broj 127 - lovackisavez-hb.ba

SIJE

ČAN

J - V

ELJA

ČA 2

021.

• G

OD

. XX

IV.

127

1210

GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE

MUFLONDIVLJAČ KOJA VOLI HERCEGOVINU

LOVNOGOSPODARENJEUNOS DIVLJAČI U LOVIŠTE

BROJ

IZ SADRŽAJA

Adresa uredništva: Poslovni centar “Sivrić”, Kneza Branimira 12, 88 000 MostarTel.: 00 387 36 318 477 • Faks: 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.baZa nakladnika: Slavko Marin • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uredništvo: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivica Drmić, Blago Lasić, Ivica Lučić, Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado BošnjakPriprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija: Shutterstock, autori i arhiva SavezaGodišnja pretplata: BiH 25 KM, inozemstvo 45 KMPlaćanjem članarine u svojoj udruzi, članici Lovačkog saveza Herceg Bosne, automatski se postaje pretplatnikom na list.Žiroračun (KM): 3382202200225742 Unicredit banka • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 UniCredit bankaCijena oglasnog prostora: 1/1 stranice – 400 KM • 1/2 stranice – 200 KM • 1/3 stranice – 150 KM • 1/4 stranice – 100 KM1/8 stranice – 50 KM • 1/1 unutarnja stranica korica – 500 KM • 1/1 zadnja stranica korica – 600 KMUredništvo ne mora biti suglasno sa stavovima autora tekstova.

ISSN 1840-0647

VLASTITE PROSTORIJE I STRUČAN TAJNIK PRETPOSTAVKE SU ZA

KVALITETAN RAD

UNOS DIVLJAČI U LOVIŠTE

MUFLONDIVLJAČ KOJA VOLI HERCEGOVINU

VELIKE, ALI NEDOVOLJNO ISKORIŠTENE MOGUĆNOSTI

NE SRLJAJTE KAO GUSKE U MAGLU

UREĐAJI KOJI ZADIRU U LOVAČKU PRIVATNOST

SIGURAN OSLONAC U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

07

10

12

15

20

42

52

IZ SADRŽAJA / UVODNA RIJEČ

RADNI UVJETI U LOVAČKIM UDRUGAMA

LOVNO GOSPODARENJE

LOV MEDVJEDA

LD "USKOPLJE" GORNJI VAKUF - USKOPLJE

NADZORNE KAMERE U LOVIŠTU

ZAJEDNICA RADIOAMATERA HERCEG BOSNE

Hvala Bogu da divljač nema nacionalnost! Ni lovišta nema-ju nacionalnost, jer gotovo svi

zaboravljamo da je zemlja Božji dar i Njegovo vlasništvo, a mi smo sitni stvo-rovi i trenutačni prolaznici koji koristimo darovano, i to bez potrebne zahvalnosti, jer nam lako može biti oduzeto, ili od Božje volje ili od zemaljskih pohlepnika. Vidimo to po nijemim svjedocima naše bh. povijesti – stećcima, koji tako gordo i nepokorno svjedoče i prkose skorojevi-ćima, u koje spadamo i mi danas, koji ne znadosmo, barem najistaknutije zapam-titi kroz kolektivno povijesno pamćenje. Jer, stećci nisu samo obične kamene gromade, nikle tu i same od sebe stvaraju zagonetke potomcima. Oni su nadgrobni spomenici vrijednim, imućnim i zasluž-nim ljudima, koji su zacijelo bili savjesni korisnici Božje zemlje i divljači i većina su bili lovci, jer lovstvo uvijek pripada i bogatim i uglednim ljudima. Na mnogim su stećcima uklesani baš lovački moti-vi. Stećak je metafora našega življenja, neznanja, tvrdoće, dugovječnosti... Zato smo i dužni umivati ih svojim pogledima i život im ostavljati za budućnost.Zašto rekoh razbijeno zrcalo? U svakom komadiću negdašnje cjeline ogledala vidi se posebna i drukčija preslika stvarnosti, u kojoj danas svatko gleda istinu na svoj način, zaboravljajući onu istinu koja ne zna za eroziju, baš kao što i stećci zorno kazuju o mnogobrojnim različitostima velikih ljudi i vremena, u ime kojih su i isklesani. Ako su stećci neprolazni svjedoci po-

vijesti, a donekle jesu – dok ih ovosvje-tovni barbari ne razbiju, služeći se vješto izopačenom logikom kao i u lovstvu – u stilu: „Što bih ih ja čuvao kad ih ima tko drugi čuvati“, onda bismo i mi lovci tre-bali isklesati poneki stećak da nas buduć-nost ne otopi kao sunce svibanjski snijeg. Usudio bih se kazati da smo do sada oblikovali dva snažna stećka: Lovački sa-vez Herceg Bosne i drugi, naše tiskovine: dvije monografije plus lovačko glasilo Hoop!. Moguće da je trebalo i još nešto ovjekovječiti, ali nije ni ovo malo! Želim ustvrditi da su to spomenici kulture koje nitko i nikad neće moći zanemariti i u zaborav zakopati, baš poput stećaka. Ali, sada ostaju otvorena pitanja: Kako mi suvremenici čuvamo te svoje tvorevine? Je li po njima već narasla mahovina i siva patina vlažnih i tmurnih vremena, jesu li poruke tamo tiskane dobile naziv flo-skula i prevladanih ideja ljudi koji se kroz te tekstove željaše pokazati, kao biva, nekakvi znalci ili dobrotvori i čuvari lo-vačke prakse i tradicije...? Tko od mladih naraštaja citira ili interpretira mnoge izrečene mudrosti (ako ovo nije suviše narcisoidno), ucrtane u retke, kako je došlo do realizacije i postvarenja ideja koje su za taj povijesni trenutak bile je-dino dobre i prihvatljive, i bez obzira na to što su mnogi naši ljudi – lovci ostali izvan našega sustava ili su pak morali se-liti diljem BiH? I, ima li nade da se nekad razbijeno zrcalo zamijeni nekim novijim, boljim i svim lovcima prihvatljivim? Da u njemu svi vidimo svoja nasmijana i ozarena lica.

Lovstvo u razbijenom zrcalu bh. stećakaPIŠE BLAGO LASIĆ

BROJ 127 / SIJEČANJ - VELJAČA 2021.

4 / 5

Čovjek je u 99 posto svog postojanja bio lovac pa je nedvojbena činjenica da je lov bio iznimno važna formativna sila

u razvoju čovjeka, kako na tjelesnom tako i na društvenom, odnosno duhovnom planu. Lov kao vještinu potrebno je sagledavati u puno širem kontekstu pojma lovstva, koji podrazumijeva interdisciplinarnu znanost, struku i djelatnost koja ima gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju. Njegova funkcija i zadaća unutar ljudske zajednice mijenjala se tijekom povijesti, od alata za pribavljanje hrane i sirovina do današnje funkcije lova u kontekstu odr-živog upravljanja prirodnim resursima, odnosno ekološkog alata s pomoću kojeg možemo upravljati životinjskim populaci-jama, kontrolirati bolesti, očuvati izvornost i bioraznolikost staništa, očuvati kulturnu i tradicijsku baštinu. Navedene funkcije snažan su argument i temelj za promociju i pozicioniranje lovstva kao djelatnosti od javnog interesa.Bez obzira na to bavimo li se lovstvom rekreativno ili profesionalno, ono ima značajan utjecaj na ekonomiju, a naročito na lokalni ekonomski razvoj. Osim plaćanja lovozakupnina, u ovoj djelatnosti postoje izravna, ali i neizravna radna mjesta kao što su ona u proizvodnji i održavanju opreme za lov poput lovačkog oružja, odjeće, obuće, vozila, opreme i hrane za pse, veterinarskih usluga, trgovine, usluge smještaja, proi-

ZNANSTVENA POTVRDA POZITIVNIH SOCIJALNIH UTJECAJA LOVA NA LOVCA

SKUPNI LOVzašto ga volimo i zašto nam je važan

zvodnje hrane, usluga turističkih agencija, osiguranja.Lov je izvrsna aktivnost za tijelo i dušu, a naročito skupni lovovi u kojima sudjeluje velik broj lovaca. (…)Lov ima pozitivan efekt na fizičko i psihičko zdravlje jer lovci provode puno vremena na otvorenom, u prirodi, pri čemu se kreću u prosjeku više od osoba koje nisu lovci. Učestala fizička aktivnost na otvorenom pri-donosi zdravlju, naročito u starijoj dobi, što ima za posljedicu bolju kvalitetu života, spo-sobnost potpore obitelji i zajednici, a manje troškove za zdravstvenu skrb. Vjerojatnost da se neka osoba bavi tjelesnom aktivnošću raste ako su te osobe dio društvenih mreža ili aktivnosti koje potiču. U tom kontekstu lov možemo smatrati stilom i načinom živo-

ta koji promiče povezivanje, ali i zdrav život u suglasju s prirodom te ljudske vrline kao što su aktivnost, obrazovanje, odgovornost, odlučnost, discipliniranost, ali i samoefika-snost, definiranu kao vjerovanje u vlastite sposobnosti. Osim toga, lov nudi vrijeme za razmišljanje, opuštanje i ublažavanje stresa. Ovo je posebice važno u današnje vrijeme, kada je svaka nova generacija sve udaljenija od prirode, a moderan ljudski život svakod-nevno je opterećen stresom. Kroz lov se stvaraju snažne društvene mreže koje su važne za održavanje socijalne kohe-zije unutar ruralnih zajednica. Primjerice, stvaraju se i održavaju prijateljstva, održava međugeneracijska komunikacija i aktivnost, kroz lov se olakšava integracija doseljenih osoba u zajednicu, prenose se tradicionalna, često vrlo važna znanja i vještine na mlađe generacije…Kroz lov, odnosno lovne aktivnosti unutar lovačkih asocijacija, lokalnih, regionalnih, nacionalnih, ali i međunarodnih, razvija se socijalna potpora. U Hrvatskoj imamo puno takvih pozitivnih primjera uključivanja lovaca, u sanaciju i pomoć ljudima nakon prirodnih katastrofa kao što su potresi, poplave, ledolomi, požari…Kroz lov, odnosno socijalne kontakte sma-njuje se osjećaj usamljenosti, u svim fazama života (to je naročito važno za osobe starije životne dobi, posebno na ruralnim prosto-rima), a jača se osjećaj svrhe i ispunjenosti. Socijalna izolacija ima izrazito negativan efekt na dobrobit i zdravstveno stanje osobe, a u Hrvatskoj je česta na ruralnim prostorima, gdje su institucionalni, kulturni, ekonomski i interpersonalni resursi izrazito ograničeni. (…)S obzirom na trenutnu situaciju (potresi), kao i brojne situacije iz naše bliske prošlosti (Domovinski rat, prirodne katastrofe), lov ćemo još dugo u Hrvatskoj koristiti, osim u preventivne, na žalost i u terapeutske svrhe jer se pokazao dobrim lijekom kod ljudi koji boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja.

Dr. sc. Krunoslav Pintur(Preuzeto iz Lovačkog vjesnika br. 1-2, godina 2021.)

Ono što osjećamo i znanstveno je valorizirano. Rezultati istraživanja provedenog na području Ujedinjenog Kraljevstva znanstveno potvrđuju da skupni lovovi utječu pozitivno na fizičko i mentalno zdravlje sudionika lova

PRIPREMIO DRAGAN NALETILIĆ

PREUZETO IZ...

Lovovi u kojima sudjeluje velik broj lovaca, blagodat su za tijelo i dušu

WWW.LOVACKISAVEZ-HB.BA

PIŠE VLADO BOŠNJAK

Bez obzira na koronavirus i brojna ograničenja i zabrane, može se reći da su Lovački savez Herceg Bosne, njegove članice i njihovi

članovi u 2020. godini izvršili velik dio obveza oko uzgoja i zaštite divljači te očuvanja prirode, nimalo pritom ne zanemarujući ni brojne

druge redovite lovačke obveze

ŠTO JE PROPUŠTENO,s užitkom će se nadoknaditi

Na pitanje o protekloj, 2020. godini, najčešći je odgovor ne pono-

vila se. Pandemija korona-virusa ostavila je dubok trag na svemu i na čitavoj kugli zemaljskoj, pa i na lovstvu. U nekoliko prošlih brojeva Hoopa! pisali smo o posljedi-cama pandemije u lovačkim udrugama, članicama Lovač-kog saveza Herceg Bosne. Usprkos brojnim izazovima lovci su se i ovaj put pokazali odgovornom, vrijednom, ustrajnom i organiziranom društvenom skupinom. Radeći na uzgoju i zaštiti divljači te očuvanju prirode, i

obavljajući brojne redovite aktivnosti,

nisu ni pomišljali na bilo kakav lockdown,

o čemu svjedoče i sta-tistički pokazatelji koje

ćemo iznijeti u daljnjem tekstu.

ISPITI, ISKAZNICE, ODLIČJA…

Za polaganje lovačkog ispita lovačke su udruge prijavile 391 lovnog

pripravnika, od kojih je njih 348 položilo ispit. Ispit je položilo i devet pripravnika iz 2019. godine, a na temelju članka 55. stavak 2. Zakona o lovstvu Federacije BiH, uvje-renje o položenom lovačkom ispitu dobila su četiri lovca. Po sve tri osnove, broj lovaca u Savezu u 2020. godini pove-ćao se za 361. Najviše lovaca pripravnika bilo je u Županiji Središnjoj Bosni – 94, odmah

potom u Hercegovačko-nere-tvanskoj županiji – 93. Među lovačkim udrugama, najviše pripravnika, po 30, bilo je u LD-u „Vepar“ Prozor – Rama i UL-u „Kuna“ Jajce. U prote-kloj godini lovce pripravnike nisu imali LU „Lisac“ Ravno, LU „Zavelim“ Roško Polje i LD „Tetrijeb“ Kreševo. Povjerenstvo za polaga-nje lovačkog ispita: Alojz Dunđer, Vlado Soldo, Jako Čavara, Zoran Lovrić i Ivica Lučić, od 26. rujna do 29. prosinca 2020. provelo je 12 lovačkih ispita. Izobrazba lovnih pripravnika, ponajprije uobičajena predavanja, te sami ispiti provedeni su uz određene poteškoće glede poštovanja epidemioloških mjera. Ponekad i ponegdje bilo je jako zahtjevno osigu-rati propisane uvjete. Neki kandidati, uglavnom oni koji su se zatekli izvan BiH, zbog ograničenja kretanja nisu

uspjeli izići na ispit i moguć-nost za svoju promociju u lovce imat će u ovoj godini. Valja naglasiti da su svi pri-pravnici preko Saveza dobili priručnik „Osnove lovstva“ i Dnevnik lovnog pripravnika, a nakon položenog lovačkog ispita Uvjerenje o položenom lovačkom ispitu, koje izda-je Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

GODINA 2020. U OČIMA STATISTIKE

IZ SAVEZA


6 / 7

U 2020. godini Savez je izdao 395 novih lovačkih iskaznica. Također su zamijenjene 3663 iskaznice izdane 2010. godi-ne, jer im je istekao desetogo-dišnji rok valjanosti. U tijeku je zamjena iskaznica izdanih u 2011. godini. Iako su uglavnom izostale lovačke večeri, skupštine i druge svečane prigode u kojima se uručuju priznanja, najaktivnijim i najzaslužnijim lovcima ipak je dodijeljen određen broj odličja Lovač-kog saveza Herceg Bosne. Odličje prvoga reda dobilo je 11 lovaca iz šest lovačkih udruga, Odličje drugoga reda 25 lovaca iz četiri lovačke udruge, a Odličje trećega reda 55 lovaca iz četiri lovač-ke udruge.

VELIKI „PODBAČAJ“ STRELJAŠTVA

U 2020. godini Savez je izdao pet planiranih brojeva Hoopa!, u

prosječnoj nakladi od 8273 primjerka. Zbog koronaviru-sa, izostale su neke redovite teme. Primjerice, u 2019. godini lovno je streljaštvo popunilo dvadeset devet stranica lista, a u 2020. godini samo šest. Ili, lovačke su večeri u 2019. godini „pokri-le“ dvadeset dvije stranice, u 2020. godini devet. Ipak, do-pisnici i uredništvo pobrinuli su se da se taj manjak nado-knadi nekim drugim, aktual-nim tekstovima, ponajprije u rubrici „Iz lovačkih društava“, kojoj i inače pripada najviše prostora i koja je, po mnogim ocjenama, najinteresantnija i najčitanija rubrika u listu. U ovoj rubrici priloge u svih pet brojeva imalo je (samo) šest lovačkih udruga, a iz osam nije bilo ni jednog dopisa?! Najviše tekstova objavljeno je iz lovačkih udruga iz Posav-ske i Zapadnohercegovačke Županije, a dobrom surad-njom s Hoopom! ne može se pohvaliti većina lovačkih udruga iz Hercegbosanske i Hercegovačko-neretvanske županije. Za usporedbu, iz devet članica Saveza iz Hercegbosanske županije u svih pet brojeva objavljeno je ukupno osamnaest teksto-va, a samo iz LD-a „Fazan“ Odžak petnaest. Hoop!

postoji zbog lovaca i njiho-vih udruga, tu nema dvojbe. Savez kao njegov izdavač i njegovo uredništvo žele ravnomjerniju zastupljenost lovačkih udruga u ovome gla-silu i nadaju se to postići već u ovoj godini. A to je moguće samo ako odgovorni u svim članicama Saveza suradnju s Hoopom! shvate i prihvate kao ispunjenje obveze prema vlastitom članstvu. U stalnoj rubrici „In memo-riam“ u 2020. godini objav-ljeno je 78 osmrtnica lovaca, jednako kao i godinu dana ranije, te šest osmrtnica u povodu neke od obljetnica smrti. Iz čak trinaest lovač-kih udruga, među kojima je i nekoliko brojnijih po lovačkom članstvu, nije bilo ni jedne osmrtnice. Teško je povjerovati da je to stvarno stanje, ali to ostavljamo na savjest odgovornima u ovim lovačkim udrugama. Kako će biti u ovoj godini, teško je predvidjeti. Lov-ci su optimisti pa u lovnoj sezoni 2021./2022. očekuju bolja vremena. Lovački savez

Herceg Bosne i njegove članice u svojim planovima rada ne izostavljaju ni jednu aktivnost iz Godišnjeg plana gospodarenja lovištem. S posebnim će užitkom, ako za to bude imalo prilike, nado-knaditi propušteno u prote-kloj lovnoj sezoni: lovačke večeri, zajedničke lovove, posjete prijateljima iz drugih lovačkih udruga, streljačka natjecanja, kinološke aktiv-nosti… A sve će to na svojim stranicama riječju i fotogra-fijom popratiti Hoop! u 24. godini svoga izlaženja.

Hoop! postoji zbog lovaca i njihovih udruga, tu nema dvojbe. Savez kao njegov izdavač i njegovo uredništvo žele ravnomjerniju zastupljenost lovačkih udruga u ovome glasilu i nadaju se to postići već u ovoj godini

PLAN IZLAŽENJA HOOPA! U 2021. GODINI

Hoop! br. Razdoblje Ide u tisak Krajnji datum dostave tekstova Dostava promjena u primateljima Hoopa! do:

127 Siječanj – veljača 15. 3. 2021. 5. 3. 2021. 11. 3. 2021.

128 Ožujak – svibanj 7. 6. 2021. 28. 5. 2021. 3. 6. 2021.

129 Lipanj – kolovoz 23. 8. 2021. 14. 8. 2021. 19. 8. 2021.

130 Rujan – listopad 27. 10. 2021. 21. 10. 2021. 25. 10. 2021.

131 Studeni – prosinac 16. 12. 2021. 8. 12. 2021. 13. 12. 2021.

IZ SAVEZA


Nema općine ili grada u Federaciji BiH a da nema barem jednu lo-

vačku udrugu, članstvom če-sto i najbrojniju u toj sredini. U lovačkoj su udruzi odreda punoljetni i psihofizički zdravi ljudi koji legalno posjeduju i nose lovačko oružje. Novcem od njihove članarine udruga se trudi podmiriti svoje finan-cijske obveze, kojih je svakim danom sve više. No to ide sve teže i mnogi vjeruju da je pi-tanje dana kad više neće moći tako. Jer, ako udruga s petsto-šesto članova jedva sastavlja kraj s krajem, što može učiniti ona sa stotinjak ili manje čla-nova? Odgovorni na federal-noj i županijskim razinama trebali bi o tome razmisliti. A ima načina za pomoći. Pri-

PIŠE VLADO BOŠNJAK

RADNI UVJETI U LOVAČKIM UDRUGAMA

VLASTITE PROSTORIJE I STRUČAN TAJNIK

Više od pola naših lovačkih udruga nemaju svoj poslovni prostor, adresu elektroničke pošte nema 17 lovačkih udruga, a 11 ih je bez računala i pisača kao osnovne informatičke opreme, i u takvim uvjetima tajnici danas teško mogu izvršavati obveze koje stoje pred njima. Premda, i samom izboru tajnika treba pristupiti odgovorno i s punom svijesti o raznovrsnosti i specifičnosti posla koji ga čeka na tome mjestu

mjerice, plaćanje lovočuvarske službe. Lovište i divljač treba čuvati, nitko normalan to ne dovodi u pitanje, ali zašto bi to trebala plaćati samo lovačka udruga kao korisnik lovišta, kao što je sada slučaj? Gdje je tu vlasnik lovišta? Nije li logično da lovočuvari budu u radnom odnosu s državom, tj. s resornim ministarstvom i da kao takvi lakše i učinkovi-tije nego sada obavljaju svoje zahtjevne poslove? Pa ako državi pritom treba financijski pomoći, udruge ne bježe od toga. Ovako, prevelik je to financijski teret na leđima lo-vačkih udruga, što za posljedi-cu, uz neke druge uzroke, ima loše rezultate u borbi protiv krivolova i drugih oblika nelo-vačkog ponašanja.

URED I INFORMATIČKA OPREMA

U statutu svake lovačke udruge, uz ime udruge stoji ime grada ili opći-

ne u kojoj je njezino sjedište. Udruga ima i svoju adresu, navedenu u rješenju o registra-ciji. Na toj bi adresi, očekivati je, trebao biti kakav uredski prostor za obavljanje admini-strativno-tehničkih poslova koje ima svaka lovačka udruga i u kojem se čuvaju, i po potre-bi daju na uvid, brojni lovački, financijski i drugi dokumenti. Kakve urede imaju naše lovač-ke udruge i imaju li ih uopće? Tko su vlasnici prostorija u kojima su lovački uredi? Kakva je tehnička opremljenost tih ureda? Tragajući za odgovori-

ma na ta pitanja, došli smo do podataka koji, blago rečeno, ne ohrabruju i o kojima vrijedi ozbiljno razmisliti.Lovačkoj udruzi potrebne su uredske prostorije u kojima je njezinim članovima, ali i brojnim drugim subjektima, moguće pružiti kvalitetnu i pravodobnu uslugu i infor-maciju. Nije dovoljno imati stol, ormar i nekoliko stolaca. Lovački ured danas treba biti barem minimalno informatički opremljen, tj. raspolagati raču-nalom, pisačem i internetskom vezom. Faks nije i ne može biti zamjena za internet. Davno je prošlo vrijeme kad je tajnik ono malo tadašnje dokumen-tacije čuvao u svom ili tuđem domu ili podatke pokušavao nositi u svojoj glavi. Svi smo

pretpostavke su za kvalitetan rad

IZ SAVEZA


8 / 9

svjesni koliko se razlikuju ta-dašnji i današnji lov, e pa još se više razlikuju tadašnji i današ-nji popratni poslovi i procesi pred kojima se nalaze lovačke udruge. Bez osnovnih uvjeta za rad, udruge ne mogu odgo-voriti na brojne zahtjeve koje pred njih postavlja njihovo članstvo, ali i brojne institucije kroz zakonsku formu.

SEKCIJE MOGU, UDRUGE NE MOGU

Anketa provedena među članicama Lovačkog saveza Herceg Bosne

pokazala je zanimljive rezul-tate. Od 42 članice Saveza, vlastite prostorije (1/1) tipa ureda ili lovačkog doma ima njih 19. Ostale članice svoje

urede imaju u prostorijama za koje plaćaju najamninu ili koriste prostorije koje im je dodijelila općina ili neka institucija, gdje plaćaju samo režijske troškove. Najgore je stanje u lovačkim udrugama iz Županije Zapadnohercego-vačke. Od sedam tamošnjih udruga, samo Lovačko društvo „Mosor“ Široki Brijeg ima svoj uredski prostor, a Lovačko društvo „Rujan“ Kočerin svoj lovački dom. Ostale su prostor, kakav-takav, unajmile ili im je dodijeljen na korištenje. Skoro svaka sekcija zapadnoher-cegovačkih lovačkih udruga u svom je lovištu izgradila lovačku kuću vrijednu i po nekoliko desetaka tisuća KM, što je vrijedno poštovanja, pa je opravdano postaviti pitanje zašto to ne uspijeva njihovim matičnim udrugama. Nešto je bolje stanje u ostalim županija-ma, ponajprije u Posavskoj. Većina naših današnjih lovač-kih udruga utemeljena je za bivše države i upravo se u toj činjenici može tražiti dio ra-zloga, ali ne i potpuno oprav-danje, za današnje stanje. U to su vrijeme čelnici lovačkih udruga postavljani po politič-koj direktivi i kao takvi svojim su utjecajem mogli osigurati besplatan prostor za rad udru-ge. U dosta slučajeva s promje-nom predsjednika mijenjalo bi se i mjesto ureda. Udruge koje su nastale nakon Domo-

vinskog rata u težoj su poziciji glede svojih prostorija. Dobar dio njih, a takvih je 15 među članicama Saveza, odcijepio se od matičnih lovačkih udruga, a prostorije su ostale u vlasniš-tvu matičnih udruga. Kako su, nakon odcjepljenja, ostale s manjim brojem članova, nisu bile u prilici poduzimati bilo kakve značajnije graditeljske zahvate. Pa ipak, neke od njih su uspjele i danas imaju repre-zentativne lovačke prostorije (LU „Kuna“ Domaljevac, LU „Lisac“ Ravno, LD „Rujan“ Kočerin), koje ne služe samo lovačkim potrebama. Neki od 11 lovačkih domova, koliko ih trenutačno ukupno ima u našim lovačkim udrugama, po-stali su prepoznatljiva mjesta na kojima se organiziraju zaba-ve, izložbe, sajmovi, seminari, natjecanja…, dakle sadržaji koji su zanimljivi i značajni širem puku i zajednici. Lovačke udruge koje još uvijek nemaju vlastite prosto-rije trebale bi o tome ozbiljno razmisliti. Jednom se mora početi. Jer, ako to može sekcija od pedesetak ili manje članova, može i udruga. Naravno, vod-stva lovačkih udruga trebaju osmisliti i članstvu na pravi način predstaviti projekt i tada realizacija neće izostati. Jako je, dakle, bitna potpuna i istinita informacija, kao i izgradnja međusobnog povjerenja, koje se teško stječe, a lako gubi. Ako udruge ne krenu u taj proces, njihov će rad u velikoj mjeri i dalje ovisiti o planovima onih koji su im iznajmili prostorije. A lovci vole biti svoji na svo-me, zar ne?

ZAHTJEVNA POZICIJA TAJNIKA

Rekosmo, danas se ure-dom u punom smislu ne može zvati prostorija bez

odgovarajuće opreme, ponaj-prije informatičke. Nažalost, u 11 naših lovačkih udruga ne

postoji osnovna informatička oprema (računalo i pisač), a njih 17 nema adresu elektro-ničke pošte (e-mail), pa se snalaze tako da poštu primaju i šalju tajnici sa svojih računala i adresa. A obveza za čije je ispunjenje nužan internetski priključak, sve je više i sve su zahtjevnije. Općinske, županij-ske i federalne institucije, gdje spadaju i različite inspekcije, „navikle“ su se od lovačkih udruga redovito tražiti podatke o lovstvu, financijama, nao-ružanju... Naravno, i članstvo ima svoje zahtjeve i potrebe, ali i Lovački savez Herceg Bosne, s kojim su članice u stalnoj komunikaciji. Većina onih koji prihvate obnašati određene lovačke dužnosti, počevši od lovnih sekcija i jedinica pa do predsjednika udruga, vrlo brzo shvati da ih ne očekuje nimalo lagan zadatak. Pa ipak, najteže je tajnicima lovačkih udruga, koji tom poslu moraju posve-titi puno vremena, pa i onog večernjeg (različiti sastanci). Pritom moraju biti solidno upućeni i u lovački, i u finan-cijski, i u knjigovodstveni, i u zakonski dio posla, o temeljnoj informatičkoj pismenosti da i

Mnoge lovačke udruge pri izboru tajnika i danas zanemaruju njegovu stručnost, posebno informatičku (pa i opću) pismenost. A to nije dobro, jer tako izabrana osoba neće moći obavljati svoj posao, što će u konačnici biti problem za čitavu udrugu i sve njezine članove

Lovačke udruge koje još uvijek nemaju vlastite prostorije trebale bi o tome ozbiljno razmisliti. Jednom se mora početi. Jer, ako to može sekcija od pedesetak ili manje članova, može i udruga

IZ SAVEZA


ne govorimo. Očekuje li se da kvalitetno i u potpunosti obav-ljaju sve te poslove (a tko će drugi?), doista se čini nužnom njihova profesionalna vezanost za udrugu.Sadašnji tajnici uglavnom ima-ju drukčiji status, koji je naslije-đen i koji se održava inercijom. Zanimljivo, mnoge lovačke udruge pri izboru tajnika i danas zanemaruju njegovu stručnost, posebno informa-tičku (pa i opću) pismenost. A to nije dobro, jer tako izabrana osoba neće moći obavljati svoj posao, što će u konačnici biti problem za čitavu udrugu i sve njezine članove. Činjenica je da se pojedinci olako prihvate posla tajnika lovačke udruge, uopće ne znajući što ih tamo čeka. Računovodstveno-knjigo-vodstvene i financijske poslove udruga danas najčešće obavlja-ju ovlašteni financijski uredi, no ne sve, jer tajnik ima obvezu kreirati i predati im brojnu dokumentaciju, koja će kasnije biti predmetom različitih ocjena i prosudbi. Tajnik treba pratiti i evidentirati lovačku članarinu (što je ponekad jako zahtjevno), lovačke iskazni-ce, odličja, ažurirati adrese i primatelje Hoopa!, organizirati lovočuvarsku službu, surađivati s lovnicima i predsjednicima sekcija, pripremati sjednica upravnog odbora, skupštine i drugih radnih tijela udruge, izdavati kojekakve potvrde lovcima, evidentirati i admini-strativno pratiti lovne priprav-

Godine 1998. izašao je prvi broj Hoopa!. Na prijed-log uredništva, Upravni odbor Lovačkog saveza Herceg Bosne donio je odluku da se svi brojevi

ovoga glasila koji izađu u jednoj godini tvrdo uvežu i podijele članicama Saveza. Do sada su napravljena 22 takva uveza. Zašto je to bila dobra odluka? Zato što je Hoop! naša najbolja arhiva. Sve što je Savez radio, svaki događaj, objavljeno je u tome glasilu. Naravno i bezbrojni prilozi iz naših lovačkih udruga, koje je, što vrijeme više odmiče, sve zanimljivije pogledati i pročitati. Na redovi-toj godišnjoj skupštini Saveza, svaka članica Saveza dobije tvrdi uvez Hoopa! za prethodnu godinu. Na tom tvrdom uvezu, uz pečat Saveza stoji ime udruge kojoj se dodjelju-je. Taj je uvez, dakle, namijenjen udruzi i njezinoj arhivi. Na upit imaju li ove uveze, samo je nekolicina naših udruga potvrdno odgovorila. Očito su bivši, ali i neki sa-dašnji predsjednici udruga, ovaj uvez shvatili kao osobni dar i ponijeli ga sa sobom. Bilo bi dobro da se ovi uvezi vrate i nađu svoje mjesto u lovačkim uredima udruga, kako bi bili dostupni sadašnjim i budućim lovcima. Samo u kompletu ovi uvezi imaju svoju pravu vrijednost, tim više što se novi ne mogu ponovno tiskati. A i ukras su na uredskim policama.

nike, surađivati sa stručnom osobom udruge, evidentirati iz-davanje lovnih karata i dozvola za lov, surađivati s općinskim i županijskim institucijama, s Lovačkim savezom Herceg Bosne, možda biti i dopisni-kom Hoopa!... Nerijetko, osoba koje dođe na mjesto tajnika i uvjeri se koliko je to opsežan i zahtjevan posao, odustane od njega. Što je u redu, ali nije u redu ostati na tome mjestu i biti ravnodušan na većinu obveza koje nosi ovaj posao. U nekim slučajevima s odlaskom predsjednika udruge mijenja se i njezin tajnik, što se obično negativno odrazi na kontinuitet rada udruge. Nema suradnje između starog i novog tajni-ka, novi nije uveden u posao i opet trpi udruga. Ovo se posebno odnosi na udruge čiji tajnici vode „svoju“ arhivu te s njihovim odlaskom odlazi i dio arhive i način njihova rada. Obično se to događa u onim udrugama koje nemaju svojih prostorija i svoje opreme, što je samo dokaz više da ovom pitanju treba posvetiti mnogo više pozornosti nego dosad.Kao nužne nameću se, dakle, dvije stvari. Prva, lovačke udruge koje nemaju svojih prostorija, makar uredskih, tre-bale bi učiniti sve da dođu do njih, i druga, izboru tajnika u lovačkim udrugama treba prići ozbiljnije nego dosad, a njihov radni status rješavati profe-sionalizacijom i adekvatnom novčanom naknadom za rad.

Vrijednost i ukrasna policama

IMAŠ LI VALJANU LOVAČKU ISKAZNICU? IMAŠ.

Onda uzmi i svoju člansku markicu.U tvojoj je lovačkoj udruzi.

IZ SAVEZA


10 / 11

Statistički podatci go-vore da se broj jedinki pojedinih vrsta divljači

značajno smanjuje. Intenzivna poljoprivredna proizvodnja, primjena pesticida i herbicida te suvremenih strojeva za obradu tla bez uporabe zakonom pro-pisanih plašila, monokulture, presijecanje lovišta prometni-cama, gust promet, krivolov, bolesti, a ponekad i vremenske prilike, samo su neki od razloga

LOVNO GOSPODARENJE

Brojne lovačke udruge svake godine unose divljač u svoja lovišta, ali u većini slučajeva izostanu očekivani rezultati. Stoga bi trebale analizirati učinke dosadašnjeg unosa i same doći do zaključka je li unos divljači bio samo trend, potreba ili nepotrebno rasipanje novca

PIŠE IVICA DRMIĆ

povećanje brojnosti populacije kako bi se brojnost pojedine vrste divljači što više približi-la gospodarskom kapacitetu, što najčešće podrazumijeva planiranu internu višegodišnju zabranu lova na vrstu divlja-či koja se unosi, negdje je to povećanje brojnosti određene vrste divljači uoči lovne sezone, čime se povećava lovna ponuda za vlastite lovce, ali i za lovce turiste, negdje je to unos novog genetskog materijala, što bi tre-balo smanjiti parenje u srodstvu a time i poboljšanje kvaliteta divljači te smanjenje broja dege-nerativinih slučajeva, a negdje se unosom nastoji uskladiti narušeni omjer spolova. Ako je u pitanju naseljavanje ili ponov-no naseljavanje određene vrste divljači motiv može biti grižnja savjesti i pokušaj popravka po-grešaka učinjenih u prošlosti.

ZAKONSKI TEMELJ

Zakon o lovstvu Federacije BiH vrlo je neprecizno definirao tematiku unosa

divljači. Naime, unos i čuvanje divljači radi postizanja brojnosti utvrđene lovnogospodarskom

osnovom i programom uzgoja jedna je od mjera i radnji kojima se pomaže razmnožavanje i opstanak divljači propisano lovnogospodarskom osnovom. Premda su u pitanju suštinski različite stvari unosom divljači smatra se i puštanje uhvaćene divljači, divljači iz umjetnog uzgoja, ali i unos novih vrsta divljači (što je naseljavanje ili introdukcija) te ponovno nase-ljavanje nestalih vrsta divljači (što je ponovno naseljavanje ili reintrodukcija). Sve ovo provodi se u skladu s planovima gospo-darenja lovištem i Zakonom o zaštiti prirode. Unos divljači u lovište smatra se promicanjem lovstva te je za ovu aktivnost dopušteno korištenje sredstava koja je korisnik lovišta, reali-ziranjem lovnogospodarske osnove, ostvario u gospodare-nju lovištem.

ODABIR DIVLJAČI

Odabir divljači za unos od izuzetnog je značenja za uspješnost unosa. Vrsta

divljači koja se unosi unapri-jed je određena lovnogospo-darskom osnovom, odnosno godišnjim planom gospodare-nja. Donositelj odluke razmatra

smanjenja broja divljači. S druge strane broj lovaca se stalno povećava, što znači da na svakog lovca dolazi sve manji broj divljači. Brojnost divljači u pojedinim lovištima ni izbliza ne može zadovoljiti potrebe lo-vaca. Stoga je osmišljen koncept umjetnog uzgoja divljači, koja se onda unosi u lovišta. Time se dijelom smanjuje jaz između realnih mogućnosti lovišta i potreba lovaca.

RAZLOZI I MOTIVI UNOSA

Općenito, krupna i/ili sitna divljač unosi se u lovište zbog različitih razloga:

naseljavanja područja na kojima je ta vrsta divljači nekad obita-vala (ali je trenutačno nema), povećanja brojnosti populacije do gospodarskog kapaciteta, povećanja brojnosti populacije prije lovne sezone, „osvježava-nja krvi“ ili usklađivanja spolne strukture populacije.Motivi za unos divljači mogu biti različiti, ovisno o ciljevima koji se žele dosegnuti unosom divljači. Negdje je to isključivo

U LOVIŠTEUNOSUNOSDIVLJAČIDIVLJAČI

LOVIŠTE


mora imati dovoljno zraka, ali ne smije biti izložena izravnom strujanju zraka. Uhvaćena živa divljač prema svojim je karak-teristikama ispred divljači iz umjetnog uzgoja.Ako je pak riječ o divljači iz umjetnog uzgoja, ovisno o motivima unosa divljači, najčešće se može birati starost divljači za unos. Kod fazana, koji se najčešće unosi, mogu se unositi fazanski pilići dobi 5 – 6 tjedana, fazanski pilići dobi 7 – 8 tjedana, fazanski pilići dobi 12 tjedana, odrasli fazani za lov dobi 18 i više tjedana, matič-no fazansko jato (30 tjedana u omjeru 1:4) i poluizneseno matično jato (50 tjedana u omjeru 1:5). Trčke i kamenjarke givne ispuštaju se odrasle (u formiranim parovima) ili kao pilići u dobi 9 – 12 tjedana. Prepelice pućpure ispuštaju se

odrasle neposredno pred lov. Divlje patke ispuštaju se u dobi 6 – 7 tjedana. Zečevi iz umjet-nog uzgoja ispuštaju se u dobi od 35 dana, 70 do 90 dana ili 6 mjeseci. Jedinke za unos moraju biti u dobroj kondiciji, dobra tjelesnog i zdravstvenog stanja, bez ozljeda, s dobrim perjem ili dlakom. PRIPREMA TERENA

Priprema terena na kojem će se unijeti divljač bitan je čimbenik. Teren mora

po svojim karakteristikama odgovarati divljači koja se na nj unosi. U prvom redu broj pre-datora, pasa i mačaka skitnica mora biti sveden na minimalnu podnošljivu mjeru. Ovisno o vrsti divljači, štetu na odraslim jedinkama, mladunčadi i jajima prave lisica, čagalj, kune (bjelica i zlatica), divlja mačka, jazavac, mungos, lasica, tvor, jež, psi i mačke skitnice, škanjac mišar, jastreb kokošar, kobac, siva vrana i šojka. Naravno ovdje se striktno mora voditi računa o vrstama koje su zakonom zaštićene te one ne bi smjele biti objekt djelovanja lovaca. Osim kontrole broja predatora bitno je osigurati dovoljno hra-ne i vode tijekom cijele godine, jer ako ovaj uvjet nije ispunjen divljač će migrirati u potrazi za hranom i vodom. Također je bitno da lovište pruži zaklon za

divljač tijekom cijele godine, što znači postojanje odgovarajućih remiza za divljač.

KARANTENA

Ispuštanju žive divljači ob-vezno bi morala prethoditi faza prilagodbe, odnosno

aklimatizacije, tijekom koje se divljač za unos nalazi u posebno izgrađenom lovnogospodarskom objektu – prihvatilištu. Ovo je prije svega potrebno za divljač podrijetlom iz intenzivnog uzgoja, koja nije pripremljena za samostalan život u prirodi. Su-protno je ako se u lovište unosi živa divljač premještena iz nekog drugog lovišta. Prihvatilište mora biti odgovarajuće veličine, odnosno za svaku vrstu divljači propisan je standard potrebne površine po jedinki. Ovisno o dužini boravka u prihvatilištu, za fazana je to 1 – 2 m² po jedinki. Prihvatilište ne treba planirati blizu prometnica ni naselja, ali mora biti dostupno, s povoljnom konfiguracijom, nagibom i ek-spozicijom terena, zaštićeno od vjetrova, smješteno u središnjem dijelu lovišta, s remizom okruže-nom poljoprivrednim površina-ma te prirodnim izvorom vode.Prihvatilište je ograđeno sa svih strana odgovarajućim mrežama koje moraju spriječiti ulazak predatora. Lovci kontinuirano

Ispuštanju žive divljači obvezno bi morala prethoditi faza prilagodbe, odnosno aklimatizacije, tijekom koje se divljač za unos nalazi u posebno izgrađenom lovnogospodarskom objektu – prihvatilištu

mogućnosti nabave divljači, bila to uhvaćena živa divljač ili div-ljač iz umjetnog uzgoja. Lovišta koja raspolažu velikim brojem divljači mogu ostvariti znača-jan izvor prihoda prodajom uhvaćene žive divljači. Krupna ili sitna divljač se hvata živa ili omamljuje, smješta u posebne kaveze i prevozi do lovišta u kojem će se pustiti. Hvatanje ili omamljivanje treba izvesti uz što manje stresa za divljač, a kavezi za prijevoz (pojedinačni za krupnu divljač) moraju po dimenzijama spriječiti okretanje divljači ili njezino ozljeđivanje. Divljač tijekom transporta

U LOVIŠTE Gozba unesenom divljači

Unos divljači u lovište treba se u tančine isplanirati

LOVIŠTE


12 / 13

Pretpostavlja se da je pradomovina muflo-na jugoistočna Azija,

odakle su u neolitu doneseni na neke otoke u Sredoze-mlju. Kasnije su naseljavali dobar dio europskog kopna, ali su intenzivnim lovom u razdoblju od prije 3000-4000 godina istrijebljeni. Opstali su samo na otocima Korziki i Sardiniji, odakle su u doba Rimskog Carstva uneseni u kopneni dio Italije. Naseljava-nje u druge dijelove Europe odvijalo se sporo. Pojedi-načno naseljavanje u okolici Beča vrše car Maksimilijan II. 1566. godine te vojsko-vođa Eugen Savojski 1730. godine. Uloga ovih muflona, međutim, bila je da služe kao atrakcija za posjetitelje par-kova. Naseljavanje muflona u druge zemlje s ciljem uzgoja i lova, otpočelo je znatno kasnije. Prvo je to urađeno u Čehoslovačkoj 1858. godine,

čuvaju prihvatilište, pri čemu u hranilice ostavljaju vodu i hranu identičnu onoj iz faze uzgoja. Lovci trebaju obavljati svoje zadaće uz minimalan kontakt s divljači. Nakon 7 – 10 dana u prihvatilištu divljači se nude žitarice, u količini do 60 % hra-ne, a preostali dio hrane je ona koju je koristila u prethodnom razdoblju. Nakon određenog vremena provedenog u prihva-tilištu (minimalno dva tjedna) skida se vanjska ograda i divljači se omogućuje odlazak u lovište. ISPUŠTANJE DIVLJAČI

Ako je njegov položaj ispravno odabran, prihvatilište bi se trebalo

nalaziti ili uz višegodišnje remi-ze ili uz rubove manjih branje-vina, naslonjeno na poljopri-vredne površine. Bitno je da na području ispuštanja divljač ima dovoljno hrane, vode, zakona i mira. Ako to nije osigurano divljač će migrirati tamo gdje postoje ovakvi uvjeti. Lovci i dalje trebaju nadzirati područje oko prihvatilišta i iznositi hra-nu, jer će se dio divljači vraćati u prihvatilište ako u dijelu lovišta gdje je pušten ne zadovolji svoje dnevne potrebe. S vremenom će se divljač potpuno osamosta-liti i nastaviti život bez čovjeko-ve pomoći.Prije ispuštanja divljači poželj-no je na odgovarajući način obilježiti divljač koja se unosi u lovište. Tetoviranje, prstenova-nje, čipiranje, bojenje, ušna ili krilna markica, ogrlica, radioo-dašiljač itd., samo su neki načini obilježavanja. Obilježavanje je potrebno da bi se unesena div-ljač mogla razlikovati od ostale divljači u lovištu, radi procjene uspješnosti unosa divljači, a samim time i isplativosti unosa.

ANALIZA, PA ZAKLJUČAK

Unos divljači je složena operacija koja mora biti u tančine isplanirana i

izvedena. Uvjet bez kojeg se ne može je kvalitetna pripre-ma lovišta za unos divljači. Za uspješan unos potrebno je dobro definirati ciljeve unosa. Na temelju definiranih cilje-va i raspoloživih financijskih mogućnosti određuje se dob divljači koja se planira unositi, stupa se u kontakt s ponuđači-ma divljači, ugovaraju se koli-čine, spolna struktura i vrijeme dostave. Divljač koja se unosi obvezno je držati u prihvatilištu, gdje se prilagođava životu u slobodnoj prirodi. Ako je na nekom terenu već obitavala vrsta divljači koja se želi tamo unijeti, ne treba unositi istu vrstu divljači dok se ne utvrde točni razlozi njezina nestanka s toga područja, a još je značajnije otkloniti razloge njezina nestanka s toga područ-ja. Premda brojne lovačke udru-ge svake godine unose divljač u svoja lovišta, u većini slučajeva izostanu očekivani rezultati. Improvizacija ili zanemarivanje bilo kojeg čimbenika i koraka u potanko razrađenoj proceduri unosa divljači vodi ka neuspje-hu, za što je primarni razlog nedovoljno znanje lovaca. Stoga se lovačkim udrugama pre-poručuje bolja i kontinuirana provedba utvrđivanja brojnog stanja divljači, kontrola ostvare-nog prirasta, realno planiranje odstrela te strogo kontroliranje broja predatora u lovištu, što će osigurati stabilan matični fond prirodno uzgojene divljači koja je u cijelosti prilagođena lovištu u kojem obitava. Broj lovaca u lovačkoj udruzi ne bi trebao biti neograničen, i trebao bi ponaj-prije ovisiti o veličini lovišta i njegovu bonitetu. Lovačke udruge koje stalno unose divljač u svoje lovište tre-baju detaljno analizirati učinke dosadašnjih unosa divljači. Na temelju rezultata koje dobiju, lovačke udruge same trebaju doći do zaključka je li unos div-ljači bio samo trend, potreba ili nepotrebno rasipanje novca.

PIŠE FADIL NURKIĆ

a u Njemačkoj tek 1902. godine. Kasnije je naseljen i u druge europske zemlje, osobito južne i središnje, premda ga ima i u sjevernoeuropskim zemljama. Procjenjuje se da današnja populacija muflonske divljači u Europi broji više od 90.000 jedinki.

ODLIKE MUFLONA

Anatomska građa mu-flona odgovara građi ovce, ali se razlikuju po

morfološkim karakteristikama. Naraste u dužinu do 130 cm, u visinu do 75 cm, mužjaci do-stižu težinu i do 50 kg, a ženke do 35 kg. Mužjak se naziva muflon ili ovan, ženka muflon-ka ili ovca, a mlado muflonče ili janje. Glava muflona je relativno mala, bez izrazito naglašene konveksnosti no-snog dijela, karakterističnog za domaće ovce, međutim, kod nekih je jedinki konveksnost

LOVIŠTE


jače naglašena. Dlaka mu je oštra, ljeti kestenjaste, a zimi tamno smeđe boje. Glava, donji dio vrata, grudi i gornji dijelovi nogu su crne boje. Mužjak na leđima ima tzv. sivo sedlo, koje je zimi skoro bijelo. Na slabinama mužja-ka, starijih od dvije godine, izrastu bijele dlake na površini od 20 do 30 cm. Predio oko nosa je također sivkaste ili bijele boje, što je vidljivije kod starijih grla, kao i unutarnje površine ušnih školjki, a dje-lomice i iznad očiju. Mužjaci imaju rogove koji rastu u širokom luku, a vanjska strana im je prekrivena prstenovima po kojima se može približno odrediti starost jedinke. Ženke nemaju rogove, a ako ih i ima-ju, onda su kratki, dužine do 10 cm. Spolnu zrelost mužjaci dostižu s godinu, a muflonke s dvije godine starosti. Pare se u listopadu i studenom. Breme-nitost ženke traje 150 – 154

divljač koja voliHercegovinu

Akcije naseljavanja muflona, provedene prije 40-ak godina u Hercegovini, pokazale su se vrlo uspješnim. Nažalost, muflona kod nas odavno nema i u povijesti naših lovišta

samo su kratka i izgleda već zaboravljena epizoda. Ne mora, međutim, tako i ostati. Nedavna istraživanja stručnjaka pokazala su da više lokacija u Hercegovini mogu biti odlična staništa

ove atraktivne divljači

trokutastog presjeka, usmje-reni uvis i povijeni unazad. U jaka muflona narastu u dužinu do 90 cm i 23 – 25 cm opsega pri korijenu roga, a mogu biti teški i do šest kilograma.

OCJENA TROFEJA

Glavni parametri u ocjeni trofejne vrijednosti rogova su:

• Prosječna duljina rogova u cm x 1 = broj točaka

• Prosječni opseg rogova pri korijenu u cm x 1 = broj točaka

• Prosječni opseg rogova na početku 2/3 dužine roga u cm x 1 = broj točaka

• Prosječni opseg rogova na početku 3/3 dužine roga u cm x 1 = broj točaka

• Raspon rogova mjeren na mjestu najvećeg među-sobnog razmaka vanjskih strana rogova u cm x 1 = broj točaka.

MUFLON

Porazna je činjenica da u postratnom razdoblju do sada nije bilo ozbiljnijih pokušaja naseljavanja ove divljači u našoj zemlji, a posebno u Hercegovini. Tako muflon ostaje predstavnik divljači visokog lova, čiji ekonomski potencijal ni izdaleka nije iskorišten u mjeri koju pružaju naša lovišta

Zbroje se sve dobivene točke te im se dodaju bodovi za ljepo-tu, maksimalno 11 i odbiju se bodovi za manjkavost, maksi-malno do 5 točaka.Rogovi muflona dobiju medalje sa sljedećim vrijednostima:• Trofej od 185,00 do 194,99

točaka – brončana medalja• Trofej od 195,00 do 204,99

točaka – srebrna medalja• Trofej s 205,00 i više toča-

ka – zlatna medalja.Zanimljivo je da su rogovi muflona kojeg je odstrijelio Josip Broz Tito 1979. godine u Karađorđevu, na izložbi trofeja u Zagrebu ocijenjeni s 242,15 CIC točaka, što je u to vrijeme bio svjetski prvak. Taj epitet izgubio je 1987. godine, kada je jedan trofej iz Čehoslovačke ocijenjen s 245,30 točaka. Tre-nutačni svjetski prvak također je iz Češke, s čak 258,60 točaka, odstrijeljen 2011. godine. Inače, ova zemlja ima najbrojniju populaciju muflona, oko 20.000

dana, a ojanji obično jedno, ponekad i dva janjeta. Muflon doživi 16 – 20 godina, a lovi se zbog ukusna mesa, ali i rogova. Rogovi su nepravilnog

LOVNA DIVLJAČ


14 / 15

ali nedovoljnoiskorištene

mogućnosti

primjeraka i najveći postotak po broju odstrijeljene visokotrofej-ne divljači, zbog čega Lovački savez Češke ima odlučujuću ulogu u izradi propisa o uzgoju i ocjeni trofeja muflona.

NASELJAVANJE NA BALKAN

Na prostore Jugoslavije prvi mufloni uneseni su od 1902. do 1908.

godine, i to na Brijunsko otočje, a njihovi su potomci i danas ukras ovog područja. Naselja-van je i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, npr. 1927. godine, kada je iz Italije unesen u lovište „Fruška gora“ kod Iloka, Hrvatska. Poslije 2. svjetskog rata prvi mufloni u Jugosla-viju naseljeni su u Sloveniju 1953. godine, a iduće godine ponovno kod Iloka u Hrvat-skoj. Intenzivno naseljavanje muflona u bivšim jugoslaven-skim republikama trajalo je od 1960. do 1980. godine. Kao rezultat toga danas na području Hrvatske obitava oko 3000, a u Sloveniji oko 2500 muflona. Njihove populacije ocijenjene su kao stabilne i danas su zna-čajna lovnogospodarska divljač, atraktivna i domaćim i stranim lovcima. U pedesetim i šezde-setim godina 20. st. naseljavani su i u lovišta u Srbiji, gdje su se u nekima očuvali i do danas te broje oko 1500 primjeraka.

MUFLONI U HERCEGOVINI

Naseljavanje muflona u Bosni i Hercegovini do-sta je kasnilo u odnosu

na druge tadašnje republike i počelo je tek sredinom sedam-desetih godina. Tada je u cilju intenziviranja i racionalnog korištenja prirodnih potencija-la „Programom razvoja lovstva u BiH“, početkom sedam-desetih godina, predviđeno naseljavanje na više lokaliteta i to pretežito u predjele Herce-govine. Tim programom mu-flon je unesen u ograđene ili slobodne prostore na lokalitete Vlaštica i Osišta – Trebinje, Diva Grabovica – Čvrsnica, kanjon Radimlje – Stolac i Žaba –Neum. Primjerci su naseljeni s Brijuna, iz Ka-rađorđeva i Čehoslovačke. Najpotpunije podatke o tome imamo za Divu Grabovicu, u čemu je ključnu ulogu imao RO „Parkovi i nasadi“ Mostar, odnosno njegov OOUR „Lov i ribolov“, koji je imao koncesiju na lovišta u Hercegovine. U to je vrijeme ovaj OOUR vrijedio kao vrlo profitabilna grana lovnog turizma. Direktor je bio pokojni ing. Slavko Lovrić, čovjek s vizijom, veliki ljubitelj prirode i dobar organizator. Tako su početkom 70-ih radni-ci „Parkova i nasada“ odabrali teren za naseljavanje muflona i žicom ga ogradili radi zaštite

od krivolovaca i sprečavanja migracije divljači. Riječ je bila o brdu Crnom vrhu, površine 112 hektara, čija je najviša točka bila na 712 m, a najniža na 300 m nadmorske visine. Po ocjeni stručnjaka lokalitet je zadovoljavao sve potrebe muflonske divljači, a to su suha staništa obrasla svjetlijim šumama, s enklavama pašnih površina i partijama stjenovi-te – tvrde podloge. Usporedo se radilo na čišćenju lovišta i eliminaciji predatora, te je uređeno pojilište. Prvi primjer-ci, 9 grla, na Crni vrh ispušteni su 1977. godine, a iduće godine je ispušteno 39 grla muflona. Kako je uzgoju i zaštiti posve-ćena velika pozornost, idućih godina broj im je porastao, a 1985. godine stanište je nase-ljeno s dodatnih 15 grla. Po podatcima tadašnjeg lovočuva-ra, do 1992. godine razmnoža-vanjem se broj povećao na 109 jedinki.

PORAZNE ČINJENICE I NADANJA

Po dostupnim podatci-ma, u 15 godina uzgoja muflona u BiH na svim

lokacijama (ograđenom i slobodnom prostoru), muflon se odlično prilagodio uvje-tima staništa pa se popula-cija uspješno razmnožavala, posebno na području Trebinja. Nažalost, program nije doživio krajnji cilj, a to je ozbiljniji komercijalni lov. Prekinut je ratnih devedesetih, kada su krivolovom mufloni u pot-punosti istrijebljeni, a lovišta

devastirana. Npr. u Grabovici su čak uništeni i zaštitna ogra-da i betonski stubovi. Porazna je činjenica da u postratnom razdoblju do sada nije bilo ozbiljnijih pokušaja naseljava-nja ove divljači u našoj zemlji, a posebno u Hercegovini. Tako muflon ostaje predstavnik div-ljači visokog lova, čiji ekonom-ski potencijal ni izdaleka nije iskorišten u mjeri koju pružaju naša lovišta. Za razliku od nas, većina europskih zemalja u njegov je uzgoj i zaštitu uložila velik novac, što se u konačnici pokazalo ekonomski potpuno opravdanim. Dokaz za to je susjedna Hrvatska, gdje se go-dišnje planski odstrijeli više od 500 jedinki, a cijena odstrela visokotrofejnih primjeraka s 205 CIC točaka kreće se do 22.500 kuna. Za svaku točku više plaća se dodatnih 1000 kuna. Slična je situacija i u Slo-veniji. Zato se iskreno nadamo da će se odgovorni u što kra-ćem roku ozbiljnije pozabaviti ponovnim naseljavanjem ove divljači u Hercegovinu. Tim više jer ozelenjeni krš umnogo-me ispunjava zahtjeve staništa za muflonsku divljač, i to na širem prostoru. Dokaz tomu su primjeri uspješnog naselja-vanja u prošlosti, ali i nedavna istraživanja domaćih znanstve-nika, koji su potvrdili da više lokaliteta u Hercegovini pruža odličan životni prostor za mu-flona. Primjerice, područja oko Posušja bila bi njihova idealna staništa, što nikako ne znači da i drugi prostori Hercegovine nisu adekvatan životni prostor muflona.

Lokalitet RazdobljeBrojunesenih jedinki

Prostor

Vlasište, Trebinje 1975. 5 Slobodni prostor

Žaba, Neum 1985. 15 Slobodni prostor

Istup, Stolac 1980. – 1981. 37 Slobodni prostor

Osišta, Trebinje 1980. – 1983. 99 Zagrađeni prostor, 1000 ha

Diva Grabovica 1977. – 1985. 63 Zagrađeni prostor, 112 ha

DINAMIKA NASELJAVANJA

LOVNA DIVLJAČ

Ovakav ulov bit će moguć i u Hercegovini, ako...

LOV MEDVJEDA

ali nedovoljnoiskorištene

mogućnosti

PIŠE TOMISLAV MIHALJEVIĆ

VELIKE,

Strani lovac može doći u BiH i odstrijeliti medvjeda (ili drugu divljač), ali ga ne može izvesti iz BiH jer ta država ne uspijeva provesti „administrativno-tehničke“ i druge mjere potrebne za promet divljači i njezinih dijelova


16 / 17

činama hranjivih plodova. Medvjed je prekrasna i veli-čanstvena životinja, ali pone-kad i težak susjed. Uglavnom je noćna životinja, no aktivan je i danju. PRIHRANA

Zadržavanje medvjeda u poželjnom dijelu stani-šta, odnosno smanjiva-

nje približavanja naseljima, smanjivanje šteta na ljudskim dobrima, mogućnost motrenja i praćenja populacije medvje-da, mogućnost zdravstvenog tretmana, povećanje kapaci-teta staništa, rasta i prirasta populacije, ekološki turizam (fotolov) i edukacija, izvršenje planiranoga odstrela, razlozi su za prihranu medvjeda. Uobičajena mjera pri gospoda-renju medvjedom jest njegovo prihranjivanje hranom biljnog

Jedna od rijetkih europskih zemalja u kojoj medvjedi još žive u svom prirodnom

staništu je Bosna i Hercegovi-na. Razlog tomu je prostrani brdsko-planinski pojas nena-seljen ljudima, tako da u našim lovištima medvjed ima idealne uvjete za život. Raznolika kon-figuracija terena, obilje vode i raznovrsna hrana često daju trofejne primjerke ove veličan-stvene životinje. Medvjedi su velike, snažne životinje kratka repa, obrasle gustim krznom crne, smeđe, žućkaste, sivkaste ili bijele boje. Na nogama imaju po pet prstiju s velikim, na vrhovima otupjelim pandžama. Zbog raznovrsna načina prehrane razvili su im se široki i tupi kutnjaci, a derači su nešto slabiji nego u drugih zvijeri. Gotovo svi medvjedi, osim sjevernog, nastanjuju šume, a zaklon traže u jazbinama ili pećinama. Glasaju se razli-čito: pušu, rokću, mrmljaju, brundaju. Medvjedi koji žive u hladnijim krajevima spavaju zimski san. Medvjed hoda i tlo dotiče cijelim tabanom, pa mu je trag sličan ljudskom tragu. Širina prednje medvjeđe šape uvijek pokazuje starost i trofejnu vrijednost medvjeda. Ako trag prelazi 14 cm u širinu, smatra se da je riječ o trofejno vrlo jakom i zrelom medvjedu. Izmjerene su širine traga i do 18 cm. Medvjed je spretan i dobro trči, uspravljen može prevaliti kraći put. Medvjed je svejed, dakle i me-sojed i biljojed. Oko 95 posto svojih potreba zadovoljava biljnom hranom. Od hrane životinjskog podrijetla na nje-govu je jelovniku sve ono što može naći u šumi: od mravljih ličinki, crva, osinjih saća, meda divljih pčela, puževa, sve do lešina uginulih životinja, a nerijetko zna napasti mladun-čad krupne divljači i domaće životinje.

Zimu provede spavajući u brlogu, pritom ništa ne jede i ne pije. Ovisno o zimskom razdoblju, u brlogu provodi vrijeme od kraja studenog do početka veljače (muška grla), odnosno do travnja (ženke s mladima). Mir, dovoljne količine hrane i prostrana šumska područja tri su osnovna uvjeta za uzgoj i zaštitu medvjeda. Najbo-lje stanišne uvjete nalazi u mirnim oazama s nadmor-skim visinama od 500 do 1100 metara. U potrazi za hranom i prikladnim brlogom čini op-sežna horizontalna i vertikalna premještanja, boraveći tako u pojedinim lovištima duže ili kraće vrijeme. U stanju je u jednoj noći prevaliti i do 30 km. U proljeće bira niža pod-ručja s ranijom vegetacijom i proteinskom hranom, a u jesen stare zrele šume s velikim koli-

i animalnog podrijetla, jer mu je za normalan metabolizam uz biljnu hranu potrebna i hrana bogata bjelančevinama. Bjelančevinastu hranu med-vjed pojačano uzima uglav-nom u proljeće. Za prihranu medvjeda formiraju se hra-nilišta (mečilišta). Ti objekti mogu se graditi na manjim šumskim čistinama uz komu-nikacije prohodne tijekom cijele godine, kako bi se uvijek moglo doći do njih. Odabirom lokacije mečilišta treba izbjeći mogućnost zagađenja izvora i vodotoka. Nema znanstvene potvrde da je medvjed povezao izloženu hranu u šumi s na-zočnošću čovjeka, tako da ne postoji opasnost da se u potra-zi za hranom previše približi čovjeku i naseljenim mjestima. Štoviše, izlaganjem hrane daleko od naselja zadržavamo medvjeda u dubokoj šumi te se time smanjuju štete u poljopri-vredi, ali i stradavanja medvje-da na prometnicama.

LOV

Smeđi medvjed se u Bosni i Hercegovini lovi od 1. listopada do

31. prosinca i od 1. ožujka do 15. svibnja. Lovi se za mjesečine, od prve četvrti do punog mjeseca. Odobrenje za odstrel medvjeda na uzgoj-nom području daje Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva na temelju zajedničkog plana gospodarenja smeđim medvje-dom na uzgojnim područjima koji donose korisnici lovišta. Rješenjem o osnivanju uz-gojnih područja za medvjeda (Službene novine Federacije BiH, br. 63/08), osnovana su uzgojna područja u kojima postoje ekološki i prirodni uvjeti za opstanak, razvoj i reprodukciju smeđeg medvje-da, gdje je zaštićen lovostajem i u kojima se gospodari prema jedinstvenim kriterijima. U

LOVNA DIVLJAČ

Medvjed se lovi pojedinačnim lovom, sa zatvorene čeke


(dozvola za lov) korisnika lovi-šta u čijem se lovištu medvjed vodi gospodarskom vrstom, odnosno koji je rješenjem mje-rodavnog ministarstva dobio mogućnost odstrela. Odstrel medvjeda dopušten je samo lovačkom puškom s užlije-bljenim cijevima (risanica) i nabojem najmanje dopuštene kinetičke energije od 3500

džula na 100 m, odnosno mase zrna 11,50 g na udaljenosti do 100 metara. Kalibri koji se preporučaju u lovu krupne divljači, pa tako i smeđeg med-vjeda, su: 7 mm RM, 8x68 S, 9,3x62, 9,3x74R, 9,3x64 i dr.Medvjed se u Bosni i Herce-govini uglavnom lovi u sklopu lovnog turizma. Svaki lovac ima svog lovnog pratitelja, a to je educirana osoba koja odre-đuje koji se primjerak može odstrijeliti pa je mogućnost pogrešnog odstrela svedena na minimum. Ovakav način lova ne izlaže gosta (lovca, turista) nikakvoj opasnosti. Za ranjenu, a nepronađenu divljač plaća se 50 posto od procije-njene vrijednosti medvjeda prije pucanja. Lovcu kao trofej pripada krzno s lubanjom. Lov medvjeda s čeke ima brojne prednosti pred osta-lim načinima lova, a neke od tih prednosti su: mogućnost dobrog motrenja jedinki, izbor dobne i spolne kategorije jedinke, smanjenje moguć-nosti ranjavanja medvjeda i minimalno uznemirivanje staništa. Do čeke s mečilištem redovito vodi šumska cesta pa je dolazak lovca i njegova pratitelja na čeku jednostavan

Medvjed se u Bosni i Hercegovini uglavnom lovi u sklopu lovnog turizma. Svaki lovac ima svog lovnog pratitelja, a to je educirana osoba koja određuje koji se primjerak može odstrijeliti pa je mogućnost pogrešnog odstrela svedena na minimum

skladu s navedenim rješenjem planove gospodarenja sme-đim medvjedom za uzgojno područje suglasno donose korisnici lovišta obuhvaćeni u granicama područja, a odobra-va ih Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Izvan uzgojnih područja smeđi medvjed nije zaštićen. Budući da korisnici lovišta obuhvaćeni u grani-cama uzgojnih područja do sada nisu donosili zajedničke planove gospodarenja smeđim medvjedom za uzgojno pod-ručje, lov medvjeda im dosad nije bio dopušten.Medvjed se lovi pojedinačnim lovom, dočekom sa zatvore-nih čeka u sumrak i noću za mjesečine. Na mjesto odstre-la medvjeda je dopušteno primamljivati hranom. Čeke moraju biti zvučno i toplinski dobro izolirane jer se medvjed lovi u hladnijem dijelu godine. Pregled s čeka mora biti dobar, kao i komfor u njima. Čeke trebaju gledati prema sjeveru, zbog mjesečine kad se med-vjedi i love, tako da se može pravilno ocijeniti grlo koje je predviđeno za odstrel. Med-vjeda može loviti samo osoba koja ima pisano dopuštenje

i siguran, kao i doprema hrane na mečilište i manipulacija odstrijeljenom divljači. Lov s čeke najsigurniji je način lova za lovca, njegova pratitelja i okolinu.

PROBLEM IZVOZA DIVLJAČI

Da bi se mogućnosti lov-nog turizma u potpu-nosti iskoristile, nužno

je da Bosna i Hercegovina riješi problem izvoza divljači i dijelova divljači, odnosno regulira izvoz lovačkih trofeja na državnoj razini. Potpisala je CITES konvenciju, ali još nije provela „administrativno-teh-ničke“ i druge potrebne mjere za promet divljači i dijelova divljači. Što znači, strani lovac može doći u Bosnu i Hercego-vinu i odstrijeliti divljač, ali je ne može izvesti izvan granica naše zemlje. Po nekim procje-nama, Bosna i Hercegovina je zbog toga u prethodnih deset godina izgubila nekoliko de-setaka milijuna maraka. Lovni turizam, primjerice, donosi Europskoj uniji godišnji pri-hod od oko 40 milijardi eura. Mađarska svake godine zaradi od lovnog turizma 1,4 mili-jarde eura, Hrvatska znatno manje, oko 180 milijuna eura, a Srbija oko 5 milijuna eura. Koliki su godišnji prihodi od lova u Bosni i Hercegovini, o tome nema službenih podata-ka. Jasno je da kod nas postoje velike mogućnosti za razvoj ove grane turizma. Više od pola površine je pod šumama, što omogućuje veći broj lovi-šta različitog karaktera, od pla-ninskih do ravničarskih, pa je to prilika za odstrel različitih vrsta divljači. Sve to Bosnu i Hercegovinu čini izuzetno pri-mamljivom lovnom destina-cijom, posebice kada je riječ o odstrelu krupnih zvijeri (vuk, medvjed), po čemu je nekada bila poznata u europskim i svjetskim razmjerima.

LOVNA DIVLJAČ

Medvjedov trag sličan je ljudskom, hoda i tlo dotiče cijelim tabanom


18 / 19

Nakon što su krajem prošle godine županijska Vlada i Sabor donijeli Odluku

o osnivanju lovišta na području ŽSB-a, Ministarstvo poljopri-vrede, vodoprivrede i šumarstva je 19. siječnja 2021. raspisalo Javni poziv za dodjelu sportsko-gospodarskih lovišta u zakup. Uz poziv su objavljeni formulari prijave i seta izjava, uvjeti, kri-teriji i postupak dodjele lovišta u zakup te način vrednovanja ponuda za dodjelu lovišta.Na poziv se mogu javiti udruge ako su registrirane za obavljanje djelatnosti lovstva, ako imaju financijska sredstva za proved-bu lovnogospodarske osnove, sprječavanje i naknadu šteta od divljači i na divljači, ako nisu kažnjavane dva puta u godini dana i ako se protiv njih ne vodi postupak za prekršaje iz članka 82. stavak 1 – 5 Zakona o lov-stvu, ako su članice jednog od lovačkih saveza te ako će osigu-

ŽUPANIJA SREDIŠNJA BOSNA

Raspisan javni poziv za dodjelu Raspisan javni poziv za dodjelu SPORTSKO-GOSPODARSKIHSPORTSKO-GOSPODARSKIHlovišta u zakuplovišta u zakup

Komu i zašto trebaju podaci iz javnog poziva koji se realno ne mogu prikupiti niti prikazati, čime se lovačke udruge navode na krivotvorenje, što je kazneno djelo, te hoće li udruge „morati“ krivotvoriti dokumentaciju kako eventualno ne bi bile eliminirane iz poziva?

PIŠE IVICA DRMIĆ

rati stručnu osobu za provedbu lovnogospodarske osnove i or-ganizirati lovočuvarsku službu do potpisivanja ugovora.Kriteriji za vrednovanje su: visina ponuđene zakupnine (maksimalno 30 bodova); po-sjedovanje lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata u lo-vištu (maksimalno 30 bodova); rezultati ostvareni u dosadaš-njem gospodarenju (maksimal-no 30 bodova, prema sljedećem: evidencija vrijednih trofeja koji su zaslužili medalju prema međunarodnim CIC mjerili-ma – maksimalno 10 bodova, tabelarni i grafički prikaz broj-nog stanja glavnih gospodarskih vrsta u lovištu u prethodnih 10 godina – maksimalno 10 bodova te tabelarni i grafički prikaz planiranog i realiziranog odstrela u lovištu u prethodnih 10 godina – maksimalno 10 bodova); broj članova udruge (maksimalno 10 bodova).

Najboljeg ponuđača za svako lo-vište odabrat će Povjerenstvo za provedbu procedure za dodjelu sportsko-gospodarskih lovišta u zakup te o tome izvijestiti žu-panijsko Ministarstvo poljopri-vrede, vodoprivrede i šumarstva koje će predložiti Vladi dono-šenje odluke o dodjeli lovišta u zakup najpovoljnijem ponuđaču koji zadovoljava propisane kriterije.

NELOGIČNOSTI, NEJASNOĆE I DVOJBE

Javni poziv za dodjelu lovišta u zakup otvara niz pitanja na koja odgovor vjerojatno

ne znaju ni sami njegovi krea-tori. Zakon o lovstvu propisao je da se zakup lovišta vred-nuje u postotcima a ne u KM (minimalno 10 % vrijednosti planiranog godišnjeg prihoda od odstrela divljači iz valjane lovnogospodarske osnove ili

godišnjeg plana.) Naglašava-mo riječ „valjane“, jer ni jedna ovdašnja lovačka udruga nema valjanju osnovu ili plan. Pa kako onda mogu izračunati ponudu u KM? Ako se zna da su lovišta na području ŽSB-a formirana prije nekoliko mjeseci, kako je uopće

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA


moguće tražiti podatke za lovi-šta za deset godina, kada lovišta nisu bila ustanovljena, dakle niti dodijeljena na korištenje? Kako je moguće tražiti podatke o trofejnoj vrijednosti, odstrelu i brojnom stanju divljači za prote-klih deset godina, ako lovišta tada nisu bila ustanovljena?

Model „dvije lovačke udruge“ koje zastupa krovna udruga potječe iz druge polovice 2017. godine. Kako je moguće tražiti podatke od tih lovačkih udruga za deset godina, ako su one formirane prije tri godine? Poziv ignorira i činjenicu da je u većem razdoblju u proteklih deset godina bila privremena zabrana lova ili čak i lovnog gospodarenja, kada su lovišta bila u kompetenciji Kantonalne uprave za šumarstvo.O članstvu u nekom od lovačkih saveza ministarstvo je vodilo ra-čuna te je naglašeno da udruge, odnosno udruge utemeljitelji, moraju biti članice jednog od saveza, čime je riješen problem u općinama gdje postoje tri lovačke udruge. To se, međutim, nije eksplicitno naglasilo kod osiguranja financijskih sredstva za provedbu lovnogospodarske osnove. Naime, krovna udruga trenutačno nema prihoda, osim financijske potpore udruga osni-vača, tako da ostaje nada da će ministarstvo prihvatiti alternati-vu, odnosno podatke o financij-skim sredstvima osnivača. Isti je slučaj s objektima u lovištu, kao i s članstvom, jer krovna udruga nema ni objekata ni članstva. Stoga je opravdano pitanje kako će krovne udruge prikazati broj članova, stanje na žiroračunu, podatke o tehničkoj opremlje-nosti, podatke o komercijalnom lovu, evidenciju pasa i član-stvo u savezu, kad nemaju ni članstva, ni novca na računu, ni objekata, ni evidencije pasa? Također, u ovoj je fazi nepo-trebna evidencija pasa koja se traži od lovačkih udruga, jer im lovišta još uvijek nisu dodijelje-na. Što će im psi, ako nemaju lovišta? Osim toga, evidencija pasa je promjenjiva kategorija jer psi na dnevnoj bazi ugibaju, obolijevaju, stradavaju, prodaju se, nestaju, tako da je korištenje pasa prikazanih u evidenciji, kad lovišta budu dodijeljena na korištenje, vrlo upitno. U pozivu nije definirano do

kada Povjerenstvo treba završiti svoj dio posla tako da procedu-ra dodjele lovišta može trajati beskonačno, a što je izgleda postala uobičajenom praksom kada je u pitanju lovstvo u ovoj županiji.

ZNAKOVITA ŠUTNJA

Na temelju svega navede-nog nameće se pitanje: Je li ovaj javni poziv mogao

i trebao biti jednostavniji, provediviji, logičniji, zakonitiji? Naravno da jest. Komu i zašto trebaju podaci iz javnog poziva koji se realno ne mogu prikupiti niti prikazati, čime se udruge navode na krivotvorenje, što je kazneno djelo, te hoće li udruge „morati“ krivotvoriti dokumen-taciju kako eventualno ne bi bile eliminirane iz poziva?Na kraju, vrlo je znakovita i spoznaja da nitko iz Ministar-stva poljoprivrede, vodoprivre-de i šumarstva, Povjerenstva koje je izradilo javni poziv, Ureda za zakonodavstvo Vlade ŽSB-a, kao ni iz lovačkih udruga nije reagirao na ove banalnosti i nepravilnosti. Je li ovaj javni poziv samo još jedan dokaz i potvrda neznanja, nesposobnosti i nestručnosti ovlaštenih institucija, njihovih namještenika i njihova odnosa prema lovstvu, ali i realna slika kompetencije čelnih ljudi lovač-kih udruga u Središnjoj Bosni, o čemu najbolje svjedoči šutnja i nepodnošljiva lakoća prihvaća-nja svega i svačega. Izgleda da se i na ovom primje-ru još jednom potvrđuje ona poznata Andrićeva: „Bosna je onoga ko duže izdrži!“

Najboljeg ponuđača za svako lovište odabrat će Povjerenstvo za provedbu procedure za dodjelu sportsko-gospodarskih lovišta u zakup te o tome izvijestiti županijsko Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva...

Dosadašnji rad trebao bi biti nagrađen

Uspostava lovočuvarske službe eksplicitna je zadaća lovačkih udruga



20 / 21

LD „Uskoplje“ Gornji Vakuf-Uskoplje

NE SRLJAJTE KAO GUSKE U MAGLU

Početkom siječnja ove godine županijsko Ministarstvo poljoprivre-

de, vodoprivrede i šumarstva raspisalo je natječaj za dodjelu lovišta na području Županije Središnje Bosne. Neki bi rekli, napokon svjetlo na kraju tunela. Međutim, nije baš tako i nije baš teško uočiti pravu namjeru ministarstva. Iz natječaja su izostavljene općine Novi Travnik i Gornji Vakuf – Uskoplje, točno one općine, odnosno lovačka društva koja su odbila potpisati tzv. asocijaciju, odnosno formi-rati treće društvo koje bi nastalo fuzijom postojeća dva. Samom odlukom Skupštine ŽSB-a iz rujna prošle godine, ministarstvo je u članku 16. Odluke navelo da se općinama koje nisu potpisale Sporazum o asocijaciji ostavlja mogućnost dogovora lovačkih društava te da oni više neće sudjelovati u ovoj problematici. Očito je da je ministarstvo na ovaj način pilatovski opralo ruke te pobjeglo od problema koje je moralo riješiti.

Zašto se nije inzistiralo na tome da problematiku lovstva rješavaju stručne, a ne političke strukture? Hoće li tko snositi odgovornost za ono što se uradilo ili još važnije, za ono što se propustilo uraditi?

PORAZ HRVATSKE POLITIKE

Sama Odluka o formiranju lovišta očito je povr-šan dokument u kojem

prevladavaju banalne pogreš-ke poput netočno navedenih granica pojedinih lovišta koje ne prate općinske granice ili primjeri gdje jedna granica nije jednako opisana sa strane jedne i druge općine. Također, kao lovna divljač navedene su neke vrste koje nikad nisu obitavale na ovim prostorima. Nadalje, sastavom Komisije za otvaranje ponuda (za koju ministar Merdžanić, bar po našim informacijama, nije kontaktirao nijedan Savez za delegiranje predstavnika nego je samovoljno okupio ekipu od pet poslušnika koji su godina-ma zdušno sudjelovali u ovom projektu), otklonjena je svaka sumnja da jedan ovakav politički projekt neće uspjeti. Prilikom same prijave na natječaj sve su udruge svjesne da će morati kršiti zakon na nekoliko načina, kako bi se ova lakrdija

implementirala. Prvo, budući korisnik lovišta ne pripada nijed-nom (za sada) od međunarodno priznatih lovačkih saveza u BiH. Drugo, jasno je da nijedna od ovih asocijacija ne može pošto-vati zakonsku odredbu o broju lovočuvara u jednom lovištu. Tako bi korisnik koji će dobiti na korištenje lovište na području općine Travnik, morao imati šest profesionalnih lovočuvara, jer se lovna površina Travnika proteže na preko 53.000 ha. I ptici na grani je jasno da je tako nešto nemoguće financijski provesti, usudili bismo se reći, nijednom društvu u BiH i ne samo u BiH. Dakako, ministar će na sve ove nepravilnosti zažmiriti sve s ciljem kako bi lovstvo u SBŽ-u riješio po želji svojih političkih skrbnika kojima je jedini cilj s ovih prostora odstraniti Lovački savez Herceg Bosne, legalni i međunarodno priznati pravni subjekt lovstva u BiH. Sve ovo nas nužno vodi i do pitanja odgovornosti predstavnika Lovačkog saveza Herceg Bosne u

cjelokupnoj situaciji. Zašto se u dugogodišnjim pregovorima uvi-jek popuštalo? Zašto se situaciji pristupilo bez jasne strategije? Zašto se nije inzistiralo na tome da problematiku lovstva rješavaju stručne, a ne političke komisije? Zašto su sada Uskoplje i Novi Travnik prepušteni sami sebi, na milost i nemilost različitih interesenata i lobija, borbi za nadmoć? Na kraju, hoće li tko snositi odgovornost za ono što se uradilo ili još važnije, za ono što se propustilo uraditi? Hoće li se ikad javni i ljudski interesi staviti ispred sitnih, materijalnih osobnih dobitaka? O ovoj je temi u prošlom broju Hoopa! objavljen članak znako-vita naslova: Odluka je rezultat dogovora lovaca i politika u Središnjoj Bosni. Ako je to doista tako, a znamo da jest, onda je taj dogovor definitivno veliki poraz hrvatske politike i izdaja hrvatskih interesa kad je riječ o lovstvu u Središnjoj Bosni.

Tomislav Perić



Dana 4. veljače 2021., u restoranu „Staza“ na Risovcu (Park prirode „Blidinje“), održan je zajednički

radni sastanak županijskih vijeća za lovstvo Hercegbosanske i Zapadno-hercegovačke županije. Nazočili su mu predsjednici i tajnici većine lovačkih udruga s prostora ovih dviju županija. Sastanku su prethodili raniji susreti Želj-ka Krište i Zorana Bakule, predsjednika dvaju vijeća, kao i cijeli niz problema koji opterećuju ovdašnje lovačke udruge u njihovu radu i djelovanju, ali i činjeni-ca da su većina lovaca članovi udruga u obje županije.Bio je ovo prvi sastanak ove vrste, koji je ujedno i jasan pokazatelj spremnosti ovdašnjih lovačkih udruga na sve vidove suradnje u cilju poboljšanja stanja. Posebno je istaknuto da ovaj sastanak neće biti još jedan u nizu sastanaka bez konkretnih zaključaka i odluka te da njegove odluke neće biti još jedno „mrtvo slovo na papiru“. Na sastanku je bilo govora o problemima s kojima

ZAJEDNIČKI SASTANAK DVAJU VIJEĆA ZA LOVSTVO

Prvi u nizu predviđenih susretaPIŠE ILIJA BANDOV

se susreću pojedine lovačke udruge u svom radu i djelovanju i načinima rje-šavanja tih problema. Nakon brojnih rasprava, donesen je niz zaključaka i odluka koje će bolje zaštititi lovačke udruge i pomoći im u daljnjem radu. Jedna od odluka je da će vodstva obaju županijskih vijeća za lovstvo uputiti službene dopise resornim županijskim ministarstvima, policiji, inspekcijskim službama…, zatražiti službene sastan-ke na kojima će iznijeti svoje probleme i zahtjeve te pokušati pronaći rješenja. Također je dogovoreno da će i jedno i drugo vijeće zauzeti jedinstven stav u svom radu u tijelima Lovačkog saveza Herceg Bosne, što bi za krajnji cilj imalo provođenje donesenih odluka na razini Saveza.Svi sudionici sastanka složili su se da je velik pomak napravljen samom či-njenicom da je došlo do ovakvog vida suradnje. Nakon provedenih odluka i zaključaka, pristupit će organiziranju idućih sastanaka.

Županijski Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o oružju i stre-ljivu stupio je na snagu 20. veljače

2021. godine. Izmjenama i dopunama Zakona o oružju i streljivu uredit će se više pitanja, a za građane je najvažnije da će se urediti pitanje zamjene oružnih listova koji su izdani u SFRJ ili u HR HB.Naime, člankom 17. Zakona o izmje-nama i dopunama Zakona o oružju i streljivu propisano je da fizičke osobe koje posjeduju oružne listove koji su izdani u SFRJ ili u HR HB, a koje do sada nisu zamijenile svoje oružne listova za nove, mogu to učiniti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Uz zahtjev za zamjenu isprave o oružju moraju priložiti dokaze o ispunja-vanju općih i posebnih uvjeta navedenih u zakonu.MUP Županije Zapadnohercegovačke poziva građane koji posjeduju oružne listove koji su izdani u SFRJ ili u HR HB, a koji te oružne listove do sada nisu zamijenili za nove, da se jave u mjesnu policijsku postaju te kod referenta za oružje podnesu zahtjev za zamjenu isprave o oružju.

Mladen Bešlić

ŽUPANIJA ZAPADNOHERCEGOVAČKA

IZMJENE ZAKONAo oružjui streljivu

Sudionici sastanka na Risovcu


22 / 23

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA BROJ 127 / SIJEČANJ - VELJAČA 2021.

Upravni odbor udruge na sjednici održanoj početkom siječnja

2021. donio je odluku o na-bavci matičnog jata fazana u vrijednosti od 10.000 KM u omjeru 1:3 u korist koka. Dostava fazana i ove je godine ugovorena s fazane-rijom iz Posavske Mahale. Fazani su pušteni u lovište

u nazočnosti predstavnika Uprave za šumarstvo Žu-panije Posavske. Pušteni su nešto ranije nego prethod-nih godina jer su to omo-gućile povoljne vremenske prilike. Fazani su zavidne kvalitete i s razlogom se očekuje da će popraviti brojno stanje ove divljači u oraškom lovištu.

LU „Sava“ Orašje

U LOVIŠTE PUŠTENO MATIČNO JATO FAZANA

Prema Planu gospo-darenja lovištem za 2020./21. godinu, u

siječnju i veljači lovci LU-a

USPJEŠNE AKCIJE NA PREDATORE I ŠTETNIKE

Prošle lovne godine ručak na kame-nu, a ove u lovačkoj kući – rekoše nam lovci pred novoizgrađenom

lovačkom kućom „Krstine“ u reviru lovišta na Gostuši. Grupa lovaca sekcije Donji

LD „Mosor“ Široki Brijeg

LOVAČKA KUĆA „KRSTINE“

Gradac: Slavenko i Tonćo Čuljak, Vlado, Nikola i Dragan Karačić, Milan „Mićo“ i Dragan „Crni“ Zlomislić te Zlatko Ćorić, skoro svakog lovnog dana bi iz Donjeg Graca lovom izišli na Gostušu do kote Kr-

stine (895 m), tu bi razastrli svoje ruksake i uživali u ostatku dana. S ove uzvisine puca prekrasan pogled na skoro cijelo „Mosorovo“ lovište, a posebice na dolinu Mostarskog blata. Kad je vrijeme „bistro“ odavde je vidljiva cijela južna Hercegovina, a mogu se uočiti i obrisi vjetroelektrana na Pelješcu. „Nema u Boga ljepšeg mjesta od ovoga“, sa smiješkom će Slavenko. „Za iz-gradnju kuće odlučili smo se najviše zbog vremenskih (ne)prilika. Lijepo je ovdje bilo ručati i pod vedrim nebom, ali kad je loše vrijeme, najljepši dio dana bi nam propao. I evo, uz malo volje i odricanja, uspjeli smo ovo izgraditi. Nama dosta. Trebamo zavr-šiti još određene 'sitnice' na kući i urediti okoliš, a njega je doista u izobilju. Hvala kolegama lovcima koji su nam pomogli. Svi mi ovdje smo malo u godinama i topli-na ove kuće zlata nam vrijedi“, Slavenkove su riječi, s dozom humora na završetku. Poželimo ovim „mladićima“ još puno lovnih sezona, a lovačka kuća „Krstine“ neka bude svratište na samo lovcima, nego i izletnicima koje ovo mjesto svojom ljepo-tom sve više privlači.

Vlado Bošnjak

Let za pet

Puštanje matičnog jata Okrepa poslije prebrojavanja divljači

Svratište lovcima i izletnicima

IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAWWW.LOVACKISAVEZ-HB.BA

Ovogodišnje prebroja-vanje divljači u lovištu LU-a „Sava“ obavljeno

je po sekcijama. Nakon pre-brojavanja obrađeni su podatci za deset primjerenih ploha s

različitim bonitetom i razre-dom, za što su bile zadužene sve sekcije. Nakon zbrojenih rezultata pokazalo se da je sta-nje divljači na zadovoljavajućoj razini, što je dobra osnova za

BEZ ZAJEDNIČKOG RUČKA POSLIJE PREBROJAVANJA DIVLJAČI

iduću lovnu sezonu. Dan prebrojavanja ujedno je bio i posljednji ovose-zonski lovni dan, poslije čega su lovci trebali na zajednički ručak u sekciju Orašje. No od toga se, zbog epidemioloških mje-ra, odustalo, pa su lovci na ručak krenuli svatko u svoju sekciju.

„Sava“ Orašje imali su obvezu sudjelovati u naj-manje pet, od planiranih osam akcija na štetnike i predatore. Većina njih je to i odradila, a neki i više od predviđenog, rezultat čega je odstrije-ljenih sedam čagljeva, pet lisica, tri kune, dvije divlje mačke te nekolicina pasa i mačaka skitnica. Cilj ovakvih akcija je smanjiti

broj predatora i štetni-ka na razinu koja neće ugroziti fond plemenite divljači u lovištu. Odlu-kom Skupštine, svakog lovca koji odstrijeli čaglja udruga nagrađuje s 50 KM, a lovci koji nisu izvršili svoje obaveze bit će sankcionirani prema pravilniku udruge i neće imati pravo loviti srnjaka u 2021. godini.

Blaž Živković

Od pamtivijeka se putovalo i mije-njalo adrese, otkrivalo prostran-stva i selilo se. A na ovoj zemlji,

u ovim hercegovačkim krajevima, svoju adresu prebivališta ima izreka „trbuhom za kruhom“. Zbog različitih razloga je Njemačka, a u posljednje vrijeme i Irska te neke druge zemlje, dobivala naše ljude, a naši ljudi mogućnost rada i dokazivanja kakva nisu imali doma. A za Božić i blagdane se oni vrate tamo gdje je ostalo srce. Ali i puška, u ovom slučaju lovačka puška.Tako smo jedno jutro, u lovni dan, u omiljenom kafiću što rano otvara svoja vrata, u ugodnom druženju uz kavu koje

HLU „Malič“ Grude

VRIJEME KADA DOĐU I LOVCI „SA STRANE“

je remetila kiša i magla, zatekli nekoli-cinu lovaca. Među njima je bio i Marko Mikulić, mladi lovac iz sekcije Sovići-Go-rica, jedan od mnogih što su došli izvana kući za Božić i blagdane, i uz druženje s obitelji i rodbinom žele iskoristiti koji lovni dan i za odlazak u najomiljeniju razonodu, hobi, aktivnost izvan posla i drugih obveza. Zatekli smo ga u društvu iskusnog Vjenceslava Pejića, poznatijeg po nadimku Ćića, a uskoro im se pridru-žio Doni Mikulić, negdašnji predsjed-nik HLU-a „Malič“ Grude. Zapravo, ni Marko nije baš mlad lovac, ima i on godina „staža“ iza sebe, ali od starijih i iskusnijih lovaca se uvijek da naučiti nešto novo, te smo konstatirali da ga ovaj dvo-jac može naučiti

svašta nešto, ali da se u ovo vrijeme blagdana trebaju okrenuti samo na pozitivno i dopušteno, a ne, u skladu s kišnim i maglovitim danom, na „lov u mutnom“. Naravno, šalili smo se, uz ispriku ako smo pretjerali, a za ozbiljno, u novoj godini želimo svima dobru kob, lijepih lovnih dana i što više pozitivnog druženja.

Marko Čuljak

Jedan čagalj manje

Doni, Marko i Ćića u zanimljivu razgovoru

24 / 25


Lovačka organizacija „Vitez“ Vitez nastavila je provoditi zadaće koje su joj dopušte-

ne famoznim Rješenjem o brizi

LO „Vitez“ Vitez

UZGOJ I ZAŠTITA DIVLJAČIza divljač. Premda je ova lovačka udruga u svom imenu zadržala riječ „organizacija“, poslovi u lovištu odrađuju se više za-

hvaljujući samoinicijativi članstva nego uputama dobivenim „odozgo“. Rado-vima u lovištu pokušava se pomoći divljači u situaciji kada joj je to najpotrebnije. Pomoć se ogleda u iznoše-nju hrane i soli na hranilišta i solila, praćenju dinamike potrošnje i obnavljanju zaliha. Usputna aktivnost je utvrđivanje eventualne prisutnosti krivolovaca i predatora, što je u većem dijelu siječnja i veljače bilo relativno lako, zahvalju-jući snježnom pokrivaču. Lovočuvarska služba je tako, obilazeći lovište, u krivolovu na području lovne jedinice „Hum“ tijekom rad-nog dana (utorak) zatekla dvojicu lovaca nastanjenih u Bučićima, općina Novi Travnik. Lovočuvar je načinio službenu zabilješku i fotodokumentaciju, koja je, uz zahtjev za procesuiranje počinitelja, predana policij-skoj postaji.Usko povezano s iznoše-njem hrane je održavanje lovačkih staza. Zabrana aktivnosti u lovištu u proteklom razdoblju nije zaustavila prirodne procese u lovištu. Vegetacija je u protekle dvije godine bujala, a kako nije bilo prosijecanja i čišćenja, sad je to pro-blem za kretanje pješaka, a posebice motornih vozila i traktora. Ovo je osobito bitno kada padne snijeg, pod čijim se teretom saviju grane, dodatno sužavajući staze. A gdje će snijeg s grane nego za vrat! Vodstvo lovačke udruge nije učinilo ništa da motivira lovce za lov prekobrojnih predatora. Nekolicina entuzijasta i da-lje izlazi na visoke zatvorene čeke pokraj mrciništa, oče-kujući dolazak predatora. O prekobrojnosti predatora dovoljno govori podatak da se s jedne čeke u jednoj

noći odstrijeli više predatora, najčešće lisica. To je značajna korist za lovište, s obzirom na velik postotak ženki u uku-pnom odstrelu lisica, koje bi za vrlo kratko vrijeme donijele na svijet novo potomstvo. Ograničavajući čimbenik je svakako policijski sat, a lovci kao uzorni građani dužni su poštovati epidemiološke mjere. Visoke temperature tijekom većeg dijela veljače istopile su snijeg, što je znatno smanjilo broj odstrela lisica tijekom parenja, kada su inače vrlo aktivne. Podatak koji raduje je da se uglavnom radilo o regu-lacijskom odstrelu (zabilježen je samo jedan slučaj sanitarnog odstrela, uzrokovanog šugom), što znači da je divljač dobra zdravstvenog stanja.

Ivica Drmić

Zarasle su staze moje

Rezultati uspješnog čekanja

Rajko Gudelj, trenutačni rekorder po broju ulovljenih lisica

Lovački podmladak u akciji


Prve jutarnje zrake sije-čanjskog sunca obasjale su vrhove Oštrc planine,

na razmeđu Tomislavgrada i

LD „Radovanj“ Posušje

Posušja, a na njoj – poredani iza svoje lovine – poziraju mladi lovci članovi LD-a „Ra-dovanj“ Posušje, lovna jedinica

Vinjani. Svoj su lov, nakon jed-nog dugačkog pogona, uspješ-no okončali odstrelom krupnog vepra, ne baš kapitalnih kljova ali za ovu mladu ekipu, kako kažu, on znači čisto zlato.„Uporni gonič našeg Ante Marića podigao je ovog vepra još u lovištu Kljenak, protje-rao ga kroz Starku, Radovanj i Tribistovo i to kroz mnoštvo lovačkih nišana, i evo na kraju posrećilo nam se i ja sa svojom ekipom završih posao ovdje na Oštrcu“, kazuje ponosni i vidljivo uzbuđeni sretni strijelac Jakov Nenadić te nastavlja: „U mojoj ekipi svi su relativno mladi lovci. Prihvatili smo lov kao sport i druženje s priro-dom, trudimo se oko uređenja i unapređenja lovišta te ulažemo dosta sredstava i energije u

Mladi lovac iz Posušja, Bože Galić, član LD-a „Radovanj“, početkom

veljače ove godine u lovištu Ružički potok – Tribistovo od-strijelio je kapitalnog mužjaka čaglja. „Bio je to početak uobi-čajenog lovnog dana sa psima goničima. U jednom pogonu, kad sam mislio da goniči tjeraju lisicu, na pušku mi istjeraše ni manji ni više nego pravog čaglja. Tih sam dana nekoliko puta čuo priče pojedinih lovaca da viđaju

PRVI SLUŽBENO ZABILJEŽENI ODSTREL ČAGLJA U POSUŠKIM LOVIŠTIMA

čagljeve u lovištu, govorili su da ih je čak i jedna nadzorna kamera snimila, pa sam nekako bio siguran da je baš to čagalj. Zapucao sam i oborio divljač u trku. Pucanj i zadovoljstvo što sam oborio lovinu na leđa te što sam prvi put u životu vidio čaglja, zbunili su me do te mjere da sam tek nakon dužeg vremena u nevjerici obavijestio ostatak svoje lovačke ekipe o ulovu“, još uvijek pomalo uzbuđen zbog svega što mu se

dogodilo, govori Bože.Čagalj je posljednjih nekoliko godina viđan i nekoliko puta odstreljivan u tomislavgradskim lovišti-ma, ali ga u posuškim nije bilo. Nastranu nepotvrđene priče i neautentični navodi pojedinaca koji su, zbog nepoznavanja ove divljači, svoje tvrdnje i doživljaje pripisivali čaglju. Službeno potvrđeni odstrel ove divlja-či, sve do ovog odstrela, nije

evidentiran u dokumentima posuškog lovačkog društva. Sva se priča svodila na onu poznatu „rekla – kazala“. No, istina je da se populacija ove divljači nekontrolirano proširila i čagalj je evidentno sada tu.

Mladen Bešlić

sve to. Nastojimo i u svakom drugom smislu što više biti pra-vim, istinskim i tradicionalnim lovcima.“ Što reći nego čestitati ovoj mladoj ekipi, zaželjeti im dobru kob i uspješan nastavak ili bolje reći početak lovačke karijere.

Josip Budimir


MLAĐAHNI LOVCI ODSTRIJELILI VEPRA

LU „Zavelim“ Roško Polje

Unatoč redovitim godišnjim hajkama i dosta dobru odstrelu, broj lisica u lovištu još uvijek je velik. Na svu sreću već duže

vrijeme nije poznato da je zabilježen i jedan slučaj bjesnoće pa u prilog tome zasigurno valja

LISIČJI MAMCIistaknuti i pohvaliti Projekt oralne vakcina-cije protiv bjesnoće u BiH. Mamci s oralnom vakcinom izbačeni iz aviona zasigurno su doprinijeli tome. Poneki mamac se još uvijek da vidjeti u prirodi. Za računati je da će i ovaj fotografirani za neko vrijeme pronaći jedna od brojnih lija i da će ga uzeti – pojesti za svoje, a i naše dobro.

Ante Đikić

Jakov Nenadić s odstrelom

Mlada ekipa lovaca iz Vinjana

Bože Galić

26 / 27


Po tradiciji, lovci LU-a „Kuna“ iskoriste zadnju

nedjelju u godini za zajednički, završni lov na sitnu divljač. Tada je to najlakše učiniti jer

JEDAN LOV ZAVRŠI, DRUGI POČNE

Planom gospodarenja za lovnu 2020./21. bilo je predviđeno u lovište kojim gospodari LU „Kuna“ Doma-

ljevac – Šamac postaviti tri automatske hranilice za divljač. Hranilice su postavljene i napunjene zrnatom hranom koja divljači dobro dođe za preživljavanje u surovim zimskim uvjetima. Udruga planira u što skorije vrijeme još automatskih hranilica u lovištu, a u sljedećih desetak godina onoliko hranilica koliko ih je potrebno za zado-voljenje potreba divljači na cjelokupnom prostoru kojim gospodari ova udruga. Sredinom veljače 2021. članovi „Kune“ unijeli su u svoje lovište 220 fazana. Na noge mužjaka stavljen je PVC prsten žute boje sa

LU „Kuna“ Domaljevac – Šamac

NOVE HRANILICE I NOVI FAZANI U LOVIŠTU

serijskom brojem. Fazani su nabavljeni sredinom prosinca 2020. i držani su u volijeri do puštanja u lovište. Nadamo se da će vremenski uvjeti pogodovati preživljavanju i razmnožavanju ove divljači u našem lovištu.

Idealni vremenski uvjeti posljednjeg lovnog dana u sezoni 2020./2021. iz-mamili su u lovište brojne lovce. Nije

bilo lova ni ulova, ali je bilo lovačkog druženja i različitih vidova zabave pod otvorenim nebom. Ovakav dan bio je prigoda za malo opuštanja u prirodi od dugotrajnih mjera protiv korone. Tako je grupa lovaca sekcije „Cim-Ilići-Vihovići“ dan provela na Bilima kod Covine „Bara-ke“. Uz pun stol hrane iz ruksaka i speci-jaliteta s lovačke vatre, dan je upotpunjen sportskim nadmetanjem. Uz priručni uređaj za izbacivanje glinenih golubova lovci su isprobali svoje streljačke sposob-nosti. Ostali su do samog zalaska sunca. Svi su bili zadovoljni najljepšim danom u ovoj lovnoj sezoni.

Darko Ćubela

LD „Jarebica“ Mostar

NAJLJEPŠI DAN U SEZONI

Iz volijere u slobodu prirode

Automatska hranilica

Grupa lovaca sekcije Cim-Ilići-Vihovići na Bilima


ljudi iz inozemstva dođu kući proslaviti božićne blagdane, a lovcima „ino-zemcima“ to je odlična prilika za lov

i boravak s kolega-ma u prirodi. Jedan takav lov upriličen je 27. prosinca prošle godine, ulov je bio u drugom planu, ali će doživljaji s druženja svima ostati u dugom sjećanju.Nakon sezone lova na sitnu divljač, po-četkom siječnja lovci LU-a „Kuna“ otpoči-nju lov prigonom na predatore i štetnike. Glavna lovna divljač u ovoj vrsti lova postao je čagalj i može se slobodno reći da je čagalj s tog

nezahvalnog trona potisnuo lisicu. Ovogodišnji lovovi bili su jako uspješni zahvaljuju-ći ponajprije lovnicima koji izvide teren i odrade velik dio

posla u pripremi, organizaciji i samom lovu. Treba pohvaliti i mlade lovce među kojima postoji golem interes za ovaj način lova.

Darko Leovac

LD „Vepar“ Prozor – Rama

Hladnoća i obilne ko-ličine snijega ove su zime okovale polja

i planine. Snježne padaline u siječnju i pomanjkanje hrane za divljač, stjerali su i vučju populaciju u niže predjele, što za Ramce i nije neka novost, napose u vrijeme parenja. Dva do tri čopora, po četiri, pet i šest jedinki, u siječnju su

ŠUŠNJARIN TROFEJ U MEDALJIsvakodnevno gospodarila Konjdocem, Milankovim brijegom, lovištem sekcije Lug, neposredno uz rub naselja. Kako ovolikom broju vukova treba puno hrane u posebnoj je opa-snosti srneća divljač, ali ne treba zanemariti ni štete koje vukovi čine „gosteći“ se ovcama te pastirskim i lovnim psima.

U skladu sa svojim moguć-nostima, lovci pokušavaju spriječiti ili barem umanjiti opasnost od vukova, pa je tako lovac Ante Rotim-Šušnjara uspio odstrijeliti odrasloga mužjaka koji je bio na svome svakidaš-njem krstarenju prema selu Šerovina-Lug. Iako još nije službeno ocijenjen, pretpostavka je da je riječ o

trofeju u medalji, što može biti na ponos sretnom i spretnom strijelcu.

Ivan Lovrić

Poslije završnog lova u prošloj godini

Rezultati lova na predatore i štetnike

Rezultati lova na predatore i štetnike

Prvi Antin vuk

28 / 29


Tradicionalno, po-sljednji vikend prije Božića u Uskoplje se

održava Božićni sajam, koji je kao takav postao prepo-znatljiv kao idealna prilika za susrete prijatelja i rodbine koji su, nažalost, trbuhom za kruhom napustili ovu lijepu Dolinu. Prigoda je to da se lokalni gospodarstvenici i ugostitelji predstave svojim proizvodima, a stanovništvo u dubini srca osjeti smisao nadolazećeg Božića.Ove je godine, međutim, sve to bilo poprilično drugačije. Uzrok je, naravno, toliko spominjani koronavirus koji nam je u velikoj mjeri već izmijenio živote. Organi-zatori su ove godine sajam osmislili kao druženje na skromniji način, ali s huma-nitarnom notom. U suradnji sa Župnim uredom Uskoplje


SVJETLO SVAKOM DOMUpokrenuta je akcija „Svjetlo svakom domu“ kojoj je cilj po-moći socijalno najugroženijim sugrađanima. Lovačko društvo „Uskoplje“ godinama je prepoznatljivo kao društveno odgovorno i socijalno osjetlji-vo, pa smo poziv organizatora za sudjelovanjem prihvatili s oduševljenjem. Posebno smo ponosni na činjenicu da su cjelokupnu organizaciju štanda na sajmu preuzeli mlađi člano-vi Društva, čime su pokazali da lovstvo u Uskoplju ima svijetlu budućnost. Marinko Budimir, član Upravnog odbora, organi-zirao je ekipu u kojoj se znala zadaća svakog od nas, kako se ništa ne bi prepustilo slučaju. Kulinarskim delicijama odu-ševljavao nas je Filip Blažević, a Matej Jozić i Tomislav Bikić grijali su kuhano vino kojim su Uskopljaci i njihovi gosti krijepili tijelo, a dragovoljnim

prilozima dušu. Budući da se ekipa potrudila ukrasiti štand lovačkim trofejima koji su naši članovi stjecali diljem države i Europe, kućica Lovačkog društva „Uskoplje“ bila je specifična, a najmlađima i naj-zanimljivija jer su nas za svaku divljač upitali bezbroj pitanja. Tko zna, možda se u jednom od njih nalazi i neki budući član našeg Društva. „Sine, lovac si svaki dan, gdje god dođeš. Što god napravio, loše ili dobro, svak će reći, onaj

lovac…“, prisjeća se Marin-ko riječi strica Josipa, našeg počasnog člana, dok nam objašnjava zašto su njegova ekipa i on prihvatili poziv te na zaista poseban način predstavili Društvo. Ovom prilikom zahvalju-jemo i ostalim članovima koji su na bilo koji način pomogli organizaciji ili pak svojim prisustvom podržali jedan ovakav događaj.

Tomislav Perić

Lovci LU-a „Zavelim“ prošle su godine odlu-čili rekonstruirati pod

lovačkog kontejnera koji je

LU „Jastreb“ Dobretići

NOVI POD U KONTEJNERUzbog zuba vremena propao – dotrajao. Vrijedna ekipa lovaca, čim je nabavljen po-trebni materijal, u kratkom je

roku na najkvalitetniji način odradila posao. Stari pod je uklonjen, a nadomjestila ga je izlivena betonska podloga, a nakon toga estrih s toplin-skom izolacijom te podne pločice. Uz ovo u kontejneru je zamijenjen i dio inventara poput štednjaka na drva i

sl. Osim rekonstrukcije poda započeta je i gradnja još jedne nadstrešnice uz već postojeću. U ove zahvate na kontejneru i oko njega se išlo kako bi ovo mjesto lovačkog druženja i okupljanja bilo što ljepše i ugodnije.

Ante Đikić

Uskopaljski lovci humanitarci

Radovi na novom poduPriprema terena za još jednu nadstrešnicu Odlično mjesto za lovačka druženja



Krajem prošle godine svjedočili smo tužnim događajima kada je

Republiku Hrvatsku pogodio snažan potres ostavljajući iza sebe ljudske žrtve i golemo materijalno razaranje. Budući da smo i sami kroz prošlost prolazili kroz različite teško-će, ratna stradanja i prirodne nepogode u kojima smo osje-tili kako je to doslovno preko noći ostati bez imovine koja se stjecala godinama, odlučili smo na simboličan način pomoći prijateljima lovcima, stanovnicima Petrinje.Na inicijativu predsjednika Jerke Šapine, Upravni odbor je jednoglasno prihvatio pri-jedlog da se određeni iznos

USKOPLJE ZA PETRINJUs računa Društva donira naj-pogođenijim stanovnicima Petrinje. Ubrzo smo kontak-tirali s Lovačkom udrugom „Fazan“ kao najstarijom i najvećom lovačkom udru-gom iz Petrinje i dogovorili posjet pogođenom području. Početkom veljače, članove Lovačkog društva „Uskoplje“ Jerka Šapinu, Marinka Budi-mira, Josipa Pilića te potpi-snika ovih redaka, ugostio je Josip Dolenec, predsjednik Lovačke udruge „Fazan“. Prvo smo obišli područja koja su najteže stradala, kao što su sela Pecki i Strašnik. Uvjerili smo se da nijedna snimka ili fotografija ne može dočarati razmjere stradanja koje je pogodilo ovo pod-ručje. Potpuno ili djelomice uništeni domovi i gospo-darski objekti nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Objašnjavajući nam povijest tog prostora, predsjednik Dolenec naglasio je da su ovo većinom povratničke obitelji koje su nakon velikosrpske agresije ponovno došle u situaciju da moraju iznova obnavljati domove.Međutim, raduje nas opti-

mizam Jose i Tome, naših domaćina, ljudi koji treći put iznova grade isti dom, ali unatoč tome s osmijehom i toplom dobrodošlicom dočekaju svakog putnika do-bronamjernika. „Ma kaj da se brinem, pa žena i djeca su mi živa, nikome se niš nije do-godil. A kuću bum napravil, pa imam već iskustva s tim“, s osmijehom nas ispraća Toma, čovjek koji je dobio komple-tan materijal za obnovu kuće, ali ga je proslijedio susjedu koji ima maloljetnu djecu, a koja su trenutačno smještena u garaži. Karakter, snaga i vjera ovih ljudi trebali bi nam svima biti inspiracija da, una-toč svim problemima, prema sutra treba gledati s nadom.Nakon obilaska petrinjski su nas lovci ugostili u svojoj

lovačkoj kući, respektabil-nom objektu koji zadovoljava najviše standarde modernog lovstva. Uz ugodno druženje, razmijenili smo iskustva, pa čak i poneku lovačku priču. Izrazili smo želju da ovaj susret bude temelj jednog čvrstog, lovačkog, a nadasve ljudskog prijateljstva. Na-damo se da će idući susret biti u puno ljepšim okolno-stima, negdje na obroncima Vranice ili u dubini Kotor šume, onako kako se lovci i trebaju družiti, a da će svi ovi tužni događaji ostati iza nas. Zahvaljujemo Josipu Dolene-cu i svim drugim članovima lovačke udruge iz Petrinje na gostoljubivosti i pravom lovačkom susretu.

Tomislav Perić


Na potezu Konjdolac – Brda (za-humska strana), članovi sekcije Rumboci: Tomislav Baketarić,

pripravnik Marko Petrović i Dragan Baketarić, bili su u lovu na zeca. Prema njihovim riječima, taj dan bilo je šteka i dobrog gona, dakle i lijepog ugođaja za lovce. Pucalo se za brzim zečevima, ali i

UMJESTO ZECA, DIVLJI MAČAK

sve je ostalo na tome. Zečevi su ostali na životu, a ekipa lovaca sa svojim vjernim goničima taj se dan dosta nahodala. No, dan ipak nije prošao bez lovine. Njihovi neumorni istarski goniči iz zaklona su istjerali divljeg mačka, koji je spas pokušao potražiti na obližnjem drvu. No samo nakratko, odstrijelio ga je Tomislav Baketarić. Takav divlji mačak rijetko se viđa u lovištima. Tek kada je dospio u ruke Tomislavu i kolegama, vidjelo se da je to kapitalni mačak. Prema njihovoj slobodnoj procjeni težio je više od 7 kg. Nakon što prođe ruke preparato-

ra, ulovljeni divlji mačak dodatno će krasiti zbirku Tomislavovih lovačkih trofeja.

Ivan Lovrić

Tomislav Baketarić, Marko Petrović i Dragan Baketarić

Jerko Šapina i Josip Dolenec

Tomislav Perić, Jerko Šapina, Marinko Bošnjak i Josip Pilić sa svojim domaćinima iz Petrinje

30 / 31


U siječnju ove godine lovci dijela sekcije Uzarići imali su razloga pro-

slaviti hvale vrijedan jubilej. Navršilo se 20 godina otkako su udareni temelji lovačkoj kući u Bukovcu, u kojoj suvlasništvo ima 12 lovaca, ali kuća uživa status otvorene i za sve ljude korisne i uslužne, bez obzira na to odakle dolaze. Veliki tilov (tilovina = zanovijet – La-burnum anagyroides) križ na pročelju upućuje došljake na preporučljiv način ophođenja, premda to nekima ponekad i promakne. Sudionici u izgrad-nji su vrlo različitih dobnih i društvenih razina, što nikad nije bila smetnja izuzetnom ozračju koje su stvarali i pre-nosili svima koji bi se kao gosti nalazili u njoj. Jedan od glavnih u financiranju i podržavanju bio je naš pokojni predsjednik Saveza i kolega Marinko Hrkać. Kuća nije neke lijepe vanjštine ni arhitektonske posebnosti, ali je pitoma i uvijek je primala


DIVLJAČ NAM KAZUJE KAKVI SMO LOVCINikad nije prošla nedjelja ili drugi lovni dan da se u lovačkoj kući u Bukovcu nije kuhao lovački ručak koji uvijek mora biti obilniji za slučaj nekoliko nenajavljenih gostiju. Nikad nije prošla lovačka godina da se u njoj nije pjevalo, sviralo, gostilo, planiralo...

kolege lovce iz svih susjednih sekcija: Jare, Knešpolje, Turči-novići, Mokro..., a nerijetko bi ugostila istaknute ljude našega saveza, naše općine, županije, franjevačkog samostana... I, hvala im svima što su svo-jom nazočnošću i pohvalama ukazali na ispravnost naših postupaka. Kod nas je često bio u gostima (dok je bilo divljači) pokojni Dobroslav Vrdoljak, nekoliko puta, također pokoj-nici: Marka Cvitković, Drago Lasić, Josip Škutor, Joža Lasić..., čijih se likova i imena spomi-njem s dubokim pijetetom, a živi neka mi oproste što ih sada ne imenujem. Nikad nije prošla lovačka godina da se u njoj nije pjevalo, sviralo, gostilo, plani-ralo... Nikad nije prošla nedjelja ili drugi lovni dan da se nije kuhao lovački ručak koji uvijek mora biti obilniji za slučaj ne-koliko nenajavljenih gostiju. Lovačka kuća u Bukovcu jedna je od deset uzarićkih lovačkih kuća u brdskom dijelu lovišta.

Prije nekoliko desetljeća bila je prava euforija izgradnje tih nastambi za lovce i njihove prijatelje, ljubitelje priro-de. To, naravno, ima svoju svijetlu stranu, ali je vrlo loše i nepovoljno za divljač na tako skromnom i tijesnom lovištu toliko toga graditi. No sve je stvar slobode i izbora. Ostale kuće (ima ih vrlo luksuznih) nisu toliko posjećene, tim više što se broj lovaca u sekci-ji Uzarići bolno smanjio, s najvišega broja kada nas je bilo 85 na sadašnjih tridesetak, od kojih ni polovina ne lovi u Trtli (tako se zove naše brdašce s oko 600 m nadmorske visine, obraslo niskim, kržljavim i ljutinama prošaranim šumarci-ma i gajevima). Drvne mase za ogrjev gotovo više i nema, jer od kada su se izgradili putovi, motorke i traktori su učinili pravi masakr. Negdašnje staje slamarice nestale su bez traga, a bilo ih je na desetke. U Uza-rićima više nema stoke sitnoga

zuba, a goveda su svedena na njih dvadesetak, koja ne izlaze iz štala (moderna proizvodnja mlijeka – Nogalo i još neko-licina pojedinaca koji drže kravicu). Prije pola stoljeća u Uzarićima je bilo oko 800 go-veda i preko 7000 ovaca i koza (podatci uzeti iz diplomskog rada jednoga profesora).Sve ovo navodim da bi čitatelji usporedili stanje u lovištu ra-nije i sada, i da bi shvatili zašto je došlo do potpune promjene staništa i uvjeta življenja i ljudi i divljači. To je, naravno uz još neke socijalne značajke, dovelo do osipanja broja lovaca. U posljednjih nekoliko godina lovci bukovačke skupine uopće ne nose lovačko oružje (!) A i zašto bi, pa tamo više i nema divljači, osim ako slučajno neka divlja svinja, čagalj ili vuk ne zalutaju na svome „služ-benom“ putu. Naravno, dio lovišta oko naselja i na Mostar-skom blatu imaju drugu priču, a i ta nije baš osobito bajna, jer na zapuštenim njivama i podivljalim pašnjacima nema plemenite divljači.

SMISAO OVAKVOG „LOVA“

Ali, pođimo s malo više optimizma i činjenice koju stalno poten-

ciramo, da ljepota lova nije isključivo u odstrelu divljači i da lovidba ima niz svojih sjajnih različitih funkcija, svojstava i uloga. Ovaj su put „Bukovčani“ proslavljali svoju kuću, svoje druženje i svoju poznatu gostoljubivost. Skupilo se u kući i okolo nje

Uzarićki lovci oko vatre pred lovačkom kućom u Bukovcu


pedesetak nasmijanih i veselih ljudi iz okolnih sekcija koji su jedva dočekali da se nakon ove koronarne pošasti malo vide i popričaju. Mirisala je juha i lešo janjetina, pušila se dva roštilja (jer valjalo je termički obradi-ti više od trideset kilograma mesa), stolovi puni boca vina i rakije, uspoređuju se različiti recepti domaćih kobasica i pe-čenica. Oni najglasniji progla-šavaju svoju slaninu boljom od pršuta, desetci vrsta domaćega kruha, male boce pune trava-rice..., nema što nema. Kad se

dobro pojelo – a sve je bilo vrlo ukusno jer među lovcima više nema slabih kuhara – već se formiraju grupe za gangu. Nama starijima je to lijek za dušu, premda mlađarija to gleda s podsmijehom. Oni se okupili oko harmonikaša, koji rasteže jadni mijeh i više od dopuštenoga, jer kako nadgla-sati podmazana grla lovačka i ona druga. Pane tu i pokoja šala na račun onih grlatih, pa se više ne zna tko se komu smije i tko je tu „gubitnička“ strana. Moglo bi se toga pisati

i nabrajati u nedogled i opet se ne bi sve moglo obuhvatiti na ovom vašaru. Cijela je proslava uistinu bila bez „maski“ i bez onih platnenih, i ako Bog da bez posljedica!Nakon nekoliko sati društvo se počelo pomalo osipati, terenci grme k'o da je rat po-čeo, a crvena i nasmijana lica vire iza otvorenih stakala, bez obzira na prohladno popodne. Najuporniji su pospremali ostatke i posuđe, a bilo je i onih što su na zagrijanom katu malo prilegli.

Jest, i to je lov! Ljudi su se opustili, odmorili, zabavili, makar ostaje negdje u zraku pitanje: Ima li to sve smisla u tom broju družiti se s covi-dom-19, bez pušaka, pasa i bez divljači, što uistinu stvara, bar nekima, osjećaj besmisla i opasne promašenosti (kako mi dobaci jedan sudionik)! Ničiju slobodnu volju, među-tim, nemamo pravo stavljati na kušnju. Divljač će nam ipak „reći“ sve, ako ne danas onda u budućnosti!

Blago Lasić

Lovačka udruga „Jastreb“ iz Dobretića organizirala je 10. siječnja 2021. druže-

nje i zajednički lov na vuka i štetnike s lovcima iz Novog Travnika, Viteza, Nove Bile i Jajca. Domaćin druženja, Tadija Šugić, za mjesto okupljanja odredio je restoran „Ugar“ u dolini istoimene rijeke, gdje smo se doista osjećali ugodno i opušteno. Dok smo pristi-zali, u restoranu su nas čekali domaćin Tadija, njegova obitelj i lovci njegove udruge. Svi smo bili ponuđeni toplim napitcima, što nam je u prohladno zimsko jutro jako godilo i krijepilo nas. Domaćin nam je čestitao netom prošle božićne i no-vogodišnje blagdane i zaželio nam ugodan boravak u lovištu

LU „Jastreb“ Dobretići

LOV I DRUŽENJE LOVACA IZ SUSJEDSTVA

udruge „Jastreb“ Dobretići. Na zbornome mjestu, prije polaska u lov, Tadija Šugić bio je jasan i izričit. Upoznao nas je s odlukom resornog župa-nijskog ministarstva kojom se odobrava samo lov predatora, nikako druge divljači. Ako se tko slučajno usudi i prekrši to, naglasio je Šugić, taj više nije dobrodošao u lovište „Jastreb“ Dobretići, niti će moći loviti u tom lovištu, a protiv njega bit će pokrenut postupak kao da se nalazi u krivolovu i bit će sank-cioniran po odštetnom cjeniku i Zakonu o lovstvu. Zamolio je sve prisutne da se ponašaju u skladu s lovnom etikom i da dobro paze kako prilikom ispaljenja hitaca na divljač ne ugroze svoje kolege ili slučajne

prolaznike. U više je navrata istaknuo da je on organizator i domaćin ovog lova i da je kao takav odgovoran za sve eventu-alne propuste i ekscese. Poslije ovako temeljite pripreme, ukrcali smo se u vozila i uputili u lovište, gdje smo se smjestili na unaprijed određenim čeka-ma. Lov je trajao do 12.30, kad je domaćin zapovjedio povratak na zborno mjesto u restoran „Ugar“. A tamo nas je za mezu čekala pougarska slanina i peče-nica, za ručak više slasnih jela, a pougarska rakija grijala nam je i krijepila srca i duše.Bez obzira na to jesmo li ili ni-smo što odstrijelili, svi smo bili oduševljeni onim što smo vidjeli u lovištu. Ponajprije srnećom divljači, ali i drugom, lovostajem

zaštićenoj divljači. Hajkači su, primjerice, na jednome mjestu vidjeli petnaest divljih svinja koje su se, kad su ugledale hajkače, kao tanad razbježale u svim pravcima. Ili, lovac Marko Bilandžija uočio je vuka, ali je bio daleko za odstrel. U ime svih sudionika ovog lova, zahvaljujemo pougarskim lovcima na gostoljubivosti i srdačnosti, a posebne zahvale upućujemo Tadiji i njegovoj obitelji koji su uložili velik napor da ovo druženje bude što bolje i ugodnije. Pozvali smo domaćina da sa svojim lovcima gostuje u našim lovištima, na što nam je, uz smiješak, samo rekao: „I sljedeći put kod nas.“

Anto Cvitanović

Ugodan dan proveden s kolegama u dobretićkom lovištu

32 / 33


Izvještajno-izborna skupština LD-a „Sokol“ Nova Bila održana je 6. ve-ljače 2021. u dvorani Osnovne škole

„Nova Bila“. Nazočilo joj je svih 27 po-zvanih zastupnika, te nekolicina gostiju.Na početku, nazočni su minutom šutnje odali počast umrlim lovcima članovima „Sokola“, a zatim su zastupnici prihvatili dnevni red koji im je dostavljen uz poziv za sastanak.Skupštinu su vodili Dario Sučić, Drago Marjanović i Marinko Matošević, kao članovi radnog predsjedništva.U izvještajnom dijelu zastupnici su raz-matrali Izvješće o radu Društva za 2019. i 2020. godinu, Izvješće o materijalno-fi-nancijskom poslovanju Društva za 2019. i 2020. godinu i Izvješće glavnog lovnika Društva za 2019. i 2020. godinu. Nakon rasprave, sva tri dokumenta jednoglasno su prihvaćena.U izbornom dijelu, za predsjednika Skupštine jednoglasno je izabran Dario Sučić, dotadašnji predsjednik. Pred-sjednik Društva, predsjednik Skupštine, predsjednici sekcija, glavni lovnik i

LD „Sokol“ Nova Bila

IZVJEŠTAJNO-IZBORNA SKUPŠTINAdosadašnji predsjednici Društva, ulaze u sastav Predsjedništva Društva. U Nad-zorni odbor izabrani su Srećko Strukar, Damir Bajo i Alojz Galić. Stegovni tu-žitelj je Stanko Jurčević, a zamjenik mu je Marinko Matošević. U Stegovni sud izabrani su Anto Ivišić, Anto Mihaljević i Živko Barbić. Za predsjednika Druš-tva, većinom glasova izabran je Nikola Biljaka iz Nove Bile.Dosadašnji predsjednik Društva, Drago Marjanović, zahvalio je svima na pot-pori u obnašanju te dužnosti, a novo-izabrani predsjednik Nikola Biljaka na ukazanom povjerenju, obećavši pritom rad i disciplinu.U završnom dijelu skupštine dodijelje-na su Uvjerenja o počasnom članstvu i lovačka odličja zaslužnim pojedincima koji su bili na skupštini. Uz skromni domjenak, skupština je uspješno privedena kraju, uz riječi po-hvale dosadašnjem vodstvu Društva za njezinu organizaciju.

Drago Marjanović

Lovački ispiti u organizaciji Lovačkog saveza Her-ceg Bosne tradicionalno

započinju pred početak jesenje lovne sezone, a završavaju obično u posljednjem tjednu prosinca, između Božića i Nove godine, kada na ispite dobrim dijelom izlaze lovci pripravnici koji rade u inozem-stvu, ali i drugi. Bilo je tako i ove godine u Rami, gdje je u zgradi Srednje škole u Prozoru, poštujući epidemiološke mjere, lovačkom ispitu pristupilo 26


LOVAČKI ISPIT ZA RAMLJAKE I USKOPLJAKE

Ramljaka i 10 Uskopljaka. Kao i lovove, ova dva lovačka druš-tva naizmjence organiziraju i zajedničke lovačke ispite.Kao članovi ispitnog povjeren-stva, kandidate su pozdravili i uputili ih u proceduru ispita Zoran Lovrić, Vlado Soldo i Ivica Lučić, te domaćin Marijo Drežnjak. Najbolje rezultate na ispitu po-stigli su: Ivan Jakovljević, Josip Markešić i Zdravko Bošnjak iz LD-a „Vepar“ te Brane Jurina i Daniel Škoro iz LD-a „Usko-

plje“ Osam kandidata izašlo je na usmeni ispit. Kako je ispit potrajao, pred-sjednik i tajnik LD-a „Ve-par“ Prozor – Rama, Marijo Drežnjak i Markica Barišić, kao domaćini organizirali su ugodan ručak za članove povjerenstva i tajnike oba

društva. Razgovarajući za ruč-kom, članovi ispitnog povje-renstva iskazali su zadovoljstvo postignutim rezultatima lovaca pripravnika, uz nadu da će sa svakim novim ispitom rasti znanje budućih lovaca.

Ivan Lovrić

Priznanja i odličja zaslužnima

Skupština je u tijeku...

Ispit u blagdanskom ozračju


Nakon višegodišnje zabrane lova u Župa-niji Središnjoj Bosni,

napokon je usvojen prijedlog o formiranju lovišta te smo dobili „Rješenje o brigi, uzgoju i zaštiti divljači“. Naši se lovci nadaju da će se institucije nastaviti baviti rješavanjem ovdašnjih problema u lovstvu i da ćemo dobiti lovi-šte u desetogodišnji zakup kako bismo istinski mogli uzgajati, štititi i loviti divljač u njemu. Ovaj korak naprijed u rje-šavanju otvorenih lovačkih pitanja omogućio nam je da krajem listopada 2020. s velikim zadovoljstvom otvorimo lovnu sezonu. Naravno, uz poštovanje propisanih epidemioloških mje-ra, ponajprije loveći u manjim grupama.Brojne lijepe i nezaboravne trenutke iz lova na neki su način zasjenili ružni prizori iz lovišta

UL „Kuna“ Jajce

DUGOOČEKIVANA SEZONA LOVAna koje su lovci naišli, a koji su nastali u vrijeme kad lovci, zbog zabrane, nisu imali pravo nadzo-ra nad svojim lovištem. Tijekom nekoliko izlazaka, lovci su u re-virima pronašli čak tri medvjeda u fazi raspadanja, koji su bili uhvaćeni u sajle i tako u teškim mukama skončali. Pojedinci su koristili bezvlašće i upuštali se u veliki i nekontrolirani krivo-lov, pa i hvatanjem divljači u zamke. U lovištu je pronađeno niz takvih zamki, ali su ih lovci uspjeli otkriti i ukloniti sa staza kojima se kreće divljač u prola-zu. Osim toga, u proteklom se razdoblju u lovištu pojavio velik broj pasa skitnica, a dobro je poznato koliku štetu ti psi čine plemenitoj divljači proganjajući je, uništavajući mladunčad i nju samu. Krajem studenoga, u zaštićenom reviru gdje je stanište divokozje divljači, čopor

pasa skitnica natjerao je jednog divojarca da skoči niz liticu, što je za nj bilo kobno. Upravitelj lo-višta i lovočuvarska služba drže da je riječ o kapitalnom mužjaku starom više od dvadeset godina. Prednja desna noga mu je bila ozlijeđena prije pada, a pri padu niz liticu slomio je jedan rog. Sličnih šteta u lovištu bilo je i kod srneće divljači.Od brojnih lijepih lovačkih trenutaka tijekom sezone, valja svakako spomenuti otvaranje lovne sezone, ali i novogodišnji lov, kad se lovački žar osjetio punom snagom. Bilo je i ulova, odnosno odstrela divljih svinja u svim sekcijama. Sekcija Bešpelj nekoliko je puta u ovoj sezoni bila domaćinom uspješnih lovo-va, od kojih bismo izdvojili onaj sredinom siječnja u kojem su, osim domaćih lovaca, sudjelova-li predsjednici lovačkih udruga

iz svih gradova u županiji, članovi Županijskog vijeća za lovstvo te predsjednik Lovačkog saveza Herceg Bosne. Lov je okončan odstrelom triju divljih svinja.Nakon ove sezone značajno je naraslo zadovoljstvo jajačkih lovaca, koji s punim pravom očekuju još brže korake ka do-stizanju statusu koji im pripada i koji im je bio neopravdano uskraćen.Bez obzira na brojne lovačke nedaće u proteklim godinama i određeni skepticizam, prošle je godine 26 lovaca pripravnika položilo lovački ispit i posta-lo članovima jajačke lovačke udruge. Ukupna situacija u udruzi sve je bolja, a značajno je poraslo i zadovoljstvo lovaca poslije „odrađene“ lovne sezone. Na dužnost su stupili novi lo-vočuvar i novi upravitelj lovišta, što sve skupa otvara perspektivu bolje budućnosti lovstva na ovim prostorima.

Dragan Samardžić

Rezultati zajedničkog lova

Žičana zamka Ostatci medvjeda Stradali divojaracNešto su vidjeli...

34 / 35


LD „Risovac“ Bosansko Grahovo

SUSRET S DRAGIM LJUDIMA

Na temelju odluke Izvršnog odbora LD-a „Risovac“ Bo-sansko Grahovo, 21. veljače

2021., u lovištu Risovac, revir Luke, organizirana je hajka na štetnike.Rano je nedjeljno jutro, gusta magla smanjila je vidljivost na 30-ak me-tara. Pokraj puta za Risovac, gdje je bilo zborno mjesto, polako se skupljaju lovci. Na njima su prsluci, kape i jakne sa sigurnosnim fluores-centnim oznakama, kako i priliči. Osim domaćih lovaca, tu su i gosti iz drugih lovačkih udruga, ukupno 140 lovaca. Uz vatru koju je domaćin za-

Članovi LD-a „Fazan“ Odžak i ove su zime u hranilišta iznosili sol i hranu za divljač, ponajprije srneću

i fazansku.Dana 8. siječnja 2020. nabavili smo 1000 kg stočne jodirane soli i 600 kg himalaj-ske kamene soli. Sol je raspodijeljena po lovnim grupama i od 10. do 15. siječnja 2021. iznesena u lovište, o čemu su načinjeni zapisnici. „Višak“ je ostavljen u pričuvi, za dopu-nu solila tijekom godine.

LD „Fazan“ Odžak

OBVEZE, KOJE SE NE ZABORAVLJAJU

Hranilišta za fazane punili smo kukuruzom, koji će dobro doći novoj divljači koju planiramo pustiti u lovište sredinom ožujka.

Nedžad Garić

palio na vrijeme i uz rakijicu, razgovara se uglavnom o lovovima u prošlim sezo-nama. Koronavirus je promijenio mnogo toga na što smo općenito bili naučili, pa tako i u lovu. Kad nakon nekog vremena sretnemo poznate i drage nam ljude, kao što je to ovdje slučaj, oko srca nam toplo i milo. Netko reče, mi smo lovci posebni ljudi, ne mogu nam ništa velike zvijeri, a kamoli životinjice kao što su virusi.Prije polaska u lov, predsjednik „Risovca“ Miroslav Zelić pozdravio je okupljene lovce i obavijestio ih o rasporedu čeka i grupovođama. Grupu lovaca pogoniča predvodit će glavni lovnik Milan Trivan.

Malo zatim, kolona vozila šumskim je putem lagano krenula ka čekama.Negdje u daljini sunce se probija kroz maglu koja se spušta sve niže, u vale i vrtače, pa pogled dopire do planina u daljini koje omeđuju ovu prekrasnu pu-stoš, odnosno lovište Risovac. Ispočetka tišina, ali ubrzo lagani glasovi, ponajviše ptičji. Nismo, dakle, sami, dio smo cjeli-ne koju nazivamo prirodom i kojoj se po tko zna koji put vraćamo i uvijek joj se iznova divimo. Do nosnica nam dopire karakteristični miris lišća u raspadanju, miris smole stabala, miris mahovine i lišajeva i ostali šumski mirisi. Duboko smo zahvalni šumi i prirodi što nas časti tim svojim divnim darovima.Po povratku s čeka na zborno mjesto, uslijedio je ručak. Domaćin je pripremio

Pred početak hajke

Sol za divljač

Hrana za divljač


tradicionalno dobru čorbu s povrćem i kockicama mesa, mlado svinjsko pečenje i pitu. Naravno i salatu od kupusa i rajčice te piće po želji lovaca. Ove je godine domaćin osigu-rao i vino, jer zna da lovci iz Hercegovine uz ručak baš to rado piju.Druženje je proteklo u najboljem redu i uz nadu da će idući susret biti prilika za uživanje u blagodatima prirode u pu-nom opsegu, bez virusne pošasti.

Mario Herceg

LD „Sokol“ Distrikt Brčko

Sudeći po aktivnosti, bo-lje rečeno neaktivnosti Odjela za poljoprivredu,

šumarstvo i vodoprivredu Vlade Brčko distrikta BiH, rješenje problema lovstva u Brčko distriktu BiH nije na pomolu, niti se vidi u bližoj budućnosti. Za primjenu Zakona o lovstvu u Brčko dis-triktu BiH, odnosno njegovu neprimjenjivost spomenuti odjel krivi lovačka udruženja s područja Brčko distrikta BiH. Razlog koji navode je nepostojanje dogovora oko formiranja lovačkog saveza kao nositelja lovne aktivnosti, propisanog zakonom. Lovački savez treba biti nositelj lovnih aktivnosti u Distriktu i nje-govo je formiranje preduvjet za pokretanje s mrtve točke

ČEKA I DALJE – ČEKAaktivnosti koje bi u konačnici rezultirale omogućivanjem lova. Kao jedna od gospodarskih grana, lovstvo treba biti dio interesa vlasti, a ne samo lovaca amatera i ljudi koji se lovom bave iz hobija. Vlast treba više nego do sada raditi na postizanju sporazuma između lovačkih udruga s područja Distrikta oko formiranja lovačkog save-za. Svi pregovori koji su do sada vođeni između lovačkih udruga na formiranju saveza završavali su neuspjehom i bili karakterizirani kao nedo-statak političke volje. Dokle tako i kad će se pojaviti poli-tička volja koja će rezultirati formiranjem saveza? Nespo-razumi oko formiranja saveza

mogu i trebaju biti problem lovačkih udruga, ali i izvršne vlasti u Distriktu. Lovstvo i dalje trpi, ali i lovci pojedinci koji se lovom bave iz hobija. Vlast, odnosno država se ni u jednom od dosadašnjih slučajeva nije pokazala kao dobar domaćin i skrbnik o svojim dobrima. Lovne resur-se, divljač i prirodu ne može kvalitetno zaštititi lovočuvar kojeg će angažirati Odjel za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu. Vlada odnosno Skupština Brčko distrikta BiH nema praksu makar dva puta godišnje razmatrati stanje u lovstvu. Kako onda može kva-litetno voditi brigu o lovstvu, ako nema informacija o stanju u toj oblasti. Da ne govorimo o potrebi brige za divljač, uzgoju i zaštiti, prebrojavanju, sanitarnom odstrelu i drugim aktivnostima koje su nužne za funkcioniranje lovišta i stanje divljači. Sudeći po tome da se Odjel za poljoprivredu, šu-marstvo i vodoprivredu Vlade Brčko distrikta BiH ne brine o svemu navedenom, čeka s fotografije će još čekati da u nju dođe onaj tko će je znati najbolje iskoristiti i onaj tko ju je i sagradio.

Niko Ždravac

Pri ophodnji i čišćenju lovišta od štetnika i sanitarnom odstrelu, lovci LD-a „Sokol“ uočili su

prevelik broj vukova, koji su prava napast za mnogu divljač, osobito za srneću i zečju. To je bio razlog za do-datne napore u odstrelu ove divljači, koji su lovci rado prihvatili. Jer, lov vuka jako je atraktivan lov i tu divljač nije lako uhvatiti na nišan.Sedmog veljače 2021. u reviru Ponir


PALA PRAVA VUČINAna Vlašiću odstrijeljen je vuk. Sretni strijelac bio je iskusni Drago Kafadar, koji je bio uporan i mirne ruke. Prava vučina pala je na opće zadovoljstvo svih Draginih kolega koji su bili s njim u lovu. Drago je podmirio svoje obveze prema Društvu, a idući vikend počastio je sve sudionike lova dobrim domjenkom.

Drago Marjanović

Ručak na zbornom mjestu

36 / 37


U nedjelju, 28. veljače 2021., u lovištu sekcije Korićani na Vlašiću

upriličen je lov i završetak lovne sezone 2020./21. Lovu su prethodile pripreme i odlu-ke Skupštine i Predsjedništva LD-a „Sokol“ u kojima, među ostalim, stoji da se u završni


ZAVRŠNI LOV U SEZONIlov i na lovački ručak pozovu kolege lovci iz susjednih, ali i nekih drugih lovačkih udruga. I doista, skup je bio veličan-stven. Odazvalo se stotinjak lovaca, ali to nimalo nije iznenadilo vrijedne domaćine. Bog je podario sunčan dan te je na ovoj lijepoj planini

ugođaj bio kompletan. Bilo je i ulova, za što se pobrinuo Tomislav Bikić, mladi lovac iz Uskoplja, koji je odstrijelio nazime. Lovački gulaš iz kuhinje Dragoljuba Bobaša zadovoljio je svačiji ukus, ali je bilo još toga: specijaliteta s roštilja, mezetluka, pića…, sve po želji. Kolege lovci iz Žepča, Kaknja, Uskoplja, Novog Travni-ka, Viteza, iz Hercegovine, iz Kneževa (RS), skupa s domaćim lovcima, načinili su jednu zajedničku fotografiju kao trajnu uspomenu na ovaj skup, a Nikola Biljaka, pred-sjednik „Sokola“, u ovoj je pri-godi Srećku Strukaru, Vlatku

Kafandaru i Dariju Miškoviću, članovima LD-a „Sokol“ Nova Bila, uručio lovačka odličja, a Željku Kolendi uvjerenje o počasnom članstvu.

Drago Marjanović

Tomislav Bikić s odstrelom

Uručena su i lovačka odličjaRazgovori ugodni u blizini vatre

Zadovoljstvo na licima


U posljednjih nekoliko godina čagalj se poprilično namnožio i prilagodio uvjetima u na-

šem lovištu. Iako se uglavnom hrani glodavcima i voluharicama, ne oprašta ni sitnoj divljači, ali ni mladunčadi srne i divlje svinje. Srneća je divljač posebno ugrožena jer se do sada na ovim prostorima nije susretala s ovim predatorom, dakle nije naučila kako sačuvati svoj pomladak od njega.U posljednje tri lovne godine, zahva-ljujući organiziranim akcijama, stimu-laciji od 30 KM za ulovljenog čaglja te lovu čekom tijekom cijele godine, postigli smo značajne rezultate. Prošle lovne godine odstrijelili smo 104 čaglja (50 mužjaka, 54 ženke), a ove, za-ključno s 1. veljače, čak 146 (približno jednak broj ženki i mužjaka). Do kraja lovne godine bit će ih sigurno još.


ZA GODINU DANA ODSTRIJELJENO 146 ČAGLJEVA

Smanjili smo, dakle, broj čagljeva u lovištu, ali to nikako ne znači da smo stali s tom aktivnosti, između osta-log i zato što u susjednim lovištima ne primjećujemo neku veliku želju da čiste svoje terene. U organizaciji lovnih sekcija, svake nedjelje organi-ziramo čišćenje terena od predatora, prebrojavanje divljači, kontrolu terena i iznošenje hrane i soli. Ove se lovne godine na ove akcije odziva više lovaca nego dosad, čemu vjerojatno dopri-nosi i lijepo vrijeme koje može lako izmamiti lovca u prirodu i određenu aktivnost u njoj. Smanjivanjem broja predatora, među ostalim, pripremamo teren za ispušta-nje matičnog jata fazana, koje planira-mo za sredinu ožujka ove godine.

Nedžad Garić


U lovištu Matine stine, koje se nalazi ispod Donjih Maglica, za

prošlih je novogodišnjih praznika odstrijeljen mužjak čaglja, star oko dvije godine. Puškom sačmaricom, odstri-jelio ga je lovac Adis Kmetaš-Brico iz Kovačeva polja, sek-cija Ploča. Dok je bio na čeki, nadajući se divljim svinjama, na tridesetak metara ispred

ODSTRIJELJEN ČAGALJAdisa izbio je čagalj. Neki su psi došli na mjesto odstrela, a neki su nastavili sa štekom u drugu stranu lovišta, gdje se također uskoro začuo pucanj. Naime, Adisov brat Edis tamo je bio odstrijelio zeca. Ovim odstrelom Brico je zaslužio nagradu od 50 KM od svoga lovačkog društva. Krzno će štaviti, a čagljevu lubanju kao trofej sačuvat će

za ocjenu i uspomenu.U ramskom je lovištu ove sezone odstrijeljeno pet

čagljeva, što znači da dobrim dijelom „gospodare“ lovištem.

Ivan Lovrić

Sekcija Kadar Sekcija Sava

Sekcija Lipa

Lovac Ilija Lubina sa sinom Josipom

Grupa lovaca sekcije Ploča

38 / 39


Nedjelja, 17. siječnja 2021., očekivano hladno jutro, -10 °C. Protekle

noći napadalo nekoliko centi-metara novog snijega. Vrijeme za poželjeti, bez vjetra, pahulje snijega lagano lepršaju, prava

LU „Orlov kuk“ Tomislavgrad

LD „Pavlovica“ Novi Travnik

PRVI OVOGODIŠNJI VEPARzimska idila kojoj se veseli svaki lovac. Pri dolasku u lovačku kuću na zbor lovaca, nailazimo na tragove divljih svinja u ve-ćem broju. Dogovor „pada“ da krenemo iznad lovačke kuće, a lovnik Ante kroz smiješak kaže

da će ići lijevo od kuće i da će pokrenuti veprove. Pri samom polasku to se i ostvarilo, Ante je naišao na vepra već nakon neko-liko minuta, ali ga lukavi vepar zatiče nespremna, Ante puca, no gustiš hrastovine spašava vepra. Vepar ubrzo nailazi na Grgu, koji također puca kuglom na oko 100 metara, no vepar opet na pada te nailazi na Jozipovića i Manju. Manje ga radi sigurnosti pušta da prođe između njih kako bi imao čistu priliku za pucanj i pri tom ne ugroziti ostale sudionike lova. Treći Manjin hitac pogađa ve-pra u punom trku, no vepar ne pogiba u vatri, a po dolasku do mjesta gdje je vepar pogođen, vidljiv je trag krvi na snijegu. Lovnikov pas cijelo je vrijeme pratio vepra na sigurnoj udalje-

nosti te se nakon trećeg pucnja posve približio vepru. Manje je laganim korakom prišao laveži psa, uočio vepra i zadao mu samilosni hitac. Uslijedilo je čestitanje, a nakon izvlačenja vepra do prvih automobila, lovačka se družina zaputila k lovačkoj kući, gdje je uslijedila fešta u povodu Grgina rođen-dana, a koju je upotpunio prvi ovogodišnji odstrel vepra.

Tomislav-Mićo Gabrić

Lovna godina završava oni-ma koji love, a kalendar-ska u Novom Travniku i

ove godine počinje druženjem. Već tradicionalno u Sebeši-ću u lovačkom domu sekcije Sebešić održava se turnir u igranju prstena. Vikend prije početka korizme, u oteža-nim uvjetima zbog straha od

DRUŽENJE UZ PRSTENkoronavirusa i epidemioloških mjera, ipak je dobro prošao. Na turniru je sudjelovala po jedna ekipa iz sekcija Sebešić, Gradina, Mravinjac i Bučići. Tim su redoslijedom kapetani prve tri ekipe primili pokale. Bez obzira na to što je ekipa Gradine samouvjereno došla po pobjednički pokal, domaći-

ni su u do kraja neizvjesnoj igri pobjednički pehar zadržali na policama u svom domu. Lijepo druženje su ukrasili i gosti

koji nisu lovci, a domaćini su pokazali gostoljubivost pićem i hranom za sve.

Dominko Mlakić

Družba ispred lovačke kuće

Manje sa svojim veprom

Slavko Jakić, kapetan i predsjednik sekcije Sebešić, s kolegama prima pobjednički pokal

Zajednička fotografijaMario Tomić, MravinjacMirko Ćelam, Gradina


Sad već tradicionalni, a prije pet godina dogovore-ni društveni lov na divlju

svinju, članova lovačkih sekcija Lug i Gračac LD-a „Vepar“ Prozor – Rama, okupio je velik broj lovaca s područja Mostara, Posušja, Čitluka te iz drugih lovačkih društava, ukupno 62 lovca. U jutro, 9. siječnja 2021.,

TRADICIONALNI ZAJEDNIČKI LOVLD „Vepar“ Prozor – Rama

đenim čekama u dodijeljenom području. Posebna pozornost skrenuta je na sigurnosne mje-re, držeći se one da je uspješan samo onaj lov, nakon kojeg se svi lovci živi i zdravi pojave na zbornome mjestu. Prohladno vrijeme i nekoliko centimetara starog snijega u visinama ukazivali su na dobre

preduvjete za uspješan lov. Istina, smrznut i sklizak teren otežavali su kretanje vozilima, ali to nije usporilo početak lova. U 9.30, glavni grupovođa dobio je potvrdu vodiča da su svi lovci na svojim čekama. Laz, Medvjeđa glava, Rajan, Klečka stijena i Vino-Brdo, područja su na kojima se lovilo. Ova se lovi-šta vežu jedno na drugo i sva su bogata crnom divljači, stoga ni jedna grupa lovaca nije ostala zakinuta. Za svaku su skupinu određeni i psi goniči, koje su vlasnici puštali po potrebi. Nije dugo trebalo i lavež lovač-kih pasa odjeknuo je planinom. Ispaljeni su i prvi hitci, a s njima i promašaji divljih svinja, ali ne zadugo. Vino-njivom pro-lomio se pucanj, bio je to Ljubo Vučur, koji je ustrijelio vepra od 100-tinjak kilograma. Upravo taj vepar zaokružio je prilično uspješan lovni dan. Poslije lova upriličen je ručak kod lovačke kuće Vino-Brdo te druženje do kasno u noć. Zado-voljstvo na licima domaćina i njihovih gostiju moglo se osjetit na svakom koraku.

Ivan Lovrić

na platou ispred Osnovne škole na Ustirami, prisutnim lovcima prigodnim su se riječima obra-tili predsjednik sekcije Ante Džalto – Cole i grupovođa Ivica Džalto – Ban, nakon čega su lovci bili podijeljeni u pet gru-pa. Svaka je grupa imala svog vodiča, kojem je zadatak bio rasporediti skupinu na predvi-

LD „Tetrijeb“ Kupres

Dana 28. prosin-ca 2020. Lovačko društvo „Tetrijeb

Kupres“ Kupres bilo je domaćinom lovačkog ispita za lovne pripravnike iz lovačkih udruga: LD „Te-trijeb Kupres“ Kupres, LU „Vran“ Tomislavgrad, LU „Orlov kuk“ Tomislavgrad, LU „Cincar“ Livno, LU „Ždral“ Livno, LD „Riso-vac“ Bosansko Grahovo,

NA ISPITU PRIPRAVNICI IZ TRINAEST LOVAČKIH UDRUGA

LU „Lištani“ Livanjsko polje, LD „Tetrijeb“ Glamoč, LD „Mosor“ Široki Brijeg, HLU „Malič“ Grude, LD „Radovanj“ Posušje, LD „Jarebinjak“ Rakit-no i HUL „Kravica“ Ljubuški. Uz pridržavanje svih epidemi-oloških mjera, u Srednjoj školi „Kupres“ ispitu je pristupilo 60 lovnih pripravnika, koji su svo-je znanje imali priliku pokazati pred ispitnim povjerenstvom u sastavu: Zoran Lovrić, Ivica

Lučić i Vlado Soldo. Ispitu je pristupila i položila ga priprav-nica Maksida Vogt, članica LU-a „Cincar“ Livno, kojoj ovom prilikom čestitamo na hrabrosti i pokazanom znanju. Svim ostalim lovnim priprav-nicima koji su položili lovački ispit u ime našeg lovačkog

društva od srca čestitamo i želimo im puno uspjeha u životu i radu. Nadamo se da će „novopečeni“ lovci biti istinski ljubitelji pri-rode, njegovatelji lovačke etike i lovačkih običaja.

Zrinko Svalina

Na kraju uspješnog lovnog dana

Ozbiljan pristup ispitu


40 / 41

ODRŽAVANJE LOVAČKOG ORUŽJA

Pregledajte, očistite i zaštitite svoje lovačko oružjeZa sljedeću lovnu sezonu čuva se samo ispravno, čisto i nauljeno oružje i streljivo, pohranjeno na sigurno mjesto, najbolje u ormarima koji su zakonom predviđeni za držanje i čuvanje oružja i streljiva

Na svršetku lovne sezo-ne obveza je i dužnost svakog lovca pomno

pregledati svoje naoružanje, popraviti eventualna ošteće-nja te ga temeljito očistiti i zaštititi.Bez obzira na to koliko tko volio svoje oružje, koliko na nj pazio u lovu i nakon lova, uvijek se potkradu određena oštećenja na njemu, manje ogrebotine i onečišćenja koja se u većini slučajeva ostavljaju za kraj lovne sezone.Lovačke puške sačmarice

najzastupljenije su lovačko oružje, a naši ih lovci koriste za sve vrste lova. Skoro da ne postoji lovac koji nema barem jednu sačmaricu ili pak nekoliko njih različitih kalibara. Stoga ćemo, pišući o ovoj temi, naglasak staviti na sačmarice, a slično se postupa i s drugim vrstama lovačkog oružja.Prilikom detaljnog pregleda oružja obvezno se provjera-vaju: a) sustav za ključanje i sustav za kočenje oružja, b) ležišta metka i cijele dužine

cijevi zajedno s ciljnicima i čokovima, c) drveni dijelovi puške – kundak i potkundak.

SUSTAVI ZA KLJUČANJE I KOČENJE

Pri provjeri ispravnosti sustava za ključanje oružja kontroliramo

zatvarač, tj. polugu kojom se sklapanjem oružje zabravi. Kvarovi na ovom sustavu najčešće nastanu zbog oneči-šćenosti ili hrđavosti poluge koja se prilikom povlačenja

leptira za rasklapanje otežano vraća u položaj 'otključano – zaključano'. Kod ovog kvara treba obratiti pozornost na to je li opruga zatvarača u ispravnu stanju i je li dovoljno snažna da do kraja vrati ključ u zabravljeni položaj.Uz provjeru sustava za klju-čanje oružja provjeravamo i sustav za kočenje koji se nalazi na baskuli (glavi) puš-ke. Sustav za kočenje oružja, skraćeno kočnica, bitna je stavka u sigurnosti oružja. Kvarovi na kočnici puške do-sta su česti i vrlo su komplici-rani za popravak. Najčešće se kvar jednostavno opisuje kao 'kočnica ne radi', ali je to go-lem problem jer znači veliku

opasnost po sigurnost samog korisnika oružja i drugih koji se nalaze oko njega. Lovac nikad nije siguran u kakvu se stanju nalazi njegovo oružje, te hoće li samo opaliti nakon kakva udara ili pri slučajnom zapinjanju obaračem. Kod ovakvog kvara preporučuje se popravak prepustiti ovla-štenom majstoru puškaru, nikako laicima i samozvanim majstorima.Ako su ispravna oba navede-na sustava, dovoljno je njiho-ve dijelove iznutra temeljito

PIŠE MLADEN BEŠLIĆ

LOVAČKO ORUŽJE


očistiti i dobro nauljiti, da oružje može stajati izvjesno vrijeme.

LEŽIŠTE METKA I CIJEVI S CILJNICIMA I ČOKOVIMA

Ležište metka i cijevi provjerava se ponajprije vizualno, da se uoče

eventualna fizička oštećenje s unutarnje i vanjske strane, ima li korozije i olovnih nasla-ga te barutnog taloga pomije-šanog s uljanom masnoćom. Ako nema fizičkih oštećenja unutar cijevi, onda spiralnom čeličnom žicom, koja se nala-zi u svakom priboru za čišće-nje, provučemo nekoliko puta

treba prepustiti stručnjaku, dakle ovlaštenom serviseru oružja. Ciljnici su najvažniji element kad je riječ o preciznosti bilo koje vrste lovačkih pušaka. U sačmenog oružja najčešće se nalazi samo jedan ciljnik i to na kraju cijevi. Poneke sačmarice imaju i dva ciljnika, točnije rečeno dvije mušice (najčešće poluautomatske puške, popularne petomet-ke), koji služe za preciznije pucanje pojedinačnih pro-jektila (kugli) i na njih treba s pozornošću paziti jer se zna dogoditi da se same odvrnu i pogube ili ih lovac nespret-nim padom fizički ošteti. Njihova zamjena nije teška ni skupa i ona je obvezna, a oružje bez njih nije komplet-no ni precizno. Čokirani nastavci za puške obvezno se provjeravaju najmanje jednom u sezoni lova, a na kraju lovne sezone potrebno ih je temeljito pre-kontrolirati. Znamo da čokovi služe za postizanje željenih posipa kod sitne sačme. Ovi-sno o lovu koji upražnjavamo

i divljači koju lovimo, navijamo ih na završetke cijevi pušaka. Pažljivim zavrtanjem određenim alatom čokove navija-mo na cijevi pazeći da nam korak navoja krene točno i lagano, kako bismo ih uvili do kraja u cijev. Čok ne smije biti ni previše navijen, ni labavo zategnut, što se ono kaže „od ruke“. Naj-češća oštećenja nastaju zbog udara vrhom cijevi o neki čvrst predmet, korištenja neodgova-rajućeg streljiva (starih marki pojedinačnih zrna – kugli) te zaprlja-nosti gareži i hrđom na vrhu cijevi. Redovitim čišćenjem navoja na čokovima i u cijevima te kvalitetnim podmazi-vanjem u dobroj ćemo mjeri spriječiti njihova oštećivanja i time im dobrano produžiti životni vijek.

DRVENI DIJELOVI PUŠKE

Kontrola i zaštita drve-nih dijelova puške svo-di se na provjeru vanj-

skog izgleda drvenih dijelova, najprije kundaka i njegova spoja s glavom puške (jesu li međusobno kompaktni, čvrsti i da nisu slučajno rasklimani), što vrijedi i za potkundak. Ako se što rasklimalo, može se vrlo lako pritegnuti vijcima i na taj način pušku dovesti u čvrsto i sigurno stanje. Ako je došlo do pucanja nekog od drvenih dijelova puške, najbolje je to do početka lov-ne sezone zamijeniti novim drvenim dijelom, kako to ne bismo rješavali u tijeku sezo-ne, kad nam oružje najviše treba. Drvene dijelove puške također je potrebno redovito održavati mažući ih različitim mazivima i uljima za drvo. Karabinjeri za remen puš-ke su dijelovi oružja koji

se najviše troše i najviše su podložni kvaro-vima. Svaka puška ima po dva karabinjera su spojnice oružja i remena za nošenje. Njihove kvarove svodimo na to da se znaju potrgati na zalemljenim spojevima koji se nalaze na metalnom dijelu puške, te da im se proširi rupa u kundaka u koji je zavijen karabinjer. Ovaj prvi problem rješava majstor puškar, a drugi možete i riješiti i sami koristeći ljepilo za drvo kojim ćete smanjiti proširenu rupu u kundaku puške. Spomenimo i gumeni zaštit-nik za kundak puške, tzv. pot, koji je ujedno i ublaživač trza-ja pucnja na rame lovca. On mora biti dobro učvršćen i prilegnut uz kundak te mekan i elastičan, kako bi što više ublažio povratni trzaj i udar puške o rame lovca. Njega također premazujemo uljem za pušku kako bismo ga saču-vali od sušenja i osipanja koja dovode do njegova oštećenja i napuknuća.

kroz cijev puške, provjerimo učinak i po potrebi ponovimo još koji put. Promijenimo žicu i navijemo četkasti nastavak kojim ćemo odstraniti na-kupljenu strugotinu u cijevi. Ako je cijev prilikom prolaska četke ostala relativno čista, onda prisutpamo podmaziva-nju iznutra i izvana. Ako pak postoje kakve ogrebotine s vanjske strane cijevci i na me-talnim dijelovima puške, ako je nastalo korozivno oštećenje ili je brunirung izblijedio, u tom slučaju sanaciju također

Kvarovi na kočnici puške dosta su česti i vrlo su komplicirani za popravak. Najčešće se kvar jednostavno opisuje kao 'kočnica ne radi', ali je to golem problem jer znači veliku opasnost po sigurnost samog korisnika oružja i drugih koji se nalaze oko njega

LOVAČKO ORUŽJE


42 / 43

NADZORNE KAMERE U LOVIŠTU

Uređaji koji Uređaji koji zadiru uzadiru uLOVAČKU LOVAČKU PRIVATNOSTPRIVATNOST

Kamere u lovištima mogu imati jako korisnu ulogu, ali to ne znači da se može opravdati i podržati njihovo sadašnje, najčešće nekontrolirano postavljanje. Bilo bi dobro što prije donijeti pravilnik o instaliranju i korištenju kamera u lovištu i na taj način sve skupa staviti u poželjan pravni okvir

U tekstu „Je li lovstvo viteški sport“, objav-ljenom 2012. godine

u 85. broju Hoopa!, autor Antun Džaja – Bosanac piše o vremenu kad su lovci divljač (lisicu, vuka, medvjeda, divlju svinju...) promatrali s uživa-njem, provodeći mnoge noći s čeke gledajući divljač uživo, pritom prateći i bilježeći sva događanja okolo sebe u lovi-štu. Došlo je neko drugo vri-jeme, nastavlja autor, a s njim i različite nadzorne kamere koje nikad u potpunosti neće moći zabilježiti sva događanja okolo nas. Svakim je danom u lovištima sve više negativnih čimbenika koji ugrožavaju mir i opstanak divljači i sva ta pu-sta pomagala svela su lov kao viteški sport samo na puko potezanje obarača, završava Džaja.Savezu i uredništvu Hoo-pa!, na početku ove godine telefonom se obratilo nekoliko lovaca požalivši se na sve uče-stalije postavljanje videoka-mera u našim lovištima. Strah i nesigurnost, kako rekoše, zbog toga se uvukao pod kožu istinskih i tradicionalnih lovaca.Nelagoda koju lovci osjećaju u lovištu, gdje ih iz zasjede vreba nešto što će ih fotografi-rati ili snimiti i što sutra može biti objavljeno i zlouporablje-no, doista je dovoljan razlog za analizu opravdanosti ovih „pomagala“, čak i na nekoj višoj razini. Lovci s pravom pitaju, tko i zašto postavlja kamere u lovištu, tko ima zakonsko pravo postavljati ih, ako su već postavljene trebaju li biti obilježene, kakva je u svemu tome uloga lovačkih udruga itd. Nije li vrijeme ozbiljno se upitati mogu li pojedinci, bez znanja i odo-brenja vlasnika (zakupnika – koncesionara), na svoju ruku instalirati videonadzor i tako, vođeni uskim osobnim intere-sima, gospodariti određenim

PIŠE MLADEN BEŠLIĆ

LOVAČKA OPREMA


mikrolokacijama, nelegalno ih nadzirati i uzurpirati samo za sebe? Pojedinci predlažu da se što prije, na razini lovačkih društava, ishode određene dozvole za korištenje i lega-lizaciju postojećih kamera u lovištu, i da se kamere vidljivo, po zakonu lociraju i obilježe, kako bi na njihovu prisutnost upozorili sve one koji borave u prirodi (lovištu).Za ovu prigodu, ovoj ćemo temi pristupiti sa strane odred-bi iz Zakona o zaštiti osobnih podataka i sa strane lovačke etike i Zakona o lovstvu Fede-racije BiH.

SADAŠNJA PRAVNA REGULATIVA

U Zakonu o zaštiti osob-nih podataka nekoliko je odredbi koje su jako

bitne za ovu temu: • Korištenje videonadzora

na javnim površinama podliježe zaštiti podataka i ljudskih prava

• Da bi se spriječile zloupo-rabe videonadzora, njegovo korištenje zakonski je propisano

• Videozapis dobiven nad-zornom kamerom osobni je podatak

• Za prikupljanje i obradu osobnih podataka mora postojati zakonita svrha i valjan pravni temelj

• Osobni se podatci mogu prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja je izričito navedena i u skladu je sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni, odnosno u svrhu koja je podudarna s namjenom prikupljanja.

Zakonom o zaštiti osobnih podataka propisan je pravni temelj za prikupljanje i obradu osobnih podataka:• Na javnoj površini smije se

snimati i snimke su pravno uporabljive kao dokaz, ako

zatreba (npr., kamere za snimanje brzine kretanja vozila na cesti)

• Na privatnoj površini, da bi snimanje bilo legalno i bilo pravni dokaz, mora se postaviti upozorenje da je prisutan videonadzor. Ovo podrazumijeva i dozvolu vlasnika za postavljanje kamere.

Navedene zakonske odred-be, bez obzira na to što se uglavnom odnose na urbanu sredinu, mogu se primijeniti i na lovište. Jer, s jedne strane

lovište je javna površina, a s druge površina pod zakupom ili koncesijom, dakle ima ele-mente i javnog i privatnog.Zakonodavac je predvidio i ka-znene odredbe za prekršitelje, bile to pravne ili fizičke osobe.

KORIST OD KAMERA U LOVIŠTU

Prema Zakonu o lovstvu, svi lovoovlaštenici u Federaciji BiH obvezni

su redovito prebrojavati sve vrste divljači koje stalno obita-vaju u lovištu ili se povremeno zadržavaju u njemu. Ova se obveza praktično provodi češćim redovitim praćenjem, posebice krupne divljači, te utvrđivanjem brojnog stanja na temelju cjelogodišnjeg pra-ćenja. Korištenjem senzornih kamera taj je posao donekle olakšan. Sustavno postavljene kamere na odabranim lokacija-ma u lovištu omogućuju dobar pregled spolne strukture, kondicijskog stanja i trofejne jačine divljači, na način i s udaljenosti koja je do sada bila nezamisliva.Praćenje stanja i brojnosti populacije divljih životinja ključno je za gospodarenje lovištima i zaštitu divljači, što

je kod vrsta koje obitavaju u šumskim staništima često vrlo teško i/ili vrlo skupo. Više je metoda za procjenu broj-nog stanja divljih životinja, a današnje spoznaje potvrđuju da su među najpouzdanijim podatci prikupljeni senzornim infracrvenim kamerama.• Korištenje kamera je jedno-

stavno, daje dobre rezultate istraživanja o prisutnosti i brojnosti divljači, struk-turi populacije, dnevnim aktivnostima i korištenju prostora

• Fotozamka može pone-kad registrirati rijetku, teško vidljivu ili zaštićenu životinjsku vrstu za koju se mislilo da je više nema u lovištu

• Na temelju snimljenih ma-terijala moguće je odrediti stanje pomlatka i fonda kojim se raspolaže, te steći bolji uvid u populacijske elemente

• Fotografije i snimke mogu pokazati frekvenciju preda-tora i njihovo brojno stanje

• Snimljeni materijal moguće je pregledavati u uredskim uvjetima, više puta i od strane više stručnjaka

• Kamerama se divljač može pratiti iz velike blizine i

Nelagoda koju lovci osjećaju u lovištu, gdje ih iz zasjede vreba nešto što će ih fotografirati ili snimiti i što sutra može biti objavljeno i zlouporabljeno, doista je dovoljan razlog za analizu opravdanosti ovih „pomagala“, čak i na nekoj višoj razini

LOVAČKA OPREMA

Kamere mogu pomoći, ali nikad neće moći zabilježiti sva događanja


44 / 45

u noćnim uvjetima, bez njezina uznemirivanja

• Kamere se mogu postaviti uz prometnice za kontrolu kretanja lovištem, a sni-mljeni materijal može po-služiti kao svojevrsna mjera za suzbijanje krivolova

• Fotozamke je moguće koristiti i kao metodu utvrđivanja koridora kre-tanja životinja preko trasa budućih autocesta, u svrhu preciznijeg određivanja mjesta za izgradnju prijela-za za životinje.

NIŠTA BEZ ZNANJA LOVAČKIH UDRUGA

Kamere kao dio moder-nog života uzimaju svoj danak, pa i kamere u

lovištima. Prema riječima jed-noga starijeg lovca iz Hrvatske, u njegovoj su lovačkoj udruzi iz članstva izbacili nekolicinu mla-đih lovaca, upravo zato što su ih kamere u nelovni dan „uhvatile“ u lovištu, vjerojatno u krivo-lovu. Kamere su, dakle, bile krunski dokaz na temelju kojeg su izgubili status člana lovačke udruge. „Da se razumijemo, ne podržavam nikakav javašluk u lovištu“, kaže taj lovac, „ali se pitam gdje je nestao onaj pravi, tradicionalni etički lovački kodeks kad su prekršitelji bivali sankcionirani na temelju prijave lovočuvara?“

Doista, je li ispravno isključiti koga iz lovačke udruge (samo) na temelju videosnimki? I kako bi, zapravo, bilo normalno du-goročno riješiti stvar s kamera-ma u lovištu? Kamere se mogu postavljati u lovištu, ali nikako nekontrolira-no. Lovozakupnik, dakle lovač-ka udruga, treba dati suglasnost za njihovo postavljanje i treba znati njihovu lokaciju i poziciju. Ovlaštena tijela lovačke udruge trebaju odrediti pravila korište-nja kamera i postupak u slučaju da se „uhvati“ koga u nezakoni-tim radnjama u lovištu. Zlouporaba videonadzora, pa i onog u lovištima, kažnjiva je u cijelom svijetu. Stoga bi bilo dobro donijeti pravilnik o uporabi i instaliranju kamera u lovištima, na razini lovačkog saveza i/ili lovačke udruge. Ni jedan zakon nije savršen i ne pokriva sve životne situacije, pa ni u ovom slučaju ne treba oče-kivati drugačije. Međutim, ne bi se trebalo odmah kod upuće-nih kritika svađati i vaditi na to kako danas svaki lovac ima barem jednu kameru instaliranu negdje u lovištu, te da svatko ima pravo individualno postav-ljati hranilice, solila i pojilice na samo njemu znano mjesto i pokriti ih videonadzorom. To nije ispravno i takvim načinom ponašanja izlazi se iz zakonskih okvira koji su zacrtani u statuti-ma svih lovačkih udruga.

S približavanjem zime i hladnijih dana, vidimo da u prirodi

dolazi do različitih pro-mjena. Biljke polagano venu, drveće gubi list, ali i pojedine životinjske vrste negdje „iščeznu“. Tako mnoge ptičje vrste napuštaju hladne krajeve i u jatima se sele na topliji jug. Te ptice i nazivamo selicama i znamo da su u našim šumama i lovištima prisutne samo određeni dio godine. I brojni sisavci negdje nestanu i zimi od njih nema ni traga ni glasa. Oni ne putuju u toplije krajeve, ali zato idu na „spavanje“. Ovo periodič-no spavanje mnogih vrsta poznato je kao zimski san. Zimski san je, kako mu i ime kaže, pojava da zimi neke životinjske vrste na sigurnome mjestu prelaze u stanje hibernacije. Nama poznate vrste koje hiber-niraju su, primjerice, jež i šišmiši.

HIBERNACIJA KAO „ŠTEDNJA“

Sisavci prelaze u stanje hibernacije kada im za to dadne znak njihov

biološki sat. To dolazi sa skraćivanjem dana i padom vanjske temperature, te s nizom drugih čimbenika. Prije odlaska u hibernaciju jedinke se za to pripremaju mjesecima. Intenzivno se hrane i gomilaju zalihe masnoga tkiva, da bi bez problema izdržale dugu zimu. Pri hibernaciji se događa niz promjena u metabolizmu svake jedinke koja „spava“. Snižava se tjelesna temperatu-ra, znatno opada broj otkucaja srca, a trošenje tjelesnih zaliha je maksimalno smanjeno. Da bi izdržao dugu zimu bez hrane, vode i kretanja, kod zimskoga „spavača“ se tjelesna temperatura većinom spusti na razinu temperature okoliša. Naravno da ne dolazi do zamrzavanja tijela jer se svaka jedinka zavuče u neko skloni-šte gdje će prezimiti. Primjeri-

LOVAČKA OPREMA

Bogat noćni život zabilježen okom kamere


ZIMSKI SAN

Nisu ni svi spavačijednaki

Životinjama koje spavaju zimski san nije, naravno, lako pripremiti organizam za izdržati dugu zimu, ali je od toga, ipak, teže i zahtjevnije nešto drugo – probuditi se iz hibernacije

ce, kod puha se tjelesna tem-peratura spusti na nekih 15 °C, kolika je i u njegovu skloništu. Kod nekih životinjskih vrsta koje hiberniraju tjelesna tem-peratura može pasti i niže, ali ne niže od 3 °C. Na većini mjesta gdje životinje zimi spa-vaju temperatura iznosi 10 – 15 °C. Može se ona i spustiti, pa i ući u minus, ali ni tada se temperatura tijela jedinke koja tu spava neće spustiti ispod ništice. Jedinka će se tada ili probuditi i zavući u topliji dio skloništa ili će njezina tjelesna temperatura narasti iznad temperature okoliša djelova-njem samoga metabolizma. Buđenje se kod hibernatora ipak ponekad događa, ali ne jako često. Jedinka se zna pro-buditi i obaviti nuždu ili se čak dodatno nahraniti. Buđenje iz hibernacije težak je proces i ne odvija se baš za tren. Ako bi-smo u šupljini drveta pronašli, primjerice, leglo u kojemu puh spava zimski san i imali ga namjeru dodirom probu-diti, ne bi to išlo glatko. Puh

bi bio dosta ukočen, samo bi se lagano pokrenuo, jer mu je metabolizam u stanju smanje-ne aktivnosti.

„LAKI SAN“ KOD MEDVJEDA

Vrsta koja je prisut-na u mnogim našim lovištima i kojom se

ponosimo, a mnogima je i san lov na nju, jest njegovo veličanstvo – medvjed. Znamo da medvjed često pred zimu odlazi na spavanje i to smatra-mo zimskim snom. Odlazi u brlog koji može biti u nekim špiljama ili drugim skloni-štima za koja procijeni da su dovoljno sigurna. Naravno da medvjed tijekom sezone gomila masne naslage stal-no se hraneći i zaista odlazi odspavati jedan dio zime. Ali medvjed kao vrsta nije pravi hibernator i on ne spava zimski san u punome smislu toga pojma. Medvjed prelazi u stanje tzv. zimske letargije, a to je stanje iz kojega se medvjed može vrlo lako probuditi u bilo kojemu dijelu zime i bez ikakvih posljedica. Za boravka u brlogu, medvjedova tjelesna temperatura se spusti na 30 °C, ali ne niže. Kada bi se njegova tjelesna temperatura spustila ispod 15 °C, uginuo bi. To ga čini različitim od pravih hi-bernatora. Zbog toga nerijetko

zimi viđamo medvjeđe tragove na snijegu, pogotovo kada je godina bila loša pa se medvjed ne nahrani dovoljno i ustaje iz brloga u potrazi za hranom.

PROBLEMATIČNO BUĐENJE

Gledajući cjelokupni pro-ces hibernacije i sve što se u tom razdoblju do-

gađa, rekli bismo da je najteže dovoljno pripremiti organizam da izdrži zimu. Ali, najteži i najzahtjevniji dio ovoga procesa nije to, nego buđenje iz hibernacije. Za buđenje je potrebno najviše energije jer se tada, primjerice, s tjelesnom temperaturom od 15 °C, kolika je pri spavanju, treba probuditi

i podignuti temperaturu organizma na 37 °C, kolika je približno stalna tempe-ratura ljudskoga tijela. Za ovu zahtjevnu radnju u tijelu hibernatora postoji tzv. smeđe tkivo. To smeđe tkivo se nalazi pretežito oko srca i ostalih organa, a uloga mu je brzo aktivirati organizam. Smeđe tkivo ima mogućnost brzoga zagrijavanja tako što krvne žile, prolazeći kroz njega, zagrijavaju krv i šireći se žilama griju cijelo tijelo. Ovo smeđe tkivo pronađe-no je i u ljudskome tijelu, a imaju ga novorođenčad. No njegova uloga u tijelu novorođenčadi još uvijek nije istražena.

PIŠE ANTON BARAĆ

ZIMA I ŽIVOTINJE

46 / 47


Vuk je zvijer koja nastanjuje mnoga lovišta širom Bosne i Hercegovine, a od pamtivijeka

traje borba između njega i čovjeka. Iako često prikazivan kao strašna i krvoloč-na zvijer, vuk je biće vrijedno svakoga divljenja. Danas kada su ga mnoge zemlje istrijebile sa svojih terena i tek onda shvatile što znači za cijelu faunu izostanak ove vrste, podiže se svijest o potrebi vuka u ekosustavu. Naravno da od vuka najviše strepe stočari, a pogo-tovo u područjima intenzivnoga držanja

U vrijeme parenja PRESTAJE LOVITIVuk se pari većinom krajem siječnja te u veljači, kad „zaboravi“ na lov i za razliku od svoga rođaka psa, do sljedeće godine ne može se ponovno pariti

stoke na pašnjacima i na otvorenome. Vuk kao i svaka druga vrsta ima svoje vrijeme u godini kada se posveti repro-dukciji i nastojanju da održi vrstu na životu. Vukovi se pare većinom krajem siječnja i u veljači, a ono što je posebno za njih je to da u vrijeme parenja gotovo nikako ne love. Tjeranje traje tri tjedna i tek u trećem tjednu dolazi do parenja. Vuk (mislimo na mužjaka) spreman je za parenje samo u tom kratkome razdoblju godine, i do sljedeće godine on se ne može ponovno pariti. Iako je

vuk životinja iz porodice pasa, njegov ljubavni život se u mnogočemu razlikuje od onoga kod pasa.

VUČJI ČOPOR – ZAJEDNICA SA STROGOM I ČVRSTOM STRUKTUROM

Vukovi žive u čoporima i struktura čopora je strogo hijerarhijska. Čopor se sastoji od alfa mužjaka

i alfa ženke, u parenju samo oni sudje-luju, a ostali su vukovi u tom čoporu

PIŠE ANTON BARAĆ

VUK I NJEGOV LJUBAVNI ŽIVOT

LOVNA DIVLJAČ


štenci i pomladak toga alfa para. Sve jedinke u čoporu su u krvnome srod-stvu i sve sudjeluju u odgoju i hranjenju mladunaca alfa para. Spolnu zrelost vukovi postižu sa 22 mje-seca i od toga trena postoji tendencija izdvajanja tih jedinki iz čopora koje od-laze u potrazi za partnerom suprotnoga spola i traže svoj budući teren gdje će se čopor smjestiti. Čopori strogo drže svoj teritorij i ne dopuštaju drugim vukovi-ma da ulaze u njihovo područje, a teren

Spolnu zrelost vukovi postižu sa 22 mjeseca i od toga trena postoji tendencija izdvajanja tih jedinki iz čopora koje odlaze u potrazi za partnerom suprotnoga spola i traže svoj budući teren gdje će se čopor smjestiti

se obilježava mokraćom i mirisnim žlijezdama. Nisu rijetki slučajevi da se neka mlada jedinka u potrazi za novim teritorijem i srodnom jedinkom zate-kne na terenu nekoga drugoga čopora, što završi usmrćivanjem te jedinke od strane čopora. Vukovi u disperziji, tj. oni koji su spolno zreli i odluče osnovati novi čopor, nađu se u teškoj i opasnoj situaciji bezbroj puta.

RAZBIJANJEM ČOPORA DO MOGUĆE HIBRIDIZACIJE

U lovištima gdje se vuk nekontroli-rano lovi, gdje se pucaju najčešće one najveće jedinke u čoporu,

može doći do raspadanja čopora i ra-nijeg odlaska jedinki u disperziju. To je najčešće kada se odstreli alfa mužjaka ili ženku, u tom trenu puca ta povezanost lanca u čoporu i svi spolno zreli vukovi žele doći u poziciju da se pare. Znatni problemi nastaju kada se čopor razbije i vučice u potrazi za partnerom ne pronađu vuka nego psa u blizini naselja ili skitnicu kojih ima u mnogim lovištima. Za razliku od vuka, pas je

spolno zreo sa 7 – 10 mjeseci, i mužjaci psa nisu ograničeni na parenje u jedno-me razdoblju gonidbe, nego to mogu činiti gotovo cijele godine. U tim se slučajevima vučica može pariti sa psom, a budući da su iz iste porodice (Cani-dae), potomci su plodni. Tada dolazi do miješanja i gubljenja čiste vučje linije te nastaju bastardi ili hibridi vuka i psa. U prirodi neće doći do parenja mužjaka vuka i ženke psa, upravo zbog toga što je vuk spreman za parenje samo u tom kratkome razdoblju tjeranja vučica. Naravno da do parenja vučice i psa neće doći u normalnim okolnostima, odno-sno tamo gdje se pazi što se odstreljuje i ne razbijaju se čopori odstrelom alfa jedinki. Veliku važnost tu igra i lovište čisto od pasa skitnica, koji osim velike štete na divljači, mogu izazvati i izmje-nu genetike našega autohtonoga vuka kojega poznajemo od davnina (Canis lupus L). Snaga čopora je onolika koliko je snažna njegova najslabija jedinka. U normalnim okolnostima vuk će radije pojesti psa, ali destrukcija čopora dovede do velikih promjena.

KRIŽANJA I GENETSKI TESTOVI

Zadnjih se godina širom BiH često odstreljuju jedinke vuka koje su drugačijega izgleda, boje i fiziono-

mije. Tako imamo pojavu potpuno crnih ili bijelih jedinki, te jedinki općenito svjetlije boje dlake i izostanak one karakteristične crne pruge na prednjim nogama. To je fenomen koji tek treba istražiti i provesti genetske analize tih i sličnih jedinki. Samo planskim i or-ganiziranim gospodarenjem možemo zadržati vuka kakvoga svi znamo i pam-timo, čistokrvnoga, divljega, plahoga i vrhunskoga lovca koji zauzima sami vrh hranidbene piramide. Bez njega ova lovišta ne bi bila to što jesu i ne smijemo dopustiti da vuka kao vrstu ugrozimo.

LOVNA DIVLJAČ

U parenju sudjeluju samo alfa mužjak i ženke iz čopora


48 / 49

Trihineloza je jedna od najrasprostranjenijih parazitarnih bolesti koja

ugrožava ljude i divljač. Riječ je o zoonozi koja je ponaj-prije bolest domaćih i divljih životinja, a na ljude se prenosi konzumiranjem zaraženog mesa. Svake se godine u svijetu zarazi oko 11 milijuna ljudi, tako da je ova temati-ka, iako je uzročnik poznat, itekako aktualna. Postoje dva rezervoara bolesti: silvatični ili šumski te ruralni ili urbani. U šumskom ili silvatičnom glavni rezervoar nametnika su divlje životinje (divlje svinje, jazavci, medvjedi, lisice itd.), a u ruralnom ili urbanom do-maće svinje i glodavci. Divlje

TRIHINELOZA KOD DIVLJAČI

Svaka zaražena životinja je i nositelj i posrednikLovci moraju znati da glodavci i divlje životinje nose u tijelu trihinelu i rezervoar su invazije za domaće životinje, stoga svaki nađeni leš divljih životinja treba neškodljivo ukloniti, spaliti ili zakopati

se svinje mogu zaraziti jedući leševe zaraženih životinja. Trihineloza je bolest koju uzrokuje parazit Trichinella spiralis, nalik na glistu, veliči-ne 1,6 mm (muški) do 4 mm (ženke). Dolazi u domaću i divlju svinju, psa, mačku, vuka, lisicu, jazavca, medvje-da, čaglja, štakora i miša, pre-ma tome u sve životinja što se hrane mesom (mesojedi), jednako tako i u svejede koji također jedu meso. Trihinela nema posrednika ni nositelja, svaka invadirana životinja je i nositelj i posrednik. Kad životinja pojede komad sirova mesa invadirane životinje, u njezinu će se crijevu iz čahura osloboditi ličinke koje ubrzo,

već za dan-dva, postaju spol-no zrele i zavlače se u nabore crijevne sluznice. U njima ženke već 5-6 dana nakon invazije legu žive ličinke, koje zatim budu krvlju raznesene po cijelom tijelu i zaustav-ljaju se u poprečnoprugastoj muskulaturi u mišićju nogu, vrata, glave, trupa. U mišićju se ličinka kasnije učahuri. Učahurena ličinka može pre-živjeti u svinji do 11 godina, u drugim vrstama životinja i dulje. Među divljači trihinelo-za se neprestance širi među-sobnim jedenjem, a jednako vrijedi i za glodavce, koji se također međusobno mogu jesti. Od divljih životinja i glodavaca invazija se širi na

domaće životinje, pse, mačke i svinje, a s mesa divljih svinja trihineloza prelazi na ljude, koji konzumiraju najčešće suho meso i kobasice ili pak nedovoljno pečeno ili kuhano meso. Štakori i miševi bivaju invadirani jedući leševe ili meso invadiranih divljih svinja ili pak jedući leševe štakora ili miševa, tako se bolest zadržava oko svinjo-gojskih objekata i oko kuća. Divlja svinja bude invadirana kao i pas i mačka, ako pojede štakora ili miša ili ako pojede komade mesa druge uginu-le divlje svinje bolesne od trihineloze.

TRI STADIJA BOLESTI

Čovjek se najčešće za-razi jedenjem termički nedovoljno obrađenog

svinjskog mesa (domaćih i divljih svinja) i suhomesnatih proizvoda napravljenim od trihineloznih svinja. Razlikuju se tri stadija bolesti ovisno o razvojnoj fazi parazita: crijevni stadij, stadij mišićne invazije i stadij rekonvales-cencije. U prvoj fazi bolest se očituje crijevnim simptomi-ma: mučninom, povraćanjem, proljevom, povišenom tem-peraturom, općom slabošću i drugim simptomima sličnima gripi, a rezultat su razmno-žavanja trihinela u crijevu i invazije ličinki u crijevni zid. Ako se bolest u prvoj fazi pre-

PIŠE TOMISLAV MIHALJEVIĆ

BOLESTI ŽIVOTINJA

U šumskom rezervoaru, divlja je svinja jedan od glavnih nametnika bolesti


pozna može se uspješno lije-čiti lijekovima koji će pospje-šiti izbacivanje uzročnika iz organizma i spriječiti invaziju mišića. Drugi mišićni stadij bolesti nastaje nakon što ličin-ke limfom i krvlju dospiju u poprečnoprugaste mišiće gdje se spiralno uviju i začahure. Ovaj stadij bolesti javlja se dva tjedna nakon konzumacije zaraženog mesa, a očituje se općom slabošću, bolovima u mišiću, otečenošću kapaka i lica. Najčešće su zahvaćeni mišići očiju, mišići za žvaka-nje i gutanje, međurebreni mišići, ošit te trbušni mišići, što se očituje poteškoćama pri govoru, gutanju i disanju te ukočenošću skeletnih mišića. Kod masovne zaraze može

doći do upale srčanog mišića i moždanih ovojnica koja može biti fatalna. Treći stadij bolesti je stadij rekonvalescencije ili oporavka, a traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Mišićne trihinele se začahu-re te se u njih nakon 6 do 9 mjeseci počinje odlagati kalcij. Ovako učahurene trihinele mogu živjeti i do 30 godina. U stadiju oporavka umor, bolovi u mišićima, smetnje vida i glavobolja polako prestaju.

SPREČAVANJE ZARAZE TRIHINELOM

Radi sprečavanja trihine-loze obvezan je vete-rinarski pregled mesa

svinja kod klanja za potrebe vlastitog domaćinstva. Pre-gled mesa obavljaju ovlašte-ni veterinari u ovlaštenim veterinarskim ustanovama metodom trihineloskopije i umjetne probave. Potrebno je uzeti uzorak sa svake polutke od svih zaklanih životinja ili odstrijeljenih divljih svinja odmah nakon vađenja utrobe. Uzima se oko 100 grama mesa korijena ošita ili dijafragme, mišića koji dijeli prsnu od trbušne šupljine s mjesta uz kralježnicu gdje mišićni dio prelazi u tetivni. Dijagnoza trihineloze postavlja se pretra-gom mesa svinja, i to tako da se uzmu komadići ošita i pre-traže pod aparatom trihino-skopom ili pod mikroskopom,

a još je sigurnija metoda da se komadići svježeg ili sušenog mesa (kobasice) podvrgnu umjetnoj probavi i zatim pod mikroskopom pregleda raz-građeno (probavljeno) meso.

PREVENTIVA

U praksi je gotovo nemo-guće spriječiti dodir domaćih s divljim

životinjama, koje su nositelji parazita (trihinele). Da bi se umanjila mogućnost invazije svinja, pasa i mačaka, treba u klaonicama, svinjogojskim farmama, privatnim kućan-stvima i tvornicama mesnih proizvoda provoditi sustav-nu i redovitu deratizaciju (trovanje miševa i štakora), a pri svakom trovanju poku-piti uginule glodavce i sve ih spaliti. Lovci moraju znati da glodavci i spomenute divlje životinje nose u tijelu trihine-lu i rezervoar su invazije za domaće životinje, stoga svaki nađeni leš divljih životinja treba neškodljivo ukloniti, spaliti ili zakopati. Prijenos bolesti na čovjeka spreča-vamo obveznim pregledom mesa svake svinje zaklane u klaonici, nažalost, jedan dio svinja zakolje se i pojede u kućanstvima bez pregleda na trihinelozu, što pogoduje šire-

nju bolesti na ljude. Također bi trebalo prije konzumiranja suhomesnatih proizvoda (šunke, pršuta, kobasica, vratine i drugih sušenih proizvoda) načinjenih od mesa divljih svinja koje nisu bile pretražene na trihinelozu, bez izuzetka pregledati na trihinelozu. Od značenja je za lovce i druge građane da se meso divljih svinja, medvjeda i jazavaca prije konzumiranja i pripremanja suhomesnatih proizvoda mora pregleda-ti na trihinelozu, a ako se nađu trihinele, treba to meso neškodljivo ukloniti. Bitna preventivna mjera protiv trihineloze pri hranidbi med-vjeda otpadcima iz klaonice sastoji se u tome da je meso zdravstveno ispravno i po mogućnosti da se svi otpadci temeljito prokuhaju i tek tada iznose u lovišta. Jednako vri-jedi i za hranidbu pasa i ma-čaka otpadcima iz klaonice. Godišnje se registrira desetak oboljelih osoba uglavnom u manjim zarazama ili pokoji sporadičan slučaj bolesti. Pojačanim veterinarsko-sani-tarnim nadzorom i obveznim trihineloskopskim pregledom mesa u industrijskoj i kuć-noj preradi mesa sprečavaju se velike epidemije i znatno reducira broj oboljelih.

Prijenos bolesti na čovjeka sprečavamo obveznim pregledom mesa svake svinje zaklane u klaonici, nažalost, jedan dio svinja zakolje se i pojede u kućanstvima bez pregleda na trihinelozu

BOLESTI ŽIVOTINJA

Svaki nađeni leš divlje životinje trebalo bi neškodljivo ukloniti


50 / 51

27. 2. – 28. 2. 2021. BH – IGP – Čapljina6. 3. 2021. CACT D. S. i IPO D. S. – Široki Brijeg7. 3. 2021. Smotra i IPO-zec – Grude14. 3. 2021. CACT-zec – Prijatelji Čitluk20. 3. 2021. Smotra i IPO-zec – Široki Brijeg / Skupština KU-a Široki Brijeg21. 3. 2021. Revija svih pasmina pasa – 13 h – Široki Brijeg27. 3. 2021. IPO-zec – otvoreni teren – Posušje?5. 4. 2021. CACT-zec – Široki Brijeg (Uskrsni ponedjeljak)10. 4. 2021. IPO D. S. – Prijatelji Čitluk (samo u slučaju da ne bude izložbe u Livnu)10. 4. 2021. CAC – Livno 10. 4. 2021. CAC – Livno 11. 4. 2021. CACIB – Livno 17. 4. 2021. Smotra i IPO ptičari – Široki Brijeg18. 4. 2021. Smotra i IPO ptičari – Domaljevac18. 4. 2021. CACT D. S. – Prijatelji Čitluk 25. 4. 2021. Smotra i IPO D. S. – Cincar Livno28. 4. 2021. CAC Međugorje 28. 4. 2021. CACIB Međugorje29. 4. 2021. CACIB Međugorje29. 4. 2021. Specijalna izložba V. FCI Međugorje – akita inu, američka akita, aljaški malamut,

sibirski haski, samojed 29. 4. 2021. Specijalna izložba IX. FCI Međugorje – ši-cu, boston terijer, čivava kratkodlaka,

čivava dugodlaka, francuski buldog29. 4. 2021. Specijalna izložba dogo argentino – Međugorje 1. 5. 2021. Specijalna izložba tornjaka – Tomislavgrad2. 5. 2021. CACT-zec – Grude 9. 5. 2021. IPO ptičari – Čapljina9. 5. 2021. IPO D. S. – Vitez 23. 5. 2021. CAC Grude29. 5. 2021. CAC Žepče30. 5. 2021. CAC Vitez

Pandemija koronavirusa ostavila je traga i na lovnom streljaštvu. Od natjecanja planiranih u 2020. godini, održana su tek tri: otvorena prvenstva HLU-a „Orao“ Čitluk i HLU-a „Malič“ Grude te Prvenstvo

članica Saveza u Busovači. Nakon 11 uzastopnih godina nije održano Otvo-reno prvenstvo Saveza, kao ni neka otvorena prvenstva lovačkih udruga koja su do sada bila redovita. Nije bilo ni bodovanja za Ligu Herceg Bosne u lovnom streljaštvu, za koju se nakon šest godina njezina postojanja može reći da ide uzlaznom putanjom i po kvaliteti i po masovnosti. Što nam donosi 2021. godina? Brojni se strijelci obraćaju Savezu s upitima o organiziranju streljačkih natjecanja, ako bude i minimum uvjeta za njihovo održavanje. Iako su, kako kažu, u stalnim međusobnim kontaktima, pravi im je užitak ipak susret na streljanama. Nakon brojnih telefonskih razgo-vora, u kojima je Savez imao ulogu koordinatora, dogovoreno je da strijelci u dogovoru s vodstvima svojih lovačkih udruga predlože moguće termine održavanja natjecanja. Sve udruge koje imaju infrastrukturu za streljačka natjecanja planirale su njihovo održavanje, a za dva natjecanja koja organi-zira Lovački savez Herceg Bosne za domaćine su predloženi LD „Jarebica“ Mostar, Otvoreno prvenstvo i LD „Tetrijeb“ Kupres, Prvenstvo članica Saveza. Predloženi kalendar natjecanja rezultat je upravo tih dogovora.Strijelci žele i nadaju se da će se kalendar ostvariti. No, ima i ona narodna: „Čovjek snuje, Bog određuje“.

Vlado Bošnjak

Otvoreno prvenstvo LD-a „Mosor“ Široki Brijeg – zaustavljanje tenkova, 8. 5. 2021. Prvenstvo LD-a „Vepar“ Prozor – Rama, 22. 5. 2021.Otvoreno prvenstvo LD-a „Tetrijeb“ Kreševo, 22. 5. 2021. Otvoreno prvenstvo Saveza, LU „Jarebica“ Mostar, 29. 5. 2021. Otvoreno prvenstvo HLU-a „Orao“ Čitluk, 19. 6. 2021.Otvoreno prvenstvo LD-a „Tetrijeb“ Kupres, Dani kosidbe na Kupresu „Streljanica 2021.“, 3. 7. 2021. Otvoreno prvenstvo LD-a „Zec“ Busovača, 17. 7. 2021. Otvoreno prvenstvo LU-a „Kuna“ Domaljevac, „Memorijal Željko Pejić – TURO“, 24. 7. 2021. Prvenstvo članica Saveza, LD „Tetrijeb“ Kupres, 7. 8. 2021. Prvenstvo LO-a „Vitez“ Vitez, 29. 8. 2021.Otvoreno prvenstvo LU-a „Jadran“ Neum, 4. 9. 2021. Otvoreno prvenstvo HLU-a „Malič“ Grude, 18. 9. 2012.Otvoreno prvenstvo LD-a „Galeb“ Čapljina 2. 10. 2021.

Strijelci žele i nadaju seKALENDAR NATJECANJA U LOVNOM STRELJAŠTVU ZA 2021. GODINU

RASPORED MANIFESTACIJA KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE ZA 2021. GODINU

30. 5. 2021. CACIB Vitez26. 7. 2021. CAC Široki Brijeg26. 7. 2021. CACIB Široki Brijeg27. 7. 2021. CACIB Široki Brijeg27. 7. 2021. Specijalna izložba III. FCI – tipa bull – Široki Brijeg28. 8. 2021. CAC Posušje28. 8. 2021. CACIB Posušje29. 8. 2021. CAC Posušje29. 8. 2021. CACIB Posušje4. 9. 2021. Smotra i IPO ptičari – Cincar Livno5. 9. 2021. CACT-zec – Grude12. 9. 2021. IPO D. S. – Vitez13. 9. 2021. IPO-zec – otvoreni teren – Vitez15. 9. 2021. CAC Domaljevac15. 9. 2021. CACIB Domaljevac16. 9. 2021. CACIB Domaljevac18. 9. 2021. Krvni trag – Vitez18. 9. 2021. Smotra i IPO-zec – Široki Brijeg19. 9. 2021. Specijalna izložba ex-yu goniča – Vitez24. 9. 2021. CAC Mostar 24. 9. 2021. CACIB Mostar 25. 9. 2021. CACIB Mostar 25. 9. 2021. Specijalna izložba I. FCI – hrvatski ovčar, graničarski škotski ovčar,

australski ovčar, škotski ovčar dugodlaki, škotski ovčar kratkodlaki, šetlandski ovčar

26. 9. 2021. IPO ptičari – Ljubuški26. 9. 2021. IPO-zec - otvoreni teren – Široki Brijeg ?26. 9. 2021. Smotra i IPO-zec – Cincar Livno26. 9. 2021. Smotra i IPO ptičari – Odžak2. 10. 2021. CACT D. S. – Široki Brijeg2. 10. 2021. – 3. 10. 2021. BH – IGP – Čapljina3. 10. 2021. CACT D. S. – Prijatelji Čitluk3. 10. 2021. IPO ptičari – Grude10. 10. 2021. Kup Sv. Huberta (s odstrelom) – Grude 22. 10. 2021. KINOLOŠKI ISPITI KSHB7. 11. 2021. Specijalna izložba tornjaka – Grude7. 11. 2021. Specijalna izložba njemačkih ovčara – Grude

KALENDAR NATJECANJA


Ovogodišnji lovno-kinološki kup „Sveti Hubert“ održan je 16. siječnja u Baru, Crna Gora. Kup

je održan na terenima koji se nalaze iz-među mora i Skadarskog jezera, dakle područje izuzetno pogodno za zimova-nje migratornih vrsta. Lovačka društva korisnici susjednih lovišta najvećim dijelom preživljavaju zahvaljujući lovnom turizmu, osobito od talijanskih lovaca, koji su ostvarili najveći utjecaj na domaće lovce. Vidljivo je to po stilu odijevanja, načinima i vrstama lova koji se primjenjuju, izboru lovnih pasa itd. Bar i Ancona imaju jako dobre pomorske veze koje pozitivno utječu na lovni turizam. Talijanski lovci uglav-nom love migratorne vrste, a posebno šumsku šljuku. Domaći lovci u ovim lovovima najčešće služe kao vodiči, a kada gostiju nema čuvaju i obučavaju njihove lovne pse.

DVA SUDCA IZ BiH

Veliku zainteresiranost za ovakvu vrstu lova pokazuje podatak o 30 prijavljenih natjecatelja i isto

toliko lovnih pasa. Među prijavljenim psima bilo je 28 engleskih setera te po jedan poenter i njemački kratkodlaki ptičar. Natjecatelji (par vodič psa – lovac i lovni pas) su raspoređeni u tri podskupine za tri različita terena i tri različite baterije s 10 parova. Kinološki sudci na ovom natjecanju bili su Zoran Marković (Srbija) te Mato Piljić i Juli-jan Glavočević (oba iz BiH). Raspored natjecanja, tereni, sudci, redoslijed

LOVNO-KINOLOŠKI KUP „SVETI HUBERT“

Dodatni poticaj lovnom turizmuStarosna dob privedenih pasa je između četiri i sedam godina, što ukazuje na zrelu dob i iskusne pse, uglavnom u rukama mlađih natjecatelja, ali s velikim lovnim iskustvom u lovu na šumsku šljuku

nastupa i ostalo određeni su izvlače-njem iz prijelaznog pehara, čime je osigurana maksimalna transparentnost i regularnost.U prvoj bateriji (sudio je Zoran Mar-ković) od 10 parova plasirao se samo jedan par – Peđa Zec s engleskim seterom. U drugoj bateriji (sudio je Mato Piljić) nije se plasirao ni jedan par. U trećoj bateriji (sudio je Julijan Glavočević) plasirala su se dva para, ali je zabilježeno osam dizanja šumske šljuke. Nakon ispisa i obrade ocjenskih lista, sudci su se odlučili za sljedeći po-redak: 1. lovac – vodič Danilo Svorcan i poenter Biba, 2. lovac – vodič Peđa Zec i engleski seter, 3. lovac – vodič Duško Tripunović i engleski seter Art.

PIŠE IVICA DRMIĆ

VISOKI ETIČKI STANDARDI

Najboljim natjecateljima dodijeljene su nagrade organizatora i sponzo-ra, a posebno se ističe prijelazni

pokal, koji će iduću godinu krasiti dom obitelji Svorcan. Sudci su imali jedinstven stav o visokoj razini organizacije kupa, odličnim terenima i brojnosti divljači. Sta-rosna dob privedenih pasa je između četiri i sedam godina, što ukazuje na zrelu dob i iskusne pse, uglavnom u rukama mlađih natjecatelja, ali s velikim lovnim iskustvom u lovu na šumsku šljuku. Prije, tijekom i poslije natjecanja sudci su se mogli uvjeriti u njihove visoke etičke vrijednosti. Odi-jevanjem, pristupom sudcu, ponašanjem prema psu, vođenjem psa, dresurom psa, ponašanjem s lovačkim oružjem, mjerama sigurnosti, držanjem i smještajem pasa pokazali su izuzetnu ljubav vodiča prema lovnim psima i ovoj vrsti sporta. Kao i obično, o pobjednicima je odlučila lovačka sreća i hladna glava vodiča, koji je uspio odstrijeliti šljuku.Zašto je ovaj članak vrijedan spomena, ako je riječ o natjecanju koje je ujedno bilo i državno prvenstvo Crne Gore u lovu na šumsku šljuku? Natjecanje je održano usprkos pandemiji uzrokovanoj virusom COVID-19, uz poštovanje propisanim mjera. Da nije bili epidemije zainteresira-nost bi vjerojatno bila veća, čak i u među-narodnim razmjerima. Na natjecanju su sudila dvojica kinoloških sudaca KS HB. Za razliku od naših kinoloških manifesta-cija vodiči su posjedovali solidna znanja i vještine, uz maksimalno poštovanje lovne etike, a lovni psi na natjecanju su u zreloj dobi, odnosno u vrhuncu svoga razvoja.

Pobjednički par lovno-kinološkog kupa “Sv. Hubert” i sudac Julijan Glavočević

Trećeplasirani par

LOVNA KINOLOGIJA


52 / 53

Zajednica radioamatera Herceg Bosne (ZRHB) dragovoljna je i ne-

profitabilna udruga građana utemeljena 1993. godine u Širokom Brijegu. Svrha ud-ruživanja bila je ostvarivanje zajedničkih ciljeva i interesa u radioamaterskoj djelatnosti u skladu s općim ciljevima i interesima udruge, kao i

ZAJEDNICA RADIOAMATERA HERCEG BOSNE

SIGURAN OSLONAC u izvanrednim okolnostima

Zajednica radioamatera Herceg Bosne ostvaruje zapažene rezultate na svjetskim natjecanjima i posjeduje jedan od najsuvremenijih komunikacijskih sustava veza u ovom dijelu Europe

zadovoljavanje javnih potreba u tehničkoj kulturi na razini Hrvatske Republike Herceg Bosne.Zajednička utemeljiteljska skupština održana je u Parku prirode Blidinje, Masna Luka, u lipnju 1994. godine. Naime, udruzi su se tada pridružili ra-dioamateri iz Središnje Bosne i Posavine koji, zbog ratnih

događanja, nisu mogli sudje-lovati na osnivačkoj skupštini 1993. godine. Tada je usvojen i novi statut Zajednice te osta-li normativni akti. Izabrana su tijela upravljanja, a ZRHB je preregistriran po ondašnjim propisima kod Višeg suda u Mostaru 1994. godine. S pra-vom možemo reći da je ZRHB udruga koja se među prvima

organizirala još za vrijeme Domovinskog rata u BiH, a njezini su utemeljitelji bili ratni vezisti Hrvatskog vijeća obrane (HVO).Trenutačno u BiH postoje tri saveza-organizacije radioama-tera: ZRHB (Mostar), ARAu-BiH (Sarajevo), SRRS (Banja Luka), koji predstavljaju radi-oamatere tri većinska naroda u Bosni i Hercegovini. Sva tri saveza registrirana su na temelju Zakona o udrugama i fondacijama, u Ministarstvu pravde BiH.

ULOGA RADIOAMATERA

Radioamateri Herceg Bosne djeluju i razvijaju svoju djelatnosti na po-

dručju elektronike te radijskih i satelitskih komunikacija, a u svrhu razvoja, zaštite i promidžbe radioamaterizma i radioamaterske djelatnost u Bosni i Hercegovini. Kroz radioamaterske tečaje i pre-zentacije uvode mlade ljude u oblast radiotehnike i elektro-nike, u posljednje vrijeme i u oblast informatike i računalne tehnike, što bitno doprinosi

PIŠE SLAVEN GALIĆ

KOMUNIKACIJE


Do radioamaterske dozvole (licencije) u Bosni i Hercegovini može se doći polaganjem ispita za radioamatere. Jedan od uvjeta za izlazak na ispit je imati prebivalište u BiH, a donja granica za izlazak na ispit je 14 godina. Želite li postati radioamater trebate se prijaviti na online tečaj koji organi-zira Zajednica radioamatera Herceg Bosne. Za izlazak na ispit dovoljna vam je metoda samoedukacije uz korištenje svih raspoloživih materijala koje možete pronaći na inter-netu. Postoji dovoljno vrlo zanimljivih mrežnih stranica na kojima možete pronaći puno materijala koji će vam koristiti za stjecanje znanja potrebnih za uspjeh na radioamaterskom ispitu. Nakon položene klase – a ispit se provodi u organi-zaciji Zajednice radioamatera Herceg Bosne – Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK) izdaje vam ovlaštenje i dozvolu za rad vaše radioamaterske postaje. ZRHB posjeduje administrativni ured u Mostaru na adresi: Kralja Tomislava 105. Oni koji žele pristupiti ispitu za radioamatera, mogu se javiti na broj 063 356-780 ili koristiti e-mail: [email protected].

podizanju opće tehničke razi-ne društva u cjelini.ZRHB je kroz višegodišnje djelovanje i uz konstantan edukacijski rad omasovio članstvo tako da trenutačno

KAKO POSTATI RADIOAMATER

okuplja više od 1200 članova koji su položili radioamater-sku klasu. Među članstvom je velik broj mladih ljudi koje je privukao ovaj hobi.Zajednica radioamatera Herceg Bosne svake godine ostvaruje zapažene uspjehe na svjetskim natjecanjima. Prošle godine u najpoznatijem „CQ World Wide Contest”, gdje u prosjeku svake godine sudje-luje više od 30.000 radioama-tera iz cijelog svijeta, ZRHB je u jednoj od kategorija osvojio drugo mjesto u svijetu.

RADIOAMATERI U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

Zajednica radioamatera Herceg Bosne posjeduje jedan od najsuvremenijih

komunikacijskih sustava veza u ovom dijelu Europe. Zahva-ljujući potpori lokalne zajedni-ce za samo godinu dana insta-lirano je novih pet digitalnih radioamaterskih repetitora koji pokrivaju velik dio BiH. Stoga GSS za svoje potrebe često ko-risti radioamaterske repetitore znajući da radioamateri imaju najpouzdaniju repetitorsku komunikacijsku mrežu. Zbog izvanredne situacije nastale epidemijom koronavirusa,

ZRHB je kroz višegodišnje djelovanje i uz konstantan edukacijski rad omasovio članstvo tako da trenutačno okuplja više od 1200 članova koji su položili radioamatersku klasu

Civilnoj zaštiti u Zapadnoher-cegovačkoj, Hercegovačko-neretvanskoj i Hercegbosan-skoj županiji stavljeni su na raspolaganje komunikacijski sustavi Zajednice radioamatera Herceg Bosne. Unutar ZRHB-a aktivna je interna skupina naziva ZRHB ARES (Amateur Radio Emergency Service), s ciljem pripremanja radioamatera za neželjene situacije. Ova grupa radioamatera skrbi o infrastrukturi koja se planira koristiti u takvim slučajevi-ma. Radioamateri najčešće preuzimaju komunikacije dok se službeni sustavi veza ne revitaliziraju. U cijelom svijetu radioamateri pomažu u slu-čajevima različitih katastrofa. Ratna događanja iz 90-ih te ve-like snježne nepogode iz 2012. godine, pokazali su da komu-nikacijski sustavi radioamatera znaju biti itekako korisni u slučajevima velikih nesreća i katastrofa, kada konvencio-nalni sustavi za komunikacije prestanu raditi.

KOMUNIKACIJE


54 / 55

Čovjek je od samih poče-taka bio lovac, tada iz potrebe za preživljava-

njem, gdje je divljač bila jedini izvor mesa za prehranu. Danas kada živimo u užurbanome svijetu, prepunome stresa, lov je postao hobi i razonoda za mnoge ljude. Uzgojem ili pak kupnjom sada možemo doći do svih vrsta hrane pa tako i mesa. Ali i dalje je meso div-ljači aktualno u prehrani ljudi, te se smatra jako kvalitetnim i hranjivim. Iako se divljačina sve češće sprema u posebnim prigodama i u vrijeme kada želimo pojesti nešto „drugači-

„Divlji u kuhinji“Od pamtivijeka je divljač služila za prehranu čovjeku i njezino mjesto zasigurno ne može zamijeniti ni jedna uzgojena životinja

je“, ovo se meso dosta koristi i u svakidašnjoj prehrani. Naravno da se u obiteljima u kojima je lov tradicija, i divljač češće sprema i konzumira. U novije je vrijeme sve prisut-niji trofejni lov, kod kojega lovca manje zanima kvaliteta mesa a više sam trofej dotične vrste divljači. Usprkos tomu, priznali to lovci ili ne, meso divljači pripremljeno na jedan od brojnih načina, rado je viđeno na stolu. Najviše se, zasigurno, konzu-mira meso divlje svinje, srne i jelena običnoga, koji su i najbrojnija divljač u mnogim lovištima. Jestive su, naravno, i mnoge druge vrste, od zeca, preko brojne pernate divljači pa sve do jazavca i medvjeda. Kod pojedinih su vrsta potreb-ne veterinarske intervencije, tj. kontrole mesa na različite parazitske i bakterijske bolesti koje su prisutne u divljači a prenose se i na ljude. Najpo-znatija je trihineloza, koja je prisutna kod divljih svinja, medvjeda i jazavca. Meso divljači se umnogome razlikuje od mesa domaćih

životinja, a svaka vrsta opet ima svoje specifične karakte-ristike. Svima nam je poznato da u mesu divljači ima znatno manje masnoće i puno pro-teina. Meso divljači također sadrži znatne količine selena i vitamina B, koji su potrebni za normalnu funkciju organizma. Sve to rezultira tamnijom bo-jom mesa divljači i specifičnim načinima pripreme. Ono što je jako bitno i što prethodi konzumiranju div-ljačine, jest obrada i čuvanje mesa. Budući da se divljač odstreljuje, dolazi do izrav-noga oštećenja mesa i tkiva, a najčešće i do razaranja unutarnjih organa i probav-noga trakta te miješanja tog sastava s mesom. Budući da je iznutrica prepuna različitih bakterija, potrebno ju je što prije ukloniti iz trupa divljači. Otežavajuća okolnost je što se ovaj postupak uvijek radi na mjestu odstrela i uz smanjene higijenske uvijete. Ostatak obrade, odnosno skidanje kože i rasijecanje mesa moralo bi se vršiti u objektima opremlje-nim za te postupke te stavlja-

njem u hladnjače. Meso divljači ima specifičan miris, pogotovo u vrijeme pa-renja. Primjerice, vepar i jeleni imaju intenzivan miris zbog aktivnosti žlijezda u vreme-nu parenja, a u to se vrijeme najaktivnije i love. U tim je prilikama potrebno odmah nakon odstrela iz muških je-dinki odstraniti spolne organe s pripadajućim žlijezdama. A budući da miris postoji i širom tijela u mnogim žlijezdama i u krvi, najbolji postupak je ostavljanje divljači u hladnja-čama 5 – 7 dana na prikladnoj temperaturi (2 – 7 °C) i to pod kožom, naravno s prethodno uklonjenom utrobom. Ovaj postupak pridonosi zrenju mesa i znatnome gubljenju neugodnoga mirisa. Kao i druge vrste mesa, ni meso divljači ne može vječno ostati kvalitetno i u zamrzi-vaču, pa se stoga preporučuje korištenje divljačine u roku od šest mjeseci nakon zamrzava-nja. Poslije toga, meso gubi na kvaliteti i vrijednosti. Najčešći načini pripreme divljačine su različiti gulaši i čobanci, a specijalitet su špi-kovana jela te osušeno meso divljači, najčešće kobasice. Ko-likogod su specijalitet, lovačke kobasice mogu biti i opasne, ako se meso ispravno ne kon-trolira na prisutnost bakterija poput trihinele, koja ostaje aktivna u termički neobrađe-nome mesu te jelom prelazi u mišiće čovjeka i urodi velikim posljedicama. Od pamtivijeka je divljač služi-la za prehranu čovjeku, nekad u većoj, nekad u manjoj mjeri, i njezino mjesto zasigurno ne može zamijeniti ni jedna uzgo-jena životinja. Divljač je živo-tom i prehranom u prirodi čisti primjer prirodnosti i danas u vrijeme GMO-a i različitih do-dataka i kemikalija u prehrani, najpoželjniji zdravi obrok.

Anton Barać

Medvjeđi ragu

GASTRONOMIJA


PRIPREMILA JELENA LJUBIĆ

Lovačkakuhinja

Medvjeđi ragu

Priprema

Meso medvjeda skinuti s kostiju, očistiti od tetiva i kožica pa narezati. Propeći ga na masti s nasjeckanim lukom, dodati zdrobljena zrna borovnica. Lagano posuti brašnom te još pržiti. Doliti crno vino te jušni temeljac. Dodati sol i papar. Kad prokuha dodati očišćeno i narezano povrće za juhu, lovor i češnjak. Kuhati poklopljeno u posudi, dok meso ne omekša. Kad je gotovo, meso izvaditi. Umak u kome se meso kuhalo protisnuti, dodati džem od brusnice te prokuhati. Meso vratiti u umak, posuti nasjeckanim peršinom. Kao prilog možete servirati kuhani krumpir ili tjesteninu. Dobro crno vino, i svakako dobar tek.

Sastojci

• 1,5 kg mesa mladog medvjeda • 6 dag svinjske masti• 4 češnja češnjaka• 3 glavice crvenog luka• svežanj povrća za juhu• 5 dcl jušnog temeljca• 12 zdrobljenih zrna borovnica• 4 dcl crnog vina• 6 dag džema od brusnica• 2-3 lovorova lista• vezica peršina• brašno

U ovome broju ide recept iz knjige „Hrvatski lovački kuhar“, gdje je uredno obrađeno pripremanje lovačkih specijaliteta. Riječ je o medvjeđem raguu. Meso medvjeda je slatkasta okusa, s visokim sadržajem masti. Strukturom dosta nalikuje svinjetini. Zbog toga što se medvjed hrani ribom i biljnom hranom, njegovo meso obiluje vitaminima i mineralima. Prije korištenja meso treba veterinarski pregledati, zbog mogućih zaraznih bolesti. Jer, u nedostatku hrane medvjed zna otići i na strvine. Kod spremanja bolje ga je kuhati u dosta tekućine, bar dva sata, nego peći. Meso svakako držati u marinadi na hladnom bar dvadeset četiri sata prije pripreme.

LOVAČKA KUHINJA


56 / 57

Čini mi se da je postalo pomalo otrcano, dosad-no, čak nametljivo našim

čitateljima, kolegama lovcima i njihovim cijenjenim članovi-ma obitelji spočitavati kako je nužno širiti kulturu usvajanja znanja (učenja) na svakom koraku i u svako vrijeme do kraja života. Ali osjećamo da je to nužnost, budući da se svakodnevno zamjećuje elementarno neznanje kako u lovstvu, tako i u svim drugim oblastima kratkoga ljudskog života. Lijepo je sudjelovati u različitim razinama hedoniz-ma, međutim, dužni smo nešto i nadolazećim naraštajima, ili prenijeti od naših predaka ili svojim spoznajama uručiti.

GOTOVO NEPOZNATA

Lazarkinja je jedna od rijetkih biljaka u Her-cegovini i vrlo česta po

bosanskim šumama, najviše

LAZARKINJA(Asperula odorata – Linne Rubiaceae)U Hercegovini je to rijetka biljka, ali vrlo česta po bosanskim bukovim šumama, gdje je poznata kao mirisni broć, jaslenjak ili rojba

PIŠE BLAGO LASIĆ

uz bukove rijetke šume. Biljku su prvi upoznali i preporučili švicarski i njemački biljari (dr. Vogel). U našem je narodu go-tovo nepoznata (osobno sam je identificirao iznad petsto metara nadmorske visine, a privukla me svojim izuzetnim mirisom i lijepim oblikom pri-godom traženja divljih rojeva pčela). Ljubitelji biljaka diljem naše Bosne ponosne možda je poznaju po imenima: mirisni broć, jaslenjak, rojba... a mož-da ima još neko ime u narodu bujnoga izričaja kao što je naš narod.Lazarkinja je biljka trajni-ca koja se povlači po zemlji (puzi), a može svojim izdanci-ma narasti uvis do pola metra, ako je u dobrim uvjetima. Stabljika joj je sjajna, četvero-kutna i neobrasla. Ima lijepe zaoštrene listove i na vrhu sta-bljike sitne bijele cvjetove koji se pojavljuju u travnju i svibnju i imaju jako ugodan miris.

Osim razgrananoga korijena cijela se biljka bere u vrije-me cvatnje, suši u tami i na propuhu, i kada poprimi još jači miris onda se usitni i čuva u staklenkama da ne ishlapi. Droga ima mirisan ali gorak okus koji potječe od kumarina. Utvrđeno je kemijskom ana-lizom da još posjeduje gorke tvari, glikozide, masti, šećeri i fenole.Službena medicina i farma-ceutska znanost poznaju i preporučaju lazarkinju kao odlično sredstvo za poboljša-nje rada jetara, kao diuretik, sredstvo za umirenje živaca, za poboljšanje metabolizma i opću slabost organizma (neu-rastenija, melankolija, histerija, kamenci u žuči i mokraćnim kanalima...).

ODLIČAN ZAČIN

Najčešća uporaba je u vidu čaja. Kavena žličica sa-mljevene biljke prelije se

šalicom vrele vode i pije se kad se malo ohladi. Biljka se tako-đer može koristiti kao rastvor u čistoj rakiji, ako je odstajala dvadesetak dana u hladu, pa popiti jednu jedaću žlicu te mi-risne rakije. Također, taj ugodni miris može se miješati s rakijom medovačom. Nijemci je redovito koriste kao svakidašnji začin za hranu, različite salate i slastice. Zašto i mi ne bismo oprobali ta iskustva pa barem aromatizirati otužne čajeve poput kadulje, koprive, kantariona...U narodnoj primjeni lazarki-nju još koriste protiv crijevnih nametnika, žutice, pijeska u žuči, neraspoloženja i tuge... Treba paziti da se ne uzme više od dvije šalice ili dvije jedaće žlice dnevno, jer može izazvati duboku pospanost, vrtoglavicu, glavobolju, povraćanje... Ovu biljku ne smiju uzimati trudnice, a ni bolesnici dulje od sedam dana pa onda pauza od sedam dana. Bitno je napomenuti da je korištenje lazarkinje kao začina moguće u ograničenim količi-nama, bez obzira na ugodu koju njezin miris izaziva kod naših osjetila. Ako smijem kazati nešto iz svoga osobnoga i skromnog znanja i iskustva, onda lazarki-nju ne bih preporučio osobama mlađim od osamnaest godina.

LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE


Frano VukojaPucanje od smijeha

ZABAVA

Mariofil SoldoKRIŽALJKA ZA STRPLJIVE

I

Nj

N

Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom. Jednoslovi su već upisani u mrežu.

AK, ARIJAC, ĆAT, EROL, EV, IMENICA, ITALIJA, KAMATA, KRAMAR, LANA, NARA, OPTATIV, OTA, OTIĆI, OVARITIS, POKLON, PUSTOŠENJE, RASE, RORA, ROTIM, STANAR, ŠIRITI, TAMARA, TIM, UPRAVA

Ljudi bez problemaPredsjednik jedne lovačke sekcije upita jednog ugostitelja koliko njegov objekt može primiti osoba na lovačkoj večeri uz pridržavanje epidemioloških mjera.– Mogu primiti 50 ljudi bez problema – odgovori ugostitelj.– Gdje mogu naći 50 ljudi bez problema?! – upita se lovac.

Trčanje ili smijanjeLovac nazove kolegu na mobitel:– Evo čitam da tri minute smijanja, kad je zdravlje u pitanju, vrijedi kao dvadeset minuta trčanja! A gdje si trenutačno?– Evo me u kafiću preko puta parka, pijem kavu i smijem se ovima što trče – odgovori kolega.

Šeik se ne krijeSkupina lovaca svratila u hotel u kojem je boravio jedan šeik.U razgovoru s njim jedan lovac ga upita: – Kako vi, gospodine šeiče, izlazite na kraj sa svoje tri žene?– Isto kao i vi, samo što se ja ne krijem – pojasni mu šeik.

Poslije će vidjetiPošao lovac na uobičajenu kavu s kolegama, a supruga ga upita:– Kud ćeš?– Idem po naočale – odgovori lovac.– A poslije? – nastavlja supruga.– Poslije ću vidjet' – uzvrati lovac.

Lockdown kao jugaJedan lovac u vrijeme lockdowna reče:– Ovo doba korone podsjeća na vrijeme Jugoslavije. Svi stoje u redu, preporuča se da se ne ide u crkvu, zove te rodbina, ukućani kartaju, kupuju se zalihe hrane, nigdje nikoga na ulici i gostionici poslije 23 sata, nitko ne smije ni pisnuti za vrijeme Dnevnika…

POSEBNO PRIPREMLJENO

MJESTO ZA HRANIDBU DIVLJAČI U

LOVIŠTIMA, NA SLICI

MRZLETINA, ASPIK,

DRHTALICA

JEZIČNA POSEBNOST ROMANSKIH

JEZIKA

SPUSTITI SE NA ZEMLJU

BUDALAST, LUD

(REG.)

ČIN ISISAVANJA

ALKOHOLNO PIĆE

''HOOP!''JARAK, ROV ''TURISTIČKI

SAVEZ''

NAZIV STANOVNIKA NASELJENOG

MJESTA

AUTOR: MARIOFIL

SOLDO

ODSTUPANJE OD PRAVILA

NEUŠKOPLJENO GOVEDO, BAK

IZNOS KOJI SE UPLAĆUJE ZA ŠKOLOVANJERIMSKA

JEDINICAANTUN BRANKO

ŠIMIĆ

EMILE AJAR

VODENA BILJKA (MN.)

ASTENIČAN ČOVJEK

JAPANSKE BISERARKE

VRSTA KUKURUZA

PREMA IZGLEDU

NIKAL

POKLON

RIJEKA U ALBANIJI

''METAR'' ''LITRA''ONAJ KOJI OBRAĐUJE

LIM

SPORTSKI NOVINAR TOMISLAV

DEKORACIJA, UKRAS

SPISATELJICA BLYTON

POSTUPAK OBRADE

OTPADNIH MATERIJALA

CRTICA U PISANJU

SUVREMENIK KELTA

SIN ABRAHAMA I SARE MODNI STIL U

ODIJEVANJU

VOJNI SAVEZ ZAPADNIH ZEMALJA

TURSKI STARJEŠINA

NEKOG MJESTA

GLUMAC I DRAMATIK

BUKVIĆ

JAMA U KOJU SE POKAPA

MRTVAC

IN MEMORIAM

ANTO ŽUPARIĆ1943. – 2021.


BOŽO ČOVIĆ1933. – 2021.


DRAGO MARIĆ – CIGO1961. – 2020.

LD „Vepar“ Prozor-Rama

FRANJO OPAČAK1929. – 2020.


HUSNIJA SEJDIĆ1939. – 2021.


ILIJA PILIĆ1952. – 2020.LD „Uskoplje“

Gornji Vakuf-Uskoplje

IVAN MAJIĆ1945. – 2020.

HUL „Kravica“ Ljubuški

IVAN-IVO MILIĆEVIĆ1961. – 2020.


JAKOV ŽILIĆ1936. – 2020.

UL „Kuna“ Jajce

JURO MARTINOVIĆ1945. – 2020.

UL „Kuna“ Jajce

MARKO JELUŠIĆ1977. – 2021.


MATE GRBAVAC1962. – 2020.

HUL „Kravica“ Ljubuški

PAVO LJUBIĆ1941. – 2021.


RADOSLAV KOVAČ1970. – 2021.


SLAVKO ŽUPARIĆ1960. – 2021.


STJEPAN MAJIĆ1945. – 2021.


ZDRAVKO GARIĆ1955. – 2021.

LU „Ždral“ Livno

ZVONIMIR MITAR – ĐOLE1969. – 2021.


ŽELJKO BAJO1953. – 2020.


MATE ZELENIKA – TOTO1933. – 2021.


Molimo odgovorne u lovačkim udrugama da nam redovito dostavljaju fotografije svojih preminulih članova te njihovo ime, prezime, godinu rođenja i godinu smrti, kako bismo mogli objaviti sjećanja na sve naše pokojne kolege lovce.Hvala vam na suradnji i razumijevanju.

Uredništvo


58 / 59

broj 127 - lovackisavez-hb.ba

Documents