Broj #01 (srpanj 2012.)

Cijena: 0kn

www.infozona.hr

Posjeti najveći online kalendar događanja na širem splitskom području!

IZDAVAČ

Info zona

Jerina 1, 21 000 Split

info@infozona.hr | infozona.hr

TEKSTOVI:

Darko Čop, Maja Jurković, Maja

Karačić, Sasha Mešin, Ada Reić,

Antonia Stipić

UREDNIK: Goran Biličić

POMOĆNICA UREDNIKA: Maja Karačić

LEKTURA: Vedrana Biličić

FOTOGRAFIJE: kam-hram.com,

MAE, Luka Kivela, Janina Pavić,

Ivan Svaguša, Željko Šunjić

KRIŽALJKA: Rudo

STRIP: Nino Bodač

OBLIKOVANJE I PRIJELOM: SKICA

NAKLADA: 500 primjeraka

Ova publikacija izrađena je uz potporu Europske komisije. Njen sadržaj

odgovornost je Info zone i ne izražava stajališta Europske komisije.

Pozdrav,

Ako ovo čitaš, znači da smo

nakon portala te radio i tv

emisije uspjeli pokrenuti

i magazin za mlade :) I o

mladima. Možda i više od toga.

Neki sadržaji neće biti

atraktivni, ali baš svi će biti

korisni. Nikad neće biti tračeva,

spinova, guzica i sisa, ali već u

prvom broju ima sexa. U ovom

broju ćemo te odvesti i u Berlin

i u cirkus, provozati u kolicima,

ponuditi ti praksu, posao i

koncerte, a popričat ćemo i

o glazbi, aktivizmu, modi i

ženskom ragbiju.

Magazin čitaj i na zahodu, ne

smeta nam. Samo ga pročitaj

do listopada jer tada stiže novi

broj ;)

Urednik

Kao šesnaestogodišnjakinja ne možeš naravno ući u svaki klub,

ali ima puno toga što možeš napraviti i gdje izaći i, što je za

mene najvažnije, jeftino je! Nikad ne znaš gdje ćeš sresti ljude

koji ti se sviđaju, ali ako je vjerovati klišejima, onda to nikako

neće biti u Berlinu.

Berlin. Grad koji nije zanimljiv isključivo zbog izgradnje slavnog zida

i kao sjedište grozne vlade Adolfa Hitlera.

Danas u Berlin dolazi sve više doseljenika i sve više turista, i to ne

samo zbog toga što u svakom kvartu mogu naći neki spomenik. Kako

je to naš najdraži gradonačelnik dobro opisao: Berlin je siromašan,

ali sexy! (ovdje se ne radi o ironiji ili sarkazmu - gradonačelnik Klaus

Wowereit je zaista popularan među građanima Berlina i funkciju

gradonačelnika obnaša od 2001. Na izborima održanim 2011. izabran

je po treći put na tu funkciju, op. prev.). Taj grad je zadnjih godina

postao veoma popularan. Prirodni šarm kojeg je imao sada se pretvorio

u stil, što se posebno primjećuje kod mladih; taj stil, nazvan Indi,

upotrebljava se za ljude koji su drugačiji i posebni i podrazumijeva

nošenje odjeće koju nitko drugi ne nosi. Iz tog razloga puno se

odjeće kupuje u second hand trgovinama i na buvljacima. Danas se

ta različitost pretvara u uniformiranost. Teško mi je objasniti ovaj

fenomen, ali ako me razumijete onda ste shvatili najveći problem

mog grada. Druga stvar koju zamjeram Berlinu je što nije na moru.

Kvartovi

Naravno da svaki grad ima svoje zanimljivosti i posebnosti koje

mame i privlače, ali ja mislim da u Berlinu zaista svatko može

pronaći svoje mjesto. Ako voliš taj berlinski stil (Indi - skupo, a izgleda

kao s buvljaka) i scenu onda živiš u kvartu Mitte (centar Berlina);

ako si dubljeg džepa i ako si snobovski raspoložen tada ćeš svoje

mjesto naći u Charlottenburgu; ako ti nedostaje temperament sličan

mediteranskom naći ćeš ga u Weddingu; a ako nisi tip za velegrad

onda živiš u Pankowu (udaljeniji kvart u kojem su većinom obiteljske

kuće s vrtovima). Sve što trebaš je dobro pogledati, jer Berlin zaista

54

ima sve što želiš. Jedno je sigurno, u svakom slučaju u blizini ćeš

uvijek naći neki park, jer Berlin nije samo centar grafi ti scene, već

ujedno i najzelenija europska metropola.

Berliner Schnauze

Ljudi? Kažu da je grad toliko lijep koliko i ljudi koje sretneš i upoznaš.

Mislim da je to zato što doživljaje i iskustva s ljudima nekog grada

na kraju povežeš s doživljajem grada. Nikad ne znaš gdje ćeš sresti

ljude koji ti se sviđaju, ali ako je vjerovati klišejima, onda to nikako

neće biti u Berlinu. Stanovnike Berlina prati epitet Berliner Schnauze

(usporedila bih ga s nazivom tovar kojeg ostatak Hrvatske koristi za

Dalmatince). Za mene je smiješno što se ostatak Njemačke grozi te

osobine Berlinčana da budu direktni - ne drski - već jednostavni i

otvoreni. Uz to, po Berlinu možeš hodati kako želiš bez da te itko gleda

i komentira. Kad si čudan, odnosno ne oblačiš se uobičajeno, okolina

nikad ne bulji u tebe.

Izlasci

Što se tiče izlazaka, u Berlinu možeš naći sve što i u drugim europskim

gradovima. Često me pitaju gdje se može izaći u Berlinu, ali ja smatram

da je pravo pitanje Gdje se ne može?. Ovdje ne moraš tražiti klubove

i barove, niti se brinuti da ćeš u izlasku među 5 milijuna stanovnika

naletjeti na roditelje :) Kao šesnaestogodišnjakinja ne možeš

naravno ući u svaki klub, ali ima puno toga što možeš napraviti i gdje

izaći i, što je za mene najvažnije, jeftino je! Na svakom uglu možeš

naći Spätis, male dućane koje mahom drže Azijati i koji prodaju

alkohol i druge potrepštine po povoljnijim cijenama te predstavljaju

alternativu odlascima u skupe barove i klubove i dosta su popularni

među mladima u Berlinu. Mladima metro prilično olakšava kretanje,

vikendom prometuje cijelu noć, a ponekad postaje i mjesto zabave. U

slučaju da nema neke zabave na koju bi išli, organiziramo Ringbahn

party (Ringbahn je dio S-bahna, pretežno nadzemnog metroa, te je

specifi čan po tome što vozi u krug bez prve i posljednje stanice, dakle

prometuje kontinuirano, bez pauze, op. prev.). Manje grupe mladih

tada okupiraju vagon, puštaju glazbu, cugaju i voze se cijelu noć.

Dođi u Berlin

Ako još uvijek misliš da su Nijemci snobovi i da se ponašaju kao

roboti (točni, precizni, marljivi), dođi u Berlin, i ako ne sretneš

turista, uvjerit ćeš se u suprotno - da je Berlin baš nenjemački grad.

Ipak moram reći da ste u jednoj stvari u pravu-pivopija ima više nego

dovoljno! :)

Sasha Mešin Janina Pavić

76

9

Zamislite da na kavu na Cankarevu s Trstenika idete monociklom.

Ili da vas ispred brojne znatiželjne publike željezni vatreni štap

kojim žonglirate pogodi u glavu. Dva svestrana momka članovi su

i voditelji radionica u splitskom Hramu koji je početkom godine

proslavio veliki deseti rođendan...

Zamislite da na kavu na Cankarevu s Trstenika idete monociklom.

Ili da vas ispred brojne znatiželjne publike željezni vatreni štap kojim

žonglirate pogodi u glavu. Prije ručka napravite nekoliko akrobacija;

stojite na glavi, šetate na rukama, napravite pokoji dvostruki salto.

Zatim umjesto odmora poslije ručka izrađujete afričke (odnosno

splitsko-afričke) djembe bubnjeve, šetate na štulama, oblačite

živopisne kostime, smišljate scenografi ju, izrađujete rekvizite ili

igrate capoeiru. E, pa tako bi vam izgledao uobičajen dan ukoliko

vam je Cirkus život, ili vam je život cirkus, što u oba slučaja vrijedi

za Joku i Jana.

Ova dva svestrana momka članovi su i voditelji radionica u splitskom

Hramu, Kulturnoj Alternativi Mladih - Centru Novog Cirkusa koji je

početkom godine proslavio veliki deseti rođendan. Pred prepunim

amfi teatrom Doma mladih pedesetak članova Hrama, uz pozvane

goste, kroz trosatni program zadivili su publiku dječjom predstavom,

zračnim akrobacijama, točkama na svili, break danceom,

žongliranjem, bubnjanjem i još mnoštvom sjajnih izvedbi koje

kolektivno zaustavljaju dah.

No, za Jana i Joku to je još samo jedan zabavan dan u cirkusu. Obojica

imaju dugogodišnji staž u uličnim i kazališnim nastupima, vođenju

radionica i treninga, te svakodnevnom iskušavanju vlastitih fi zičkih

granica. Joško Banić (28) već je pet godina aktivan član i voditelj

raznih aktivnosti u Hramu. - Vidija san na televiziji capoeiru i tija

san se okušat. Doša san u Hram i već nakon po godine posta san

8

1110 11

voditelj capoeire. Ubrzo san doživija i svoj prvi ulični nastup. Sićan

se te treme, dok san se vozija od Hrama do Rive pogled mi je bija

prikovan vanka, a noge se tresle – prepričava Joke svoje početke.

Ubrzo su se stvari promijenile, nestala je trema, a Joke je u svakom

svom nastupu sve više i više uživao. On u Hramu najradije igra

capoeiru ili se igra vatrom, iako se specijalizirao i za druge aktivnosti

poput pravljenja predstava, zračnih akrobacija te vođenja treninga za

djecu s invaliditetom.

Jan Hajsok (19) je, kako sam kaže, odrastao u Hramu. - Već sa devet

godina san žonglira lopticama i ludova, vrlo brzo san upozna break

dance, a zatim i akrobacije. Većinu toga san učija sam. Kako su godine

prolazile meni je sve više cirkus postaja život, jer, na kraju krajeva,

život i je cirkus. Kad je trampulin stiga u Hram onda san počeja vodit

akrobatiku, a pomalo su počeli i ulični nastupi, odnosno izražavanje

emocija na ulici – priča Jan koji je već skoro četiri godine voditelj

radionica u Hramu, a kada nije u zraku, onda bubnja, vozi monocikl

ili žonglira. - Kad vodim trening prilagođavam se individualno

jer sam već naučija pripoznat ko šta može - kaže Jan. Iako im je

svakodnevnica urnebesno zabavna, obojica svom poslu pristupaju

ozbiljno i maksimalno se posvećuju razvoju svestranosti i kreativnosti

svojih učenika. Osim nabrojenih aktivnosti oni također osmišljavaju

scenografi ju, kostimografi ju, šminku, muziku i uostalom sve što je

potrebno da bi napravili pravi spektakl pred publikom.

A publika? - Splitska publika je skeptična, pomalo zakočena, boje se

nepoznatih stvari, a i nemaju baš volje za fi zičke aktivnosti. Dodatni

problem je što nas Grad ne podržava. A članovi se s vremenom

uozbilje, život ih pritisne, zatvori i nemaju vremena za cirkus. Šteta,

jer di je cirkus tu je uvik sve pozitivno! - zaključuju Jan i Joke.

Na pitanje o pokojoj anegdoti obojica se smiju. - Svaki naš nastup

je anegdota po sebi, ipak smo ulični zabavljači - napominje Joke.

Naviknuti na svakakve upadice poput “jeste li vi sekta”, teške uvjete

održavanja nastupa; kišu, hladnoću ili buru koja im nosi scenografi ju,

očvrsnuli su na sve nepredvidive vremenske i ljudske nepogode i od

svega naprave samo još veći cirkus. Ne mogu im ništa, ni žega ni

kiša, na krilima vjetra nastavljaju ples...

Ada Reić kam-hram.com

Okušajte se u Cirkusu

Što vam treba da se i sami okušate u vještinama Cirkusa?

Broj jedan - volja.

Broj dva - fi zička osviještenost.

Osoba treba poznavati svoje tijelo i znati vlastite granice – kaže Jan.

A što vam je potrebno da ih iskušate?

Broj jedan – volja. I naravno, par koraka do Hrama.

Krenite s prvim klikom: www.kam-hram.com

1312

- Kad smo se okupili rekao sam: Ić ćemo na ST@rt ove godine i

pobijedit - kaže Ivan Cvitković, gitarist grupe Last man standing.

O mladim kolegama koji svoje karijere tek započinju, nema u

globalu visoko mišljenje.

Pobjedu na ovogodišnjem ST@rt festivalu, na kojem se kroz 12 tjedana

predstavilo 36 bendova, odnio je jedan od dugovječnijih, ali po postavi

najfriškijih bendova u konkurenciji – Last man standing. Naime,

kroz jedanaestogodišnju povijest benda prošlo je preko 30 glazbenika,

a današnja postava svira zajedno tek nešto više od osam mjeseci –

Duško Letilović (vokal), Ivan Cvitković (gitara), Luka Brodarić (bas) i

Vlado Vulić (bubnjevi).

– Mislim da smo se ljudima svidili jer smo energični, a zvučimo

i starinski i moderno u isto vrijeme. Žiri je prepoznao kvalitetu

u žestini, a publika je, prema mom mišljenju, osjetila energiju -

objašnjava Ivan, gitarist grupe.

Iza njihove pobjede stoji puno rada, proba, ali potrebno je, kaže Ivan,

uložiti i dosta novaca. – Prva stvar je dobar zvuk. Nakon prvog nastupa

na ST@rtu nisam bio zadovoljan zvukom i uložio sam u opremu. Ni

nakon drugog nastupa nisam bio zadovoljan i opet sam mijenjao

pedale, magnete… Zvuk je prva stvar, metal je tehnička muzika i

traži dobru opremu da se može čuti – tvrdi Ivan.

Sad svatko ‘ko ima dugu kosu osniva bend

Pošto se glazbom bavi dugi niz godina, upoznao je veliki broj

glazbenika, i svjedočio kakvim smjerom krene karijera velikog broja

njegovih kolega. – Masu ljudi koji su počinjali svirati kad i ja, sad

sviraju po pirevima. Ako živiš godinama k’o student ili konobariš i

misliš da ćeš se jednog dana probit, samo ti jednoga dana doleti pleska

1312

godine i

an standing.

počinju, nema u

valu, na kojem se kroz 12 tjedana

edan od dugovječnijih, ali po postavi

kurenciji – Last man standing. Naime,

u povijest benda prošlo je preko 30 glazbenika,

a svira zajedno tek nešto više od osam mjeseci –

ć (vokal), Ivan Cvitković (gitara), Luka Brodarić (bas) i

ić (bubnjevi).

– Mislim da smo se ljudima svidili jer smo energični, a zvučimo

i starinski i moderno u isto vrijeme. Žiri je prepoznao kvalitetu

u žestini, a publika je, prema mom mišljenju, osjetila energiju -

objašnjava Ivan, gitarist grupe.

Iza njihove pobjede stoji puno rada, proba, ali potrebno je, kaže Ivan,

uložiti i dosta novaca. – Prva stvar je dobar zvuk. Nakon prvog nastupa

na ST@rtu nisam bio zadovoljan zvukom i uložio sam u opremu. Ni

nakon drugog nastupa nisam bio zadovoljan i opet sam mijenjao

pedale, magnete… Zvuk je prva stvar, metal je tehnička muzika i

traži dobru opremu da se može čuti – tvrdi Ivan.

Sad svatko ‘ko ima dugu kosu osniva bend

Pošto se glazbom bavi dugi niz godina, upoznao je veliki broj

glazbenika, i svjedočio kakvim smjerom krene karijera velikog broja

njegovih kolega. – Masu ljudi koji su počinjali svirati kad i ja, sad

sviraju po pirevima. Ako živiš godinama k’o student ili konobariš i

misliš da ćeš se jednog dana probit, samo ti jednoga dana doleti pleska

15141

od života, i shvatiš da moraš od nečeg živit. Od svoje osamnaeste

radim, i mogu si priuštit da trošim na opremu i da sviram ovaj tip

muzike.

O mladim kolegama koji svoje karijere tek započinju, nema u globalu

visoko mišljenje. – Sad svatko ‘ko ima dugu kosu osniva bend i to

ne jedan,već nekoliko, jer im je jedan očito malo da zadovolje svoje

glazbene ambicije. Rade facebook profi l, you tube profi l, zatrpavaju

prostor i onda, netko dobar često prođe ispod radara među tom

gomilom.

Iz gomile bendova, Last man standing se, smatra Ivan, najviše ističu

zbog vokala. – Vokal je najvažnija karika, on sve diže na razinu, a

Duško je pjevač. Problem kod metal bendova danas je što više nema

pjevača. Imaš klince koji znaju svirat, ali nitko ne zna pivat, to je

deranje.

O problemima na splitskoj metal sceni kaže: – Nisu Rozga, Ceca i

Severina srušile scenu, nisu one nikome ukrale publiku. Ljudi je sami

sabotiraju. Scenu treba podržat, treba je platit, a dok god je ljudima

puno dat 10 – 20 kuna za koncert jer im je to boca vina, piva ili uru

na kavi, kasne na zakazane termine koncerta, jer nisu dovoljno high,

ništa se neće promijenit.

Budućnost vidimo i izvan granica države

Na pitanje kako gleda na sadašnji razvoj karijere i budućnost benda,

Ivan odgovara: – Ovisi kako postaviš stvar. Možeš reći da smo

uspješni – bend koji je doša niotkuda, u ovoj postavi postojimo šest

mjeseci – i pobijedili smo na ST@rtu. Naravno, možeš gledat to i

ovako: bavim se glazbom 11 godina, i sve šta sam postiga je pobjeda na

lokalnom festivalu demo bendova – smije se Ivan. – Pišemo tekstove

na engleskom, i budućnost vidimo i izvan granica države. Ne znam

zašto se ljudi boje stranih bendova, osjećaju se inferiornima. Po čemu

su to stranci bolji od nas?

Najvažnije je ostati realan, ali ne apatičan, smatra Ivan. – Ne treba se

zanosit, ali ni govorit mi to ne možemo. Treba bit pomaknut, sanjar,

ali i bit svjestan svojih mogućnosti. Ništa se neće samo od sebe desit.

A najgore je mislit sve je ionako loše, zašto bi išta radija – tako se

najlakše prepustit.

Da bar nema potrebe za ST@rtom

ST@rt je festival neafi rmiranih autorskih bendova sa područja

Dalmacije koji se već tri godine održava u klubu O’Hara, u organizaciji

Udruge za zaštitu glazbe STOP. Nagrade pobjednicima se kreću od

opreme do snimanja prvog albuma u profesionalnom studiju, ugovora

za diskografsku kuću te promocije na državnoj televiziji. Organizatori

ističu da su festival pokrenuli kako bi dali priliku bendovima da sa

svojim materijalom konačno izađu iz garaže pred publiku. Najsretniji

bi bili, kažu, kada uopće ne bi bilo potrebe za ovakvim festivalom – to

bi značilo da je splitska scena ojačala, postala priznata u Hrvatskoj,

ali i u Splitu, te da su lokalni bendovi prepoznati kao poželjni gosti u

splitskim klubovima.

Online:

LMS Facebook: http://bit.ly/LMS-facebook

LMS MySpace: http://bit.ly/LMS-myspace

Video sa nastupa u O’Hari: http://bit.ly/LMS-nastup-youtube

Album sa fi nala ST@rta: http://bit.ly/LMS-foto

- Ako je nešto prilagođeno,

to je sasvim slučajno. Ne

postoji ni jedan primjer

kluba ili kafi ća koji je

smišljeno prilagođen osobi

sa invaliditetom - kaže Edo

koji izlazi zahvaljujući ekipi pa

dobro poznaje stanje.

Jesu li mladim osobama sa

invaliditetom u Splitu dostupni

zabavni sadržaji? Volonteri Udruge Prijatelj

krajem travnja su potražili odgovor na to pitanje i

istražili dostupnost splitskih kina, kafi ća, kazališta i klubova.

- Ako je nešto prilagođeno, to je sasvim slučajno. Ne postoji ni

jedan primjer kluba ili kafi ća koji je smišljeno prilagođen osobi

sa invaliditetom. Osoblje je najčešće susretljivo i uvijek pomogne

međutim poanta prilagođenosti je da osoba može sama ući i izaći

iz kluba, a ne da mora zvati pet zaštitara - kaže nam Edo koji izlazi

zahvaljujući ekipi pa dobro poznaje stanje.

- Sve je to lipo i krasno kad ti imaš ekipu koja te gura, ali ako se njima

nije dalo taj dan ić vanka, a meni se dalo šta onda?! Vi svi možete

izaći iz kuće i sami, bez da vam itko treba, a mi kad hoćemo negdje

otići moramo izorganizirati deset ljudi - objašnjava Edo opisujući

putovanje od kuće do odredišta na kojem mora svladati brojne

stepenice, pragove, kosine i sve moguće arhitektonske barijere. U

klubovima, kinima, muzejima i većini kafi ća ga zatiču nove prepreke

- stepenice do separea, visoki stolovi i šankovi, uska vrata wc-a…

- Ljudi ne kuže da je nama jedna skala i petnaest skala ista stvar pa

ni navodno prilagođene novogradnje nisu pošteđene barijera. Česti

su slučajevi i prilagodbe koja se radi da se zadovolji forma. Primjerice

rubnici na pločnicima koji imaju nezamjetne pragove, ipak dovoljne

da budu nepremostiva prepreka osobi koja sama vozi kolica. Negdje

su ugrađeni liftovi za koje nema osoblja educiranog za korištenje ili

jednostavno nisu u upotrebi - objašnjava Edo situaciju u gradu koji

je krajem veljače potpisao povelju o pristupačnosti javnih prostora

osobama s invaliditetom te dobio pohvalu UN-ove koordinatorice

za prilagođenost pješačkih prijelaza i plaža te općenito uklanjanje

arhitektonskih barijera.

- Grad je prilagođen jedino za vožnju karijole – zaključuje Edo za kraj.

Antonia Stipić

Udruga mladih Prijatelj

Akcija Đir invalidskim kolicima u kojoj su mlade osobe bez poteškoća

s kretanjem napravile đir po užem centru Splita i ubrzo na svojoj

koži uvidjele sve barijere s kojima se njihovi vršnjaci s invaliditetom

svakodnevno suočavaju dio je inicijative I mi smo tu koju Udruga

mladih Prijatelj provodi uz podršku Obiteljskog centra Splitsko

dalmatinske županije, a uz fi nancijsku potporu Zaklade Kajo Dadić.

Volonteri Udruge mladih Prijatelj realizirali su 2011. godine, tada još

kao neformalna grupa, i projekt Dječji grad fi nanciran kroz program

Mladi na djelu Agencije za mobilnost i programe EU. Cilj projekta bio

je vratiti djecu, mlade i roditelje na Marjan, u srce grada i osvijestiti

građane o pravima djece na igru kao i o potrebi mjesta za igru,

druženje, sport, rekreaciju.

16 17

- Radimo koncert, uđe nam 100 ljudi, a 500 vani pije… Prije nas je

to pogađalo, a sada radimo koncert za njih 100, ovi ostali će valjda

jednom shvatiti - priča predsjednik udruge Šigureca u razgovoru

o zadarskoj sceni, mladima, JUMFu...

Kako opstaje kulturna scena za mlade u gradu u kojem Dom hrvatske

mladeži nikada nije zaslužio svoje ime? Gdje se održavaju koncerti,

razne manifestacije, radionice, kada udruga koja ih organizira

nema svoj prostor? Odgovor nam je ponudio Vedran Stošić Miočić

– Gumeni, predsjednik zadarske Udruge za razvoj nezavisne kulture

Šigureca, koja već pet godina kontinuirano održava bogati program,

svim zaprekama unatoč.

Da li je, prema tvome mišljenju, činjenica što u Zadru ne postoji

prostor za mlade krivnja gradskih vlasti ili se mladi jednostavno

nisu artikulirali?

Mladi u Zadru se nisu artikulirali jer ih je Grad zapostavio. Od

doprinosa koje su uplaćivali naši roditelji sagrađen je Dom hrvatske

mladeži, ali mladi taj prostor nisu nikada koristili. Borili smo se

za tu zgradu, ali bezuspješno – još smo beskućnici. Grad bi trebao

omogućiti kulturnoj sceni mladih da se razvija, a to se može ostvariti

samo ako postoji prostor – ako nemaš prostor nemaš bazu gdje se

može scena generirati. U ovakvoj situaciji nama treba bar mjesec

dana da organiziramo neki koncert, dok sve dogovoriš, pripremiš,

uvijek nanovo se vade sve dozvole... Teško je, ali trudimo se, od

osnutka smo odmah krenuli žestoko, sa intenzivnim programom, to

nam je bio stav i danas smo došli do stupnja da nas više nitko ne

može ignorirati jer je očito da radimo pravu stvar na pravi način.

Nema klubova u kojima se može organizirati svirka?

Ne. Surađivali smo sa studenskim klubom i nekim drugim

prostorima, ali uglavnom svirke organiziramo na otvorenom. Sve je

to u redu na proljeće, ljeti, ali zimi je već problem.

Postoji li politička volja da se situacija promijeni?

Postoji. Bio je već jedan pokušaj rješavanja problema prostora 2009.

godine u Kinu Pobjeda – Grad nam je neko vrijeme plaćao najam, ali

onda je došla kriza i više nije bilo novaca za to. Gradonačelnik nam je

oko Nove godine obećao zgradu starog Kazališta lutaka na Jazinama,

ali u nju još ne možemo useliti jer je unutra scenografi ja koju nemaju

gdje skloniti. To nas je hendikepiralo za ovu godinu jer bez prostora

1918

2120

ne možemo aplicirati za projekte, a pošto sve ide k tome da će se

projekti dodjeljivati na više godina, ovo odugovlačenje bi nam moglo

utjecati na rad u sljedećih par godina. Prostor, kada se uselimo, bi

trebali dijeliti sa udrugama Eko Zadar, iZadar, Zdanje i Dragon

teatrom sa kojima planiramo ući u Savez udruga mladih.

Zadar je i studentski grad – kakva je situacija sa

studentskim aktivizmom?

Ljudi koji dođu ovdje studirati nisu toliko

aktivni. U Zagrebu se studenti identifi ciraju

sa gradom, uostalom većina ostane

i živjeti tu, pa se pokreću razni

projekti, akcije… KSET, danas

jedan od najpoznatijih

klubova, je nastao iz

čistog studentskog

aktivizma. Žao mi

je što studenti koji su

došli u Zadar ne doprinose

više. Nije da ništa ne rade,

organiziraju se događanja u

njihovom prostoru, ali bilo bi super da

i oni potegnu neku priču sa klubom.

Kakva je situacija sa mladima danas?

Mlađe generacije su se zapekle. Mi se, pored svega

što radimo, moramo baviti i edukacijom jer su od

devedesetih naovamo mladi koma, jedina im je svrha

izać vanka i oblejat se. Ne shvaćaju da je bitna kreacija, a ne

destrukcija. Mi radimo koncert, uđe nam 100 ljudi, a 500 vani

pije… Prije nas je to pogađalo, a sada radimo koncert za njih 100, ovi

ostali će valjda jednom shvatiti.

Sviraš u bendu Trn u oku još od ‘96., možeš li usporediti glazbenu

scenu Zadra onda i sada?

U Zadru je uvijek puno ljudi sviralo, a žanrovi su dolazili na refule

– neke godine bi bilo hrpu pank bendova, pa bi zavladao metal i

tako dalje. Specifi čnost zadarske scene je ta što većina bendova

nikad nije težila nekoj profesionalnosti, vidljivosti, sviralo

se za svoj gušt. Bendovi se nisu prezentirali na nekom

nivou i zato zadarsku scenu malo tko poznaje, ali

na njoj je bilo, i još uvijek ima, jako kvalitetnih

bendova. Od osnivanja Šigurece organiziramo

Gitarijadu, na kojoj nema selekcije, tako

da omogućimo svakome tko ima želju

stati na pozornicu da osjeti taj

adrenalin. Prošle i ove godine

spojili smo fi nale Gitarijade

sa JUMF-om tako da mladi

bendovi imaju priliku

nastupiti i pred većom

publikom, na velikoj pozornici

sa vrhunskom produkcijom.

Nikad ne znaš što će se izroditi iz toga

– možda se ostave sviranja za godinu

dana, a možda otkriju životni poziv. Na taj

način pomažemo generirati scenu koja je sada,

prema mom mišljenju, najjača.

Kako je došlo do organiziranja JUMF-a?

Organizacija takvog festivala bila je uvijek želja nas u udruzi,

ali nismo bili ni fi nancijski moćni, niti smo imali kapaciteta.

Kad su nam iz agencije Miga, koja organizira UFO fest, došli sa

idejom za festival, skužili smo se na prvu. Ja nikad neću zaboraviti

ushićenje koje sam osjetio na prvoj živoj svirci koju sam vidio, to me

22

odredilo i potaknulo na djelovanje. Nadam se da će koncerti koje

organiziramo imati sličan efekt.

Nakon uspješne prve dvije godine, imate li planove za proširivanje

festivala?

Nemamo se namjeru širiti sa brojem bendova, ne želimo da JUMF

postane veliki fest na kojem će se izvođači izmjenjivati kao na traci, ali

želimo se širiti u popratnim sadržajima. Otvoreni smo za suradnju…

Mi nismo nikakav biznis, ne zanima nas računica. Imamo priču –

želimo stvoriti nešto specifi čno, u čemu će uživati i publika i izvođači.

Maja Karačić Ivan Svaguša

Pročitaj i pogledaj kako je bilo na ovogodišnjem JUMFu:

http://infozona.hr/news/jumf/4752

Ljeto još nije gotovo! Neki festivali, fešte i koncerti su odavno

upisani u planerima, neki su već odrađeni, neki su nedostižan san,

za neke još niste niti saznali…

Donosimo vam popis koji će utjecati na vaše planove i želje te

kraj ljeta učiniti drugačijim ;)

http://infozona.hr/news/popis2/4748Još više festivala, fešti i koncerata na:

“Šok i nevjerica kad me vide” – smije

se Ada. Njena je ljubav prema ragbiju

započela prije četiri godine. Žene u

ragbiju u Splitu su još uvijek novost,

iako ženska populacije Nade uspješno

igra već četiri godine.

27

2929

Ragbi je nasilan sport koji mogu igrati samo

nabildani alfa mužjaci žedni krvi protivnika,

opremljeni kacigama i štitnicima. Žene ne

mogu igrati ragbi, a ako ga igraju onda su

muškobanjaste i agresivne.

Ako se slažete s potonjim, onda znajte da

ste rob klasičnih stereotipa i zabluda o

ragbiju i ragbi igrači(ca)ma. Ada Tanasković

dvadesetogodišnja je kapetanica, livi stup

i vjerna igračica ragbija u Rugby Klubu

Nada Split. Ova je studentica splitskog

Prehrambenog inženjerstva ženstvenija i

nježnija od mnogih djevojaka, a predrasude je

svaki put od srca nasmiju.

- Deset sam godina trenirala plivanje u

Mornara, a onda me profesorica tjelesnog

iz srednje zdravstvene pozvala na pokazne

vježbe na Stari plac. Jedan dan sam došla.

I ostala. Odmah sam se zaljubila u ragbi,

možda zbog toga što sam godinama bila u

individualnom sportu pa mi se jako svidio

timski. A i odmah smo svi postali jedna velika

obitelj. Žene u ragbiju u Splitu su još uvijek

novost, iako ženska populacija Nade uspješno

igra već četiri godine. Za sada ima 25 cura, no

zainteresiranih je sve više. - Ragbi je jedinstven

sport jer ga može igrati svatko, bez obzira na

dob, spol, kilažu i fi zičke predispozicije. U

ragbiju postoji pozicija za svakoga, svatko će

pronaći onu u kojoj je najbolji. Ja najčešće

igram u skupu, na poziciji livog stupa, ali mi znamo igrati svaku

poziciju jer nas ima malo - opisuje Ada tko može igrati ragbi.

One koji misle da je ragbi nasilan sport lako će razuvjeriti. - Ragbi nije

nasilan sport, smatram da su rukomet ili vaterpolo puno nasilniji jer

se tamo događaju udarci ispod struka koji nisu očigledni. Sterotip o

ragbiju kao nasilnom sportu postoji jer se jasno vide kontakti. No mi

smo dobro pripremljene. Prvo što naučiš na treninzima, prije svega,

je kako pasti i kako oboriti nekoga. Ozljeda gotovo da i nema. Jedina

ozljeda koju sam imala je uganuće gležnja, i to ne zbog obaranja već

zbog toga što sam krivo stala – nasmiješeno će Ada.

Ragbi je njen hobi, njen gušt. Tamo se rastereti, opusti, ispuše, zabavi,

natječe i putuje, i iako u njemu ne vidi svoju buduću profesiju, mlada

kapetanica igrat će ga, kaže, dok god bude mogla.

Ada Reić Željko Šunjić

Cure su izborile Svjetsko prvenstvo u Rusiji!

Ragbijašice Nade igrale su u travnju turnir u Francuskoj protiv tri

francuske i jedne češke ekipe gdje su izborile tri velike pobjede i bile

jako zadovoljne postignutim rezultatima jer su na turniru sudjelovale

reprezentacije i klubovi koji su, kako kažu, ipak stepenicu iznad njih.

Edukacijski kamp u Mađarskoj na kojem su bile u svibnju bio je dobra

priprema za Europsko prvenstvo na kojem je u reprezentaciji zaigralo

čak osam Nadinih cura i četiri cure iz zagrebačke Mladosti. Od čak 12

ekipa naše ragbijašice osvojile su drugo mjesto kojim su se plasirale

i na Svjetsko prvenstvo u Rusiji! Iako su izgubile od jakih Engleskinja

Splićanke su izuzetno ponosne na očit napredak koji su ostvarile.

28

Splitska skate scena ponovo doživljava procvat, čemu svjedoči i

video Split personalities, nastao iz čistog entuzijazma mladih

skatera, čija je premijera održana u veljači u klubu Quasimodo

privukla velik broj poklonika ove vrste rekreacije.

O fi lmu i viđenju skate scene u Splitu iz svoje nam je perspektive

pričao Tome Mandić, jedan od vozača predstavljenih u videu i

jedan od idejnih začetnika tog projekta.

- Pošto ne idemo po natjecanjima, vani se stvara krivi dojam da scene

nema, a ona nije odavno bila ovoliko jaka i ovaj video svjedoči o tome

- kaže Tome.

- Na natjecanja ne idemo jer nas to iskreno ne zanima. Isto tako

nas ne privlače ni skate parkovi. Nije to to kad ti se zada staza i na

određenim mjestima moraš napraviti određeni trick. Ulica je puno

zanimljivija i nudi više mogućnosti za improvizaciju, kreativnost,

mogu naći spot gdje hoću i to me privlači - objašnjava Tome.

- Kada sam došao u Split iz Turnja, živio sam na Pazaru i svakodnevno

išao voziti na Đardin. Godinu dana sam vozio sam, a onda se polako

počela okupljati ekipa i sad nas je sedam standardnih, zovu nas

Fletaši sa Đardina. Naravno, može se pridružiti tko hoće.

Nekada jaku skate scenu u Splitu obilježile su razmirice i netrpeljivosti.

- Mene te stvari ne zanimaju. Tko je kome što kada napravio, stvarno

nije moja stvar. Skate scena na razini države je čudna - imaš mali

broj ljudi koji se ne vole međusobno, ali ne opterećujem se time. Ako

je netko ok, ja ću biti prema njemu ok, mislim da je to normalan

način funkcioniranja. Sada u Splitu ima dosta grupica skatera, a

istaknuo bi posebno Urban Element skate park na Spinutu, kojega

je pokrenuo Pike, jedan od meni najvećih uzora splitskog skejtanja.

Najviše zahvaljujući njemu polaznici skateboard škole, djeca do 14

godina, rasturaju. Ako oni nastave voziti, kad budu mojih godina bit

će spremni za svjetsku scenu.

Maja Karačić

3130

3332 3332

Mladima se nudi sve više različitih programa koji im mogu

pomoći i olakšati iskustvo mobilnosti – zapošljavanje, nastavak

obrazovanja i stručna praksa u EU – o kojima se mudro na vrijeme

dobro informirati kako bi iskoristili prilike koje se nude.

Mladima se nudi sve više različitih programa koji im mogu pomoći i

olakšati iskustvo mobilnosti – zapošljavanje, nastavak obrazovanja i

stručna praksa u EU – o kojima se mudro na vrijeme dobro informirati

kako bi iskoristili prilike koje se nude.

Imate li želju zaposliti se u Njemačkoj, dobro je znati da Republika

Hrvatska ima potpisan bilateralan sporazum sa SR Njemačkom

koji građanima Hrvatske omogućava izdavanje radne dozvole.

Sporazumom je defi nirana i godišnja kvota koja iznosi 500

osoba godišnje. Neke od struka koje su na popisu defi citarnih su

elektrotehnika, strojarstvo, ugostiteljstvo, prehrambena tehnologija,

informatika te medicinska zvanja. Migracijski informativni centar

HZZ-a posreduje pri zapošljavanju u Njemačkoj na način da rješava

potrebnu papirologiju za izdavanje vize, dokumentaciju koja se tiče

zdravstvenog i socijalnog osiguranja te zainteresiranima nudi popis

defi citarnih zanimanja.

Selekcija potencijalnih kandidata vrši se dvaput godišnje, a slijedeća

će se održati u rujnu. Za prolazak selekcije potrebno je dokazati

znanje njemačkog jezika na testu koji se održava u Zagrebu i to pred

komisijom koja dolazi iz Njemačke (stupanj znanja njemačkog jezika

ovisi o vrsti posla koji se traži, većinom su to razine B1, B2 i B3, ali i

niže za poslove za koje se traži niža kvalifi kacija). Radne dozvole za

osobe koje prođu selekciju su u trajanju od 12 do 18 mjeseci.

U SR Njemačku se može ići i zbog sezonskog zapošljavanja i to za

poslove u ugostiteljstvu, poljoprivredi i zabavnim parkovima za koje

je potrebno minimalno znanje njemačkog. Ukoliko netko želi, može

i sam tražiti potencijalnog poslodavca koji će poslati dopis HZZ-u

da za navedeni posao traži baš tu određenu osobu i u tom slučaju

nije potrebno dokazati znanje njemačkog jezika. HZZ i u tom slučaju

posreduje kod izdavanja vize.

Studenti se mogu prijaviti na AIESEC stručnu praksu u uredu AIESEC-a

na Ekonomskom fakultetu. Na izbor imaju dvije vrste praksi: razvojna

i profesionalna.

Razvojna praksa se odnosi na učenje timskom radu i većinom se

ostvaruje u organizacijama civilnog društva te traje od 6 do 12 tjedana

i za vrijeme trajanja razvojne prakse pokriveni su troškovi smještaja i

hrane. Preporuča se ostvarivanje razvojne prakse kao dobar preduvjet

za prijavu za profesionalnu praksu.

Profesionalna praksa podrazumijeva plaćen rad u tvrtci i može trajati

od 3 do 18 mjeseci. Ne postoje strogo određeni rokovi za prijavu pa

se zainteresirani mogu svakodnevno javiti u AIESEC za pomoć pri

pronalasku domaćina. Iznos koji se traži od kandidata za razvojnu

praksu iznosi 550 kn, dok je za profesionalnu praksu taj iznos 750 kn.

Time se pokrivaju troškovi pripreme kandidata, mentorstvo te jezični

test. Studenti mogu ovim programima odraditi obveznu praksu, ali

je prije toga potrebno dogovoriti detalje i dobiti dozvolu od matičnog

fakulteta.

Potprogram Erasmus kojega administrira Sveučilište u Splitu, pruža

studentima priliku da provedu jedan dio studija na visokom učilištu

u inozemstvu studirajući ili obavljajući stručnu praksu.

Pored Erasmusa, studentima su dostupni i programi Ceepus i

Erasmus Mundus, za koje administraciju vrši Agencija za mobilnost

i programe EU. Erasmus Mundus nudi mogućnost diplomskih i

doktorskih studija u zemljama EU-a, s tim da se u tom slučaju

diploma i zvanje koje steknete izdaju na Sveučilištu koje pohađate.

Za programe Erasmus i Erasmus Mundus mogu se dobiti i stipendije

i to u iznosu od 400 eura mjesečno za program Erasmus i u iznosu

od 1000 do 1500 eura za program Erasmus Mundus (veći iznos je za

doktorski studij).

Darko Čop

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6165

http://www.hzz.hr/default.aspx?id=5548

http://www.iro.hr

http://www.mobilnost.hr

http://ec.europa.eu

http://www.aiesec.org

mic.split@hzz.hr

aiesec@efst.hr

erasmus@mobilnost.hr

ana.cosic@unist.hr (Erasmus koordinatorica Sveučilišta u Splitu)

rebno minimalno znanje njemačkog. Ukoliko netko želi, može

žiti potencijalnog poslodavca koji će poslati dopis HZZ-u

ni posao traži baš tu određenu osobu i u tom slučaju

zati znanje njemačkog jezika. HZZ i u tom slučaju

a vize.

SEC stručnu praksu u uredu AIESEC-a

maju dvije vrste praksi: razvojna

adu i većinom se

do 12 tjedana

mještaja i

uvjet

praksu iznosi 550 kn, dok je za profesionalnu praksu taj iznos 750 kn.

Time se pokrivaju troškovi pripreme kandidata, mentorstvo te jezični

test. Studenti mogu ovim programima odraditi obveznu praksu, ali

je prije toga potrebno dogovoriti detalje i dobiti dozvolu od matičnog

fakulteta.

Potprogram Erasmus kojega administrira Sveučilište u Splitu, pruža

studentima priliku da provedu jedan dio studija na visokom učilištu

u inozemstvu studirajući ili obavljajući stručnu praksu.

Pored Erasmusa, studentima su dostupni i programi Ceepus i

Erasmus Mundus, za koje administraciju vrši Agencija za mobilnost

i programe EU. Erasmus Mundus nudi mogućnost diplomskih i

doktorskih studija u zemljama EU-a, s tim da se u tom slučaju

diploma i zvanje koje steknete izdaju na Sveučilištu koje pohađate.

Za programe Erasmus i Erasmus Mundus mogu se dobiti i stipendije

i to u iznosu od 400 eura mjesečno za program Erasmus i u iznosu

od 1000 do 1500 eura za program Erasmus Mundus (veći iznos je za

oktorski studij).

Darko Čop

r/default.aspx?id=6165

efault.aspx?id=5548

Splitu)

3534

37

Pratite li redovito medije, vjerojatno odlazak na Siciliju ili u

Egipat ne smatrate najblistavijom idejom. No upravo su se tamo,

preko studentske organizacije AIESEC, odvažile otići dvije mlade

Splićanke i provesti nekoliko mjeseci u potpuno novom okruženju,

među potpuno novim ljudima.

Totalni kulturološki šok

Jelena Barić, nakon diplome magistrice ekonomije nije uspjela

pronaći posao pa se odlučila, kako ne bi sjedila skrštenih ruku i upala

u depresiju, otići na praksu. Negdje. – Vidjela sam natječaj za posao

u marketingu u kulturi u Kairu što se poklapa sa mojim područjem

interesa, a i nikada nisam bila u Egiptu. To je bilo taman usred velikih

nereda, pa mi nije bilo svejedno, ali su me kolege iz AIESEC-a uvjerili

da ću biti potpuno sigurna. Tako je i bilo – ni u jednome trenutku se

nisam osjetila ugroženo, a koristila sam sredstva javnog prijevoza i

hodala sama po gradu – kaže Jelena.

Motivacija Petre Leskovec, koja je odradila svoju praksu u Cataniji,

bila je nešto drugačije prirode. – Predsjednica sam lokalnog ogranka

AIESEC–a za PR i marketing, što i studiram, a hobi mi je fotografi ja.

Kada sam naletjela na praksu koja je spojila upravo ta moja dva

područja interesa, i kad me sestra bocnula onom „ako nećeš sad, kad

ćeš“, odlučila sam otputovati. To se doslovno dogodilo u dva dana.

Trebalo je hrpu toga obaviti, pošto sam još na studiju, ali svi su mi

izašli u susret i nije bilo nikakvih problema. Imala sam punu podršku

Ekonomskog fakulteta koji uvažava AIESEC stručnu praksu i znaju

koliko pridonosi studentu – objašnjava Petra. – Bila sam smještena u

domu sa još dvadeset studenata iz svih krajeva svijeta – jedna velika

mješavina različitih kultura.

“Kada sam naletjela na

praksu koja je spojila

upravo moja dva

područja interesa i kad me

sestra bocnula onom

‘ako nećeš sad, kad ćeš’,

odlučila sam otputovati”

“Kada sam naletjela na

praksu koja je spojila

upravo moja dva

područja interesa i kad me

sestra bocnula onom

‘ako nećeš sad, kad ćeš’,

odlučila sam otputovati”

3938 3938

Usprkos totalnom kulturološkom šoku i nepoznavanju jezika, cure

su se uspjele sasvim brzo snaći i prilagoditi. – Talijani pojma nemaju

engleski. Ako ih ne razumiješ što ti pričaju, ponove ti glasnije. Tako da

sam naučila nešto talijanskog, iz čiste nužde – smije se Petra. U Kairu

je situacija bila nešto nepovoljnija. – Sa turističkim djelatnicima i

prodavačima, koji ti svaku cijenu spuste samo zbog tvojih lijepih

očiju i očiglednog egipatskog porijekla, možeš se sporazumjeti na

engleskom. Ostali ga slabo govore, što je nezgodno, s obzirom da se s

arapskim jezikom nisam imala priliku prije susresti. Prvih par dana

sam stalno bila u šoku jer mi se činilo da će se ljudi u kafi ću, u busu,

na ulici, početi tući, ali navikneš se. To je jednostavno takav jezik.

Zvuče kao da se žestoko svađaju non-stop.

Petra je u Cataniji volontirala u lokalnom AIESEC ogranku, a u

sklopu prakse sa svojim timom je izrađivala fotografi je i reportaže o

pojedinim dijelovima Sicilije. Bio joj je plaćen smještaj i hrana, a sve

ostalo bilo je o njenom trošku.

Jelena je u Kairu također volontirala, ali u neprofi tnoj organizaciji

koja sa AIESEC–om ima ugovor o prihvaćanju praktikanata. – Bila

sam smještena u stanu sa još šest praktikanata, ali nitko od njih

nije radio u mojoj organizaciji, tamo sam bila jedina. Posao mi je

bio pisanje ponuda na engleskome za strane partnere. Organizacija

se bavi promicanjem kulture na ulicama Kaira, potiče ljude da se

kreativno izražavaju, organiziraju radionice, tečajeve, potiču ljude

da rade na sebi u teškim vremenima.

Razvojna pa profesionalna praksa

Praksa na kojoj su obje djevojke bile naziva se razvojna praksa, i

služi više za upoznavanje nove kulture i drugačijeg načina života, ali

također služi i kao dobar temelj i preporuka za profesionalnu praksu,

u kojoj se prima plaća, o čemu je nedavno svjedočio Dino Babić koji je

na taj način dobio posao u Dubaiu. – Zvali su ljudi u AIESEC, da kako

bi oni mogli dobiti posao kao Dino. Ne ide to baš tako jednostavno.

Preporuča se prvo otići na razvojnu praksu, kojom pokazujete da

volite raditi i nemate problem sa drugim kulturama – kaže Petra.

– Ja bi studentima savjetovala da se što prije pokrenu, da još za

vrijeme studija počnu koristiti mogućnosti koje su pred njima, da

skupljaju iskustvo. U Splitu se svijest o postojanju mogućnosti tek

budi – smatra Jelena.

Pola godine nakon iskustva na Siciliji, Petri se praksa pokazala

korisnom – prema njoj piše završni rad, a dobro joj je došla i za

preporuku za ljetni posao recepcionarke u hostelu. S druge strane,

hrvatskim poslodavcima stručna praksa još ne predstavlja ništa

više od zanimljivosti u životopisu. – Možda ni sami poslodavci nisu

svjesni kvalitete i značaja stručne prakse, pogotovo na drugom

kontinentu. Činjenica da osoba koja je tek izašla s fakulteta ima

iskustvo volontiranja u inozemstvu u struci, još uvijek nije se ne

cijeni u većini hrvatskih tvrtki – prenosi iskustvo iz prve ruke Jelena.

– Praksa mi je pomogla u upoznavanju druge kulture, razvila sam se

osobno i profesionalno, ali izgleda da je to više bilo za moju dušu nego

za karijeru u Hrvatskoj. Trenutno radim ljetni posao, tražim drugu

praksu i spremna sam ostati godinu dana i duže. Hrvatska mi nije

pružila drugu mogućnost – rezimira Jelena.

Maja Karačić Željko Šunjić

41

Za pokretanje kvalitetnog događaja dovoljna je dobra ideja, želja

i volja – svjedoče cure koje stoje iza projekta Modni Alter Ego.

Na MAE su se prvi puta prezentirale sada već poznate i priznate

dizajnerice...

Za pokretanje kvalitetnog događaja dovoljna je

dobra ideja, želja i volja – svjedoče cure koje

stoje iza projekta Modni Alter Ego, koji

omogućuje kreativcima da predstave

svoje ideje i rukotvorine, a na

posljednja dva izdanja, daje priliku i

da oslobode ormare od promašenih

modnih investicija.

Prije dvije godine, Antonia,

Natalija, Josipa i Maja sjedile

su na kavi i raspravljale kako u

gradu nema mjesta gdje bi mogle

vidjeti radove mladih dizajnerica

koje svoje rukotvorine plasiraju

preko Facebook-a. Na istoj toj

kavi odlučile su se same uhvatiti

organizacije takvog događaja te pitale

konobara tko je vlasnik kafi ća u kojem

su sjedile i kada bi ga mogle vidjeti. – Kafi ć

Alter Ego se nedavno bio otvorio i stalno su

imali nekakva događanja, koncerte, izložbe,

i činilo nam se da bi mogli biti zainteresirani za

našu ideju – objašnjava Antonia.

U roku od nekoliko dana sve je bilo dogovoreno, cure su

kontaktirale prodavačice preko Facebook-a, a vlasnik kafi ća se

pobrinuo za kvalitetnu promociju.

40

42

Prvo izdanje polučilo je uspjeh te se MAE održao još dvaput na istom

mjestu.

Događaj je prepoznat, pa su počele stizati ponude i iz drugih kafi ća.

– Otvarala su nam se i druga vrata, a nismo nikada planirale vezati

događaj uz jednu lokaciju, tako da je četvrti MAE održan u Elementa

– kaže Natalija. Najveće iznenađenje za cure je uslijedilo kada ih je

kontaktirala Ingrid Poljanić iz Gradske knjižnice Marko Marulić sa

prijedlogom da u knjižnici organiziraju modnu reviju. – To nam je

bio znak da radimo nešto kvalitetno. Zanimljivo, svaki put kad bi

se malo opustile, i odmakle od MAE, dogodilo bi se nešto što bi nas

potaknulo da nastavimo – smije se Antonia.

Svaki MAE drugačiji je od prethodnoga, a od prijavljenih

sudionika djevojke uvijek nastoje složiti raznovrsnu ponudu

tako da svatko od posjetitelja može pronaći nešto za sebe. Zato

je broj izlagača ograničen, ali se na svakom štandu nalazi

drugačija ponuda. – Znamo da bi publici dosadilo kada bi se

ponavljali, zato smo odlučile da svaki sljedeći MAE donosi

nešto novo. Tako i veći broj kreativaca dobiva priliku pokazati

svoj rad. Ako netko nije pozvan na jedan Modni Alter Ego,

to nipošto ne znači da neće moći sudjelovati na nekom od

sljedećih – objašnjava Natalija.

Peti MAE donio je po prvi puta i Modni buvljak. – Ivana,

prijateljica moje sestre, došla je sa idejom o buvljaku. Takvih

događanja, koja su sasvim normalna za veće gradove, u Splitu

nema, a sigurne smo da postoje i kupci i prodavači.

MAE blog: http://modnialterego.blogspot.com

MAE Facebook: https://www.facebook.com/ModniAlterEgo

Nadamo se da bi buvljak mogao prerasti u samostalan događaj – kaže

Natalija.

Na posljednjem do sada održanom MAE-u, sudjelovao je veći broj

izlagača i rukotvorina i second-hand predmeta. – Buvljak se jako

dobro uhodava te je sve zanimljiviji i privlačniji posjetiteljima, koji

su sve otvoreniji za taj način kupovine. Tako je prošli put buvljak bio

pravi hit! Nadamo se da će u budućnosti biti sve veći i veseliji – kažu

cure iz MAE tima.

Također, Modni Alter Ego ne predstavlja samo nakit i odjeću,

već promovira sve vrste handmade umjetnosti. – Kreativci svih

područja djelatnosti, javite nam se i predstavite svoje radove

– pozivaju djevojke. Trenutno su na ljetnoj pauzi, ali već u deveti

mjesec dolazimo sa friškim informacijama!

Maja Karačić MAE

43

4544 4544

Jedna od najstarijih zapisanih kontracepcijskih metoda jest

mješavina meda i krokodilskog izmeta, takozvana krokodilska

pasta. Stari Grci, koji su kroz povijest slovili i kao slavni ljubavnici,

svojim su ženama savjetovali metodu „čučni i kihni“.

Kontracepcija. Sjajan izum koji pomaže da majčica Zemlja ne implodira

od ljudske prenapučenosti. Otkako je ljudi, od tada je i sexa, a otkako je

sexa od tada je i kontracepcije – u svim svojim izdanjima, metodama,

idejama, načinima korištenja i potpunim idiotarijama.

Jedna od najstarijih zapisanih kontracepcijskih metoda jest

mješavina meda i krokodilskog izmeta, takozvana krokodilska pasta

kojom se prije spolnog čina namaže vagina. Stari Grci, koji su kroz

povijest slovili i kao slavni ljubavnici, svojim su ženama savjetovali

metodu „čučni i kihni“ kako bi se sjeme potjeralo iz vaginalnog

trakta. Metode poput skakanja unatraške (točno 7 puta), kožnih

kondoma, ovčje vune natopljene octom, drvene dijafragme i ispijanja

žive u najmanju su ruku tragične, a moglo bi se reći i da su učinkovite

jer ako žena ne ostane živa neće ostati ni trudna. U vremenu

zavidnog znanja tehnologije i medicine s podsmijehom gledamo na

drevne metode sprječavanja neželjene trudnoće, a pritom živimo u

zabludama kojima će se zasigurno od srca smijati naši potomci.

Donosimo top 3 zablude…

Coca Cola – uz toliko jaku medijsku promidžbu možda možete

povjerovati kako je odgovorna za najbolje tulume, ljudsku sreću ili

sklad u obitelji. Spravljaju je sretna, savršeno usklađena mini bića

u vlastitom coca-cola svijetu, piju je polarni medvjedi i Djed Mraz,

a njen je sastav i dalje velika tajna. No ono u što nikako ne biste

trebali povjerovati jest da će ispiranje rodnice ovom mjehurićastom

tekućinom ubiti spermije. Ako sjedite na školjci s colom u ruci

i s namjerom da se operete njom, radije izlijte sadržaj u školjku i

temeljito uklonite kamenac.

464466

Mokrenje nakon seksa – Prošla je strast koja zasljepljuje razum i

povratak u realnost za posljedicu ima strah od neželjene trudnoće.

Naglo se sjetite mudrog savjeta da se pomokrite nakon spolnog

odnosa i da ćete zajedno s mokraćom izbaciti i spermije. Prema

jednom istraživanju, čak trećina ljudi vjeruje u ovu metodu, a

navodno nije naodmet da se dodatno isperete iznutra te da odvojite

petnaestak minuta za tjelovježbu. Urin izlazi kroz mjehur pa uretru,

koja je točno iznad vaginalnog otvora, i defi nitivno ne služi kao

kontracepcijsko sredstvo. Spermiji neće otploviti iz vaše rodnice

zajedno s mokraćom, voda neće isprati spermije iz vas, a ako imate

volje nakon seksa za tjelovježbu, samo naprijed. Naravno, ona nije

kontracepcijsko sredstvo, ali barem ćete biti u formi.

Limun – S razlogom zvan najzdravijom namirnicom na svijetu,

limun pomaže u detoksikaciji, očuvanju zdravlja, osvježenju, a

drevne je mornare čak liječio od skorbuta. No ovaj citrus ipak nije

super heroj u bitci sa spermijima. Mnoge žene smatraju kako će, ako

se operu limunom iznutra, uništiti spermije. Ova bi metoda slobodno

mogla stajati pod nazivom ‘ne pokušavajte to kod kuće’. Osim što neće

napraviti željeno čudo, vrištat ćete od boli ukoliko imate najmanju

ranicu ili možda gljivice. Radije ga stavite u colu i okanite se ćorava

posla.Ada Reić

www.sezamweb.net

Web stranica SEZAM-Seksualna Edukacija

ZA Mlade dio je programa kojeg provodi

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje

i istraživanje. Njihov tim čini 10 iskusnih

stručnjakinja i stručnjaka različitih

profi la te veći broja volontera i volonterki.

Vodoravno1. Skandinavska zrakoplovna kompanija 4. Pravo spriječavanja donošenja odluke 8. Spolna bolest, kapavac, gonoreja 10. Ovo ćeš ti :) 12. Snošaj, spolni odnos, latinski naziv 13. Litra 14. South 15. Novac u Bugarskoj 16. Kemijski znak za indij 17. Tajni broj uz kartice 18. Nadimak Olivera Mlakara 19. Muška spolna žlijezda, „jaje“ 21. Automobilska oznaka Švedske 22. Osobna zamjenica 23. Naivna umjetnost (množ.) 25. Crni… 27. Dvije trećina bika 28. Splitski atletski klub 29. SIDA

Okomito1. Podzemna rijeka iz grčko-rimske mitologije 2. Rijeka u Italiji 3. Zarazna spolna bolest, nekoć smrtonosna 4. Vulkan kod Napulja 5. Grčki bog ljubavi 6.Tona 7. Seksualni čin koji se izvodi ustima 9. Suprotno od “impotentno“ 11. Kemijska oznaka za dušik 16. Kemijski znak za ilinij 17. Muški spolni organ, ud 18. Središta vrtnje 19. Temelj židovske religije 20. Međunarodni savez aviokompanija 24. Jedno od osjetila 26. Ženski klub 30. Automobilska oznaka Italije

1. 1. 1. 1. 4.4. 88. .

1010. . 12. 12. 13.13. 114. 4. 15.15.

17.17.1616. . 1818. .

19. 19. 2121..222. 2. 23. 23.

2525.. 27. 27. 28.28. 229. 9.

2. 2. 3. 3. 44. .

6.6. 77. . 9.9.

5. 5.

11.11.16.16. 17.17.

1818.. 1919. . 20.20. 24.24.

2626. . 3030..