slijedi da mu je upravo apelant upu}ivao prijetnje. Vezano zapostojanje posebnih pritvorskih razloga iz ~lanka 132. stavak 1.to~ka (d) ZKPBiH, Sud BiH je naveo da je vodio ra~una ookolnostima izvr{enja djela za koje se apelant tereti, te ~injenicida je zbog uvjeta u kojima se vodi ovaj postupak stvorenanegativna atmosfera u javnosti i doveden u pitanje integritetcjelokupnog pravosudnog sustava. Tako|er, navedeno je da jesud imao u vidu da su postojale prijetnje ve}em broju svjedoka,tako da bi apelantovo pu{tanje na slobodu rezultiralo stvarnomprijetnjom naru{avanju javnog reda.

26. Vezano za prijedlog za dono{enje privremene mjere, SudBiH je naveo da nije jasno zbog ~ega se predlaè dono{enjeprivremene mjere. Naime, obrana je imala mogu}nost izvr{itiuvid u zapisnik i slu`benu zabilje{ku, a ~injenica da navedenidokumenti nisu dostavljeni obrani ne predstavlja kr{enjeapelantovog prava, te da je u me|uvremenu obrani dostavljenneredigirani zapisnik. U odnosu na izja{njenje i odgovor, SudBiH je, budu}i da se radilo o kontroli pritvora, a da se navedenadokumentacija ne odnosi na nove ~injenice i dokaze, naveo da jesmatrao da bi odràvanje ro~i{ta i dostavljanje na izja{njenjepodnesaka koji se odnose na ve} postoje}e ~injenice bilosuprotno na~elu ekonomi~nosti, efikasnosti i pravu na su|enjebez odlaganja.

27. Tuìteljstvo BiH je istaklo da je Sud BiH prilikompotvr|ivanja optu`nice pregledao iskaze 107 predloènihsvjedoka i oko 550 materijalnih dokaza, te je zaklju~ilo da postojidovoljno i subjektivnih i objektivnih dokaza za osnovanu sumnjuda je apelant po~inio predmetna kaznena djela. Imaju}i u vidu daje istraga okon~ana i optu`nica potvr|ena, sasvim je opravdanoda Sud BiH prilikom produènja pritvora, odnosno kontrolepritvora, konstatira da je ve} izvr{ena potrebna sudska provjeraosnovane sumnje, tako da se ne moè konstatirati da je Sud BiHpropustio svoju du`nost, tj. da razmotri osnovanu sumnju kaoop}i preduvjet za odre|ivanje ili produènje pritvora.Tuìteljstvo BiH je, vezano za odre|ivanje pritvora zbogopasnosti od bjekstva, istaklo da apelant razmatra svaki razlogpojedina~no. Me|utim, nije ispravno da se okolnosti promatrajuodvojeno, nego je potrebna cjelovita analiza. Dakle, sud jeprilikom ocjene uzeo u obzir apelantov karakter i osobnost,apelantovu imovinu, obiteljske veze, njegove kontakte uinozemstvu, teìnu kazne koja se moè o~ekivati, te postojanjejakih veza unutar zemlje. Naime, apelant ima jake obiteljske idruge veze sa Republikom Srbijom, razveden je i ne ìvi u istom



ku}anstvu sa djecom. Tako|er je sud uzeo u obzir i materijalnusituaciju apelantove bra}e koja ìve u Republici Srbiji i njihovuizraènu spremnost da sve u~ine kako bi pomogli bratu, zatimposjedovanje dràvljanstva Republike Srbije, ~injenicu da jeapelant umirovljenik, osjetljivu fazu u kojoj se dokazni postupaknalazi i na kraju ~injenicu da je apelant suo~en sa mogu}no{}uizricanja kazne od najmanje deset godina zatvora. Sve navedenoukazuje na to da je Sud BiH na temelju cjelovite analize zaklju~ioda postoji opasnost da }e apelant pobje}i. U odnosu na pritvorskirazlog, utjecaj na svjedoke i tijek postupka, Tuìteljstvo BiH jeistaklo da je Sud BiH utvrdio postojanje prijetnje za osobnusigurnost i sigurnost obitelji svjedoka, da je odredio mjere za{titeve}em broju svjedoka, te da se sada trebaju po~eti izvoditi dokaziposredstvom za{ti}enih svjedoka, od kojih neki izravno tereteapelanta. U odnosu na navode iz apelacije da se prijetnje upu}enepostupaju}oj tuìteljici i istraìteljima SIPA-e ne mogupromatrati u kontekstu naru{avanja javnog reda, TuìteljstvoBiH je istaklo da je upravo osiguranje neometanog radapravosudnih organa i ovla{tenih slu`benih osoba pitanje kojeneposredno utje~e na postojanje povjerenja javnosti u radpravosu|a, a time i na javni red. Vezano za uvid u dokaze,odnosno nedostavljanje zapisnika i slu`bene zabilje{ke,Tuìteljstvo BiH je istaklo da je navedeno dostavljeno nakonspajanja predmeta, odnosno uz optu`nicu protiv Z. A., podbrojevima 553 i 555, o ~emu postoji pisani trag. Tuìteljstvo BiHje posebno istaklo da je apelantova obrana 16. rujna 2010. godineizvr{ila uvid u spis, kada je i mogla izuzeti predmetnu zabilje{ku(ovu zabilje{ku je izuzeo branitelj jednog od optuènih).Tuìteljstvo BiH je istaklo da svojim postupcima nije na bilo kojina~in povrijedilo apelantovo pravo na "jednakost strana" budu}ida je strogo vodilo ra~una da obrana bude upoznata sa svimdokazima na kojim je ono temeljilo prijedloge za odre|ivanje,odnosno produènje pritvora.


28. U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06,55/06, 32/07 i 8/10) relevantne odredbe glase:

Ratni zlo~in protiv civilnog stanovni{tva

^lanak 173.(1) Tko kr{e}i pravila me|unarodnog prava za vrijeme rata,

oruànog sukoba ili okupacije, naredi ili po~ini koje od ovihdjela:

a) napad na civilno pu~anstvo, naselje, pojedine civilneosobe ili osobe onesposobljene za borbu, a taj je napadposljedovao smr}u, te{kom tjelesnom ozljedom ili te{kimnaru{enjem zdravlja ljudi;

c) usmr}ivanja, namjerno nano{enje osobi sna`nog tjelesnogili du{evnog bola ili patnje (mu~enje), ne~ovje~no postupanje,biolo{ke, medicinske ili druge znanstvene pokuse, uzimanje tkivaili organa radi presa|ivanja, nano{enje velikih patnji ili ozljedatjelesne cjelovitosti ili povreda zdravlja;

kaznit }e se kaznom zatvora najmanje deset godina ilikaznom dugotrajnog zatvora.

Ratni zlo~in protiv ratnih zarobljenika

^lanak 175.Tko kr{e}i pravila me|unarodnog prava, prema ratnim

zarobljenicima naredi ili po~ini koje od ovih djela:a) usmr}ivanje drugih osoba (ubojstva), namjerna

nano{enja osobama sna`ne tjelesne ili du{evne boli ili patnje(mu~enja), ne~ovje~no postupanje, biolo{ke, medicinske ilidruge znanstvene pokuse, uzimanje tkiva ili organa radipresa|ivanja;


29. Zakon o kaznenom postupku BiH ("Slu`beni glasnikBiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06,76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i93/09) u relevantnom dijelu glasi:

^lanak 47.Pravo branitelja da pregleda spise i predmete

(3) Nakon podizanja optu`nice, branitelj osumnji~enikaodnosno optuènika ima pravo uvida u sve spise i dokaze.

(4) Sudac za prethodni postupak, sudac za prethodnosaslu{anje, sudac odnosno vije}e i Tuìtelj du`ni su, kada do|u uposjed novog dokaza ili bilo koje obavijesti ili ~injenice kojamoè posluìti kao dokaz na su|enju, staviti ih na uvid branitelju.

(5) U slu~aju iz st. 3. i 4. ovoga ~lanka, branitelj moèpreslikati sve spise i isprave.

^lanak 132.Razlozi za pritvor

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je odre|ena osobapo~inila kazneno djelo, pritvor joj se moè odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju naopasnost od bijega,

b) ako postoji osnovana bojazan da }e uni{titi, sakriti,izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove va`ne za kaznenipostupak ili ako naro~ite okolnosti ukazuju da }e ometati kaznenipostupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikriva~e;

d) u izvanrednim okolnostima, ako se radi o kaznenom djeluza koje se moè izre}i kazna zatvora od deset godina ili teàkazna, a koje je posebno te{ko s obzirom na na~in izvr{enja iliposljedice kaznenog djela, ako bi pu{tanje na slobodu rezultiralostvarnom prijetnjom naru{avanju javnog reda.

^lanak 226.Podizanje optu`nice

(1) Kada tijekom istrage Tuìtelj smatra da postoji dovoljnodokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je osumnji~enikpo~inio kazneno djelo, pripremit }e i uputiti optu`nicu sucu zaprethodno saslu{anje.

(2) Nakon podignu}a optu`nice, osumnji~enik odnosnooptuènik i branitelj imaju pravo uvida u sve spise i dokaze.

^lanak 228.Odlu~ivanje o optu`nici

(1) Sudac za prethodno saslu{anje moè potvrditi ili odbitisve ili pojedine to~ke optu`nice u roku od 8 dana od dana prijemaoptu`nice. Ukoliko odbije sve ili pojedine to~ke optu`nice, sudacza prethodno saslu{anje donosi rje{enje koje se dostavljaTuìtelju. Protiv ovog rje{enja àlba nije dopu{tena.

(2) Prilikom potvr|ivanja optu`nice, sudac za prethodnosaslu{anje prou~ava svaku to~ku optu`nice i materijale koje muje dostavio Tuìtelj, kako bi utvrdio postojanje osnovane sumnje.

(3) Po potvrdi pojedinih ili svih to~aka optu`nice,osumnji~enik dobija poloàj optuènika. Sudac za prethodnosaslu{anje dostavlja optu`nicu optuèniku i njegovu branitelju.VI. Dopustivost

30. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.a) Dopustivost u odnosu na ~lanak II/3.(d) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanak 5. Europske konvencije

32. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom jeRje{enje Suda BiH broj S1 1 K003369 10 Kr` (X-KR-09/786-1)od 24. sije~nja 2011. godine, protiv kojeg nema drugihdjelotvornih pravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim,pobijano rje{enje apelant je primio 26. sije~nja 2011. godine, aapelacija je podnesena 15. oùjka 2011. godine, tj. u roku od 60dana, kako je propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnogsuda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda, zato {to nije o~ito (prima facie)neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

33. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija, u ovom dijelu,ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.b) Dopustivost u odnosu na ~lanak II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanak 6. Europske konvencije

34. Apelant smatra da mu je rje{enjima o produènju pritvorapovrije|eno i pravo na pravi~no su|enje.

35. U svezi sa navodima o povredi prava na pravi~nosu|enje, Ustavni sud podsje}a na to da je u svojoj praksi ve}usvojio jasan stav da se na pitanje ima li apelant ili ho}e li imatipravi~no su|enje pred redovitim sudovima ne moè dati odgovordok je postupak u tijeku. Sukladno praksi Ustavnog suda iEuropskog suda, pitanje je li po{tovano na~elo pravi~nogsu|enja treba sagledati na temelju postupka u cjelini. S obziromna sloènost kaznenog postupka, eventualni proceduralnipropusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogubiti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka.Slijedom toga, nije mogu}e, u na~elu, utvrditi je li kaznenipostupak bio pravi~an dok se postupak pravomo}no ne okon~a(vidi Europski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv[panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj146, stavak 68; i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. lipnja2003. godine, to~ka 18, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosnei Hercegovine" broj 38/03).

36. U konkretnom slu~aju, kazneni postupak protiv apelantajo{ nije okon~an, ve} su, u trenutku podno{enja apelacija,donesena samo procesna rje{enja kojima je u vi{e navrataproduàvan pritvor. U svezi s tim, Ustavni sud primje}uje dapobijana rje{enja ne predstavljaju "utvr|ivanje osnovanostikaznene optu`be" protiv apelanta, u smislu ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije.

37. Sukladno navedenome, Ustavni sud zaklju~uje da jeapelacija, u odnosu na povredu prava na pravi~no su|enje iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europskekonvencije, preuranjena.

38. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka 16. stavak 4. to~ka 14.Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetnaapelacija u ovom dijelu ne ispunjava uvjete u pogledudopustivosti.VII. Meritum

39. Apelant pobija navedena rje{enja tvrde}i da su mu timrje{enjima povrije|ena prava iz ~lanka II/3.(d) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 5. Europske konvencije.

40. ^lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudskaprava i temeljne slobode iz ovog ~lanka, stavak 2 {to uklju~uje:

d) Prava na slobodu i sigurnost osobe.41. ^lanak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost li~nosti. Nitko ne

smije biti li{en slobode izuzev u niè navedenim slu~ajevima isukladno zakonom propisanim postupkom:

c. zakonitog hap{enja ili li{enja slobode glede privo|enjanadle`noj sudbenoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da jeta osoba izvr{ila krivi~no djelo ili kada postoje valjani razlozi dase osoba sprije~i da izvr{i krivi~no djelo ili da, nakon izvr{enjakrivi~nog djela, pobjegne.

3. Svako tko je uhap{en ili li{en slobode prema odredbamastavka 1(c) ovog ~lanka mora odmah biti izveden pred sudiju ilidrugu slu`benu osobu zakonom ovla{tenu da vr{i sudbenu vlast imora imati pravo na su|enje u razumnom roku ili na pu{tanje naslobodu do su|enja. Pu{tanje se na slobodu moè uvjetovatigarancijama o pojavljivanju na su|enju.

4. Svako kome je uskra}ena sloboda hap{enjem ilili{avanjem slobode ima pravo uloìti àlbu sudu kako bi sud, ukratkom roku, razmotrio zakonitost li{avanja slobode i ukolikoono nije bilo zakonito naloìo osloba|anje.

42. U konkretnom slu~aju, apelant smatra da mu je pobijanimrje{enjima, donesenim u postupku kontrole opravdanosti

pritvora, povrije|eno pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. st. 3. i 4.Europske konvencije. S tim u svezi, Ustavni sud je u vi{e svojihodluka naglasio da se pravo na slobodu li~nosti ubraja u jedno odnajzna~ajnijih ljudskih prava, te da ~lanak 5. Europskekonvencije daje za{titu da nitko ne moè biti proizvoljno li{enslobode. Proizvoljnost li{avanja slobode se u prvom reduocjenjuje u odnosu na po{tivanje proceduralnih zahtjeva zakonakoji je primijenjen u konkretnom slu~aju, dakle ZKPBiH, ali uzistodobno po{tivanje standarda iz ~lanka 5. Europskekonvencije.

43. Ustavni sud ukazuje na to da odredba ~lanka 5. stavak 3.Europske konvencije zahtijeva da je osoba li{ena slobodesukladno ~lanku 5. stavak 1(c) Europske konvencije, tj. da jeli{avanje "zakonito" u smislu navedenog ~lanka, a obuhva}apodjednako i proceduralnu i materijalnu za{titu takvih osoba.Europski sud je zaklju~io da po{tivanje ~lanka 5. stavak 3.Europske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita svapitanja u svezi sa pritvorom, te da odluku o pritvoru donesepozivaju}i se na objektivne kriterije predvi|ene zakonom. Pritome je postojanje osnovane sumnje da je osoba li{ena slobodepo~inila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret conditio sinequa non za odre|ivanje ili produènje pritvora, ali to nakonodre|enog vremena nije dovoljno ve} se mora procijeniti postojeli za pritvor relevantni i dovoljni razlozi (vidi Europski sud,Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. srpnja 2000. godine,aplikacija broj 25792/94, stavak 63). Prema daljnjem stavuEuropskog suda, opravdanost pritvora ovisi i o okolnostimakonkretnog slu~aja, koje moraju biti takve da upu}uju napostojanje op}eg (javnog) interesa koji je tako vaàn i zna~ajanda, usprkos presumpciji nevinosti, preteè nad na~elompo{tivanja slobode pojedinca.

44. Ustavni sud nalazi da apelant pobija postojanje osnovanesumnje kao conditio sine qua non za odre|ivanje pritvora, teposebnih razloga za odre|ivanje pritvora.

45. Ustavni sud }e prvo ispitati apelantove navode u svezi sapostojanjem osnovane sumnje da je po~inio kaznena djela ratnogzlo~ina protiv civilnog stanovni{tva i ratnog zlo~ina protiv ratnihzarobljenika. S tim u svezi, Ustavni sud podsje}a na to da,sukladno ~lanku 5. stavak 1. to~ka (c) Europske konvencije,osoba moè biti pritvorena samo u okviru kaznenog postupka, tj.da bi bila izvedena pred nadle`ni sud zbog osnovane sumnje da jepo~inila kazneno djelo (vidi Europski sud, Je~ius v. Litvania,aplikacija broj 34578/97, stavak 50, ECHR 2000-IX). Osnovanasumnja da je po~injeno kazneno djelo pretpostavlja postojanje~injenica i informacija koje bi zadovoljile objektivnogpromatra~a da je osoba u pitanju mogla po~initi kazneno djelo.Dalje, postojanje osnovane sumnje zahtijeva da ~injenice nakojima se temelji mogu potpadati pod neki dio kriminalnogpona{anja propisanog kaznenim zakonom. Pri tome, u trenutkuodre|ivanja pritvora ne mora biti sa sigurno{}u utvr|eno da jekazneno djelo zaista i po~injeno, te ne mora biti utvr|ena njegovapriroda. Sukladno ~lanku 5. stavak 1. Europske konvencije,zakonitost pritvora ocjenjuje se na temelju doma}eg zakona,odnosno mora imati pravnu osnovu u doma}em zakonu, s tim dali{avanje slobode mora biti sukladno svrsi ~lanka 5, tj. osoba upitanju mora biti za{ti}ena od proizvoljnosti.

46. U konkretnom slu~aju, iz obrazloènja redovitih sudovaslijedi da osnovana sumnja da je apelant po~inio predmetnakaznena djela proizlazi iz ~injenice da je optu`nica potvr|ena.Dalje, proizlazi da je u obrazloènju rje{enja kojim je odlu~eno opritvoru, po prijedlogu koji je dostavljen uz optu`nicu, preciznonavedeno koji su materijalni dokazi i koji iskazi svjedoka, tenjihova me|usobna sveza doveli do zaklju~ka o postojanjuosnovane sumnje da je apelant po~inio predmetna kaznena djela.

47. Ustavni sud nalazi da obrazloènje Suda BiH nijeproizvoljno. Naime, odredba ~lanka 226. ZKPBiH propisuje:"Kada tijekom istrage Tuìtelj smatra da postoji dovoljno dokazaiz kojih proizlazi osnovana sumnja da je osumnji~enik po~iniokazneno djelo, pripremit }e i uputiti optu`nicu sucu za prethodnosaslu{anje". Tako|er, odredba ~lanka 228. stavak 2. istog zakonapropisuje: "Prilikom potvr|ivanja optu`nice, sudac za prethodnosaslu{anje prou~ava svaku to~ku optu`nice i materijale koje mu



je dostavio Tuìtelj, kako bi utvrdio postojanje osnovanesumnje". Iz navedenih zakonskih odredaba slijedi da je obvezasuda upravo prou~avanje svih dokaza koji potkrjepljujuoptu`nicu, odnosno da je uvjet za podno{enje, odnosnopotvr|ivanje optu`nice postojanje osnovane sumnje. Osimnavedenog, Ustavni sud nalazi da je u ranijem rje{enju, kojim seodlu~ivalo o produènju pritvora, detaljno opisano iz kojihiskaza svjedoka i materijalnih dokaza proizlazi osnovana sumnjada je apelant po~inio predmetna kaznena djela. Stoga, Ustavnisud zaklju~uje da nisu utemeljeni apelantovi navodi da mu jepritvor odre|en bez postojanja osnovane sumnje.

48. Ustavni sud }e se u nastavku o~itovati o posebnimrazlozima za odre|ivanje pritvora u odnosu na apelantovenavode.

49. Ustavni sud zapaà da apelant smatra da niti postojanjedvojnog dràvljanstva, niti imovina koju posjeduju njegovabra}a u Republici Srbiji, niti ~injenica da apelant ne ìvi sasvojom djecom, niti ~injenica da je on postao svjestan teìnedjela zato {to je optu`nica potvr|ena, ne mogu predstavljatiokolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. Iz obrazloènjaredovitih sudova proizlazi da apelant ima i dràvljanstvoRepublike Srbije, da je korisnik mirovine, da je razveden i da neìvi u ku}anstvu sa svojom djecom, da mu bra}a ìve u NovomPazaru i da su dobro materijalno situirani i da su, prema iskazusvjedoka "E", odlu~ni da na bilo koji na~in pomognu bratu, papostoji opasnost da }e apelant pobje}i. Iz obrazloènja Suda BiHslijedi da je prvostupanjski sud ocjenom svih navedenih~injenica, a ne samo zbog ~injenice dvojnog dràvljanstva,pravilno zaklju~io da apelant ima jake veze sa RepublikomSrbijom i da }e mu, ukoliko pobjegne, boravak u Republici Srbijibiti u mnogo ~emu olak{an. U prilog navedenome, Sud BiH jeukazao i na ~injenicu da Republika Srbija ne dopu{ta ekstradicijusvojih dràvljana drugim dràvama, s ciljem njihovogprocesuiranja, budu}i da je Republika Srbija uloìla rezerve naodredbe o izru~enju vlastitih dràvljana. Sud BiH je ukazao naopasnost od bjekstva i zbog toga {to je apelant nakonpotvr|ivanja optu`nice postao svjestan teìne djela, {to moè bitidodatni motiv za bjekstvo.

50. U svezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje na stav biv{eEuropske komisije za ljudska prava (vidi Europska komisije zaljudska prava, Stogmüller v. Austria, presuda od 10. studenog1969. godine) u kojem je navedeno: "Opasnost od bijega nekogoptuènika ne proizlazi samo iz toga {to mu je mogu}e ili lako dapre|e granicu [...] mora postojati ~itav niz okolnosti, posebno,optuènikovo o~ekivanje da }e mu biti izre~ena te{ka kazna iliposebna nesklonost optuènika prema pritvoru, ili ako optuèniknema ~vrsto uspostavljene veze u zemlji". Dakle, iz obrazloènjaredovitih sudova slijedi zaklju~ak da postoji opasnost da }eapelant pobje}i zato {to ima dràvljanstvo Republike Srbije,korisnik je mirovine, razveden je i ne ìvi u ku}anstvu sa svojomdjecom, bra}a mu ìve u Novom Pazaru i dobro su materijalnosituirani i, prema iskazu svjedoka "E", odlu~ni su da na bilo kojina~in pomognu bratu, te zbog ~injenice da je apelant nakonpotvr|ivanja optu`nice postao svjestan da je optuèn za kaznenadjela ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva i ratnog zlo~inaprotiv ratnih zarobljenika, {to mu moè biti dodatni motiv zabjekstvo. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da izobrazloènja redovitih sudova slijedi da je zaklju~ak o postojanjuopasnosti da }e apelant pobje}i izveden nakon analize svihokolnosti pojedina~no, te njihovim dovo|enjem u me|usobnusvezu, {to ne ostavlja utisak proizvoljnosti.

51. Dalje, Ustavni sud }e se o~itovati u svezi sa postojanjemrazloga za pritvor zbog utjecaja na svjedoke i tijek postupka.Naime, apelant smatra da su svi svjedoci Tuìteljstva BiH daliiskaze, da se on vi{e od jednu godinu i ~etiri mjeseca nalazi upritvoru, koji vi{e nije jedina opravdana i neophodna mjerakojom se moè osigurati apelantova prisutnost i uspje{novo|enje kaznenog postupka i otkloniti eventualni utjecaj nasvjedoke. Me|utim, sud kontinuirano produàva pritvorkoriste}i uvijek iste i potpuno stereotipne formulacije. Apelant jeistakao i ~injenicu da je optu`nica podnesena, zbog ~ega jesmanjena mogu}nost utjecaja na svjedoke. Iz obrazloènjaredovitih sudova slijedi da je veliki broj svjedoka, jo{ u fazi

istrage, zatraìo mjere za{tite zbog postojanja izravnih ineizravnih pritisaka kojima su bili izloèni, kako oni, tako i~lanovi njihovih obitelji, da su prijetnje nastavljene i nakonpotvr|ivanja optu`nica, {to potvr|uju zapisnik i slu`benazabilje{ka, te da su se na ove okolnosti izja{njavali svjedoci "A","B", "F" i "E", koji ne samo {to su ukazali na utjecaj na svjedokenego i na istraìtelje SIPA-e i tuìteljicu. Iz odgovora TuìteljstvaBiH slijedi da je Sud BiH utvrdio postojanje prijetnje za osobnusigurnost i sigurnost obitelji svjedoka, da je odredio mjere za{titeve}em broju svjedoka, te da se sada trebaju po~eti izvoditi dokaziposredstvom za{ti}enih svjedoka, od kojih neki izravno tereteapelanta.

52. Ustavni sud nalazi da obrazloènje ove pritvorske osnovenije nimalo proizvoljno. Naime, sama ~injenica da je ve}inasvjedoka zatraìla mjere za{tite zbog postojanja pritisaka, da supostojale prijetnje upu}ene svjedocima, istraìteljima ituìteljici, i to nakon potvr|ivanja optu`nice, upravo potvr|ujupostojanje konkretnih okolnosti koje ukazuju na opasnostutjecaja na druge svjedoke i time ometanja kaznenog postupka.Stoga, Ustavni sud smatra da apelant neutemeljeno isti~e da nepostoje razlozi za pritvor zbog utjecaja na svjedoke i tijekpostupka.

53. Vezano za odre|ivanje pritvora zbog toga {to bi pu{tanjena slobodu izazvalo naru{avanje javnog reda, apelant smatra dasamo navo|enje prijetnji istraìteljima SIPA-e i tuìteljici nemoè predstavljati naru{avanje javnog reda budu}i da je pojam"uznemiravanje javnog reda" puno {iri od pojma "uznemirenostituìteljice i pripadnika SIPA-e". Dalje je istaknuto da morajupostojati izvanredne okolnosti, a izvr{eni zlo~in prije petnaestgodina ne moè predstavljati izvanredne okolnosti, to mora bitine{to novo, aktualno i {to se desilo u bliskoj pro{losti. Izobrazloènja redovitih sudova slijedi da je za kazneno djelo kojese apelantu i ostalim optuènim stavlja na teret propisana kaznazatvora u trajanju od najmanje deset godina ili teà kazna, ~ime jeispunjen formalnopravni uvjet iz zakonske odredbe, te da je ovokazneno djelo jedno od najteìh kaznenih djela uop}e, budu}i jeusmjereno protiv vrijednosti koje su za{ti}ene, kako doma}im,tako i me|unarodnim propisima. Tako|er, navedeno je da se priocjeni ove pritvorske osnove imao u vidu na~in izvr{enjakaznenog djela kao i posljedice kaznenog djela, te je zaklju~enoda su oni izuzetno te{ki. Dalje, da je pona{anje apelanta i ostalihoptuènih tijekom istra`nog postupka ocijenjeno kao izvanrednaokolnost budu}i da su tijekom provo|enja istrage upu}ivaneprijetnje medijima, istraìteljima SIPA-e, kao i jednom brojuosumnji~enih u ovom predmetu, dok su u nekoliko navrataupu}ene prijetnje i postupaju}oj tuìteljici, pa ~ak i u sudniciprilikom odràvanja ro~i{ta. U odnosu na navode iz apelacije dase prijetnje upu}ene postupaju}oj tuìteljici i istraìteljimaSIPA-e ne mogu promatrati u kontekstu javnog reda, iz odgovoraTuìteljstva BiH slijedi da je upravo osiguranje neometanog radapravosudnih organa i ovla{tenih slu`benih osoba pitanje kojeneposredno utje~e na postojanje povjerenja javnosti u radpravosu|a, a time i na javni red.

54. Ustavni sud zapaà da je Sud BiH detaljno i jasnoobrazloìo za{to smatra da okolnosti pod kojima je izvr{enopredmetno kazneno djelo u svojoj ukupnosti predstavljajuizvanredne okolnosti i stvarnu prijetnju naru{avanju javnog reda.Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Sud BiH daodetaljne i jasne razloge zbog ~ega je utvrdio da, iz ove osnove, idalje postoje uvjeti za apelantovo zadràvanje u pritvoru.

55. Ustavni sud zaklju~uje da nisu utemeljeni apelantovinavodi da mu je povrije|eno pravo iz ~lanka 5. stavak 3. u svezisa ~lankom 5. stavak 1. to~ka (c) Europske konvencije. U odnosuna apelantove tvrdnje da mu je povrije|eno ovo pravo, ako se imau vidu praksa Ustavnog suda i Europskog suda, Ustavni sudnalazi da navedeni sudovi prilikom utvr|ivanja toga je lipovrije|eno ovo apelantovo pravo uvijek odlu~uju u konkretnomslu~aju, a kako nije vidljivo da se apelantovo pozivanje odnosi naneka op}a na~ela, navedeno nije relevantno u konkretnomslu~aju.

56. U pogledu apelantovih navoda da mu nije biloomogu}eno da se izjasni o zapisniku i slu`benoj zabilje{ci, jer muoni nisu dostavljeni, zbog ~ega mu je onemogu}en efektivni

pristup sudu i povrije|eno pravo na ravnopravnost strana upostupku, Ustavni sud ukazuje na to da ~lanak 5. stavak 4.Europske konvencije predvi|a da osoba li{ena slobodehap{enjem ili pritvaranjem ima pravo na pobijanje zakonitostitakvog li{enja slobode pred sudom, odnosno pred sudskimorganom koji mora biti neovisan i nepristran i koji mora imatinadle`nost da donese obvezuju}u odluku koja moè voditi ipu{tanju osoba na slobodu (vidi Europski sud, De Wilde, Ooms iVersyp protiv Belgije, presuda od 18. studenog 1971. godine,serija A, broj 12, st. 76. i 77). Ovaj organ mora, tako|er, pruìti"proceduralne garancije koje su odgovaraju}e za konkretnu vrstuli{avanja slobode", a koje nisu "zna~ajno manje" od garancija ukaznenom postupku, kada li{avanje slobode ima za rezultatdugotrajno zatvaranje osoba. Ove garancije naro~itopodrazumijevaju usmenu raspravu uz pravnu pomo} u postupkuu kojem sudjeluju obje strane, razmatranje zakonitosti pritvora unaj{irem smislu, te odluku koja mora biti donesena brzo.Garancije koje pruà ~lanak 5. stavak 4. moraju biti osigurane udoma}em zakonu, a pravni lijek mora biti djelotvoran i dovoljnosiguran, tj. mora postojati mogu}nost ispitivanja zakonitostisamog pritvora, a ne samo postupka ili zlouporabe ovlasti.

57. Ustavni sud ukazuje na praksu Europskog suda, premakojoj nije neophodno da proceduru prema ~lanku 5. stavak 4.uvijek prate iste garancije kao i one potrebne u ~lanku 6. stavak 1.Europske konvencije, ali da moraju postojati garancije kojeodgovaraju danoj vrsti li{enja slobode. Naro~ito, Europski sud jenaglasio da "jednakost strana" mora biti osigurana posebno upostupku u kojem se razmatra àlba protiv naloga za pritvor (vidiEuropski sud, Niedbala protiv Poljske, presuda od 4. srpnja 2000.godine, aplikacija broj 27915/95). Europski sud je u navedenompredmetu utvrdio kr{enje prava iz ~lanka 5. stavak 4. Europskekonvencije jer je zaklju~io da podnositelj nije imao mogu}nostkomentirati tuìteljevu argumentaciju budu}i da zakon koji jetada vaìo nije omogu}avao podnositelju ili njegovomodvjetniku da prisustvuje raspravama suda, dok je ta mogu}nostza tuìtelja postojala, niti je tuìtelj imao obvezu svoje podneskedostaviti podnositelju i njegovom odvjetniku. Na~eloravnopravnosti strana koje se primjenjuje u habeas corpuspostupcima podrazumijeva da postupak mora biti adversaran(Sanchez-Reisse protiv [vicarske [1986. god.] i Wloch protivPoljske [2000. god.]). U tom svjetlu, [apelant] mora imati pristupspisima istra`nih organa koji se koriste za dono{enje odluke opritvoru prije su|enja (Lamy protiv Belgije [1989. god.]) i moradobiti sve tuìteljeve podneske u svezi s tim (Niedbala protivPoljske [2000. god.]).

58. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud nalazi da iz odgovoraTuìteljstva BiH proizlazi da su zapisnik i slu`bena zabilje{kadostavljeni sudu uz optu`nicu, te da je apelantova obrana 16.rujna 2010. godine izvr{ila uvid u kompletan spis, kada je moglaizvr{iti izuzimanje sporne dokumentacije. Iz odgovora Suda BiHslijedi da je obrana mogla izvr{iti uvid u kompletan spis, a danedostavljanje spornih dokumenata obrani ne predstavlja kr{enjeapelantovog prava, te da je u me|uvremenu obrani dostavljenzapisnik. Sud BiH je naveo da, kako se radilo o kontroli pritvora,a da se navedena dokumentacija ne odnosi na nove ~injenice idokaze, to je smatrao da bi odràvanje ro~i{ta i dostavljanje naizja{njenje podnesaka koji se odnose na ve} postoje}e ~injenicebilo suprotno na~elu ekonomi~nosti, efikasnosti i pravu nasu|enje bez odlaganja.

59. Vezano za odredbe ZKPBiH kojima je regulirano pravoobrane u odnosu na dokaze nakon podno{enja optu`nice, Ustavnisud nalazi da je odredbom ~lanka 47. stavak 3. ZKPBiHpropisano: "Nakon podizanja optu`nice, branitelj osumnji~enikaodnosno optuènika ima pravo uvida u sve spise i dokaze [...]",odnosno da je odredbom ~lanka 226. stavak 2. istog zakonapropisano: "Nakon podignu}a optu`nice, osumnji~enik odnosnooptuènik i branitelj imaju pravo uvida u sve spise i dokaze".Ustavni sud nalazi da iz navedenih odredbi ne proizlazi nikakvoograni~enje vezano za mogu}nost obrane da izvr{i uvid, kako udokaze, tako i u sve spise, ali i da ne proizlazi obveza dostavljanjanavedenog. Iz dokumentacije ne proizlazi da je obrana traìlakopije sporne dokumentacije, a da se Sud BiH odbio o~itovati otome.

60. Sukladno navedenome, Ustavni sud nalazi da ukonkretnom slu~aju nije vidljivo da se postupalo suprotnocitiranim odredbama ZKPBiH, te da je apelantova obranaizvr{ila uvid u spis, dakle, da je upoznata sa sadràjem zapisnika izabilje{ke, kada je mogla zatraìti kopije, a da apelant nijepredo~io dokaze da mu je to bilo onemogu}eno, tako da Ustavnisud ne moè na}i da apelant nije imao mogu}nost komentiratituìteljevu argumentaciju. Vezano za izja{njenje, odgovor izakazivanje ro~i{ta, Ustavni sud nalazi da je odgovor Suda BiHlogi~an i argumentiran, odnosno nije dan proizvoljno. Naime,kako navedeno nije ukazivalo na nove ~injenice, radiekonomi~nosti postupka odlu~eno je da nije potrebnodostavljanje ove dokumentacije obrani, niti odràvanje ro~i{ta.Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelant, usmislu navedenih stavova Europskog suda, imao "stvarnumogu}nost davati primjedbe" na navode Tuìteljstva BiH uodnosu na dono{enje odluke o produènju pritvora, te da ih je, usmislu garancija iz ~lanka 5. stavak 4. Europske konvencije,mogao i pobijati.

61. Ustavni sud zaklju~uje da apelant neutemeljenoprigovara da mu nije bilo omogu}eno da se izjasni o navedenojdokumentaciji jer mu ona nije dostavljena budu}i da iz stanjaspisa i obrazloènja pobijanih odluka proizlazi da je apelantnesporno bio upoznat sa sadràjem svih dokaza bitnih zadono{enje odluke o produènju pritvora, koje je u àlbenompostupku razmotrio drugostupanjski sud i dao razloge za{to jeodluka o produènju pritvora u konkretnom slu~aju zakonita.

62. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra dapobijanim rje{enjima nije povrije|eno apelantovo pravo iz~lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. st. 3. i 4.Europske konvencije.

VIII. Zaklju~ak

63. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje ~lankaII/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 5. stavak 3.Europske konvencije kada je sud u postupku kontroleopravdanosti pritvora utvrdio da i dalje postoje razlozi kojiopravdavaju apelantovo zadràvanje u pritvoru i kada je daojasno obrazloènje, kako u pogledu postojanja osnovane sumnje,tako i u pogledu postojanja posebnih razloga za odre|ivanjepritvora iz ~lanka 132. stavak 1. to~ke (a), (b) i (d) ZKPBiH.

64. Ustavni sud, tako|er, zaklju~uje da ne postoji kr{enje~lanka 5. stavak 4. Europske konvencije budu}i da nije utvrdio daje apelantu uskra}ena mogu}nost djelotvornog pobijanja stavovaTuìteljstva BiH koji su bitni za produènje pritvora. Tako|er,Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje ~lanka 5. stavak 4.Europske konvencije kada je o apelantovoj àlbi naprvostupanjsko rje{enje odlu~io drugostupanjski sud rje{enjem ukojem je razmotrio prigovore iznesene u àlbi.

65. Ustavni sud zaklju~uje da je apelacija preuranjena uodnosu na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije.

66. Na temelju ~lanka 16. stavak 4. to~ka 14. i ~lanka 61. st. 1.i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao udispozitivu ove odluke.

67. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu,nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog zadono{enje privremene mjere.

68. Prema ~lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obvezuju}e.



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1262/11, rje{avaju}i apelaciju NihadaBojaxi}a, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 16 stav 4 ta~ka 14, ~lana 59 stav 2 ta~ka 2 i ~lana 61 st. 1 i 3



Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednicaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 20. aprila 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neosnovana apelacija Nihada Bojaxi}a

podnesena protiv rje{ewa Suda Bosne i Hercegovine br. S1 1K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24. januara 2011.godine i S1 1 K003369 10 KrI (X-KR-09/786-1) od 29. decembra2010. godine u odnosu na ~lan II/3d) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lan 5 st. 3 i 4 Evropske konvencije za za{titu qudskih pravai osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Nihada Bojaxi}apodnesena protiv rje{ewa Suda Bosne i Hercegovine br. S1 1K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24. januara 2011.godine i S1 1 K003369 10 KrI (X-KR-09/786-1) od 29. decembra2010. godine u odnosu na ~lan II/3e) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lan 6 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava iosnovnih sloboda, zato {to je preurawena.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod1. Nihad Bojaxi} (u daqwem tekstu: apelant) iz Sarajeva,

kog zastupaju Vasvija Vidovi} i Edina Re{idovi}, advokaticeiz Sarajeva, podnio je 15. marta 2011. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavnisud) protiv rje{ewa Suda Bosne i Hercegovine (u daqwemtekstu: Sud BiH) br. S1 1 K003369 10 Kr` (veza br:X-KR-09/786-1) od 24. januara 2011. godine i S1 1 K003369 10 KrI(X-KR-09/786-1) od 29. decembra 2010. godine. Apelant je,tako|e, podnio zahtjev za dono{ewe privremene mjere kojom biUstavni sud naloìo Sudu BiH da odmah, a najkasnije u roku od24 ~asa od dana prijema odluke Ustavnog suda, dostavi apelantuodre|enu dokumentaciju.


Suda BiH i Tuìla{tva Bosne i Hercegovine (u daqwemtekstu: Tuìla{tvo BiH) zatraèno je 22. marta 2011. godineda dostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH i Tuìla{tvo BiH dostavili su odgovore 31. i30. marta 2011. godine.

4. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju proslije|eni su apelantu 1. aprila 2011.godine.


navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

6. Apelant je li{en slobode 4. novembra 2009. godine, aRje{ewem Suda BiH broj X-KRN-09/786 od 5. novembra 2009.godine odre|en mu je pritvor zbog razloga propisanihodredbama ~lana 132 Zakona o krivi~nom postupku Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: ZKPBiH), ta~ke b) i d), arje{ewima Suda BiH od 3. decembra 2009. godine i 2. februara2010. godine pritvor mu je produèn za naredna dva, odnosno trimjeseca. Odlukom od 2. februara 2010. godine apelantu jeodre|en pritvor i zbog pritvorskih razloga propisanih uodredbi ~lana 132 stav 1 ta~ka a) ZKPBiH. Tuìla{tvo BiH je26. aprila 2010. godine podnijelo optu`nicu kojom se apelanttereti da je po~inio krivi~no djelo ratnog zlo~ina protivcivilnog stanovni{tva iz ~lana 173 stav 1 ta~ke a), b) i c)

Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu:KZBiH) i krivi~no djelo ratnog zlo~ina protiv ratnihzarobqenika iz ~lana 175 stav 1 ta~ka a) KZBiH. Uz optu`nicuje dostavqen i prijedlog za produèwe pritvora premaapelantu. Rje{ewem od 30. aprila 2010. godine Sud BiH jeapelantu produìo pritvor. Iz rje{ewa, izme|u ostalog,slijedi da osnovana sumwa da je apelant po~inio krivi~na djelakoja mu se stavqaju na teret proizilazi iz iskaza svjedoka imaterijalnih dokaza. Naime, iz personalnog kartona jasnoproizilazi da je apelant bio zamjenik zapovjednikaSpecijalnog odreda za posebne namjene pri [tabu Vrhovnekomande Armije BiH - "Zulfikar" i to u periodu od 23. januara1993. godine do 17. januara 1994. godine, te da ova ~iwenicaproizilazi i iz izjava svjedoka, ali i iz apelantove izjave kojuje dao pred tuìocem u Ha{kom tribunalu. Daqe je navedeno daje 16. aprila 1993. godine izvr{en napad na stanovni{tvohrvatske nacionalnosti u selu Trusina, u kom je do{lo dorawavawa i ubijawa hrvatskog civilnog stanovni{tva kao ipripadnika HVO-a, {to proizilazi iz iskaza svjedoka "B","E", "X", "I", "H" i "G". Sud BiH je naveo da iz iskaza svjedoka"B", "H" , "G", "A", kao i iz iskaza mnogih drugih svjedoka,proizilazi da je apelant naredio napad, te da je, prema iskazusvjedoka "O", apelant izjavio: "Nemoj da uho ostane.", a premaiskazu svjedoka "A" proizilazi da je rekao: "U napadu na seloTrusina ne smije ostati koko{ ìva." Daqe je istaknuto da jeTuìla{tvo BiH tvrdwu da je apelant rukovodio cijelimnapadom potkrijepilo izjavama svjedoka "A" i "B" koji suizjavili da su S. H. i N. H. posjedovali "motorole" i da su osvemu obavje{tavali apelanta koji je bio na bezbjednom mjestuodakle je bez problema mogao da komunicira sa u~esnicimaakcije i da izdaje naredbe. Vezano za ubijene pripadnike HVO-a~ija se ubistva dovode u vezu sa apelantovom naredbom, Sud BiHje naveo da je svjedokiwa "H" izjavila da je me|u zarobqenimpripadnicima HVO-a prepoznala @. B., P. K., N. K., F. D. i I.D., ~ija je mrtva tijela kasnije vidjela, da je svjedokiwa "I"izjavila da je me|u zarobqenim pripadnicima HVO-a vidjelaI. D. i N. K., da su se, nakon {to su civili odmaknuti, za~ulipucwi, te da je nakon toga vidjela ubijene vojnike, me|u kojimaje prepoznala @. B., I. D., N. K., P. K., A. D. i F. D. U skladu sanavedenim, Sud BiH je naveo da iz navedenog slijedi danedvojbeno postoji osnovana sumwa da je apelant po~iniopredmetna krivi~na djela, a {to u konkretnom slu~aju nitiodbrana ne dovodi u pitawe.

7. Sud BiH je rje{ewem od 21. maja 2010. godine spojiopredmet povodom optu`nice protiv apelanta i predmetpovodom optu`nice protiv M. M., X. S. i S. H (u daqwem tekstu:ostali optuèni). Tako|e, Sud BiH je rje{ewem od 7. jula 2010.godine navedenom predmetu pripojio i predmet povodomoptu`nice protiv Z. A. Nakon toga, Sud BiH je, u smislu ~lana137 stav 1 ZKPBiH, vr{io kontrolu opravdanosti pritvorasvaka dva mjeseca, nakon ~ega je produàvao pritvor apelantu.

8. Rje{ewem Suda BiH broj S 1 K003369 10 Krl(X-KR-09/786-1) od 29. decembra 2010. godine, u postupkukontrole opravdanosti pritvora, utvr|eno je da i daqe postojeokolnosti koje ukazuju na opravdanost daqweg zadràvawaapelanta i ostalih optuènih u pritvoru zbog postojawaposebnih pritvorskih razloga iz ~lana 132 stav 1 ta~ke b) i d)ZKPBiH, a apelanta i zbog postojawa pritvorskih razloga iz~lana 132 stav 1 ta~ka a) ZKPBiH. U obrazloèwu rje{ewa SudBiH je naveo da je Tuìla{tvo BiH 27. decembra 2010. godinedostavilo Sudu BiH pismeno izja{wewe u kom je istaknulo da idaqe postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanost izre~enemjere prema apelantu, te da ostaje pri svim ranije isticanimargumentima u prilog mjeri pritvora, da se posebno osvrnulona daqwu opravdanost pritvora zbog zakonskog razloga iz~lana 132 stav 1 ta~ka b) ZKPBiH, te istaknulo da se predmetnalazi u odlu~noj fazi kada se izvode kqu~ni svjedocioptu`be, a da u naredna dva mjeseca slijedi svjedo~ewe lica kojaimaju kqu~na saznawa vezano za na~in izvr{ewa krivi~nogdjela, kao i svjedo~ewe svjedoka pod mjerama za{tite, kojima suodre|ene mjere za{tite zbog toga {to su im apelant i ostalioptuèni prijetili i zbog straha koji je izazvan jasnim ikonkretnim opasnostima za wih. Daqe je istaknuto da iz

pismenog izja{wewa apelantovih branilaca slijedi da nepostoji opravdanost pritvora niti po jednom osnovu, pri tomeukazuju}i na doma}u i me|unarodnu sudsku praksu, te naapelantovo primjereno pona{awe u toku postupka. Apelantovibranioci su predloìli izricawe mjera zabrane, u smisluodredbi ~l. 126 i 126 a) ZKPBiH.

9. Obrazlaù}i postojawe osnovane sumwe da su apelant iostali optuèni po~inili krivi~na djela koja su im stavqenana teret, Sud BiH je naveo da ~iwenica da je optu`nicapotvr|ena dovoqno govori da postoji osnovana sumwa da suapelant i ostali optuèni po~inili predmetna krivi~nadjela, tako da je ispuwen op{ti pritvorski osnov.

10. Daqe, navedeno je da je neophodno daqwe postojawe mjerepritvora prema apelantu i ostalim optuènim, u smisluposebnog pritvorskog razloga iz ~lana 132 stav 1 ta~ka b)ZKPBiH, budu}i da je veliki broj svjedoka jo{ u toku istragezatraìo mjere za{tite zbog postojawa direktnih iliindirektnih uticaja ili pritisaka kojima su bili izloèni,kako oni li~no, tako i ~lanovi wihovih porodica, te da su seprijetwe nastavile i nakon potvr|ivawa optu`nice. Naime, unarednom periodu slijedi svjedo~ewe svjedoka pod mjeramaza{tite, tako da }e se daqwim odràvawem na snazi mjerepritvora iz ovog pritvorskog razloga obezbijediti nesmetanodavawe iskaza na glavnom pretresu kao i spre~avawe wihovogponovnog traumatizirawa. Sud BiH je, daqe, naveo da su se onavedenom izja{wavali svjedok "A" koji je bio o~evidacpredmetnih doga|aja i koji je zbog straha za svoj ìvot i ìvotsvoje porodice zatraìo mjere za{tite, kao i svjedok "B",svjedok "F", i svjedok "E" koji je izjavio da je brat jednog odoptuènih u ovom predmetu upu}ivao prijetwe govore}i daniko ne smije svjedo~iti ili bilo {ta re}i o wegovom bratu jer}e se u protivnom ne{to desiti wemu i wegovoj porodici.Daqe, prema zapisniku o saslu{awu za{ti}enog svjedoka "B"od 14. juna 2010. godine (u daqwem tekstu: zapisnik) i premaslu`benoj zabiqe{ci SIPA-e od 4. juna 2010. godine (udaqwem tekstu: slu`bena zabiqe{ka), slijedi da su prijetwenastavqene i nakon potvr|ivawa optu`nice, te da su ozbiqneprijetwe upu}ene istraìteqima SIPA-e i postupaju}ojtuìteqki, {to je vidqivo iz ranije dostavqenedokumentacije. Dakle, iz navedenog slijedi da postoje naro~iteokolnosti koje ukazuju na to da bi apelant i ostali optuèni,ukoliko bi se na{li na slobodi, ometali krivi~ni postupak.

11. Obrazlaù}i opravdanost pritvora iz razlogapredvi|enih ~lanom 132 stav 1 ta~ka d) ZKPBiH, Sud BiH jenaveo da je ispuwen formalnopravni uslov iz ove odredbe akose imaju u vidu krivi~na djela koja se apelantu i ostalimoptuènim stavqaju na teret i visina zaprije}ene kazne. Daqeje naveo da je imao u vidu na~in izvr{ewa i posqedicepredmetnih krivi~nih djela, {to jasno ukazuje na to da se radi ozlo~inu usmjerenom protiv vrijednosti koje su za{ti}enedoma}im i me|unarodnim propisima, a koji je na preìvjeledirektno i indirektno ostavio traumati~an utisak, {to jevidqivo iz iskaza saslu{anih svjedoka, zatim prijetwiupu}enih istraìteqima SIPA-e, te postupaju}oj tuìteqkikoja se nalazi pod 24-~asovnom za{titom. S tim u vezi,nedvojbeno je da bi pu{tawe na slobodu apelanta i ostalihoptuènih dovelo do negativne atmosfere, uznemiravawajavnosti, te gubitka povjerewa u pravosu|e, {to bi na krajurezultiralo stvarnom prijetwom naru{avawu javnog reda.

12. Obrazlaù}i opravdanost pritvora zbog razlogapredvi|enih ~lanom 132 stav 1 ta~ka a) ZKPBiH, Sud BiH jenaveo da apelant ima dvojno dràvqanstvo, da je u penziji, da neìvi sa svojom djecom, te da mu bra}a ìve u Novom Pazaru i dasu dobro situirani. Daqe je navedeno da Republika Srbija neizru~uje svoje dràvqane, da su wenim gra|anima ukinute vize,{to bi apelantu samo olak{alo mogu}nost da se u slu~aju dabude pu{ten na slobodu udaqi u nepoznatom pravcu, te da mu jedodatni motiv i ~iwenica da je nakon potvr|ivawa optu`niceapelant postao svjestan postojawa osnovane sumwe da jepo~inio predmetna krivi~na djela, a time i visine zaprije}enekazne.

13. U odnosu na prijedlog odbrane da se mjera pritvorazamijeni blaòm kaznom, Sud BiH je istakao da se uspje{no

vo|ewe krivi~nog postupka moè obezbijediti samoprimjenom mjere pritvora, te kako odbrana nije ukazala na nekunovu okolnost koja bi opredijelila sud na druga~iju odluku,odlu~io je kao u izreci.

14. Rje{ewem Suda BiH u Vije}u Apelacionog odjeqewabroj S1 1 K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24. januara2011. godine odbijene su àlbe apelanta i ostalih optuènih,te potvr|eno prvostepeno rje{ewe. U obrazloèwu rje{ewaSud BiH je naveo da je prvostepeno vije}e utvrdilo postojaweosnovane sumwe na osnovu ~iwenice da su potvr|eneoptu`nice, kao i da je osnovana sumwa utvr|ena i u ranijimpravosna`nim rje{ewima o odre|ivawu i produàvawupritvora. Daqe je istaknuto da je prvostepeno vije}e pravilnoukazalo na to da se u àlbama u vi{e navrata konstantno isti~uisti razlozi, odnosno da nisu prezentovane neke nove ~iwenicei okolnosti koje bi bile od odlu~uju}eg zna~aja da se mjerapritvora promijeni.

15. Vezano za àlbene navode koji se odnose na posebnerazloge za pritvor propisane odredbama ~lana 132 stav 1 ta~kab) ZKPBiH, odnosno za{to postoji opravdana bojazan da biapelant i ostali optuèni boravkom na slobodi mogli da uti~una svjedoke, Sud BiH je naveo da je prvostepeno vije}e pravilnoocijenilo ~iwenicu da je veliki broj svjedoka, jo{ u faziistrage, zatraìo mjere za{tite zbog postojawa direktnih iindirektnih pritisaka kojima su bili izloèni, kako oni,tako i ~lanovi wihovih porodica, da su prijetwe nastavqene inakon potvr|ivawa optu`nica, {to potvr|uje sporni zapisniki sporna slu`bena zabiqe{ka, te da su se na ove okolnostiizja{wavali svjedoci "A", "B", "F" i "E", koji ne samo {to suukazali na uticaj na svjedoke nego i na istraìteqe SIPA-e ituìteqku. Sud BiH je istakao da se opravdano moèpretpostaviti da je uticaj izvr{en u korist svih optuènih,bez obzira na to ko su lica koja su taj uticaj izvr{ila i po ~ijojnaredbi, budu}i da su u istoj procesnoj zajednici. S tim u vezi,nije potrebno dokazivati konkretni uticaj, nego je dovoqno dasve okolnosti tvore razumnu i jasnu sumwu da moè do}i douticaja, kao i da bi apelant i ostali optuèni mogli imatikoristi od tog uticaja, nezavisno od toga ima li direktnihdokaza da su apelant i ostali optuèni bili direktnoukqu~eni u poku{aje vr{ewa uticaja na svjedoke i ometawekrivi~nog postupka. S tim u vezi, Sud BiH je istakao da jeprvostepeno vije}e pravilno zakqu~ilo da postoje naro~iteokolnosti koje ukazuju na to da }e apelant i ostali optuèni,ukoliko se na|u na slobodi, ometati krivi~ni postupakuticajem na svjedoke i sau~esnike.

16. Vezano za àlbene navode koji se odnose na posebnerazloge za pritvor propisane odredbama iz ~lana 132 stav 1ta~ka d) ZKPBiH, Sud BiH je istakao da je prvostepeno vije}epravilno utvrdilo ~iwenicu da je za krivi~na djela koja seapelantu i ostalim optuènima stavqaju na teret propisanakazna zatvora u trajawu od najmawe deset godina ili teà kazna,~ime je ispuwen formalnopravni uslov iz navedene odredbe, teda je ovo krivi~no djelo jedno od najteìh krivi~nih djelauop{te, budu}i da je usmjereno protiv vrijednosti koje suza{ti}ene, kako doma}im, tako i me|unarodnim propisima. SudBiH je naveo da je prvostepeno vije}e, tako|e, ocijenilo ina~in izvr{ewa i posqedice krivi~nog djela, te zakqu~ilo dasu oni izuzetno te{ki i da je po~iweno krivi~no djelo uTrusini ostavilo trajne i dalekose`ne posqedice na velikibroj preìvjelih i srodnika stradalih, da su tom prilikomstradali 18 civila, ~etiri vojnika HVO-a i ~etiri rawenacivila od kojih su dvije ène i dvoje djece starosti od dvije i~etiri godine. Daqe je navedeno da je prvostepeno vije}epona{awe apelanta i ostalih optuènih tokom istra`nogpostupka ocijenilo kao vanrednu okolnost budu}i da su tokomsprovo|ewa istrage upu}ivane prijetwe medijima,istraìteqima SIPA-e, kao i jednom broju osumwi~enih uovom predmetu, dok su u nekoliko navrata upu}ene prijetwe ipostupaju}oj tuìteqki, pa ~ak i u sudnici prilikomodràvawa ro~i{ta. S tim u vezi, istaknuto je da jeprvostepeno vije}e pravilno zakqu~ilo da bi pu{tawe naslobodu apelanta i ostalih optuènih izazvalo uznemiravawe



javnosti, te da bi proiza{le tenzije rezultirale naru{avawemjavnog reda.

17. Vezano za àlbene navode koji se odnose na posebnerazloge za pritvor propisane odredbama ~lana 132 stav 1 ta~kaa) ZKPBiH, Sud BiH je naveo da je prvostepeno vije}e, tako|e,pravilno utvrdilo da postoji opasnost da }e apelant pobje}ibudu}i da ima i dràvqanstvo Republike Srbije, da je korisnikpenzije, da je razveden i da ne ìvi u doma}instvu sa svojomdjecom, da mu bra}a ìve u Novom Pazaru i da su dobromaterijalno situirani i da su, prema iskazu svjedoka "E",odlu~ni da na bilo koji na~in pomognu bratu. Sud BiH jekonstatovao da je prvostepeni sud, ocjenom svih navedenih~iwenica a ne samo zbog ~iwenice dvojnog dràvqanstva,pravilno zakqu~io da apelant ima jake veze sa RepublikomSrbijom i da }e mu, ukoliko pobjegne, boravak u RepubliciSrbiji biti u mnogo ~emu olak{an. U prilog navedenom, SudBiH je ukazao i na ~iwenicu da Republika Srbija ne dozvoqavaekstradiciju svojih dràvqana drugim dràvama, s ciqemwihovog procesirawa, budu}i da je Republika Srbija uloìlarezerve na odredbe o izru~ewu sopstvenih dràvqana i da sudràvqani Republike Srbije od decembra 2009. godine dobilibezvizni reìm u zemqama {engenskog prostora, tako da bi toapelantu omogu}ilo skrivawe i van Republike Srbije. Sud BiHje istakao da je prvostepeni sud pravilno ukazao na opasnost odbjekstva i zbog toga {to je apelant nakon potvr|ivawaoptu`nice postao svjestan teìne djela, {to moè bitidodatni motiv za bjekstvo.

IV. Apelacija


18. Apelant smatra da su mu osporenim rje{ewimapovrije|eni pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu: Evropskakonvencija), pravo na li~nu slobodu i bezbjednost iz ~lanaII/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 st. 3 i 4 Evropskekonvencije. Povredu navedenih prava apelant nalazi unepostojawu osnovane sumwe kao op{teg uslova za izricawemjere pritvora, jer Sud BiH nije mogao samo pau{alno navestida ~iwenica da je optu`nica potvr|ena govori o postojawuosnovane sumwe. Naime, u postupku je saslu{ano 18 svjedoka initi jedan od wih nije ukazivao na to da je apelant lice koje jenaredilo napad ili rukovodilo napadom na selo Trusina.

19. Daqe, apelant osporava postojawe posebnih razloga zapritvor propisanih odredbama ~lana 132 stav 1 ta~ka a)ZKPBiH. Prema praksi sudova u BiH, kao i Ustavnog suda upredmetu broj AP 1150/10 od 14. septembra 2010. godine,postojawe dvojnog dràvqanstva i posjedovawe imovine u tojdràvi ne moè ukazivati na opasnost od bjekstva. Me|utim, ukonkretnom slu~aju sudovi su oti{li korak daqe pa su navelida apelantova bra}a imaju imovinu u Republici Srbiji. Tako|eje navedeno da nije prihvatqiv ni stav da apelant, zbog toga {tone ìvi sa svojom djecom, ima motiv da pobjegne, niti stav da jeapelant svjestan teìne djela zato {to je optu`nicapotvr|ena, {to predstavqa dodatni motiv da pobjegne. Tako|e,nije prihvatqiv ni stav da postoji opasnost od bjekstva i zbogvisine zaprije}ene kazne, jer se, sem navedenog, treba uzeti uobzir i niz drugih faktora koji mogu potvrditi postojaweopasnosti od bijega. Me|utim, Sud BiH uvijek uzima istestereotipne rije~i pri "potvr|ivawu" pritvora. Apelantsmatra da mu je zbog navedenog povrije|eno pravo iz ~lana 5 stav3 Evropske konvencije. U prilog navedenom, apelant je ukazaona predmete Evropskog suda za qudska prava (u daqwem tekstu:Evropski sud), Neumister v. Austria, te Mansur v. Turska.Apelant, daqe, navodi da ga je jo{ prije desetak godinasaslu{ao ha{ki tuìlac, {to zna~i da mu je bilo poznato da seprotiv wega vodi istraga za doga|aje koji su okarakterisanikao ratni zlo~in, zatim da je tokom 2003. godine saznao da seprotiv wega vodi istraga u Trebiwu i da je bio prviosumwi~eni iz Federacije koji se dobrovoqno javio da dâ iskazvlastima Republike Srpske. Me|utim, sudovi to nisu imali uvidu prilikom apelantove procjene.

20. Apelant isti~e da ne postoje posebni razlozi zapritvor propisani odredbama ~lana 132 stav 1 ta~ka b)ZKPBiH. Naime, kako apelant isti~e, svi svjedociTuìla{tva BiH su dali iskaze, wih 18 ve} je dobilo posebnemjere za{tite, on se vi{e od jednu godinu i ~etiri mjesecanalazi u pritvoru, koji vi{e nije jedina opravdana i neophodnamjera kojom se moè obezbijediti wegova prisutnost iuspje{no vo|ewe krivi~nog postupka i otkloniti eventualniuticaj na svjedoke. Me|utim, sud kontinuirano produàvapritvor koriste}i uvijek iste i potpuno stereotipneformulacije. Apelant je istakao i ~iwenicu da je optu`nicapodnesena, zbog ~ega je smawena mogu}nost uticaja na svjedoke,te je ukazao na presudu Evropskog suda Pe{a protiv Hrvatske,zahtjev broj 40523/08, odluka od 8. aprila 2010. godine, u kojoj jekonstatovano da je nakon podno{ewa optu`nice nestao rizik okom je rije~ i da vi{e nije mogao sluìti kao opravdawe zawegov pritvor.

21. Apelant, tako|e, osporava postojawe posebnih razlogaza pritvor propisanih odredbama ~lana 132 stav 1 ta~ka d)ZKPBiH. On isti~e da samo navo|ewe prijetwiistraìteqima SIPA-e i tuìteqki ne moè predstavqatinaru{avawe javnog reda budu}i da je pojam "uznemiravawejavnog reda" puno {iri od pojma "uznemirenosti tuìteqke ipripadnika SIPA-e", odnosno da se prvo odnosi na objektivnostawe, a drugo na subjektivni doìvqaj. Daqe, apelant isti~eda nije osnovan stav Suda BiH da se pritvor iz ovog osnova moèproduìti zbog visine zaprije}ene kazne i teìne djela, jermoraju postojati vanredne okolnosti, a izvr{eni zlo~in prijepetnaest godina ne moè predstavqati vanredne okolnosti, tomora biti ne{to novo, aktuelno i {to se desilo u bliskojpro{losti. Apelant ukazuje na stav Evropskog suda izraèn upredmetu I. A. protiv Francuske, u kom se navodi: "Sudnagla{ava da ima u vidu da se ovaj osnov moè primijeniti uslu~aju gdje moè biti demonstrirano da pu{tawem osobeli{ene slobode na slobodu }e biti zapravo javni red uznemiren[...] ne moè se oslawati jednostavno na prirodu i teìnukaznenog djela". Apelant navodi da je saslu{ano vi{e svjedoka,`rtava po~iwenih krivi~nih djela, koji nisu ukazali na to da jeon na bilo koji na~in ugroàvao te svjedoke ili izazivaobojazan za naru{avawe javnog reda. Sem toga, o{te}eni,odnosno `rtve po~iwenih krivi~nih djela, ìve u Mostaru,âpqini, Zagrebu, u mjestima koja su udaqena od wegovog mjestaìvqewa, tako da bi se ograni~avawem apelantovog kretawapotpuno izbjegla opasnost za reme}ewe javnog reda, ako onauop{te postoji.

22. Apelant traì usvajawe apelacije i ukidawe osporenihrje{ewa, te ukidawe mjere pritvora i pu{tawe na slobodu.

23. Obrazlaù}i razloge za usvajawe privremene mjere,apelant isti~e da mu nije dostavqeno pismeno izja{weweTuìla{tva BiH od 27. decembra 2010. godine (u daqwemtekstu: izja{wewe), zatim da mu nije dostavqen odgovorTuìla{tva BiH na wegovu àlbu koju je odbrana izjavila 31.decembra 2010. godine (u daqwem tekstu: odgovor), tako da senije mogao izjasniti o wihovim argumentima. Apelant navodida je Sud BiH morao to dostaviti odbrani i zakazati sjednicuvije}a kako bi odbrana mogla iznijeti kontraargumente.Apelant isti~e da se radi o pravu koje mu je garantovano ~lanom5 stav 1 Evropske konvencije, koje je moralo da bude razmatranou skladu sa principom akuzatornosti, jer se ne radi o pitawimao kojima raspravqa vanraspravno vije}e. Daqe, apelant navodida mu nije bilo omogu}eno da se izjasni o slu`benoj zabiqe{ciniti o zapisniku, jer mu nisu bili dostavqeni, zbog ~ega jepovrije|ena odredba ~lana 47 ZKPBiH. Apelant isti~e da muje povrije|eno pravo iz ~lana 5 stav 3 Evropske konvencijebudu}i da mu je onemogu}en efektivni pristup sudu i da mu jepovrije|eno pravo na ravnopravnost strana u postupku kaoneodvojivi element ~lana 6 Evropske konvencije. U prilognavedenom, apelant je ukazao na vi{e presuda Evropskog suda,izme|u ostalih na Lamy v. Belgium, te je naveo: "Dok jeTuìteqstvo bilo upoznato sa cjelokupnim spisom, postupaknije podnositequ zahtjeva pruìo priliku prikladnogpobijawa razloga opravdawa produqewu pritvora. Obzirom danije osigurana jednakost u oru`ju, postupak nije bio

akuzatoran". Apelant isti~e da }e daqwe zadràvawe upritvoru za wega imati nesagledive posqedice jer je wegovozdravstveno stawe pogor{ano otkako je u pritvorskoj jediniciSuda BiH, te posebno navodi da je otac dvoje maloqetne djece,dvije k}erke od {esnaest godina koje se trenutno nalaze uosjetqivoj ìvotnoj dobi.

24. Apelant traì da Ustavni sud naloì Sudu BiH daodmah, a najkasnije u roku od 24 ~asa od dana prijema odlukeUstavnog suda, dostavi apelantu zapisnik, slu`benuzabiqe{ku, izja{wewe i odgovor, te da odrì ro~i{te na koje}e pozvati apelanta i branioce da se izjasne o argumentimaTuìla{tva BiH iznesenim u navedenim podnescima.

b) Odgovor na apelaciju

25. Sud BiH je istakao da je ta~no da je ve} saslu{an odre|enbroj svjedoka, ali da postoji jo{ oko 80 svjedoka Tuìla{tvaBiH koji tek trebaju biti saslu{ani. Vezano za postojaweposebnih pritvorskih razloga iz ~lana 132 stav 1 ta~ka a)ZKPBiH, Sud BiH je naveo da je apelant posebno analiziraosvaku okolnost koja je bila od zna~aja za zakqu~ak Suda BiH,me|utim, nesporno je da postoji obimna sudska praksa premakojoj se okolnosti za utvr|ivawe opasnosti od bjekstvarazmatraju ukupno, a ne pojedina~no kako to radi apelant.Daqe, u odnosu na postojawe razloga za pritvor iz ~lana 132stav 1 ta~ka b) ZKPBiH, Sud BiH je istakao da postoje brojnidokazi koji upu}uju na zakqu~ak da se ovaj postupak ometa, te dau odnosu na svakog optuènog, pa tako i apelanta, postojedokazi iz kojih proizilazi zakqu~ak o postojawu ozbiqnogrizika da }e poku{ati da uti~e na svjedoke, odnosno da iz iskazaza{ti}enog svjedoka "B" slijedi da mu je upravo apelantupu}ivao prijetwe. Vezano za postojawe posebnih pritvorskihrazloga iz ~lana 132 stav 1 ta~ka d) ZKPBiH, Sud BiH je naveoda je vodio ra~una o okolnostima izvr{ewa djela za koje seapelant tereti, te ~iwenici da je zbog uslova u kojima se vodiovaj postupak stvorena negativna atmosfera u javnosti idoveden u pitawe integritet cjelokupnog pravosudnog sistema.Tako|e, navedeno je da je sud imao u vidu da su postojaleprijetwe ve}em broju svjedoka, tako da bi apelantovo pu{tawena slobodu rezultiralo stvarnom prijetwom naru{avawujavnog reda.

26. Vezano za prijedlog za dono{ewe privremene mjere, SudBiH je naveo da nije jasno zbog ~ega se predlaè dono{eweprivremene mjere. Naime, odbrana je imala mogu}nost daizvr{i uvid u zapisnik i slu`benu zabiqe{ku, a ~iwenica danavedeni dokumenti nisu dostavqeni odbrani ne predstavqakr{ewe apelantovog prava, te da je u me|uvremenu odbranidostavqen neredigovani zapisnik. U odnosu na izja{wewe iodgovor, Sud BiH je, budu}i da se radilo o kontroli pritvora, ada se navedena dokumentacija ne odnosi na nove ~iwenice idokaze, naveo da je smatrao da bi odràvawe ro~i{ta idostavqawe na izja{wewe podnesaka koji se odnose na ve}postoje}e ~iwenice bilo suprotno principu ekonomi~nosti,efikasnosti i pravu na su|ewe bez odlagawa.

27. Tuìla{tvo BiH je istaknulo da je Sud BiH prilikompotvr|ivawa optu`nice pregledao iskaze 107 predloènihsvjedoka i oko 550 materijalnih dokaza, te je zakqu~ilo dapostoji dovoqno i subjektivnih i objektivnih dokaza zaosnovanu sumwu da je apelant po~inio predmetna krivi~nadjela. Imaju}i u vidu da je istraga okon~ana i optu`nicapotvr|ena, sasvim je opravdano da Sud BiH prilikomproduèwa pritvora, odnosno kontrole pritvora, konstatujeda je ve} izvr{ena potrebna sudska provjera osnovane sumwe,tako da se ne moè konstatovati da je Sud BiH propustio svojudu`nost, tj. da razmotri osnovanu sumwu kao op{ti preduslovza odre|ivawe ili produèwe pritvora. Tuìla{tvo BiH je,vezano za odre|ivawe pritvora zbog opasnosti od bjekstva,istaknulo da apelant razmatra svaki razlog pojedina~no.Me|utim, nije ispravno da se okolnosti posmatraju odvojeno,nego je potrebna cjelovita analiza. Dakle, sud je prilikomocjene uzeo u obzir apelantov karakter i osobnost, apelantovuimovinu, porodi~ne veze, wegove kontakte u inostranstvu,teìnu kazne koja se moè o~ekivati, te postojawe jakih vezaunutar zemqe. Naime, apelant ima jake porodi~ne i druge vezesa Republikom Srbijom, razveden je i ne ìvi u istom

doma}instvu sa djecom. Tako|e je sud uzeo u obzir i materijalnusituaciju apelantove bra}e koja ìve u Republici Srbiji iwihovu izraènu spremnost da sve u~ine kako bi pomoglibratu, zatim posjedovawe dràvqanstva Republike Srbije,~iwenicu da je apelant penzioner, osjetqivu fazu u kojoj sedokazni postupak nalazi i na kraju ~iwenicu da je apelantsuo~en sa mogu}no{}u izricawa kazne od najmawe deset godinazatvora. Sve navedeno ukazuje na to da je Sud BiH na osnovucjelovite analize zakqu~io da postoji opasnost da }e apelantpobje}i. U odnosu na pritvorski razlog, uticaj na svjedoke i tokpostupka, Tuìla{tvo BiH je istaknulo da je Sud BiH utvrdiopostojawe prijetwe za li~nu bezbjednost i bezbjednostporodica svjedoka, da je odredio mjere za{tite ve}em brojusvjedoka, te da se sada trebaju po~eti izvoditi dokaziposredstvom za{ti}enih svjedoka, od kojih neki direktnoterete apelanta. U odnosu na navode iz apelacije da se prijetweupu}ene postupaju}oj tuìteqki i istraìteqima SIPA-e nemogu posmatrati u kontekstu naru{avawa javnog reda,Tuìla{tvo BiH je istaknulo da je upravo osiguraweneometanog rada pravosudnih organa i ovla{}enih slu`benihlica pitawe koje neposredno uti~e na postojawe povjerewajavnosti u rad pravosu|a, a time i na javni red. Vezano za uvid udokaze, odnosno nedostavqawe zapisnika i slu`benezabiqe{ke, Tuìla{tvo BiH je istaknulo da je navedenodostavqeno nakon spajawa predmeta, odnosno uz optu`nicuprotiv Z. A., pod brojevima 553 i 555, o ~emu postoji pisanitrag. Tuìla{tvo BiH je posebno istaknulo da je apelantovaodbrana 16. septembra 2010. godine izvr{ila uvid u spis, kada jei mogla izuzeti predmetnu zabiqe{ku (ovu zabiqe{ku jeizuzeo branilac jednog od optuènih). Tuìla{tvo BiH jeistaknulo da svojim postupcima nije na bilo koji na~inpovrijedilo apelantovo pravo na "jednakost strana" budu}i daje strogo vodilo ra~una da odbrana bude upoznata sa svimdokazima na kojim je ono zasnivalo prijedloge za odre|ivawe,odnosno produèwe pritvora.

V. Relevantni propisi28. U Krivi~nom zakonu Bosne i Hercegovine ("Slu`beni

glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06,32/07 i 8/10) relevantne odredbe glase:

Ratni zlo~in protiv civilnog stanovni{tva^lan 173.

(1) Ko kr{e}i pravila me|unarodnog prava za vrijeme rata,oruànog sukoba ili okupacije, naredi ili u~ini koje od ovihdjela:

a) napad na civilno stanovni{tvo, naseqe, pojedinacivilna lica ili lica onesposobqena za borbu, a taj je napadposqedovao smr}u, te{kom tjelesnom ozqedom ili te{kimnaru{ewem zdravqa qudi;

c) ubijawa, namjerno nano{ewe licu sna`nog tjelesnog ilidu{evnog bola ili patwe (mu~ewe), ne~ovje~no postupawe,biolo{ke, medicinske ili druge znanstvene eksperimente,uzimawe tkiva ili organa radi transplantacije, nano{ewevelikih patwi ili povreda tjelesnog integriteta ilizdravqa;

kazni}e se kaznom zatvora najmawe deset godina ilikaznom dugotrajnog zatvora.

Ratni zlo~in protiv ratnih zarobqenika^lan 175.

Ko kr{e}i pravila me|unarodnog prava, prema ratnimzarobqenicima naredi ili u~ini koje od ovih djela:

a) usmr}ivawe drugih lica (ubistva), namjerna nano{ewalicima sna`nog tjelesnog ili du{evnog bola ili patwe(mu~ewa), ne~ovje~no postupawe, biolo{ke, medicinske ilidruge znanstvene eksperimente, uzimawe tkiva ili organaradi transplantacije;

kazni}e se kaznom zatvora najmawe deset godina ilikaznom dugotrajnog zatvora.

29. Zakon o krivi~nom postupku BiH ("Slu`beni glasnikBiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06,29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09) urelevantnom dijelu glasi:



^lan 47.Pravo branioca da pregleda spise i dokumentaciju(3) Nakon podizawa optu`nice, branilac osumwi~enog,

odnosno optuènog ima pravo uvida u sve spise i dokaze.(4) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno

saslu{awe, sudija, odnosno vije}e kao i Tuìlac du`ni su, kadado|u u posjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili~iwenice koja moè posluìti kao dokaz na su|ewu, stavitiih na uvid braniocu.

(5) U slu~aju iz st. 3. i 4. ovoga ~lana, branilac moèizvr{iti fotokopirawe svih spisa i dokumenata.

^lan 132.Razlozi za pritvor(1) Ako postoji osnovana sumwa da je odre|eno lice

u~inilo krivi~no djelo, pritvor mu se moè odrediti:a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju

na opasnost od bjekstva,b) ako postoji osnovana bojazan da }e uni{titi, sakriti,

izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove va`ne zakrivi~ni postupak ili ako naro~ite okolnosti ukazuju da }eometati krivi~ni postupak uticajem na svjedoke, sau~esnikeili prikriva~e;

d) u vanrednim okolnostima, ako se radi o krivi~nom djeluza koje se moè izre}i kazna zatvora od deset godina ili teàkazna, a koje je posebno te{ko s obzirom na na~in izvr{ewa iliposqedice krivi~nog djela, ako bi pu{tawe na slobodurezultiralo stvarnom prijetwom naru{avawu javnog reda.

^lan 226.Podizawe optu`nice(1) Kad u toku istrage Tuìlac na|e da postoji dovoqno

dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumwa da je osumwi~eniu~inio krivi~no djelo, pripremi}e i uputiti optu`nicusudiji za prethodno saslu{awe.

(2) Nakon podizawa optu`nice, osumwi~eni, odnosnooptuèni i branilac, imaju pravo uvida u sve spise i dokaze.

^lan 228.Odlu~ivawe o optu`nici(1) Sudija za prethodno saslu{awe moè potvrditi ili

odbiti sve ili pojedine ta~ke optu`nice u roku od 8 dana oddana prijema optu`nice. Ukoliko odbije sve ili pojedineta~ke optu`nice, sudija za prethodno saslu{awe donosirje{ewe koje se dostavqa Tuìocu. Protiv ovog rje{ewaàlba nije dopu{tena.

(2) Prilikom potvr|ivawa optu`nice, sudija zaprethodno saslu{awe prou~ava svaku ta~ku optu`nice imaterijale koje mu je dostavio Tuìlac kako bi utvrdiopostojawe osnovane sumwe.

(3) Po{to se potvrde pojedine ili sve ta~ke optu`nice,osumwi~eni dobija status optuènog. Sudija za prethodnosaslu{awe dostavqa optu`nicu optuènom i wegovombraniocu.

VI. Dopustivost

30. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

a) Dopustivost u odnosu na ~lan II/3d) Ustava Bosne iHercegovine i ~lan 5 Evropske konvencije

32. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijomje Rje{ewe Suda BiH broj S1 1 K003369 10 Kr` (X-KR-09/786-1)od 24. januara 2011. godine, protiv kog nema drugih djelotvornihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenorje{ewe apelant je primio 26. januara 2011. godine, a apelacija

je podnesena 15. marta 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no,apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 PravilaUstavnog suda, zato {to nije o~igledno (prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kogapelacija nije dopustiva.

33. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija, u ovom dijelu,ispuwava uslove u pogledu dopustivosti.

b) Dopustivost u odnosu na ~lan II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lan 6 Evropske konvencije

34. Apelant smatra da mu je rje{ewima o produèwupritvora povrije|eno i pravo na pravi~no su|ewe.

35. U vezi sa navodima o povredi prava na pravi~no su|ewe,Ustavni sud podsje}a na to da je u svojoj praksi ve} usvojio jasanstav da se na pitawe da li apelant ima ili da li }e imatipravi~no su|ewe pred redovnim sudovima ne moè dati odgovordok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda iEvropskog suda, pitawe da li je po{tovan princip pravi~nogsu|ewa treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Sobzirom na sloènost krivi~nog postupka, eventualniproceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazipostupka mogu biti ispravqeni u nekoj od narednih faza istogtog postupka. Slijedom toga, nije mogu}e, u principu, utvrditida li je krivi~ni postupak bio pravi~an dok se postupakpravosna`no ne okon~a (vidi Evropski sud, Barbera, Meesequei Jabardo protiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine,serija A, broj 146, stav 68; i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od27. juna 2003. godine, ta~ka 18, objavqena u "Slu`benomglasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).

36. U konkretnom slu~aju, krivi~ni postupak protivapelanta jo{ nije okon~an, ve} su, u trenutku podno{ewaapelacija, donesena samo procesna rje{ewa kojima je u vi{enavrata produàvan pritvor. U vezi s tim, Ustavni sudprimje}uje da osporena rje{ewa ne predstavqaju "utvr|ivaweosnovanosti krivi~ne optu`be" protiv apelanta, u smislu~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

37. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zakqu~uje da jeapelacija, u odnosu na povredu prava na pravi~no su|ewe iz~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropskekonvencije, preurawena.

38. Imaju}i u vidu odredbe ~lana 16 stav 4 ta~ka 14 PravilaUstavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija uovom dijelu ne ispuwava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum39. Apelant osporava navedena rje{ewa tvrde}i da su mu

tim rje{ewima povrije|ena prava iz ~lana II/3d) Ustava Bosnei Hercegovine i ~lana 5 Evropske konvencije.

40. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvajuqudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog ~lana, a onaobuhvataju:

d) Pravo na li~nu slobodu i bezbjednost.41. ^lan 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost li~nosti.

Niko ne smije biti li{en slobode izuzev u niè navedenimslu~ajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c. zakonitog hap{ewa ili li{ewa slobode radi privo|ewanadle`noj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumwa da jeta osoba izvr{ila krivi~no djelo ili kada postoje vaqanirazlozi da se osoba sprije~i da izvr{i krivi~no djelo ili da,nakon izvr{ewa krivi~nog djela, pobjegne.

3. Svako ko je uhap{en ili li{en slobode prema odredbamastava 1 (c) ovog ~lana mora odmah biti izveden pred sudiju ilidrugo slu`beno lice zakonom ovla{}eno da vr{i sudsku vlasti mora imati pravo na su|ewe u razumnom roku ili na pu{tawena slobodu do su|ewa. Pu{tawe na slobodu moè se uslovitigarancijama o pojavqivawu na su|ewu.

4. Svako kome je uskra}ena sloboda hap{ewem ilili{avawem slobode ima pravo uloìti àlbu sudu kako bisud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost li{avawaslobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naloìoosloba|awe.

42. U konkretnom slu~aju, apelant smatra da mu jeosporenim rje{ewima, donesenim u postupku kontroleopravdanosti pritvora, povrije|eno pravo na li~nu slobodu ibezbjednost iz ~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana5 st. 3 i 4 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud je uvi{e svojih odluka naglasio da se pravo na slobodu li~nostiubraja u jedno od najzna~ajnijih qudskih prava, te da ~lan 5Evropske konvencije daje za{titu da niko ne moè bitiproizvoqno li{en slobode. Proizvoqnost li{avawa slobodese u prvom redu ocjewuje u odnosu na po{tovawe proceduralnihzahtjeva zakona koji je primijewen u konkretnom slu~aju, dakleZKPBiH, ali uz istovremeno po{tovawe standarda iz ~lana 5Evropske konvencije.

43. Ustavni sud ukazuje na to da odredba ~lana 5 stav 3Evropske konvencije zahtijeva da je lice li{eno slobode uskladu sa ~lanom 5 stav 1(c) Evropske konvencije, tj. da jeli{avawe "zakonito" u smislu navedenog ~lana, a obuhvatapodjednako i proceduralnu i materijalnu za{titu takvih lica.Evropski sud je zakqu~io da po{tovawe ~lana 5 stav 3 Evropskekonvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitawa uvezi sa pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivaju}i sena objektivne kriterijume predvi|ene zakonom. Pri tome jepostojawe osnovane sumwe da je lice li{eno slobode po~inilokrivi~no djelo koje mu se stavqa na teret conditio sine qua nonza odre|ivawe ili produèwe pritvora, ali to nakonodre|enog vremena nije dovoqno ve} se mora procijeniti da liza pritvor postoje relevantni i dovoqni razlozi (vidiEvropski sud, Trzaska protiv Poqske, presuda od 11. jula 2000.godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daqwem stavuEvropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnostikonkretnog slu~aja, koje moraju biti takve da upu}uju napostojawe op{teg (javnog) interesa koji je tako vaàn izna~ajan da, uprkos presumpciji nevinosti, preteè nadprincipom po{tovawa slobode pojedinca.

44. Ustavni sud nalazi da apelant osporava postojaweosnovane sumwe kao conditio sine qua non za odre|ivawepritvora, te posebnih razloga za odre|ivawe pritvora.

45. Ustavni sud }e prvo ispitati apelantove navode u vezisa postojawem osnovane sumwe da je po~inio krivi~na djelaratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva i ratnogzlo~ina protiv ratnih zarobqenika. S tim u vezi, Ustavni sudpodsje}a na to da, u skladu sa ~lanom 5 stav 1 ta~ka c) Evropskekonvencije, lice moè biti pritvoreno samo u okvirukrivi~nog postupka, tj. da bi bilo izvedeno pred nadle`ni sudzbog osnovane sumwe da je po~inilo krivi~no djelo (vidiEvropski sud, Je~ius v. Litvania, aplikacija broj 34578/97, stav50, ECHR 2000-IX). Osnovana sumwa da je po~iweno krivi~nodjelo pretpostavqa postojawe ~iwenica i informacija koje bizadovoqile objektivnog posmatra~a da je lice u pitawu moglopo~initi krivi~no djelo. Daqe, postojawe osnovane sumwezahtijeva da ~iwenice na kojima se zasniva mogu potpadati podneki dio kriminalnog pona{awa propisanog krivi~nimzakonom. Pri tome, u trenutku odre|ivawa pritvora ne morabiti sa sigurno{}u utvr|eno da je krivi~no djelo zaista ipo~iweno, te ne mora biti utvr|ena wegova priroda. U skladusa ~lanom 5 stav 1 Evropske konvencije, zakonitost pritvoraocjewuje se na osnovu doma}eg zakona, odnosno mora imatipravni osnov u doma}em zakonu, s tim da li{avawe slobodemora biti u skladu sa svrhom ~lana 5, tj. lice u pitawu morabiti za{ti}eno od proizvoqnosti.

46. U konkretnom slu~aju, iz obrazloèwa redovnih sudovaslijedi da osnovana sumwa da je apelant po~inio predmetnakrivi~na djela proizilazi iz ~iwenice da je optu`nicapotvr|ena. Daqe, proizilazi da je u obrazloèwu rje{ewakojim je odlu~eno o pritvoru, po prijedlogu koji je dostavqen uzoptu`nicu, precizno navedeno koji su materijalni dokazi ikoji iskazi svjedoka, te wihova me|usobna veza doveli do

zakqu~ka o postojawu osnovane sumwe da je apelant po~iniopredmetna krivi~na djela.

47. Ustavni sud nalazi da obrazloèwe Suda BiH nijeproizvoqno. Naime, odredba ~lana 226 ZKPBiH propisuje:"Kad u toku istrage Tuìlac na|e da postoji dovoqno dokaza izkojih proizlazi osnovana sumwa da je osumwi~eni u~iniokrivi~no djelo, pripremi}e i uputiti optu`nicu sudiji zaprethodno saslu{awe.". Tako|e, odredba ~lana 228 stav 2 istogzakona propisuje: "Prilikom potvr|ivawa optu`nice, sudijaza prethodno saslu{awe prou~ava svaku ta~ku optu`nice imaterijale koje mu je dostavio Tuìlac kako bi utvrdiopostojawe osnovane sumwe". Iz navedenih zakonskih odredbislijedi da je obaveza suda upravo prou~avawe svih dokaza kojipotkrepquju optu`nicu, odnosno da je uslov za podno{ewe,odnosno potvr|ivawe optu`nice postojawe osnovane sumwe.Sem navedenog, Ustavni sud nalazi da je u ranijem rje{ewu,kojim se odlu~ivalo o produèwu pritvora, detaqno opisanoiz kojih iskaza svjedoka i materijalnih dokaza proizilaziosnovana sumwa da je apelant po~inio predmetna krivi~nadjela. Stoga, Ustavni sud zakqu~uje da nisu osnovaniapelantovi navodi da mu je pritvor odre|en bez postojawaosnovane sumwe.

48. Ustavni sud }e se u nastavku o~itovati o posebnimrazlozima za odre|ivawe pritvora u odnosu na apelantovenavode.

49. Ustavni sud zapaà da apelant smatra da niti postojawedvojnog dràvqanstva, niti imovina koju posjeduju wegovabra}a u Republici Srbiji, niti ~iwenica da apelant ne ìvi sasvojom djecom, niti ~iwenica da je on postao svjestan teìnedjela zato {to je optu`nica potvr|ena, ne mogu predstavqatiokolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. Izobrazloèwa redovnih sudova proizilazi da apelant ima idràvqanstvo Republike Srbije, da je korisnik penzije, da jerazveden i da ne ìvi u doma}instvu sa svojom djecom, da mubra}a ìve u Novom Pazaru i da su dobro materijalnosituirani i da su, prema iskazu svjedoka "E", odlu~ni da na bilokoji na~in pomognu bratu, pa postoji opasnost da }e apelantpobje}i. Iz obrazloèwa Suda BiH slijedi da je prvostepenisud ocjenom svih navedenih ~iwenica, a ne samo zbog ~iwenicedvojnog dràvqanstva, pravilno zakqu~io da apelant ima jakeveze sa Republikom Srbijom i da }e mu, ukoliko pobjegne,boravak u Republici Srbiji biti u mnogo ~emu olak{an. Uprilog navedenom, Sud BiH je ukazao i na ~iwenicu daRepublika Srbija ne dozvoqava ekstradiciju svojih dràvqanadrugim dràvama, s ciqem wihovog procesirawa, budu}i da jeRepublika Srbija uloìla rezerve na odredbe o izru~ewusopstvenih dràvqana. Sud BiH je ukazao na opasnost odbjekstva i zbog toga {to je apelant nakon potvr|ivawaoptu`nice postao svjestan teìne djela, {to moè da budedodatni motiv za bjekstvo.

50. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje na stav biv{eEvropske komisije za qudska prava (vidi Evropska komisije zaqudska prava, Stogmüller v. Austria, presuda od 10. novembra1969. godine) u kom je navedeno: "Opasnost od bijega nekogoptuènika ne proizlazi samo iz toga {to mu je mogu}e ililako da pre|e granicu [...] mora postojati ~itav niz okolnosti,posebno, optuènikovo o~ekivawe da }e mu biti izre~enate{ka kazna ili posebna nesklonost optuènika premapritvoru, ili ako optuènik nema ~vrsto uspostavqene veze uzemqi". Dakle, iz obrazloèwa redovnih sudova slijedizakqu~ak da postoji opasnost da }e apelant pobje}i zato {toima dràvqanstvo Republike Srbije, korisnik je penzije,razveden je i ne ìvi u doma}instvu sa svojom djecom, bra}a muìve u Novom Pazaru i dobro su materijalno situirani i,prema iskazu svjedoka "E", odlu~ni su da na bilo koji na~inpomognu bratu, te zbog ~iwenice da je apelant nakonpotvr|ivawa optu`nice postao svjestan da je optuèn zakrivi~na djela ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tvai ratnog zlo~ina protiv ratnih zarobqenika, {to mu moèbiti dodatni motiv za bjekstvo. Imaju}i u vidu navedeno,Ustavni sud nalazi da iz obrazloèwa redovnih sudova slijedida je zakqu~ak o postojawu opasnosti da }e apelant pobje}iizveden nakon analize svih okolnosti pojedina~no, te wihovim



dovo|ewem u me|usobnu vezu, {to ne ostavqa utisakproizvoqnosti.

51. Daqe, Ustavni sud }e se o~itovati u vezi sa postojawemrazloga za pritvor zbog uticaja na svjedoke i tok postupka.Naime, apelant smatra da su svi svjedoci Tuìla{tva BiH daliiskaze, da se on vi{e od jednu godinu i ~etiri mjeseca nalazi upritvoru, koji vi{e nije jedina opravdana i neophodna mjerakojom se moè obezbijediti apelantovo prisustvo i uspje{novo|ewe krivi~nog postupka i otkloniti eventualni uticaj nasvjedoke. Me|utim, sud kontinuirano produàva pritvorkoriste}i uvijek iste i potpuno stereotipne formulacije.Apelant je istakao i ~iwenicu da je optu`nica podnesena, zbog~ega je smawena mogu}nost uticaja na svjedoke. Iz obrazloèwaredovnih sudova slijedi da je veliki broj svjedoka, jo{ u faziistrage, zatraìo mjere za{tite zbog postojawa direktnih iindirektnih pritisaka kojima su bili izloèni, kako oni,tako i ~lanovi wihovih porodica, da su prijetwe nastavqene inakon potvr|ivawa optu`nica, {to potvr|uju zapisnik islu`bena zabiqe{ka, te da su se na ove okolnosti izja{wavalisvjedoci "A", "B", "F" i "E", koji ne samo {to su ukazali nauticaj na svjedoke nego i na istraìteqe SIPA-e ituìteqku. Iz odgovora Tuìla{tva BiH slijedi da je SudBiH utvrdio postojawe prijetwe za li~nu bezbjednost ibezbjednost porodica svjedoka, da je odredio mjere za{titeve}em broju svjedoka, te da se sada trebaju po~eti izvoditidokazi posredstvom za{ti}enih svjedoka, od kojih nekidirektno terete apelanta.

52. Ustavni sud nalazi da obrazloèwe ovog pritvorskogosnova nije nimalo proizvoqno. Naime, sama ~iwenica da jeve}ina svjedoka zatraìla mjere za{tite zbog postojawapritisaka, da su postojale prijetwe upu}ene svjedocima,istraìteqima i tuìteqki, i to nakon potvr|ivawaoptu`nice, upravo potvr|uju postojawe konkretnih okolnostikoje ukazuju na opasnost uticaja na druge svjedoke i timeometawa krivi~nog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra daapelant neosnovano isti~e da ne postoje razlozi za pritvorzbog uticaja na svjedoke i tok postupka.

53. Vezano za odre|ivawe pritvora zbog toga {to bipu{tawe na slobodu izazvalo naru{avawe javnog reda, apelantsmatra da samo navo|ewe prijetwi istraìteqima SIPA-e ituìteqki ne moè predstavqati naru{avawe javnog redabudu}i da je pojam "uznemiravawe javnog reda" puno {iri odpojma "uznemirenosti tuìteqke i pripadnika SIPA-e".Daqe je istaknuto da moraju postojati vanredne okolnosti, aizvr{eni zlo~in prije petnaest godina ne moè predstavqativanredne okolnosti, to mora biti ne{to novo, aktuelno i {tose desilo u bliskoj pro{losti. Iz obrazloèwa redovnihsudova slijedi da je za krivi~no djelo koje se apelantu i ostalimoptuènim stavqa na teret propisana kazna zatvora u trajawuod najmawe deset godina ili teà kazna, ~ime je ispuwenformalnopravni uslov iz zakonske odredbe, te da je ovokrivi~no djelo jedno od najteìh krivi~nih djela uop{te,budu}i da je usmjereno protiv vrijednosti koje su za{ti}ene,kako doma}im, tako i me|unarodnim propisima. Tako|e,navedeno je da se pri ocjeni ovog pritvorskog osnova imao uvidu na~in izvr{ewa krivi~nog djela kao i posqedicekrivi~nog djela, te je zakqu~eno da su oni izuzetno te{ki.Daqe, da je pona{awe apelanta i ostalih optuènih tokomistra`nog postupka ocijeweno kao vanredna okolnost budu}ida su tokom sprovo|ewa istrage upu}ivane prijetwe medijima,istraìteqima SIPA-e, kao i jednom broju osumwi~enih uovom predmetu, dok su u nekoliko navrata upu}ene prijetwe ipostupaju}oj tuìteqki, pa ~ak i u sudnici prilikomodràvawa ro~i{ta. U odnosu na navode iz apelacije da seprijetwe upu}ene postupaju}oj tuìteqki i istraìteqimaSIPA-e ne mogu posmatrati u kontekstu javnog reda, izodgovora Tuìla{tva BiH slijedi da je upravo osiguraweneometanog rada pravosudnih organa i ovla{}enih slu`benihlica pitawe koje neposredno uti~e na postojawe povjerewajavnosti u rad pravosu|a, a time i na javni red.

54. Ustavni sud zapaà da je Sud BiH detaqno i jasnoobrazloìo za{to smatra da okolnosti pod kojima je izvr{enopredmetno krivi~no djelo u svojoj ukupnosti predstavqaju

vanredne okolnosti i stvarnu prijetwu naru{avawu javnogreda. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Sud BiHdao detaqne i jasne razloge zbog ~ega je utvrdio da, iz ovogosnova, i daqe postoje uslovi za apelantovo zadràvawe upritvoru.

55. Ustavni sud zakqu~uje da nisu osnovani apelantovinavodi da mu je povrije|eno pravo iz ~lana 5 stav 3 u vezi sa~lanom 5 stav 1 ta~ka c) Evropske konvencije. U odnosu naapelantove tvrdwe da mu je povrije|eno ovo pravo, ako se ima uvidu praksa Ustavnog suda i Evropskog suda, Ustavni sud nalazida navedeni sudovi prilikom utvr|ivawa toga da li jepovrije|eno ovo apelantovo pravo uvijek odlu~uju ukonkretnom slu~aju, a kako nije vidqivo da se apelantovopozivawe odnosi na neke op{te principe, navedeno nijerelevantno u konkretnom slu~aju.

56. U pogledu apelantovih navoda da mu nije bilo omogu}enoda se izjasni o zapisniku i slu`benoj zabiqe{ci, jer mu oninisu dostavqeni, zbog ~ega mu je onemogu}en efektivnipristup sudu i povrije|eno pravo na ravnopravnost strana upostupku, Ustavni sud ukazuje na to da ~lan 5 stav 4 Evropskekonvencije predvi|a da lice li{eno slobode hap{ewem ilipritvarawem ima pravo na osporavawe zakonitosti takvogli{ewa slobode pred sudom, odnosno pred sudskim organom kojimora biti nezavisan i nepristrasan i koji mora imatinadle`nost da donese obavezuju}u odluku koja moè voditi ipu{tawu lica na slobodu (vidi Evropski sud, De Wilde, Ooms iVersyp protiv Belgije, presuda od 18. novembra 1971. godine,serija A, broj 12, st. 76 i 77). Ovaj organ mora, tako|e, pruìti"proceduralne garancije koje su odgovaraju}e za konkretnuvrstu li{avawa slobode", a koje nisu "zna~ajno mawe" odgarancija u krivi~nom postupku, kada li{avawe slobode ima zarezultat dugotrajno zatvarawe lica. Ove garancije naro~itopodrazumijevaju usmenu raspravu uz pravnu pomo} u postupku ukom u~estvuju obje strane, razmatrawe zakonitosti pritvora unaj{irem smislu, te odluku koja mora biti donesena brzo.Garancije koje pruà ~lan 5 stav 4 moraju biti obezbije|ene udoma}em zakonu, a pravni lijek mora biti djelotvoran idovoqno siguran, tj. mora postojati mogu}nost ispitivawazakonitosti samog pritvora, a ne samo postupka ilizloupotrebe ovla{}ewa.

57. Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda, premakojoj nije neophodno da proceduru prema ~lanu 5 stav 4 uvijekprate iste garancije kao i one potrebne u ~lanu 6 stav 1Evropske konvencije, ali da moraju postojati garancije kojeodgovaraju datoj vrsti li{ewa slobode. Naro~ito, Evropskisud je naglasio da "jednakost strana" mora biti obezbije|enaposebno u postupku u kom se razmatra àlba protiv naloga zapritvor (vidi Evropski sud, Niedbala protiv Poqske, presudaod 4. jula 2000. godine, aplikacija broj 27915/95). Evropski sud jeu navedenom predmetu utvrdio kr{ewe prava iz ~lana 5 stav 4Evropske konvencije jer je zakqu~io da podnosilac nije imaomogu}nost da komentari{e tuìo~evu argumentaciju budu}i dazakon koji je tada vaìo nije omogu}avao podnosiocu iliwegovom advokatu da prisustvuje raspravama suda, dok je tamogu}nost za tuìoca postojala, niti je tuìlac imao obavezuda svoje podneske dostavi podnosiocu i wegovom advokatu.Princip ravnopravnosti strana koji se primjewuje u habeascorpus postupcima podrazumijeva da postupak mora bitiadversaran (Sanchez-Reisse protiv [vajcarske [1986. god.] iWloch protiv Poqske [2000. god.]). U tom svjetlu, [apelant]mora imati pristup spisima istra`nih organa koji se koristeza dono{ewe odluke o pritvoru prije su|ewa (Lamy protivBelgije [1989. god.]) i mora dobiti sve tuìo~eve podneske uvezi s tim (Niedbala protiv Poqske [2000. god.]).

58. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud nalazi da iz odgovoraTuìla{tva BiH proizilazi da su zapisnik i slu`benazabiqe{ka dostavqeni sudu uz optu`nicu, te da je apelantovaodbrana 16. septembra 2010. godine izvr{ila uvid u kompletanspis, kada je mogla izvr{iti izuzimawe sporne dokumentacije.Iz odgovora Suda BiH slijedi da je odbrana mogla izvr{itiuvid u kompletan spis, a da nedostavqawe spornih dokumenataodbrani ne predstavqa kr{ewe apelantovog prava, te da je u

me|uvremenu odbrani dostavqen zapisnik. Sud BiH je naveo da,kako se radilo o kontroli pritvora, a da se navedenadokumentacija ne odnosi na nove ~iwenice i dokaze, to jesmatrao da bi odràvawe ro~i{ta i dostavqawe na izja{wewepodnesaka koji se odnose na ve} postoje}e ~iwenice bilosuprotno principu ekonomi~nosti, efikasnosti i pravu nasu|ewe bez odlagawa.

59. Vezano za odredbe ZKPBiH kojima je regulisano pravoodbrane u odnosu na dokaze nakon podno{ewa optu`nice,Ustavni sud nalazi da je odredbom ~lana 47 stav 3 ZKPBiHpropisano: "Nakon podizawa optu`nice, branilacosumwi~enog, odnosno optuènog ima pravo uvida u sve spise idokaze [...]", odnosno da je odredbom ~lana 226 stav 2 istogzakona propisano: "Nakon podizawa optu`nice, osumwi~eni,odnosno optuèni i branilac, imaju pravo uvida u sve spise idokaze". Ustavni sud nalazi da iz navedenih odredbi neproizilazi nikakvo ograni~ewe vezano za mogu}nost odbraneda izvr{i uvid, kako u dokaze, tako i u sve spise, ali i da neproizilazi obaveza dostavqawa navedenog. Iz dokumentacijene proizilazi da je odbrana traìla kopije spornedokumentacije, a da je Sud BiH odbio da se o~ituje o tome.

60. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da ukonkretnom slu~aju nije vidqivo da se postupalo suprotnocitiranim odredbama ZKPBiH, te da je apelantova odbranaizvr{ila uvid u spis, dakle, da je upoznata sa sadràjemzapisnika i zabiqe{ke, kada je mogla zatraìti kopije, a daapelant nije predo~io dokaze da mu je to bilo onemogu}eno,tako da Ustavni sud ne moè na}i da apelant nije imaomogu}nost da komentari{e tuìo~evu argumentaciju. Vezanoza izja{wewe, odgovor i zakazivawe ro~i{ta, Ustavni sudnalazi da je odgovor Suda BiH logi~an i argumentovan, odnosnonije dat proizvoqno. Naime, kako navedeno nije ukazivalo nanove ~iwenice, radi ekonomi~nosti postupka odlu~eno je danije potrebno dostavqawe ove dokumentacije odbrani, nitiodràvawe ro~i{ta. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sudnalazi da je apelant, u smislu navedenih stavova Evropskogsuda, imao "stvarnu mogu}nost davati primjedbe" na navodeTuìla{tva BiH u odnosu na dono{ewe odluke o produèwupritvora, te da ih je, u smislu garancija iz ~lana 5 stav 4Evropske konvencije, mogao i osporavati.

61. Ustavni sud zakqu~uje da apelant neosnovano prigovarada mu nije bilo omogu}eno da se izjasni o navedenojdokumentaciji jer mu ona nije dostavqena budu}i da iz stawaspisa i obrazloèwa osporenih odluka proizilazi da jeapelant nesporno bio upoznat sa sadràjem svih dokaza bitnihza dono{ewe odluke o produèwu pritvora, koje je u àlbenompostupku razmotrio drugostepeni sud i dao razloge za{to jeodluka o produèwu pritvora u konkretnom slu~aju zakonita.

62. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra daosporenim rje{ewima nije povrije|eno apelantovo pravo iz~lana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 st. 3 i 4Evropske konvencije.

VIII. Zakqu~ak

63. Ustavni sud zakqu~uje da ne postoji kr{ewe ~lana II/3d)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5 stav 3 Evropskekonvencije kada je sud u postupku kontrole opravdanostipritvora utvrdio da i daqe postoje razlozi koji opravdavajuapelantovo zadràvawe u pritvoru i kada je dao jasnoobrazloèwe, kako u pogledu postojawa osnovane sumwe, tako iu pogledu postojawa posebnih razloga za odre|ivawe pritvoraiz ~lana 132 stav 1 ta~ke a), b) i d) ZKPBiH.

64. Ustavni sud, tako|e, zakqu~uje da ne postoji kr{ewe~lana 5 stav 4 Evropske konvencije budu}i da nije utvrdio da jeapelantu uskra}ena mogu}nost djelotvornog osporavawastavova Tuìla{tva BiH koji su bitni za produèwepritvora. Tako|e, Ustavni sud zakqu~uje da ne postoji kr{ewe~lana 5 stav 4 Evropske konvencije kada je o apelantovoj àlbina prvostepeno rje{ewe odlu~io drugostepeni sud rje{ewem ukom je razmotrio prigovore iznesene u àlbi.

65. Ustavni sud zakqu~uje da je apelacija preurawena uodnosu na povredu prava na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)

Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije.

66. Na osnovu ~lana 16 stav 4 ta~ka 14 i ~lana 61 st. 1 i 3Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao udispozitivu ove odluke.

67. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nijeneophodno da se posebno razmatra apelantov prijedlog zadono{ewe privremene mjere.

68. Prema ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1262/11, rje{avaju}i apelaciju NihadaBojadì}a, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16. stav 4. ta~ka 14, ~lana 59. stav 2. ta~ka 2. i~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine("Slu`beni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neosnovana apelacija Nihada Bojadì}a

podnesena protiv rje{enja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 1K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24. januara 2011.godine i S1 1 K003369 10 KrI (X-KR-09/786-1) od 29. decembra2010. godine u odnosu na ~lan II/3.d) Ustava Bosne iHercegovine i ~lan 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopu{tena apelacija Nihada Bojadì}apodnesena protiv rje{enja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 1K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24. januara 2011.godine i S1 1 K003369 10 KrI (X-KR-09/786-1) od 29. decembra2010. godine u odnosu na ~lan II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lan 6. Evropske konvencije za za{titu ljudskihprava i osnovnih sloboda, zato {to je preuranjena.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Nihad Bojadì} (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva,kojeg zastupaju Vasvija Vidovi} i Edina Re{idovi}, advokatice izSarajeva, podnio je 15. marta 2011. godine apelaciju Ustavnomsudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protivrje{enja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH)br. S1 1 K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24.januara 2011. godine i S1 1 K003369 10 KrI (X-KR-09/786-1)od 29. decembra 2010. godine. Apelant je, tako|er, podniozahtjev za dono{enje privremene mjere kojom bi Ustavni sudnaloìo Sudu BiH da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata oddana prijema odluke Ustavnog suda, dostavi apelantu odre|enudokumentaciju.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odSuda BiH i Tuìla{tva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Tuìla{tvo BiH) zatraèno je 22. marta 2011. godine da dostaveodgovore na apelaciju.

3. Sud BiH i Tuìla{tvo BiH dostavili su odgovore 31. i 30.marta 2011. godine.



4. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju proslije|eni su apelantu 1. aprila 2011.godine.



6. Apelant je li{en slobode 4. novembra 2009. godine, aRje{enjem Suda BiH broj X-KRN-09/786 od 5. novembra 2009.godine odre|en mu je pritvor zbog razloga propisanihodredbama ~lana 132. Zakona o krivi~nom postupku Bosne iHercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPBiH), ta~ke b) i d), arje{enjima Suda BiH od 3. decembra 2009. godine i 2. februara2010. godine pritvor mu je produèn za naredna dva, odnosno trimjeseca. Odlukom od 2. februara 2010. godine apelantu jeodre|en pritvor i zbog pritvorskih razloga propisanih u odredbi~lana 132. stav 1. ta~ka a) ZKPBiH. Tuìla{tvo BiH je 26. aprila2010. godine podnijelo optu`nicu kojom se apelant tereti da jepo~inio krivi~no djelo ratnog zlo~ina protiv civilnogstanovni{tva iz ~lana 173. stav 1. ta~ke a), b) i c) Krivi~nogzakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH) ikrivi~no djelo ratnog zlo~ina protiv ratnih zarobljenika iz ~lana175. stav 1. ta~ka a) KZBiH. Uz optu`nicu je dostavljen iprijedlog za produènje pritvora prema apelantu. Rje{enjem od30. aprila 2010. godine Sud BiH je apelantu produìo pritvor. Izrje{enja, izme|u ostalog, slijedi da osnovana sumnja da je apelantpo~inio krivi~na djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iziskaza svjedoka i materijalnih dokaza. Naime, iz personalnogkartona jasno proizlazi da je apelant bio zamjenik zapovjednikaSpecijalnog odreda za posebne namjene pri [tabu Vrhovnekomande Armije BiH - "Zulfikar" i to u periodu od 23. januara1993. godine do 17. januara 1994. godine, te da ova ~injenicaproizlazi i iz izjava svjedoka, ali i iz apelantove izjave koju je daopred tuìocem u Ha{kom tribunalu. Dalje je navedeno da je 16.aprila 1993. godine izvr{en napad na stanovni{tvo hrvatskenacionalnosti u selu Trusina, u kojem je do{lo do ranjavanja iubijanja hrvatskog civilnog stanovni{tva kao i pripadnikaHVO-a, {to proizlazi iz iskaza svjedoka "B", "E", "X", "I", "H" i"G". Sud BiH je naveo da iz iskaza svjedoka "B", "H" , "G", "A",kao i iz iskaza mnogih drugih svjedoka, proizlazi da je apelantnaredio napad, te da je, prema iskazu svjedoka "O", apelantizjavio: "Nemoj da uho ostane.", a prema iskazu svjedoka "A"proizlazi da je rekao: "U napadu na selo Trusina ne smije ostatikoko{ ìva." Dalje je istaknuto da je Tuìla{tvo BiH tvrdnju da jeapelant rukovodio cijelim napadom potkrijepilo izjavamasvjedoka "A" i "B" koji su izjavili da su S. H. i N. H. posjedovali"motorole" i da su o svemu obavje{tavali apelanta koji je bio nasigurnom mjestu odakle je bez problema mogao komunicirati sau~esnicima akcije i izdavati naredbe. Vezano za ubijenepripadnike HVO-a ~ija se ubistva dovode u vezu sa apelantovomnaredbom, Sud BiH je naveo da je svjedokinja "H" izjavila da jeme|u zarobljenim pripadnicima HVO-a prepoznala @. B., P. K.,N. K., F. D. i I. D., ~ija je mrtva tijela kasnije vidjela, da jesvjedokinja "I" izjavila da je me|u zarobljenim pripadnicimaHVO-a vidjela I. D. i N. K., da su se, nakon {to su civiliodmaknuti, za~uli pucnji, te da je nakon toga vidjela ubijenevojnike, me|u kojima je prepoznala @. B., I. D., N. K., P. K., A.D. i F. D. U skladu sa navedenim, Sud BiH je naveo da iznavedenog slijedi da nedvojbeno postoji osnovana sumnja da jeapelant po~inio predmetna krivi~na djela, a {to u konkretnomslu~aju niti odbrana ne dovodi u pitanje.

7. Sud BiH je rje{enjem od 21. maja 2010. godine spojiopredmet povodom optu`nice protiv apelanta i predmet povodomoptu`nice protiv M. M., D@. S. i S. H (u daljnjem tekstu: ostalioptuèni). Tako|er, Sud BiH je rje{enjem od 7. jula 2010. godinenavedenom predmetu pripojio i predmet povodom optu`niceprotiv Z. A. Nakon toga, Sud BiH je, u smislu ~lana 137. stav 1.ZKPBiH, vr{io kontrolu opravdanosti pritvora svaka dvamjeseca, nakon ~ega je produàvao pritvor apelantu.

8. Rje{enjem Suda BiH broj S 1 K003369 10 Krl(X-KR-09/786-1) od 29. decembra 2010. godine, u postupkukontrole opravdanosti pritvora, utvr|eno je da i dalje postojeokolnosti koje ukazuju na opravdanost daljnjeg zadràvanja

apelanta i ostalih optuènih u pritvoru zbog postojanja posebnihpritvorskih razloga iz ~lana 132. stav 1. ta~ke b) i d) ZKPBiH, aapelanta i zbog postojanja pritvorskih razloga iz ~lana 132. stav1. ta~ka a) ZKPBiH. U obrazloènju rje{enja Sud BiH je naveo daje Tuìla{tvo BiH 27. decembra 2010. godine dostavilo SuduBiH pismeno izja{njenje u kojem je istaklo da i dalje postojeokolnosti koje ukazuju na opravdanost izre~ene mjere premaapelantu, te da ostaje pri svim ranije isticanim argumentima uprilog mjeri pritvora, da se posebno osvrnulo na daljnjuopravdanost pritvora zbog zakonskog razloga iz ~lana 132. stav1. ta~ka b) ZKPBiH, te istaklo da se predmet nalazi u odlu~nojfazi kada se izvode klju~ni svjedoci optu`be, a da u naredna dvamjeseca slijedi svjedo~enje lica koja imaju klju~na saznanjavezano za na~in izvr{enja krivi~nog djela, kao i svjedo~enjesvjedoka pod mjerama za{tite, kojima su odre|ene mjere za{titezbog toga {to su im apelant i ostali optuèni prijetili i zbog strahakoji je izazvan jasnim i konkretnim opasnostima za njih. Dalje jeistaknuto da iz pismenog izja{njenja apelantovih branilaca slijedida ne postoji opravdanost pritvora niti po jednom osnovu, pritome ukazuju}i na doma}u i me|unarodnu sudsku praksu, te naapelantovo primjereno pona{anje u toku postupka. Apelantovibranioci su predloìli izricanje mjera zabrane, u smislu odredaba~l. 126. i 126 a) ZKPBiH.

9. Obrazlaù}i postojanje osnovane sumnje da su apelant iostali optuèni po~inili krivi~na djela koja su im stavljena nateret, Sud BiH je naveo da ~injenica da je optu`nica potvr|enadovoljno govori da postoji osnovana sumnja da su apelant i ostalioptuèni po~inili predmetna krivi~na djela, tako da je ispunjenop}i pritvorski osnov.

10. Dalje, navedeno je da je neophodno daljnje postojanjemjere pritvora prema apelantu i ostalim optuènim, u smisluposebnog pritvorskog razloga iz ~lana 132. stav 1. ta~ka b)ZKPBiH, budu}i da je veliki broj svjedoka jo{ u toku istragezatraìo mjere za{tite zbog postojanja direktnih ili indirektnihutjecaja ili pritisaka kojima su bili izloèni, kako oni li~no, tako i~lanovi njihovih porodica, te da su se prijetnje nastavile i nakonpotvr|ivanja optu`nice. Naime, u narednom periodu slijedisvjedo~enje svjedoka pod mjerama za{tite, tako da }e se daljnjimodràvanjem na snazi mjere pritvora iz ovog pritvorskog razlogaosigurati nesmetano davanje iskaza na glavnom pretresu kao isprje~avanje njihovog ponovnog traumatiziranja. Sud BiH je,dalje, naveo da su se o navedenom izja{njavali svjedok "A" kojije bio o~evidac predmetnih doga|aja i koji je zbog straha za svojìvot i ìvot svoje porodice zatraìo mjere za{tite, kao i svjedok"B", svjedok "F", i svjedok "E" koji je izjavio da je brat jednog odoptuènih u ovom predmetu upu}ivao prijetnje govore}i da nikone smije svjedo~iti ili bilo {ta re}i o njegovom bratu jer }e se uprotivnome ne{to desiti njemu i njegovoj porodici. Dalje, premazapisniku o saslu{anju za{ti}enog svjedoka "B" od 14. juna 2010.godine (u daljnjem tekstu: zapisnik) i prema slu`benoj zabilje{ciSIPA-e od 4. juna 2010. godine (u daljnjem tekstu: slu`benazabilje{ka), slijedi da su prijetnje nastavljene i nakonpotvr|ivanja optu`nice, te da su ozbiljne prijetnje upu}eneistraìteljima SIPA-e i postupaju}oj tuìteljici, {to je vidljivo izranije dostavljene dokumentacije. Dakle, iz navedenog slijedi dapostoje naro~ite okolnosti koje ukazuju na to da bi apelant i ostalioptuèni, ukoliko bi se na{li na slobodi, ometali krivi~nipostupak.

11. Obrazlaù}i opravdanost pritvora iz razloga predvi|enih~lanom 132. stav 1. ta~ka d) ZKPBiH, Sud BiH je naveo da jeispunjen formalnopravni uvjet iz ove odredbe ako se imaju u vidukrivi~na djela koja se apelantu i ostalim optuènim stavljaju nateret i visina zaprije}ene kazne. Dalje je naveo da je imao u viduna~in izvr{enja i posljedice predmetnih krivi~nih djela, {to jasnoukazuje na to da se radi o zlo~inu usmjerenom protiv vrijednostikoje su za{ti}ene doma}im i me|unarodnim propisima, a koji jena preìvjele direktno i indirektno ostavio traumati~an utisak, {toje vidljivo iz iskaza saslu{anih svjedoka, zatim prijetnji upu}enihistraìteljima SIPA-e, te postupaju}oj tuìteljici koja se nalazipod 24-satnom za{titom. S tim u vezi, nedvojbeno je da bipu{tanje na slobodu apelanta i ostalih optuènih dovelo donegativne atmosfere, uznemiravanja javnosti, te gubitkapovjerenja u pravosu|e, {to bi na kraju rezultiralo stvarnomprijetnjom naru{avanju javnog reda.

12. Obrazlaù}i opravdanost pritvora zbog razlogapredvi|enih ~lanom 132. stav 1. ta~ka a) ZKPBiH, Sud BiH jenaveo da apelant ima dvojno dràvljanstvo, da je u penziji, da neìvi sa svojom djecom, te da mu bra}a ìve u Novom Pazaru i dasu dobro situirani. Dalje je navedeno da Republika Srbija neizru~uje svoje dràvljane, da su njezinim gra|anima ukinutevize, {to bi apelantu samo olak{alo mogu}nost da se u slu~aju dabude pu{ten na slobodu udalji u nepoznatom pravcu, te da mu jedodatni motiv i ~injenica da je nakon potvr|ivanja optu`niceapelant postao svjestan postojanja osnovane sumnje da je po~iniopredmetna krivi~na djela, a time i visine zaprije}ene kazne.

13. U odnosu na prijedlog odbrane da se mjera pritvorazamijeni blaòm kaznom, Sud BiH je istakao da se uspje{novo|enje krivi~nog postupka moè osigurati samo primjenommjere pritvora, te kako odbrana nije ukazala na neku novuokolnost koja bi opredijelila sud na druga~iju odluku, odlu~io jekao u izreci.

14. Rje{enjem Suda BiH u Vije}u Apelacionog odjeljenjabroj S1 1 K003369 10 Kr` (veza br: X-KR-09/786-1) od 24.januara 2011. godine odbijene su àlbe apelanta i ostalihoptuènih, te potvr|eno prvostepeno rje{enje. U obrazloènjurje{enja Sud BiH je naveo da je prvostepeno vije}e utvrdilopostojanje osnovane sumnje na osnovu ~injenice da su potvr|eneoptu`nice, kao i da je osnovana sumnja utvr|ena i u ranijimpravosna`nim rje{enjima o odre|ivanju i produàvanju pritvora.Dalje je istaknuto da je prvostepeno vije}e pravilno ukazalo na toda se u àlbama u vi{e navrata konstantno isti~u isti razlozi,odnosno da nisu prezentirane neke nove ~injenice i okolnostikoje bi bile od odlu~uju}eg zna~aja da se mjera pritvorapromijeni.

15. Vezano za àlbene navode koji se odnose na posebnerazloge za pritvor propisane odredbama ~lana 132. stav 1. ta~kab) ZKPBiH, odnosno za{to postoji opravdana bojazan da biapelant i ostali optuèni boravkom na slobodi mogli utjecati nasvjedoke, Sud BiH je naveo da je prvostepeno vije}e pravilnoocijenilo ~injenicu da je veliki broj svjedoka, jo{ u fazi istrage,zatraìo mjere za{tite zbog postojanja direktnih i indirektnihpritisaka kojima su bili izloèni, kako oni, tako i ~lanovi njihovihporodica, da su prijetnje nastavljene i nakon potvr|ivanjaoptu`nica, {to potvr|uje sporni zapisnik i sporna slu`benazabilje{ka, te da su se na ove okolnosti izja{njavali svjedoci "A","B", "F" i "E", koji ne samo {to su ukazali na utjecaj na svjedokenego i na istraìtelje SIPA-e i tuìteljicu. Sud BiH je istakao da seopravdano moè pretpostaviti da je utjecaj izvr{en u korist svihoptuènih, bez obzira na to ko su lica koja su taj utjecaj izvr{ila ipo ~ijoj naredbi, budu}i da su u istoj procesnoj zajednici. S tim uvezi, nije potrebno dokazivati konkretni utjecaj, nego je dovoljnoda sve okolnosti tvore razumnu i jasnu sumnju da moè do}i doutjecaja, kao i da bi apelant i ostali optuèni mogli imati koristi odtog utjecaja, nezavisno od toga ima li direktnih dokaza da suapelant i ostali optuèni bili direktno uklju~eni u poku{ajevr{enja utjecaja na svjedoke i ometanje krivi~nog postupka. S timu vezi, Sud BiH je istakao da je prvostepeno vije}e pravilnozaklju~ilo da postoje naro~ite okolnosti koje ukazuju na to da }eapelant i ostali optuèni, ukoliko se na|u na slobodi, ometatikrivi~ni postupak utjecajem na svjedoke i sau~esnike.

16. Vezano za àlbene navode koji se odnose na posebnerazloge za pritvor propisane odredbama iz ~lana 132. stav 1.ta~ka d) ZKPBiH, Sud BiH je istakao da je prvostepeno vije}epravilno utvrdilo ~injenicu da je za krivi~na djela koja se apelantui ostalim optuènima stavljaju na teret propisana kazna zatvora utrajanju od najmanje deset godina ili teà kazna, ~ime je ispunjenformalnopravni uvjet iz navedene odredbe, te da je ovo krivi~nodjelo jedno od najteìh krivi~nih djela uop}e, budu}i da jeusmjereno protiv vrijednosti koje su za{ti}ene, kako doma}im,tako i me|unarodnim propisima. Sud BiH je naveo da jeprvostepeno vije}e, tako|er, ocijenilo i na~in izvr{enja iposljedice krivi~nog djela, te zaklju~ilo da su oni izuzetno te{ki ida je po~injeno krivi~no djelo u Trusini ostavilo trajne idalekose`ne posljedice na veliki broj preìvjelih i srodnikastradalih, da su tom prilikom stradali 18 civila, ~etiri vojnikaHVO-a i ~etiri ranjena civila od kojih su dvije ène i dvoje djecestarosti od dvije i ~etiri godine. Dalje je navedeno da je

prvostepeno vije}e pona{anje apelanta i ostalih optuènih tokomistra`nog postupka ocijenilo kao vanrednu okolnost budu}i da sutokom provo|enja istrage upu}ivane prijetnje medijima,istraìteljima SIPA-e, kao i jednom broju osumnji~enih u ovompredmetu, dok su u nekoliko navrata upu}ene prijetnje ipostupaju}oj tuìteljici, pa ~ak i u sudnici prilikom odràvanjaro~i{ta. S tim u vezi, istaknuto je da je prvostepeno vije}epravilno zaklju~ilo da bi pu{tanje na slobodu apelanta i ostalihoptuènih izazvalo uznemiravanje javnosti, te da bi proiza{letenzije rezultirale naru{avanjem javnog reda.

17. Vezano za àlbene navode koji se odnose na posebnerazloge za pritvor propisane odredbama ~lana 132. stav 1. ta~kaa) ZKPBiH, Sud BiH je naveo da je prvostepeno vije}e, tako|er,pravilno utvrdilo da postoji opasnost da }e apelant pobje}ibudu}i da ima i dràvljanstvo Republike Srbije, da je korisnikpenzije, da je razveden i da ne ìvi u doma}instvu sa svojomdjecom, da mu bra}a ìve u Novom Pazaru i da su dobromaterijalno situirani i da su, prema iskazu svjedoka "E", odlu~nida na bilo koji na~in pomognu bratu. Sud BiH je konstatirao da jeprvostepeni sud, ocjenom svih navedenih ~injenica a ne samozbog ~injenice dvojnog dràvljanstva, pravilno zaklju~io daapelant ima jake veze sa Republikom Srbijom i da }e mu, ukolikopobjegne, boravak u Republici Srbiji biti u mnogo ~emu olak{an.U prilog navedenom, Sud BiH je ukazao i na ~injenicu daRepublika Srbija ne dopu{ta ekstradiciju svojih dràvljanadrugim dràvama, s ciljem njihovog procesuiranja, budu}i da jeRepublika Srbija uloìla rezerve na odredbe o izru~enju vlastitihdràvljana i da su dràvljani Republike Srbije od decembra 2009.godine dobili bezvizni reìm u zemljama {engenskog prostora,tako da bi to apelantu omogu}ilo skrivanje i van RepublikeSrbije. Sud BiH je istakao da je prvostepeni sud pravilno ukazaona opasnost od bjekstva i zbog toga {to je apelant nakonpotvr|ivanja optu`nice postao svjestan teìne djela, {to moè bitidodatni motiv za bjekstvo.IV. Apelacija


18. Apelant smatra da su mu osporenim rje{enjimapovrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropskakonvencija), pravo na li~nu slobodu i sigurnost iz ~lana II/3.d)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. st. 3. i 4. Evropskekonvencije. Povredu navedenih prava apelant nalazi unepostojanju osnovane sumnje kao op}eg uvjeta za izricanjemjere pritvora, jer Sud BiH nije mogao samo pau{alno navesti da~injenica da je optu`nica potvr|ena govori o postojanjuosnovane sumnje. Naime, u postupku je saslu{ano 18 svjedoka initi jedan od njih nije ukazivao na to da je apelant lice koje jenaredilo napad ili rukovodilo napadom na selo Trusina.

19. Dalje, apelant osporava postojanje posebnih razloga zapritvor propisanih odredbama ~lana 132. stav 1. ta~ka a)ZKPBiH. Prema praksi sudova u BiH, kao i Ustavnog suda upredmetu broj AP 1150/10 od 14. septembra 2010. godine,postojanje dvojnog dràvljanstva i posjedovanje imovine u tojdràvi ne moè ukazivati na opasnost od bjekstva. Me|utim, ukonkretnom slu~aju sudovi su oti{li korak dalje pa su naveli daapelantova bra}a imaju imovinu u Republici Srbiji. Tako|er jenavedeno da nije prihvatljiv ni stav da apelant, zbog toga {to neìvi sa svojom djecom, ima motiv da pobjegne, niti stav da jeapelant svjestan teìne djela zato {to je optu`nica potvr|ena, {topredstavlja dodatni motiv da pobjegne. Tako|er, nije prihvatljivni stav da postoji opasnost od bjekstva i zbog visine zaprije}enekazne, jer se, osim navedenog, treba uzeti u obzir i niz drugihfaktora koji mogu potvrditi postojanje opasnosti od bijega.Me|utim, Sud BiH uvijek uzima iste stereotipne rije~i pri"potvr|ivanju" pritvora. Apelant smatra da mu je zbognavedenog povrije|eno pravo iz ~lana 5. stav 3. Evropskekonvencije. U prilog navedenome, apelant je ukazao na predmeteEvropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropskisud), Neumister v. Austria, te Mansur v. Turska. Apelant, dalje,navodi da ga je jo{ prije desetak godina saslu{ao ha{ki tuìlac, {tozna~i da mu je bilo poznato da se protiv njega vodi istraga zadoga|aje koji su okarakterizirani kao ratni zlo~in, zatim da je



tokom 2003. godine saznao da se protiv njega vodi istraga uTrebinju i da je bio prvi osumnji~eni iz Federacije koji sedobrovoljno javio da dâ iskaz vlastima Republike Srpske.Me|utim, sudovi to nisu imali u vidu prilikom apelantoveprocjene.

20. Apelant isti~e da ne postoje posebni razlozi za pritvorpropisani odredbama ~lana 132. stav 1. ta~ka b) ZKPBiH.Naime, kako apelant isti~e, svi svjedoci Tuìla{tva BiH su daliiskaze, njih 18 ve} je dobilo posebne mjere za{tite, on se vi{e odjednu godinu i ~etiri mjeseca nalazi u pritvoru, koji vi{e nijejedina opravdana i neophodna mjera kojom se moè osiguratinjegova prisutnost i uspje{no vo|enje krivi~nog postupka iotkloniti eventualni utjecaj na svjedoke. Me|utim, sudkontinuirano produàva pritvor koriste}i uvijek iste i potpunostereotipne formulacije. Apelant je istakao i ~injenicu da jeoptu`nica podnesena, zbog ~ega je smanjena mogu}nost utjecajana svjedoke, te je ukazao na presudu Evropskog suda Pe{a protivHrvatske, zahtjev broj 40523/08, odluka od 8. aprila 2010.godine, u kojoj je konstatirano da je nakon podno{enja optu`nicenestao rizik o kojem je rije~ i da vi{e nije mogao sluìti kaoopravdanje za njegov pritvor.

21. Apelant, tako|er, osporava postojanje posebnih razlogaza pritvor propisanih odredbama ~lana 132. stav 1. ta~ka d)ZKPBiH. On isti~e da samo navo|enje prijetnji istraìteljimaSIPA-e i tuìteljici ne moè predstavljati naru{avanje javnog redabudu}i da je pojam "uznemiravanje javnog reda" puno {iri odpojma "uznemirenosti tuìteljice i pripadnika SIPA-e", odnosnoda se prvo odnosi na objektivno stanje, a drugo na subjektivnidoìvljaj. Dalje, apelant isti~e da nije osnovan stav Suda BiH dase pritvor iz ovog osnova moè produìti zbog visine zaprije}enekazne i teìne djela, jer moraju postojati vanredne okolnosti, aizvr{eni zlo~in prije petnaest godina ne moè predstavljativanredne okolnosti, to mora biti ne{to novo, aktuelno i {to sedesilo u bliskoj pro{losti. Apelant ukazuje na stav Evropskogsuda izraèn u predmetu I. A. protiv Francuske, u kojem senavodi: "Sud nagla{ava da ima u vidu da se ovaj osnov moèprimijeniti u slu~aju gdje moè biti demonstrirano da pu{tanjemosobe li{ene slobode na slobodu }e biti zapravo javni reduznemiren [...] ne moè se oslanjati jednostavno na prirodu iteìnu kaznenog djela". Apelant navodi da je saslu{ano vi{esvjedoka, `rtava po~injenih krivi~nih djela, koji nisu ukazali nato da je on na bilo koji na~in ugroàvao te svjedoke ili izazivaobojazan za naru{avanje javnog reda. Osim toga, o{te}eni,odnosno `rtve po~injenih krivi~nih djela, ìve u Mostaru,âpljini, Zagrebu, u mjestima koja su udaljena od njegovogmjesta ìvljenja, tako da bi se ograni~avanjem apelantovogkretanja potpuno izbjegla opasnost za reme}enje javnog reda,ako ona uop}e postoji.

22. Apelant traì usvajanje apelacije i ukidanje osporenihrje{enja, te ukidanje mjere pritvora i pu{tanje na slobodu.

23. Obrazlaù}i razloge za usvajanje privremene mjere,apelant isti~e da mu nije dostavljeno pismeno izja{njenjeTuìla{tva BiH od 27. decembra 2010. godine (u daljnjem tekstu:izja{njenje), zatim da mu nije dostavljen odgovor Tuìla{tva BiHna njegovu àlbu koju je odbrana izjavila 31. decembra 2010.godine (u daljnjem tekstu: odgovor), tako da se nije mogaoizjasniti o njihovim argumentima. Apelant navodi da je Sud BiHmorao to dostaviti odbrani i zakazati sjednicu vije}a kako biodbrana mogla iznijeti kontraargumente. Apelant isti~e da se radio pravu koje mu je garantirano ~lanom 5. stav 1. Evropskekonvencije, koje je moralo biti razmatrano u skladu sa principomakuzatornosti, jer se ne radi o pitanjima o kojima raspravljavanraspravno vije}e. Dalje, apelant navodi da mu nije biloomogu}eno da se izjasni o slu`benoj zabilje{ci niti o zapisniku,jer mu nisu bili dostavljeni, zbog ~ega je povrije|ena odredba~lana 47. ZKPBiH. Apelant isti~e da mu je povrije|eno pravo iz~lana 5. stav 3. Evropske konvencije budu}i da mu jeonemogu}en efektivni pristup sudu i da mu je povrije|eno pravona ravnopravnost strana u postupku kao neodvojivi element~lana 6. Evropske konvencije. U prilog navedenome, apelant jeukazao na vi{e presuda Evropskog suda, izme|u ostalih na Lamyv. Belgium, te je naveo: "Dok je Tuìteljstvo bilo upoznato sacjelokupnim spisom, postupak nije podnositelju zahtjeva pruìo

priliku prikladnog pobijanja razloga opravdanja produljenjupritvora. Obzirom da nije osigurana jednakost u oru`ju, postupaknije bio akuzatoran". Apelant isti~e da }e daljnje zadràvanje upritvoru za njega imati nesagledive posljedice jer je njegovozdravstveno stanje pogor{ano otkako je u pritvorskoj jediniciSuda BiH, te posebno navodi da je otac dvoje maloljetne djece,dvije k}erke od {esnaest godina koje se trenuta~no nalaze uosjetljivoj ìvotnoj dobi.

24. Apelant traì da Ustavni sud naloì Sudu BiH da odmah, anajkasnije u roku od 24 sata od dana prijema odluke Ustavnogsuda, dostavi apelantu zapisnik, slu`benu zabilje{ku, izja{njenjei odgovor, te da odrì ro~i{te na koje }e pozvati apelanta ibranioce da se izjasne o argumentima Tuìla{tva BiH iznesenimu navedenim podnescima.


25. Sud BiH je istakao da je ta~no da je ve} saslu{an odre|enbroj svjedoka, ali da postoji jo{ oko 80 svjedoka Tuìla{tva BiHkoji tek trebaju biti saslu{ani. Vezano za postojanje posebnihpritvorskih razloga iz ~lana 132. stav 1. ta~ka a) ZKPBiH, SudBiH je naveo da je apelant posebno analizirao svaku okolnostkoja je bila od zna~aja za zaklju~ak Suda BiH, me|utim,nesporno je da postoji obimna sudska praksa prema kojoj seokolnosti za utvr|ivanje opasnosti od bjekstva razmatrajuukupno, a ne pojedina~no kako to radi apelant. Dalje, u odnosu napostojanje razloga za pritvor iz ~lana 132. stav 1. ta~ka b)ZKPBiH, Sud BiH je istakao da postoje brojni dokazi kojiupu}uju na zaklju~ak da se ovaj postupak ometa, te da u odnosuna svakog optuènog, pa tako i apelanta, postoje dokazi iz kojihproizlazi zaklju~ak o postojanju ozbiljnog rizika da }e poku{atiutjecati na svjedoke, odnosno da iz iskaza za{ti}enog svjedoka"B" slijedi da mu je upravo apelant upu}ivao prijetnje. Vezano zapostojanje posebnih pritvorskih razloga iz ~lana 132. stav 1.ta~ka d) ZKPBiH, Sud BiH je naveo da je vodio ra~una ookolnostima izvr{enja djela za koje se apelant tereti, te ~injenicida je zbog uvjeta u kojima se vodi ovaj postupak stvorenanegativna atmosfera u javnosti i doveden u pitanje integritetcjelokupnog pravosudnog sistema. Tako|er, navedeno je da jesud imao u vidu da su postojale prijetnje ve}em broju svjedoka,tako da bi apelantovo pu{tanje na slobodu rezultiralo stvarnomprijetnjom naru{avanju javnog reda.

26. Vezano za prijedlog za dono{enje privremene mjere, SudBiH je naveo da nije jasno zbog ~ega se predlaè dono{enjeprivremene mjere. Naime, odbrana je imala mogu}nost da izvr{iuvid u zapisnik i slu`benu zabilje{ku, a ~injenica da navedenidokumenti nisu dostavljeni odbrani ne predstavlja kr{enjeapelantovog prava, te da je u me|uvremenu odbrani dostavljenneredigirani zapisnik. U odnosu na izja{njenje i odgovor, SudBiH je, budu}i da se radilo o kontroli pritvora, a da se navedenadokumentacija ne odnosi na nove ~injenice i dokaze, naveo da jesmatrao da bi odràvanje ro~i{ta i dostavljanje na izja{njenjepodnesaka koji se odnose na ve} postoje}e ~injenice bilosuprotno principu ekonomi~nosti, efikasnosti i pravu na su|enjebez odlaganja.

27. Tuìla{tvo BiH je istaklo da je Sud BiH prilikompotvr|ivanja optu`nice pregledao iskaze 107 predloènihsvjedoka i oko 550 materijalnih dokaza, te je zaklju~ilo da postojidovoljno i subjektivnih i objektivnih dokaza za osnovanu sumnjuda je apelant po~inio predmetna krivi~na djela. Imaju}i u vidu daje istraga okon~ana i optu`nica potvr|ena, sasvim je opravdanoda Sud BiH prilikom produènja pritvora, odnosno kontrolepritvora, konstatira da je ve} izvr{ena potrebna sudska provjeraosnovane sumnje, tako da se ne moè konstatirati da je Sud BiHpropustio svoju du`nost, tj. da razmotri osnovanu sumnju kaoop}i preduvjet za odre|ivanje ili produènje pritvora. Tuìla{tvoBiH je, vezano za odre|ivanje pritvora zbog opasnosti odbjekstva, istaklo da apelant razmatra svaki razlog pojedina~no.Me|utim, nije ispravno da se okolnosti posmatraju odvojeno,nego je potrebna cjelovita analiza. Dakle, sud je prilikom ocjeneuzeo u obzir apelantov karakter i osobnost, apelantovu imovinu,porodi~ne veze, njegove kontakte u inostranstvu, teìnu kaznekoja se moè o~ekivati, te postojanje jakih veza unutar zemlje.Naime, apelant ima jake porodi~ne i druge veze sa RepublikomSrbijom, razveden je i ne ìvi u istom doma}instvu sa djecom.

Tako|er je sud uzeo u obzir i materijalnu situaciju apelantovebra}e koja ìve u Republici Srbiji i njihovu izraènu spremnostda sve u~ine kako bi pomogli bratu, zatim posjedovanjedràvljanstva Republike Srbije, ~injenicu da je apelantpenzioner, osjetljivu fazu u kojoj se dokazni postupak nalazi i nakraju ~injenicu da je apelant suo~en sa mogu}no{}u izricanjakazne od najmanje deset godina zatvora. Sve navedeno ukazujena to da je Sud BiH na osnovu cjelovite analize zaklju~io dapostoji opasnost da }e apelant pobje}i. U odnosu na pritvorskirazlog, utjecaj na svjedoke i tok postupka, Tuìla{tvo BiH jeistaklo da je Sud BiH utvrdio postojanje prijetnje za li~nusigurnost i sigurnost porodica svjedoka, da je odredio mjereza{tite ve}em broju svjedoka, te da se sada trebaju po~eti izvoditidokazi posredstvom za{ti}enih svjedoka, od kojih neki direktnoterete apelanta. U odnosu na navode iz apelacije da se prijetnjeupu}ene postupaju}oj tuìteljici i istraìteljima SIPA-e ne moguposmatrati u kontekstu naru{avanja javnog reda, Tuìla{tvo BiHje istaklo da je upravo osiguranje neometanog rada pravosudnihorgana i ovla{tenih slu`benih lica pitanje koje neposredno utje~ena postojanje povjerenja javnosti u rad pravosu|a, a time i najavni red. Vezano za uvid u dokaze, odnosno nedostavljanjezapisnika i slu`bene zabilje{ke, Tuìla{tvo BiH je istaklo da jenavedeno dostavljeno nakon spajanja predmeta, odnosno uzoptu`nicu protiv Z. A., pod brojevima 553 i 555, o ~emu postojipisani trag. Tuìla{tvo BiH je posebno istaklo da je apelantovaodbrana 16. septembra 2010. godine izvr{ila uvid u spis, kada je imogla izuzeti predmetnu zabilje{ku (ovu zabilje{ku je izuzeobranilac jednog od optuènih). Tuìla{tvo BiH je istaklo dasvojim postupcima nije na bilo koji na~in povrijedilo apelantovopravo na "jednakost strana" budu}i da je strogo vodilo ra~una daodbrana bude upoznata sa svim dokazima na kojim je onozasnivalo prijedloge za odre|ivanje, odnosno produènjepritvora.V. Relevantni propisi

28. U Krivi~nom zakonu Bosne i Hercegovine ("Slu`beniglasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06,55/06, 32/07 i 8/10) relevantne odredbe glase:

Ratni zlo~in protiv civilnog stanovni{tva

^lan 173.(1) Ko kr{e}i pravila me|unarodnog prava za vrijeme rata,

oruànog sukoba ili okupacije, naredi ili po~ini koje od ovihdjela:

a) napad na civilno stanovni{tvo, naselje, pojedine civilneosobe ili osobe onesposobljene za borbu, a taj je napadposljedovao smr}u, te{kom tjelesnom ozljedom ili te{kimnaru{enjem zdravlja ljudi;

c) ubijanja, namjerno nano{enje osobi sna`nog tjelesnog ilidu{evnog bola ili patnje (mu~enje), ne~ovje~no postupanje,biolo{ke, medicinske ili druge znanstvene eksperimente,uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nano{enje velikihpatnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja;


Ratni zlo~in protiv ratnih zarobljenika

^lan 175.Ko kr{e}i pravila me|unarodnog prava, prema ratnim

zarobljenicima naredi ili u~ini koje od ovih djela:a) usmr}ivanje drugih osoba (ubistva), namjerna nano{enja

osobama sna`nog tjelesnog ili du{evnog bola ili patnje(mu~enja), ne~ovje~no postupanje, biolo{ke, medicinske ilidruge znanstvene eksperimente, uzimanje tkiva ili organa raditransplantacije;


29. Zakon o krivi~nom postupku BiH ("Slu`beni glasnikBiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06,76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i93/09) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 47.Pravo branitelja da pregleda spise i dokumentaciju

(3) Nakon podizanja optu`nice, branitelj osumnji~enog,odnosno optuènog ima pravo uvida u sve spise i dokaze.

(4) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodnosaslu{anje, sudija, odnosno vije}e i Tuìtelj du`ni su, kada do|u uposjed novog dokaza ili bilo koje informacije ili ~injenice kojamoè posluìti kao dokaz na su|enju, staviti ih na uvid branitelju.

(5) U slu~aju iz st. 3. i 4. ovoga ~lana, branitelj moè izvr{itifotokopiranje svih spisa i dokumenata.

^lan 132.Razlozi za pritvor

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je odre|ena osobau~inila krivi~no djelo, pritvor joj se moè odrediti:

a) ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju naopasnost od bjekstva,

b) ako postoji osnovana bojazan da }e uni{titi, sakriti,izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove va`ne za krivi~nipostupak ili ako naro~ite okolnosti ukazuju da }e ometati krivi~nipostupak utjecajem na svjedoke, sau~esnike ili prikriva~e;

d) u izvanrednim okolnostima, ako se radi o krivi~nom djeluza koje se moè izre}i kazna zatvora od deset godina ili teàkazna, a koje je posebno te{ko s obzirom na na~in izvr{enja iliposljedice krivi~nog djela, ako bi pu{tanje na slobodu rezultiralostvarnom prijetnjom naru{avanju javnog reda.

^lan 226.Podizanje optu`nice

(1) Kad u toku istrage Tuìtelj na|e da postoji dovoljnodokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je osumnji~eniu~inio krivi~no djelo, pripremit }e i uputiti optu`nicu sudiji zaprethodno saslu{anje.

(2) Nakon podizanja optu`nice, osumnji~eni, odnosnooptuèni i branitelj, imaju pravo uvida u sve spise i dokaze.

^lan 228.Odlu~ivanje o optu`nici

(1) Sudija za prethodno saslu{anje moè potvrditi ili odbitisve ili pojedine ta~ke optu`nice u roku od 8 dana od dana prijemaoptu`nice. Ukoliko odbije sve ili pojedine ta~ke optu`nice, sudijaza prethodno saslu{anje donosi rje{enje koje se dostavljaTuìtelju. Protiv ovog rje{enja àlba nije dopu{tena.

(2) Prilikom potvr|ivanja optu`nice, sudija za prethodnosaslu{anje prou~ava svaku ta~ku optu`nice i materijale koje muje dostavio Tuìtelj kako bi utvrdio postojanje osnovane sumnje.

(3) Po{to se potvrde pojedine ili sve ta~ke optu`nice,osumnji~eni dobija status optuènog. Sudija za prethodnosaslu{anje dostavlja optu`nicu optuènom i njegovom branitelju.VI. Dopustivost

30. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.a) Dopustivost u odnosu na ~lan II/3.d) Ustava Bosne iHercegovine i ~lan 5. Evropske konvencije

32. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijomje Rje{enje Suda BiH broj S1 1 K003369 10 Kr`(X-KR-09/786-1) od 24. januara 2011. godine, protiv kojegnema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogu}ih premazakonu. Zatim, osporeno rje{enje apelant je primio 26. januara2011. godine, a apelacija je podnesena 15. marta 2011. godine, tj.u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom 16. stav 1. PravilaUstavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16.st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato {to nije o~igledno (prima fa-cie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbogkojeg apelacija nije dopustiva.



33. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija, u ovom dijelu,ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.b) Dopustivost u odnosu na ~lan II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lan 6. Evropske konvencije

34. Apelant smatra da mu je rje{enjima o produènju pritvorapovrije|eno i pravo na pravi~no su|enje.

35. U vezi sa navodima o povredi prava na pravi~no su|enje,Ustavni sud podsje}a na to da je u svojoj praksi ve} usvojio jasanstav da se na pitanje ima li apelant ili ho}e li imati pravi~nosu|enje pred redovnim sudovima ne moè dati odgovor dok jepostupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda iEvropskog suda, pitanje da li je po{tovan princip pravi~nogsu|enja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obziromna sloènost krivi~nog postupka, eventualni proceduralnipropusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogubiti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka.Slijedom toga, nije mogu}e, u principu, utvrditi da li je krivi~nipostupak bio pravi~an dok se postupak pravosna`no ne okon~a(vidi Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv [panije,presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68;i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine,ta~ka 18, objavljena u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine" broj 38/03).

36. U konkretnom slu~aju, krivi~ni postupak protiv apelantajo{ nije okon~an, ve} su, u trenutku podno{enja apelacija,donesena samo procesna rje{enja kojima je u vi{e navrataproduàvan pritvor. U vezi s tim, Ustavni sud primje}uje daosporena rje{enja ne predstavljaju "utvr|ivanje osnovanostikrivi~ne optu`be" protiv apelanta, u smislu ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije.

37. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaklju~uje da jeapelacija, u odnosu na povredu prava na pravi~no su|enje iz~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropskekonvencije, preuranjena.

38. Imaju}i u vidu odredbe ~lana 16. stav 4. ta~ka 14. PravilaUstavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija uovom dijelu ne ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.VII. Meritum

39. Apelant osporava navedena rje{enja tvrde}i da su mu timrje{enjima povrije|ena prava iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 5. Evropske konvencije.

40. ^lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnomdijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudskaprava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:

d) Pravo na li~nu slobodu i sigurnost.41. ^lan 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost li~nosti. Niko ne

smije biti li{en slobode izuzev u niè navedenim slu~ajevima i uskladu sa zakonom propisanim postupkom:

c. zakonitog hap{enja ili li{enja slobode radi privo|enjanadle`noj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je taosoba izvr{ila krivi~no djelo ili kada postoje valjani razlozi da seosoba sprije~i da izvr{i krivi~no djelo ili da, nakon izvr{enjakrivi~nog djela, pobjegne.

3. Svako ko je uhap{en ili li{en slobode prema odredbamastava 1 (c) ovog ~lana mora odmah biti izveden pred sudiju ilidrugo slu`beno lice zakonom ovla{teno da vr{i sudsku vlast imora imati pravo na su|enje u razumnom roku ili na pu{tanje naslobodu do su|enja. Pu{tanje na slobodu moè se uvjetovatigarancijama o pojavljivanju na su|enju.

4. Svako kome je uskra}ena sloboda hap{enjem ilili{avanjem slobode ima pravo uloìti àlbu sudu kako bi sud, ukratkom roku, razmotrio zakonitost li{avanja slobode i ukolikoono nije bilo zakonito naloìo osloba|anje.

42. U konkretnom slu~aju, apelant smatra da mu jeosporenim rje{enjima, donesenim u postupku kontroleopravdanosti pritvora, povrije|eno pravo na li~nu slobodu isigurnost iz ~lana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. st.

3. i 4. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud je u vi{esvojih odluka naglasio da se pravo na slobodu li~nosti ubraja ujedno od najzna~ajnijih ljudskih prava, te da ~lan 5. Evropskekonvencije daje za{titu da niko ne moè biti proizvoljno li{enslobode. Proizvoljnost li{avanja slobode se u prvom reduocjenjuje u odnosu na po{tivanje proceduralnih zahtjeva zakonakoji je primijenjen u konkretnom slu~aju, dakle ZKPBiH, ali uzistovremeno po{tivanje standarda iz ~lana 5. Evropskekonvencije.

43. Ustavni sud ukazuje na to da odredba ~lana 5. stav 3.Evropske konvencije zahtijeva da je lice li{eno slobode u skladusa ~lanom 5. stav 1(c) Evropske konvencije, tj. da je li{avanje"zakonito" u smislu navedenog ~lana, a obuhvata podjednako iproceduralnu i materijalnu za{titu takvih lica. Evropski sud jezaklju~io da po{tivanje ~lana 5. stav 3. Evropske konvencijezahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi sa pritvorom,te da odluku o pritvoru donese pozivaju}i se na objektivnekriterije predvi|ene zakonom. Pri tome je postojanje osnovanesumnje da je lice li{eno slobode po~inilo krivi~no djelo koje muse stavlja na teret conditio sine qua non za odre|ivanje iliproduènje pritvora, ali to nakon odre|enog vremena nijedovoljno ve} se mora procijeniti postoje li za pritvor relevantni idovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske,presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvorazavisi i od okolnosti konkretnog slu~aja, koje moraju biti takveda upu}uju na postojanje op}eg (javnog) interesa koji je takovaàn i zna~ajan da, usprkos presumpciji nevinosti, preteè nadprincipom po{tivanja slobode pojedinca.

44. Ustavni sud nalazi da apelant osporava postojanjeosnovane sumnje kao conditio sine qua non za odre|ivanjepritvora, te posebnih razloga za odre|ivanje pritvora.

45. Ustavni sud }e prvo ispitati apelantove navode u vezi sapostojanjem osnovane sumnje da je po~inio krivi~na djela ratnogzlo~ina protiv civilnog stanovni{tva i ratnog zlo~ina protiv ratnihzarobljenika. S tim u vezi, Ustavni sud podsje}a na to da, u skladusa ~lanom 5. stav 1. ta~ka c) Evropske konvencije, lice moè bitipritvoreno samo u okviru krivi~nog postupka, tj. da bi biloizvedeno pred nadle`ni sud zbog osnovane sumnje da je po~inilokrivi~no djelo (vidi Evropski sud, Je~ius v. Litvania, aplikacijabroj 34578/97, stav 50, ECHR 2000-IX). Osnovana sumnja da jepo~injeno krivi~no djelo pretpostavlja postojanje ~injenica iinformacija koje bi zadovoljile objektivnog posmatra~a da je liceu pitanju moglo po~initi krivi~no djelo. Dalje, postojanjeosnovane sumnje zahtijeva da ~injenice na kojima se zasnivamogu potpadati pod neki dio kriminalnog pona{anja propisanogkrivi~nim zakonom. Pri tome, u trenutku odre|ivanja pritvora nemora biti sa sigurno{}u utvr|eno da je krivi~no djelo zaista ipo~injeno, te ne mora biti utvr|ena njegova priroda. U skladu sa~lanom 5. stav 1. Evropske konvencije, zakonitost pritvoraocjenjuje se na osnovu doma}eg zakona, odnosno mora imatipravni osnov u doma}em zakonu, s tim da li{avanje slobode morabiti u skladu sa svrhom ~lana 5, tj. lice u pitanju mora bitiza{ti}eno od proizvoljnosti.

46. U konkretnom slu~aju, iz obrazloènja redovnih sudovaslijedi da osnovana sumnja da je apelant po~inio predmetnakrivi~na djela proizlazi iz ~injenice da je optu`nica potvr|ena.Dalje, proizlazi da je u obrazloènju rje{enja kojim je odlu~eno opritvoru, po prijedlogu koji je dostavljen uz optu`nicu, preciznonavedeno koji su materijalni dokazi i koji iskazi svjedoka, tenjihova me|usobna veza doveli do zaklju~ka o postojanjuosnovane sumnje da je apelant po~inio predmetna krivi~na djela.

47. Ustavni sud nalazi da obrazloènje Suda BiH nijeproizvoljno. Naime, odredba ~lana 226. ZKPBiH propisuje:"Kad u toku istrage Tuìtelj na|e da postoji dovoljno dokaza izkojih proizlazi osnovana sumnja da je osumnji~eni u~iniokrivi~no djelo, pripremit }e i uputiti optu`nicu sudiji zaprethodno saslu{anje". Tako|er, odredba ~lana 228. stav 2. istogzakona propisuje: "Prilikom potvr|ivanja optu`nice, sudija zaprethodno saslu{anje prou~ava svaku ta~ku optu`nice imaterijale koje mu je dostavio Tuìtelj kako bi utvrdio postojanjeosnovane sumnje". Iz navedenih zakonskih odredaba slijedi da jeobaveza suda upravo prou~avanje svih dokaza koji potkrjepljuju

optu`nicu, odnosno da je uvjet za podno{enje, odnosnopotvr|ivanje optu`nice postojanje osnovane sumnje. Osimnavedenog, Ustavni sud nalazi da je u ranijem rje{enju, kojim seodlu~ivalo o produènju pritvora, detaljno opisano iz kojihiskaza svjedoka i materijalnih dokaza proizlazi osnovana sumnjada je apelant po~inio predmetna krivi~na djela. Stoga, Ustavnisud zaklju~uje da nisu osnovani apelantovi navodi da mu jepritvor odre|en bez postojanja osnovane sumnje.

48. Ustavni sud }e se u nastavku o~itovati o posebnimrazlozima za odre|ivanje pritvora u odnosu na apelantovenavode.

49. Ustavni sud zapaà da apelant smatra da niti postojanjedvojnog dràvljanstva, niti imovina koju posjeduju njegovabra}a u Republici Srbiji, niti ~injenica da apelant ne ìvi sasvojom djecom, niti ~injenica da je on postao svjestan teìnedjela zato {to je optu`nica potvr|ena, ne mogu predstavljatiokolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva. Iz obrazloènjaredovnih sudova proizlazi da apelant ima i dràvljanstvoRepublike Srbije, da je korisnik penzije, da je razveden i da neìvi u doma}instvu sa svojom djecom, da mu bra}a ìve u NovomPazaru i da su dobro materijalno situirani i da su, prema iskazusvjedoka "E", odlu~ni da na bilo koji na~in pomognu bratu, papostoji opasnost da }e apelant pobje}i. Iz obrazloènja Suda BiHslijedi da je prvostepeni sud ocjenom svih navedenih ~injenica, ane samo zbog ~injenice dvojnog dràvljanstva, pravilnozaklju~io da apelant ima jake veze sa Republikom Srbijom i da }emu, ukoliko pobjegne, boravak u Republici Srbiji biti u mnogo~emu olak{an. U prilog navedenome, Sud BiH je ukazao i na~injenicu da Republika Srbija ne dopu{ta ekstradiciju svojihdràvljana drugim dràvama, s ciljem njihovog procesuiranja,budu}i da je Republika Srbija uloìla rezerve na odredbe oizru~enju vlastitih dràvljana. Sud BiH je ukazao na opasnost odbjekstva i zbog toga {to je apelant nakon potvr|ivanja optu`nicepostao svjestan teìne djela, {to moè biti dodatni motiv zabjekstvo.

50. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje na stav biv{eEvropske komisije za ljudska prava (vidi Evropska komisije zaljudska prava, Stogmüller v. Austria, presuda od 10. novembra1969. godine) u kojem je navedeno: "Opasnost od bijega nekogoptuènika ne proizlazi samo iz toga {to mu je mogu}e ili lako dapre|e granicu [...] mora postojati ~itav niz okolnosti, posebno,optuènikovo o~ekivanje da }e mu biti izre~ena te{ka kazna iliposebna nesklonost optuènika prema pritvoru, ili ako optuèniknema ~vrsto uspostavljene veze u zemlji". Dakle, iz obrazloènjaredovnih sudova slijedi zaklju~ak da postoji opasnost da }eapelant pobje}i zato {to ima dràvljanstvo Republike Srbije,korisnik je penzije, razveden je i ne ìvi u doma}instvu sa svojomdjecom, bra}a mu ìve u Novom Pazaru i dobro su materijalnosituirani i, prema iskazu svjedoka "E", odlu~ni su da na bilo kojina~in pomognu bratu, te zbog ~injenice da je apelant nakonpotvr|ivanja optu`nice postao svjestan da je optuèn za krivi~nadjela ratnog zlo~ina protiv civilnog stanovni{tva i ratnog zlo~inaprotiv ratnih zarobljenika, {to mu moè biti dodatni motiv zabjekstvo. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da izobrazloènja redovnih sudova slijedi da je zaklju~ak o postojanjuopasnosti da }e apelant pobje}i izveden nakon analize svihokolnosti pojedina~no, te njihovim dovo|enjem u me|usobnuvezu, {to ne ostavlja utisak proizvoljnosti.

51. Dalje, Ustavni sud }e se o~itovati u vezi sa postojanjemrazloga za pritvor zbog utjecaja na svjedoke i tok postupka.Naime, apelant smatra da su svi svjedoci Tuìla{tva BiH daliiskaze, da se on vi{e od jednu godinu i ~etiri mjeseca nalazi upritvoru, koji vi{e nije jedina opravdana i neophodna mjerakojom se moè osigurati apelantovo prisustvo i uspje{no vo|enjekrivi~nog postupka i otkloniti eventualni utjecaj na svjedoke.Me|utim, sud kontinuirano produàva pritvor koriste}i uvijekiste i potpuno stereotipne formulacije. Apelant je istakao i~injenicu da je optu`nica podnesena, zbog ~ega je smanjenamogu}nost utjecaja na svjedoke. Iz obrazloènja redovnihsudova slijedi da je veliki broj svjedoka, jo{ u fazi istrage,zatraìo mjere za{tite zbog postojanja direktnih i indirektnihpritisaka kojima su bili izloèni, kako oni, tako i ~lanovi njihovihporodica, da su prijetnje nastavljene i nakon potvr|ivanja

optu`nica, {to potvr|uju zapisnik i slu`bena zabilje{ka, te da suse na ove okolnosti izja{njavali svjedoci "A", "B", "F" i "E", kojine samo {to su ukazali na utjecaj na svjedoke nego i na istraìteljeSIPA-e i tuìteljicu. Iz odgovora Tuìla{tva BiH slijedi da je SudBiH utvrdio postojanje prijetnje za li~nu sigurnost i sigurnostporodica svjedoka, da je odredio mjere za{tite ve}em brojusvjedoka, te da se sada trebaju po~eti izvoditi dokaziposredstvom za{ti}enih svjedoka, od kojih neki direktno tereteapelanta.

52. Ustavni sud nalazi da obrazloènje ovog pritvorskogosnova nije nimalo proizvoljno. Naime, sama ~injenica da jeve}ina svjedoka zatraìla mjere za{tite zbog postojanja pritisaka,da su postojale prijetnje upu}ene svjedocima, istraìteljima ituìteljici, i to nakon potvr|ivanja optu`nice, upravo potvr|ujupostojanje konkretnih okolnosti koje ukazuju na opasnostutjecaja na druge svjedoke i time ometanja krivi~nog postupka.Stoga, Ustavni sud smatra da apelant neosnovano isti~e da nepostoje razlozi za pritvor zbog utjecaja na svjedoke i tokpostupka.

53. Vezano za odre|ivanje pritvora zbog toga {to bi pu{tanjena slobodu izazvalo naru{avanje javnog reda, apelant smatra dasamo navo|enje prijetnji istraìteljima SIPA-e i tuìteljici nemoè predstavljati naru{avanje javnog reda budu}i da je pojam"uznemiravanje javnog reda" puno {iri od pojma "uznemirenostituìteljice i pripadnika SIPA-e". Dalje je istaknuto da morajupostojati vanredne okolnosti, a izvr{eni zlo~in prije petnaestgodina ne moè predstavljati vanredne okolnosti, to mora bitine{to novo, aktuelno i {to se desilo u bliskoj pro{losti. Izobrazloènja redovnih sudova slijedi da je za krivi~no djelo kojese apelantu i ostalim optuènim stavlja na teret propisana kaznazatvora u trajanju od najmanje deset godina ili teà kazna, ~ime jeispunjen formalnopravni uvjet iz zakonske odredbe, te da je ovokrivi~no djelo jedno od najteìh krivi~nih djela uop}e, budu}i daje usmjereno protiv vrijednosti koje su za{ti}ene, kako doma}im,tako i me|unarodnim propisima. Tako|er, navedeno je da se priocjeni ovog pritvorskog osnova imao u vidu na~in izvr{enjakrivi~nog djela kao i posljedice krivi~nog djela, te je zaklju~enoda su oni izuzetno te{ki. Dalje, da je pona{anje apelanta i ostalihoptuènih tokom istra`nog postupka ocijenjeno kao vanrednaokolnost budu}i da su tokom provo|enja istrage upu}ivaneprijetnje medijima, istraìteljima SIPA-e, kao i jednom brojuosumnji~enih u ovom predmetu, dok su u nekoliko navrataupu}ene prijetnje i postupaju}oj tuìteljici, pa ~ak i u sudniciprilikom odràvanja ro~i{ta. U odnosu na navode iz apelacije dase prijetnje upu}ene postupaju}oj tuìteljici i istraìteljimaSIPA-e ne mogu posmatrati u kontekstu javnog reda, iz odgovoraTuìla{tva BiH slijedi da je upravo osiguranje neometanog radapravosudnih organa i ovla{tenih slu`benih lica pitanje kojeneposredno utje~e na postojanje povjerenja javnosti u radpravosu|a, a time i na javni red.

54. Ustavni sud zapaà da je Sud BiH detaljno i jasnoobrazloìo za{to smatra da okolnosti pod kojima je izvr{enopredmetno krivi~no djelo u svojoj ukupnosti predstavljajuvanredne okolnosti i stvarnu prijetnju naru{avanju javnog reda.Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Sud BiH daodetaljne i jasne razloge zbog ~ega je utvrdio da, iz ovog osnova, idalje postoje uvjeti za apelantovo zadràvanje u pritvoru.

55. Ustavni sud zaklju~uje da nisu osnovani apelantovinavodi da mu je povrije|eno pravo iz ~lana 5. stav 3. u vezi sa~lanom 5. stav 1. ta~ka c) Evropske konvencije. U odnosu naapelantove tvrdnje da mu je povrije|eno ovo pravo, ako se ima uvidu praksa Ustavnog suda i Evropskog suda, Ustavni sud nalazida navedeni sudovi prilikom utvr|ivanja toga da li je povrije|enoovo apelantovo pravo uvijek odlu~uju u konkretnom slu~aju, akako nije vidljivo da se apelantovo pozivanje odnosi na nekeop}e principe, navedeno nije relevantno u konkretnom slu~aju.

56. U pogledu apelantovih navoda da mu nije biloomogu}eno da se izjasni o zapisniku i slu`benoj zabilje{ci, jer muoni nisu dostavljeni, zbog ~ega mu je onemogu}en efektivnipristup sudu i povrije|eno pravo na ravnopravnost strana upostupku, Ustavni sud ukazuje na to da ~lan 5. stav 4. Evropskekonvencije predvi|a da lice li{eno slobode hap{enjem ilipritvaranjem ima pravo na osporavanje zakonitosti takvog



li{enja slobode pred sudom, odnosno pred sudskim organom kojimora biti nezavisan i nepristran i koji mora imati nadle`nost dadonese obavezuju}u odluku koja moè voditi i pu{tanju lica naslobodu (vidi Evropski sud, De Wilde, Ooms i Versyp protivBelgije, presuda od 18. novembra 1971. godine, serija A, broj 12,st. 76. i 77). Ovaj organ mora, tako|er, pruìti "proceduralnegarancije koje su odgovaraju}e za konkretnu vrstu li{avanjaslobode", a koje nisu "zna~ajno manje" od garancija u krivi~nompostupku, kada li{avanje slobode ima za rezultat dugotrajnozatvaranje lica. Ove garancije naro~ito podrazumijevaju usmenuraspravu uz pravnu pomo} u postupku u kojem u~estvuju objestrane, razmatranje zakonitosti pritvora u naj{irem smislu, teodluku koja mora biti donesena brzo. Garancije koje pruà ~lan5. stav 4. moraju biti osigurane u doma}em zakonu, a pravni lijekmora biti djelotvoran i dovoljno siguran, tj. mora postojatimogu}nost ispitivanja zakonitosti samog pritvora, a ne samopostupka ili zloupotrebe ovla{tenja.

57. Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda, premakojoj nije neophodno da proceduru prema ~lanu 5. stav 4. uvijekprate iste garancije kao i one potrebne u ~lanu 6. stav 1. Evropskekonvencije, ali da moraju postojati garancije koje odgovarajudatoj vrsti li{enja slobode. Naro~ito, Evropski sud je naglasio da"jednakost strana" mora biti osigurana posebno u postupku ukojem se razmatra àlba protiv naloga za pritvor (vidi Evropskisud, Niedbala protiv Poljske, presuda od 4. jula 2000. godine,aplikacija broj 27915/95). Evropski sud je u navedenompredmetu utvrdio kr{enje prava iz ~lana 5. stav 4. Evropskekonvencije jer je zaklju~io da podnosilac nije imao mogu}nost dakomentira tuìo~evu argumentaciju budu}i da zakon koji je tadavaìo nije omogu}avao podnosiocu ili njegovom advokatu daprisustvuje raspravama suda, dok je ta mogu}nost za tuìocapostojala, niti je tuìlac imao obavezu da svoje podneske dostavipodnosiocu i njegovom advokatu. Princip ravnopravnosti stranakoji se primjenjuje u habeas corpus postupcima podrazumijevada postupak mora biti adversaran (Sanchez-Reisse protiv[vicarske [1986. god.] i Wloch protiv Poljske [2000. god.]). Utom svjetlu, [apelant] mora imati pristup spisima istra`nih organakoji se koriste za dono{enje odluke o pritvoru prije su|enja(Lamy protiv Belgije [1989. god.]) i mora dobiti sve tuìo~evepodneske u vezi s tim (Niedbala protiv Poljske [2000. god.]).

58. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud nalazi da iz odgovoraTuìla{tva BiH proizlazi da su zapisnik i slu`bena zabilje{kadostavljeni sudu uz optu`nicu, te da je apelantova odbrana 16.septembra 2010. godine izvr{ila uvid u kompletan spis, kada jemogla izvr{iti izuzimanje sporne dokumentacije. Iz odgovoraSuda BiH slijedi da je odbrana mogla izvr{iti uvid u kompletanspis, a da nedostavljanje spornih dokumenata odbrani nepredstavlja kr{enje apelantovog prava, te da je u me|uvremenuodbrani dostavljen zapisnik. Sud BiH je naveo da, kako se radiloo kontroli pritvora, a da se navedena dokumentacija ne odnosi nanove ~injenice i dokaze, to je smatrao da bi odràvanje ro~i{ta idostavljanje na izja{njenje podnesaka koji se odnose na ve}postoje}e ~injenice bilo suprotno principu ekonomi~nosti,efikasnosti i pravu na su|enje bez odlaganja.

59. Vezano za odredbe ZKPBiH kojima je regulirano pravoodbrane u odnosu na dokaze nakon podno{enja optu`nice,Ustavni sud nalazi da je odredbom ~lana 47. stav 3. ZKPBiHpropisano: "Nakon podizanja optu`nice, branitelj osumnji~enog,odnosno optuènog ima pravo uvida u sve spise i dokaze [...]",odnosno da je odredbom ~lana 226. stav 2. istog zakonapropisano: "Nakon podizanja optu`nice, osumnji~eni, odnosnooptuèni i branitelj, imaju pravo uvida u sve spise i dokaze".Ustavni sud nalazi da iz navedenih odredbi ne proizlazi nikakvoograni~enje vezano za mogu}nost odbrane da izvr{i uvid, kako udokaze, tako i u sve spise, ali i da ne proizlazi obavezadostavljanja navedenog. Iz dokumentacije ne proizlazi da jeodbrana traìla kopije sporne dokumentacije, a da se Sud BiHodbio o~itovati o tome.

60. U skladu sa navedenim, Ustavni sud nalazi da ukonkretnom slu~aju nije vidljivo da se postupalo suprotnocitiranim odredbama ZKPBiH, te da je apelantova odbranaizvr{ila uvid u spis, dakle, da je upoznata sa sadràjem zapisnika izabilje{ke, kada je mogla zatraìti kopije, a da apelant nije

predo~io dokaze da mu je to bilo onemogu}eno, tako da Ustavnisud ne moè na}i da apelant nije imao mogu}nost komentiratituìo~evu argumentaciju. Vezano za izja{njenje, odgovor izakazivanje ro~i{ta, Ustavni sud nalazi da je odgovor Suda BiHlogi~an i argumentiran, odnosno nije dat proizvoljno. Naime,kako navedeno nije ukazivalo na nove ~injenice, radiekonomi~nosti postupka odlu~eno je da nije potrebnodostavljanje ove dokumentacije odbrani, niti odràvanje ro~i{ta.Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelant, usmislu navedenih stavova Evropskog suda, imao "stvarnumogu}nost davati primjedbe" na navode Tuìla{tva BiH uodnosu na dono{enje odluke o produènju pritvora, te da ih je, usmislu garancija iz ~lana 5. stav 4. Evropske konvencije, mogao iosporavati.

61. Ustavni sud zaklju~uje da apelant neosnovano prigovarada mu nije bilo omogu}eno da se izjasni o navedenojdokumentaciji jer mu ona nije dostavljena budu}i da iz stanjaspisa i obrazloènja osporenih odluka proizlazi da je apelantnesporno bio upoznat sa sadràjem svih dokaza bitnih zadono{enje odluke o produènju pritvora, koje je u àlbenompostupku razmotrio drugostepeni sud i dao razloge za{to jeodluka o produènju pritvora u konkretnom slu~aju zakonita.

62. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra daosporenim rje{enjima nije povrije|eno apelantovo pravo iz ~lanaII/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. st. 3. i 4. Evropskekonvencije.VIII. Zaklju~ak

63. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje ~lana II/3.d)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 5. stav 3. Evropskekonvencije kada je sud u postupku kontrole opravdanostipritvora utvrdio da i dalje postoje razlozi koji opravdavajuapelantovo zadràvanje u pritvoru i kada je dao jasnoobrazloènje, kako u pogledu postojanja osnovane sumnje, tako iu pogledu postojanja posebnih razloga za odre|ivanje pritvora iz~lana 132. stav 1. ta~ke a), b) i d) ZKPBiH.

64. Ustavni sud, tako|er, zaklju~uje da ne postoji kr{enje~lana 5. stav 4. Evropske konvencije budu}i da nije utvrdio da jeapelantu uskra}ena mogu}nost djelotvornog osporavanjastavova Tuìla{tva BiH koji su bitni za produènje pritvora.Tako|er, Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji kr{enje ~lana 5.stav 4. Evropske konvencije kada je o apelantovoj àlbi naprvostepeno rje{enje odlu~io drugostepeni sud rje{enjem ukojem je razmotrio prigovore iznesene u àlbi.

65. Ustavni sud zaklju~uje da je apelacija preuranjena uodnosu na povredu prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije.

66. Na osnovu ~lana 16. stav 4. ta~ka 14. i ~lana 61. st. 1. i 3.Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivuove odluke.

67. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu,nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog zadono{enje privremene mjere.

68. Prema ~lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.



Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 1408/08, rje{avaju}i apelaciju MorganaSowdena, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1. i 3.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnikBosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednicaSeada Palavri}, dopredsjednicaMato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudac

na sjednici odrànoj 20. travnja 2011. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neutemeljena apelacija Morgana Sowdena,

podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj009-0-G`-07-002218 od 10. oùjka 2008. godine i PresudeOp}inskog suda u Sarajevu broj P-3158/05 od 19. lipnja 2007.godine.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Morgan Sowden (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva je15. svibnja 2008. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosnei Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv PresudeKantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud)broj 009-0-G`-07-002218 od 10. oùjka 2008. godine i PresudeOp}inskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud)broj P-3158/05 od 19. lipnja 2007. godine.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog i Op}inskog suda, i od pravnog zastupnikatuìteljice Inje Pa{ali}, Feride Hadìmuratovi}, odvjetnice izSarajeva (u daljnjem tekstu: pravni zastupnik tuìteljice)zatraèno je 20. svibnja 2008. godine da dostave odgovore naapelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 30.svibnja 2008. godine, Op}inski sud 18. lipnja i 11. kolovoza2008. godine, dok je pravna zastupnica tuìteljice odgovor naapelaciju dostavila 6. lipnja 2008. godine.

4. Na temelju ~lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je od Op}inskog suda 29. listopada 2010. godinezatraìo presliku spisa ovog suda broj P-3158/05, koji je ovaj suddostavio 18. studenoga 2010. godine.

5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog i Op}inskog suda, kao i pravnogzastupnika tuìteljice, dostavljeni su apelantu 3. listopada 2008.godine.III. înjeni~no stanje

6. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda idokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in.

7. Inja Pa{ali} (u daljnjem tekstu: tuìteljica) je 12. rujna2005. godine podnijela tu`bu Op}inskom sudu protiv apelantakao tuènoga, radi razvoda braka. U tu`bi je izme|u ostalognavela da je s apelantom zaklju~ila brak 25. rujna 1999. godine,pred mati~nim uredom u mjestu Anghiari, Milano-Italija, i da je unjemu ro|eno dvoje mldb djece. Njihov brak je, kako navodi utu`bi, u po~etku bio skladan, ali su se vremenom naravi i pogledina ìvot nje i apelanta toliko izmijenili, da je to rezultiralo te{kimi trajnim poreme}ajem bra~nih odnosa, zbog ~ega je njihovdaljnji zajedni~ki ìvot postao nepodno{ljiv. Kako se nisu uspjelidogovoriti o zajedni~kom prijedlogu za razvod braka, tuìteljicaje predloìla da sud, sukladno ~lanku 55. Obiteljskog zakona,donese presudu kojom }e se njihov brak razvesti, djeca ste~ena ubraku povjeriti njoj na odgoj i vaspitanje i apelant obavezati da zanjihovo uzdràvanje doprinosi 30% od prosje~ne pla}e u FBiHod dana podno{enja tu`be, pa dok za to postoje zakonski uvjeti.

8. Op}inski sud je, postupaju}i po tu`bi tuìteljice, donioPresudu broj P-3158/05 19. lipnja 2007. godine, koja jepotvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj009-0-G`-07-002218 10. oùjka 2008. godine, kojom se razvodibrak zaklju~en izme|u tuìteljice i apelanta 29. svibnja 1999.godine pred Mati~nim uredom u mjestu Anghiari, Milano-Italija.Istom presudom djeca ste~ena u braku (u daljnjem tekstu: mldb.djeca) su povjerena na roditeljsko staranje majci-tuìteljici, uzobvezu apelanta kao oca da doprinosi za njihovo uzdràvanjemjese~no po 180,00 KM po~ev{i od 6. lipnja 2007. godine, padok za to postoje zakonski razlozi, i to da sve dospjele obroke

isplati odjednom, a ubudu}e svakog prvog do petnaestog umjesecu na ruke tuìteljice i zakonske zastupnice. Tako|er,odre|eno je da apelant odràva osobni kontakt sa svojom mldb.djecom u vrijeme i u razdobljima pobliè definiranim izrekompresude. Istom presudom je, dalje, odre|eno da tuìteljica kaozakonska zastupnica mldb. djece bez suglasnosti apelanta nemoè donositi odluku o promjeni {kole koju djeca poha|aju, kaoi da se tuìteljica i apelant obvezuju o me|usobnomobavje{tavanju o namjeri putovanja s mldb. djecom sedam danaprije otpo~injanja putovanja. Odbijen je kao neutemeljen zahtjevapelanta za dono{enje odluke da mldb. djeca zadrè dvadràvljanstva, da tuìteljica i apelant redovito obnavljaju putneisprave za djecu, i da djecu mogu voditi izvan granica Bosne iHercegovine bez posebne suglasnosti drugog roditelja.

9. Op}inski sud je nakon savjesne i bri`ljive ocjeneprovedenih dokaza donio odluku kao u izreci presude,prvenstveno cijene}i kako me|u parni~nim strankama nijeprijeporno da je njihovo posljednje zajedni~ko prebivali{te bilo ustanu tuìteljice u Sarajevu, u Ulici Franca Lehara broj 13, pa jeprimjenom ~lanka 288. stavak 1. Obiteljskog zakona (u daljnjemtekstu: Obiteljski zakon) utvrdio nadle`nost ovoga suda zapostupanje u konkretnoj pravnoj stvari. Dalje, kao neprijepornu~injenicu, sud je utvrdio da su bra~ni odnosi parni~nih stranakate{ko i trajno poreme}eni, pa je zaklju~io da su ispunjeni uvjeti iz~lanka 41. u svezi s ~lankom 287. Obiteljskog zakona za razvodbraka zaklju~enog izme|u tuìteljice i apelanta. S obzirom da jenjihova komunikacija dulje vrijeme poreme}ena, na prijedlogSlu`be socijalne za{tite Op}ine Centar od 24. studenoga 2005.godine parni~nim strankama je tijekom cijelog trajanjapredmetnoga postupka razvoda braka pruàna stru~na pomo}Kantonalne javne ustanove, Obiteljskog savjetovali{ta Sarajevo(u daljnjem tekstu: Obiteljsko savjetovali{te), koju su parni~nestranke prihvatile. Odluku o povjeravanju mldb. djece tuìteljicisud je donio na temelju ~lanka 142. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona,pri ~emu je cijenio iskaze parni~nih stranaka uz stalnoposredovanje Obiteljskog savjetovali{ta, prijedlog stru~nog timaSlu`be socijalne za{tite Op}ine Centar od 24. sije~nja 2007.godine broj 35/II-11-544-692/05 koji su ~inili profesorpedagogije-psihologije, diplomirani psiholog, diplomiranisocijalni radnik, diplomirani pravnik, kao i nalaz stalnog sudskogvje{taka neuropsihijatra Senadina Ljubovi}a od 18. svibnja2007. godine. Odlu~uju}i o apelantovoj obvezi, sud je sukladno~lanku 235. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona cijenio uzrast djece iukupan iznos potreban za njihovo uzdràvanje, primanjaapelanta i tuìteljice, pa je kao neprijeporno utvrdio da je apelantstalno zaposlen i da njegov mjese~ni prihod iznosi 5.250 USA$,dok mjese~ni prihod tuìteljice iznosi 600,00 KM. Tako|er, kaoneprijeporno je utvr|eno da djeca poha|aju Internacionalnu{kolu za koju tro{kove snosi apelant, kao i za tro{kove prijevozadjece, da je apelant izabrao {kolu koju djeca poha|aju, da je odpodno{enja tu`be 12. rujna 2005. godine isklju~ivo tuèni snosiotro{kove {kolovanja mldb. djece, koji su neusporedivo ve}i odiznosa kojim djeca parni~nih stranaka zadovoljavaju ostaleìvotne potrebe. Kako je apelant postavio zahtjev da sud u smislu~lanka 142. stavak 4. Obiteljskog zakona utvrdi obvezutuìteljice da bez njegove suglasnosti djeca ne mogu mijenjati{kolu koju ve} poha|aju, koji je sud prihvatio, zaklju~eno je da }etro{kovi {kolarine djece u Internacionalnoj {koli i ubudu}e bitiobveza tuènoga, jer prema odredbi ~lanka 142. stavak 3.Obiteljskog zakona otac ima pravo sudjelovanja u dono{enjuva`nih odluka o podizanju djece, a s obzirom da po ocjeni suda{kola ima karakter takve odluke, utvr|ena je i obveza tuìteljiceda bez suglasnosti apelanta ne moè donijeti odluku o izboru{kole koju }e djeca poha|ati. Imaju}i u vidu navedeno, sud jeprimjenom ~l. 244. i 235. stavak 4. Obiteljskog zakona obvezaoapelanta da doprinosi uzdràvanju mldb. djece mjese~no uiznosu od po 180,00 KM, pri tome cijene}i potrebe uzdràvanihosoba, podatke Federalnog zavoda za statistiku o prosje~noostvarenom primanju na teritoriju FBiH, kao i ~injenicu daapelant snosi tro{kove {kolovanja djece. O odràvanju osobnogakontakta apelanta s djecom sud je odluku donio na temelju ~lanka145. stavak 1. Obiteljskog zakona zaklju~iv{i da prema odredbi~lanka 124. tog zakona djeca imaju pravo ìvjeti s roditeljima,odràvati neposredne kontakte s roditeljima s kojima ne ìve kao



i pravo apelanta kao roditelja. Odbijen je kao neutemeljenapelantov prijedlog da djeca zadrè dva dràvljanstva, daroditelji redovito obnavljaju putne isprave za djecu i da mogudjecu voditi izvan granica Bosne i Hercegovine bez posebnesuglasnosti drugog roditelja, zaklju~iv{i da su pitanja odricanjaod dràvljanstva, obnavljanje putnih isprava i uvjeti pod kojimmldb. djeca putuju u inozemstvo regulirana posebnimimperativnim propisima, koji se ne mogu derogirati primjenomObiteljskog zakona.

10. Kantonalni sud je u cijelosti odbio kao neutemeljenapelantov priziv izjavljen protiv prvostupanjske presude,zaklju~iv{i da je prvostupanjski sud pravilno odlu~io kada jedonio pobijanu presudu, pri ~emu je dao razvidne iargumentirane razloge za svoje odlu~enje, koje u cijelosti kaopravilne prihva}a i ovaj sud. S tim u svezi Kantonalni sud jeukazao da je prvostupanjski sud odluku o povjeravanju djecetuìteljici donio na temelju mi{ljenja stru~nog tima Slu`besocijalne za{tite Op}ine Centar, profesorapedagogije-psihologije, diplomiranog psihologa, diplomiranogsocijalnog radnika i diplomiranog pravnika, a nakon obavljenograzgovora s parni~nim strankama, i na temelju mi{ljenja i nalazastalnog sudskog vje{taka Senadina Ljubovi}a, na {to apelant nijeimao ozbiljne primjedbe. Kantonalni sud je zaklju~io kakoapelant tijekom trajanja postupka nije dokazao da je tuìteljicasvojim pona{anjem dovela u pitanje ispravno vaspitanje djece urazdoblju od kada je fakti~ka zajednica izme|u parni~nihstranaka prestala (prosinac 2004. godine) i od kada djeca ìve smajkom, i da kod djece ima poreme}aja u smisluneprilago|enosti novoj sredini, pa je zaklju~io da apelantoviprizivni navodi u tom pogledu nisu od uticaja na pravilnostprvostupanjske odluke. Tako|er, Kantonalni sud je odbio kaoneutemeljene apelantove prizivne navode glede odlukeprvostupanjskog suda kojom je ure|eno odràvanje njegovogosobnog kontakta s djecom, jer je po ocjeni ovog sudaprvostupanjski sud pravilno postupio kada je apelantu omogu}ioosobni kontakt s djecom, u vremenu i u razdobljima kako je toutvr|eno izrekom ove presude. Osim toga, Kantonalni sudsmatra da prvostupanjskom odlukom apelant nije ometan u pravuda stalno prati duhovni i tjelesni razvoj, kao i odgoje mldb. djece,i ukoliko bi se prilike bitno promijenile roditelji mogu, premaodredbi iz ~lanka 143. Obiteljskog zakona, traìti izmjenu odlukeo povjeravanju djece. Dalje, ovaj sud smatra da je prvostupanjskisud pravilno postupio kada je odbio apelantov zahtjev da djecazadrè dva dràvljanstva, da roditelji redovito obnavljaju putneisprave za djecu i da mogu djecu voditi izvan granica Bosne iHercegovine bez posebne suglasnosti drugoga roditelja, izrazloga koje kao pravilne prihva}a i ovaj sud. Sud je ukazaokako, prema odredbi ~lanka 142. Obiteljskog zakona, mogu}nostda roditelj sam odlu~uje o za{titi osobnih, imovinskih i drugihinteresa djeteta i kada se ne traì suglasnost drugog roditelja jepredvi|ena samo u slu~aju kada je drugi roditelj sprije~en staratise o djetetu, ili je nepoznatog boravi{ta, ili ne izvr{ava obvezeuzdràvanja ili je nedostupan, a kako je u ovome slu~aju situacijadruga~ija, odnosno oba roditelja aktivno sudjeluju u staranju odjeci, to je zahtjev apelanta da mldb. djeca mogu putovati izvangranica BiH bez suglasnosti drugog roditelja odbijen kaoneutemeljen. Kantonalni sud je, osim toga, zaklju~io da jeprvostupanjski sud pravilno nadle`nost toga suda za postupanje ukonkretnoj pravnoj stvari utvrdio na temelju ~lanka 288. stavak1. Obiteljskog zakona, jer je me|u parni~nim strankama kaoneprijeporno utvr|eno da su posljednje zajedni~ko prebivali{teimali u stanu tuìteljice u Sarajevu, i koju je apelant prihvatioupu{taju}i se u raspravljanje. Prema tome, Kantonalni sud jezaklju~io da, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presudapobija, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po slu`benoj du`nosti, natemelju ~lanka 226. Zakona o parni~nom postupku (u daljnjemtekstu: ZPP) priziv apelanta je u cijelosti odbio kao neutemeljen ipotvrdio prvostupanjsku presudu.

IV. Apelacija


11. Apelant se àli kako mu je pobijanim presudamapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije

za za{titu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:Europska konvencija), pravo na osobni i obiteljski ìvot iz ~lankaII/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europskekonvencije, pravo na nediskriminaciju iz ~lanka II/4. UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije, kao ipravo na jednakost supru`nika iz ~lanka 5. Protokola broj 7 uzEuropsku konvenciju. Apelant navodi kako je njegova biv{asupruga u lipnju 2003. godine odvela djecu iz Amerike gdje suìvjeli na godi{nji odmor u Sarajevo, da bi ga nakon dva tjednatelefonom obavijestila kako je odlu~ila ne vra}ati djecu, i kako }esa njima nastaviti ìvot u Bosni i Hercegovini, kao i da mu jenakon fakti~kog prekida bra~ne zajednice uskratila pravo da vi|adjecu. U svezi s navodima kako mu je povrije|eno pravo napravi~no su|enje, apelant se u su{tini àli da su ga redoviti sudovistavili u neravnopravan poloàj u odnosu na tuìteljicu, {to je zaposljedicu imalo da je sud njihovu mldb. djecu, posebice cijene}iprijedlog stru~nog tima Slu`be socijalne za{tite Op}ine Centar,povjerio na roditeljsko staranje njegovoj biv{oj supruzi. Smatrakako nije imao ravnopravan status u postupku pred sudovima uodnosu na tuìteljicu zbog toga {to je strani dràvljanin (apelantje dràvljanin Velike Britanije i Italije, a njihova zajedni~kamldb. djeca su dràvljani SAD i Italije), dok je tuìteljica injegova biv{a supruga dràvljanka Bosne i Hercegovine, pa jekao stranac sa slabim poznavanjem bosanskog jezika i kao neukastranka iz navedenih razloga prvo traìo da se postupak po tu`bituìteljice za razvod braka ne rje{ava pred sudovima Bosne iHercegovine. Navodi da je tuìteljica tu`bu za razvod braka sudupodnijela 12. rujna 2005. godine, koju mu je sud u dva navratadostavljao na odgovor, ali da on nije bio u poziciji, radi za{titesvojih prava i dostavljanja odgovora na tu`bu, angaìrati stru~nupomo} odvjetnika, jer niti jedan od odvjetnika kojemu se obratio,kako s podru~ja FBiH tako i Republike Srpske, nije ga htiozastupati, uz obrazloènje da je otac tuìteljice, njihov uglednikolega, odvjetnik u penziji. Dalje, apelant navodi kako seneposredno obratio sutkinji zaduènoj za konkretan predmet,Vesni Trifunovi}, traè}i kao strani dràvljanin da predmetnipostupak ne bude rje{avan pred sudovima Bosne i Hercegovinepo{to su djeca ro|ena u zajedni~kom braku s tuìteljicom stranidràvljani. Sumnjaju}i u nepristranost sutkinje VesneTrifunovi}, apelant je 25. travnja 2007. godine podnio i pismenizahtjev predsjedniku Op}inskog suda kojim je traìo izuze}eimenovane, zbog toga {to smatra da je imenovana unaprijed i bezsu|enja donijela odluku kome }e povjeriti djecu na ~uvanje.Zahtjev je Rje{enjem predsjednika Op}inskog suda broj065-0-Su-07-001353 od 21. svibnja 2007. godine odbijen kaoneutemeljen. Apelant tako|er tvrdi kako sudovi nisu cijenili~injenicu da su djeca strani dràvljani, i kakve posljedice je nadjecu imalo postupanje njihove majke, da li je bilo u njihovominteresu da budu odvedeni iz sredine gdje su ro|eni i da se nasilnoodvajaju od jednog roditelja, kao i ~injenicu da, nakon {to jenjegova biv{a supruga napustila Ameriku, on je on bio prisiljenda napusti dobro pla}en posao, i kao strani dràvljanin je do{aoda ìvi u Sarajevo, da je odmah po dolasku djeci obezbijediolak{e prilago|avanje sredini u koju su dovedeni, tako {to im jeomogu}io da poha|aju obdani{te i {kolu na maternjem jeziku,{to im je po njegovom mi{ljenju mogla obezbijediti i njegovabiv{a supruga, ali da to nije u~inila, jer je suprotno tomenastojala asimilirati djecu u novu sredinu i na taj na~in potisnutinjihovo porijeklo. Apelant tvrdi kako je, samim tim {to su garedoviti sudovi u Bosni i Hercegovini stavili u neravnopravanpoloàj u odnosu na tuìteljicu, bio i `rtva diskriminacije. Natemelju svega navedenoga apelant tvrdi da su mu povrije|enaprava na koja se poziva u predmetnoj apelaciji.


12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo kako jeprilikom odlu~ivanja o apelantovome prizivu vije}e ovoga sudauzelo u razmatranje sve njegove prizivne navode paze}i, poslu`benoj du`nosti, na pravilnu primjenu materijalnog prava ipovredu odredaba parni~noga postupka koje se odnose nastrana~ku sposobnost i zastupanje prema ~lanku 221. ZPP.Kantonalni sud isti~e kako u cijelosti ostaje kod razloganavedenih u svojoj odluci. Smatra da su apelantovi navodi, nakoje se poziva u apelaciji, neutemeljeni, jer je apelant imao

punomo}nika, odvjetnika, dakle stru~nu osobu koja ga jezastupala i pruàla mu stru~nu pravnu pomo} od samog po~etkaovoga postupka, s obzirom da je i odgovor na tu`bu dostaviosudu uz pomo} punomo}nika Dèmala Be}irovi}a, odvjetnika izSarajeva, koji ga je zastupao i na pripremnom ro~i{tu odrànom17. travnja 2007. godine, a da je u daljnjem tijeku ovogapostupka apelant angaìrao drugog punomo}nika i pravnogzastupnika, Mirsadu Begi}-@uti}, tako|er odvjetnicu izSarajeva. Isto tako isti~e kako, uvidom u spis predmetaprvostupanjskoga suda, odnosno uvidom u zapisnik s glavnerasprave odràne 6. lipnja 2007. godine, proizlazi da je sudkonstatirao apelantovu izjavu, da mu tuma~ nije potreban, a zaslu~aj da mu neki stru~ni termin nije jasan ili da ne razumijejezi~nu formulaciju da }e zahtijevati da mu se to pojasni. [to seti~e navoda kojima apelant pobija nadle`nost sudova u FBiH zapostupanje u konkretnoj pravnoj stvari, ovaj sud isti~e da je onautemeljena na odredbi ~lanka 288. stavak 1. Obiteljskog zakona,{to je nesporno utvr|eno i iz iskaza parni~nih stranaka, da suposljednje zajedni~ko prebivali{te imali u Sarajevu, i koju jeapelant sam prihvatio upu{tanjem u raspravljanje. Imaju}i u vidunavedeno, Kantonalni sud tvrdi kako je presuda ovoga sudadonesena sukladno odredbama ZPP-a i Obiteljskog zakona, i dastoga nema povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji.

13. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud navodi kako ukonkretnom slu~aju nije do{lo do povrede prava na koja seapelant poziva u apelaciji, jer je ovaj sud u cijelosti ispo{tovaoproceduru reguliranu odredbama ZPP-a, i kako nije bilo kr{enjaniti jedne odredbe apelantovoga prava iz Europske konvencije.Parni~nim strankama je bio omogu}en pristup sudu uz sveprocesne garancije prava na pravi~no su|enje kako je toregulirano ~lankom 6. Europske konvencije. Pozivanje apelantana povredu prava iz ~lanka 14. Europske konvencije ovaj sudsmatra neutemeljenim, jer je tijekom cijeloga trajanjaprvostupanjskoga postupka sud vodio ra~una o obvezipostupanja prema osnovnim standardima s posebnim osvrtom dase radilo o statusnom-obiteljskom predmetu, pa je vo|eno ra~unakako o ùrnosti i o ravnopravnosti stranaka u postupku, tako i oomogu}avanju prezentiranja svih relevantnih dokaza zadono{enje kona~ne odluke. Prema tome, Op}inski sud tvrdi kakoniti jedan od apelantovih navoda nije utemeljen pa predlaè da seapelacija odbije kao neutemeljena.V. Relevantni propisi

14. U Obiteljskom zakonu ("Slu`bene novine FederacijeBiH" br. 35/05 i 41/05) relevantne odredbe glase:

^lanak 41.Bra~ni partner moè traìti razvod braka ako su bra~ni

odnosi te{ko i trajno poreme}eni.^lanak 124.(1) Dijete ima pravo na skrb o ìvotu, zdravlju i razvoju

osobnosti.(2) Dijete ima pravo ìvjeti s roditeljima. Ako ne ìvi s oba ili s

jednim roditeljem, pravo je djeteta da redovito odràva osobneodnose i neposredne kontakte s roditeljem s kojim ne ìvi. Dijeteima pravo odràvati osobne odnose i neposredne kontakte i sbabom i djedom.

(3) Dijete ima pravo na za{titu od nezakonitog mije{anja unjegovu privatnost i obitelj.

^lanak 142.(1) Ako roditelji ne ìve u obiteljskoj zajednici, roditeljsku

skrb ostvaruje roditelj s kojim dijete ìvi. U slu~aju kada je drugiroditelj sprije~en da se stara o djetetu ili je nepoznatog boravi{taili ne izvr{ava obvezu uzdràvanja ili je nedostupan, roditelj skojim dijete ìvi samostalno odlu~uje o za{titi osobnih,imovinskih i drugih interesa djeteta i nije potrebnasuglasnostdrugog roditelja.

(2) Odluku o tome s kojim }e roditeljem dijete ìvjeti donosisud.

(3) U odluci iz stavka 2. ovog ~lanka sud }e odlu~iti, osim akoje to u suprotnosti s interesom djeteta, da roditelj s kojim dijete neìvi obavlja pojedine du`nosti, a naro~ito da skrbi o zdravljudjeteta i o njegovom {kolovanju, da ga zastupa u nekim

poslovima ili da sudjeluje u dono{enju svih va`nijih odluka opodizanju djeteta, te da upravlja njegovom imovinom.

(4) Roditelj s kojim dijete ne ìvi, i koji ne obavlja du`nostiutvr|ene u stavku 3. ovog ~lanka, ima pravo biti informiran oddrugog roditelja o va`nim stvarima koje se ti~u ìvota djeteta.Ako se ne slaè s nekim postupkom ili mjerom drugog roditelja,moè se obratiti sudu, koji }e u izvanparni~nom postupku odlu~itio prigovoru.

(5) Ako su oba roditelja nesposobna ili sprije~ena skrbiti odjetetu, sud }e odlu~iti o smje{taju djeteta kod druge osobe ili uustanovu.

[...]

^lanak 145.(1) U odluci o skrbi o djetetu, iz stavka 2. ~lanka 142, i ~l.

143. i 144. ovog zakona, sud }e odrediti na~in odràvanjaosobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta s roditeljem skojim ne ìvi.

[...]

^lanak 235.(1) U postupku za uzdràvanje sud }e utvrditi ukupan iznos

sredstava potrebnih za uzdràvanje.(2) Prigodom utvr|ivanja potreba osobe koja zahtijeva

uzdràvanje, sud }e uzeti u obzir njezino imovno stanje,sposobnost za rad, mogu}nost uposlenja, zdravstveno stanje i

druge okolnosti od kojih ovisi ocjena njenih potreba.(3) Prigodom utvr|ivanja mogu}nosti osobe koja je du`na

davati uzdràvanje, sud }e uzeti u obzir sva njena primanja istvarne mogu}nosti da stje~e pove}anu zaradu, kao i njene

vlastite potrebe i zakonske obveze uzdràvanja.[...]

^lanak 244.Osobu koja je du`na davati uzdràvanje sud }e obvezati na

pla}anje budu}ih mjese~nih iznosa uzdràvanja u odre|enomnov~anom iznosu.

[...]

^lanak 287.(1) Postupak u bra~nim sporovima pokre}e se tu`bom.[...]

^lanak 288.(1) Za su|enje u bra~nim sporovima mjerodavan je pored

suda op}e mjesne nadle`nosti i sud na ~ijem su podru~ju bra~nipartneri imali posljednje zajedni~ko prebivali{te.

[...]

VI. Dopustivost

15. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud tako|er ima prizivnu nadle`nost u pitanjima koja susadràna u ovome ustavu kada ona postanu predmetom sporazbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

16. Sukladno ~lanku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnogsuda, Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni sviefektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese uroku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primioodluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom jePresuda Kantonalnog suda broj 009-0-G`-07-002218 od 10.oùjka 2008. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnihlijekova mogu}ih po zakonu. Dalje, pobijanu je presudu apelantprimio 19. oùjka 2008. godine, a apelacija je podnesena 15.svibnja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, {to objektivnoukazuje kako je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako jepropisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito (prima facie) neutemeljena,niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nijedopustiva.

18. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,



Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjeteglede dopustivosti.VII. Meritum

19. Apelant osporava pobijane presude tvrde}i kako mu jetim presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lankaII/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europskekonvencije, pravo na obiteljski ìvot iz ~lanka II/3.(f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije, pravo nanediskriminaciju iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 14. Europske konvencije, kao i pravo na jednakostsupru`nika iz ~lanka 5. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju.Pravo na pravi~no su|enje


prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje:(e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava vezana za krivi~ne postupke.^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom

dijelu glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

utemeljenosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

21. Ustavni sud smatra kako je u konkretnom slu~aju ~lanak6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv jer se radi opostupku oduzimanja djece, u kojemu se odlu~uje o apelantovimgra|anskim pravima i obvezama.

22. Ustavni sud opaà kako se apelantovi navodi u odnosu napovredu prava na pravi~no su|enje u su{tini odnose na kr{enjena~ela ravnopravnosti strana pred sudom. U svezi s ovimapelantovim navodima Ustavni sud podsje}a kako se pravi~nostpostupka ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidiEuropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardoprotiv [panjolske, presuda od 6. prosinca 1988. godine, serija A,broj 146, stavak 68. i Ustavnog suda, Odluku broj U 63/01 od 27.lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine" broj 38/03).

23. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter alia, mogu}nostpredo~avanja razloga za dono{enje sudskog odlu~enja uodre|enome pravcu, s obzirom da to omogu}uje apelantuu~inkovito kori{tenje raspoloìvih pravnih lijekova. Me|utim,~lanak 6. Europske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sveargumente koje su strane izloìle u tijeku postupka, nego samoargumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzirargumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni uobrazloènju presude (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 62/01 od5. travnja 2002. godine, to~ka 19, objavljenu u "Slu`benomglasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02).

24. Dakle, apelant pobija odluke sudova koji su postupali upredmetnome postupku navode}i kako mu je tim odlukamapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje, jer su sudovi tijekomtrajanja postupka naru{ili na~elo ravnopravnosti strana upostupku, jer je kao strani dràvljanin, i zbog nacionalnogpodrijetla, kao i temeljem spola, stavljen u neravnopravanpoloàj u odnosu na tuìteljicu, koja posjeduje dràvljanstvoBosne i Hercegovine, pa je na taj na~in i nepristranost sudadovedena u pitanje, zbog ~ega apelant pobija nadle`nost sudaBosne i Hercegovine za postupanje u predmetnoj tu`bi. Osimtoga, smatra kako sudovi nisu cijenili da je kao stranac bio neukastranka u predmetnome postupku, sa slabim poznavanjembosanskoga jezika, kako nije imao stru~nu pomo} odvjetnika,budu}i da ga nitko od odvjetnika s podru~ja FBiH i RS-a nije htiozastupati, zbog ~injenice da je otac tuìteljice njihov kolegaodvjetnik u mirovini, pa je zbog toga i odgovor na tu`bu dostaviotek nakon drugog poziva suda. Apelant tako|er u apelaciji iznosidvojbu glede postupanja sutkinje Vesne Trifunovi}, jer smatrakako je unaprijed bez su|enja donijela odluku komu }e djecupovjeriti na ~uvanje.

25. U svezi s apelantovim navodima Ustavni sud opaà kakoje prvostupanjski sud, primjenom odredbi ~lanka 288. stavak 1.Obiteljskog zakona, procijenio nadle`nost suda u Bosni iHercegovini da postupaju u konkretnom predmetu, i da je razloge

za svoje odlu~enje ovaj sud razvidno i argumentirano obrazloìo,da me|u parni~nim strankama nije bilo sporno da je njihovoposljednje zajedni~ko prebivali{te bilo u stanu tuìteljice uSarajevu u Ulici Franca Lehara broj 13, a nadle`nost ovog sudaje prihvatio i sam apelant upu{tanjem u raspravljanje opredmetnoj pravnoj stvari. Zbog toga Ustavni sud smatra kako suneutemeljeni apelantovi navodi da su redoviti sudovi proizvoljnoprimijenili relevantne zakonske odredbe glede nadle`nostisudova u Federaciji BiH za vo|enje spora u ovoj pravnoj stvari.

26. Isto tako, u svezi s apelantovim navodima o dvojbi upristranost redovitih sudova, zbog toga {to je on stranidràvljanin a tuìteljica dràvljanka Bosne i Hercegovine,Ustavni sud nagla{ava kako se nepristranost suda u smislu pravana pravi~no su|enje ispituje s aspekta subjektivne i objektivnenepristranosti suda. Subjektivna ili osobna nepristranost sepretpostavlja, odnosno smatra se da je u osobnom smislu suduvijek nepristran u odnosu na stranke, osim ukoliko se to neospori uvjerljivim dokazima. Ustavni sud smatra kako apelant nenudi nikakve dokaze koji bi ukazivali na subjektivnunepristranost suda. S druge strane, objektivna nepristranost se nepretpostavlja ve} se utvr|uje na temelju objektivnih ~injenicakoje se nalaze u samome predmetu, tj. utvr|uje se postoje li uspisu objektivni dokazi na temelju kojih se moè razumnosumnjati da sud nije bio nepristran. U konkretnom slu~aju,Ustavni sud smatra da u spisu apelacije nema objektivnih dokazakoji bi ukazivali na razumnu dvojbu kako su sudovi prigodomodlu~ivanja o tu`benome zahtjevu tuìteljice bili nepristrani zato{to je apelant strani dràvljanin a tuìteljica dràvljanka Bosne iHercegovine.

27. [to se ti~e navoda kako sudovi nisu cijenili ~injenicu da jekao strani dràvljanin bio stranka u postupku, sa slabimpoznavanjem bosanskoga jezika, i kao neuka stranka, te da nijebio u mogu}nosti angaìrati stru~nu pomo} odvjetnika, jer suodvjetnici kojima se obra}ao za pomo} odbijali zastupati ga,navodno zbog poznavanja oca tuìteljice koji je njihov kolega,poznati odvjetnik, Ustavni sud ove apelantove navode smatraneutemeljenim, jer iz dokumenata podastrtih Sudu proizlazikako je apelant imao stru~nu pomo} odvjetnika tijekom cijelogatrajanja predmetnoga postupka, odnosno od momentadostavljanja tu`be na odgovor 27. velja~e 2007. godine, koji jeapelant sudu dostavio preko svojega punomo}nika DèmalaBe}irovi}a, odvjetnika iz Sarajeva, koji ga je zastupao i napripremnome ro~i{tu odrànom 17. travnja 2007. godine, dok jeu daljnjem tijeku postupka apelant angaìrao drugog pravnogzastupnika, odvjetnicu Mirsadu Begi}-@uti}. Tako|er, uvidom uZapisnik s glavne rasprave od 6. lipnja 2007. godine Ustavni suduo~ava kako je prvostupanjski sud prije otvaranja samog ro~i{taod apelanta zahtijevao da se izjasni je li mu potreban tuma~, na{to je apelant izjavio, a {to je taj sud zapisni~ki konstatirao, da mutuma~ nije potreban, a za slu~aj da mu neki stru~ni termin nijejasan ili da ne razumije jezi~nu formulaciju, zahtijevat }e da muse to pojasni.

28. Po mi{ljenju Ustavnog suda neutemeljeni su i apelantovinavodi kako je sud odluku o povjeravanju mldb. djece tuìteljicidonio isklju~ivo na temelju prijedloga stru~nog tima Slu`besocijalne za{tite Op}ine Centar od 9. oùjka 2007. godine.Ustavni sud uo~ava kako su sudovi, nakon {to su izvr{ili ocjenusvih relevantnih ~injenica i dokaza, kao neprijeporno utvrdili dasu bra~ni odnosi izme|u tuìteljice i apelanta te{ko i trajnoporeme}eni te da su stoga ispunjeni uvjeti iz ~lanka 41. u svezi s~lankom 287. Obiteljskog zakona za razvod njihove bra~nezajednice, nakon ~ega je sud donio odluku o povjeravanju mldb.djece tuìteljici na temelju ~lanka 142. stavak 1. i 2. Obiteljskogzakona, na temelju stru~ne ocjene svih odlu~nih ~injenica unajboljem interesu djece. Dakle sud je, cijene}i iskaze parni~nihstranaka, mi{ljenja, nalaze i prijedloge stru~nih osoba i institucijaovla{tenih Obiteljskim zakonom za davanje prijedloga opovjeravanju djece na staranje jednome od roditelja, i tomi{ljenja stru~nih osoba - pedagoga-psihologa, socijalnogradnika, prijedloga Slu`be socijalne za{tite Op}ine Centar od 9.oùjka 2007. godine, kao i nalaza stalnog sudskog vje{takaneuropsihijatra Senadina Ljubovi}a od 18. svibnja 2007. godine,opredijelili su sud da donese odluku kojom je djecu povjerio na

staranje tuìteljici-majci. Dakle, Ustavni sud smatra kako susudovi ovu odluku donijeli sukladno relevantnim odredbamaObiteljskog zakona, i na temelju mi{ljenja stru~nih osoba iinstitucija definiranim odredbama navedenog zakona za tenamjene, te je stoga Ustavni sud mi{ljenja da navedena odlukanije donijeta proizvoljno.

29. Glede apelantovih navoda koji se ti~u sumnje unepristranost sutkinje Vesne Trifunovi} koja je sudila u prvomstupnju, Ustavni sud opaà da apelant navodi da je od sutkinjeVesne Trifunovi} prvo traìo da kao stranac ne èli da se postupakrazvoda braka po tu`bi tuìteljice rje{ava pred sudom Bosne iHercegovine, posebice zbog toga {to su on i djeca ro|ena uzajedni~kom braku s tuìteljicom strani dràvljani, kojemzahtjevu sutkinja nije udovoljila temeljem relevantnih zakonskihodredbi za ~iju je primjenu prethodno obrazloèno da nije bilaproizvoljna, a 25. travnja 2007. godine je, sukladno relevantnimodredbama zakona, iskoristio svoje pravo i podnio i pismenizahtjev predsjedniku Op}inskog suda kojim je traìo izuze}esutkinje Vesne Trifunovi} zbog toga {to smatra da je unaprijedbez su|enja donijela odluku kome }e djecu povjeriti na ~uvanje.

30. U izja{njenju sutkinja je navela da je od dana dostavljanjau rad navedenoga predmeta postupala sukladno zakonu, da jeduljinu postupka uvjetovala ~injenica {to je stupio na snagu noviObiteljski zakon FBiH, pa je stoga postupak pred posrednikom,Slu`bom socijalne za{tite, trajao dugo, kao i zbog sloènihodnosa parni~nih stranaka. Predsjednik Op}inskog suda je,imaju}i u vidu razloge za izuze}e, kao i izja{njenje sutkinjeVesne Trifunovi}, zaklju~io da o~evidno ne stoje niti jedanzakonom predvi|eni razlog za izuze}e imenovane prema ~lanku357. stavak 1. to~ka 5. ZPP-a, odnosno da ne postoje okolnostikoje dovode u dvojbu njezinu nepristranost, pa je Rje{enjem broj065-0-Su-07-001353 od 21. svibnja 2007. godine apelantovzahtjev odbio kao neutemeljen.

31. Ustavni sud smatra da apelant ne nudi nikakve konkretnedokaze koji bi ukazivali na subjektivnu pristranost sutkinjeVesne Trifunovi} koja je sudila u prvostupanjskom postupku. Sdruge strane, objektivna nepristranost se ne pretpostavlja ve} seona utvr|uje na temelju objektivnih ~injenica koje se nalaze usamome predmetu, tj. utvr|uje se postoje li u spisu objektivnidokazi na temelju kojih se moè razumno dvojiti kako sudac nijebio nepristran. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra kako uspisu apelacije nema objektivnih dokaza na temelju kojih semoè razumno dvojiti kako je sud koji je odlu~ivao uprvostupanjskome postupku bio pristran. Osim toga, Ustavni sudprimje}uje kako je drugostupanjsku odluku o apelantovomeprizivu, izjavljenome protiv prvostupanjske odluke, donijelovije}e od trojice sudaca sastavljeno od sutkinje Milice A{}eri}kao predsjednice vije}a, sutkinje Zlate Dèfi} i SpomenkeNjego-Popovi} kao ~lanova vije}a, kojom odlukom je u cijelostipotvr|ena prvostupanjska presuda. Prema tome, Ustavni sudsmatra kako su apelantovi navodi o pristranosti sutkinje VesneTrifunovi}, koja je sudila u prvome stupnju, neutemeljeni.

32. Osim toga, Ustavni sud opaà da su sudovi cijenili i~injenicu koju apelant u apelaciji pobija da su djeca stranidràvljani, kao i kakve posljedice na djecu je imala odlukanjihove majke da nastavi sa djecom da ìvi u Bosni i Hercegovini,a {to proizlazi iz stava prvostupanjskoga suda, kojim je taj sududovoljio apelantovome prijedlogu da djeca u Bosni iHercegovini kao strani dràvljani poha|aju Internacionalnu{kolu koju je on izabrao, vode}i ra~una da, sukladno relevantnimodredbama Obiteljskog zakona (~lanak 142. stavak 3), otac imapravo da u~estvuje u dono{enju va`nih odluka o podizanju djece,{to prema ocjeni suda izbor {kole koju }e djeca poha|ati imakarakter takve odluke, a da pri tome tuìteljica bez apelantovesuglasnosti ne moè donijeti odluku o izboru druge {kole, koju bidjeca eventualno mogla poha|ati. Osim toga, Ustavni sud opaàkako su redoviti sudovi odluku o odràvanju osobnoga kontaktaapelanta s djecom donijeli prema odredbi ~l. 145. st. 1. i 124.Obiteljskog zakona cijene}i da djeca imaju pravo da ìve saroditeljima, da odràvaju neposredne kontakte sa roditeljima sakojim ne ìve, cijene}i pravo apelanta kao roditelja. U situacijikad su sudovi na temelju provedenih dokaza i primjenomrelevantnih odredbi Obiteljskog zakona ocijenili kako su

ispunjeni uvjeti za razvod bra~ne zajednice apelanta i tuìteljice,nakon ~ega su na temelju ocjene svih odlu~nih ~injenica donijeliodluku o povjeravanju djece na staranje tuìteljici, kao i odluku oodràvanju apelantovih kontakata s djecom, pri tome daju}i jasnei argumentirane razloge za takvo odlu~enje, Ustavni sud,opre~no apelantovim navodima, ne nalazi elementeproizvoljnosti i elemente koji bi ukazivali da sud nije cijeniobitne ~injenice da su djeca strani dràvljani, kao i posljediceodluke tuìteljice da s djecom nastavi ìvjeti u Bosni iHercegovini.

33. Ustavni sud smatra da su sudovi ispitali obiteljskusituaciju, pruìli mogu}nost kako apelantu tako i tuìteljici da nasudu iznesu sve ~injenice koje bi i{le u prilog tome da sud donesepravi~nu odluku kojem od roditelja }e se povjeriti staranje odjeci. U svezi s tim, Ustavni sud primje}uje da su sudovi ispitaliove navode i obrazloìli da je staratelj za za{titu interesamalodobne djece postavljen sukladno zakonu, da ispunjava svezakonom predvi|ene uvjete, te da nema ni~ega {to bi ukazivalona to da taj staratelj ne {titi interese djece u konkretnom postupku.Tuìteljica je pruìla dovoljno dokaza da ekonomski ~imbenik nebi bio prevelik teret za nju, ra~unaju}i dakako i apelantovuobvezu uzdràvanja prema zakonu. Zbog svega iznijetog,prvostupanjski sud je odlu~io, a drugostupanjski potvrdio,odluku da se oboje djece povjeri na odgoj i ~uvanje majci.Prilikom dono{enja pobijane odluke sudovi su po{tovali, kako jeve} navedeno u prethodnim to~kama ove odluke, relevantneodredbe Obiteljskog zakona, ispituju}i sve ~injenice opovjeravanju djece jednome od roditelja.

34. Ustavni sud tako|er podsje}a kako i jurisprudencijaEuropskog suda za ljudska prava pitanje skrbi o djeci i njihovogodgoja povjeravanja jednome od roditelja ili u, izuzetnimslu~ajevima, nekoj ustanovi, smatra pitanjem {iroke slobodenadle`nih organa u procjeni svih relevantnih ~injenica uokvirima pozitivnog nacionalnog zakonodavstva. Primarna jeuvijek procjena {to je konkretan interes djece. Europski sud zaljudska prava priznaje nadle`nim vlastima pravo slobodneprocjene kakva je odluka u interesu djece i ne smatra nu`nimmijenjati odluke nacionalnih sudova, vode}i ra~una oprevladavaju}im dru{tvenim i kulturnim okolnostima. Sud jeizrazito svjestan ~injenice da su odluke o povjeravanju djecejednoj ili drugoj strani ne samo jako osjetljive naravi nego,vremenom, dovode i do uspostave novih dru{tvenih veza, koje sene mogu prekinuti ni obnovljenim kontaktima s roditeljima. Zatosud u ovakvim slu~ajevima svoju ulogu vidi prvenstveno unadgledanju zakonitosti u procesu odlu~ivanja i dono{enjakvalitetnih odluka o povjeravanju djece na daljnju skrb i ~uvanje(vidi, inter alia, presudu Europskog suda Olsson v Sweden, od27. studenoga 1992. godine, serija A, broj 250, stavak 90. ipresudu Europskog suda, Johansen v Norway od 7. kolovoza1996, 23 EHRR 33, stavak 64).

35. Imaju}i u vidu da Ustavni sud u konkretnom slu~aju nijeutvrdio da su bilo koje od odredaba relevantnog materijalnog iprocesnog prava bile proizvoljno primijenjene, kao i da jeneprijeporno kako apelantu nisu bile uskra}ene procesnegarancije niti ima elemenata koji bi ukazivali na objektivnupristranost suda, Ustavni sud zaklju~uje da nije povrije|enoapelantovo pravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.Pravo na obiteljski ìvot

36. ^lanak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i temeljne slobode ovog ~lanka, stavak 2., {to uklju~uje:(f) Pravo na privatni i obiteljski ìvot, dom i dopisivanje.37. ^lanak 8. Europske konvencije glasi:1. Svako ima pravo na po{tivanje svog privatnog i

obiteljskog ìvota, doma i prepiske.2. Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je

takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to nu`na mjera udemokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javnesigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprje~avanja nereda ilisprje~avanja zlo~ina radi za{tite zdravlja i morala, ili za{titeprava i sloboda drugih.



38. Ustavni sud podsje}a na praksu Europskog suda zaljudska prava glede primjene ~lanka 8. Europske konvencije kojauklju~uje sljede}e na~elo: a) garantiranjem prava na po{tivanjeobiteljskog ìvota, ~lanak 8. Europske konvencije pretpostavljapostojanje obitelji (vidi presudu u predmetu Marckx, serija A,broj 31, stavak 31); b) ~lanak 8. Europske konvencije jeprimjenjiv na "obiteljski ìvot" "nelegalne" obitelji, kao i naslu~ajeve koji se ti~u "legalne" obiteljske zajednice; c) iako jesu{tinski objekt ~lanka 8. Europske konvencije za{titapojedinaca od arbitrarnog mije{anja dràvnih vlasti, tako|erpostoji pozitivna obveza tih vlasti da efektivno "po{tuju"obiteljski ìvot. U tome smislu, Ustavni sud podsje}a da vlastiimaju {iroko polje procjene u odre|ivanju koji koraci trebaju bitipoduzeti glede potreba zajednice i potreba pojedinaca (vidiAbdulaziz, Cabales i Balkaandali protiv UjedinjenogKraljevstva, presuda od 28. svibnja 1985. godine, serija A, broj94, stavak 67).

39. ^lanak 8. Europske konvencije ne sadrì specifi~nepropise koji se ti~u pitanja koji roditelj treba dobiti staranje naddjetetom. Ako se obiteljska zajednica raspadne razvodom, una~elu je to ostavljeno nacionalnim organima vlasti na temeljurelevantnog doma}eg zakona. Iz ~lanka 8. Europske konvencijese, dakle, ne moè izvu}i prioritet za bilo kojega od dva roditelja.Svaka odluka oko davanja starateljstva nad djecompodrazumijeva mije{anje u pravo na po{tivanje obiteljskogìvota jednog ili oba roditelja.

40. Da bi "mije{anje" bilo opravdano, mora biti "sukladnozakonu". Ovaj uvjet zakonitosti se, sukladno zna~enju terminaEuropske konvencije, sastoji iz vi{e elemenata: a) mije{anje morabiti utemeljeno doma}im ili me|unarodnim zakonom; b) zakon okojemu je rije~ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinacbude primjereno upu}en na okolnosti zakona koje se moguprimijeniti na dati predmet i c) zakon tako|er mora biti formuliran sodgovaraju}om to~no{}u i jasno}om da bi se pojedincu dopustiloprema njemu prilagoditi svoje postupke (Europski sud za ljudskaprava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26.travnja 1979. godine, serija A, br. 30, stavak 49).

41. U slu~aju da se ispostavi kako je to "mije{anje" sukladnozakonu i tada moè predstavljati povredu ~lanka 8. Europskekonvencije ako se smatra da nije "nu`no" posti}i jedan od zakonitihciljeva iz stavka 2. ~lanka 8. Europske konvencije. Nu`no u ovomkontekstu zna~i da "mije{anje" odgovara "pritiscima dru{tvenihpotreba" i, {to je ovdje slu~aj, da postoji razumna relacijaproporcionalnosti izme|u mije{anja i zakonitog cilja kojem se teì(vidjeti, npr., Europski sud za ljudska prava, presuda Niemietz protivNjema~ke od 16. prosinca 1992. godine, serija A, br. 251).

42. Kako je Ustavni sud ve} zaklju~io u konkretnom slu~aju,odluka o povjeravanju i uzdràvanju djece je donesena natemelju stru~ne ocjene svih odlu~nih ~injenica u najboljeminteresu djeteta, i na temelju pozitivnih zakonskih odredbi. Ovaodluka ne ometa pravo pristupa djeci koje ima apelant, neokon~ava njegov obiteljski ìvot s djecom, niti prekidaautenti~nost njihovih obiteljskih veza. Takva odluka donijeta jeuz po{tivanje svih materijalnih i procesnih odredbi relevantnogprava kao i u interesu djece, ~ime se ispunjava uvjet iz stavka 2.~lanka 8. Europske konvencije da je mije{anje u apelantovobiteljski ìvot bilo sukladno zakonu, da je to bila nu`na mjera udemokratskom dru{tvu (jer odluka o povjeravanju djece jednomeod roditelja se mora donijeti kad zajedni~ki ìvot tih roditelja vi{enije mogu}), a takva odluka (o povjeravanju djece majci -tuìteljici) je donijeta u interesu djece, tj. radi "za{tite pravadrugih".

43. Stoga, po mi{ljenju Ustavnog suda, nije do{lo do kr{enjaapelantovoga prava na obiteljski ìvot iz ~lanka II/3.(f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije.Ostali navodi

44. Dalje, Ustavni sud opaà kako se apelantovi navodi opovredi prava na nediskriminaciju i jednakost supru`nika u stvarisvode na tvrdnje apelanta o povredi prava na ravnopravnoststrana u postupku i prava na obiteljski ìvot. Budu}i da je oveprigovore Ustavni sud ve} razmotrio u prethodnim tao~kamaodluke, vezano za navode o povredi ~lanka 6. stavak 1. i ~lanka 8.Europske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi

navodi o povredi prava iz ~lanka II/4. Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 14. Europske konvencije, kao i ~lanka 5.Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju, tako|er neutemeljeni ida nije potrebno njihovo detaljnije obrazlaganje.

VIII. Zaklju~ak

45. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede prava napravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije s obzirom da Ustavnisud u konkretnom slu~aju nije utvrdio da su bilo koje od odredabarelevantnog materijalnog i procesnog prava bile proizvoljnoprimijenjene, kao i da je neprijeporno da apelantu nisu bileuskra}ene procesne garancije niti ima elemenata koji bi ukazivalina objektivnu pristranost suda.

46. Ustavni sud zaklju~uje kako nije do{lo do povredeapelantovog prava na obiteljski ìvot iz ~lanka II/3.(f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije, s obziromda su pobijane odluke donijete uz po{tivanje svih materijalnih iprocesnih odredbi relevantnog prava kao i u interesu djece, ~imese ispunjava uvjet iz stavka 2. ~lanka 8. Europske konvencije daje mije{anje u apelantov obiteljski ìvot bilo sukladno zakonu, daje to bila nu`na mjera u demokratskom dru{tvu (jer odluka opovjeravanju djece jednom od roditelja se mora donijeti kadzajedni~ki ìvot tih roditelja vi{e nije mogu}), a takva odluka (opovjeravanju djece majci - tuìteljici) donijeta je u interesu djecetj. radi "za{tite prava drugih".

47. Ustavni sud zaklju~uje kako su apelantovi navodi opovredi prava iz ~lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka14. Europske konvencije, kao i ~lanka 5. Protokola broj 7 uzEuropsku konvenciju tako|er neutemeljeni i da nije potrebnonjihovo detaljnije obrazlaganje, jer se radi o identi~nimnavodima kao u slu~aju ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europskekonvencije koje je Ustavni sud prethodno detaljno ispitao iobrazloìo.

48. Na temelju ~lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1408/08, rje{avaju}i apelaciju Morgana

Sowdena, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05 i 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednik

Valerija Gali}, potpredsjednica

Seada Palavri}, potpredsjednica

Mato Tadi}, sudija

Mirsad ]eman, sudija

na sjednici odrànoj 20. aprila 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Morgana Sowdena,podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj009-0-G`-07-002218 od 10. marta 2008. godine i PresudeOp{tinskog suda u Sarajevu broj P-3158/05 od 19. juna 2007.godine.



OBRAZLO@EWE

I. Uvod

1. Morgan Sowden (u daqwem tekstu: apelant) iz Sarajevapodnio je 15. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne iHercegovine (u daqwem tekstu: Ustavni sud) protiv PresudeKantonalnog suda u Sarajevu (u daqwem tekstu: Kantonalnisud) broj 009-0-G`-07-002218 od 10. marta 2008. godine i PresudeOp{tinskog suda u Sarajevu (u daqwem tekstu: Op{tinski sud)broj P-3158/05 od 19. juna 2007. godine.


Kantonalnog i Op{tinskog suda, kao i od pravnog zastupnikatuìteqke Iwe Pa{ali}, Feride Haximuratovi}, advokata izSarajeva (u daqwem tekstu: pravni zastupnik tuìteqke),zatraèno je 20. maja 2008. godine da dostave odgovore naapelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 30. maja2008. godine, Op{tinski sud 18. juna i 11. avgusta 2008. godine,dok je pravni zastupnik tuìteqke odgovor na apelacijudostavio 6. juna 2008. godine.

4. Na osnovu ~lana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavnisud je od Op{tinskog suda 29. oktobra 2010. godine zatraìofotokopiju spisa ovog suda broj P-3158/05, koji je ovaj suddostavio 18. novembra 2010. godine.

5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog i Op{tinskog suda, kao i pravnogzastupnika tuìteqke, dostavqeni su apelantu 3. oktobra 2008.godine.


navoda i dokumenata koji su predo~eni Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

7. Iwa Pa{ali} (u daqwem tekstu: tuìteqka) je 12.septembra 2005. godine podnijela tu`bu Op{tinskom suduprotiv apelanta kao tuènog, radi razvoda braka. U tu`bi jeizme|u ostalog navela da je s apelantom zakqu~ila brak 25.septembra 1999. godine, pred mati~nim uredom u mjestuAnghiari, Milano-Italija, i da je u wemu ro|eno dvoje mldb.djece. Wihov brak je, kako navodi u tu`bi, u po~etku bioskladan, ali su se vremenom naravi i pogledi na ìvot we iapelanta toliko izmijenili da je to rezultovalo te{kim itrajnim poreme}ajem bra~nih odnosa, zbog ~ega je wihov daqwizajedni~ki ìvot postao nepodno{qiv. Kako nisu uspjeli da sedogovore o zajedni~kom prijedlogu za razvod braka, tuìteqkaje predloìla da sud, u skladu s ~lanom 55 Porodi~nog zakona,donese presudu kojom }e se wihov brak razvesti, da se djecaste~ena u braku povjere woj na odgoj i vaspitawe i da se apelantobaveè da za wihovo izdràvawe doprinosi 30% od prosje~neplate u FBiH od dana podno{ewa tu`be, pa dok za to postojezakonski uslovi.

8. Op{tinski sud je, postupaju}i po tu`bi tuìteqke,donio Presudu broj P-3158/05 19. juna 2007. godine, koja jepotvr|ena Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-G`-07-00221810. marta 2008. godine, kojom se razvodi brak zakqu~en izme|utuìteqke i apelanta 29. maja 1999. godine pred Mati~nimuredom u mjestu Anghiari, Milano-Italija. Istom presudomdjeca ste~ena u braku (u daqwem tekstu: mldb. djeca) povjerenasu na roditeqsko starawe majci-tuìteqki, uz obavezuapelanta kao oca da doprinosi za wihovo izdràvawe mjese~nopo 180,00 KM po~ev od 6. juna 2007. godine, pa dok za to postojezakonski razlozi, i to da sve dospjele obroke isplati odjednom,a ubudu}e svakog prvog do petnaestog u mjesecu na ruketuìteqke i zakonske zastupnice. Tako|e, odre|eno je daapelant odràva li~ni kontakt sa svojom mldb. djecom uvrijeme i u periodima koji su pobliè definisani izrekompresude. Istom presudom je, daqe, odre|eno da tuìteqka kaozakonska zastupnica mldb. djece bez saglasnosti apelanta nemoè da donosi odluku o promjeni {kole koju djeca poha|aju,

kao i da se tuìteqka i apelant obavezuju o da }e se me|usobnomobavje{tavati o namjeri da putuju s mldb. djecom sedam danaprije otpo~iwawa putovawa. Odbijen je kao neosnovanapelantov zahtjev da se donese odluka da mldb. djeca zadrè dvadràvqanstva, da tuìteqka i apelant redovno obnavqajuputne isprave za djecu, i da djecu mogu da vode van granica Bosnei Hercegovine bez posebne saglasnosti drugog roditeqa.

9. Op{tinski sud je nakon savjesne i bri`qive ocjenedokaza koji su provedeni donio odluku kao u izreci presude,prevashodno cijene}i da me|u parni~nim strankama nijesporno da je wihovo posqedwe zajedni~ko prebivali{te bilo ustanu tuìteqke u Sarajevu, u Ulici Franca Lehara broj 13, paje primjenom ~lana 288 stav 1 Porodi~nog zakona (u daqwemtekstu: Porodi~ni zakon) utvrdio nadle`nost ovog suda dapostupa u konkretnoj pravnoj stvari. Daqe, kao nespornu~iwenicu sud je utvrdio da su bra~ni odnosi parni~nihstranaka te{ko i trajno poreme}eni, pa je zakqu~io da suispuweni uslovi iz ~lana 41 u vezi s ~lanom 287 Porodi~nogzakona za razvod braka zakqu~enog izme|u tuìteqke iapelanta. S obzirom da je wihova komunikacija duè vrijemeporeme}ena, na prijedlog Slu`be socijalne za{tite Op{tineCentar od 24. novembra 2005. godine parni~nim strankama jetokom cijelog trajawa predmetnog postupka razvoda brakapruàna stru~na pomo} Kantonalne javne ustanove,Porodi~nog savjetovali{ta Sarajevo (u daqwem tekstu:Porodi~no savjetovali{te), koju su parni~ne strankeprihvatile. Odluku o povjeravawu mldb. djece tuìteqki sud jedonio na osnovu ~lana 142 st. 1 i 2 Porodi~nog zakona, pri ~emuje cijenio iskaze parni~nih stranaka uz stalno posredovawePorodi~nog savjetovali{ta, prijedlog stru~nog tima Slu`besocijalne za{tite Op{tine Centar od 24. januara 2007. godinebroj 35/II-11-544-692/05 koji su ~inili profesorpedagogije-psihologije, diplomirani psiholog, diplomiranisocijalni radnik, diplomirani pravnik, kao i nalaz stalnogsudskog vje{taka neuropsihijatra Senadina Qubovi}a od 18.maja 2007. godine. Odlu~uju}i o apelantovoj obavezi, sud je uskladu s ~lanom 235 st. 1 i 3 Porodi~nog zakona cijenio uzrastdjece i ukupan iznos potreban za wihovo izdràvawe, primawaapelanta i tuìteqke, pa je kao nesporno utvrdio da je apelantstalno zaposlen i da wegov mjese~ni prihod iznosi 5.250 USA$,dok mjese~ni prihod tuìteqke iznosi 600,00 KM. Tako|e, kaonesporno je utvr|eno da djeca poha|aju Internacionalnu{kolu za koju tro{kove snosi apelant, kao i za tro{koveprevoza djece, da je apelant izabrao {kolu koju djeca poha|aju,da je od podno{ewa tu`be 12. septembra 2005. godine iskqu~ivotuèni snosio tro{kove {kolovawa mldb. djece, koji suneuporedivo ve}i od iznosa kojim djeca parni~nih stranakazadovoqavaju ostale ìvotne potrebe. Kako je apelantpostavio zahtjev da sud u smislu ~lana 142 stav 4 Porodi~nogzakona utvrdi obavezu tuìteqke da bez wegove saglasnostidjeca ne mogu da mijewaju {kolu koju ve} poha|aju, koji je sudprihvatio, zakqu~eno je da }e tro{kovi {kolarine djece uInternacionalnoj {koli i ubudu}e biti obaveza tuènog, jershodno odredbi ~lana 142 stav 3 Porodi~nog zakona otac imapravo da u~estvuje u dono{ewu va`nih odluka o podizawu djece,a s obzirom da po ocjeni suda {kola ima karakter takve odluke,utvr|ena je i obaveza tuìteqke da bez saglasnosti apelanta nemoè da donese odluku o izboru {kole koju }e djeca poha|ati.Imaju}i u vidu navedeno, sud je primjenom ~l. 244 i 235 stav 4Porodi~nog zakona obavezao apelanta da doprinosiizdràvawu mldb. djece mjese~no u iznosu od po 180,00 KM, pritome cijene}i potrebe izdràvanih lica, podatke Federalnogzavoda za statistiku o prosje~no ostvarenom primawu nateritoriji FBiH, kao i ~iwenicu da apelant snosi tro{kove{kolovawa djece. O odràvawu li~nog kontakta apelanta sdjecom sud je odluku donio na osnovu ~lana 145 stav 1Porodi~nog zakona i zakqu~io da shodno odredbi ~lana 124 togzakona djeca imaju pravo da ìve s roditeqima, da odràvajuneposredne kontakte s roditeqima s kojim ne ìve kao i pravoapelanta kao roditeqa. Odbijen je kao neosnovan apelantovprijedlog da djeca zadrè dva dràvqanstva, da roditeqiredovno obnavqaju putne isprave za djecu i da mogu djecu da vodevan granica Bosne i Hercegovine bez posebne saglasnosti



drugog roditeqa, zakqu~iv{i da su pitawa odricawa oddràvqanstva, obnavqawe putnih isprava i uslovi pod kojimmldb. djeca putuju u inostranstvo regulisana posebnimimperativnim propisima, koji ne mogu da se derogirajuprimjenom Porodi~nog zakona.

10. Kantonalni sud je u cijelosti odbio kao neosnovanuapelantovu àlbu izjavqenu protiv prvostepene presude,zakqu~iv{i da je prvostepeni sud pravilno odlu~io kada jedonio osporenu presudu, pri ~emu je dao jasne i argumentovanerazloge za svoje odlu~ewe, koje u cijelosti kao pravilneprihvata i ovaj sud. S tim u vezi Kantonalni sud je ukazao da jeprvostepeni sud odluku o povjeravawu djece tuìteqki doniona osnovu mi{qewa stru~nog tima Slu`be socijalne za{titeOp{tine Centar, profesora pedagogije-psihologije,diplomiranog psihologa, diplomiranog socijalnog radnika idiplomiranog pravnika, a nakon obavqenog razgovora sparni~nim strankama, i na osnovu mi{qewa i nalaza stalnogsudskog vje{taka Senadina Qubovi}a, na {to apelant nijeimao ozbiqne primjedbe. Kantonalni sud je zakqu~io daapelant tokom trajawa postupka nije dokazao da je tuìteqkasvojim pona{awem dovela u pitawe ispravno vaspitawe djece uperiodu od kada je fakti~ka zajednica izme|u parni~nihstranaka prestala (decembar 2004. godine) i od kada djeca ìves majkom, i da kod djece ima poreme}aja u smisluneprilago|enosti novoj sredini, pa je zakqu~io da apelantoviàlbeni navodi u tom pogledu nisu od uticaja na pravilnostprvostepene odluke. Tako|e, Kantonalni sud je odbio kaoneosnovane apelantove àlbene navode u pogledu odlukeprvostepenog suda kojom je ure|eno odràvawe wegovog li~nogkontakta s djecom, jer je po ocjeni ovog suda prvostepeni sudpravilno postupio kada je apelantu omogu}io li~ni kontakt sdjecom, u vremenu i u periodima kako je to utvr|eno izrekom ovepresude. Sem toga, Kantonalni sud smatra da prvostepenomodlukom apelant nije ometan u pravu da stalno prati duhovni ifizi~ki razvoj, kao i vaspitawe mldb. djece, i ukoliko bi seprilike bitno promijenile roditeqi mogu, prema odredbi iz~lana 143 Porodi~nog zakona, da traè izmjenu odluke opovjeravawu djece. Daqe, ovaj sud smatra da je prvostepeni sudpravilno postupio kada je odbio apelantov zahtjev da djecazadrè dva dràvqanstva, da roditeqi redovno obnavqajuputne isprave za djecu i da mogu djecu da vode van granica Bosnei Hercegovine bez posebne saglasnosti drugog roditeqa, izrazloga koje kao pravilne prihvata i ovaj sud. Sud je ukazao da,shodno odredbi ~lana 142 Porodi~nog zakona, mogu}nost daroditeq sam odlu~uje o za{titi li~nih, imovinskih i drugihinteresa djeteta i kada se ne traì saglasnost drugog roditeqapredvi|ena je samo u slu~aju kada je drugi roditeq sprije~en dase stara o djetetu, ili je nepoznatog boravi{ta, ili neizvr{ava obaveze izdràvawa ili je nedostupan, a kako je uovom slu~aju situacija druga~ija, odnosno oba roditeqaaktivno u~estvuju u starawu o djeci, to je zahtjev apelanta damldb. djeca mogu da putuju van granica BiH bez saglasnostidrugog roditeqa odbijen kao neosnovan. Kantonalni sud je, semtoga, zakqu~io da je prvostepeni sud pravilno nadle`nost togsuda za postupawe u konkretnoj pravnoj stvari utvrdio naosnovu ~lana 288 stav 1 Porodi~nog zakona, jer je me|uparni~nim strankama kao nesporno utvr|eno da su posqedwezajedni~ko prebivali{te imali u stanu tuìteqke u Sarajevu,i koju je apelant prihvatio upu{taju}i se u raspravqawe.Shodno tome, Kantonalni sud je zakqu~io da, kako ne postojerazlozi zbog kojih se presuda osporava, niti razlozi na kojeovaj sud pazi po slu`benoj du`nosti, na osnovu ~lana 226Zakona o parni~nom postupku (u daqwem tekstu: ZPP) àlbuapelanta je u cijelosti odbio kao neosnovanu i potvrdioprvostepenu presudu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije11. Apelant se àli da mu je osporenim presudama

povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije zaza{titu qudskih prava i osnovnih sloboda (u daqwem tekstu:Evropska konvencija), pravo na privatni i porodi~ni ìvot iz~lana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske

konvencije, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4 UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije, kao ipravo na jednakost supru`nika iz ~lana 5 Protokola broj 7 uzEvropsku konvenciju. Apelant navodi da je wegova biv{asupruga u junu 2003. godine odvela djecu iz Amerike gdje suìvjeli na godi{wi odmor u Sarajevo, da bi ga nakon dvijenedjeqe telefonom obavijestila da je odlu~ila da djecu nevra}a, i da }e s wima nastaviti ìvot u Bosni i Hercegovini,kao i da mu je nakon fakti~kog prekida bra~ne zajedniceuskratila pravo da vi|a djecu. U vezi s navodima da mu jepovrije|eno pravo na pravi~no su|ewe, apelant se u su{tiniàli da su ga redovni sudovi stavili u neravnopravan poloàj uodnosu na tuìteqku, {to je za posqedicu imalo da je sudwihovu mldb. djecu, posebno cijene}i prijedlog stru~nog timaSlu`be socijalne za{tite Op{tine Centar, povjerio naroditeqsko starawe wegovoj biv{oj supruzi. Smatra da nijeimao ravnopravan status u postupku pred sudovima u odnosu natuìteqku zbog toga {to je strani dràvqanin (apelant jedràvqanin Velike Britanije i Italije, a wihova zajedni~kamldb. djeca su dràvqani SAD i Italije), dok je tuìteqka iwegova biv{a supruga dràvqanka Bosne i Hercegovine, pa jekao stranac sa slabim poznavawem bosanskog jezika i kao neukastranka iz navedenih razloga prvo traìo da se postupak potu`bi tuìteqke za razvod braka ne rje{ava pred sudovimaBosne i Hercegovine. Navodi da je tuìteqka tu`bu za razvodbraka sudu podnijela 12. septembra 2005. godine, koju mu je sud udva navrata dostavqao na odgovor, ali da on nije bio u pozicijida, radi za{tite svojih prava i dostavqawa odgovora na tu`bu,angaùje stru~nu pomo} advokata, jer niti jedan od advokatakojem se obratio, kako na podru~ju FBiH tako i RepublikeSrpske, nije htio da ga zastupa, uz obrazloèwe da je otactuìteqice, wihov ugledni kolega, advokat u penziji. Daqe,apelant navodi da se neposredno obratio sudiji zaduènoj zakonkretan predmet, Vesni Trifunovi}, traè}i kao stranidràvqanin da predmetni postupak ne bude rje{avan predsudovima Bosne i Hercegovine po{to su djeca ro|ena uzajedni~kom braku s tuìteqkom strani dràvqani.Sumwaju}i u nepristrasnost sudije Vesne Trifunovi},apelant je 25. aprila 2007. godine podnio i pismeni zahtjevpredsjedniku Op{tinskog suda kojim je traìo izuze}eimenovane, zbog toga {to smatra da je imenovana unaprijed i bezsu|ewa donijela odluku kome }e povjeriti djecu na ~uvawe.Zahtjev je Rje{ewem predsjednika Op{tinskog suda broj065-0-Su-07-001353 od 21. maja 2007. godine odbijen kaoneosnovan. Apelant tako|e tvrdi da sudovi nisu cijenili~iwenicu da su djeca strani dràvqani, i kakve posqedice jena djecu imalo postupawe wihove majke, da li je bilo u wihovominteresu da budu odvedeni iz sredine gdje su ro|eni i da senasilno odvajaju od jednog roditeqa, kao i ~iwenicu da, nakon{to je wegova biv{a supruga napustila Ameriku, on je on bioprisiqen da napusti dobro pla}en posao, i kao stranidràvqanin je do{ao da ìvi u Sarajevo, da je odmah po dolaskudjeci obezbijedio lak{e prilago|avawe sredini u koju sudovedeni, tako {to im je omogu}io da poha|aju obdani{te i{kolu na materwem jeziku, {to im je po wegovom mi{qewumogla obezbijediti i wegova biv{a supruga, ali da to nijeu~inila, jer je suprotno tome nastojala asimilirati djecu unovu sredinu i na taj na~in potisnuti wihovo porijeklo.Apelant tvrdi da je, samim tim {to su ga redovni sudovi u Bosnii Hercegovini stavili u neravnopravan poloàj u odnosu natuìteqku, bio i `rtva diskriminacije. Na osnovu sveganavedenog apelant tvrdi da su mu povrije|ena prava na koje sepoziva u predmetnoj apelaciji.


12. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je naveo da jeprilikom odlu~ivawa o apelantovoj àlbi vije}e ovog sudauzelo u razmatrawe sve wegove àlbene navode paze}i, poslu`benoj du`nosti, na pravilnu primjenu materijalnog pravai povredu odredaba parni~nog postupka koje se odnose nastrana~ku sposobnost i zastupawe shodno ~lanu 221 ZPP-a.Kantonalni sud isti~e da u cijelosti ostaje kod razloga koji sunavedeni u wegovoj odluci. Smatra da su apelantovi navodi, nakoje se poziva u apelaciji, neosnovani, jer je apelant imao

punomo}nika, advokata, dakle stru~no lice koje ga je zastupaloi pruàlo mu stru~nu pravnu pomo} od samog po~etka ovogpostupka, s obzirom da je i odgovor na tu`bu dostavio sudu uzpomo} punomo}nika Xemala Be}irovi}a, advokata iz Sarajeva,koji ga je zastupao i na pripremnom ro~i{tu odrànom 17.aprila 2007. godine, a da je u daqwem toku ovog postupkaapelant angaòvao drugog punomo}nika i pravnog zastupnika,Mirsadu Begi}-@uti}, tako|e advokata iz Sarajeva. Isto takoisti~e da, uvidom u spis predmeta prvostepenog suda, odnosnouvidom u zapisnik s glavne rasprave odràne 6. juna 2007.godine, proizilazi da je sud konstatovao apelantovu izjavu, damu tuma~ nije potreban, a za slu~aj da mu neki stru~ni terminnije jasan ili da ne razumije jezi~nu formulaciju da }ezahtijevati da mu se to pojasni. [to se ti~e navoda kojimapelant osporava nadle`nost sudova u FBiH za postupawe ukonkretnoj pravnoj stvari, ovaj sud isti~e da je ona zasnovana naodredbi ~lana 288 stav 1 Porodi~nog zakona, {to je nespornoutvr|eno i iz iskaza parni~nih stranaka, da su posqedwezajedni~ko prebivali{te imali u Sarajevu, i koju je apelantsam prihvatio upu{tawem u raspravqawe. Imaju}i u vidunavedeno, Kantonalni sud tvrdi da je presuda ovog suda donesenau skladu s odredbama ZPP-a i Porodi~nog zakona, i da stoganema povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji.

13. U odgovoru na apelaciju Op{tinski sud navodi da ukonkretnom slu~aju nije do{lo do povrede prava na koja seapelant poziva u apelaciji, jer je ovaj sud u cijelostiispo{tovao proceduru regulisanu odredbama ZPP-a, i da nijebilo kr{ewa niti jedne odredbe apelantovog prava izEvropske konvencije. Parni~nim strankama je bio omogu}enpristup sudu uz sve procesne garancije prava na pravi~nosu|ewe kako je to regulisano ~lanom 6 Evropske konvencije.Pozivawe apelanta na povredu prava iz ~lana 14 Evropskekonvencije ovaj sud smatra neosnovanim, jer je tokom cijelogtrajawa prvostepenog postupka sud vodio ra~una o obavezi dapostupa shodno osnovnim standardima s posebnim osvrtom da seradilo o statusnom-porodi~nom predmetu, pa je vo|eno ra~unakako o hitnosti i o ravnopravnosti stranaka u postupku, tako io omogu}avawu prezentovawa svih dokaza koji su relevantni zadono{ewe kona~ne odluke. Shodno tome, Op{tinski sud tvrdida niti jedan od apelantovih navoda nije osnovan pa predlaèda se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi14. U Porodi~nom zakonu ("Slu`bene novine Federacije

BiH" br. 35/05 i 41/05) relevantne odredbe glase:^lan 41.

Bra~ni drug moè traìti razvod braka ako su bra~niodnosi te{ko i trajno poreme}eni.

^lan 124.

(1) Dijete ima pravo na starawe o ìvotu, zdravqu irazvoju li~nosti.

(2) Dijete ima pravo ìvjeti sa roditeqima. Ako ne ìvisa oba ili sa jednim roditeqem, pravo je djeteta da redovnoodràva li~ne odnose i neposredne kontakte sa roditeqem sakojim ne ìvi. Dijete ima pravo odràvati li~ne odnose ineposredne kontakte i sa babom i djedom.

(3) Dijete ima pravo na za{titu od nezakonitogmije{awa u wegovu privatnost i porodicu.

^lan 142.

(1) Ako roditeqi ne ìve u porodi~noj zajednici,roditeqsko starawe ostvaruje roditeq s kojim dijete ìvi.U slu~aju kada je drugi roditeq sprije~en da se stara odjetetu, ili je nepoznatog boravi{ta, ili ne izvr{avaobavezu izdràvawa ili je nedostupan, roditeq sa kojimdijete ìvi samostalno odlu~uje o za{titi li~nih,imovinskih i drugih interesa djeteta i nije potrebnasaglasnost drugog roditeqa.

(2) Odluku o tome s kojim }e roditeqem dijete ìvjetidonosi sud.

(3) U odluci iz stava 2. ovog ~lana sud }e odlu~iti, osimako je to u suprotnosti s interesom djeteta da, roditeq skojim dijete ne ìvi obavqa pojedine du`nosti, a naro~ito

da stara o zdravqu djeteta i o wegovom {kolovawu, da gazastupa u nekim poslovima ili da u~estvuje u dono{ewu svihva`nijih odluka o podizawu djeteta, te da upravqa wegovomimovinom.

(4) Roditeq s kojim dijete ne ìvi i koji ne obavqadu`nosti utvr|ene u stavu 3. ovog ~lana, ima pravo da budeinformisan od drugog roditeqa o va`nim stvarima koje seti~u ìvota djeteta. Ako se ne slaè sa nekim postupkom ilimjerom drugog roditeqa, moè se obratiti sudu, koji }e uvanparni~nom postupku odlu~iti o prigovoru.

(5) Ako su oba roditeqa nesposobna ili sprije~enastarati se o djetetu, sud }e odlu~iti o smje{taju djetetakod drugog lica ili u ustanovu.

[...]

^lan 145. stav 1.

(1) U odluci o starawu o djetetu iz stava 2. ~lana 142, i ~l.143. i 144. ovog zakona, sud }e odrediti na~in odràvawali~nih odnosa i neposrednih kontakata djeteta s roditeqems kojim ne ìvi.

[...]

^lan 235.

(1) U postupku za izdràvawe sud }e utvrditi ukupaniznos sredstava potrebnih za izdràvawe.

(2) Prilikom utvr|ivawa potreba lica koje zahtijevaizdràvawe, sud }e uzeti u obzir wegovo imovinsko stawe,sposobnost za rad, mogu}nost zaposlewa, zdravstveno stawei druge okolnosti od kojih zavisi ocjena wegovih potreba.

(3) Prilikom utvr|ivawa mogu}nosti lica koje je du`noda vati izdràvawe, sud }e uzeti u obzir sva wegova primawa istvarne mogu}nosti da sti~e pove}anu zaradu, kao i wegovevlastite potrebe i zakonske obaveze izdràvawa.

[...]

^lan 244.

Lice koje je du`no davati izdràvawe sud }e obavezati napla}awe budu}ih mjese~nih iznosa izdràvawa u odre|enomnov~anom iznosu.

[...]

^lan 287.

(1) Postupak u bra~nim sporovima pokre}e se tu`bom.

[...]

^lan 288.

(1) Za su|ewe u bra~nim sporovima nadleàn je pored sudaop{te mjesne nadle`nosti i sud na ~ijem su podru~ju bra~nidrugovi imali posqedwe zajedni~ko prebivali{te.

[...]

VI. Dopustivost

15. U skladu s ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud tako|e ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s ~lanom 15 stav 3 Poslovnika Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava iscrpqeni sviefektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese uroku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primioodluku o posqedwem pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-G`-07-002218 od 10.marta 2008. godine, protiv koje nema drugih efektivnihpravnih lijekova mogu}ih po zakonu. Daqe, osporenu presuduapelant je primio 19. marta 2008. godine, a apelacija jepodnesena 15. maja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, {toobjektivno ukazuje da je apelacija podnesena u roku od 60 dana,kako je propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Nakraju, apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 PravilaUstavnog suda, jer nije o~igledno (prima facie) neosnovana,niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacijanije dopustiva.



18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti.

VII. Meritum19. Apelant pobija osporene presude tvrde}i da mu je tim

presudama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe iz ~lanaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 Evropskekonvencije, pravo na porodi~ni ìvot iz ~lana II/3f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije, pravo nanediskriminaciju iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 14 Evropske konvencije, kao i pravo na jednakostsupru`nika iz ~lana 5 Protokola broj 7 uz Evropskukonvenciju.

Pravo na pravi~no su|ewe



e) Pravo na pravi~no saslu{awe u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.

^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega,svako ima pravo na pravi~no su|ewe i javnu raspravu u razumnomroku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovqenimsudom.

21. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slu~aju ~lan 6 stav1 Evropske konvencije primjenqiv jer se radi o postupkuoduzimawa djece, u kom se odlu~uje o apelantovim gra|anskimpravima i obavezama.

22. Ustavni sud zapaà da se apelantovi navodi u odnosu napovredu prava na pravi~no su|ewe u su{tini odnose na kr{eweprincipa ravnopravnosti strana pred sudom. U vezi s ovimapelantovim navodima Ustavni sud podsje}a da se pravi~nostpostupka ocjewuje na osnovu postupka kao cjeline (vidiEvropski sud za qudska prava, Barbera, Messeque i Jabardoprotiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A,broj 146, stav 68 i Ustavnog suda, Odluku broj U 63/01 od 27. juna2003. godine, objavqenu u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine" broj 38/03).

23. Pravo na pravi~no su|ewe daje, inter alia, mogu}nost dase predo~e razlozi za dono{ewe sudskog odlu~ewa u odre|enompravcu, s obzirom da to omogu}ava apelantu da djelotvornokoristi raspoloìve pravne lijekove. Me|utim, ~lan 6Evropske konvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumentekoje su strane izloìle u toku postupka, nego samo argumentekoje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzirargumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da buduizneseni u obrazloèwu presude (vidi Ustavni sud, Odlukubroj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, ta~ka 19, objavqenu u"Slu`benom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02).

24. Dakle, apelant osporava odluke sudova koji supostupali u predmetnom postupku navode}i da mu je timodlukama povrije|eno pravo na pravi~no su|ewe, jer su sudovitokom trajawa postupka naru{ili princip ravnopravnostistrana u postupku, jer je kao strani dràvqanin, i zbognacionalnog porijekla, kao i po osnovu pola stavqen uneravnopravan poloàj u odnosu na tuìteqku, koja posjedujedràvqanstvo Bosne i Hercegovine, pa je na taj na~in inepristrasnost suda dovedena u pitawe, zbog ~ega apelantosporava nadle`nost suda Bosne i Hercegovine da postupa upredmetnoj tu`bi. Sem toga, smatra da sudovi nisu cijenili daje kao stranac bio neuka stranka u predmetnom postupku, saslabim poznavawem bosanskog jezika, da nije imao stru~nupomo} advokata, budu}i da niko od advokata s podru~ja FBiH iRS-a nije htio da ga zastupa, zbog ~iwenice da je otactuìteqke wihov kolega advokat u penziji, pa je zbog toga iodgovor na tu`bu dostavio tek nakon drugog poziva suda.Apelant tako|e u apelaciji iznosi sumwu u pogledu postupawa

sudije Vesne Trifunovi}, jer smatra da je unaprijed bez su|ewadonijela odluku kome }e djecu povjeriti na ~uvawe.

25. U vezi s apelantovim navodima Ustavni sud zapaà da jeprvostepeni sud, primjenom odredbi ~lana 288 stav 1Porodi~nog zakona, procijenio nadle`nost suda u Bosni iHercegovini da postupaju u konkretnom predmetu, i da jerazloge za svoje odlu~ewe ovaj sud jasno i argumentovanoobrazloìo, da me|u parni~nim strankama nije bilo sporno daje wihovo posqedwe zajedni~ko prebivali{te bilo u stanutuìteqice u Sarajevu u Ulici Franca Lehara broj 13, anadle`nost ovog suda je prihvatio i sam apelant upu{tawem uraspravqawe o predmetnoj pravnoj stvari. Zbog toga Ustavnisud smatra da su neosnovani apelantovi navodi da su redovnisudovi proizvoqno primijenili relevantne zakonske odredbeu pogledu nadle`nosti sudova u Federaciji BiH za vo|ewespora u ovoj pravnoj stvari.

26. Isto tako, u vezi s apelantovim navodima o sumwi upristrasnost redovnih sudova, zbog toga {to je on stranidràvqanin a tuìteqka dràvqanka Bosne i Hercegovine,Ustavni sud nagla{ava da se nepristrasnost suda u smisluprava na pravi~no su|ewe ispituje s aspekta subjektivne iobjektivne nepristrasnosti suda. Subjektivna ili li~nanepristrasnost se pretpostavqa, odnosno smatra se da je uli~nom smislu sud uvijek nepristrasan u odnosu na stranke, semukoliko se to ne ospori uvjerqivim dokazima. Ustavni sudsmatra da apelant ne nudi nikakve dokaze koji bi ukazivali nasubjektivnu nepristrasnost suda. S druge strane, objektivnanepristrasnost se ne pretpostavqa ve} se utvr|uje na osnovuobjektivnih ~iwenica koje se nalaze u samom predmetu, tj.utvr|uje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovukojih moè razumno da se sumwa da sud nije bio nepristrasan. Ukonkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da u spisu apelacijenema objektivnih dokaza koji bi ukazivali na razumnu sumwu dasu sudovi prilikom odlu~ivawa o tu`benom zahtjevutuìteqke bili nepristrasni zato {to je apelant stranidràvqanin a tuìteqka dràvqanka Bosne i Hercegovine.

27. [to se ti~e navoda da sudovi nisu cijenili ~iwenicu daje kao strani dràvqanin bio stranka u postupku, sa slabimpoznavawem bosanskog jezika, i kao neuka stranka, te da nijebio u mogu}nosti da angaùje stru~nu pomo} advokata, jer suadvokati kojima se obra}ao za pomo} odbijali da ga zastupaju,navodno zbog poznavawa oca tuìteqke koji je wihov kolega,poznati advokat, Ustavni sud ove apelantove navode smatraneosnovanim, jer iz dokumenata koji su predo~eni Suduproizilazi da je apelant imao stru~nu pomo} advokata tokomcijelog trajawa predmetnog postupka, odnosno od momentadostavqawa tu`be na odgovor 27. februara 2007. godine, koji jeapelant sudu dostavio preko svog punomo}nika XemalaBe}irovi}a, advokata iz Sarajeva, koji ga je zastupao i napripremnom ro~i{tu odrànom 17. aprila 2007. godine, dok je udaqwem toku postupka apelant angaòvao drugog pravnogzastupnika, advokata Mirsadu Begi}-@uti}. Tako|e, uvidom uZapisnik s glavne rasprave od 6. juna 2007. godine Ustavni suduo~ava da je prvostepeni sud prije otvarawa samog ro~i{ta odapelanta zahtijevao da se izjasni da li mu je potreban tuma~, na{to je apelant izjavio, a {to je taj sud zapisni~ki konstatovao,da mu tuma~ nije potreban, a za slu~aj da mu neki stru~nitermin nije jasan ili da ne razumije jezi~nu formulaciju,zahtijevat }e da mu se to pojasni.

28. Po mi{qewu Ustavnog suda neosnovani su i apelantovinavodi da je sud odluku o povjeravawu mldb. djece tuìteqkidonio iskqu~ivo na osnovu prijedloga stru~nog tima Slu`besocijalne za{tite Op{tine Centar od 9. marta 2007. godine.Ustavni sud uo~ava da su sudovi, nakon {to su izvr{ili ocjenusvih relevantnih ~iwenica i dokaza, kao nesporno utvrdili dasu bra~ni odnosi izme|u tuìteqke i apelanta te{ko i trajnoporeme}eni te da su stoga ispuweni uslovi iz ~lana 41 u vezi s~lanom 287 Porodi~nog zakona za razvod wihove bra~nezajednice, nakon ~ega je sud donio odluku o povjeravawu mldb.djece tuìteqki na osnovu ~lana 142 st. 1 i 2 Porodi~nogzakona, na osnovu stru~ne ocjene svih odlu~nih ~iwenica unajboqem interesu djece. Dakle sud je, cijene}i iskazeparni~nih stranaka, mi{qewa, nalaze i prijedloge stru~nih

lica i institucija ovla{}enih Porodi~nim zakonom za davaweprijedloga o povjeravawu djece na starawe jednom od roditeqa,i to mi{qewa stru~nih lica - pedagoga-psihologa, socijalnogradnika, prijedloga Slu`be socijalne za{tite Op{tineCentar od 9. marta 2007. godine, kao i nalaza stalnog sudskogvje{taka neuropsihijatra Senadina Qubovi}a od 18. maja 2007.godine, opredijelili su sud da donese odluku kojom je djecupovjerio na starawe tuìteqki-majci. Dakle, Ustavni sudsmatra da su sudovi ovu odluku donijeli u skladu s relevantnimodredbama Porodi~nog zakona, i na osnovu mi{qewa stru~nihlica i institucija definisanim odredbama navedenog zakonaza te namjene, te je stoga Ustavni sud mi{qewa da navedenaodluka nije donesena proizvoqno.

29. U pogledu apelantovih navoda koji se ti~u sumwe unepristrasnost sudije Vesne Trufunovi} koja je sudila u prvomstepenu, Ustavni sud zapaà da apelant navodi da je od sudijeVesne Trifunovi} prvo traìo da kao stranac ne èli da sepostupak razvoda braka po tu`bi tuìteqke rje{ava predsudom Bosne i Hercegovine, posebno zbog toga {to su on i djecaro|ena u zajedni~kom braku s tuìteqkom strani dràvqani,kom zahtjevu sudija nije udovoqila po osnovu relevantnihzakonskih odredbi za ~iju primjenu je prethodno obrazloènoda nije bila proizvoqna, a 25. aprila 2007. godine je, u skladu srelevantnim odredbama zakona, iskoristio svoje pravo ipodnio i pismeni zahtjev predsjedniku Op{tinskog suda kojimje traìo izuze}e sudije Vesne Trifunovi} zbog toga {tosmatra da je unaprijed bez su|ewa donijela odluku kome }e djecupovjeriti na ~uvawe.

30. U izja{wewu sudija je navela da je od dana dostavqawa urad navedenog predmeta postupala u skladu sa zakonom, da jeduìnu postupka uslovila ~iwenica {to je stupio na snagunovi Porodi~ni zakon FBiH, pa je stoga postupak predposrednikom, Slu`bom socijalne za{tite, trajao dugo, kao izbog sloènih odnosa parni~nih stranaka. PredsjednikOp{tinskog suda je, imaju}i u vidu razloge za izuze}e, kao iizja{wewe sudije Vesne Trifunovi}, zakqu~io da o~iglednone stoje niti jedan zakonom predvi|eni razlog za izuze}eimenovane shodno ~lanu 357 stav 1 ta~ka 5 ZPP-a, odnosno da nepostoje okolnosti koje dovode u sumwu wenu nepristrasnost, paje Rje{ewem broj 065-0-Su-07-001353 od 21. maja 2007. godineapelantovi zahtjev odbio kao neosnovan.

31. Ustavni sud smatra da apelant ne nudi nikakvekonkretne dokaze koji bi ukazivali na subjektivnupristrasnost sudije Vesne Trifunovi} koja je sudila uprvostepenom postupku. S druge strane, objektivnanepristrasnost se ne pretpostavqa ve} se ona utvr|uje naosnovu objektivnih ~iwenica koje se nalaze u samom predmetu,tj. utvr|uje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovukojih moè razumno da se sumwa da sudija nije bio nepristrasan.U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da u spisu apelacijenema objektivnih dokaza na osnovu kojih moè razumno da sesumwa da je sud koji je odlu~ivao u prvostepenom postupku biopristrasan. Sem toga, Ustavni sud primje}uje da jedrugostepenu odluku o apelantovoj àlbi, izjavqenoj protivprvostepene odluke, donijelo vije}e od troje sudija sastavqenood sudije Milice A{}eri} kao predsjednice vije}a, sudijeZlate Xefi} i Spomenke Wego-Popovi} kao ~lanova vije}a,kojom odlukom je u cijelosti potvr|ena prvostepena presuda.Shodno tome, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi opristrasnosti sudije Vesne Trifunovi}, koja je sudila u prvomstepenu, neosnovani.

32. Sem toga, Ustavni sud zapaà da su sudovi cijenili i~iwenicu koju apelant u apelaciji osporava da su djeca stranidràvqani, kao i kakve posqedice na djecu je imala odlukawihove majke da nastavi sa djecom da ìvi u Bosni iHercegovini, a {to proizilazi iz stava prvostepenog suda,kojim je taj sud udovoqio apelantovom prijedlogu da djeca uBosni i Hercegovini kao strani dràvqani poha|ajuInternacionalnu {kolu koju je on izabrao, vode}i ra~una da, uskladu s relevantnim odredbama Porodi~nog zakona (~lan 142stav 3), otac ima pravo da u~estvuje u dono{ewu va`nih odlukao podizawu djece, {to prema ocjeni suda izbor {kole koju }edjeca poha|ati ima karakter takve odluke, a da pri tome

tuìteqka bez apelantove saglasnosti ne moè da doneseodluku o izboru druge {kole, koju bi djeca eventualno mogla dapoha|aju. Sem toga, Ustavni sud zapaà da su redovni sudoviodluku o odràvawu li~nog kontakta apelanta s djecomdonijeli shodno odredbi ~l. 145 st. 1 i 124 Porodi~nog zakonacijene}i da djeca imaju pravo da ìve sa roditeqima, daodràvaju neposredne kontakte sa roditeqima sa kojim neìve, cijene}i pravo apelanta kao roditeqa. U situaciji kad susudovi na osnovu dokaza koje su proveli i primjenomrelevantnih odredbi Porodi~nog zakona ocijenili da suispuweni uslovi za razvod bra~ne zajednice apelanta ituìteqke, nakon ~ega su na osnovu ocjene svih odlu~nih~iwenica donijeli odluku da povjere djecu na starawetuìteqki, kao i odluku o odràvawu apelantovih kontakata sdjecom, pri tome daju}i jasne i argumentovane razloge za takvoodlu~ewe, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, nenalazi elemente proizvoqnosti i elemente koji bi ukazivalida sud nije cijenio bitne ~iwenice da su djeca stranidràvqani, kao i posqedice odluke tuìteqke da s djecomnastavi da ìvi u Bosni i Hercegovini.

33. Ustavni sud smatra da su sudovi ispitali porodi~nusituaciju, pruìli mogu}nost kako apelantu tako i tuìteqkida na sudu iznesu sve ~iwenice koje bi i{le u prilog tome da suddonese pravi~nu odluku kome od roditeqa }e se povjeritistarawe o djeci. U vezi s tim, Ustavni sud primje}uje da susudovi ispitali ove navode i obrazloìli da je staralac zaza{titu interesa malodobne djece postavqen u skladu sazakonom, da ispuwava sve zakonom predvi|ene uslove, te da nemani~ega {to bi ukazivalo na to da taj staralac ne {titiinterese djece u konkretnom postupku. Tuìteqka je pruìladovoqno dokaza da ekonomski faktor ne bi bio prevelik teretza wu, ra~unaju}i naravno i apelantovu obavezu izdràvawaprema zakonu. Zbog svega iznesenog, prvostepeni sud je odlu~io,a drugostepeni potvrdio, odluku da se oboje djece povjeri navaspitawe i ~uvawe majci. Prilikom dono{ewa osporeneodluke sudovi su po{tovali, kako je ve} navedeno u prethodnimta~kama ove odluke, relevantne odredbe Porodi~nog zakona,ispituju}i sve ~iwenice o povjeravawu djece jednom odroditeqa.

34. Ustavni sud tako|e podsje}a da i jurisprudencijaEvropskog suda za qudska prava pitawe brige o djeci i wihovogvaspitawa povjeravawa jednom od roditeqa ili u, izuzetnimslu~ajevima, nekoj ustanovi, smatra pitawem {iroke slobodenadle`nih organa u procjeni svih relevantnih ~iwenica uokvirima pozitivnog nacionalnog zakonodavstva. Primarna jeuvijek procjena {to je konkretan interes djece. Evropski sud zaqudska prava priznaje nadle`nim vlastima pravo slobodneprocjene kakva je odluka u interesu djece i ne smatra da jeneophodno da mijewa odluke nacionalnih sudova, vode}i ra~unao prevladavaju}im dru{tvenim i kulturnim okolnostima. Sudje izrazito svjestan ~iwenice da su odluke o povjeravawu djecejednoj ili drugoj strani ne samo jako osjetqive prirode nego,vremenom, dovode i do uspostavqawa novih dru{tvenih veza,koje ne mogu da se prekinu ni obnovqenim kontaktima sroditeqima. Zato sud u ovakvim slu~ajevima svoju ulogu vidiprevashodno u nadgledawu zakonitosti u procesu odlu~ivawa idono{ewa kvalitetnih odluka o povjeravawu djece na daqwubrigu i ~uvawe (vidi, inter alia, presudu Evropskog suda Olssonv Sweden, od 27. novembra 1992. godine, serija A, broj 250, stav90 i presudu Evropskog suda, Johansen v Norway od 7. avgusta1996, 23 EHRR 33, stav 64).

35. Imaju}i u vidu da Ustavni sud u konkretnom slu~aju nijeutvrdio da su bilo koje od odredaba relevantnog materijalnog iprocesnog prava bile proizvoqno primijewene, kao i da jenesporno da apelantu nisu bile uskra}ene procesne garancijeniti ima elemenata koji bi ukazivali na objektivnupristrasnost suda, Ustavni sud zakqu~uje da nije povrije|enoapelantovo pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na porodi~ni ìvot

36. ^lan II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:




f) Pravo na privatni i porodi~ni ìvot, dom i prepisku.37. ^lan 8 Evropske konvencije glasi:1. Svako ima pravo na po{tovawe svog privatnog i

porodi~nog ìvota, doma i prepiske.2. Javna vlast se ne mije{a u vr{ewe ovog prava, osim ako je

takvo mije{awe predvi|eno zakonom i ako je neophodna mjera udemokratskom dru{tvu u interesu nacionalne bezbjednosti,javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti zemqe, spre~avawanereda ili spre~avawa zlo~ina, za{tite zdravqa i morala,ili za{tite prava i sloboda drugih.

38. Ustavni sud podsje}a na praksu Evropskog suda za qudskaprava u pogledu primjene ~lana 8 Evropske konvencije kojaukqu~uje sqede}e principe: a) garantovawem prava napo{tovawe porodi~nog ìvota, ~lan 8 Evropske konvencijepretpostavqa da porodica postoji (vidi presudu u predmetuMarckx, serija A, broj 31, stav 31); b) ~lan 8 Evropskekonvencije je primjenqiv na "porodi~ni ìvot" "nelegalne"porodice, kao i na slu~ajeve koji se ti~u "legalne" porodi~nezajednice; s) iako je su{tinski objekat ~lana 8 Evropskekonvencije da za{titi pojedinca od arbitrarnog mije{awadràvnih vlasti, tako|e postoji pozitivna obaveza tih vlastida efektivno "po{tuju" porodi~ni ìvot. U tom smislu,Ustavni sud podsje}a da vlasti imaju {iroko poqe procjene uodre|ivawu koji koraci treba da budu preduzeti u pogledupotreba zajednice i potreba pojedinaca (vidi Abdulaziz,Cabales i Balkaandali protiv Ujediwenog Kraqevstva,presuda od 28. maja 1985. godine, serija A, broj 94, stav 67).

39. ^lan 8 Evropske konvencije ne sadrì specifi~nepropise koji se ti~u pitawa koji roditeq treba da dobijestarawe nad djetetom. Ako se porodi~na zajednica raspadnerazvodom, u principu to je ostavqeno nacionalnim organimavlasti na osnovu relevantnog doma}eg zakona. Iz ~lana 8Evropske konvencije, dakle, ne moè da se izvu~e prioritet zabilo kog od dva roditeqa. Svaka odluka oko davawastarateqstva nad djecom podrazumijeva mije{awe u pravo napo{tovawe porodi~nog ìvota jednog ili oba roditeqa.

40. Da bi "mije{awe" bilo opravdano, mora da bude "u skladusa zakonom". Ovaj uslov zakonitosti se, u skladu sa zna~ewemtermina Evropske konvencije, sastoji iz vi{e elemenata: a)mije{awe mora da bude zasnovano doma}im ili me|unarodnimzakonom; b) zakon o kom je rije~ mora da bude primjereno dostupantako da pojedinac bude primjereno upu}en na okolnosti zakonakoje mogu da se primijene na dati predmet i s) zakon tako|e mora dabude formulisan s odgovaraju}om ta~no{}u i jasno}om da bi sepojedincu dozvolilo da prema wemu prilagodi svoje postupke(Evropski sud za qudska prava, Sunday Times protiv UjediwenogKraqevstva, presuda od 26. aprila 1979. godine, serija A, br. 30,stav 49).

41. U slu~aju da se ispostavi da je to "mije{awe" u skladu sazakonom i tada moè da predstavqa povredu ~lana 8 Evropskekonvencije ako se smatra da nije "neophodno" da se postigne jedan odzakonitih ciqeva iz stava 2 ~lana 8 Evropske konvencije.Neophodno u ovom kontekstu zna~i da "mije{awe" odgovara"pritiscima dru{tvenih potreba" i, {to je ovdje slu~aj, da postojirazumna relacija proporcionalnosti izme|u mije{awa izakonitog ciqa kom se teì (vidjeti, npr., Evropski sud za qudskaprava, presuda Niemietz protiv Wema~ke od 16. decembra 1992.godine, serija A, br. 251).

42. Kako je Ustavni sud ve} zakqu~io u konkretnom slu~aju,odluka o povjeravawu i izdràvawu djece je donesena na osnovustru~ne ocjene svih odlu~nih ~iwenica u najboqem interesudjeteta, i na osnovu pozitivnih zakonskih odredbi. Ova odlukane ometa pravo pristupa djeci koje ima apelant, ne okon~avawegov porodi~ni ìvot s djecom, niti prekida autenti~nostwihovih porodi~nih veza. Takva odluka donesena je uzpo{tovawe svih materijalnih i procesnih odredbirelevantnog prava kao i u interesu djece, ~ime se ispuwavauslov iz stava 2 ~lana 8 Evropske konvencije da je mije{awe uapelantov porodi~ni ìvot bilo u skladu sa zakonom, da je to

bila neophodna mjera u demokratskom dru{tvu (jer odluka opovjeravawu djece jednom od roditeqa mora da se donese kadzajedni~ki ìvot tih roditeqa vi{e nije mogu}), a takvaodluka (o povjeravawu djece majci - tuìteqki) donesena je uinteresu djece tj. radi "za{tite prava drugih".

43. Stoga, po mi{qewu Ustavnog suda, nije do{lo dokr{ewa apelantovog prava na porodi~ni ìvot iz ~lana II/3f)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije.

Ostali navodi44. Daqe, Ustavni sud zapaà da se apelantovi navodi o

povredi prava na nediskriminaciju i jednakost supru`nika ustvari svode na tvrdwe apelanta o povredi prava naravnopravnost strana u postupku i prava na porodi~ni ìvot.Budu}i da je ove prigovore Ustavni sud ve} razmotrio uprethodnim ta~kama odluke, vezano za navode o povredi ~lana 6stav 1 i ~lana 8 Evropske konvencije, Ustavni sud zakqu~uje dasu apelantovi navodi o povredi prava iz ~lana II/4 UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 14 Evropske konvencije, kao i~lana 5 Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, tako|eneosnovani i da nije potrebno wihovo detaqnije obrazlagawe.

VIII. Zakqu~ak45. Ustavni sud zakqu~uje da nije do{lo do povrede prava na

pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije s obzirom da Ustavni sud ukonkretnom slu~aju nije utvrdio da su bilo koje od odredabarelevantnog materijalnog i procesnog prava bile proizvoqnoprimijewene, kao i da je nesporno da apelantu nisu bileuskra}ene procesne garancije niti ima elemenata koji biukazivali na objektivnu pristrasnost suda.

46. Ustavni sud zakqu~uje da nije do{lo do povredeapelantovog prava na porodi~ni ìvot iz ~lana II/3f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije, s obziromda su osporene odluke donesene uz po{tovawe svihmaterijalnih i procesnih odredbi relevantnog prava kao i uinteresu djece, ~ime se ispuwava uslov iz stava 2 ~lana 8Evropske konvencije da je mije{awe u apelantov porodi~niìvot bilo u skladu sa zakonom, da je to bila neophodna mjera udemokratskom dru{tvu (jer odluka o povjeravawu djece jednomod roditeqa mora da se donese kad zajedni~ki ìvot tihroditeqa vi{e nije mogu}), a takva odluka (o povjeravawu djecemajci - tuìteqki) donesena je u interesu djece tj. radi"za{tite prava drugih".

47. Ustavni sud zakqu~uje da su navodi apelanta o povrediprava iz ~lana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14Evropske konvencije, kao i ~lana 5 Protokola broj 7 uzEvropsku konvenciju tako|e neosnovani i da nije potrebnowihovo detaqnije obrazlagawe, jer se radi o identi~nimnavodima kao u slu~aju ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i ~lana II/3e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije koje jeUstavni sud prethodno detaqno ispitao i obrazloìo.

48. Na osnovu ~lana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.

49. Shodno ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 1408/08, rje{avaju}i apelaciju MorganaSowdena, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05 i 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednica

Mato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudijana sjednici odrànoj 20. aprila 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUOdbija se kao neosnovana apelacija Morgana Sowdena,

podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj009-0-G`-07-002218 od 10. marta 2008. godine i PresudeOp}inskog suda u Sarajevu broj P-3158/05 od 19. juna 2007.godine.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Morgan Sowden (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajevapodnio je 15. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosnei Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv PresudeKantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud)broj 009-0-G`-07-002218 od 10. marta 2008. godine i PresudeOp}inskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Op}inski sud)broj P-3158/05 od 19. juna 2007. godine.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog i Op}inskog suda, i od pravnog zastupnikatuìteljice Inje Pa{ali}, Feride Hadìmuratovi}, advokatice izSarajeva (u daljnjem tekstu: pravni zastupnik tuìteljice)zatraèno je 20. maja 2008. godine da dostave odgovore naapelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 30. maja2008. godine, Op}inski sud 18. juna i 11. augusta 2008. godine,dok je pravna zastupnica tuìteljice odgovor na apelacijudostavila 6. juna 2008. godine.

4. Na osnovu ~lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je od Op}inskog suda 29. oktobra 2010. godinezatraìo fotokopiju spisa ovog suda broj P-3158/05, koji je ovajsud dostavio 18. novembra 2010. godine.

5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori Kantonalnog i Op}inskog suda, kao i pravnogzastupnika tuìteljice, dostavljeni su apelantu 3. oktobra 2008.godine.III. înjeni~no stanje


7. Inja Pa{ali} (u daljnjem tekstu: tuìteljica) je 12. septembra2005. godine podnijela tu`bu Op}inskom sudu protiv apelantakao tuènog, radi razvoda braka. U tu`bi je izme|u ostalognavela da je s apelantom zaklju~ila brak 25. septembra 1999.godine, pred mati~nim uredom u mjestu Anghiari,Milano-Italija, i da je u njemu ro|eno dvoje mldb djece. Njihovbrak je, kako navodi u tu`bi, u po~etku bio skladan, ali su sevremenom naravi i pogledi na ìvot nje i apelanta tolikoizmijenili, da je to rezultiralo te{kim i trajnim poreme}ajembra~nih odnosa, zbog ~ega je njihov daljnji zajedni~ki ìvotpostao nepodno{ljiv. Kako se nisu uspjeli dogovoriti ozajedni~kom prijedlogu za razvod braka, tuìteljica je predloìlada sud, u skladu s ~lanom 55. Porodi~nog zakona, donesepresudu kojom }e se njihov brak razvesti, da se djeca ste~ena ubraku povjere njoj na odgoj i vaspitanje i da se apelant obaveè daza njihovo izdràvanje doprinosi 30% od prosje~ne plate u FBiHod dana podno{enja tu`be, pa dok za to postoje zakonski uvjeti.

8. Op}inski sud je, postupaju}i po tu`bi tuìteljice, donioPresudu broj P-3158/05 19. juna 2007. godine, koja je potvr|enaPresudom Kantonalnog suda broj 009-0-G`-07-002218 10.marta 2008. godine, kojom se razvodi brak, zaklju~en izme|utuìteljice i apelanta 29. maja 1999. godine pred Mati~nimuredom u mjestu Anghiari, Milano-Italija. Istom presudom djecaste~ena u braku (u daljnjem tekstu: mldb. djeca) povjerena su naroditeljsko staranje majci-tuìteljici, uz obavezu apelanta kao

oca da doprinosi za njihovo izdràvanje mjese~no po 180,00 KMpo~ev{i od 6. juna 2007. godine, pa dok za to postoje zakonskirazlozi, i to da sve dospjele obroke isplati odjednom, a ubudu}esvakog prvog do petnaestog u mjesecu na ruke tuìteljice izakonske zastupnice. Tako|er, odre|eno je da apelant odràvali~ni kontakt sa svojom mldb. djecom u vrijeme i u periodimapobliè definiranim izrekom presude. Istom presudom je, dalje,odre|eno da tuìteljica kao zakonska zastupnica mldb. djece bezsaglasnosti apelanta ne moè donositi odluku o promjeni {kolekoju djeca poha|aju, kao i da se tuìteljica i apelant obavezuju ome|usobnom obavje{tavanju o namjeri putovanja s mldb.djecom sedam dana prije otpo~injanja putovanja. Odbijen je kaoneosnovan zahtjev apelanta za dono{enje odluke da mldb. djecazadrè dva dràvljanstva, da tuìteljica i apelant redovnoobnavljaju putne isprave za djecu, i da djecu mogu voditi vangranica Bosne i Hercegovine bez posebne saglasnosti drugogroditelja.

9. Op}inski sud je nakon savjesne i bri`ljive ocjeneprovedenih dokaza donio odluku kao u izreci presude,prvenstveno cijene}i da me|u parni~nim strankama nije spornoda je njihovo posljednje zajedni~ko prebivali{te bilo u stanutuìteljice u Sarajevu, u Ulici Franca Lehara broj 13, pa jeprimjenom ~lana 288. stav 1. Porodi~nog zakona (u daljnjemtekstu: Porodi~ni zakon) utvrdio nadle`nost ovog suda zapostupanje u konkretnoj pravnoj stvari. Dalje, kao nespornu~injenicu, sud je utvrdio da su bra~ni odnosi parni~nih stranakate{ko i trajno poreme}eni, pa je zaklju~io da su ispunjeni uvjeti iz~lana 41. u vezi sa ~lanom 287. Porodi~nog zakona za razvodbraka zaklju~enog izme|u tuìteljice i apelanta. S obzirom da jenjihova komunikacija duè vrijeme poreme}ena, na prijedlogSlu`be socijalne za{tite Op}ine Centar od 24. novembra 2005.godine parni~nim strankama je tokom cijelog trajanjapredmetnog postupka razvoda braka pruàna stru~na pomo}Kantonalne javne ustanove, Porodi~nog savjetovali{ta Sarajevo(u daljnjem tekstu: Porodi~no savjetovali{te), koju su parni~nestranke prihvatile. Odluku o povjeravanju mldb. djece tuìteljicisud je donio na temelju ~lana 142. st. 1. i 2. Porodi~nog zakona,pri ~emu je cijenio iskaze parni~nih stranaka uz stalnoposredovanje Porodi~nog savjetovali{ta, prijedlog stru~nog timaSlu`be socijalne za{tite Op}ine Centar od 24. januara 2007.godine broj 35/II-11-544-692/05 koji su ~inili profesorpedagogije-psihologije, diplomirani psiholog, diplomiranisocijalni radnik, diplomirani pravnik, kao i nalaz stalnog sudskogvje{taka neuropsihijatra Senadina Ljubovi}a od 18. maja 2007.godine. Odlu~uju}i o apelantovoj obavezi, sud je u skladu s~lanom 235. st. 1. i 3. Porodi~nog zakona cijenio uzrast djece iukupan iznos potreban za njihovo izdràvanje, primanja apelantai tuìteljice, pa je kao nesporno utvrdio da je apelant stalnozaposlen i da njegov mjese~ni prihod iznosi 5.250 USA$, dokmjese~ni prihod tuìteljice iznosi 600,00 KM. Tako|er, kaonesporno je utvr|eno da djeca poha|aju Internacionalnu {kolu zakoju tro{kove snosi apelant, kao i za tro{kove prijevoza djece, daje apelant izabrao {kolu koju djeca poha|aju, da je od podno{enjatu`be 12. septembra 2005. godine isklju~ivo tuèni snosiotro{kove {kolovanja mldb. djece, koji su neuporedivo ve}i odiznosa kojim djeca parni~nih stranaka zadovoljavaju ostaleìvotne potrebe. Kako je apelant postavio zahtjev da sud u smislu~lana 142. stav 4. Porodi~nog zakona utvrdi obavezu tuìteljiceda bez njegove saglasnosti djeca ne mogu mijenjati {kolu kojuve} poha|aju, koji je sud prihvatio, zaklju~eno je da }e tro{kovi{kolarine djece u Internacionalnoj {koli i ubudu}e biti obavezatuènog, jer prema odredbi ~lana 142. stav 3. Porodi~nog zakonaotac ima pravo da u~estvuje u dono{enju va`nih odluka opodizanju djece, a s obzirom da po ocjeni suda {kola ima karaktertakve odluke, utvr|ena je i obaveza tuìteljice da bez saglasnostiapelanta ne moè donijeti odluku o izboru {kole koju }e djecapoha|ati. Imaju}i u vidu navedeno, sud je primjenom ~l. 244. i235. stav 4. Porodi~nog zakona obavezao apelanta da doprinosiizdràvanju mldb. djece mjese~no u iznosu od po 180,00 KM, pritome cijene}i potrebe izdràvanih osoba, podatke Federalnogzavoda za statistiku o prosje~no ostvarenom primanju nateritoriji FBiH, kao i ~injenicu da apelant snosi tro{kove{kolovanja djece. O odràvanju li~nog kontakta apelanta sdjecom sud je odluku donio na temelju ~lana 145. stav 1.



Porodi~nog zakona zaklju~iv{i da prema odredbi ~lana 124. togzakona djeca imaju pravo da ìve s roditeljima, da odràvajuneposredne kontakte s roditeljima sa kojim ne ìve kao i pravoapelanta kao roditelja. Odbijen je kao neosnovan apelantovprijedlog da djeca zadrè dva dràvljanstva, da roditelji redovnoobnavljaju putne isprave za djecu i da mogu djecu voditi vangranica Bosne i Hercegovine bez posebne saglasnosti drugogroditelja, zaklju~iv{i da su pitanja odricanja od dràvljanstva,obnavljanje putnih isprava i uvjeti pod kojim mldb. djeca putujuu inostranstvo regulisana posebnim imperativnim propisima,koji se ne mogu derogirati primjenom Porodi~nog zakona.

10. Kantonalni sud je u cijelosti odbio kao neosnovanuapelantovu àlbu izjavljenu protiv prvostepene presude,zaklju~iv{i da je prvostepeni sud pravilno odlu~io kada je donioosporenu presudu, pri ~emu je dao jasne i argumentirane razlogeza svoje odlu~enje, koje u cijelosti kao pravilne prihvata i ovajsud. S tim u vezi Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sudodluku o povjeravanju djece tuìteljici donio na temeljumi{ljenja stru~nog tima Slu`be socijalne za{tite Op}ine Centar,profesora pedagogije-psihologije, diplomiranog psihologa,diplomiranog socijalnog radnika i diplomiranog pravnika, anakon obavljenog razgovora s parni~nim strankama, i na temeljumi{ljenja i nalaza stalnog sudskog vje{taka Senadina Ljubovi}a,na {to apelant nije imao ozbiljne primjedbe. Kantonalni sud jezaklju~io da apelant tokom trajanja postupka nije dokazao da jetuìteljica svojim pona{anjem dovela u pitanje ispravnovaspitanje djece u periodu od kada je fakti~ka zajednica izme|uparni~nih stranaka prestala (decembar 2004. godine) i od kadadjeca ìve s majkom, i da kod djece ima poreme}aja u smisluneprilago|enosti novoj sredini, pa je zaklju~io da apelantoviàlbeni navodi u tom pogledu nisu od uticaja na pravilnostprvostepene odluke. Tako|er, Kantonalni sud je odbio kaoneosnovane apelantove àlbene navode u pogledu odlukeprvostepenog suda kojom je ure|eno odràvanje njegovogli~nog kontakta s djecom, jer je po ocjeni ovog suda prvostepenisud pravilno postupio kada je apelantu omogu}io li~ni kontakt sdjecom, u vremenu i u periodima kako je to utvr|eno izrekomove presude. Osim toga, Kantonalni sud smatra da prvostepenomodlukom apelant nije ometan u pravu da stalno prati duhovni ifizi~ki razvoj, kao i vaspitanje mldb. djece, i ukoliko bi se prilikebitno promijenile roditelji mogu, prema odredbi iz ~lana 143.Porodi~nog zakona, traìti izmjenu odluke o povjeravanju djece.Dalje, ovaj sud smatra da je prvostepeni sud pravilno postupiokada je odbio apelantov zahtjev da djeca zadrè dvadràvljanstva, da roditelji redovno obnavljaju putne isprave zadjecu i da mogu djecu voditi van granica Bosne i Hercegovinebez posebne saglasnosti drugog roditelja, iz razloga koje kaopravilne prihvata i ovaj sud. Sud je ukazao da, prema odredbi~lana 142. Porodi~nog zakona, mogu}nost da roditelj samodlu~uje o za{titi osobnih, imovinskih i drugih interesa djeteta ikada se ne traì saglasnost drugog roditelja je predvi|ena samo uslu~aju kada je drugi roditelj sprije~en da se stara o djetetu, ili jenepoznatog boravi{ta, ili ne izvr{ava obaveze izdràvanja ili jenedostupan, a kako je u ovom slu~aju situacija druga~ija,odnosno oba roditelja aktivno u~estvuju u staranju o djeci, to jezahtjev apelanta da mldb. djeca mogu putovati van granica BiHbez saglasnosti drugog roditelja odbijen kao neosnovan.Kantonalni sud je, osim toga, zaklju~io da je prvostepeni sudpravilno nadle`nost tog suda za postupanje u konkretnoj pravnojstvari utvrdio na temelju ~lana 288. stav 1. Porodi~nog zakona,jer je me|u parni~nim strankama kao nesporno utvr|eno da suposljednje zajedni~ko prebivali{te imali u stanu tuìteljice uSarajevu, i koju je apelant prihvatio upu{taju}i se u raspravljanje.Prema tome, Kantonalni sud je zaklju~io da, kako ne postojerazlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje ovaj sudpazi po slu`benoj du`nosti, na temelju ~lana 226. Zakona oparni~nom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) àlbu apelanta je ucijelosti odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

IV. Apelacija


11. Apelant se àli da mu je osporenim presudamapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za

za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija), pravo na privatni i porodi~ni ìvot iz ~lanaII/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropskekonvencije, pravo na nediskriminaciju iz ~lana II/4. UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 14. Evropske konvencije, kao ipravo na jednakost supru`nika iz ~lana 5. Protokola broj 7 uzEvropsku konvenciju. Apelant navodi da je njegova biv{asupruga u junu 2003. godine odvela djecu iz Amerike gdje suìvjeli na godi{nji odmor u Sarajevo, da bi ga nakon dvijesedmice telefonom obavijestila da je odlu~ila da djecu ne vra}a, ida }e sa njima nastaviti ìvot u Bosni i Hercegovini, kao i da muje nakon fakti~kog prekida bra~ne zajednice uskratila pravo davi|a djecu. U vezi s navodima da mu je povrije|eno pravo napravi~no su|enje, apelant se u su{tini àli da su ga redovni sudovistavili u neravnopravan poloàj u odnosu na tuìteljicu, {to je zaposljedicu imalo da je sud njihovu mldb. djecu, posebno cijene}iprijedlog stru~nog tima Slu`be socijalne za{tite Op}ine Centar,povjerio na roditeljsko staranje njegovoj biv{oj supruzi. Smatrada nije imao ravnopravan status u postupku pred sudovima uodnosu na tuìteljicu zbog toga {to je strani dràvljanin (apelantje dràvljanin Velike Britanije i Italije, a njihova zajedni~kamldb. djeca su dràvljani SAD i Italije), dok je tuìteljica injegova biv{a supruga dràvljanka Bosne i Hercegovine, pa jekao stranac sa slabim poznavanjem bosanskog jezika i kao neukastranka iz navedenih razloga prvo traìo da se postupak po tu`bituìteljice za razvod braka ne rje{ava pred sudovima Bosne iHercegovine. Navodi da je tuìteljica tu`bu za razvod braka sudupodnijela 12. septembra 2005. godine, koju mu je sud u dvanavrata dostavljao na odgovor, ali da on nije bio u poziciji da, radiza{tite svojih prava i dostavljanja odgovora na tu`bu, angaìrastru~nu pomo} advokata, jer niti jedan od advokata kojem seobratio, kako s podru~ja FBiH tako i Republike Srpske, nije htioda ga zastupa, uz obrazloènje da je otac tuìteljice, njihovugledni kolega, advokat u penziji. Dalje, apelant navodi da seneposredno obratio sutkinji zaduènoj za konkretan predmet,Vesni Trifunovi}, traè}i kao strani dràvljanin da predmetnipostupak ne bude rje{avan pred sudovima Bosne i Hercegovinepo{to su djeca ro|ena u zajedni~kom braku s tuìteljicom stranidràvljani. Sumnjaju}i u nepristranost sutkinje VesneTrifunovi}, apelant je 25. aprila 2007. godine podnio i pismenizahtjev predsjedniku Op}inskog suda kojim je traìo izuze}eimenovane, zbog toga {to smatra da je imenovana unaprijed i bezsu|enja donijela odluku kome }e povjeriti djecu na ~uvanje.Zahtjev je Rje{enjem predsjednika Op}inskog suda broj065-0-Su-07-001353 od 21. maja 2007. godine odbijen kaoneosnovan. Apelant tako|er tvrdi da sudovi nisu cijenili~injenicu da su djeca strani dràvljani, i kakve posljedice je nadjecu imalo postupanje njihove majke, da li je bilo u njihovominteresu da budu odvedeni iz sredine gdje su ro|eni i da se nasilnoodvajaju od jednog roditelja, kao i ~injenicu da, nakon {to jenjegova biv{a supruga napustila Ameriku, on je on bio prisiljenda napusti dobro pla}en posao, i kao strani dràvljanin je do{aoda ìvi u Sarajevo, da je odmah po dolasku djeci obezbijediolak{e prilago|avanje sredini u koju su dovedeni, tako {to im jeomogu}io da poha|aju obdani{te i {kolu na maternjem jeziku,{to im je po njegovom mi{ljenju mogla obezbijediti i njegovabiv{a supruga, ali da to nije u~inila, jer je suprotno tomenastojala asimilirati djecu u novu sredinu i na taj na~in potisnutinjihovo porijeklo. Apelant tvrdi da je, samim tim {to su garedovni sudovi u Bosni i Hercegovini stavili u neravnopravanpoloàj u odnosu na tuìteljicu, bio i `rtva diskriminacije. Naosnovu svega navedenog apelant tvrdi da su mu povrije|enaprava na koja se poziva u predmetnoj apelaciji.


12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da jeprilikom odlu~ivanja o apelantovoj àlbi, vije}e ovog suda uzelou razmatranje sve njegove àlbene navode paze}i, po slu`benojdu`nosti, na pravilnu primjenu materijalnog prava i povreduodredaba parni~nog postupka koje se odnose na strana~kusposobnost i zastupanje prema ~lanu 221. ZPP. Kantonalni sudisti~e da u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u svojoj odluci.Smatra da su apelantovi navodi, na koje se poziva u apelaciji,neosnovani, jer je apelant imao punomo}nika, advokata, dakle

stru~no lice koje ga je zastupalo i pruàlo mu stru~nu pravnupomo} od samog po~etka ovog postupka, s obzirom da je iodgovor na tu`bu dostavio sudu uz pomo} punomo}nikaDèmala Be}irovi}a, advokata iz Sarajeva, koji ga je zastupao ina pripremnom ro~i{tu odrànom 17. aprila 2007. godine, a da jeu daljnjem toku ovog postupka apelant angaìrao drugogpunomo}nika i pravnog zastupnika, Mirsadu Begi}-@uti},tako|er advokaticu iz Sarajeva. Isto tako isti~e da, uvidom u spispredmeta prvostepenog suda, odnosno uvidom u zapisnik sglavne rasprave odràne 6. juna 2007. godine, proizlazi da je sudkonstatirao apelantovu izjavu, da mu tuma~ nije potreban, a zaslu~aj da mu neki stru~ni termin nije jasan ili da ne razumijejezi~nu formulaciju da }e zahtijevati da mu se to pojasni. [to seti~e navoda kojim apelant osporava nadle`nost sudova u FBiH zapostupanje u konkretnoj pravnoj stvari, ovaj sud isti~e da je onautemeljena na odredbi ~lana 288. stav 1. Porodi~nog zakona, {toje nesporno utvr|eno i iz iskaza parni~nih stranaka, da suposljednje zajedni~ko prebivali{te imali u Sarajevu, i koju jeapelant sam prihvatio upu{tanjem u raspravljanje. Imaju}i u vidunavedeno, Kantonalni sud tvrdi da je presuda ovog sudadonesena u skladu s odredbama ZPP-a i Porodi~nog zakona, i dastoga nema povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji.

13. U odgovoru na apelaciju Op}inski sud navodi da ukonkretnom slu~aju nije do{lo do povrede prava na koja seapelant poziva u apelaciji, jer je ovaj sud u cijelosti ispo{tovaoproceduru reguliranu odredbama ZPP-a, i da nije bilo kr{enja nitijedne odredbe apelantovog prava iz Evropske konvencije.Parni~nim strankama je bio omogu}en pristup sudu uz sveprocesne garancije prava na pravi~no su|enje kako je toregulirano ~lanom 6. Evropske konvencije. Pozivanje apelantana povredu prava iz ~lana 14. Evropske konvencije ovaj sudsmatra neosnovanim, jer je tokom cijelog trajanja prvostepenogpostupka sud vodio ra~una o obavezi postupanja premaosnovnim standardima s posebnim osvrtom da se radilo ostatusnom-porodi~nom predmetu, pa je vo|eno ra~una kako ohitnosti i o ravnopravnosti stranaka u postupku, tako i oomogu}avanju prezentiranja svih relevantnih dokaza zadono{enje kona~ne odluke. Prema tome, Op}inski sud tvrdi daniti jedan od apelantovih navoda nije osnovan pa predlaè da seapelacija odbije kao neosnovana.V. Relevantni propisi

14. U Porodi~nom zakonu ("Slu`bene novine FederacijeBiH" br. 35/05 i 41/05) relevantne odredbe glase:

^lan 41.Bra~ni partner moè traìti razvod braka ako su bra~ni

odnosi te{ko i trajno poreme}eni.^lan 124.(1) Dijete ima pravo na staranje o ìvotu, zdravlju i razvoju

osobnosti.(2) Dijete ima pravo ìvjeti sa roditeljima. Ako ne ìvi sa oba

ili sa jednim roditeljem, pravo je djeteta da redovno odràvaosobne odnose i neposredne kontakte sa roditeljem sa kojim neìvi.

(3) Dijete ima pravo na za{titu od nezakonitog mije{anja unjegovu privatnost i porodicu.

^lan 142.(1) Ako roditelji ne ìve u porodi~noj zajednici, roditeljsko

staranje ostvaruje roditelj sa kojim dijete ìvi. U slu~aju kada jedrugi roditelj sprije~en da se stara o djetetu, ili je nepoznatogboravi{ta, ili ne izvr{ava obavezu izdràvanja, ili je nedostupan,roditelj sa kojim dijete ìvi samostalno odlu~uje o za{titi osobnih,imovinskih i drugih interesa djeteta i nije potrebna saglasnostdrugog roditelja.

(2) Odluku o tome sa kojim roditeljem }e dijete ìvjeti donosisud.

(3) U odluci iz stava 2. ovog ~lana sud }e odlu~iti, osim ako jeto u suprotnosti sa interesom djeteta, da roditelj sa kojim dijete neìvi obavlja pojedine du`nosti, a naro~ito da se stara o zdravljudjeteta i o njegovom {kolovanju, da ga zastupa u nekimposlovima ili da u~estvuje u dono{enju svih va`nijih odluka opodizanju djeteta, te da upravlja njegovom imovinom.

(4) Roditelj sa kojim dijete ne ìvi i koji ne obavlja du`nostiutvr|ene u stavu 3. ovog ~lana, ima pravo da bude informiran oddrugog roditelja o va`nim stvarima koje se ti~u ìvota djeteta.Ako se ne slaè sa nekim postupkom ili mjerom drugog roditelja,moè se obratiti sudu koji }e u vanparni~nom postupku odlu~iti oprigovoru.

(5) Ako su oba roditelja nesposobna ili sprije~ena starati se odjetetu, sud }e odlu~iti o smje{taju djeteta kod druge osobe ili uustanovu.

[...]

^lan 145. stav 1.(1) U odluci o staranju o djetetu iz stava 2. ~lana 142. i ~l.

143. i 144. ovog Zakona, sud }e odrediti na~in odràvanjaosobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem sakojim ne ìvi.

[...]

^lan 235.(1) U postupku za izdràvanje sud }e utvrditi ukupan iznos

sredstava potrebnih za izdràvanje.(2) Prilikom utvr|ivanja potreba osobe koja zahtijeva

izdràvanje, sud }e uzeti u obzir njeno imovno stanje, sposobnostza rad, mogu}nost zaposlenja, zdravstveno stanje i drugeokolnosti od kojih zavisi ocjena njenih potreba.

(3) Prilikom utvr|ivanja mogu}nosti osobe koja je du`nadavati izdràvanje, sud }e uzeti u obzir sva njena primanja istvarne mogu}nosti da sti~e pove}anu zaradu, kao i njene vlastitepotrebe i zakonske obaveze izdràvanja.

[...]

^lan 244.Osobu koja je du`na davati izdràvanje sud }e obavezati na

pla}anje budu}ih mjese~nih iznosa izdràvanja u odre|enomnov~anom iznosu.

[...]

^lan 287.(1) Postupak u bra~nim sporovima pokre}e se tu`bom.[...]

^lan 288.(1) Za su|enje u bra~nim sporovima nadleàn je pored suda

op}e mjesne nadle`nosti i sud na ~ijem su podru~ju bra~nipartneri imali posljednje zajedni~ko prebivali{te.

[...]

VI. Dopustivost

15. U skladu s ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud tako|er ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s ~lanom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni sviefektivni pravni lijekovi mogu}i po zakonu i ako se podnese uroku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primioodluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-G`-07-002218 od 10.marta 2008. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnihlijekova mogu}ih po zakonu. Dalje, osporenu presudu apelant jeprimio 19. marta 2008. godine, a apelacija je podnesena 15. maja2008. godine, tj. u roku od 60 dana, {to objektivno ukazuje da jeapelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano ~lanom16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Kona~no, apelacija ispunjava iuvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije o~ito(prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlogzbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.



VII. Meritum

19. Apelant pobija osporene presude tvrde}i da mu je timpresudama povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropske konvencije,pravo na porodi~ni ìvot iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije, pravo nanediskriminaciju iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na jednakostsupru`nika iz ~lana 5. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.Pravo na pravi~no su|enje


prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

21. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slu~aju ~lan 6.stav 1. Evropske konvencije primjenjiv jer se radi o postupkuoduzimanja djece, u kojem se odlu~uje o apelantovimgra|anskim pravima i obavezama.

22. Ustavni sud zapaà da se apelantovi navodi u odnosu napovredu prava na pravi~no su|enje u su{tini odnose na kr{enjeprincipa ravnopravnosti strana pred sudom. U vezi sa ovimapelantovim navodima Ustavni sud podsje}a da se pravi~nostpostupka ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidiEvropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardoprotiv [panije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A,broj 146, stav 68. i Ustavnog suda, Odluku broj U 63/01 od 27.juna 2003. godine, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine" broj 38/03).

23. Pravo na pravi~no su|enje daje, inter alia, mogu}nost dase predo~e razlozi za dono{enje sudskog odlu~enja u odre|enompravcu, s obzirom da to omogu}ava apelantu da djelotvornokoristi raspoloìve pravne lijekove. Me|utim, ~lan 6. Evropskekonvencije ne predvi|a da sud ispituje sve argumente koje sustrane izloìle u toku postupka, nego samo argumente koje sudsmatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana upostupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloènjupresude (vidi Ustavni sud, Odluku broj U 62/01 od 5. aprila 2002.godine, ta~ka 19, objavljenu u "Slu`benom glasniku Bosne iHercegovine" broj 24/02).

24. Dakle, apelant osporava odluke sudova koji su postupaliu predmetnom postupku navode}i da mu je tim odlukamapovrije|eno pravo na pravi~no su|enje, jer su sudovi tokomtrajanja postupka naru{ili princip ravnopravnosti strana upostupku, jer je kao strani dràvljanin, i zbog nacionalnogporijekla, kao i po osnovu spola, stavljen u neravnopravanpoloàj u odnosu na tuìteljicu, koja posjeduje dràvljanstvoBosne i Hercegovine, pa je na taj na~in i nepristranost sudadovedena u pitanje, zbog ~ega apelant osporava nadle`nost sudaBosne i Hercegovine za postupanje u predmetnoj tu`bi. Osimtoga, smatra da sudovi nisu cijenili da je kao stranac bio neukastranka u predmetnom postupku, sa slabim poznavanjembosanskog jezika, da nije imao stru~nu pomo} advokata, budu}ida ga niko od advokata s podru~ja FBiH i RS-a nije htio zastupati,zbog ~injenice da je otac tuìteljice njihov kolega advokat upenziji, pa je zbog toga i odgovor na tu`bu dostavio tek nakondrugog poziva suda. Apelant tako|er u apelaciji iznosi sumnju upogledu postupanja sutkinje Vesne Trifunovi}, jer smatra da jeunaprijed bez su|enja donijela odluku kome }e djecu povjeriti na~uvanje.

25. U vezi s apelantovim navodima Ustavni sud zapaà da jeprvostepeni sud, primjenom odredbi ~lana 288. stav 1.Porodi~nog zakona, procijenio nadle`nost suda u Bosni iHercegovini da postupaju u konkretnom predmetu, i da je razlogeza svoje odlu~enje ovaj sud jasno i argumentirano obrazloìo, dame|u parni~nim strankama nije bilo sporno da je njihovo

posljednje zajedni~ko prebivali{te bilo u stanu tuìteljice uSarajevu u Ulici Franca Lehara broj 13, a nadle`nost ovog sudaje prihvatio i sam apelant upu{tanjem u raspravljanje opredmetnoj pravnoj stvari. Zbog toga Ustavni sud smatra da suneosnovani apelantovi navodi da su redovni sudovi proizvoljnoprimijenili relevantne zakonske odredbe u pogledu nadle`nostisudova u Federaciji BiH za vo|enje spora u ovoj pravnoj stvari.

26. Isto tako, u vezi s apelantovim navodima o sumnji upristranost redovnih sudova, zbog toga {to je on stranidràvljanin a tuìteljica dràvljanka Bosne i Hercegovine,Ustavni sud nagla{ava da se nepristranost suda u smislu prava napravi~no su|enje ispituje s aspekta subjektivne i objektivnenepristranosti suda. Subjektivna ili li~na nepristranost sepretpostavlja, odnosno smatra se da je u li~nom smislu sud uvijeknepristran u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ne osporiuvjerljivim dokazima. Ustavni sud smatra da apelant ne nudinikakve dokaze koji bi ukazivali na subjektivnu nepristranostsuda. S druge strane, objektivna nepristranost se ne pretpostavljave} se utvr|uje na osnovu objektivnih ~injenica koje se nalaze usamom predmetu, tj. utvr|uje se postoje li u spisu objektivnidokazi na osnovu kojih se moè razumno sumnjati da sud nije bionepristran. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da u spisuapelacije nema objektivnih dokaza koji bi ukazivali na razumnusumnju da su sudovi prilikom odlu~ivanja o tu`benom zahtjevutuìteljice bili nepristrani zato {to je apelant strani dràvljanin atuìteljica dràvljanka Bosne i Hercegovine.

27. [to se ti~e navoda da sudovi nisu cijenili ~injenicu da jekao strani dràvljanin bio stranka u postupku, sa slabimpoznavanjem bosanskog jezika, i kao neuka stranka, te da nijebio u mogu}nosti angaìrati stru~nu pomo} advokata, jer suadvokati kojima se obra}ao za pomo} odbijali da ga zastupaju,navodno zbog poznavanja oca tuìteljice koji je njihov kolega,poznati advokat, Ustavni sud ove apelantove navode smatraneosnovanim, jer iz dokumenata predo~enih Sudu proizlazi da jeapelant imao stru~nu pomo} advokata tokom cijelog trajanjapredmetnog postupka, odnosno od momenta dostavljanja tu`bena odgovor 27. februara 2007. godine, koji je apelant sududostavio preko svog punomo}nika Dèmala Be}irovi}a,advokata iz Sarajeva, koji ga je zastupao i na pripremnom ro~i{tuodrànom 17. aprila 2007. godine, dok je u daljnjem tokupostupka apelant angaìrao drugog pravnog zastupnika,advokaticu Mirsadu Begi}-@uti}. Tako|er, uvidom u Zapisnik sglavne rasprave od 6. juna 2007. godine Ustavni sud uo~ava da jeprvostepeni sud prije otvaranja samog ro~i{ta od apelantazahtijevao da se izjasni da li mu je potreban tuma~, na {to jeapelant izjavio, a {to je taj sud zapisni~ki konstatirao, da mutuma~ nije potreban, a za slu~aj da mu neki stru~ni termin nijejasan ili da ne razumije jezi~nu formulaciju, zahtijevat }e da muse to pojasni.

28. Po mi{ljenju Ustavnog suda neosnovani su i apelantovinavodi da je sud odluku o povjeravanju mldb. djece tuìteljicidonio isklju~ivo na temelju prijedloga stru~nog tima Slu`besocijalne za{tite Op}ine Centar od 9. marta 2007. godine. Ustavnisud uo~ava da su sudovi, nakon {to su izvr{ili ocjenu svihrelevantnih ~injenica i dokaza, kao nesporno utvrdili da su bra~niodnosi izme|u tuìteljice i apelanta te{ko i trajno poreme}eni teda su stoga ispunjeni uvjeti iz ~lana 41. u vezi s ~lanom 287.Porodi~nog zakona za razvod njihove bra~ne zajednice, nakon~ega je sud donio odluku o povjeravanju mldb. djece tuìteljici natemelju ~lana 142. stav 1. i 2. Porodi~nog zakona, na osnovustru~ne ocjene svih odlu~nih ~injenica u najboljem interesudjece. Dakle sud je, cijene}i iskaze parni~nih stranaka, mi{ljenja,nalaze i prijedloge stru~nih lica i institucija ovla{tenihPorodi~nim zakonom za davanje prijedloga o povjeravanju djecena staranje jednom od roditelja, i to mi{ljenja stru~nih lica -pedagoga-psihologa, socijalnog radnika, prijedloga Slu`besocijalne za{tite Op}ine Centar od 9. marta 2007. godine, kao inalaza stalnog sudskog vje{taka neuropsihijatra SenadinaLjubovi}a od 18. maja 2007. godine, opredijelili su sud dadonese odluku kojom je djecu povjerio na staranjetuìteljici-majci. Dakle, Ustavni sud smatra da su sudovi ovuodluku donijeli u skladu s relevantnim odredbama Porodi~nogzakona, i na temelju mi{ljenja stru~nih lica i institucija

definiranim odredbama navedenog zakona za te namjene, te jestoga Ustavni sud mi{ljenja da navedena odluka nije donijetaproizvoljno.

29. U pogledu apelantovih navoda koji se ti~u sumnje unepristranost sutkinje Vesne Trifunovi} koja je sudila u prvomstepenu, Ustavni sud zapaà da apelant navodi da je od sutkinjeVesne Trifunovi} prvo traìo da kao stranac ne èli da se postupakrazvoda braka po tu`bi tuìteljice rje{ava pred sudom Bosne iHercegovine, posebno zbog toga {to su on i djeca ro|ena uzajedni~kom braku s tuìteljicom strani dràvljani, kojemzahtjevu sutkinja nije udovoljila temeljem relevantnih zakonskihodredbi za ~iju primjenu je prethodno obrazloèno da nije bilaproizvoljna, a 25. aprila 2007. godine je, u skladu s relevantnimodredbama zakona, iskoristio svoje pravo i podnio i pismenizahtjev predsjedniku Op}inskog suda kojim je traìo izuze}esutkinje Vesne Trifunovi} zbog toga {to smatra da je unaprijedbez su|enja donijela odluku kome }e djecu povjeriti na ~uvanje.

30. U izja{njenju sutkinja je navela da je od dana dostavljanjau rad navedenog predmeta postupala u skladu sa zakonom, da jeduìnu postupka uvjetovala ~injenica {to je stupio na snagu noviPorodi~ni zakon FBiH, pa je stoga postupak pred posrednikom,Slu`bom socijalne za{tite, trajao dugo, kao i zbog sloènihodnosa parni~nih stranaka. Predsjednik Op}inskog suda je,imaju}i u vidu razloge za izuze}e, kao i izja{njenje sutkinjeVesne Trifunovi}, zaklju~io da o~igledno ne stoje niti jedanzakonom predvi|eni razlog za izuze}e imenovane prema ~lanu357. stav 1. ta~ka 5. ZPP-a, odnosno da ne postoje okolnosti kojedovode u sumnju njenu nepristranost, pa je Rje{enjem broj065-0-Su-07-001353 od 21. maja 2007. godine apelantovzahtjev odbio kao neosnovan.

31. Ustavni sud smatra da apelant ne nudi nikakve konkretnedokaze koji bi ukazivali na subjektivnu pristranost sutkinjeVesne Trifunovi} koja je sudila u prvostepenom postupku. Sdruge strane, objektivna nepristranost se ne pretpostavlja ve} seona utvr|uje na osnovu objektivnih ~injenica koje se nalaze usamom predmetu, tj. utvr|uje se da li u spisu postoje objektivnidokazi na osnovu kojih se moè razumno sumnjati da sudija nijebio nepristran. U konkretnom slu~aju, Ustavni sud smatra da uspisu apelacije nema objektivnih dokaza na temelju kojih semoè razumno sumnjati da je sud koji je odlu~ivao uprvostepenom postupku bio pristran. Osim toga, Ustavni sudprimje}uje da je drugostepenu odluku o apelantovoj àlbi,izjavljenoj protiv prvostepene odluke, donijelo vije}e od trojicesudija sastavljeno od sutkinje Milice A{}eri} kao predsjednicevije}a, sutkinje Zlate Dèfi} i Spomenke Njego-Popovi} kao~lanova vije}a, kojom odlukom je u cijelosti potvr|enaprvostepena presuda. Prema tome, Ustavni sud smatra da suapelantovi navodi o pristranosti sutkinje Vesne Trifunovi}, kojaje sudila u prvom stepenu, neosnovani.

32. Osim toga, Ustavni sud zapaà da su sudovi cijenili i~injenicu koju apelant u apelaciji osporava da su djeca stranidràvljani, kao i kakve posljedice na djecu je imala odlukanjihove majke da nastavi sa djecom da ìvi u Bosni i Hercegovini,a {to proizlazi iz stava prvostepenog suda, kojim je taj sududovoljio apelantovom prijedlogu da djeca u Bosni iHercegovini kao strani dràvljani poha|aju Internacionalnu{kolu koju je on izabrao, vode}i ra~una da, u skladu s relevantnimodredbama Porodi~nog zakona (~lan 142. stav 3), otac ima pravoda u~estvuje u dono{enju va`nih odluka o podizanju djece, {toprema ocjeni suda izbor {kole koju }e djeca poha|ati imakarakter takve odluke, a da pri tome tuìteljica bez apelantovesaglasnosti ne moè donijeti odluku o izboru druge {kole, koju bidjeca eventualno mogla poha|ati. Osim toga, Ustavni sud zapaàda su redovni sudovi odluku o odràvanju li~nog kontaktaapelanta s djecom donijeli prema odredbi ~l. 145. st. 1. i 124.Porodi~nog zakona cijene}i da djeca imaju pravo da ìve saroditeljima, da odràvaju neposredne kontakte sa roditeljima sakojim ne ìve, cijene}i pravo apelanta kao roditelja. U situacijikad su sudovi na temelju provedenih dokaza i primjenomrelevantnih odredbi Porodi~nog zakona ocijenili da su ispunjeniuvjeti za razvod bra~ne zajednice apelanta i tuìteljice, nakon~ega su na temelju ocjene svih odlu~nih ~injenica donijeli odlukuo povjeravanju djece na staranje tuìteljici, kao i odluku o

odràvanju apelantovih kontakata s djecom, pri tome daju}i jasnei argumentirane razloge za takvo odlu~enje, Ustavni sud,suprotno apelantovim navodima, ne nalazi elementeproizvoljnosti i elemente koji bi ukazivali da sud nije cijeniobitne ~injenice da su djeca strani dràvljani, kao i posljediceodluke tuìteljice da s djecom nastavi da ìvi u Bosni iHercegovini.

33. Ustavni sud smatra da su sudovi ispitali porodi~nusituaciju, pruìli mogu}nost kako apelantu tako i tuìteljici da nasudu iznesu sve ~injenice koje bi i{le u prilog tome da sud donesepravi~nu odluku kojem od roditelja }e se povjeriti staranje odjeci. U vezi s tim, Ustavni sud primje}uje da su sudovi ispitaliove navode i obrazloìli da je staratelj za za{titu interesamalodobne djece postavljen u skladu sa zakonom, da ispunjavasve zakonom predvi|ene uvjete, te da nema ni~ega {to biukazivalo na to da taj staratelj ne {titi interese djece u konkretnompostupku. Tuìteljica je pruìla dovoljno dokaza da ekonomskifaktor ne bi bio prevelik teret za nju, ra~unaju}i naravno iapelantovu obavezu izdràvanja prema zakonu. Zbog svegaiznijetog, prvostepeni sud je odlu~io, a drugostepeni potvrdio,odluku da se oboje djece povjeri na vaspitanje i ~uvanje majci.Prilikom dono{enja osporene odluke sudovi su po{tovali, kako jeve} navedeno u prethodnim ta~kama ove odluke, relevantneodredbe Porodi~nog zakona, ispituju}i sve ~injenice opovjeravanju djece jednom od roditelja.

34. Ustavni sud tako|er podsje}a da i jurisprudencijaEvropskog suda za ljudska prava pitanje brige o djeci i njihovogvaspitanja povjeravanja jednom od roditelja ili u, izuzetnimslu~ajevima, nekoj ustanovi, smatra pitanjem {iroke slobodenadle`nih organa u procjeni svih relevantnih ~injenica uokvirima pozitivnog nacionalnog zakonodavstva. Primarna jeuvijek procjena {to je konkretan interes djece. Evropski sud zaljudska prava priznaje nadle`nim vlastima pravo slobodneprocjene kakva je odluka u interesu djece i ne smatraneophodnim da mijenja odluke nacionalnih sudova, vode}ira~una o prevladavaju}im dru{tvenim i kulturnim okolnostima.Sud je izrazito svjestan ~injenice da su odluke o povjeravanjudjece jednoj ili drugoj strani ne samo jako osjetljive prirode nego,vremenom, dovode i do uspostavljanja novih dru{tvenih veza,koje se ne mogu prekinuti ni obnovljenim kontaktima sroditeljima. Zato sud u ovakvim slu~ajevima svoju ulogu vidiprvenstveno u nadgledanju zakonitosti u procesu odlu~ivanja idono{enja kvalitetnih odluka o povjeravanju djece na daljnjubrigu i ~uvanje (vidi, inter alia, presudu Evropskog suda Olssonv Sweden, od 27. novembra 1992. godine, serija A, broj 250, stav90. i presudu Evropskog suda, Johansen v Norway od 7. augusta1996, 23 EHRR 33, stav 64).

35. Imaju}i u vidu da Ustavni sud u konkretnom slu~aju nijeutvrdio da su bilo koje od odredaba relevantnog materijalnog iprocesnog prava bile proizvoljno primijenjene, kao i da jenesporno da apelantu nisu bile uskra}ene procesne garancije nitiima elemenata koji bi ukazivali na objektivnu pristranost suda,Ustavni sud zaklju~uje da nije povrije|eno apelantovo pravo napravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.Pravo na porodi~ni ìvot

36. ^lan II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uìvaju ljudska

prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:f) Pravo na privatni i porodi~ni ìvot, dom i prepisku".37. ^lan 8. Evropske konvencije glasi:1. Svako ima pravo na po{tivanje svog privatnog i

porodi~nog ìvota, doma i prepiske.2. Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je

takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna mjerau demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javnesigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprje~avanja nereda ilisprje~avanja zlo~ina radi za{tite zdravlja i morala, ili za{titeprava i sloboda drugih.

38. Ustavni sud podsje}a na praksu Evropskog suda zaljudska prava u pogledu primjene ~lana 8. Evropske konvencijekoja uklju~uje sljede}e principe: a) garantiranjem prava na



po{tivanje porodi~nog ìvota, ~lan 8. Evropske konvencijepretpostavlja postojanje porodice (vidi presudu u predmetuMarckx, serija A, broj 31, stav 31); b) ~lan 8. Evropskekonvencije je primjenjiv na "porodi~ni ìvot" "nelegalne"porodice, kao i na slu~ajeve koji se ti~u "legalne" porodi~nezajednice; c) iako je su{tinski objekt ~lana 8. Evropskekonvencije za{tita pojedinaca od arbitrarnog mije{anja dràvnihvlasti, tako|er postoji pozitivna obaveza tih vlasti da efektivno"po{tuju" porodi~ni ìvot. U tom smislu, Ustavni sud podsje}a davlasti imaju {iroko polje procjene u odre|ivanju koji koracitrebaju biti preduzeti u pogledu potreba zajednice i potrebapojedinaca (vidi Abdulaziz, Cabales i Balkaandali protivUjedinjenog Kraljevstva, presuda od 28. maja 1985. godine,serija A, broj 94, stav 67).

39. ^lan 8. Evropske konvencije ne sadrì specifi~ne propisekoji se ti~u pitanja koji roditelj treba da dobije staranje naddjetetom. Ako se porodi~na zajednica raspadne razvodom, uprincipu to je ostavljeno nacionalnim organima vlasti na osnovurelevantnog doma}eg zakona. Iz ~lana 8. Evropske konvencijese, dakle, ne moè izvu}i prioritet za bilo kojeg od dva roditelja.Svaka odluka oko davanja starateljstva nad djecompodrazumijeva mije{anje u pravo na po{tivanje porodi~nogìvota jednog ili oba roditelja.

40. Da bi "mije{anje" bilo opravdano, mora biti "u skladu sazakonom". Ovaj uvjet zakonitosti se, u skladu sa zna~enjem terminaEvropske konvencije, sastoji iz vi{e elemenata: a) mije{anje morabiti utemeljeno doma}im ili me|unarodnim zakonom; b) zakon okojem je rije~ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac budeprimjereno upu}en na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti nadati predmet i c) zakon tako|er mora biti formuliran sodgovaraju}om ta~no{}u i jasno}om da bi se pojedincu dozvolilo daprema njemu prilagodi svoje postupke (Evropski sud za ljudskaprava, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26.aprila 1979. godine, serija A, br. 30, stav 49).

41. U slu~aju da se ispostavi da je to "mije{anje" u skladu sazakonom i tada moè predstavljati povredu ~lana 8. Evropskekonvencije ako se smatra da nije "neophodno" posti}i jedan odzakonitih ciljeva iz stava 2. ~lana 8. Evropske konvencije.Neophodno u ovom kontekstu zna~i da "mije{anje" odgovara"pritiscima dru{tvenih potreba" i, {to je ovdje slu~aj, da postojirazumna relacija proporcionalnosti izme|u mije{anja i zakonitog ciljakojem se teì (vidjeti, npr., Evropski sud za ljudska prava, presudaNiemietz protiv Njema~ke od 16. decembra 1992. godine, serija A, br.251).

42. Kako je Ustavni sud ve} zaklju~io u konkretnom slu~aju,odluka o povjeravanju i izdràvanju djece je donesena na osnovustru~ne ocjene svih odlu~nih ~injenica u najboljem interesudjeteta, i na osnovu pozitivnih zakonskih odredbi. Ova odluka neometa pravo pristupa djeci koje ima apelant, ne okon~ava njegovporodi~ni ìvot s djecom, niti prekida autenti~nost njihovihporodi~nih veza. Takva odluka donijeta je uz po{tivanje svihmaterijalnih i procesnih odredbi relevantnog prava kao i uinteresu djece, ~ime se ispunjava uvjet iz stava 2. ~lana 8.Evropske konvencije da je mije{anje u apelantov porodi~ni ìvotbilo u skladu sa zakonom, da je to bila nu`na mjera udemokratskom dru{tvu (jer odluka o povjeravanju djece jednomod roditelja se mora donijeti kad zajedni~ki ìvot tih roditelja vi{enije mogu}), a takva odluka (o povjeravanju djece majci -tuìteljici) donijeta je u interesu djece tj. radi "za{tite pravadrugih".

43. Stoga, po mi{ljenju Ustavnog suda, nije do{lo do kr{enjaapelantovog prava na porodi~ni ìvot iz ~lana II/3.f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije.Ostali navodi

44. Dalje, Ustavni sud zapaà da se apelantovi navodi opovredi prava na nediskriminaciju i jednakost supru`nika u stvarisvode na tvrdnje apelanta o povredi prava na ravnopravnoststrana u postupku i prava na porodi~ni ìvot. Budu}i da je oveprigovore Ustavni sud ve} razmotrio u prethodnim ta~kamaodluke, vezano za navode o povredi ~lana 6. stav 1. i ~lana 8.Evropske konvencije, Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovinavodi o povredi prava iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovinei ~lana 14. Evropske konvencije, kao i ~lana 5. Protokola broj 7

uz Evropsku konvenciju, tako|er neutemeljeni i da nije potrebnonjihovo detaljnije obrazlaganje.VIII. Zaklju~ak

45. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povrede prava napravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom da Ustavni sud ukonkretnom slu~aju nije utvrdio da su bilo koje od odredabarelevantnog materijalnog i procesnog prava bile proizvoljnoprimijenjene, kao i da je nesporno da apelantu nisu bile uskra}eneprocesne garancije niti ima elemenata koji bi ukazivali naobjektivnu pristranost suda.

46. Ustavni sud zaklju~uje da nije do{lo do povredeapelantovog prava na porodi~ni ìvot iz ~lana II/3.f) UstavaBosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije, s obziromda su osporene odluke donijete uz po{tivanje svih materijalnih iprocesnih odredbi relevantnog prava kao i u interesu djece, ~imese ispunjava uvjet iz stava 2. ~lana 8. Evropske konvencije da jemije{anje u apelantov porodi~ni ìvot bilo u skladu sa zakonom,da je to bila nu`na mjera u demokratskom dru{tvu (jer odluka opovjeravanju djece jednom od roditelja se mora donijeti kadzajedni~ki ìvot tih roditelja vi{e nije mogu}), a takva odluka (opovjeravanju djece majci - tuìteljici) donijeta je u interesu djecetj. radi "za{tite prava drugih".

47. Ustavni sud zaklju~uje da su apelantovi navodi o povrediprava iz ~lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 14.Evropske konvencije, kao i ~lana 5. Protokola broj 7 uz Evropskukonvenciju tako|er neutemeljeni i da nije potrebno njihovodetaljnije obrazlaganje, jer se radi o identi~nim navodima kao uslu~aju ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije, kao i ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije koje je Ustavni sudprethodno detaljno ispitao i obrazloìo.

48. Na osnovu ~lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudaca, upredmetu broj AP 3073/09, rje{avaju}i apelaciju DraganeKu{lji}, na temelju ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lanka 59. stavak 2. alineja 2. i ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. PravilaUstavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, dopredsjednicaSeada Palavri}, dopredsjednicaMato Tadi}, sudacMirsad ]eman, sudacna sjednici odrànoj 7. travnja 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelomi~no se usvaja apelacija Dragane Ku{lji}.Utvr|uje se povreda ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za za{tituljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dono{enje odlukeu razumnom roku u postupku koji je okon~an PresudomKantonalnog suda u Odàku broj 25 0 P 12214-09 Gz od 13.srpnja 2009. godine.

Odbija se kao neutemeljena apelacija Dragane Ku{lji}podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odàku broj 25 0P 12214-09 Gz od 13. srpnja 2009. godine u odnosu na ostaleaspekte ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6.stavak 1. Europske konvencije za za{titu ljudskih prava itemeljnih sloboda, te u odnosu na ~lanak II/3.(f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanak 8. Europske konvencije za za{titu ljudskihprava i temeljnih sloboda.


OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Dragana Ku{lji} (u daljnjem tekstu: apelantica) izBosanskog Broda, koju zastupa @ivan Blagojevi}, odvjetnik iz[amca, podnijela je 26. rujna 2009. godine apelaciju Ustavnomsudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protivPresude Kantonalnog suda u Odàku (u daljnjem tekstu:Kantonalni sud) broj 25 0 P 12214-09 Gz od 13. srpnja 2009.godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju ~lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Centra za socijalni rad Odàk (u daljnjemtekstu: Centar za socijalni rad) i Marka Kopa~evi}a (u daljnjemtekstu: tuèni) zatraèno je 19. oùjka 2010. godine da dostaveodgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25.oùjka 2010. godine, Centar za socijalni rad 16. travnja 2010.godine, a tuèni 5. travnja 2010. godine.

4. Od Op}inskog suda u Ora{ju (u daljnjem tekstu: Op}inskisud) zatraèno je 22. listopada 2010. godine da dostavifotokopiju predmetnog spisa, koji je taj sud dostavio Ustavnomsudu 3. studenoga 2010. godine.

5. Na temelju ~lanka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 20. travnja 2010.godine.


6. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelanti~inih navodai dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in.

7. Apelantica je 3. srpnja 2006. godine Op}inskom sudupodnijela tu`bu protiv tuènog radi promjene Odluke Centra zasocijalni rad broj 05-24-1/05 od 13. travnja 2005. godine kojomje zajedni~ko malodobno dijete (u daljnjem tekstu: dijete)povjereno na brigu, odgoj i za{titu ocu Marku Kopa~evi}u(tuènom).

8. Presudom Op}inskog suda broj 025 0 P-06-000 158 od 16.velja~e 2007. godine usvojen je apelanti~in tu`beni zahtjevkojim je traìla da se njoj kao majci povjeri dijete, te jeizmijenjeno Rje{enje Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od13. travnja 2005. godine i odre|eno da se dijete povjeri na za{titui odgoj apelantici kao majci koja }e ostvarivati roditeljskostaranje. Tuènom je naloèno da dijete preda apelantici u rokuod 30 dana od dana pravomo}nosti presude, te je obvezan pla}atiza izdràvanje djeteta po 50,00 KM mjese~no, kao i apelanticinaknaditi tro{kove postupka u iznosu od 1.011,20 KM. Stavkom3. izreke presude Op}inski sud je odredio na~in odràvanjaosobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa tuènim(ocem).

9. Rje{enjem Kantonalnog suda broj 002-0-G`-07-000089od 28. svibnja 2007. godine uvaèna je àlba tuènog izjavljenaprotiv Presude Op}inskog suda broj 025 0 P-06-000 158 od 16.velja~e 2007. godine, presuda Op}inskog suda je ukinuta ipredmet je zbog nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja vra}enprvostupanjskom sudu na ponovno odlu~ivanje.

10. Presudom Op}inskog suda broj 025 0 P-06-000 178 od15. svibnja 2008. godine, koja je donesena u ponovnompostupku, opet je izmijenjeno Rje{enje Centra za socijalni radbroj 05-24-1/05 od 13. travnja 2005. godine i odre|eno da sedijete povjeri na za{titu i odgoj apelantici kao majci koja }eostvarivati roditeljsko staranje. Tuènom je naloèno da dijetepreda apelantici u roku od 30 dana od dana pravomo}nostipresude, te je obvezan pla}ati za izdràvanje djeteta po 50,00 KMmjese~no, kao i apelantici naknaditi tro{kove postupka u iznosuod 2.261,20 KM. Stavkom 3. izreke Op}inski sud je odrediona~in odràvanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djetetasa tuènim kao ocem.

11. Rje{enjem Kantonalnog suda broj 002-0-G`-08-000022od 19. kolovoza 2008. godine uvaèna je àlba tuènog i Centraza socijalni rad izjavljena protiv Presude Op}inskog suda broj025 0 P-06-000 178 od 15. svibnja 2008. godine, a presudaOp}inskog suda je ukinuta i predmet je zbog povrede procesnogzakona i nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja, te nepravilneprimjene materijalnog prava opet vra}en prvostupanjskom suduna ponovno odlu~ivanje.

12. Presudom Op}inskog suda broj 25 0 P 012214 06 P od 23.travnja 2009. godine opet je usvojen apelanti~in tu`beni zahtjevkojim je traìla da se njoj kao majci povjeri dijete, te jeizmijenjeno Rje{enje Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od13. travnja 2005. godine i odre|eno da se dijete povjeri na za{titui odgoj apelantici kao majci koja }e ostvarivati roditeljskostaranje. Tuènom je naloèno da dijete preda apelantici pozavr{etku {kolske 2008/2009. godine, odnosno 1. srpnja 2009.godine, u roku od 30 dana od dana pravomo}nosti presude.Tuèni je obvezan pla}ati za izdràvanje djeteta po 50,00 KMmjese~no, kao i apelantici naknaditi tro{kove postupka u iznosuod 3.041,20 KM. Stavkom 3. izreke Op}inski sud je odrediona~in odràvanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata djetetasa tuènim kao ocem.

13. U obrazloènju presude Op}inski sud je naveo da je natemelju provedenih dokaza utvrdio da je u djetetovom interesu daubudu}e ìvi kod majke koja }e ostvarivati roditeljsko staranje.Svoj zaklju~ak sud je zasnovao na temelju nalaza i mi{ljenjasudskog vje{taka Milana Cviji}a kao i nalaza i mi{ljenja poslu`benoj du`nosti angaìranog stalnog sudskog vje{taka izDistrikta Br~ko BiH dr. sci. Miroslava Gavri}a. Sud je obrazloìoda je njihove nalaze prihvatio zato {to su sa~injeni na temeljustruke i neposrednog opaànja, obavljenog razgovora saparni~nim strankama, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju izspisa predmeta i nakon testiranja djeteta. Sud je istakao da nijemogao prihvatiti nalaz i mi{ljenje psihologinje MireleVukmirovi} i mr. Milenka Damjanovi}a zbog toga {to se radi onaru~enim nalazima (od sestre tuènog i od Centra za socijalnirad). Taj nalaz je, prema ocjeni suda, sve vrijeme podràvaojednu "protupravnu situaciju" i jedno "neprirodno stanje",vode}i, prije svega, ra~una o interesu tuènog, a ne o interesudjeteta. Sud je, dalje, naveo da se nalazu vje{taka MilenkaDamjanovi}a ne moè pokloniti vjera jer je opovrgnut nalazomvje{taka Miroslava Gavri}a, koji je iskusan vje{tak saakademskom titulom doktora znanosti, sveu~ili{ni profesor i kojije uo~io niz propusta u vje{ta~enju mr. Milenka Damjanovi}a.Sud je, tako|er, naveo da je vje{tak Miroslav Gavri} sa punomodgovorno{}u tvrdio da dijete od sedam godina ne moè datimi{ljenje o tome s kim }e ìvjeti. Prema ocjeni tog suda, ako jemajka bila sprije~ena i od tuènog onemogu}ena da vodi brigu odjetetu i posveti mu pa`nju i pruì maj~insku ljubav, tuèni nijemogao argumentirano tvrditi da je dijete vi{e privrèno njemunego majci. Sud je ocijenio neutemeljenim navode tuènog da jesudski vje{tak Milan Cviji} svoj zaklju~ak dao pau{alno, tj.isklju~ivo na temelju stru~ne literature, ne uzev{i u obzir fakti~kostanje - dob djeteta i ~injenicu da se dijete ~etiri i po godine nalazikod oca. Sud je naglasio da je vje{tak, imaju}i u vidu svenavedene ~injenice, zaklju~io da je u djetetovom interesu da budepovjereno na brigu, ~uvanje i odgoj majci, jer je dijeteemocionalno vezano za majku i ne pla{i se majke. Sud je naveoda se tvrdnja tuènog kojom je tvrdio da se dijete pla{i ne odnosina majku ve} na tre}e osobe, te da se dijete ne povjerava tre}imosobama ve} majci.

14. Kantonalni sud je Presudom broj 25 0 P 012214 09 Gz od13. srpnja 2009. godine àlbu tuènog i Centra za socijalni raduvaìo i presudu Op}inskog suda preina~io tako da je apelanti~intu`beni zahtjev odbio kao neutemeljen. U obrazloènju presudeKantonalni sud je naveo da je u àlbenom postupku zakazaoraspravu, te ponovno saslu{ao parni~ne stranke kao i vje{take mr.Milenka Damjanovi}a i dr. Miroslava Gavri}a, a ostvario je uvid idao ocjenu ve} izvedenih dokaza u prvostupanjskom postupku.Na temelju navedenog, Kantonalni sud je zaklju~io da su àlbaCentra za socijalni rad i àlba tuènog utemeljene.

15. Kantonalni sud je naveo da je Op}inski sud zbogpogre{no utvr|enog ~injeni~nog stanja pogre{no primijenio



odredbe materijalnih propisa u vezi sa odlukom o izmjeni OdlukeCentra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od 13. travnja 2005.godine. Kantonalni sud je istakao da je apelantica tu`bomzahtijevala da joj se dijete povjeri na odgoj. Me|utim, iz tu`benihnavoda i predloènih dokaza tijekom prvostupanjskog postupkaproizlazi da se tu`benim zahtjevom, ustvari, traì izmjena ve}ranije donesene odluke Centra za socijalni rad, a kojom jezajedni~ko malodobno dijete povjereno na za{titu i odgoj ocu(tuènom). Kantonalni sud je zaklju~io da je Op}inski sudpogre{no primijenio odredbe ~l. 142. i 143. Obiteljskog zakona,kojim je propisan na~in dono{enja odluke sa kojim roditeljem }edijete ìvjeti. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je prvostupanjskisud u cijelosti zanemario nespornu ~injenicu da je prema ranijevaè}im zakonskim odredbama, tj. prije stupanja na snaguvaè}eg Obiteljskog zakona i njegove primjene (28. prosinac2005. godine), Rje{enjem Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05od 13. travnja 2005. godine ve} bila donesena odluka opovjeravanju djeteta. Kantonalni sud je naglasio da je odredbama~lanka 143. Obiteljskog zakona propisano da }e sud, povodomtu`be, donijeti novu odluku o staranju o djetetu onda kad tozahtijevaju promijenjene okolnosti. Kantonalni sud je naveo daiz provedenih dokaza, tj. spisa upravnog postupka, proisti~e dasu prije dono{enja odluke o povjeravanju djeteta ocu rje{enjemCentra za socijalni rad utvr|ene sve relevantne ~injenice zadono{enje same odluke o povjeravanju djeteta i to kada su uzetepismene izjave od apelantice i tuènog i izvr{en uvid umaterijalne i socijalne prilike izvanbra~nih roditelja djeteta.Kantonalni sud je istakao da je prilikom dono{enja odluke, prijesvega, u cijelosti vodio ra~una o djetetovom interesu i da jeocijenio sve okolnosti relevantne za interes djeteta, kako jepropisano odredbama Obiteljskog zakona. Prema ocjeni togsuda, prvostupanjski sud je, usvajaju}i apelanti~in tu`benizahtjev, pau{alno ocijenio sve provedene dokaze, te djetetovinteres podredio obrazlaganju ~injenica i razloga za{to i kako jedo{lo do prekida izvanbra~ne zajednice, te je pogre{noprimijenio materijalno pravo, tj. odredbe Obiteljskog zakona.

IV. Apelacija


16. Apelantica smatra da su joj pobijanom odlukomKantonalnog suda povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije za za{titu ljudskih prava i temeljnihsloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo naobiteljski ìvot iz ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 8. Europske konvencije, na {tetu malodobnog djeteta.Povredu navedenog prava apelantica argumentira navodom da jeKantonalni sud pogre{no utvrdio ~injeni~no stanje, odnosno daje suprotno djetetovom interesu donio nepravilnu odluku kojomje odbio njezin tu`beni zahtjev o povjeravanju djeteta na ~uvanjei odgoj njoj kao majci. Apelantica je navela da ju je tuèni sakojim je ìvjela u izvanbra~noj zajednici ubrzo nakon ro|enjaizvanbra~nog djeteta pretukao i izbacio iz ku}e, a dijete zadràokod sebe. Tako|er je navela da je zbog zlostavljanja vo|enkazneni postupak protiv tuènog, koji je okon~an PresudomKantonalnog suda u Odàku broj K`-38/2003 od 4. rujna 2003.godine. Naime, tuèni je progla{en krivim za po~injeno kaznenodjelo lake tjelesne povrede iz ~lanka 178. stavak 2. KZFBiH, naapelanti~inu {tetu, i izre~ena mu je uvjetna osuda kojom mu jeutvr|ena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja se ne}eizvr{iti ako u roku od godinu dana ne po~ini novo kazneno djelo.Tako|er je navela da joj je nakon prestanka izvanbra~nezajednice pa sve do rujna 2007. godine tuèni onemogu}avao daostvaruje osobni kontakt sa djetetom, zbog ~ega je morala odsuda ishoditi rje{enje o privremenoj mjeri radi odràvanjaosobnog kontakta sa djetetom. Zatim, izvr{enje privremenemjere morala je traìti putem suda u izvr{nom postupku, da bikontakt sa djetetom ostvarila tek na intervenciju policije. Dalje,navodi da zbog pona{anja tuènog nije u mogu}nosti uspostavitibliske osobne veze sa djetetom, te isti~e da su organi vlastituènog u tome podràli i na kraju nagradili. Apelantica je,tako|er, navela da bez obzira na ~injeni~no stanje koje jeutvr|eno tijekom sudskog postupka, "da dijete sad rado dolazikod nje i da je zove mamom", ta ~injenica nije bila dovoljna

Kantonalnom sudu ve} je zadràn status quo. Apelantica se, osimtoga, àli da joj je u predmetnom postupku povrije|eno i pravo nadono{enje odluke u razumnom roku i isti~e da svojimpona{anjem nije doprinijela odugovla~enju postupka. Tako|er,navodi da je zbog nepostupanja organa i nedono{enja kona~neodluke do{lo do proteka vremena koje koriste tuèni, Centar zasocijalni rad, kao i sud koji donosi "inercionu" odluku po{tuju}isamo protek vremena. Apelantica je navela da je u predmetuIgnaccolo-Zenide protiv Rumunjske, presuda Europskog suda zaljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) od 25. sije~nja2000. godine, Europski sud naglasio: "[...] da odluka u vezi djecene smije biti odre|ena samo pukim proticanjem vremena".Pridràvaju}i se ovog standarda, nije se smjelo dopustiti da zbognepostupanja vlasti i nedono{enja kona~ne odluke u razumnomroku u statusnim pitanjima gdje bi postupanje organa vlastitrebalo biti hitno sud postupa u korist tuènog. Apelanticaukazuje i na presudu Europskog suda [obota-Gaji} protiv Bosnei Hercegovine, aplikacija broj 27966/06 od 6. studenoga 2007.godine. Zbog svega navedenog, apelantica traì da Ustavni sudutvrdi povrede navedenih prava, ukine pobijanu odlukuKantonalnog suda i potvrdi Odluku Op}inskog suda broj 25 0 P012214 06 P od 23. travnja 2009. godine.


17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da jeapelanti~in punomo}nik u apelaciji elaborirao vi|enje okolnosti iuvjeta zbog kojih je dijete trebalo biti povjereno majci radiostvarivanja roditeljskog staranja, te da su neto~no navedeniodre|eni datumi i valjano utvr|ene ~injenice u provedenimsudskim postupcima. Prema mi{ljenju suda, apelanti~inpunomo}nik je proizvoljno naveo valjanost odre|enih nalazaisti~u}i samo one koji bi eventualno mogli i}i u prilog apelantici,pri tome zanemaruju}i relevantno utvr|ene ~injenice iz pobijanepresude. Kantonalni sud je naveo da se, postupaju}i povodomapelanti~ine tu`be, rukovodio, prije svega, djetetovim interesomi na temelju relevantnih ~injenica za dono{enje same odluke opovjeravanju djeteta. Tako|er je naveo da je na raspravi odrànojpred sudom utvr|eno da nema negativnih posljedica odluke opovjeravanju djeteta ocu, koju je ranije donio Centar za socijalnirad, te da apelantici nisu oduzeta ostala prava kao roditelju sakojim dijete ne ìvi, niti pravo da u slu~aju promijenjenihokolnosti zatraì izmjenu ranije odluke. Kantonalni sud jeistakao da su, prema njegovom mi{ljenju, pravilno primijenjeneodredbe ~l. 142. i 143. Obiteljskog zakona, te da je ovaj sud, prijesvega, vodio ra~una o interesu samog djeteta.

18. U odgovoru na apelaciju Centar za socijalni rad Op}ineOdàk je istakao da je taj Centar od prekida izvanbra~nezajednice apelantice i tuènog {titio interese djeteta, a ne intereseapelantice i tuènog. Tako|er je naveo da je Rje{enjem broj05-24-1/05 od 13. travnja 2005. godine povjerio dijete ocu naza{titu i odgoj jer je to bilo u interesu djeteta, navode}i da na torje{enje apelantica nije izjavljivala àlbu, na {to je imala pravo,niti joj je to pravo uskra}eno. Nakon okon~anja postupka,Kantonalni sud je isto rje{enje potvrdio.

19. Tuèni (djetetov otac) u odgovoru na apelaciju je istakaoda nisu povrije|ena prava koja apelantica navodi, te da su odlukeredovnih sudova utemeljene na pravilno utvr|enom ~injeni~nomstanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Istakao je da jeKantonalni sud pravilno postupio kada nije dopustio da semijenja odluka Centra za socijalni rad kojom je dijete povjerenoocu na brigu i odgoj jer od ro|enja djeteta brigu o izdràvanjuisklju~ivo vodi on kao otac djeteta, a dijete redovno odlazi kodmajke za vrijeme vikenda. Smatra da su navodi apelantice injezinog odvjetnika neto~ni i proizvoljni, te da je apelanticasamo iz inata i kapricioznosti "tuàkala" njega kao ocazajedni~kog djeteta, daju}i ogromna sredstva odvjetniku ivje{tacima, a za punih osam godina djetetovog ìvota nije na{laza shodno da bar jednu marku da za izdràvanje djeteta.


20. Obiteljski zakon Federacije Bosne i Hercegovine("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/05 i41/05) u relevantnom dijelu glasi:

^lanak 142.

(2) Odluku o tome s kojim }e roditeljem dijete ìvjeti donosisud.

^lanak 143.Ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, sud }e, po tu`bi

roditelja, ili organa skrbni{tva, donijeti novu odluku o skrbi odjetetu.

^lanak 145.(1) U odluci o skrbi o djetetu, iz stavka 2. ~lanka 142, i ~l.

143. [...] ovog zakona, sud }e odrediti na~in odràvanja osobnihodnosa i neposrednih kontakata djeteta s roditeljem s kojim neìvi.

^lanak 272.(2) Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: [...] sporovi o tome

s kojim }e roditeljem dijete ìvjeti [...].^lanak 273.(1) Radnje u postupcima iz ~lanka 272. ovog zakona se

poduzimaju ùrno.21. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:^lanak 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zlouporabu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

22. Konvencija o pravima djeteta, koju je 20. studenoga1989. godine usvojila Generalna skup{tina Ujedinjenih nacija("Slu`beni list SFRJ" - Me|unarodni ugovori broj 15/90), koju jeBosna i Hercegovina preuzela notifikacijom o sukcesijime|unarodnih ugovora 23. studenoga 1993. godine, urelevantnom dijelu glasi:

^lan 9.1. Dràve potpisnice }e se pobrinuti da dijete ne bude protiv

svoje volje odvojeno od svojih roditelja, osim kada nadle`nevlasti koje podlijeù sudskom ispitivanju odlu~e, u skladu saodgovaraju}im zakonima i procedurama, da je takvo odvajanjepotrebno u najboljem interesu djeteta. Takva odluka moè bitipotrebna u odre|enim slu~ajevima kao {to su zlostavljanje ilizanemarivanje djeteta od roditelja, ili gdje roditelji ìveodvojeno i mora se donijeti odluka o djetetovom mjestustanovanja.

2. U bilo kakvim postupcima koji proizlaze iz stava 1. ovog~lana, sve zainteresirane strane }e dobiti priliku da u~estvuju upostupku i izraze svoje poglede.

3. Dràve potpisnice }e po{tovati pravo djeteta koje jeodvojeno od jednog ili oba roditelja da odràva li~ne veze ineposredni dodir s oba roditelja redovno, osim kada je tosuprotno interesima djeteta.

[...]

VI. Dopustivost23. Sukladno ~lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,

Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. Sukladno ~lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

25. U konkretnom slu~aju, predmet pobijanja apelacijom jePresuda Kantonalnog suda broj 25 0 P 012214 09 Gz od 13.srpnja 2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornihpravnih lijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, pobijanupresudu apelantica je primila 28. srpnja 2009. godine, a apelacijaje podnesena 26. rujna 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kakoje propisano ~lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lanka 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda, zato {to nije o~ito (prima facie)neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

26. Imaju}i u vidu odredbe ~lanka VI/3.(b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.VII. Meritum

27. Apelantica pobija presudu Kantonalnog suda tvrde}i dasu joj povrije|eni pravo na pravi~no su|enje i pravo na obiteljskiìvot iz ~lanka II/3.(e) i (f) Ustava Bosne i Hercegovine, ~lanka 6.stavak 1. i ~lanka 8. Europske konvencije. Apelantica se u okviruprava na pravi~no su|enje àli i na nerazumno dugo trajanjepredmetnog postupka.Pravo na pravi~no su|enje


prava i temeljne slobode iz ovog ~lanka, stavak 2 {to uklju~uje:e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima, i druga prava vezana za krivi~ne postupke.^lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom

dijelu glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom roku predneovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.a) U odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnomroku

Relevantna na~ela

29. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnogsuda, razumnost duìne trajanja postupka mora se ocjenjivati uokviru okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a naro~ito osloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nogsuda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravnastvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikuli} protiv Hrvatske,aplikacija broj 53176/99 od 7. velja~e 2002. godine, Izvje{}e broj2002-I, stavak 38).

30. Europski sud je ukazao i na to da je potrebna naro~itamarljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~uosobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn udràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudskipostupci imaju hitan karakter (vidi Europski sud, Borgese protivItalije, presuda od 26. velja~e 1992. godine, serija A, broj 228-B,stavak 18).Razdoblje koje se uzima u obzir

31. U konkretnom slu~aju, postupak radi izmjene odlukeCentra za socijalni rad o povjeravanju djeteta na brigu i odgojpo~eo je 3. srpnja 2006. godine, a okon~an je PresudomKantonalnog suda broj 25 0 P 012214 09 Gz od 13. srpnja 2009.godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud pri ocjeniduìne predmetnog postupka treba ispitati je razdoblje od trigodine i deset dana.Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud smatra da se predmetni spor prema svojojsu{tini i dokazima koje je trebalo izvesti i procijeniti moèsmatrati relativno sloènim. Osim toga, Ustavni sud smatra da jepredmetni postupak od izuzetnog zna~aja za apelanticu sobzirom na to da se radi o pravu roditelja na staranje o djetetu.

33. Analiziraju}i duìnu predmetnog postupka, Ustavni sudzapaà da je ovaj postupak, koji je po zakonu propisan kao hitan,trajao tri godine i deset dana. Ustavni sud primje}uje da jeKantonalni sud dva puta ukidao presudu Op}inskog suda radiutvr|ivanja ~injeni~nog stanja, te je predmet vra}anprvostupanjskom sudu na ponovno odlu~ivanje. Odlu~uju}i tre}iput u àlbenom postupku o àlbi Centra za socijalni rad i tuènog,Kantonalni sud je zakazao raspravu 13. srpnja 2009. godine radiponovnog provo|enja dokaza, ponovno je saslu{ao apelanticu ituènog kao roditelje malodobnog djeteta i vje{take medicinskestruke, te ostvario uvid u ve} izvedene dokaze. Me|utim, trajanjepostupka preko tri godine i to u sporu koji se ti~e odnosa roditeljai djece, o tome sa kojim roditeljem }e dijete ìvjeti, koji je posamom zakonu hitne prirode (~lanak 273. Obiteljskog zakona



FBiH), samo je djelomi~no bilo rezultat ~injenice da redovnisudovi nisu donosili svoje odluke u zakonom predvi|enimrokovima. Ustavni sud zapaà da je predmet vi{e puta vra}an savi{e instance na ponovni postupak zbog nepotpunih ~injeni~nihutvr|enja, nepravilne primjene materijalnog prava i procesnihnedostataka. U ovom kontekstu, Ustavni sud podsje}a na to da,prema praksi Europskog suda, stalno vra}anje odluke naponovno su|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaci uorganizaciji sudskog sustava (vidi Europski sud, Probmeierprotiv Njema~ke, presuda od 1. srpnja 1997. godine, stavak 64,Izvje{}a 1997-IV). Ustavni sud mora naglasiti da je za pravnisustav od fundamentalne va`nosti vo|enje postupka u okvirurazumnog roka, jer svako nepotrebno odugovla~enje, kao ivra}anje predmeta od vi{eg ka nièm organu, ~esto dovodi do, defacto, li{avanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornostii povjerenja u pravni sustav. Ustavni sud primje}uje da jeKantonalni sud predmet dva puta vra}ao na ponovni postupak, ada se Op}inski sud nepotrebno zadràvao na vje{ta~enju kao dase prvi put odlu~ivalo o tome kome treba povjeriti dijete, a nije sefokusirao na to da ispita je li apelantica ponudila dokaze da sunastupile promijenjene okolnosti koje su takve prirode da vi{enije u interesu djeteta da bude sa ocem, te da zato treba izmijenitiodluku Centra za socijalni rad o povjeravanju djeteta na brigu iodgoj. Ustavni sud smatra da apelantica nije ni~im doprinijeladuìni trajanja postupka, ve} je, naprotiv, aktivno sudjelovala upostupku, dolazila na brojna ro~i{ta, pla}ala vje{ta~enja itro{kove postupka i u ostavljenim rokovima postupala premanalozima Centra za socijalni rad i Op}inskog suda. Ustavni sudzaklju~uje da postupak pred redovnim sudovima nije ispuniokriterije hitnosti i djelotvornosti koje zahtijeva ~lanak 6. stavak 1.Europske konvencije da bi se osiguralo apelanti~ino pravo da se urazumnom roku odlu~i o njezinoj tu`bi ~ak i kod ovakoosjetljivog postupka.

34. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti konkretnog slu~aja,Ustavni sud smatra da se u konkretnom slu~aju sveukupnotrajanje postupka u razdoblju od tri godine i deset dana ne moèsmatrati "razumnim rokom" za dono{enje kona~ne odluke oapelanti~inoj tu`bi radi povjeravanja djeteta na brigu i odgoj.

35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da jeprekr{eno apelanti~ino pravo na dono{enje odluke u razumnomroku kao segment prava na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europskekonvencije.b) U odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje

36. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slu~aju ~lanak 6.stavak 1. Europske konvencije primjenjiv jer se radi o postupkupokrenutom s ciljem izmjene odluke o povjeravanju djetetajednom od roditelja, u kojem se odlu~uje o apelanti~inimgra|anskim pravima i obvezama.

37. Apelantica pobija odluku Kantonalnog suda navode}i dajoj je tom odlukom povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 6. Europskekonvencije jer je taj sud donio "inercionu" odluku po{tuju}i samoprotek vremena, zanemaruju}i ~injenicu koja je utvr|ena tijekomsudskog postupka, "da dijete sad rado dolazi kod nje i da je zovemamom", te da ta ~injenica nije bila dovoljna Kantonalnom sudu,ve} je zadràn status quo, a tuèni, koji ju je maltretirao i izbacioiz ku}e nakon ro|enja djeteta, nagra|en je takvom odlukomKantonalnog suda.

38. U vezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje na to da,prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovihsudova nije da preispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europskisud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nijenadleàn supstituirati redovne sudove u procjeni ~injenica idokaza, ve} je, op}enito, zadatak redovnih sudova da ocijene~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomasprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005.godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je daispita jesu li, eventualno, povrije|ena ili zanemarena ustavnaprava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravona djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila,

eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviruapelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjemeventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europskekonvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }e ukonkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelinibio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lanak 6. stavak 1.Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od18. svibnja 2005. godine, "Slu`beni glasnik BiH" broj 58/05).

39. Ustavni sud primje}uje da je Kantonalni sud u àlbenompostupku zakazao raspravu radi ponovnog provo|enja dokazasaslu{anjem parni~nih stranaka kao roditelja djeteta, ponovnogsaslu{anja dva vje{taka medicinske struke, te ponovnog uvida iocjene svih ve} izvedenih dokaza u prvostupanjskom postupku,te je, nakon {to je ispitao prvostupanjsku presudu u granicamaàlbenih razloga kao i po slu`benoj du`nosti, donio svoju odluku.Ustavni sud zapaà da je Kantonalni sud u svojoj odluci jasnoobrazloìo za{to je preina~io prvostupanjsku presudu i odbioapelanti~in tu`beni zahtjev za izmjenu odluke Centra za socijalnirad da se dijete povjeri njoj kao majci na brigu i odgoj.

40. Naime, iz presude Kantonalnog suda Ustavni sud nalazida je Kantonalni sud obrazloìo da je ispitao sve navode tu`be, teda je utvrdio da su prije dono{enja odluke, tj. pravomo}nogrje{enja Centra za socijalni rad od 13. travnja 2005. godine opovjeravanju na za{titu i odgoj djeteta tuènom (djetetovomocu), utvr|ene sve relevantne ~injenice za dono{enje odluke opovjeravanju djeteta i to kada su uzete pismene izjave od samihroditelja i izvr{en uvid u materijalne i socijalne prilike djetetovihizvanbra~nih roditelja. Dalje, Kantonalni sud je ukazao napropuste prvostupanjskog suda koji je usvojio apelanti~intu`beni zahtjev za izmjenu odluke Centra za socijalni rad od 13.travnja 2005. godine navode}i da je u konkretnom slu~ajuOp}inski sud pogre{no primijenio odredbe ~l. 142. i 143.Obiteljskog zakona. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da jeprvostupanjski sud pogre{no primijenio odredbe ~l. 142. i 143.Obiteljskog zakona, kojima se propisuje na~in dono{enja odlukeo tome sa kojim roditeljem }e dijete ìvjeti, te da jeprvostupanjski sud u cijelosti zanemario nespornu ~injenicu daje, prema ranije vaè}im zakonskim odredbama, prije stupanjana snagu sada{njeg Obiteljskog zakona ve} donesena odluka opovjeravanju djeteta pravomo}nim Rje{enjem broj 05-24-1/05od 13. travnja 2005. godine (a novi zakon je stupio na snagu 28.prosinca 2005. godine). Kantonalni sud je podsjetio na to da jeodredbom ~lanka 143. novog Obiteljskog zakona propisano da}e sud, povodom tu`be, donijeti novu odluku o staranju o djetetuonda kada to zahtijevaju promijenjene okolnosti.

41. Zatim, vidljivo je da je Kantonalni sud, podsje}aju}i naokolnosti koje su postojale u vrijeme dono{enja rje{enja od 13.travnja 2005. godine, zaklju~io da se ni u ~emu nisu promijenileokolnosti koje su utvr|ene u vrijeme dono{enja navedenogrje{enja. Kantonalni sud je obrazloìo da, s obzirom na razli~itostiznesenih nalaza i mi{ljenja svih vje{taka medicinske struke, nijeprihvatio njihovo mi{ljenje u vezi sa isticanjem tvrdnji o tomegdje bi djetetu, imaju}i u vidu spol, odnosno status parni~nihstranaka (majka ili otac) bilo bolje ìvjeti, ali da je povjerovaonjihovim nalazima i mi{ljenjima u dijelu u kojem su utvrdili da jedijete normalno i psihi~ki zdravo razvijeno dijete, u vrijemeprovo|enja predmetnog parni~nog postupka, ~ime se ukazuje na~injenicu da nema negativnih posljedica ranije donesene odlukeCentra za socijalni rad o povjeravanju na za{titu i odgoj djetetaocu djeteta. Dakle, kako je zaklju~io Kantonalni sud, apelanticatijekom provedenog parni~nog postupka ni~im nije dokazala dasu nastupile promijenjene okolnosti koje bi bile opravdavaju}eza dono{enje nove odluke o staranju nad djetetom.

42. Ustavni sud, tako|er, zapaà da je Kantonalni sudobrazloìo da iz spisa predmeta i provedenih dokaza proisti~e daje, po prijedlogu same apelantice za odre|ivanje mjereosiguranja, doneseno posebno rje{enje kojim se ure|uje na~inodràvanja osobnih odnosa i neposrednih kontakata apelantice idjeteta; da je to rje{enje pravomo}no, te da je na snazi ova mjeraosiguranja koja se i provodi sve do druk~ije odluke suda; zatim daje poklonio vjeru iskazima vje{taka medicinske struke, tepredstavnika Centra za socijalni rad, kojima navode daprovo|enjem predmetne mjere, u vezi sa ure|enim kontaktima

apelantice kao majke sa djetetom, pozitivno utje~u na sam dobarpsiholo{ki i zdrav razvoj djeteta.

43. Ustavni sud zapaà da je Kantonalni sud svojeobrazloènje zaklju~io navodima da je donose}i pobijanuodluku, prije svega, u cijelosti vodio ra~una o samom djetetovominteresu, da je ocijenio sve okolnosti relevantne za djetetovinteres, kako je i propisano odredbama Obiteljskog zakona; daKantonalni sud, odbijaju}i apelanti~in tu`beni zahtjev,postavljen na na~in da se dijete povjeri njoj kao majci na odgoj i~uvanje, {to bi zahtijevalo izmjenu ranije donesene odluke odnadle`ne ustanove po tada vaè}im zakonskim odredbama,apelantici ni~im nije oduzeo njezina ostala prava kao roditelja sakojim dijete ne ìvi kao ni prava da u slu~aju promjene okolnostizatraì izmjenu ranije donesene odluke Centra za socijalni rad.

44. Ustavni sud zaklju~uje da je Kantonalni sud proveopostupak primjenjuju}i sve standarde iz ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije. Ustavni sud, stoga, smatra da navodiapelacije ni na koji na~in ne ukazuju na to da je odbijanjemapelanti~inog tu`benog zahtjeva da se izmijeni odluka Centra zasocijalni rad i dijete povjeri njoj na brigu i odgoj dovedeno upitanje njezino pravo na pravi~no su|enje.

45. Imaju}i u vidu navedeno, te ~injenicu da apelantica nenudi druge argumente koji bi opravdali njezinu tvrdnju da je ukonkretnom slu~aju prekr{eno pravo na pravi~no su|enje, osim{to je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka, te uzimaju}iu obzir stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovojodluci, Ustavni sud zaklju~uje da nije povrije|eno apelanti~inopravo na pravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na obiteljski ìvot


prava i temeljne slobode iz ovog ~lanka, stavak 2 {to uklju~uje:f) Pravo na privatni i obiteljski ìvot, dom i dopisivanje.^lanak 8. Europske konvencije glasi:1. Svako ima pravo na {tovanje svog privatnog i obiteljskog

ìvota, doma i prepiske.2. Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je

takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna mjerau demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javnesigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprje~avanja neredaili sprje~avanja zlo~ina, za{tite zdravlja i morala ili za{tite pravai sloboda drugih.

a) Primjenjivost ~lanka 8. Europske konvencije

47. Ustavni sud napominje da, sukladno praksi Europskogsuda (vidi Europski sud, W. protiv Ujedinjenog Kraljevstva,presuda od 8. srpnja 1987. godine, serija A, broj 121),me|usobno uìvanje roditelja i djece u zajedni~kom druènjupredstavlja temeljni element obiteljskog ìvota. U konkretnomslu~aju je nesporno da se odnos izme|u apelantice i njezinogdjeteta ubraja u "obiteljski ìvot" u okviru zna~enja ~lanka 8.Europske konvencije. Tako|er, pobijana odluka kojom jeodbijen apelanti~in tu`beni zahtjev za izmjenu rje{enja Centra zasocijalni rad radi povjeravanja djeteta njoj na brigu i odgojpredstavlja mije{anje u pravo na obiteljski ìvot. Zbog toga jeneophodno ispitati je li mije{anje u pravo na po{tivanjeobiteljskog ìvota bilo opravdano. Da bi ovakvo mije{anje biloopravdano, ono mora: (a) biti predvi|eno zakonom, (b) imatilegitiman cilj od javnog ili op}eg interesa i (c) biti sukladnona~elu proporcionalnosti u demokratskom dru{tvu.

b) Zakonitost mije{anja i postojanje "legitimnog cilja"

48. Ustavni sud }e ispitati je li mije{anje bilo "predvi|enozakonom", te postoji li za mije{anje "legitiman cilj od javnog iliop}eg interesa". Ustavni sud primje}uje da se Kantonalni sudpozvao na ~lanak 143. Obiteljskog zakona kojim je propisano da}e, ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, sud, po tu`biroditelja, ili organa starateljstva, donijeti novu odluku o staranjuo djetetu. Dakle, zakon nesumnjivo predvi|a mogu}nostmije{anja javnih vlasti u pravo na obiteljski ìvot na na~in na kojije to u~injeno u konkretnom slu~aju.

49. Ustavni sud, dalje, podsje}a na to da je u svakomure|enom sustavu obitelj temeljna }elija dru{tva, te da sve {to seti~e "obiteljskog prava" uìva posebnu za{titu. Dalje, Ustavnisud primje}uje da su malodobna djeca posebno osjetljivakategorija, kako zbog nemogu}nosti da se sama o sebi brinu,zbog svog uzrasta i nedostatka pravne i poslovne sposobnosti,tako i zbog ~injenice da o razvoju, odgoju i obrazovanju djeceovisi i budu}nost djece pojedina~no ali i dru{tva u cjelini. Zbogtoga, Ustavni sud smatra da odluka suda o tome jesu li nastupilepromijenjene okolnosti za novu odluku sa kojim roditeljem }edijete ìvjeti ima za cilj za{titu prava i interesa djeteta, {tonesumnjivo predstavlja "legitiman cilj u javnom ili op}eminteresu", odnosno neophodnu mjeru u demokratskom dru{tvu uinteresu za{tite prava i sloboda drugih, u smislu ~lanka 8. stavak2. Europske konvencije.c) Proporcionalnost mije{anja

50. Budu}i da, s jedne strane, postoji apelanti~ino pravo daìvi sa svojim djetetom, a, s druge strane, javni interes da se dijeteza{titi, Ustavni sud }e ispitati postoji li proporcionalnost izme|ulegitimnog cilja i odluke Kantonalnog suda kojom je odbijenapelanti~in tu`beni zahtjev da se izmijeni odluka Centra zasocijalni rad i dijete povjeri apelantici na brigu i odgoj. Ustavnisud primje}uje da je rje{enjem Centra za socijalni rad od 13.travnja 2005. godine zajedni~ko dijete apelantice i tuènogpovjereno na brigu i odgoj ocu. Ustavni sud zapaà da je, ukonkretnom slu~aju, Kantonalni sud jasno ukazao na to da je ucijelosti vodio ra~una o djetetovom interesu, te da je ocijenio sveokolnosti relevantne za djetetov interes, kako je propisanoodredbama Obiteljskog zakona. Pri tome je Kantonalni sudpodsjetio na to da se dijete od kada je napunilo {est mjeseci ìvotanalazi na roditeljskom staranju kod oca; da je zdravstveno usvakom pogledu normalno dijete; da je apelantici omogu}eno dase sre}e sa svojim djetetom, odnosno da sudjeluje u djetetovomìvotu, te da i to doprinosi pravilnom razvoju djeteta. Stoga jeKantonalni sud zaklju~io da su okolnosti koje su 13. travnja2005. godine ocijenjene u ve}em interesu djeteta iste kao {to subile u vrijeme kada je dijete povjereno ocu odlukom nadle`nogorgana i da se dijete u tim okolnostima povoljno razvija, a da seone uop}e nisu promijenile nagore, a pogotovo tako da bi {tetiledjetetovim interesima pa da bi trebalo promijeniti odluku opovjeravanju djeteta apelantici.

51. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da mjeromkoju je Kantonalni sud poduzeo ostavljaju}i na snazi odluku opovjeravanju djeteta ocu od 13. travnja 2005. godine naapelanticu nije stavljen pretjeran teret, odnosno da je onaproporcionalna legitimnom cilju koji se èli posti}i - za{tita pravai interesa djeteta, te da je stoga "neophodna u demokratskomdru{tvu", u smislu ~lanka 8. stavak 2. Europske konvencije.

52. U odnosu na apelanti~ine navode u kojima ukazuje napresudu Europskog suda Ignaccolo-Zenide protiv Rumunjske,aplikacija broj 31679/96 od 25. sije~nja 2000. godine, Ustavnisud zapaà da je u tom predmetu Europski sud zaklju~io da vlastiRumunjske nisu poduzele adekvatne i djelotvorne napore da bi sepo{tovalo pravo aplikantice da se izvr{i odluka bukure{tanskogsuda o vra}anju djece aplikantici, koja su nakon razvoda brakabila povjerena njoj na brigu i odgoj, time naru{avaju}i njezinopravo na obiteljski ìvot, koje garantira ~lanak 8. Europskekonvencije. Ustavni sud primje}uje da se u konkretnom slu~ajuodluke koje se pobijaju apelacijom odnose na sasvim drugopitanje u vezi sa obiteljskim pravom, jer za razliku od slu~aja nakoji se apelantica poziva, u konkretnom slu~aju dijete jepovjereno na brigu i odgoj ocu a ne apelantici. Iako je Ustavnisud u apelanti~inom slu~aju, zbog propusta vlasti da se doneseodluka u razumnom roku, utvrdio povredu apelanti~inog pravana dono{enje odluke u razumnom roku kao segmentu prava napravi~no su|enje, {to je elaborirano u prethodnom dijelu odluke,Ustavni sud, u konkretnom slu~aju, smatra neutemeljenimapelanti~ino pozivanje na stav iz citirane odluke Europskogsuda, tj. da odluka u vezi sa djecom ne smije biti odre|ena samopukim "proticanjem vremena", jer, iako nema opravdanja zaovako dug postupak koji je apelantica vodila pred redovnimsudovima, razlog za odbijanje apelanti~inog tu`benog zahtjevanije u proteku vremena ve} u ~injenici da se niti jedna od



okolnosti koje su postojale u vrijeme kada je dijete povjereno ocunije promijenila na {tetu oca a u korist apelantice kao majke, aposebno se tada{nja odluka pokazala u interesu djeteta.

53. Ustavni sud, tako|er, isti~e da apelantica neutemeljenoukazuje i na presudu Europskog suda [obota-Gaji} protiv Bosnei Hercegovine, aplikacija broj 27966/06 od 6. studenoga 2007.godine, budu}i da je u navedenoj presudi Europskog sudautvr|eno kr{enje ~lanka 8. Europske konvencije zbog propustadoma}ih vlasti da poduzmu sve opravdane korake da aplikanticiomogu}e spajanje sa djetetom, iako su organi vlasti donijelinekoliko odluka u njezinu korist. Iz navedenog proizlazi da se ukonkretnom slu~aju ne moè slijediti praksa Europskog suda nakoju se apelantica poziva.

54. Na temelju svega navedenog, Ustavni sud zaklju~uje danije povrije|eno apelanti~ino pravo na obiteljski ìvot iz ~lankaII/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lanka 8. Europskekonvencije.VIII. Zaklju~ak

55. Ustavni sud zaklju~uje da je prekr{eno pravo nadono{enje odluke u razumnom roku kao segment prava napravi~an postupak iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je sudskipostupak o apelanti~inoj tu`bi za izmjenu odluke Centra zasocijalni rad o povjeravanju djeteta, kao spor iz odnosa roditelja idjece u smislu ~lanka 272. Obiteljskog zakona, koji je prema~lanku 273. istog zakona hitne prirode, trajao tri godine i desetdana, a takvo neopravdano trajanje postupka se moè, u cijelosti,pripisati pona{anju redovnih sudova koji nisu dali razloge koji bise mogli smatrati objektivnim i razumnim za ovakvo dugotrajanje postupka.

56. Me|utim, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnomslu~aju nema kr{enja prava u odnosu na ostale aspekte prava napravi~no su|enje iz ~lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je Kantonalni sudjasno obrazloìo za{to je preina~io prvostupanjsku presudu iodbio apelanti~in tu`beni zahtjev, a za svoju odluku je daoobrazloènje koja zadovoljava standarde iz ~lanka 6. stavak 1.Europske konvencije.

57. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji ni kr{enje prava napo{tivanje obiteljskog ìvota iz ~lanka II/3.(f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lanka 8. Europske konvencije kada je apelanti~intu`beni zahtjev za izmjenu odluke Centra za socijalni rad opovjeravanju djeteta odbijen jer apelantica nije dokazala dapostoje promijenjene okolnosti da bi sud, u smislu ~lanka 143.Obiteljskog zakona, donio novu odluku, te kada iz okolnostikonkretnog slu~aja proizlazi da odlukom Kantonalnog suda naapelanticu nije stavljen pretjeran teret i da je odlukaproporcionalna legitimnom cilju koji se èli posti}i - za{tita pravai interesa djeteta, pa je, stoga, "neophodna u demokratskomdru{tvu", u smislu ~lanka 8. stavak 2. Europske konvencije.

58. Na temelju ~lanka 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.




Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 3073/09, rje{avaju}i apelaciju DraganeKu{qi}, na osnovu ~lana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59 stav 2 alineja 2 i ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simovi}, predsjednikValerija Gali}, potpredsjednicaSeada Palavri}, potpredsjednicaMato Tadi}, sudijaMirsad ]eman, sudija

na sjednici odrànoj 7. aprila 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMUDjelimi~no se usvaja apelacija Dragane Ku{qi}.

Utvr|uje se povreda ~lana II/3e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije za za{tituqudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{ewe odlukeu razumnom roku u postupku koji je okon~an PresudomKantonalnog suda u Oxaku broj 25 0 P 12214-09 Gz od 13. jula 2009.godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragane Ku{qi}podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Oxaku broj 25 0 P12214-09 Gz od 13. jula 2009. godine u odnosu na ostale aspekte~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda, te u odnosu na ~lan II/3f) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lan 8 Evropske konvencije za za{titu qudskih prava iosnovnih sloboda.


OBRAZLO@EWE

I. Uvod1. Dragana Ku{qi} (u daqwem tekstu: apelantkiwa) iz

Bosanskog Broda, koju zastupa @ivan Blagojevi}, advokat iz[amca, podnijela je 26. septembra 2009. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daqwem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Kantonalnog suda u Oxaku (u daqwemtekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 12214-09 Gz od 13. jula 2009.godine.


Kantonalnog suda, Centra za socijalni rad Oxak (u daqwemtekstu: Centar za socijalni rad) i Marka Kopa~evi}a (udaqwem tekstu: tuèni) zatraèno je 19. marta 2010. godine dadostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25.marta 2010. godine, Centar za socijalni rad 16. aprila 2010.godine, a tuèni 5. aprila 2010. godine.

4. Od Op{tinskog suda u Ora{ju (u daqwem tekstu:Op{tinski sud) zatraèno je 22. oktobra 2010. godine dadostavi fotokopiju predmetnog spisa, koji je taj sud dostavioUstavnom sudu 3. novembra 2010. godine.

5. Na osnovu ~lana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju dostavqeni su apelantkiwi 20. aprila2010. godine.

III. îweni~no stawe6. îwenice predmeta koje proizilaze iz apelantkiwinih

navoda i dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu da sesumiraju na sqede}i na~in.

7. Apelantkiwa je 3. jula 2006. godine Op{tinskom sudupodnijela tu`bu protiv tuènog radi promjene Odluke Centraza socijalni rad broj 05-24-1/05 od 13. aprila 2005. godine kojomje zajedni~ko maloqetno dijete (u daqwem tekstu: dijete)povjereno na brigu, vaspitawe i za{titu ocu MarkuKopa~evi}u (tuènom).

8. Presudom Op{tinskog suda broj 025 0 P-06-000 158 od 16.februara 2007. godine usvojen je apelantkiwin tu`beni zahtjevkojim je traìla da se woj kao majci povjeri dijete, te jeizmijeweno Rje{ewe Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od13. aprila 2005. godine i odre|eno da se dijete povjeri naza{titu i vaspitawe apelantkiwi kao majci koja }eostvarivati roditeqsko starawe. Tuènom je naloèno dadijete preda apelantkiwi u roku od 30 dana od danapravosna`nosti presude, te je obavezan da pla}a za izdràvawedjeteta po 50,00 KM mjese~no, kao i da apelantkiwi naknaditro{kove postupka u iznosu od 1.011,20 KM. Stavom 3 izrekepresude Op{tinski sud je odredio na~in odràvawa li~nihodnosa i neposrednih kontakata djeteta sa tuènim (ocem).

9. Rje{ewem Kantonalnog suda broj 002-0-G`-07-000089 od28. maja 2007. godine uvaèna je àlba tuènog izjavqenaprotiv Presude Op{tinskog suda broj 025 0 P-06-000 158 od 16.februara 2007. godine, presuda Op{tinskog suda je ukinuta ipredmet je zbog nepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa vra}enprvostepenom sudu na ponovno odlu~ivawe.

10. Presudom Op{tinskog suda broj 025 0 P-06-000 178 od 15.maja 2008. godine, koja je donesena u ponovnom postupku, opet jeizmijeweno Rje{ewe Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od13. aprila 2005. godine i odre|eno da se dijete povjeri naza{titu i vaspitawe apelantkiwi kao majci koja }eostvarivati roditeqsko starawe. Tuènom je naloèno dadijete preda apelantkiwi u roku od 30 dana od danapravosna`nosti presude, te je obavezan da pla}a za izdràvawedjeteta po 50,00 KM mjese~no, kao i da apelantkiwi naknaditro{kove postupka u iznosu od 2.261,20 KM. Stavom 3 izrekeOp{tinski sud je odredio na~in odràvawa li~nih odnosa ineposrednih kontakata djeteta sa tuènim kao ocem.

11. Rje{ewem Kantonalnog suda broj 002-0-G`-08-000022 od19. avgusta 2008. godine uvaèna je àlba tuènog i Centra zasocijalni rad izjavqena protiv Presude Op{tinskog suda broj025 0 P-06-000 178 od 15. maja 2008. godine, a presuda Op{tinskogsuda je ukinuta i predmet je zbog povrede procesnog zakona inepotpuno utvr|enog ~iweni~nog stawa, te nepravilneprimjene materijalnog prava opet vra}en prvostepenom sudu naponovno odlu~ivawe.

12. Presudom Op{tinskog suda broj 25 0 P 012214 06 P od 23.aprila 2009. godine opet je usvojen apelantkiwin tu`benizahtjev kojim je traìla da se woj kao majci povjeri dijete, te jeizmijeweno Rje{ewe Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od13. aprila 2005. godine i odre|eno da se dijete povjeri naza{titu i vaspitawe apelantkiwi kao majci koja }eostvarivati roditeqsko starawe. Tuènom je naloèno dadijete preda apelantkiwi po zavr{etku {kolske 2008/2009.godine, odnosno 1. jula 2009. godine, u roku od 30 dana od danapravosna`nosti presude. Tuèni je obavezan da pla}a zaizdràvawe djeteta po 50,00 KM mjese~no, kao i da apelantkiwinaknadi tro{kove postupka u iznosu od 3.041,20 KM. Stavom 3izreke Op{tinski sud je odredio na~in odràvawa li~nihodnosa i neposrednih kontakata djeteta sa tuènim kao ocem.

13. U obrazloèwu presude Op{tinski sud je naveo da je naosnovu sprovedenih dokaza utvrdio da je u djetetovom interesuda ubudu}e ìvi kod majke koja }e ostvarivati roditeqskostarawe. Svoj zakqu~ak sud je zasnovao na osnovu nalaza imi{qewa sudskog vje{taka Milana Cviji}a kao i nalaza imi{qewa po slu`benoj du`nosti angaòvanog stalnog sudskogvje{taka iz Distrikta Br~ko BiH dr. sci. Miroslava Gavri}a.Sud je obrazloìo da je wihove nalaze prihvatio zato {to susa~iweni na osnovu struke i neposrednog opaàwa, obavqenograzgovora sa parni~nim strankama, uvidom u cjelokupnudokumentaciju iz spisa predmeta i nakon testirawa djeteta.Sud je istakao da nije mogao prihvatiti nalaz i mi{qewepsihologa Mirele Vukmirovi} i mr Milenka Damjanovi}a zbogtoga {to se radi o naru~enim nalazima (od sestre tuènog i odCentra za socijalni rad). Taj nalaz je, prema ocjeni suda, svevrijeme podràvao jednu "protivpravnu situaciju" i jedno"neprirodno stawe", vode}i, prije svega, ra~una o interesutuènog, a ne o interesu djeteta. Sud je, daqe, naveo da se nalazuvje{taka Milenka Damjanovi}a ne moè pokloniti vjera jer jeopovrgnut nalazom vje{taka Miroslava Gavri}a, koji jeiskusan vje{tak sa akademskom titulom doktora nauka,univerzitetski profesor i koji je uo~io niz propusta uvje{ta~ewu mr Milenka Damjanovi}a. Sud je, tako|e, naveo da jevje{tak Miroslav Gavri} sa punom odgovorno{}u tvrdio dadijete od sedam godina ne moè dati mi{qewe o tome s kim }eìvjeti. Prema ocjeni tog suda, ako je majka bila spre~ena i odtuènog onemogu}ena da vodi brigu o djetetu i posveti mupa`wu i pruì maj~insku qubav, tuèni nije mogaoargumentovano tvrditi da je dijete vi{e privrèno wemu negomajci. Sud je ocijenio neosnovanim navode tuènog da je sudskivje{tak Milan Cviji} svoj zakqu~ak dao pau{alno, tj.iskqu~ivo na osnovu stru~ne literature, ne uzev{i u obzirfakti~ko stawe - dob djeteta i ~iwenicu da se dijete ~etiri i

po godine nalazi kod oca. Sud je naglasio da je vje{tak, imaju}iu vidu sve navedene ~iwenice, zakqu~io da je u djetetovominteresu da bude povjereno na brigu, ~uvawe i vaspitawe majci,jer je dijete emocionalno vezano za majku i ne pla{i se majke.Sud je naveo da se tvrdwa tuènog kojom je tvrdio da se dijetepla{i ne odnosi na majku ve} na tre}a lica, te da se dijete nepovjerava tre}im licima ve} majci.

14. Kantonalni sud je Presudom broj 25 0 P 012214 09 Gz od13. jula 2009. godine àlbu tuènog i Centra za socijalni raduvaìo i presudu Op{tinskog suda preina~io tako da jeapelantkiwin tu`beni zahtjev odbio kao neosnovan. Uobrazloèwu presude Kantonalni sud je naveo da je u àlbenompostupku zakazao raspravu, te ponovo saslu{ao parni~nestranke kao i vje{take mr Milenka Damjanovi}a i drMiroslava Gavri}a, a ostvario je uvid i dao ocjenu ve}izvedenih dokaza u prvostepenom postupku. Na osnovunavedenog, Kantonalni sud je zakqu~io da su àlba Centra zasocijalni rad i àlba tuènog osnovane.

15. Kantonalni sud je naveo da je Op{tinski sud zbogpogre{no utvr|enog ~iweni~nog stawa pogre{no primijenioodredbe materijalnih propisa u vezi sa odlukom o izmjeniOdluke Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od 13. aprila2005. godine. Kantonalni sud je istakao da je apelantkiwatu`bom zahtijevala da joj se dijete povjeri na vaspitawe.Me|utim, iz tu`benih navoda i predloènih dokaza tokomprvostepenog postupka proizilazi da se tu`benim zahtjevom, ustvari, traì izmjena ve} ranije donesene odluke Centra zasocijalni rad, a kojom je zajedni~ko maloqetno dijetepovjereno na za{titu i vaspitawe ocu (tuènom). Kantonalnisud je zakqu~io da je Op{tinski sud pogre{no primijenioodredbe ~l. 142 i 143 Porodi~nog zakona, kojim je propisanna~in dono{ewa odluke sa kojim roditeqem }e dijete ìvjeti.Kantonalni sud je, daqe, naveo da je prvostepeni sud u cijelostizanemario nespornu ~iwenicu da je prema ranije vaè}imzakonskim odredbama, tj. prije stupawa na snagu vaè}egPorodi~nog zakona i wegove primjene (28. decembar 2005.godine), Rje{ewem Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od13. aprila 2005. godine ve} bila donesena odluka o povjeravawudjeteta. Kantonalni sud je naglasio da je odredbama ~lana 143Porodi~nog zakona propisano da }e sud, povodom tu`be,donijeti novu odluku o starawu o djetetu onda kad to zahtijevajupromijewene okolnosti. Kantonalni sud je naveo da izsprovedenih dokaza, tj. spisa upravnog postupka, proisti~e dasu prije dono{ewa odluke o povjeravawu djeteta ocu rje{ewemCentra za socijalni rad utvr|ene sve relevantne ~iwenice zadono{ewe same odluke o povjeravawu djeteta i to kada su uzetepismene izjave od apelantkiwe i tuènog i izvr{en uvid umaterijalne i socijalne prilike vanbra~nih roditeqa djeteta.Kantonalni sud je istakao da je prilikom dono{ewa odluke,prije svega, u cijelosti vodio ra~una o djetetovom interesu i daje ocijenio sve okolnosti relevantne za interes djeteta, kako jepropisano odredbama Porodi~nog zakona. Prema ocjeni togsuda, prvostepeni sud je, usvajaju}i apelantkiwin tu`benizahtjev, pau{alno ocijenio sve sprovedene dokaze, te djetetovinteres podredio obrazlagawu ~iwenica i razloga za{to ikako je do{lo do prekida vanbra~ne zajednice, te je pogre{noprimijenio materijalno pravo, tj. odredbe Porodi~nog zakona.

IV. Apelacija


16. Apelantkiwa smatra da su joj osporenom odlukomKantonalnog suda povrije|eni pravo na pravi~no su|ewe iz~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1Evropske konvencije za za{titu qudskih prava i osnovnihsloboda (u daqwem tekstu: Evropska konvencija) i pravo naporodi~ni ìvot iz ~lana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 8 Evropske konvencije, na {tetu maloqetnog djeteta.Povredu navedenog prava apelantkiwa argumentuje navodom daje Kantonalni sud pogre{no utvrdio ~iweni~no stawe,odnosno da je suprotno djetetovom interesu donio nepravilnuodluku kojom je odbio wen tu`beni zahtjev o povjeravawudjeteta na ~uvawe i vaspitawe woj kao majci. Apelantkiwa jenavela da ju je tuèni sa kojim je ìvjela u vanbra~noj zajednici



ubrzo nakon ro|ewa vanbra~nog djeteta pretukao i izbacio izku}e, a dijete zadrào kod sebe. Tako|e je navela da je zbogzlostavqawa vo|en krivi~ni postupak protiv tuènog, koji jeokon~an Presudom Kantonalnog suda u Oxaku broj K`-38/2003od 4. septembra 2003. godine. Naime, tuèni je progla{enkrivim za po~iweno krivi~no djelo lake tjelesne povrede iz~lana 178 stav 2 KZFBiH, na apelantkiwinu {tetu, i izre~enamu je uslovna osuda kojom mu je utvr|ena kazna zatvora u trajawuod tri mjeseca, koja se ne}e izvr{iti ako u roku od godinu danane po~ini novo krivi~no djelo. Tako|e je navela da joj je nakonprestanka vanbra~ne zajednice pa sve do septembra 2007. godinetuèni onemogu}avao da ostvaruje li~ni kontakt sa djetetom,zbog ~ega je morala da od suda ishodi rje{ewe o privremenojmjeri radi odràvawa li~nog kontakta sa djetetom. Zatim,izvr{ewe privremene mjere morala je da traì putem suda uizvr{nom postupku, da bi kontakt sa djetetom ostvarila tek naintervenciju policije. Daqe, navodi da zbog pona{awatuènog nije u mogu}nosti da uspostavi bliske li~ne veze sadjetetom, te isti~e da su organi vlasti tuènog u tomepodràli i na kraju nagradili. Apelantkiwa je, tako|e, navelada bez obzira na ~iweni~no stawe koje je utvr|eno tokomsudskog postupka, "da dijete sad rado dolazi kod we i da je zovemamom", ta ~iwenica nije bila dovoqna Kantonalnom sudu ve}je zadràn status quo. Apelantkiwa se, sem toga, àli da joj je upredmetnom postupku povrije|eno i pravo na dono{ewe odlukeu razumnom roku i isti~e da svojim pona{awem nijedoprinijela odugovla~ewu postupka. Tako|e, navodi da je zbognepostupawa organa i nedono{ewa kona~ne odluke do{lo doproteka vremena koje koriste tuèni, Centar za socijalni rad,kao i sud koji donosi "inercionu" odluku po{tuju}i samoprotek vremena. Apelantkiwa je navela da je u predmetuIgnaccolo-Zenide protiv Rumunije, presuda Evropskog suda zaqudska prava (u daqwem tekstu: Evropski sud) od 25. januara2000. godine, Evropski sud naglasio: "[...] da odluka u vezi djecene smije biti odre|ena samo pukim proticawem vremena".Pridràvaju}i se ovog standarda, nije se smjelo dozvoliti dazbog nepostupawa vlasti i nedono{ewa kona~ne odluke urazumnom roku u statusnim pitawima gdje bi postupawe organavlasti trebalo da bude hitno sud postupa u korist tuènog.Apelantkiwa ukazuje i na presudu Evropskog suda[obota-Gaji} protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj27966/06 od 6. novembra 2007. godine. Zbog svega navedenog,apelantkiwa traì da Ustavni sud utvrdi povrede navedenihprava, ukine osporenu odluku Kantonalnog suda i potvrdiOdluku Op{tinskog suda broj 25 0 P 012214 06 P od 23. aprila2009. godine.


17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da jeapelantkiwin punomo}nik u apelaciji elaborirao vi|eweokolnosti i uslova zbog kojih je dijete trebalo biti povjerenomajci radi ostvarivawa roditeqskog starawa, te da su neta~nonavedeni odre|eni datumi i vaqano utvr|ene ~iwenice usprovedenim sudskim postupcima. Prema mi{qewu suda,apelantkiwin punomo}nik je proizvoqno naveo vaqanostodre|enih nalaza isti~u}i samo one koji bi eventualno moglii}i u prilog apelantkiwi, pri tome zanemaruju}i relevantnoutvr|ene ~iwenice iz osporene presude. Kantonalni sud jenaveo da se, postupaju}i povodom apelantkiwine tu`be,rukovodio, prije svega, djetetovim interesom i na osnovurelevantnih ~iwenica za dono{ewe same odluke o povjeravawudjeteta. Tako|e je naveo da je na raspravi odrànoj pred sudomutvr|eno da nema negativnih posqedica odluke o povjeravawudjeteta ocu, koju je ranije donio Centar za socijalni rad, te daapelantkiwi nisu oduzeta ostala prava kao roditequ sa kojimdijete ne ìvi, niti pravo da u slu~aju promijewenihokolnosti zatraì izmjenu ranije odluke. Kantonalni sud jeistakao da su, prema wegovom mi{qewu, pravilno primijeweneodredbe ~l. 142 i 143 Porodi~nog zakona, te da je ovaj sud, prijesvega, vodio ra~una o interesu samog djeteta.

18. U odgovoru na apelaciju Centar za socijalni radOp{tine Oxak je istakao da je taj Centar od prekida vanbra~nezajednice apelantkiwe i tuènog {titio interese djeteta, a neinterese apelantkiwe i tuènog. Tako|e je naveo da je

Rje{ewem broj 05-24-1/05 od 13. aprila 2005. godine povjeriodijete ocu na za{titu i vaspitawe jer je to bilo u interesudjeteta, navode}i da na to rje{ewe apelantkiwa nijeizjavqivala àlbu, na {to je imala pravo, niti joj je to pravouskra}eno. Nakon okon~awa postupka, Kantonalni sud je istorje{ewe potvrdio.

19. Tuèni (djetetov otac) u odgovoru na apelaciju jeistakao da nisu povrije|ena prava koja apelantkiwa navodi, teda su odluke redovnih sudova zasnovane na pravilno utvr|enom~iweni~nom stawu i pravilnoj primjeni materijalnog prava.Istakao je da je Kantonalni sud pravilno postupio kada nijedozvolio da se mijewa odluka Centra za socijalni rad kojom jedijete povjereno ocu na brigu i vaspitawe jer od ro|ewa djetetabrigu o izdràvawu iskqu~ivo vodi on kao otac djeteta, adijete redovno odlazi kod majke za vrijeme vikenda. Smatra dasu navodi apelantkiwe i wenog advokata neta~ni iproizvoqni, te da je apelantkiwa samo iz inata ikapricioznosti "tuàkala" wega kao oca zajedni~kog djeteta,daju}i ogromna sredstva advokatu i vje{tacima, a za punih osamgodina djetetovog ìvota nije na{la za shodno da bar jednumarku da za izdràvawe djeteta.

V. Relevantni propisi20. Porodi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine

("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/05i 41/05) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 142.(2) Odluku o tome s kojim }e roditeqem dijete ìvjeti

donosi sud.^lan 143.Ako to zahtijevaju promijewene okolnosti, sud }e, po

tu`bi roditeqa, ili organa starateqstva, donijeti novuodluku o starawu o djetetu.

^lan 145.(1) U odluci o starawu o djetetu iz stava 2. ~lana 142, i ~l.

143. [...] ovog Zakona, sud }e odrediti na~in odràvawa li~nihodnosa i neposrednih kontakata djeteta s roditeqem s kojimne ìvi.

^lan 272.

(2) Sporovi iz odnosa roditeqa i djece su: [...] sporovi otome s kojim }e roditeqem dijete ìvjeti [...].

^lan 273.(1) Radwe u postupcima iz ~lana 272. ovog zakona

preduzimaju se hitno.21. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:^lan 10.Sud je duàn da sprovede postupak bez odugovla~ewa i sa

{to mawe tro{kova, te da onemogu}i svaku zloupotrebuprava koja strankama pripadaju u postupku.

22. Konvencija o pravima djeteta, koju je 20. novembra 1989.godine usvojila Generalna skup{tina Ujediwenih nacija("Slu`beni list SFRJ" - Me|unarodni ugovori broj 15/90),koju je Bosna i Hercegovina preuzela notifikacijom osukcesiji me|unarodnih ugovora 23. novembra 1993. godine, urelevantnom dijelu glasi:

^lan 9.1. Dràve potpisnice }e se pobrinuti da dijete ne bude

protiv svoje voqe odvojeno od svojih roditeqa, osim kadanadle`ne vlasti koje podlijeù sudskom ispitivawu odlu~e, uskladu sa odgovaraju}im zakonima i procedurama, da je takvoodvajawe potrebno u najboqem interesu djeteta. Takvaodluka moè biti potrebna u odre|enim slu~ajevima kao {tosu zlostavqawe ili zanemarivawe djeteta od roditeqa, iligdje roditeqi ìve odvojeno i mora se donijeti odluka odjetetovom mjestu stanovawa.

2. U bilo kakvim postupcima koji proizlaze iz stava 1.ovog ~lana, sve zainteresirane strane }e dobiti priliku dau~estvuju u postupku i izraze svoje poglede.

3. Dràve potpisnice }e po{tovati pravo djeteta koje jeodvojeno od jednog ili oba roditeqa da odràva li~ne veze i

neposredni dodir s oba roditeqa redovno, osim kada je tosuprotno interesima djeteta.

[...]

VI. Dopustivost

23. U skladu sa ~lanom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|e, ima apelacionu nadle`nost u pitawimakoja su sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet sporazbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè da razmatra apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se wome osporava, iscrpqeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posqedwem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

25. U konkretnom slu~aju, predmet osporavawa apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj 25 0 P 012214 09 Gz od 13. jula2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnihlijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presuduapelantkiwa je primila 28. jula 2009. godine, a apelacija jepodnesena 26. septembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kakoje propisano ~lanom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Kona~no,apelacija ispuwava i uslove iz ~lana 16 st. 2 i 4 PravilaUstavnog suda, zato {to nije o~igledno (prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kogapelacija nije dopustiva.

26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispuwava usloveu pogledu dopustivosti.

VII. Meritum27. Apelantkiwa osporava presudu Kantonalnog suda

tvrde}i da su joj povrije|eni pravo na pravi~no su|ewe i pravona porodi~ni ìvot iz ~lana II/3e) i f) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 6 stav 1 i ~lana 8 Evropske konvencije.Apelantkiwa se u okviru prava na pravi~no su|ewe àli i nanerazumno dugo trajawe predmetnog postupka.

Pravo na pravi~no su|ewe



e) Pravo na pravi~an postupak u gra|anskim i krivi~nimstvarima i druga prava u vezi s krivi~nim postupkom.

^lan 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijeluglasi:

1. Prilikom utvr|ivawa gra|anskih prava i obaveza iliosnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv wega,svako ima pravo na pravi~nu i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovqenimsudom.

a) U odnosu na pravo na dono{ewe odluke u razumnom roku

Relevantni principi29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog

suda, razumnost duìne trajawa postupka mora se ocjewivati uokviru okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijumima uspostavqenim praksom Evropskog suda, anaro~ito o sloènosti predmeta, pona{awu strana u postupkui nadle`nog suda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju kojikonkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud,Mikuli} protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7.februara 2002. godine, Izvje{taj broj 2002-I, stav 38).

30. Evropski sud je ukazao i na to da je potrebna naro~itamarqivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~uli~nog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn udràvama u kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudskipostupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgeseprotiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serijaA, broj 228-B, stav 18).

Period koji se uzima u obzir

31. U konkretnom slu~aju, postupak radi izmjene odlukeCentra za socijalni rad o povjeravawu djeteta na brigu ivaspitawe po~eo je 3. jula 2006. godine, a okon~an je PresudomKantonalnog suda broj 25 0 P 012214 09 Gz od 13. jula 2009.godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud pri ocjeniduìne predmetnog postupka treba ispitati je period od trigodine i deset dana.

Analiza razumnosti trajawa postupka

32. Ustavni sud smatra da se predmetni spor prema svojojsu{tini i dokazima koje je trebalo izvesti i procijeniti moèsmatrati relativno sloènim. Sem toga, Ustavni sud smatra daje predmetni postupak od izuzetnog zna~aja za apelantkiwu sobzirom na to da se radi o pravu roditeqa na starawe o djetetu.

33. Analiziraju}i duìnu predmetnog postupka, Ustavnisud zapaà da je ovaj postupak, koji je po zakonu propisan kaohitan, trajao tri godine i deset dana. Ustavni sud primje}uje daje Kantonalni sud dva puta ukidao presudu Op{tinskog sudaradi utvr|ivawa ~iweni~nog stawa, te je predmet vra}anprvostepenom sudu na ponovno odlu~ivawe. Odlu~uju}i tre}iput u àlbenom postupku o àlbi Centra za socijalni rad ituènog, Kantonalni sud je zakazao raspravu 13. jula 2009.godine radi ponovnog sprovo|ewa dokaza, ponovno je saslu{aoapelantkiwu i tuènog kao roditeqe maloqetnog djeteta ivje{take medicinske struke, te ostvario uvid u ve} izvedenedokaze. Me|utim, trajawe postupka preko tri godine i to usporu koji se ti~e odnosa roditeqa i djece, o tome sa kojimroditeqem }e dijete ìvjeti, koji je po samom zakonu hitneprirode (~lan 273 Porodi~nog zakona FBiH), samo jedjelimi~no bilo rezultat ~iwenice da redovni sudovi nisudonosili svoje odluke u zakonom predvi|enim rokovima.Ustavni sud zapaà da je predmet vi{e puta vra}an sa vi{e in-stance na ponovni postupak zbog nepotpunih ~iweni~nihutvr|ewa, nepravilne primjene materijalnog prava iprocesnih nedostataka. U ovom kontekstu, Ustavni sud podsje}ana to da, prema praksi Evropskog suda, stalno vra}awe odlukena ponovno su|ewe moè pokazati da postoje ozbiqninedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud,Probmeier protiv Wema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav64, Izvje{taji 1997-IV). Ustavni sud mora naglasiti da je zapravni sistem od fundamentalne va`nosti vo|ewe postupka uokviru razumnog roka, jer svako nepotrebno odugovla~ewe, kaoi vra}awe predmeta od vi{eg ka nièm organu, ~esto dovodi do,de facto, li{avawa pojedinca wegovih prava i gubitkadjelotvornosti i povjerewa u pravni sistem. Ustavni sudprimje}uje da je Kantonalni sud predmet dva puta vra}ao naponovni postupak, a da se Op{tinski sud nepotrebnozadràvao na vje{ta~ewu kao da se prvi put odlu~ivalo o tomekome treba povjeriti dijete, a nije se fokusirao na to da ispitada li je apelantkiwa ponudila dokaze da su nastupilepromijewene okolnosti koje su takve prirode da vi{e nije uinteresu djeteta da bude sa ocem, te da zato treba izmijenitiodluku Centra za socijalni rad o povjeravawu djeteta na brigui vaspitawe. Ustavni sud smatra da apelantkiwa nije ni~imdoprinijela duìni trajawa postupka, ve} je, naprotiv,aktivno u~estvovala u postupku, dolazila na brojna ro~i{ta,pla}ala vje{ta~ewa i tro{kove postupka i u ostavqenimrokovima postupala prema nalozima Centra za socijalni rad iOp{tinskog suda. Ustavni sud zakqu~uje da postupak predredovnim sudovima nije ispunio kriterijume hitnosti idjelotvornosti koje zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropskekonvencije da bi se obezbijedilo apelantkiwino pravo da se urazumnom roku odlu~i o wenoj tu`bi ~ak i kod ovakoosjetqivog postupka.

34. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti konkretnog slu~aja,Ustavni sud smatra da se u konkretnom slu~aju sveukupnotrajawe postupka u periodu od tri godine i deset dana ne moèsmatrati "razumnim rokom" za dono{ewe kona~ne odluke oapelantkiwinoj tu`bi radi povjeravawa djeteta na brigu ivaspitawe.

35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zakqu~uje da jeprekr{eno apelantkiwino pravo na dono{ewe odluke u



razumnom roku kao segment prava na pravi~no su|ewe iz ~lanaII/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije.

b) U odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|ewe

36. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slu~aju ~lan 6 stav1 Evropske konvencije primjenqiv jer se radi o postupkupokrenutom s ciqem izmjene odluke o povjeravawu djetetajednom od roditeqa, u kom se odlu~uje o apelantkiwinimgra|anskim pravima i obavezama.

37. Apelantkiwa osporava odluku Kantonalnog sudanavode}i da joj je tom odlukom povrije|eno pravo na pravi~nosu|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6Evropske konvencije jer je taj sud donio "inercionu" odlukupo{tuju}i samo protek vremena, zanemaruju}i ~iwenicu koja jeutvr|ena tokom sudskog postupka, "da dijete sad rado dolazi kodwe i da je zove mamom", te da ta ~iwenica nije bila dovoqnaKantonalnom sudu, ve} je zadràn status quo, a tuèni, koji ju jemaltretirao i izbacio iz ku}e nakon ro|ewa djeteta, nagra|enje takvom odlukom Kantonalnog suda.

38. U vezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje na to da,prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovihsudova nije da preispituju zakqu~ke redovnih sudova u pogledu~iweni~nog stawa i primjene materijalnog prava (vidiEvropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavnisud nije nadleàn da supstitui{e redovne sudove u procjeni~iwenica i dokaza, ve} je, generalno, zadatak redovnih sudovada ocijene ~iwenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud,Thomas protiv Ujediwenog Kraqevstva, presuda od 10. maja2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog sudaje da ispita da li su, eventualno, povrije|ena ili zanemarenaustavna prava (pravo na pravi~no su|ewe, pravo na pristupsudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li jeprimjena zakona bila, eventualno, proizvoqna ilidiskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadle`nostiUstavni sud se bavi iskqu~ivo pitawem eventualne povredeustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupkupred redovnim sudovima, pa }e u konkretnom slu~aju Ustavnisud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravi~an na na~inna koji to zahtijeva ~lan 6 stav 1 Evropske konvencije (vidiUstavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine,"Slu`beni glasnik BiH" broj 58/05).

39. Ustavni sud primje}uje da je Kantonalni sud u àlbenompostupku zakazao raspravu radi ponovnog sprovo|ewa dokazasaslu{awem parni~nih stranaka kao roditeqa djeteta,ponovnog saslu{awa dva vje{taka medicinske struke, teponovnog uvida i ocjene svih ve} izvedenih dokaza uprvostepenom postupku, te je, nakon {to je ispitao prvostepenupresudu u granicama àlbenih razloga kao i po slu`benojdu`nosti, donio svoju odluku. Ustavni sud zapaà da jeKantonalni sud u svojoj odluci jasno obrazloìo za{to jepreina~io prvostepenu presudu i odbio apelantkiwintu`beni zahtjev za izmjenu odluke Centra za socijalni rad da sedijete povjeri woj kao majci na brigu i vaspitawe.

40. Naime, iz presude Kantonalnog suda Ustavni sud nalazida je Kantonalni sud obrazloìo da je ispitao sve navodetu`be, te da je utvrdio da su prije dono{ewa odluke, tj.pravosna`nog rje{ewa Centra za socijalni rad od 13. aprila2005. godine o povjeravawu na za{titu i vaspitawe djetetatuènom (djetetovom ocu), utvr|ene sve relevantne ~iweniceza dono{ewe odluke o povjeravawu djeteta i to kada su uzetepismene izjave od samih roditeqa i izvr{en uvid u materijalnei socijalne prilike djetetovih vanbra~nih roditeqa. Daqe,Kantonalni sud je ukazao na propuste prvostepenog suda koji jeusvojio apelantkiwin tu`beni zahtjev za izmjenu odlukeCentra za socijalni rad od 13. aprila 2005. godine navode}i daje u konkretnom slu~aju Op{tinski sud pogre{no primijenioodredbe ~l. 142 i 143 Porodi~nog zakona. S tim u vezi,Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pogre{noprimijenio odredbe ~l. 142 i 143 Porodi~nog zakona, kojima sepropisuje na~in dono{ewa odluke o tome sa kojim roditeqem}e dijete ìvjeti, te da je prvostepeni sud u cijelosti

zanemario nespornu ~iwenicu da je, prema ranije vaè}imzakonskim odredbama, prije stupawa na snagu sada{wegPorodi~nog zakona ve} donesena odluka o povjeravawu djetetapravosna`nim Rje{ewem broj 05-24-1/05 od 13. aprila 2005.godine (a novi zakon je stupio na snagu 28. decembra 2005.godine). Kantonalni sud je podsjetio na to da je odredbom ~lana143 novog Porodi~nog zakona propisano da }e sud, povodomtu`be, donijeti novu odluku o starawu o djetetu onda kada tozahtijevaju promijewene okolnosti.

41. Zatim, vidqivo je da je Kantonalni sud, podsje}aju}i naokolnosti koje su postojale u vrijeme dono{ewa rje{ewa od 13.aprila 2005. godine, zakqu~io da se ni u ~emu nisu promijenileokolnosti koje su utvr|ene u vrijeme dono{ewa navedenogrje{ewa. Kantonalni sud je obrazloìo da, s obzirom narazli~itost iznesenih nalaza i mi{qewa svih vje{takamedicinske struke, nije prihvatio wihovo mi{qewe u vezi saisticawem tvrdwi o tome gdje bi djetetu, imaju}i u vidu pol,odnosno status parni~nih stranaka (majka ili otac) bilo boqeìvjeti, ali da je povjerovao wihovim nalazima i mi{qewimau dijelu u kojem su utvrdili da je dijete normalno i psihi~kizdravo razvijeno dijete, u vrijeme sprovo|ewa predmetnogparni~nog postupka, ~ime se ukazuje na ~iwenicu da nemanegativnih posqedica ranije donesene odluke Centra zasocijalni rad o povjeravawu na za{titu i vaspitawe djeteta ocudjeteta. Dakle, kako je zakqu~io Kantonalni sud, apelantkiwatokom sprovedenog parni~nog postupka ni~im nije dokazala dasu nastupile promijewene okolnosti koje bi bileopravdavaju}e za dono{ewe nove odluke o starawu nad djetetom.

42. Ustavni sud, tako|e, zapaà da je Kantonalni sudobrazloìo da iz spisa predmeta i sprovedenih dokazaproisti~e da je, po prijedlogu same apelantkiwe za odre|ivawemjere obezbje|ewa, doneseno posebno rje{ewe kojim se ure|ujena~in odràvawa li~nih odnosa i neposrednih kontakataapelantkiwe i djeteta; da je to rje{ewe pravosna`no, te da je nasnazi ova mjera obezbje|ewa koja se i sprovodi sve do druk~ijeodluke suda; zatim da je poklonio vjeru iskazima vje{takamedicinske struke, te predstavnika Centra za socijalni rad,kojima navode da sprovo|ewem predmetne mjere, u vezi saure|enim kontaktima apelantkiwe kao majke sa djetetom,pozitivno uti~u na sam dobar psiholo{ki i zdrav razvojdjeteta.

43. Ustavni sud zapaà da je Kantonalni sud svojeobrazloèwe zakqu~io navodima da je donose}i osporenuodluku, prije svega, u cijelosti vodio ra~una o samomdjetetovom interesu, da je ocijenio sve okolnosti relevantneza djetetov interes, kako je i propisano odredbama Porodi~nogzakona; da Kantonalni sud, odbijaju}i apelantkiwin tu`benizahtjev, postavqen na na~in da se dijete povjeri woj kao majci navaspitawe i ~uvawe, {to bi zahtijevalo izmjenu ranijedonesene odluke od nadle`ne ustanove po tada vaè}imzakonskim odredbama, apelantkiwi ni~im nije oduzeo wenaostala prava kao roditeqa sa kojim dijete ne ìvi kao ni pravada u slu~aju promjene okolnosti zatraì izmjenu ranijedonesene odluke Centra za socijalni rad.

44. Ustavni sud zakqu~uje da je Kantonalni sud sproveopostupak primjewuju}i sve standarde iz ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije. Ustavni sud, stoga, smatra da navodi apelacije nina koji na~in ne ukazuju na to da je odbijawem apelantkiwinogtu`benog zahtjeva da se izmijeni odluka Centra za socijalnirad i dijete povjeri woj na brigu i vaspitawe dovedeno u pitaweweno pravo na pravi~no su|ewe.

45. Imaju}i u vidu navedeno, te ~iwenicu da apelantkiwa nenudi druge argumente koji bi opravdali wenu tvrdwu da je ukonkretnom slu~aju prekr{eno pravo na pravi~no su|ewe, sem{to je nezadovoqna ishodom konkretnog postupka, te uzimaju}iu obzir stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovojodluci, Ustavni sud zakqu~uje da nije povrije|enoapelantkiwino pravo na pravi~no su|ewe iz ~lana II/3e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6 stav 1 Evropskekonvencije.


46. ^lan II/3 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:


f) Pravo na privatni i porodi~ni ìvot, dom i prepisku.^lan 8 Evropske konvencije glasi:1. Svako ima pravo na po{tivawe svog privatnog i

porodi~nog ìvota, doma i prepiske.2. Javna vlast se ne mije{a u vr{ewe ovog prava, osim ako je

takvo mije{awe predvi|eno zakonom i ako je to neophodnamjera u demokratskom dru{tvu u interesu nacionalnebezbjednosti, javne bezbjednosti, ekonomske dobrobitizemqe, spre~avawa nereda ili spre~avawa zlo~ina, za{titezdravqa i morala ili za{tite prava i sloboda drugih.

a) Primjenqivost ~lana 8 Evropske konvencije47. Ustavni sud napomiwe da, u skladu sa praksom Evropskog

suda (vidi Evropski sud, W. protiv Ujediwenog Kraqevstva,presuda od 8. jula 1987. godine, serija A, broj 121), me|usobnouìvawe roditeqa i djece u zajedni~kom druèwu predstavqaosnovni element porodi~nog ìvota. U konkretnom slu~aju jenesporno da se odnos izme|u apelantkiwe i wenog djetetaubraja u "porodi~ni ìvot" u okviru zna~ewa ~lana 8 Evropskekonvencije. Tako|e, osporena odluka kojom je odbijenapelantkiwin tu`beni zahtjev za izmjenu rje{ewa Centra zasocijalni rad radi povjeravawa djeteta woj na brigu ivaspitawe predstavqa mije{awe u pravo na porodi~ni ìvot.Zbog toga je neophodno ispitati da li je mije{awe u pravo napo{tovawe porodi~nog ìvota bilo opravdano. Da bi ovakvomije{awe bilo opravdano, ono mora: (a) biti predvi|enozakonom, (b) imati legitiman ciq od javnog ili op{teginteresa i (c) biti u skladu sa principom proporcionalnosti udemokratskom dru{tvu.

b) Zakonitost mije{awa i postojawe "legitimnog ciqa"48. Ustavni sud }e ispitati da li je mije{awe bilo

"predvi|eno zakonom", te da li za mije{awe postoji"legitiman ciq od javnog ili op{teg interesa". Ustavni sudprimje}uje da se Kantonalni sud pozvao na ~lan 143 Porodi~nogzakona kojim je propisano da }e, ako to zahtijevaju promijeweneokolnosti, sud, po tu`bi roditeqa, ili organa starateqstva,donijeti novu odluku o starawu o djetetu. Dakle, zakonnesumwivo predvi|a mogu}nost mije{awa javnih vlasti u pravona porodi~ni ìvot na na~in na koji je to u~iweno ukonkretnom slu~aju.

49. Ustavni sud, daqe, podsje}a na to da je u svakom ure|enomsistemu porodica osnovna }elija dru{tva, te da sve {to se ti~e"porodi~nog prava" uìva posebnu za{titu. Daqe, Ustavni sudprimje}uje da su maloqetna djeca posebno osjetqivakategorija, kako zbog nemogu}nosti da se sama o sebi brinu, zbogsvog uzrasta i nedostatka pravne i poslovne sposobnosti, takoi zbog ~iwenice da od razvoja, vaspitawa i obrazovawa djecezavisi i budu}nost djece pojedina~no ali i dru{tva u cjelini.Zbog toga, Ustavni sud smatra da odluka suda o tome da li sunastupile promijewene okolnosti za novu odluku sa kojimroditeqem }e dijete ìvjeti ima za ciq za{titu prava iinteresa djeteta, {to nesumwivo predstavqa "legitiman ciq ujavnom ili op{tem interesu", odnosno neophodnu mjeru udemokratskom dru{tvu u interesu za{tite prava i slobodadrugih, u smislu ~lana 8 stav 2 Evropske konvencije.

c) Proporcionalnost mije{awa50. Budu}i da, s jedne strane, postoji apelantkiwino pravo

da ìvi sa svojim djetetom, a, s druge strane, javni interes da sedijete za{titi, Ustavni sud }e ispitati da li postojiproporcionalnost izme|u legitimnog ciqa i odlukeKantonalnog suda kojom je odbijen apelantkiwin tu`benizahtjev da se izmijeni odluka Centra za socijalni rad i dijetepovjeri apelantkiwi na brigu i vaspitawe. Ustavni sudprimje}uje da je rje{ewem Centra za socijalni rad od 13. aprila2005. godine zajedni~ko dijete apelantkiwe i tuènogpovjereno na brigu i vaspitawe ocu. Ustavni sud zapaà da je, ukonkretnom slu~aju, Kantonalni sud jasno ukazao na to da je ucijelosti vodio ra~una o djetetovom interesu, te da je ocijeniosve okolnosti relevantne za djetetov interes, kako jepropisano odredbama Porodi~nog zakona. Pri tome je

Kantonalni sud podsjetio na to da se dijete od kada je napunilo{est mjeseci ìvota nalazi na roditeqskom starawu kod oca;da je zdravstveno u svakom pogledu normalno dijete; da jeapelantkiwi omogu}eno da se sre}e sa svojim djetetom, odnosnoda u~estvuje u djetetovom ìvotu, te da i to doprinosipravilnom razvoju djeteta. Stoga je Kantonalni sud zakqu~ioda su okolnosti koje su 13. aprila 2005. godine ocijewene uve}em interesu djeteta iste kao {to su bile u vrijeme kada jedijete povjereno ocu odlukom nadle`nog organa i da se dijete utim okolnostima povoqno razvija, a da se one uop{te nisupromijenile nagore, a pogotovo tako da bi {tetile djetetoviminteresima pa da bi trebalo promijeniti odluku o povjeravawudjeteta apelantkiwi.

51. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da mjeromkoju je Kantonalni sud preduzeo ostavqaju}i na snazi odluku opovjeravawu djeteta ocu od 13. aprila 2005. godine naapelantkiwu nije stavqen pretjeran teret, odnosno da je onaproporcionalna legitimnom ciqu koji se èli posti}i -za{tita prava i interesa djeteta, te da je stoga "neophodna udemokratskom dru{tvu", u smislu ~lana 8 stav 2 Evropskekonvencije.

52. U odnosu na apelantkiwine navode u kojima ukazuje napresudu Evropskog suda Ignaccolo-Zenide protiv Rumunije,aplikacija broj 31679/96 od 25. januara 2000. godine, Ustavni sudzapaà da je u tom predmetu Evropski sud zakqu~io da vlastiRumunije nisu preduzele adekvatne i djelotvorne napore da bise po{tovalo pravo aplikantkiwe da se izvr{i odlukabukure{kog suda o vra}awu djece aplikantkiwi, koja su nakonrazvoda braka bila povjerena woj na brigu i vaspitawe, timenaru{avaju}i weno pravo na porodi~ni ìvot, koje garantuje~lan 8 Evropske konvencije. Ustavni sud primje}uje da se ukonkretnom slu~aju odluke koje se osporavaju apelacijomodnose na sasvim drugo pitawe u vezi sa porodi~nim pravom, jerza razliku od slu~aja na koji se apelantkiwa poziva, ukonkretnom slu~aju dijete je povjereno na brigu i vaspitaweocu a ne apelantkiwi. Iako je Ustavni sud u apelantkiwinomslu~aju, zbog propusta vlasti da se donese odluka u razumnomroku, utvrdio povredu apelantkiwinog prava na dono{eweodluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravi~no su|ewe,{to je elaborirano u prethodnom dijelu odluke, Ustavni sud, ukonkretnom slu~aju, smatra neosnovanim apelantkiwinopozivawe na stav iz citirane odluke Evropskog suda, tj. daodluka u vezi sa djecom ne smije biti odre|ena samo pukim"proticawem vremena", jer, iako nema opravdawa za ovako dugpostupak koji je apelantkiwa vodila pred redovnim sudovima,razlog za odbijawe apelantkiwinog tu`benog zahtjeva nije uproteku vremena ve} u ~iwenici da se niti jedna od okolnostikoje su postojale u vrijeme kada je dijete povjereno ocu nijepromijenila na {tetu oca a u korist apelantkiwe kao majke, aposebno se tada{wa odluka pokazala u interesu djeteta.

53. Ustavni sud, tako|e, isti~e da apelantkiwa neosnovanoukazuje i na presudu Evropskog suda [obota-Gaji} protivBosne i Hercegovine, aplikacija broj 27966/06 od 6. novembra2007. godine, budu}i da je u navedenoj presudi Evropskog sudautvr|eno kr{ewe ~lana 8 Evropske konvencije zbog propustadoma}ih vlasti da preduzmu sve opravdane korake daaplikantkiwi omogu}e spajawe sa djetetom, iako su organivlasti donijeli nekoliko odluka u wenu korist. Iz navedenogproizilazi da se u konkretnom slu~aju ne moè slijeditipraksa Evropskog suda na koju se apelantkiwa poziva.

54. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zakqu~uje da nijepovrije|eno apelantkiwino pravo na porodi~ni ìvot iz~lana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8 Evropskekonvencije.

VIII. Zakqu~ak

55. Ustavni sud zakqu~uje da je prekr{eno pravo nadono{ewe odluke u razumnom roku kao segment prava napravi~an postupak iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovinei ~lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je sudski postupak oapelantkiwinoj tu`bi za izmjenu odluke Centra za socijalnirad o povjeravawu djeteta, kao spor iz odnosa roditeqa i djece usmislu ~lana 272 Porodi~nog zakona, koji je prema ~lanu 273



istog zakona hitne prirode, trajao tri godine i deset dana, atakvo neopravdano trajawe postupka se moè, u cijelosti,pripisati pona{awu redovnih sudova koji nisu dali razlogekoji bi se mogli smatrati objektivnim i razumnim za ovakvodugo trajawe postupka.

56. Me|utim, Ustavni sud zakqu~uje da u konkretnomslu~aju nema kr{ewa prava u odnosu na ostale aspekte prava napravi~no su|ewe iz ~lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Kantonalni sud jasnoobrazloìo za{to je preina~io prvostepenu presudu i odbioapelantkiwin tu`beni zahtjev, a za svoju odluku je daoobrazloèwe koja zadovoqava standarde iz ~lana 6 stav 1Evropske konvencije.

57. Ustavni sud zakqu~uje da ne postoji ni kr{ewe prava napo{tovawe porodi~nog ìvota iz ~lana II/3f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 8 Evropske konvencije kada jeapelantkiwin tu`beni zahtjev za izmjenu odluke Centra zasocijalni rad o povjeravawu djeteta odbijen jer apelantkiwanije dokazala da postoje promijewene okolnosti da bi sud, usmislu ~lana 143 Porodi~nog zakona, donio novu odluku, tekada iz okolnosti konkretnog slu~aja proizilazi da odlukomKantonalnog suda na apelantkiwu nije stavqen pretjeranteret i da je odluka proporcionalna legitimnom ciqu koji seèli posti}i - za{tita prava i interesa djeteta, pa je, stoga,"neophodna u demokratskom dru{tvu", u smislu ~lana 8 stav 2Evropske konvencije.

58. Na osnovu ~lana 61 st. 1, 2 i 3 Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.

59. Prema ~lanu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odlukeUstavnog suda su kona~ne i obavezuju}e.



Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vije}u od pet sudija, upredmetu broj AP 3073/09, rje{avaju}i apelaciju DraganeKu{lji}, na osnovu ~lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 59. stav 2. alineja 2. i ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnogsuda Bosne i Hercegovine ("Slu`beni glasnik Bosne iHercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimi~no se usvaja apelacija Dragane Ku{lji}.Utvr|uje se povreda ~lana II/3.e) Ustava Bosne i

Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije za za{tituljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dono{enje odlukeu razumnom roku u postupku koji je okon~an PresudomKantonalnog suda u Odàku broj 25 0 P 12214-09 Gz od 13. jula2009. godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija Dragane Ku{lji}podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odàku broj 25 0P 12214-09 Gz od 13. jula 2009. godine u odnosu na ostaleaspekte ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1.Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnihsloboda, te u odnosu na ~lan II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i~lan 8. Evropske konvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnihsloboda.



OBRAZLO@ENJE

I. Uvod

1. Dragana Ku{lji} (u daljnjem tekstu: apelantica) izBosanskog Broda, koju zastupa @ivan Blagojevi}, advokat iz[amca, podnijela je 26. septembra 2009. godine apelacijuUstavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavnisud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odàku (u daljnjemtekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P12214-09 Gz od 13. jula 2009.godine.II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu ~lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, odKantonalnog suda, Centra za socijalni rad Odàk (u daljnjemtekstu: Centar za socijalni rad) i Marka Kopa~evi}a (u daljnjemtekstu: tuèni) zatraèno je 19. marta 2010. godine da dostaveodgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. marta2010. godine, Centar za socijalni rad 16. aprila 2010. godine, atuèni 5. aprila 2010. godine.

4. Od Op}inskog suda u Ora{ju (u daljnjem tekstu: Op}inskisud) zatraèno je 22. oktobra 2010. godine da dostavi fotokopijupredmetnog spisa, koji je taj sud dostavio Ustavnom sudu 3.novembra 2010. godine.

5. Na osnovu ~lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 20. aprila 2010.godine.III. înjeni~no stanje

6. înjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navodai dokumenata predo~enih Ustavnom sudu mogu se sumirati nasljede}i na~in.

7. Apelantica je 3. jula 2006. godine Op}inskom sudupodnijela tu`bu protiv tuènog radi promjene Odluke Centra zasocijalni rad broj 05-24-1/05 od 13. aprila 2005. godine kojom jezajedni~ko malodobno dijete (u daljnjem tekstu: dijete)povjereno na brigu, odgoj i za{titu ocu Marku Kopa~evi}u(tuènom).

8. Presudom Op}inskog suda broj 025 0 P-06-000 158 od 16.februara 2007. godine usvojen je apelanticin tu`beni zahtjevkojim je traìla da se njoj kao majci povjeri dijete, te jeizmijenjeno Rje{enje Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od13. aprila 2005. godine i odre|eno da se dijete povjeri na za{titu iodgoj apelantici kao majci koja }e ostvarivati roditeljskostaranje. Tuènom je naloèno da dijete preda apelantici u rokuod 30 dana od dana pravosna`nosti presude, te je obavezan dapla}a za izdràvanje djeteta po 50,00 KM mjese~no, kao i daapelantici naknadi tro{kove postupka u iznosu od 1.011,20 KM.Stavom 3. izreke presude Op}inski sud je odredio na~inodràvanja li~nih odnosa i neposrednih kontakata djeteta satuènim (ocem).

9. Rje{enjem Kantonalnog suda broj 002-0-G`-07-000089od 28. maja 2007. godine uvaèna je àlba tuènog izjavljenaprotiv Presude Op}inskog suda broj 025 0 P-06-000 158 od 16.februara 2007. godine, presuda Op}inskog suda je ukinuta ipredmet je zbog nepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja vra}enprvostepenom sudu na ponovno odlu~ivanje.

10. Presudom Op}inskog suda broj 025 0 P-06-000 178 od15. maja 2008. godine, koja je donesena u ponovnom postupku,opet je izmijenjeno Rje{enje Centra za socijalni rad broj05-24-1/05 od 13. aprila 2005. godine i odre|eno da se dijetepovjeri na za{titu i odgoj apelantici kao majci koja }e ostvarivatiroditeljsko staranje. Tuènom je naloèno da dijete predaapelantici u roku od 30 dana od dana pravosna`nosti presude, teje obavezan da pla}a za izdràvanje djeteta po 50,00 KMmjese~no, kao i da apelantici naknadi tro{kove postupka u iznosuod 2.261,20 KM. Stavom 3. izreke Op}inski sud je odredio na~inodràvanja li~nih odnosa i neposrednih kontakata djeteta satuènim kao ocem.

11. Rje{enjem Kantonalnog suda broj 002-0-G`-08-000022od 19. augusta 2008. godine uvaèna je àlba tuènog i Centra zasocijalni rad izjavljena protiv Presude Op}inskog suda broj 025 0

P-06-000 178 od 15. maja 2008. godine, a presuda Op}inskogsuda je ukinuta i predmet je zbog povrede procesnog zakona inepotpuno utvr|enog ~injeni~nog stanja, te nepravilne primjenematerijalnog prava opet vra}en prvostepenom sudu na ponovnoodlu~ivanje.

12. Presudom Op}inskog suda broj 25 0 P 012214 06 P od 23.aprila 2009. godine opet je usvojen apelanticin tu`beni zahtjevkojim je traìla da se njoj kao majci povjeri dijete, te jeizmijenjeno Rje{enje Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od13. aprila 2005. godine i odre|eno da se dijete povjeri na za{titu iodgoj apelantici kao majci koja }e ostvarivati roditeljskostaranje. Tuènom je naloèno da dijete preda apelantici pozavr{etku {kolske 2008/2009. godine, odnosno 1. jula 2009.godine, u roku od 30 dana od dana pravosna`nosti presude.Tuèni je obavezan da pla}a za izdràvanje djeteta po 50,00 KMmjese~no, kao i da apelantici naknadi tro{kove postupka u iznosuod 3.041,20 KM. Stavom 3. izreke Op}inski sud je odredio na~inodràvanja li~nih odnosa i neposrednih kontakata djeteta satuènim kao ocem.

13. U obrazloènju presude Op}inski sud je naveo da je naosnovu provedenih dokaza utvrdio da je u djetetovom interesu daubudu}e ìvi kod majke koja }e ostvarivati roditeljsko staranje.Svoj zaklju~ak sud je zasnovao na osnovu nalaza i mi{ljenjasudskog vje{taka Milana Cviji}a kao i nalaza i mi{ljenja poslu`benoj du`nosti angaìranog stalnog sudskog vje{taka izDistrikta Br~ko BiH dr. sci. Miroslava Gavri}a. Sud je obrazloìoda je njihove nalaze prihvatio zato {to su sa~injeni na osnovustruke i neposrednog opaànja, obavljenog razgovora saparni~nim strankama, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju izspisa predmeta i nakon testiranja djeteta. Sud je istakao da nijemogao prihvatiti nalaz i mi{ljenje psihologinje MireleVukmirovi} i mr. Milenka Damjanovi}a zbog toga {to se radi onaru~enim nalazima (od sestre tuènog i od Centra za socijalnirad). Taj nalaz je, prema ocjeni suda, sve vrijeme podràvaojednu "protivpravnu situaciju" i jedno "neprirodno stanje",vode}i, prije svega, ra~una o interesu tuènog, a ne o interesudjeteta. Sud je, dalje, naveo da se nalazu vje{taka MilenkaDamjanovi}a ne moè pokloniti vjera jer je opovrgnut nalazomvje{taka Miroslava Gavri}a, koji je iskusan vje{tak saakademskom titulom doktora nauka, univerzitetski profesor ikoji je uo~io niz propusta u vje{ta~enju mr. MilenkaDamjanovi}a. Sud je, tako|er, naveo da je vje{tak MiroslavGavri} sa punom odgovorno{}u tvrdio da dijete od sedam godinane moè dati mi{ljenje o tome s kim }e ìvjeti. Prema ocjeni togsuda, ako je majka bila sprije~ena i od tuènog onemogu}ena davodi brigu o djetetu i posveti mu pa`nju i pruì maj~insku ljubav,tuèni nije mogao argumentirano tvrditi da je dijete vi{eprivrèno njemu nego majci. Sud je ocijenio neosnovanimnavode tuènog da je sudski vje{tak Milan Cviji} svoj zaklju~akdao pau{alno, tj. isklju~ivo na osnovu stru~ne literature, neuzev{i u obzir fakti~ko stanje - dob djeteta i ~injenicu da se dijete~etiri i po godine nalazi kod oca. Sud je naglasio da je vje{tak,imaju}i u vidu sve navedene ~injenice, zaklju~io da je udjetetovom interesu da bude povjereno na brigu, ~uvanje i odgojmajci, jer je dijete emocionalno vezano za majku i ne pla{i semajke. Sud je naveo da se tvrdnja tuènog kojom je tvrdio da sedijete pla{i ne odnosi na majku ve} na tre}a lica, te da se dijete nepovjerava tre}im licima ve} majci.

14. Kantonalni sud je Presudom broj 25 0 P 012214 09 Gz od13. jula 2009. godine àlbu tuènog i Centra za socijalni raduvaìo i presudu Op}inskog suda preina~io tako da je apelanticintu`beni zahtjev odbio kao neosnovan. U obrazloènju presudeKantonalni sud je naveo da je u àlbenom postupku zakazaoraspravu, te ponovo saslu{ao parni~ne stranke kao i vje{take mr.Milenka Damjanovi}a i dr. Miroslava Gavri}a, a ostvario je uvid idao ocjenu ve} izvedenih dokaza u prvostepenom postupku. Naosnovu navedenog, Kantonalni sud je zaklju~io da su àlbaCentra za socijalni rad i àlba tuènog osnovane.

15. Kantonalni sud je naveo da je Op}inski sud zbogpogre{no utvr|enog ~injeni~nog stanja pogre{no primijenioodredbe materijalnih propisa u vezi sa odlukom o izmjeni OdlukeCentra za socijalni rad broj 05-24-1/05 od 13. aprila 2005.godine. Kantonalni sud je istakao da je apelantica tu`bom

zahtijevala da joj se dijete povjeri na odgoj. Me|utim, iz tu`benihnavoda i predloènih dokaza tokom prvostepenog postupkaproizlazi da se tu`benim zahtjevom, ustvari, traì izmjena ve}ranije donesene odluke Centra za socijalni rad, a kojom jezajedni~ko malodobno dijete povjereno na za{titu i odgoj ocu(tuènom). Kantonalni sud je zaklju~io da je Op}inski sudpogre{no primijenio odredbe ~l. 142. i 143. Porodi~nog zakona,kojim je propisan na~in dono{enja odluke sa kojim roditeljem }edijete ìvjeti. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je prvostepenisud u cijelosti zanemario nespornu ~injenicu da je prema ranijevaè}im zakonskim odredbama, tj. prije stupanja na snaguvaè}eg Porodi~nog zakona i njegove primjene (28. decembar2005. godine), Rje{enjem Centra za socijalni rad broj 05-24-1/05od 13. aprila 2005. godine ve} bila donesena odluka opovjeravanju djeteta. Kantonalni sud je naglasio da je odredbama~lana 143. Porodi~nog zakona propisano da }e sud, povodomtu`be, donijeti novu odluku o staranju o djetetu onda kad tozahtijevaju promijenjene okolnosti. Kantonalni sud je naveo daiz provedenih dokaza, tj. spisa upravnog postupka, proisti~e dasu prije dono{enja odluke o povjeravanju djeteta ocu rje{enjemCentra za socijalni rad utvr|ene sve relevantne ~injenice zadono{enje same odluke o povjeravanju djeteta i to kada su uzetepismene izjave od apelantice i tuènog i izvr{en uvid umaterijalne i socijalne prilike vanbra~nih roditelja djeteta.Kantonalni sud je istakao da je prilikom dono{enja odluke, prijesvega, u cijelosti vodio ra~una o djetetovom interesu i da jeocijenio sve okolnosti relevantne za interes djeteta, kako jepropisano odredbama Porodi~nog zakona. Prema ocjeni togsuda, prvostepeni sud je, usvajaju}i apelanticin tu`beni zahtjev,pau{alno ocijenio sve provedene dokaze, te djetetov interespodredio obrazlaganju ~injenica i razloga za{to i kako je do{lo doprekida vanbra~ne zajednice, te je pogre{no primijeniomaterijalno pravo, tj. odredbe Porodi~nog zakona.IV. Apelacija


16. Apelantica smatra da su joj osporenom odlukomKantonalnog suda povrije|eni pravo na pravi~no su|enje iz ~lanaII/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije za za{titu ljudskih prava i osnovnih sloboda (udaljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na porodi~ni ìvotiz ~lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropskekonvencije, na {tetu malodobnog djeteta. Povredu navedenogprava apelantica argumentira navodom da je Kantonalni sudpogre{no utvrdio ~injeni~no stanje, odnosno da je suprotnodjetetovom interesu donio nepravilnu odluku kojom je odbionjen tu`beni zahtjev o povjeravanju djeteta na ~uvanje i odgojnjoj kao majci. Apelantica je navela da ju je tuèni sa kojim jeìvjela u vanbra~noj zajednici ubrzo nakon ro|enja vanbra~nogdjeteta pretukao i izbacio iz ku}e, a dijete zadrào kod sebe.Tako|er je navela da je zbog zlostavljanja vo|en krivi~nipostupak protiv tuènog, koji je okon~an Presudom Kantonalnogsuda u Odàku broj K`-38/2003 od 4. septembra 2003. godine.Naime, tuèni je progla{en krivim za po~injeno krivi~no djelolake tjelesne povrede iz ~lana 178. stav 2. KZFBiH, naapelanticinu {tetu, i izre~ena mu je uvjetna osuda kojom mu jeutvr|ena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, koja se ne}eizvr{iti ako u roku od godinu dana ne po~ini novo krivi~no djelo.Tako|er je navela da joj je nakon prestanka vanbra~ne zajednicepa sve do septembra 2007. godine tuèni onemogu}avao daostvaruje li~ni kontakt sa djetetom, zbog ~ega je morala da odsuda ishodi rje{enje o privremenoj mjeri radi odràvanja li~nogkontakta sa djetetom. Zatim, izvr{enje privremene mjere moralaje da traì putem suda u izvr{nom postupku, da bi kontakt sadjetetom ostvarila tek na intervenciju policije. Dalje, navodi dazbog pona{anja tuènog nije u mogu}nosti da uspostavi bliskeli~ne veze sa djetetom, te isti~e da su organi vlasti tuènog u tomepodràli i na kraju nagradili. Apelantica je, tako|er, navela da bezobzira na ~injeni~no stanje koje je utvr|eno tokom sudskogpostupka, "da dijete sad rado dolazi kod nje i da je zove mamom",ta ~injenica nije bila dovoljna Kantonalnom sudu ve} je zadrànstatus quo. Apelantica se, osim toga, àli da joj je u predmetnompostupku povrije|eno i pravo na dono{enje odluke u razumnomroku i isti~e da svojim pona{anjem nije doprinijela



odugovla~enju postupka. Tako|er, navodi da je zbognepostupanja organa i nedono{enja kona~ne odluke do{lo doproteka vremena koje koriste tuèni, Centar za socijalni rad, kao isud koji donosi "inercionu" odluku po{tuju}i samo protekvremena. Apelantica je navela da je u predmetuIgnaccolo-Zenide protiv Rumunije, presuda Evropskog suda zaljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) od 25. januara2000. godine, Evropski sud naglasio: "[...] da odluka u vezi djecene smije biti odre|ena samo pukim proticanjem vremena".Pridràvaju}i se ovog standarda, nije se smjelo dopustiti da zbognepostupanja vlasti i nedono{enja kona~ne odluke u razumnomroku u statusnim pitanjima gdje bi postupanje organa vlastitrebalo da bude hitno sud postupa u korist tuènog. Apelanticaukazuje i na presudu Evropskog suda [obota-Gaji} protiv Bosnei Hercegovine, aplikacija broj 27966/06 od 6. novembra 2007.godine. Zbog svega navedenog, apelantica traì da Ustavni sudutvrdi povrede navedenih prava, ukine osporenu odlukuKantonalnog suda i potvrdi Odluku Op}inskog suda broj 25 0 P012214 06 P od 23. aprila 2009. godine.b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da jeapelanticin punomo}nik u apelaciji elaborirao vi|enje okolnosti iuvjeta zbog kojih je dijete trebalo biti povjereno majci radiostvarivanja roditeljskog staranja, te da su neta~no navedeniodre|eni datumi i valjano utvr|ene ~injenice u provedenimsudskim postupcima. Prema mi{ljenju suda, apelanticinpunomo}nik je proizvoljno naveo valjanost odre|enih nalazaisti~u}i samo one koji bi eventualno mogli i}i u prilog apelantici,pri tome zanemaruju}i relevantno utvr|ene ~injenice iz osporenepresude. Kantonalni sud je naveo da se, postupaju}i povodomapelanticine tu`be, rukovodio, prije svega, djetetovim interesomi na osnovu relevantnih ~injenica za dono{enje same odluke opovjeravanju djeteta. Tako|er je naveo da je na raspravi odrànojpred sudom utvr|eno da nema negativnih posljedica odluke opovjeravanju djeteta ocu, koju je ranije donio Centar za socijalnirad, te da apelantici nisu oduzeta ostala prava kao roditelju sakojim dijete ne ìvi, niti pravo da u slu~aju promijenjenihokolnosti zatraì izmjenu ranije odluke. Kantonalni sud jeistakao da su, prema njegovom mi{ljenju, pravilno primijenjeneodredbe ~l. 142. i 143. Porodi~nog zakona, te da je ovaj sud, prijesvega, vodio ra~una o interesu samog djeteta.

18. U odgovoru na apelaciju Centar za socijalni rad Op}ineOdàk je istakao da je taj Centar od prekida vanbra~ne zajedniceapelantice i tuènog {titio interese djeteta, a ne intereseapelantice i tuènog. Tako|er je naveo da je Rje{enjem broj05-24-1/05 od 13. aprila 2005. godine povjerio dijete ocu naza{titu i odgoj jer je to bilo u interesu djeteta, navode}i da na torje{enje apelantica nije izjavljivala àlbu, na {to je imala pravo,niti joj je to pravo uskra}eno. Nakon okon~anja postupka,Kantonalni sud je isto rje{enje potvrdio.

19. Tuèni (djetetov otac) u odgovoru na apelaciju je istakaoda nisu povrije|ena prava koja apelantica navodi, te da su odlukeredovnih sudova zasnovane na pravilno utvr|enom ~injeni~nomstanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava. Istakao je da jeKantonalni sud pravilno postupio kada nije dopustio da semijenja odluka Centra za socijalni rad kojom je dijete povjerenoocu na brigu i odgoj jer od ro|enja djeteta brigu o izdràvanjuisklju~ivo vodi on kao otac djeteta, a dijete redovno odlazi kodmajke za vrijeme vikenda. Smatra da su navodi apelantice injenog advokata neta~ni i proizvoljni, te da je apelantica samo izinata i kapricioznosti "tuàkala" njega kao oca zajedni~kogdjeteta, daju}i ogromna sredstva advokatu i vje{tacima, a zapunih osam godina djetetovog ìvota nije na{la za shodno da barjednu marku da za izdràvanje djeteta.V. Relevantni propisi

20. Porodi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine("Slu`bene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/05 i41/05) u relevantnom dijelu glasi:

^lan 142.(2) Odluku o tome sa kojim roditeljem }e dijete ìvjeti donosi

sud.^lan 143.

Ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, sud }e, po tu`biroditelja, ili organa starateljstva, donijeti novu odluku o staranjuo djetetu.

^lan 145.(1) U odluci o staranju o djetetu iz stava 2. ~lana 142. i ~l.

143. [...] ovog Zakona, sud }e odrediti na~in odràvanja osobnihodnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem sa kojim neìvi.

^lan 272.(2) Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: [...] sporovi o tome

sa kojim }e roditeljem dijete ìvjeti [...].^lan 273.(1) Radnje u postupcima iz ~lana 272. ovog Zakona

poduzimaju se hitno.21. U Zakonu o parni~nom postupku ("Slu`bene novine

FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:^lan 10.Sud je duàn provesti postupak bez odugovla~enja i sa {to

manje tro{kova, te onemogu}iti svaku zloupotrebu prava kojastrankama pripadaju u postupku.

22. Konvencija o pravima djeteta, koju je 20. novembra1989. godine usvojila Generalna skup{tina Ujedinjenih nacija("Slu`beni list SFRJ" - Me|unarodni ugovori broj 15/90), koju jeBosna i Hercegovina preuzela notifikacijom o sukcesijime|unarodnih ugovora 23. novembra 1993. godine, urelevantnom dijelu glasi:

^lan 9.1. Dràve potpisnice }e se pobrinuti da dijete ne bude protiv

svoje volje odvojeno od svojih roditelja, osim kada nadle`nevlasti koje podlijeù sudskom ispitivanju odlu~e, u skladu saodgovaraju}im zakonima i procedurama, da je takvo odvajanjepotrebno u najboljem interesu djeteta. Takva odluka moè bitipotrebna u odre|enim slu~ajevima kao {to su zlostavljanje ilizanemarivanje djeteta od roditelja, ili gdje roditelji ìveodvojeno i mora se donijeti odluka o djetetovom mjestustanovanja.

2. U bilo kakvim postupcima koji proizlaze iz stava 1. ovog~lana, sve zainteresirane strane }e dobiti priliku da u~estvuju upostupku i izraze svoje poglede.

3. Dràve potpisnice }e po{tovati pravo djeteta koje jeodvojeno od jednog ili oba roditelja da odràva li~ne veze ineposredni dodir s oba roditelja redovno, osim kada je tosuprotno interesima djeteta.

[...]

VI. Dopustivost

23. U skladu sa ~lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,Ustavni sud, tako|er, ima apelacionu nadle`nost u pitanjima kojasu sadràna u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbogpresude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud moè razmatrati apelaciju samo ako su protivpresude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svidjelotvorni pravni lijekovi mogu}i prema zakonu i ako sepodnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacijeprimio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojije koristio.

25. U konkretnom slu~aju, predmet osporavanja apelacijomje Presuda Kantonalnog suda broj 25 0 P 012214 09 Gz od 13.jula 2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnihlijekova mogu}ih prema zakonu. Zatim, osporenu presuduapelantica je primila 28. jula 2009. godine, a apelacija jepodnesena 26. septembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana,kako je propisano ~lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.Kona~no, apelacija ispunjava i uvjete iz ~lana 16. st. 2. i 4.Pravila Ustavnog suda, zato {to nije o~igledno (prima facie)neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojegapelacija nije dopustiva.

26. Imaju}i u vidu odredbe ~lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, ~lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,

Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete upogledu dopustivosti.VII. Meritum

27. Apelantica osporava presudu Kantonalnog suda tvrde}ida su joj povrije|eni pravo na pravi~no su|enje i pravo naporodi~ni ìvot iz ~lana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine,~lana 6. stav 1. i ~lana 8. Evropske konvencije. Apelantica se uokviru prava na pravi~no su|enje àli i na nerazumno dugotrajanje predmetnog postupka.Pravo na pravi~no su|enje


prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:e) Pravo na pravi~no saslu{anje u gra|anskim i krivi~nim

stvarima i druga prava u vezi sa krivi~nim postupkom.^lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu

glasi:1. Prilikom utvr|ivanja gra|anskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivi~ne optu`be protiv njega, svako imapravo na pravi~no su|enje i javnu raspravu u razumnom rokupred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.a) U odnosu na pravo na dono{enje odluke u razumnomroku

Relevantni principi

29. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnogsuda, razumnost duìne trajanja postupka mora se ocjenjivati uokviru okolnosti pojedinog predmeta, vode}i ra~una okriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naro~ito osloènosti predmeta, pona{anju strana u postupku i nadle`nogsuda ili drugih javnih vlasti, te o zna~aju koji konkretna pravnastvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikuli} protiv Hrvatske,aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvje{tajbroj 2002-I, stav 38).

30. Evropski sud je ukazao i na to da je potrebna naro~itamarljivost nadle`nih vlasti u svim predmetima koji se ti~u li~nogstatusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naro~ito vaàn u dràvamau kojima doma}i zakon propisuje da odre|eni sudski postupciimaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije,presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav18).Period koji se uzima u obzir

31. U konkretnom slu~aju, postupak radi izmjene odlukeCentra za socijalni rad o povjeravanju djeteta na brigu i odgojpo~eo je 3. jula 2006. godine, a okon~an je PresudomKantonalnog suda broj 25 0 P 012214 09 Gz od 13. jula 2009.godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud pri ocjeniduìne predmetnog postupka treba ispitati je period od tri godinei deset dana.Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud smatra da se predmetni spor prema svojojsu{tini i dokazima koje je trebalo izvesti i procijeniti moèsmatrati relativno sloènim. Osim toga, Ustavni sud smatra da jepredmetni postupak od izuzetnog zna~aja za apelanticu sobzirom na to da se radi o pravu roditelja na staranje o djetetu.

33. Analiziraju}i duìnu predmetnog postupka, Ustavni sudzapaà da je ovaj postupak, koji je po zakonu propisan kao hitan,trajao tri godine i deset dana. Ustavni sud primje}uje da jeKantonalni sud dva puta ukidao presudu Op}inskog suda radiutvr|ivanja ~injeni~nog stanja, te je predmet vra}anprvostepenom sudu na ponovno odlu~ivanje. Odlu~uju}i tre}iput u àlbenom postupku o àlbi Centra za socijalni rad i tuènog,Kantonalni sud je zakazao raspravu 13. jula 2009. godine radiponovnog provo|enja dokaza, ponovno je saslu{ao apelanticu ituènog kao roditelje malodobnog djeteta i vje{take medicinskestruke, te ostvario uvid u ve} izvedene dokaze. Me|utim, trajanjepostupka preko tri godine i to u sporu koji se ti~e odnosa roditeljai djece, o tome sa kojim roditeljem }e dijete ìvjeti, koji je posamom zakonu hitne prirode (~lan 273. Porodi~nog zakonaFBiH), samo je djelimi~no bilo rezultat ~injenice da redovnisudovi nisu donosili svoje odluke u zakonom predvi|enim

rokovima. Ustavni sud zapaà da je predmet vi{e puta vra}an savi{e instance na ponovni postupak zbog nepotpunih ~injeni~nihutvr|enja, nepravilne primjene materijalnog prava i procesnihnedostataka. U ovom kontekstu, Ustavni sud podsje}a na to da,prema praksi Evropskog suda, stalno vra}anje odluke naponovno su|enje moè pokazati da postoje ozbiljni nedostaci uorganizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeierprotiv Njema~ke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64,Izvje{taji 1997-IV). Ustavni sud mora naglasiti da je za pravnisistem od fundamentalne va`nosti vo|enje postupka u okvirurazumnog roka, jer svako nepotrebno odugovla~enje, kao ivra}anje predmeta od vi{eg ka nièm organu, ~esto dovodi do, defacto, li{avanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornostii povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud primje}uje da jeKantonalni sud predmet dva puta vra}ao na ponovni postupak, ada se Op}inski sud nepotrebno zadràvao na vje{ta~enju kao dase prvi put odlu~ivalo o tome kome treba povjeriti dijete, a nije sefokusirao na to da ispita da li je apelantica ponudila dokaze da sunastupile promijenjene okolnosti koje su takve prirode da vi{enije u interesu djeteta da bude sa ocem, te da zato treba izmijenitiodluku Centra za socijalni rad o povjeravanju djeteta na brigu iodgoj. Ustavni sud smatra da apelantica nije ni~im doprinijeladuìni trajanja postupka, ve} je, naprotiv, aktivno u~estvovala upostupku, dolazila na brojna ro~i{ta, pla}ala vje{ta~enja itro{kove postupka i u ostavljenim rokovima postupala premanalozima Centra za socijalni rad i Op}inskog suda. Ustavni sudzaklju~uje da postupak pred redovnim sudovima nije ispuniokriterije hitnosti i djelotvornosti koje zahtijeva ~lan 6. stav 1.Evropske konvencije da bi se osiguralo apelanticino pravo da se urazumnom roku odlu~i o njenoj tu`bi ~ak i kod ovako osjetljivogpostupka.

34. Uzimaju}i u obzir sve okolnosti konkretnog slu~aja,Ustavni sud smatra da se u konkretnom slu~aju sveukupnotrajanje postupka u periodu od tri godine i deset dana ne moèsmatrati "razumnim rokom" za dono{enje kona~ne odluke oapelanticinoj tu`bi radi povjeravanja djeteta na brigu i odgoj.

35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaklju~uje da jeprekr{eno apelanticino pravo na dono{enje odluke u razumnomroku kao segment prava na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e)Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije.

b) U odnosu na ostale aspekte prava na pravi~no su|enje

36. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slu~aju ~lan 6.stav 1. Evropske konvencije primjenjiv jer se radi o postupkupokrenutom s ciljem izmjene odluke o povjeravanju djetetajednom od roditelja, u kojem se odlu~uje o apelanticinimgra|anskim pravima i obavezama.

37. Apelantica osporava odluku Kantonalnog suda navode}ida joj je tom odlukom povrije|eno pravo na pravi~no su|enje iz~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 6. Evropskekonvencije jer je taj sud donio "inercionu" odluku po{tuju}i samoprotek vremena, zanemaruju}i ~injenicu koja je utvr|ena tokomsudskog postupka, "da dijete sad rado dolazi kod nje i da je zovemamom", te da ta ~injenica nije bila dovoljna Kantonalnom sudu,ve} je zadràn status quo, a tuèni, koji ju je maltretirao i izbacioiz ku}e nakon ro|enja djeteta, nagra|en je takvom odlukomKantonalnog suda.

38. U vezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje na to da,prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovihsudova nije da preispituju zaklju~ke redovnih sudova u pogledu~injeni~nog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropskisud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nijenadleàn supstituirati redovne sudove u procjeni ~injenica idokaza, ve} je, op}enito, zadatak redovnih sudova da ocijene~injenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomasprotiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005.godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je daispita da li su, eventualno, povrije|ena ili zanemarena ustavnaprava (pravo na pravi~no su|enje, pravo na pristup sudu, pravona djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila,eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru



apelacione nadle`nosti Ustavni sud se bavi isklju~ivo pitanjemeventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropskekonvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa }e ukonkretnom slu~aju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelinibio pravi~an na na~in na koji to zahtijeva ~lan 6. stav 1. Evropskekonvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja2005. godine, "Slu`beni glasnik BiH" broj 58/05).

39. Ustavni sud primje}uje da je Kantonalni sud u àlbenompostupku zakazao raspravu radi ponovnog provo|enja dokazasaslu{anjem parni~nih stranaka kao roditelja djeteta, ponovnogsaslu{anja dva vje{taka medicinske struke, te ponovnog uvida iocjene svih ve} izvedenih dokaza u prvostepenom postupku, teje, nakon {to je ispitao prvostepenu presudu u granicamaàlbenih razloga kao i po slu`benoj du`nosti, donio svoju odluku.Ustavni sud zapaà da je Kantonalni sud u svojoj odluci jasnoobrazloìo za{to je preina~io prvostepenu presudu i odbioapelanticin tu`beni zahtjev za izmjenu odluke Centra za socijalnirad da se dijete povjeri njoj kao majci na brigu i odgoj.

40. Naime, iz presude Kantonalnog suda Ustavni sud nalazida je Kantonalni sud obrazloìo da je ispitao sve navode tu`be, teda je utvrdio da su prije dono{enja odluke, tj. pravosna`nogrje{enja Centra za socijalni rad od 13. aprila 2005. godine opovjeravanju na za{titu i odgoj djeteta tuènom (djetetovomocu), utvr|ene sve relevantne ~injenice za dono{enje odluke opovjeravanju djeteta i to kada su uzete pismene izjave od samihroditelja i izvr{en uvid u materijalne i socijalne prilike djetetovihvanbra~nih roditelja. Dalje, Kantonalni sud je ukazao napropuste prvostepenog suda koji je usvojio apelanticin tu`benizahtjev za izmjenu odluke Centra za socijalni rad od 13. aprila2005. godine navode}i da je u konkretnom slu~aju Op}inski sudpogre{no primijenio odredbe ~l. 142. i 143. Porodi~nog zakona.S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sudpogre{no primijenio odredbe ~l. 142. i 143. Porodi~nog zakona,kojima se propisuje na~in dono{enja odluke o tome sa kojimroditeljem }e dijete ìvjeti, te da je prvostepeni sud u cijelostizanemario nespornu ~injenicu da je, prema ranije vaè}imzakonskim odredbama, prije stupanja na snagu sada{njegPorodi~nog zakona ve} donesena odluka o povjeravanju djetetapravosna`nim Rje{enjem broj 05-24-1/05 od 13. aprila 2005.godine (a novi zakon je stupio na snagu 28. decembra 2005.godine). Kantonalni sud je podsjetio na to da je odredbom ~lana143. novog Porodi~nog zakona propisano da }e sud, povodomtu`be, donijeti novu odluku o staranju o djetetu onda kada tozahtijevaju promijenjene okolnosti.

41. Zatim, vidljivo je da je Kantonalni sud, podsje}aju}i naokolnosti koje su postojale u vrijeme dono{enja rje{enja od 13.aprila 2005. godine, zaklju~io da se ni u ~emu nisu promijenileokolnosti koje su utvr|ene u vrijeme dono{enja navedenogrje{enja. Kantonalni sud je obrazloìo da, s obzirom na razli~itostiznesenih nalaza i mi{ljenja svih vje{taka medicinske struke, nijeprihvatio njihovo mi{ljenje u vezi sa isticanjem tvrdnji o tomegdje bi djetetu, imaju}i u vidu spol, odnosno status parni~nihstranaka (majka ili otac) bilo bolje ìvjeti, ali da je povjerovaonjihovim nalazima i mi{ljenjima u dijelu u kojem su utvrdili da jedijete normalno i psihi~ki zdravo razvijeno dijete, u vrijemeprovo|enja predmetnog parni~nog postupka, ~ime se ukazuje na~injenicu da nema negativnih posljedica ranije donesene odlukeCentra za socijalni rad o povjeravanju na za{titu i odgoj djetetaocu djeteta. Dakle, kako je zaklju~io Kantonalni sud, apelanticatokom provedenog parni~nog postupka ni~im nije dokazala da sunastupile promijenjene okolnosti koje bi bile opravdavaju}e zadono{enje nove odluke o staranju nad djetetom.

42. Ustavni sud, tako|er, zapaà da je Kantonalni sudobrazloìo da iz spisa predmeta i provedenih dokaza proisti~e daje, po prijedlogu same apelantice za odre|ivanje mjereosiguranja, doneseno posebno rje{enje kojim se ure|uje na~inodràvanja li~nih odnosa i neposrednih kontakata apelantice idjeteta; da je to rje{enje pravosna`no, te da je na snazi ova mjeraosiguranja koja se i provodi sve do druk~ije odluke suda; zatim daje poklonio vjeru iskazima vje{taka medicinske struke, tepredstavnika Centra za socijalni rad, kojima navode daprovo|enjem predmetne mjere, u vezi sa ure|enim kontaktima

apelantice kao majke sa djetetom, pozitivno utje~u na sam dobarpsiholo{ki i zdrav razvoj djeteta.

43. Ustavni sud zapaà da je Kantonalni sud svojeobrazloènje zaklju~io navodima da je donose}i osporenuodluku, prije svega, u cijelosti vodio ra~una o samom djetetovominteresu, da je ocijenio sve okolnosti relevantne za djetetovinteres, kako je i propisano odredbama Porodi~nog zakona; daKantonalni sud, odbijaju}i apelanticin tu`beni zahtjev,postavljen na na~in da se dijete povjeri njoj kao majci na odgoj i~uvanje, {to bi zahtijevalo izmjenu ranije donesene odluke odnadle`ne ustanove po tada vaè}im zakonskim odredbama,apelantici ni~im nije oduzeo njena ostala prava kao roditelja sakojim dijete ne ìvi kao ni prava da u slu~aju promjene okolnostizatraì izmjenu ranije donesene odluke Centra za socijalni rad.

44. Ustavni sud zaklju~uje da je Kantonalni sud proveopostupak primjenjuju}i sve standarde iz ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije. Ustavni sud, stoga, smatra da navodi apelacije ni nakoji na~in ne ukazuju na to da je odbijanjem apelanticinogtu`benog zahtjeva da se izmijeni odluka Centra za socijalni rad idijete povjeri njoj na brigu i odgoj dovedeno u pitanje njenopravo na pravi~no su|enje.

45. Imaju}i u vidu navedeno, te ~injenicu da apelantica nenudi druge argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je ukonkretnom slu~aju prekr{eno pravo na pravi~no su|enje, osim{to je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka, te uzimaju}iu obzir stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovojodluci, Ustavni sud zaklju~uje da nije povrije|eno apelanticinopravo na pravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 6. stav 1. Evropske konvencije.



prava i slobode iz stava 2. ovog ~lana, {to uklju~uje:f) Pravo na privatni i porodi~ni ìvot, dom i prepisku.^lan 8. Evropske konvencije glasi:1. Svako ima pravo na po{tivanje svog privatnog i

porodi~nog ìvota, doma i prepiske.2. Javna vlast se ne mije{a u vr{enje ovog prava, osim ako je

takvo mije{anje predvi|eno zakonom i ako je to neophodna mjerau demokratskom dru{tvu u interesu nacionalne sigurnosti, javnesigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprje~avanja nereda ilisprje~avanja zlo~ina, za{tite zdravlja i morala ili za{tite prava isloboda drugih.

a) Primjenjivost ~lana 8. Evropske konvencije

47. Ustavni sud napominje da, u skladu sa praksomEvropskog suda (vidi Evropski sud, W. protiv UjedinjenogKraljevstva, presuda od 8. jula 1987. godine, serija A, broj 121),me|usobno uìvanje roditelja i djece u zajedni~kom druènjupredstavlja osnovni element porodi~nog ìvota. U konkretnomslu~aju je nesporno da se odnos izme|u apelantice i njenogdjeteta ubraja u "porodi~ni ìvot" u okviru zna~enja ~lana 8.Evropske konvencije. Tako|er, osporena odluka kojom jeodbijen apelanticin tu`beni zahtjev za izmjenu rje{enja Centra zasocijalni rad radi povjeravanja djeteta njoj na brigu i odgojpredstavlja mije{anje u pravo na porodi~ni ìvot. Zbog toga jeneophodno ispitati da li je mije{anje u pravo na po{tivanjeporodi~nog ìvota bilo opravdano. Da bi ovakvo mije{anje biloopravdano, ono mora: (a) biti predvi|eno zakonom, (b) imatilegitiman cilj od javnog ili op}eg interesa i (c) biti u skladu saprincipom proporcionalnosti u demokratskom dru{tvu.

b) Zakonitost mije{anja i postojanje "legitimnog cilja"

48. Ustavni sud }e ispitati da li je mije{anje bilo "predvi|enozakonom", te da li za mije{anje postoji "legitiman cilj od javnogili op}eg interesa". Ustavni sud primje}uje da se Kantonalni sudpozvao na ~lan 143. Porodi~nog zakona kojim je propisano da }e,ako to zahtijevaju promijenjene okolnosti, sud, po tu`bi roditelja,ili organa starateljstva, donijeti novu odluku o staranju o djetetu.Dakle, zakon nesumnjivo predvi|a mogu}nost mije{anja javnihvlasti u pravo na porodi~ni ìvot na na~in na koji je to u~injeno ukonkretnom slu~aju.

49. Ustavni sud, dalje, podsje}a na to da je u svakomure|enom sistemu porodica osnovna }elija dru{tva, te da sve {tose ti~e "porodi~nog prava" uìva posebnu za{titu. Dalje, Ustavnisud primje}uje da su malodobna djeca posebno osjetljivakategorija, kako zbog nemogu}nosti da se sama o sebi brinu,zbog svog uzrasta i nedostatka pravne i poslovne sposobnosti,tako i zbog ~injenice da od razvoja, odgoja i obrazovanja djecezavisi i budu}nost djece pojedina~no ali i dru{tva u cjelini. Zbogtoga, Ustavni sud smatra da odluka suda o tome da li su nastupilepromijenjene okolnosti za novu odluku sa kojim roditeljem }edijete ìvjeti ima za cilj za{titu prava i interesa djeteta, {tonesumnjivo predstavlja "legitiman cilj u javnom ili op}eminteresu", odnosno neophodnu mjeru u demokratskom dru{tvu uinteresu za{tite prava i sloboda drugih, u smislu ~lana 8. stav 2.Evropske konvencije.c) Proporcionalnost mije{anja

50. Budu}i da, s jedne strane, postoji apelanticino pravo daìvi sa svojim djetetom, a, s druge strane, javni interes da se dijeteza{titi, Ustavni sud }e ispitati da li postoji proporcionalnostizme|u legitimnog cilja i odluke Kantonalnog suda kojom jeodbijen apelanticin tu`beni zahtjev da se izmijeni odluka Centraza socijalni rad i dijete povjeri apelantici na brigu i odgoj.Ustavni sud primje}uje da je rje{enjem Centra za socijalni rad od13. aprila 2005. godine zajedni~ko dijete apelantice i tuènogpovjereno na brigu i odgoj ocu. Ustavni sud zapaà da je, ukonkretnom slu~aju, Kantonalni sud jasno ukazao na to da je ucijelosti vodio ra~una o djetetovom interesu, te da je ocijenio sveokolnosti relevantne za djetetov interes, kako je propisanoodredbama Porodi~nog zakona. Pri tome je Kantonalni sudpodsjetio na to da se dijete od kada je napunilo {est mjeseci ìvotanalazi na roditeljskom staranju kod oca; da je zdravstveno usvakom pogledu normalno dijete; da je apelantici omogu}eno dase sre}e sa svojim djetetom, odnosno da u~estvuje u djetetovomìvotu, te da i to doprinosi pravilnom razvoju djeteta. Stoga jeKantonalni sud zaklju~io da su okolnosti koje su 13. aprila 2005.godine ocijenjene u ve}em interesu djeteta iste kao {to su bile uvrijeme kada je dijete povjereno ocu odlukom nadle`nog organa ida se dijete u tim okolnostima povoljno razvija, a da se one uop}enisu promijenile nagore, a pogotovo tako da bi {tetile djetetoviminteresima pa da bi trebalo promijeniti odluku o povjeravanjudjeteta apelantici.

51. Imaju}i u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da mjeromkoju je Kantonalni sud preduzeo ostavljaju}i na snazi odluku opovjeravanju djeteta ocu od 13. aprila 2005. godine na apelanticunije stavljen pretjeran teret, odnosno da je ona proporcionalnalegitimnom cilju koji se èli posti}i - za{tita prava i interesadjeteta, te da je stoga "neophodna u demokratskom dru{tvu", usmislu ~lana 8. stav 2. Evropske konvencije.

52. U odnosu na apelanticine navode u kojima ukazuje napresudu Evropskog suda Ignaccolo-Zenide protiv Rumunije,aplikacija broj 31679/96 od 25. januara 2000. godine, Ustavnisud zapaà da je u tom predmetu Evropski sud zaklju~io da vlastiRumunije nisu preduzele adekvatne i djelotvorne napore da bi sepo{tovalo pravo aplikantice da se izvr{i odluka bukure{kog sudao vra}anju djece aplikantici, koja su nakon razvoda braka bilapovjerena njoj na brigu i odgoj, time naru{avaju}i njeno pravo naporodi~ni ìvot, koje garantira ~lan 8. Evropske konvencije.Ustavni sud primje}uje da se u konkretnom slu~aju odluke kojese osporavaju apelacijom odnose na sasvim drugo pitanje u vezisa porodi~nim pravom, jer za razliku od slu~aja na koji seapelantica poziva, u konkretnom slu~aju dijete je povjereno nabrigu i odgoj ocu a ne apelantici. Iako je Ustavni sud uapelanticinom slu~aju, zbog propusta vlasti da se donese odlukau razumnom roku, utvrdio povredu apelanticinog prava nadono{enje odluke u razumnom roku kao segmentu prava napravi~no su|enje, {to je elaborirano u prethodnom dijelu odluke,

Ustavni sud, u konkretnom slu~aju, smatra neosnovanimapelanticino pozivanje na stav iz citirane odluke Evropskogsuda, tj. da odluka u vezi sa djecom ne smije biti odre|ena samopukim "proticanjem vremena", jer, iako nema opravdanja zaovako dug postupak koji je apelantica vodila pred redovnimsudovima, razlog za odbijanje apelanticinog tu`benog zahtjevanije u proteku vremena ve} u ~injenici da se niti jedna odokolnosti koje su postojale u vrijeme kada je dijete povjereno ocunije promijenila na {tetu oca a u korist apelantice kao majke, aposebno se tada{nja odluka pokazala u interesu djeteta.

53. Ustavni sud, tako|er, isti~e da apelantica neosnovanoukazuje i na presudu Evropskog suda [obota-Gaji} protiv Bosnei Hercegovine, aplikacija broj 27966/06 od 6. novembra 2007.godine, budu}i da je u navedenoj presudi Evropskog sudautvr|eno kr{enje ~lana 8. Evropske konvencije zbog propustadoma}ih vlasti da preduzmu sve opravdane korake da aplikanticiomogu}e spajanje sa djetetom, iako su organi vlasti donijelinekoliko odluka u njenu korist. Iz navedenog proizlazi da se ukonkretnom slu~aju ne moè slijediti praksa Evropskog suda nakoju se apelantica poziva.

54. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaklju~uje danije povrije|eno apelanticino pravo na porodi~ni ìvot iz ~lanaII/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i ~lana 8. Evropskekonvencije.VIII. Zaklju~ak

55. Ustavni sud zaklju~uje da je prekr{eno pravo nadono{enje odluke u razumnom roku kao segment prava napravi~an postupak iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je sudski postupak oapelanticinoj tu`bi za izmjenu odluke Centra za socijalni rad opovjeravanju djeteta, kao spor iz odnosa roditelja i djece u smislu~lana 272. Porodi~nog zakona, koji je prema ~lanu 273. istogzakona hitne prirode, trajao tri godine i deset dana, a takvoneopravdano trajanje postupka se moè, u cijelosti, pripisatipona{anju redovnih sudova koji nisu dali razloge koji bi se moglismatrati objektivnim i razumnim za ovakvo dugo trajanjepostupka.

56. Me|utim, Ustavni sud zaklju~uje da u konkretnomslu~aju nema kr{enja prava u odnosu na ostale aspekte prava napravi~no su|enje iz ~lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i~lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Kantonalni sudjasno obrazloìo za{to je preina~io prvostepenu presudu i odbioapelanticin tu`beni zahtjev, a za svoju odluku je dao obrazloènjekoja zadovoljava standarde iz ~lana 6. stav 1. Evropskekonvencije.

57. Ustavni sud zaklju~uje da ne postoji ni kr{enje prava napo{tivanje porodi~nog ìvota iz ~lana II/3.f) Ustava Bosne iHercegovine i ~lana 8. Evropske konvencije kada je apelanticintu`beni zahtjev za izmjenu odluke Centra za socijalni rad opovjeravanju djeteta odbijen jer apelantica nije dokazala dapostoje promijenjene okolnosti da bi sud, u smislu ~lana 143.Porodi~nog zakona, donio novu odluku, te kada iz okolnostikonkretnog slu~aja proizlazi da odlukom Kantonalnog suda naapelanticu nije stavljen pretjeran teret i da je odlukaproporcionalna legitimnom cilju koji se èli posti}i - za{tita pravai interesa djeteta, pa je, stoga, "neophodna u demokratskomdru{tvu", u smislu ~lana 8. stav 2. Evropske konvencije.

58. Na osnovu ~lana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda,Ustavni sud je odlu~io kao u dispozitivu ove odluke.






K A Z A L O

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka broj AP 1191/08 (hrvatski jezik) 1

Odluka broj AP 1191/08 (srpski jezik) 5

Odluka broj AP 1191/08 (bosanski jezik) 10










Nakladnik: Ovla{tena slu`ba Doma naroda Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, Trg BiH 1, Sarajevo - Za nakladnika: tajnik Doma narodaParlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine Marin Vukoja - Priprema i distribucija: JP NIO Slu`beni list BiH Sarajevo, D`emala Bijedi}a 39/III -Ravnatelj: Dragan Prusina - Telefoni: Centrala: 722-030 - Ravnatelj: 722-061 - Pretplata: 722-054, faks: 722-071 - Oglasni odjel: 722-049, 722-050 faks:722-074 - Slu`ba za pravne i op}e poslove: 722-051 - Ra~unovodstvo: 722-044, 722-046 - Komercijala: 722-042 - Pretplata se utvr|uje polugodi{nje, auplata se vr{i UNAPRIJED u korist ra~una: UNICREDIT BANK d.d. 338-320-22000052-11, VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo160-200-00005746-51, HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka, filijala Br~ko 552-000-00000017-12, RAIFFEISEN BANK d.d. BiH Sarajevo161-000-00071700-57 - Tisak: GIK "OKO" d.d. Sarajevo - Za tiskaru: Mevludin Hamzi} - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana odizlaska glasila."Slu`beni glasnik BiH" je upisan u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 731.Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF/I - 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obvezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture.Pretplata za II polugodi{te 2011. za "Slu`beni glasnik BiH" i "Me|unarodne ugovore" 120,00 KM, "Slu`bene novine Federacije BiH" 110,00 KM.Web izdanje: http: //www.sluzbenilist.ba - godi{nja pretplata 200,00 KM

U skladu sa Uputstvom o na~inu objavljivanja obavje{tenja u postupcima javnih nabavki("Slu`beni glasnik BiH", broj 43/11), dostavljanje obavje{tenja JPNIO Slu`benom listu BiH vr{it}e se putem Informacionog sistema za elektronsko objavljivanje obavje{tenja - sistema Go-Pro-cure po~ev od 01.09.2011. godine.

Agencija za javne nabavke BiH i JP NIO Slu`beni list BiH pozivaju sve ugovorne organe uBosni i Hercegovini da izvr{e registraciju u sistem {to je prije mogu}e, kako bi spremni do~ekalipo~etak primjene Uputstva i Informacionog sistema.

broj 65 godinasllist.ba/glasnik/2011/broj65/broj065.pdfprikupljena sredstva od doprinosa za...

Documents