Nova akropolawww.nova-akropola.comBroj 01 | 2021.

Z a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

Najbolje promjene počinju s nama

kiNeska kultura

četiri velika kineska romana

Žad – kameN Neba i Zemlje

knjiga puta i vrlineLAO TZU

14

23

Sadržaj

4 NAJBOLJE PROMJENE POČINJU S NAMA

Delia Steinberg Guzmán

5 kAkO SU kONfUcIJANIzAM, tAOIzAM I BUdIzAM

OBLIkOvALI kINESkU kULtURU Julian Scott

6 LAO tzU – Tao Te chingknjiga Puta i vrline

Jerko Grgić

12 ČEtIRI vELIkA kINESkA ROMANA

Stela Zorić

16 ŽAd – kAMEN NEBA I zEMLJEVesna Bosnar

Impresum:Glavni urednik: Andrija Jončić

Izvršna urednica: Nataša Žaja

Urednici rubrika: Dijana Kotarac, Ana Jončić, Jerko Grgić, Nataša Žaja, Branko Zorić, Damir Krivdić

Lektura: Vedrana Novović, Branka Žaja

tehničko uredništvo: Svjetlana Pokrajac, Matija Prević

ISSN 1849-6237

01 | 2021. www.nova-akropola.com

Nova akropolaZ a b o l j e g č o v j e k a i b o l j i s v i j e t

Izdavač: NOVA AKROPOLA - kulturna udruga

Ilica 36, 10000 Zagreb Tel: 01/481 2222

web: www.nova-akropola.hr e-mail: info@nova-akropola.com

4

12

5

16

1613

6

Tisućljeća kontinuiteta kineske tradicije čuvala su i obnavljala mnoga stara filozofsko-religij-ska učenja i simbole. Veliki mudraci poput Konfucija, Lao Tzua i Buddhe ostavili su zna-čajan trag u kineskoj kulturi ne samo zbog univerzalnosti svojih poruka nego i zbog nasto-

janja da unesu novo svjetlo u drevne koncepte i sustave vrijednosti. Ova su učenja bliska i svakom suvremenom čovjeku koji je došao u bliži doticaj s njima jednostavno zato što su uvijek aktualna i od vitalne važnosti onom najvišem i neprolaznom u svakom ljudskom biću.

Jedan od danas najpoznatijih starih kineskih koncepata vezan je uz taoistički simbol yin i yang koji izvorno znači "tamno-svijetlo", "negativno-pozitivno" i odnosi se na polarnost svega što postoji. Yin i yang proizlaze iz nepromjenjivog jedinstva Tao i zajedno tvore temeljni princip dualnosti uni-verzuma u vječnoj mijeni. Prepoznatljivi prikaz ove žive, dinamične harmonije je krug presječen polukružnom vijugavom linijom koja spaja njegove crne i bijele površine. Zanimljivo je da se u sre-dištu nutarnjih polukrugova nalaze komplementarni kružići, bijeli na crnoj i crni na bijeloj povr-šini, čime dualnost nadilazi prividnu razinu sukoba i dobiva dimenziju ujedinjenja suprotnosti.

Stari kineski mudraci jednostavno poručuju da je smisao postojanja suprotnih kvaliteta, u jed-nom ključu, njihova skladna međusobna nadopuna koja je moguća upravo zato što svaka strana ima barem djelić one druge. Ujedinjene istim skrivenim izvorom, svojom neprekidnom izmjenom ostvaruju prijenos vitalne snage i pokreću život na mnogim razinama univerzuma.

Uredništvo

3

4 NOVA AKROPOLA 01/2021

Besmisleno je iznova navoditi situacije koje poga-đaju sve u svijetu jer mediji su već preuzeli na sebe njihovo emitiranje, ali i zato što, ponavlja-

jući ih, samo uvećavamo zlo ne pronalazeći rješenje.Ono što općenito najviše pogađa je način pristupa-

nja situaciji, barem način koji se pokazuje nama koji možemo učiniti vrlo malo da bismo ispravili ono za što, čini se, nema brzog rješenja.

Oni koji zauzimaju neki položaj odgovorni su za ukazivanje na pogreške. U to nema nikakve sumnje. Ali svi okrivljuju druge, one koji su u drugoj skupini, u drugoj stranci, na drugom intelektualnom ili funda-mentalnom stanovištu.

To bi značilo, dakle, da svatko od njih ima toliko iščekivano rješenje. Nažalost, osim kritika i praznih obećanja, ne pojavljuje se ništa novo.

Svi traže da se drugi promijene ili da prestanu utje-cati na druge. Nitko ne pokazuje namjeru da počne od sebe, nitko ne daje konkretan primjer kako ljudsko biće može i treba biti bolje ako uistinu želi dostići budućnost pozitivniju od sadašnjosti koju živimo.

Bolno je gledati koliko ljudi svakodnevno umire od posljedica neobuzdanog fanatizma. I svaki dan se pitamo ima li itko pravo ubiti one koji ne dijele isti svjetonazor ili su druge vjeroispovijesti.

Bolno je gledati koliko bogatstvo kruži među neko-licinom i koliko siromaštvo pritišće mnoge. Tome se

pridodaju korupcija i iskorištavanje onih koji su na rubu životne egzistencije te prije-

vare nad onima koji dobre volje daju donacije.

Svatko želi živjeti svoj život ne brinući o tome što se događa s drugima... Nikada ova izreka nije bila istini-tija: "Nakon mene – potop..." Koliko još dugo možemo ovako nastaviti?

Očito je da se suočavamo s ozbiljnim problemima svake vrste koji pogađaju stanovništvo svijeta, planet Zemlju i izglede za budućnost. Ali moramo početi dje-lovati što prije ako želimo živjeti budućnost s dostojan-stvom. Moramo početi od sebe.

Vrijednost filozofije primijenjene u praksi je u tome što nas suočava s vlastitom savješću i poziva na zdravu unutar-nju transformaciju prije nego što nešto tražimo od drugih.

Ako želimo toleranciju, moramo početi imati više razumijevanja. Ako želimo riješiti ekonomske probleme, moramo naučiti preuzeti odgovornost i upravljati vlastitim sredstvima, dajući primjer koji ide odozgo prema dolje radije nego zahtijevati to od onih koji više nemaju čime upravljati. Ako ne želimo biti opljačkani, prestanimo pljačkati ili iskorištavati pri-like koje nose moralne stupice. Ako želimo živjeti, ne dopustimo da itko nekažnjeno ubija.

Lako je pomisliti da mnoga kaznena djela mogu ostati u sjeni, da budu neotkrivena. Ili vjerovati da je dovoljno samo održavati dobru sliku da bi povijest krenula u dobrom smjeru. Ne, neophodno je da svatko od nas bude svoj strogi sudac, da svatko postane dobar primjer, mali ili veliki, primjer potencijalne veličine koja postoji u ljudskim bićima.

Kad bismo odlučili iskazali dobrotu i velikodušnost prije bilo koga drugoga, kad bismo to učinili čak i ako drugi to ne čine, kad bi nam bilo dovoljno samo zado-

voljstvo vlastite savjesti, kad bismo mislili na druge, a ne samo na svoju udobnost; kad bismo stvarno bili slobodni tako djelovati, svijet bi postao bolji.

Moramo početi. Zašto ne upravo sada? Svaki čin nosi sa sobom snagu ideje koja ga inspirira. Činimo dobro i za dobrobit, i Dobro će, prema riječima filozofa Platona, pronaći mjesto u ovom svijetu koji svi dijelimo.

S engleskog preveo: Loris Ivančić Žic

NAJBOLJE PROMJENE POČINJU S NAMA

Delia Steinberg Guzmán

5

U početku, kako prenose kineske legende, posto­jao je samo kaos i iz kaosa su se pojavili yin i yang, dvije primordijalne suprotstavljene sile

koje su svojim uzajamnim djelovanjem stvorile univer­zum. Neprekidna interakcija tih dviju suprotnosti stvara promjenu koja obilježava život.

Za kinesku misao, nužno je prihvaćanje promjenjive prirode života, ne slijepo, već inteligentno prihvaćanje koje se prilagođava i djeluje u skladu s tim, na isti način kao što zemljoradnik surađuje s prirodom sadeći sjeme u odgovarajuće godišnje doba i žanjući usjeve kada su zreli. To bi ujedno bilo i obilježje mudraca i učenog vladara. Kao što John M. Koller obrazlaže u svojoj knjizi Azijske filozofije, "mudar vladar mora u to proniknuti tako da, umom očišćenim od svih strasti i predrasuda kroz samo­usavršavanje, može prirodno i prikladno odgovoriti na bilo koji problem koji se pojavi".

Puno se govorilo o nepomirljivim razlikama između konfucijanizma i taoizma, no one se možda mogu shva­titi kao još jedna manifestacija yina (taoizma) i yanga (konfucijanizma), koji su u konačnici samo aspekti jedne Istine koja je iznad njih, kao što simbol tai chi obuhvaća yin i yang.

Čini se da je tijekom protekle dvije tisuće godina na kinesku civilizaciju ipak najviše utjecalo Konfucijevo uče­nje: od 637. g. pa nadalje sve su javne škole morale imati istaknut Konfucijev lik i sustav državnih ispita, a visoko vrednovanje obrazovanja (koje se cijenilo daleko više od društvenog statusa), važnost samousavršavanja te njego­vanje obiteljskih odnosa vrlo su konfucijanska obilježja.

Ostala obilježja kineske kulture, poput magijskih aspekata kineske medicine i borilačkih vještina ili onih dobro poznatih slika na kojima je sićušan ljudski lik prikazan visoko u planinama, okružen oblacima u gole­mom prostranstvu, otkrivaju utjecaj taoizma i veliku

vrijednost koju on pridaje prirodi, u kojoj je ljudsko biće tek njezin mali dio.

Ne smijemo zaboraviti ni utjecaj budizma. Za vrijeme dinastije Ming, koja je danas najpoznatija po svojim izu­zetnim Ming vazama, ministar rata jednog od careva bio je budistički redovnik i budizam se raširio na carskom dvoru.

Ta tri kulturna izričaja Koller sažima kao "tri načina postizanja osobne transformacije i usavršavanja ljud­skog bića":

­ taoistički način: slijedeći unutarnji put (tao) Prirode ­ konfucijanski način: usavršavanjem ljudske prirode i društvenih vrlina ­ budistički način: kroz meditativan uvid u prirodu uma.

Prema konfucijanskom idealu, savršen je onaj vladar koji je usavršio vlastito ponašanje, poistovjećuje se s intere­sima i dobrobiti države, koji potiče umjetnost i prijateljski je raspoložen prema strancima. To je bilo takozvano "veliko načelo", za razliku od "malog načela" prema kojem svaki pojedinac brine samo o vlastitim interesima.

Unatoč žestokom antikonfucijanskom stavu Mao Tse­tunga (Mao Zedong) i kulturne revolucije, mnoga od tih kineskih kulturnih obilježja, kao što su uvažavanje obra­zovanja i važnost obiteljskih i društvenih odnosa, ostala su prisutna do danas.

Početkom XX. stoljeća pokret za modernizaciju Kine, u skladu sa zapadnim vrijednostima i tehnologijom, doveo je do degradacije Konfucija i konfucijanstva. No posljednjih godina pojavili su se pokreti za njegovu reha­bilitaciju. Danas postoji više od tisuću Konfucijevih insti­tuta i Konfucijevih učionica u 120 zemalja širom svijeta. Tako bezvremenska Konfucijeva učenja ponovno postaju dostupna milijunima ljudi diljem Kine i svijeta.

S engleskog prevela: Melanija Rogar

KAKO SU K ONFUCIJANIZ AM, TAOIZ AM I BUDIZ AM OBLIKOVALI KINESKU KULTURU

U početku je postojao samo kaos, iz kaosa su se pojavili yin i yang.

Julian Scott

6 NOVA AKROPOLA 01/2021

Kineska filozofsko-religijska misao vezana uz pojam Tao datira još iz mitskog perioda kine-ske povijesti. Pripisuje se prvim legendarnim

kineskim carevima za koje se kaže da su donijeli uče-nje o Taou i njegovoj primjeni na sve aspekte života preko Knjige pjesama, Knjige povijesti, Knjige obreda i Knjige promjena. Primjenjujući njihovu mudrost, uredili su Carstvo.

Međutim, polovicom prvog tisućljeća prije Kri-sta, Kinu su zahvatili politički i društveni nemiri i previranja. Tradicionalne vrijednosti postupno su izgubile svoj prvobitni sadržaj i nisu više zadovoljavale potrebe ljudi tog doba. U želji da pronađu i pruže smisao postojanja, javljaju se mnogi filozofsko-religij-

ski pokreti. Između više od stotinu pokreta, danas je poznato šest osnovnih, od kojih su dva imala najsnaž-niji utjecaj: konfucijanizam i taoizam.

Treba naglasiti da ni Konfucije ni Lao Tzu nisu donijeli nikakvo novo učenje, različito od već postoje-ćih. I jedan i drugi su zapravo reformatori već posto-jećih temeljnih odrednica drevne filozofije. Svi su ovi filozofski pravci međusobno izmiješani i isprepleteni, tako da je za razumijevanje jednog često potrebno posegnuti za drugim.

Nećemo, također, pronaći ni jedan kineski filozof-ski spis koji iscrpno razlaže ili sistematizira određenu temu, kao što je to slučaj u zapadnoj filozofiji. Kineski tekstovi govore kroz kratke izreke, aforizme ili aneg-

LAO TZU – TAO TE CHINGJerko Grgić

Čak i na jveće drvo počinje iz malog s jemena.Čak i na jveća kula počinje iz grude zeml je.Čak i na jduži put počinje prvim korakom.

Knjiga Puta i Vrline

7

dote, u kojima je puno više onog neizrečenog, tek ovlaš naznačenog, negoli izravno objašnjenog. Svu dubina i smisao čitave kineske filozofije možda naj-bolje definira izreka: Preokretanje je kretanje Taoa.

Stari UčiteljLao Tzu smatra se osnivačem filozofskog, a kasnije i religijskog pokreta nazvanog taoizam. Povjesničar Su-ma-Chien (oko 100. g. pr. Kr.) bilježi: "Rodio se u selu Kuh-si Yen, u pokrajini Li, u državi Chu... Njegovao je vrlinu i Tao. Težio je za tim da ostane skriven i bezi-men. Dugo je živio kod Chua, a kad je uvidio da oni idu putem propasti, otišao je. Na granici mu je čuvar Yin Hsi rekao: 'Prije nego odeš, zahtijevam da mi napi-šeš knjigu!' Tada je Lao Tzu napisao knjigu u dva dijela u kojoj govori o značenju Taoa i o njegovoj vrlini (Te) u pet tisuća i više riječi. Nitko ne zna gdje je završio."

Iako su podaci prilično iscrpni, ipak se o osobi Starog učitelja, što je doslovan prijevod imena Lao Tzu, gotovo ništa pouzdano ne zna. Povjesničari se ne slažu ni oko njegova rođenja, ni oko njegova imena, pa ni oko toga je li on stvarni pisac knjige Tao Te Ching. Chuang Tzu tvrdi da je umro kod kuće, okružen svo-jim pisarima. Jedni tvrde da je pravim imenom bio Li-El, drugi Li-Tan, Po-Jang, Lao-Tan... Jedni drže da se rodio 604. g. pr. Kr., drugi 571. g. pr. Kr., treći ga smještaju u peto ili četvrto stoljeće. Vang Chung, povjesničar iz XVIII. stoljeća, tvrdi da nije Lao Tzu napisao Tao Te Ching, već da je to bio Tai-Shi-Tan, povjesničar dinastije Chou; drugi, pak, tvrde da je knjiga, prije negoli je zapisana, prenošena usmenim putem, a treći da nije djelo jednog autora. Svi se, međutim, slažu da se legendarni susret Lao Tzua i Konfucija stvarno dogodio: susret između "starog" i "mladog" učitelja.

Usprkos svim dvojbama oko autorstva i brojnim pokušajima da se knjiga razloži na više pisaca, bogat-stvo stila, obilje parabola, jednostavnost i dubina izre-čenog govore ipak u prilog jednog autora. Iako se čini da su teme u knjizi složene bez ikakva redoslijeda, ipak se može razabrati kako se čitatelja postepeno uvodi u složenost i strukturu materije koja, poput kakve sim-fonije, paralelno provlači nekoliko osnovnih glazbenih tema koje se susreću i raspliću u iznenađujućim obra-tima, sve do konačnog smirenja u idealnoj zajednici (Glava 80) i u idealnom čovjeku (Glava 81). Kako kaže Karl Jaspers: Ne može se sumnjati u to da je knjigu stvorila osoba visokog ranga. Njene su riječi skoro opi­pljive i razgovaraju s nama.

Tko je i kakav je bio Stari učitelj, Lao Tzu?

O tome nam danas može govoriti samo jedno – njegovo djelo. Taoisti su ga prikazivali alegoričnom slikom koja predstavlja njega i njegovo učenje. Na leđima bika (simbol ukroćene personalnosti), sjedi sta-rac dugih ušiju (Dugouhi je bio nadimak koji su mu od milja nadjenuli poklonici chana (zena), prema indij-skom vjerovanju da su duge uši obilježje mudraca), kako mirno jaše niz put (Tao) koji nestaje u daljini, govoreći jasno i smireno:

Postoji nešto, nejasno, ali potpunoTiho, praznoUvijek isto, u svim promjenamaVječno se mijenjajući, uvijek istoMože se promatrati kao majka svih stvariJa ne znam njegovo imePa ga zovem Tao.

8 NOVA AKROPOLA 01/2021

Iz Lao Tzuovih riječi doista izvire mir, ali to nije pasivna mirnoća ravnodušnosti. On dobro uviđa stanje svijeta koji, nesvjestan stvarnosti, živi obuzet vlastitim, nepromišljenim predodžbama i željama:

Stupiti u život znači početi umirati.Tri od deset su robovi želje za životom.Tri od deset su robovi straha od smrti.Tri od deset žele produžiti život,ali su ipak ograničeni predstavom smrti.Zašto?Jer se drže ovog života.

Usprkos tome, on ne teži bijegu od takvog svijeta, niti mu poriče vrijednost. Naprotiv, čitava knjiga kao da je motivirana Lao Tzuovom spoznajom, izrečenom u stihovima:

Čovjek s vrlinama preuzima na sebe.Zao čovjek prebacuje na druge.

Lao Tzu shvaća da se čovjek ne može odjednom promijeniti i odreći svojih stavova i htijenja, bez obzira kakvi oni bili. Jer, da bi se mogao slijediti univerzalni zakon, potrebno je stalno mijenjati sebe, svoj karakter, svoju predodžbu o sebi kao biću, dok ona ne bude isto-

vjetna s pravom čovjekovom prirodom. To je teže što je manja skromnost, a veća naša predodžba o vlastitoj važnosti i dostignućima. Stoga se pojavljuje problem usklađivanja s okolinom koja možda nema iste pre-dodžbe o stvarima. Tada logično dolazi do "sukoba predodžbi", do nerazumijevanja i neslaganja, do patnje i bola, što je posljedica pogrešnog djelovanja za koje smo najčešće sami krivi.

Time što ljudi određuju lijepo,određeno je i ružnoTime što ljudi određuju dobro,određeno je i zlo.Naklonost i nemilost uzrokuju tjeskobu.Ono što cijenimo i ono čega se bojimoje u nama.Što znači:Ono što cijenimo i ono čega se bojimo je u nama?Bojimo se jer imamo jaKada napustimo ja, nema više straha.Stoga:Onaj koji sebe nađe stiče razmak od svijeta.Onaj koji sebe živi stoji izvan svijeta.

Ovdje se pod ja ne misli na istinsku čovjekovu bit, već na ono što bi više odgovaralo pojmu personalnog: onog nestalnog, promjenjivog ja, podložnog svim utje-cajima psiho-fizičkih i mentalnih stanja, kao i vanjskim utjecajima. Lao Tzu prvenstveno kritizira intelektu-alno znanje i svjetovni, običajni moral. Budući da ne počivaju na onom izvornom, na razumijevanju Taoa, oni više štete nego koriste. Ako se znanje ne shvaća potpuno – dakle, ne samo kao intelektualno, već i kao praktično znanje, ono koje je primijenjeno i potvrđeno kroz djelovanje – ono pobuđuje lažni moral i oholost u društvu. Stvaraju se lažne razlike koje se pomoću domišljatosti i lukavstva dobro skrivaju unutar obi-čaja i zakona. Sve je to, kažu taoisti, samo izvanjsko. Potrebno je otkriti svoje nutarnje jastvo, suzbiti egoi-zam, biti jednostavan. Pod ovim on ne podrazumijeva napuštanje civilizacije i vraćanje "izvornim", primitivnim oblicima života, već onom duboko izvornom: Taou.

Lao Tzu uči da nije moguće učiti i napredovati uko-liko postoji uvjerenje da je sve znano i spoznato; tada zapravo vlada stagnacija, zatvorenost za svako daljnje napredovanje i učenje.

Tko zna da ne zna, najviši je.Tko misli da zna, ograničen je.

9

Put i vrlina: Tao i TeNi čitavi tomovi objašnjenja ne bi uspjeli iskazati sve što sadrži Tao Te Ching, ta mala knjižica od pet tisuća riječi, složenih u osamdeset i jednu pjesmu. Svaka pjesma, svaka strofa, svaki stih govore sami za sebe o stvarima koje nas sve duboko dotiču, bili mi toga svje-sni ili ne.

Prava namjena knjige i nije razumijevanje i analiza rečenog, već prvenstveno poticaj prema nadvladavanju onog manje vrijednog i otkrivanju trajnog i valjanog. Njezina bit može nam se otkriti jedino istraživanjem u nama samima: Upoznati druge je pametno, upoznati sebe je mudrost, pri čemu je Knjiga posrednik.

Riječ Tao danas se obično prevodi kao Put. Ali ta definicija daleko je od toga da obuhvati sva značenja Taoa. Kineska izreka Tao je ime koje nije ime možda može dati bolju predodžbu. Tao toliko nadilazi spo-sobnost našeg logičnog rasuđivanja da ga razum jed-nostavno ne može zahvatiti dovoljno duboko da bi ga pojmio. On je prisutan u svemu, u svim aktivnostima, u svemu postojećem, ali i izvan toga. On je istovre-meno postojeći i natpostojeći. On je onaj iz kojeg je proizašlo sve postojeće, a da pri tom ono natpostojeće nije izgubilo ništa od sebe samog, nije se ni uvećalo ni smanjilo, iako istovremeno sadrži sve postojeće i sadr-žano je u svemu. Jer Tao je sveobuhvatan, ništa mu ne može izmaći. No, sve ovo je tako s univerzalnog gledi-šta, ali što je s čovjekom? On je zaboravio Tao koji je u početku slijedio:

U stara doba sljedeće je ostvarilo jedinstvo:Nebo, pomoću Jednog, je postalo svijetloZemlja, pomoću Jednog, je postala stabilnaDuh, pomoću Jednog, je postao svjestanProstor, pomoću Jednog, je postao punSva bića su postala pomoću Jednog...Ako Tao vlada u zemlji,vojnički konji pomažu kod oranja.Kad Tao nestane u zemlji,konjica gazi polja.Nema većeg prokletstva od žudnje za moći.Nema većeg zlaod žudnje za posjedovanjem.

S vremenom dolazi do udaljavanja od Taoa i tako će biti, kaže Lao Tzu, sve dok se čovjek bavi svojim željama i dopu-šta da ga zasljepljuju čula:

Žarke boje zasljepljuju okoGlasni zvuci zaglušuju uhoSnažni začini otupljuju okusŽestoke strasti zaluđuju duhVelike žudnje vode na stranputicu.Stoga mudrac:Odražava svoje jastvo, a ne ja.On ide k sebi i napušta vanjsko.

Pojam Taoa postojao je davno prije nego što je Lao Tzu napisao Tao Te Ching, ali upravo Lao Tzu stavlja teži-šte na Te, tj. na ono što čovjeku može pomoći da dođe u sklad s Taom.

10 NOVA AKROPOLA 01/2021

Ideogram Te obično se prevodi kao vrlina, moć ili karakter, ali svi ti izrazi nisu dostatni da bi u potpunosti objasnili značenje Tea. To nije vrlina u onom smislu u kojem su to dobrota, pravednost, skromnost itd. Mogli bismo ga nazvati nadvrlinom, jer je to vrlina Taoa (Puta) i u tom kontekstu sve su ostale vrline uključene u Te. Ako ga imenujemo pojmom moć, to ne podra-zumijeva silu, već snagu koja omogućava da se nešto izrazi na sebi svojstven način. Na primjer, Te sjemena jest ona snaga koja će omogućiti sjemenu klijanje. To uključuje i određene karakteristike i specifičnosti koje razlikuju pojedina bića, predmete ili pojave. Tako Te vjetra sadrži u sebi moć puhanja, ali i hladnoće i topline itd. Te, dakle, označava karakter, specifičnosti i sposobnosti svake stvari, ali ni to nije sve. Te omogu-ćava svemu što postoji da ostvari vezu s Taom i potiče evoluciju svega:

Tao im daje životTe ih hrani.

Umjetnost srca i "nedjelovanje": hsin-chou i wu-wei

Lao Tzu traži nadvladavanje vlastitih ograničenja i usklađivanje misli, osjećaja i djela prema Teu, ali je istovremeno svjestan težine zadatka. On kaže: Moje je učenje vrlo lako razumjeti i lako slijediti, ali ga mno­štvo teško razumije i teško slijedi... Samo iz uviđanja

smisla postojanja može proizaći ispravan način života i djelovanja:

Pravilna aktivnost ne ostavlja tragaPravilan govor ne uzrokuje zbunjenostPravilna promišljenost ne treba proračunatost.

Svakom se čovjeku dogodio barem jedan trenutak "posebne budnosti", kad neku naizgled svakodnevnu, uobičajenu stvar pokraj koje je prošao tisuću puta, odjednom pogleda "drugim očima", kao da je vidi prvi put. Tada mu se ona otkriva u svojoj punoj ljepoti i izražajnosti bogatoj smislom. I on u njoj otkriva dio svog vlastitog postojanja ili nečega što mu je u tom tre-nutku značajno. Taj događaj poprima posebnu važnost: on postaje dio nas, naše vlastite egzistencije, jer je kroz njega oživljeno jedno stanje naše duše, jedan pomak u razumijevanju svijeta ili nas samih.

Kad taoisti govore o ispravnom poimanju i proma-tranju svijeta, onda misle upravo na takve "trenutke budnosti". Ti trenuci, međutim, trebaju prestati biti samo trenuci, jer možemo pravilno djelovati samo ako stalno, s budnom pažnjom, promatramo svijet. Ovakav stav mudracu omogućava osjećaj jedinstva sa svijetom. Promatrajući iz te perspektive, čovjek postaje dio onoga što promatra i ono postaje dio njega.

Takav pogled na svijet i čovjeka kao dijela tog svije ta taoisti nazivaju hsin­chou, umjetnost ili doktrina

11

srca. Svako promatranje vanjskog svijeta produbljuje i naše spoznaje o sebi. Isto tako, promatranje nas samih produbljuje znanje o vanjskom svijetu. Stoga Lao Tzu kaže: Bez izlaženja iz kuće, možeš upoznati cijeli svijet.

Kuan, što doslovno prevedeno znači "tihi proma-trač", presudan je za kineskog mudraca. Mudrac je "ovozemaljski" i "nadzemaljski", njegova uloga nije u tome da bude izdvojen iz svijeta, naprotiv, on u svijetu aktivno sudjeluje. Najbolje ga opisuje izreka: Unu­tarnja mudrost i vanjsko kraljevstvo. Iz unutarnjeg sagledavanja i suglasja s prirodom proistječe vanjsko djelovanje. Kako potječe iz Kuana, ono se ne bavi uklanjanjem posljedica, već uzrocima:

Djeluj ne djelujućiDjeluj bez naporaOsjeti neosjetljivoUzdigni nisko, umnoži jednoVrlinom odgovori na manuZamršenim se bavi dok je još jednostavnoOstvari Veliko u malim stvarima.Teškim stvarima svijetaTreba se baviti dok su još lake.Velikim stvarima svijetatreba se baviti dok su još male.Stoga se mudrac nikadane bavi teškim i velikim,a ostvaruje teško i veliko.

Ovdje se radi o "djelovanju nedjelovanjem" (wu­wei), što zapravo znači da je takav čovjek oslobođen sumnji. On ne razmišlja je li dobro učiniti ovo ili ono. On postupa prema svojoj istinskoj prirodi, on sam jest takav. Ne-djelova-nje je osnova taoističkog djelovanja u svijetu. No, ono ne podrazumijeva odustajanje od djelovanja i nerad. Djelujući iz stanja tihog proma-tranja (Kuan) kroz koje je čovjek sjedinjen sa svijetom, on može postupati ispravno, prirodno, bez uplitanja misli i želja. Stoga mudrac: Upravlja bez uprav­ljanja. Oblikuje bez ranjavanja. Ispravlja bez prisile. Bliješti bez zasljepljivanja.

Lao Tzuu zna da je čovjek, razapet između svojih predstava, svojih misli i osjećaja, teško može shvatiti poruku koju nosi Tao Te Ching.

On upozorava na to: Istinite riječi nisu uvijek lijepe. Lijepe riječi nisu uvijek istinite. Dobre riječi nisu uvijek uvjerljive. Uvjerljive riječi nisu uvijek dobre. Zbog toga on savjetuje jedini mogući način pomoći drugima. Ne putem riječi, nego putem vlastitog pri-mjera: Biti skroman znači biti uzvišen. Biti savitljiv znači biti ojačan.

Krajnji je cilj razumijevanje bez riječi, ono u kojem vlada sloga srca sa srcem koja proizlazi iz jasnog pogleda na svijet (hsin­chou: umjetnost srca). To ne podrazumijeva istovjetnost svih, već harmonično zajedničko djelovanje, poput različitih dijelova istog organizma. O takvoj viziji svijeta Lao Tzu kaže: O, daleko je još buđenje, jer sve što ljudi imaju, rezultat je njihove volje i nastojanja. U tom kontekstu vrijede i ove riječi:

Kada najviši čovjek čuje o Taouon marljivo vježba.Kada osrednji čovjek čuje o Taouon ponekad vježba.Kada najniži čovjek čuje o Taouon se glasno smije:Ako se takav ne bi smijao,Tao ne bi bio Tao.

12 NOVA AKROPOLA 01/2021

Postoji nekoliko "popisa velikih" u kineskoj kulturi. Poznata su Četiri velika izuma (papir, kompas, tisak i barut) i Tri velika pjesnika

iz dinastije Tang (Li Bai, Du Fu i Wang Wei). Na zapadu je manje poznat popis Četiri velika romana kineske književnosti: San o crvenoj komori autora Cao Xueqina, Putovanje na Zapad Wu Chengena, Romansa o trima kraljevstvima Luo Guanzhonga i Rub vode Shi Nai'ana. Nastali u razdoblju od XIV. do XVIII. stoljeća, ovi romani su među najstarijim saču-vanima na svijetu i smatraju se remek-djelima književ-nosti te su dio kulturne povijesti Kine.

RUB VODERub vode (Shui Hu Zhuan), poznat i po nazivu

Odmetnici iz močvare, napisan je u XIV. stoljeću i jedan je od prvih napisanih na govornome

kineskom jeziku. Pripisuje se piscu Shi Nai'anu. Radnja se događa za vrijeme dinastije Song i pripovijeda o skupini od sto osam odmetnika koji su se okupili na planini Liang kako bi formirali vlastitu vojsku i tako izbjegli odlazak u zatvor. Kad su postali previše moćni, vlast im je oprostila njihova prošla nedjela i poslala ih u vojne pohode protiv stranih osvajača, u kojima su svi umrli herojskom smrću.

Glavni likovi su odmetnik Song Jiang i njegovih trideset šest suboraca. Roman je primarno socijalne prirode i opisuje mnoge probleme u kineskom društvu – represiju i iskorištavanje seljaka od strane iskvarene aristokracije te problem nemilosrdnog carskog birokratskog aparata. Osim socijalne, izražena je jaka antiratna tematika – naglašava se besmislenost ratovanja i gubitka ljudskih života.

ČETIRI VELIKA KINESKA ROMANA

Stela Zorić

13

Roman nudi ozbiljan pogled na mehanizme korištenja moći, provođenje diplomacije te planiranje i vodstvo ratova. Glavna pouka romana je da ratovi ne vode prosperitetu, već samo generiraju gubitak koji može potrajati godinama, ili desetljećima, prenoseći se s jedne generacije na drugu. Pojedinac, bez obzira na to što se događa oko njega, na ratove i države koje propadaju, mora izgraditi svoj vlastiti put kroz život.

Kineski naslov romana San Guo Yan Yi također se može prevesti kao Tri kraljevstva koja izvode yi. Yi predstavlja kompleksan koncept koji obuhvaća čast , dobrohotnost, odanost, nesebičnost i bratstvo i najčešće se prevodi kao pravednost ili dužnost. U tradicionalnom kineskom društvu bilo je prihvaćeno pravilo da se, bez obzira na okolnosti, yi uvijek mora poštovati. Ovaj pojam blizak je pojmu viteškog ideala u zapadnoj kulturi i potvrđuje sličnost duhovnih težnji svih ljudi.

PUT NA ZAPAD Roman Put na Zapad autora Wu Chengena

nastao je u XVI. stoljeću i utemeljen je na starijim narodnim pričama i bajkama.

Priča počinje time kako je budistički svećenik Xuanzang istraživao drevne budističke spise i

Zanimljiv element romana je utjecaj taoističkog misticizma u svakodnevnom životu. Gongsun Sheng, taoistički svećenik, jedan je od najvažnijih likova bez kojeg junaci nikad ne idu u bitku. Broj heroja, 108, taoistički je zbroj 36 nebeskih i 72 zemaljska duha.

Roman se sastoji od niza priča o avanturama glavnih junaka i podsjeća na priče o Robinu Hoodu iz Sherwoodske šume, te dokazuje da se isti arhetipski likovi pojavljuju u svim književnostima, bez obzira na vrijeme i mjesto nastanka.

ROMANSA O TRIMA KRALJEVSTVIMA Romansa o trima kraljevstvima je epski roman

o stoljeću rata, nemira i krvoprolića poznatog kao razdoblje "Tri kraljevstva" (188. – 280.). Napisao ga je Luo Guanzhong u XIV. stoljeću.

Roman je poznat po svom elegantnom, poetskom stilu, složenim likovima te motivima i temama relevantnim i u modernom društvu. U posljednjih petsto godina imao je golem utjecaj na kinesku kulturu, jezik i književnost te je inspirirao mnoge knjige, filmove i serijale. Prva rečenica romana, "Carstvo, dugo razdvojeno, mora se ujediniti – dugo ujedinjeno, mora se razdvojiti. Tako je oduvijek bilo.", legendarna je poslovica u Kini.

Priča počinje u posljednjim dekadentnim danima dinastije Han, nakon što su vlada i car izgubili "Nebesko zastupništvo". U zemlji vlada anarhija, razne ratne vođe krvoločno se bore za prevlast. Nastaju tri nova kraljevstva: Shu, predvođeno časnim Liu Beiom, Wei, na čelu s prepredenim i manipulativnim Cao Caom te Wu, predvođeno ambicioznom obitelji Sun. Svi oni nastoje ujediniti naciju iz ovog ili onog razloga i održati se na vlasti. Tijekom više desetljeća tri kraljevstva međusobno se nadmeću u nizu sukoba, sve dok se država opet ne ujedini.

14 NOVA AKROPOLA 01/2021

sreće na putu, bili to i zamaskirani demoni. To bitno produljuje trajanje putovanja. Međutim, ništa od toga nije bilo nepotrebno, jer Buddha nalaže savladavanje osamdeset i jednog izazova kao dio potrage za prosvjetljenjem. Kroz roman se podcrtava ideja da je putovanje jednako važno kao i cilj te da niti jedna naučena lekcija nije uzaludna, koliko god se činilo da čovjeka udaljava od glavnoga cilja.

Roman, koji je na prvi pogled samo zabavna pustolovina, obiluje razgovorima likova o religiji, dobru i zlu, moralnim vrijednostima, svetim spisima, konfucijanstvu, budizmu i taoizmu. Na koncu, roman je duboko intiman – glavni likovi su alegorija duhovnog putovanja svakog čovjeka. Sam kralj majmuna je na početku romana dobrodušan, ali razmažen gotovan koji ima visoko mišljenje o sebi i ne cijeni druge. Uz pomoć svojih suboraca i očinske figure koju pronalazi u liku Xuanzanga, on postaje suosjećajan, strpljiv i zaštitnik slabijih. Za njegov trud bogovi ga nagrađuju i on im se na kraju pridružuje na nebesima.

SAN O CRVENOJ KOMORISan o crvenoj komori napisan je sredinom

XVIII. stoljeća, za vrijeme dinastije Qing (1644. – 1911.). Radnja se bavi polaganim propadanjem plemićke obitelji Jia, viđeno očima glavnog lika, Jia Baoyoua. Autor Cao Xueqin (1715. – 1763.) također je bio član ugledne obitelji koju je gubitak bogatstva doveo do ruba egzistencije, stoga roman ima snažna biografska obilježja. Cao je umro u siromaštvu prije nego što je dovršio svoje najveće djelo.

Po obimu, roman se može usporediti s epskim romanima ruskih klasika kao što su Tolstoj i Dostojevski, i predstavlja pravu enciklopediju kineskog društva i kulture u vrijeme dinastije Qing. U knjizi se navodi više od četiri stotine likova koji potječu iz svih društvenih slojeva, obiluje detaljnim opisima zgrada, vrtova, namještaja, kuhinja, lijekova, odjeće, poezije, bontona, igara i zabave plemstva…

Uvodno poglavlje, naslovljeno Priča o kamenu, sadrži cijeli roman zgusnut u simboličku formu. Priča počinje u trenutku kad je Nüwa, starija boginja taoističkog panteona, popravljala nebo i odbacila kamen koji su kasnije uzeli budistički i taoistički svećenici te ga odnijeli u svijet smrtnika kako bi se ponovno rodio kao čovjek.

shvatio da postojeći prijevodi u Kini ne dopuštaju dublje duhovne uvide. Na zahtjev bodhisattve Guan Yina, krenuo je u potragu za izvornim spisima na zapad (u Indiju).

Xuanzanga su pratila tri nadnaravna bića koja su ga karmički bila obvezna štititi kao pokoru za prošla nedjela. Oni su: svinjoliki, proždrljivi i pohlepni Zhu Bajie, Sha Wujing, riječno čudovište čija zastrašujuća pojava krije promišljenu prirodu, i majmunoliki Sun Wukong.

Sun Wukong zaslužuje poseban osvrt. On je kompleksan lik s mnogo lica, bog opsjena i spletki (slično kao Loki u nordijskoj mitologiji), izveden na temelju starijeg lika Hanumana iz indijskog epa Ramayana. Obdaren je nadljudskom snagom i može se pretvoriti u sedamdeset dvije različite životinje, ali je vrlo nestrpljiv i sklon gnjevu. Zbog svoje vatrene prirode zadobio je moćne neprijatelje i izgnan je iz raja, kažnjen i zatvoren na Buddhinoj planini preko petsto godina. Ovo putovanje mu je prilika da se iskupi i započne iznova.

Roman se sastoj i od osamdeset i jedne pustolovine; u njima se junaci bore protiv lopova, razbojnika, kanibala, vampira, lažnih svećenika i čudovišta svih vrsta čiji je jedini cilj onemogućiti Xuanzangu da ispuni svoju svetu misiju. Koliko god neprijatelji bili strašni i jaki, njegovi pratioci ih poražavaju snagom jedinstva.

Xuanzang je prikazan kao dobronamjeran, duhovno čist pojedinac čija snaga leži u spoju nepokolebljivih uvjerenja i čvrstog uma, ali je lakovjeran te uvijek nastoji pomoći ljudima koje

15

privlačnost, ali od Baoyua se očekivalo da se oženi drugom djevojkom, skromnom Xue Baochai. Ovaj ljubavni trokut okosnica je radnje romana.

Čestom upotrebom simbola i metafora autor izvrsno ocrtava taj sjajni, raskošni, ali istovremeno melankolični svijet koji je nestao tako brzo, poput kakvog sna duboke ljepote i tragedije. Djevojčice i dječaci kao Baoyu živjeli su u veličanstvenim palačama, odjeveni u svilu, jeli su finu hranu, ali su bili zarobljeni poput ptica u kavezu koje nisu mogle pobjeći od strogih socijalnih normi. Autor izuzetno cijeni djela hrabrosti i borbu za osobne slobode (osobito mladih žena), jer su mnogi mladi ljudi, puni potencijala i talenata, postali žrtve tog nemilosrdnog, umjetnog društva, u potpunosti zaustavljeni u nastojanju da budu ono što jesu. Međutim, Cao unosi jednu notu optimizma i pokazuje da je snaga u pojedincu i da se može promijeniti vlastiti život i biti vječno mlad ako se djeluje u skladu s višim principima, ostane snažan u svojim uvjerenjima i neprestano traga za dubljim značenjima.

Utjecaj ovih četiriju romana proširio se izvan granica Kine te njihove elemente pronalazimo u japanskoj i korejskoj mitologiji te mitologijama drugih naroda jugoistočne Azije.

Pisanje i širenje ovih djela označilo je u Kini nastanak romana kao forme različite od dotadašnjih filozofskih i pjesničkih djela. Opsežna forma romana omogućila je sintezu povijesnog i mitološkog uz zanimljiv razvoj radnje. Ta su djela stoga približila književnost narodu, što je najočitije u njihovu korištenju narodnim jezicima, ali i u slobodi govora, što je omogućilo budućim piscima da izraze želje i težnje ne samo aristokracije nego većine kineskog društva.

Ovi romani približavaju zapadnom čitatelju tradicionalni kineski način razmišljanja u kojem se isprepliću konfucijanizam, taoizam i budizam te ideja neprekidne mijene kroz koju prolazi sve postojeće zbog uzajamnog djelovanja kozmičkih polariteta. Čitajući paralelno književnost Istoka i Zapada, ponovno se potvrđuje da ljude oduvijek diraju ista pitanja i iste teme – ljudske sudbine, potraga za srećom, smisao odgovornosti, snaga ljubavi… Književnost time gubi svoje nacionalne granice i postaje univerzalni medij djelovanja i razmišljanja čovjeka, živio on u Kini ili Europi, u XIV. ili XXI. stoljeću.

Nekoliko tisućljeća kasnije, drugi taoistički svećenik pronašao je kamen. Budući da je dugo izbivao iz raja, postao je neprikladan za čist život na nebu, ali je u sebi još sadržavao božansku supstancu i stoga nije pripadao ni svijetu smrtnika ni nebeskom svijetu. Kamen je vidio cvijet grimiznog bisera i zaljubio se u njega. Kamen i cvijet su se inkarnirali u Jia Baoyu i njegovu rođakinju Lin Daiyu.

Jia Baoyu je vječno razapet između neba i zemlje. Rođen je sa žadom u ustima, smatran za posebno dijete koje živi u "oblacima slave", ali duboko nesretan u dekadentnoj okolini kojoj se nije mogao oduprijeti. Provodio je dane u aristokratskim užicima i zabavama kao što su pisanje poezije, gledanje opernih predstava te igranje u "vrtu užitka" obiteljskog imanja.

Kako su godine prolazile, Baoyu je postao previše zaštićen i razmažen te je beskrajno odugovlačio s ispunjanjem svojih obaveza. Taj bezbrižni život je prestao kada se Baoyu predao zabranjenoj , a l i sudbinsk i predodređenoj ljubavnoj vezi s Lin Daiyu. Nesvjesni svoje rajske povezanosti, Baoyu i Daiyu su osjećali duboku

16 NOVA AKROPOLA 01/2021

Dragi kamen koji je svojom čarobnom ljepo tom i izuzetnim svojstvima snažno obilježio drevnu kinesku kulturu, a podjednako se cijenio i u

Egiptu i kod naroda Srednje Amerike, bio je žad.Kad su u vrijeme konkviste španjolski osvajači u do ­

mo vi nu počeli donositi neizmjerno bogatstvo iz Novog svijeta, donijeli su sa sobom i čudesni zeleni kamen. Kako je prema vjerovanju naroda Srednje Amerike ovaj kamen liječio bolesti bubrega, Španjolci su ga nazvali piedra de ijada ili "kamen slabina", a otuda je pogreškom kod pre­pisivanja u Francusku došao pod nazivom le jade. Drugi naziv za ovaj zeleni kamen, nefrit, nastao je od latinskog lapis nephriticus, kamen bubrega.

Tek se početkom sustavnog znanstvenog prouča­vanja minerala 1863. godine pokazalo da se pod ime­nom žad zapravo kriju dva različita minerala. Naime, francuski je znanstvenik Alexis Damour zamijetio da neki od sjajnih, zelenih primjeraka minerala iz Burme izgledaju nešto drukčije od onih ugrađenih u stare kineske rukotvorine. Otkrio je da su i njihove kemijske strukture različite. Mineralu iz Burme koji u svom sastavu, osim silicijevog oksida, ima natrij i aluminij, dodijelio je ime jadeit (žadeit), a mineralu od kojeg su bili izrađeni stari kineski predmeti i u kojem se pojav­ljuju kalcij i magnezij, dao je ime nephrite (nefrit).

Nefrit, a pogotovo žadeit, rijetki su minerali nastali iz metamorfnih stijena. Njihove su boje najčešće različite nijanse zelene i bijele, no zbog prisustva dru­

gih elemenata, javlja se i smeđi žad s crvenom nijan­som, pa sve do potpuno crnog. Iako su oba minerala poznata po svojoj nevjerojatnoj čvrstoći i žilavosti, žadeit je nešto teži i tvrđi od nefrita.

KINAKineski naziv za žad, yu, označava "bilo koji kamen koji vrijedi oblikovati" i zato se tridesetak vrsta minerala u Kini naziva imenom yu. Tako postoje lao-yu, stari žad, pai-yu, bijeli žad, fei-ts’ui-yu, vodomarov žad itd.

Vještina obrade žada dosegla je u Kini svoju punu zrelost pred sam kraj dinastije Chou (1027. pr. Kr. – 256. pr. Kr.), kad su nastali predmeti nenadmašne ljepote, a ta je tradicija nastavljena idućih dvije tisuće godina. Za vrijeme dinastije Ch’ing (1735. – 1796. g.), koje su obilježili izuzetno bogatstvo i sjaj, iz Burme su dopremane goleme količine žada od kojeg su izrađi­vani brojni dekorativni, ceremonijalni i sakralni pred­meti za potrebe tzv. Zabranjenog grada u Pekingu.

Žad se u Kini cijenio još od pretpovijesnih vremena. Najstariji otkriveni predmeti potječu iz kulture Lu ng­shan koja se oko trećeg tisućljeća prije Krista razvijala duž srednjeg i donjeg toka Žute rijeke. Posebno su zani­mljiva otkrića iz grobnica dinastije Han u Manch’engu u pokrajini Ho­pei. Tamo su pronađena posmrtna odijela princa Liu Shenga (154. – 113. g. pr. Kr.) i njegove žene Tou Wan načinjena od više tisuća tankih pločica od žada povezanih zlatnom žicom.

ŽADKamen Neba i Zemlje

Vesna Bosnar

Minerali u planinama su poput drveća koje ima svoje korijenje, debla, grane i mnogo li šća...

Girolamo Cardano

17

Arheološki nalazi potvrđuju da su se predmeti od žada najčešće koristili u religijske svrhe, kao posmrtni amuleti pri različitim ceremonijama. Najčešće su plo­čice sa starim zapisima, kolutovi s likovima zmajeva i tigrova, veliki prstenovi pi, žezla, obredne sjekire, amuleti u obliku životinja, cilindrične posude tsung, a ponekad su i sami ljesovi bili načinjeni od žada.

U grobnicama su pronađeni i brojni posmrtni obredni predmeti, od kojih je najčešća cikada od žada koja se stavljala pokojniku u usta. U knjizi Chou li, koja opisuje uloge majstora religijskih obreda, navodi se: "On od žada načini šest predmeta radi štovanja Neba i Zemlje, te četiri točke kompasa. Uz pomoć okrugle pločice pi, plavkaste ili zelenkaste boje, odaje poštova­nje Nebu. Žutom cijevi od žada tsung odaje poštovanje Zemlji. Zelenom pločicom kuei odaje poštovanje Istoku. Crvenom pločicom chang odaje poštovanje području Juga. Bijelom pločicom u liku tigra hu odaje poštovanje području Zapada. Crnim komadom žada polukružnog oblika huang odaje poštovanje području Sjevera..."

Prsten NebaJedan od najstarijih kineskih obrednih predmeta od žada bio je pi, u obliku tankog koluta ili prstena, često ukrašavan likovima zmajeva i tigrova.

Postoje i zupčasti prsteni, zvani xian chi, koji su predstavljali stare astronomske instrumente. Prema legendi, najstariji instrument za "mjerenje Neba i Zemlje" bila je pločica od žada koju je legendarni prvi vladar Kine Fu­hsi predao Velikom Yuu – prvom kovaču. Shu Ching, "Knjiga povijesti", kaže da su se upotrebljavali za reguliranje takozvanih "Sedam vla­dara", sedam zvijezda Velikog medvjeda. To zviježđe je kočija "Preuzvišenog cara od žada" koji uređuje četiri godišnja doba, održava ravnotežu između pet eleme­nata i uspostavlja red i sklad u univerzumu. Sjever­njača je "stožer neba" ili "stožer od žada" koji se okreće vodeći za sobom sva ostala tijela.

Zmajevi od žadaPrema staroj kineskoj legendi, Yu Veliki, prvi kovač i kasnije Gospodar poplava, a potom i veliki vladar prve kineske dinastije Hsia, rođen je u obliku krila­tog zmaja. Dok je još bio veliki kovač, pozvao ga je car Shun (posljednji od velike "Petorice careva") da obuzda poplave koje su vladale zemljom. Yu odlazi na Nebo i moli Yu Huang Ta Tija, "Preuzvišenog cara od žada", da mu pomogne. Car je uslišio njegove molbe i naredio Nebeskom zmaju da se pretvori u sjekiru od žada. Njom je Yu usjekao kanale kojima je vodu

usmjerio u riječna korita i probio tunele kroz planine kako bi vode mogle otjecati u more... Spasivši zemlju od poplava, Yu Veliki je postao vladar prve kineske dinastije.

U drevnoj Kini su zmajevi, kao simboli obnove prirode, prikazivani na mnogim predmetima od žada. Carski zmajevi žive u kristalnim podvodnim palačama čuvajući blago i hraneći se dragim kamenjem i biser­jem. Jednom godišnje dižu se u Nebo gdje podnose izvještaj najvišem vladaru Neba, "Preuzvišenom caru od žada", koji stoluje u nebeskim dverima. Ujesen ponovno zaranjaju u kristalne podvodne dubine...

18

Simbol besmrtnosti i carskih vrlinaPostoje brojne legende i mitološke priče vezane uz žad kao čudesni napitak besmrtnosti. Spominje se takozvana "čudesna vrsta žada" zvana yu ying ili "savr­šenstvo žada", koja je osiguravala vječni život. Prema mitološkim pričama, boravišta besmrtnika nalaze se na svetoj planini Kunlun, Planini žada. Njihova je hrana nebeska rosa i "tekući žad" iz Jezera zelenog žada.

Sve do 1912. godine u Hramu Neba u Pekingu Sin Neba obraćao se "Preuzvišenom caru od žada" radi potvrde mandata vladanja Kinom. Predaja carskog pečata od žada simbolizirala je predaju vlasti, a kraljev­sko žezlo, sastavljeno od sjekire i prstena pi, bilo je simbol najviše kraljevske moći.

U kasnijim razdobljima žad je postao oznaka polo­žaja. Najdragocjeniji, bijeli žad, poznat i kao "tigrov žad", bio je namijenjen kraljevima. Poput planina zeleni žad bio je posvećen prinčevima prvog i drugog ranga, vodeno­plavi bio je za velike prefekte, dok je šareni žad biran za različite namjene.

Slijedeći put razvoja od yu, žada, svetog kamena koji vrijedi oblikovati, dolazimo do pojma yu, pleme­nitog čovjeka.

Znak yu sastoji se od triju paralelnih vodoravnih linija povezanih okomitom stabljikom. Vodoravne linije predstavljaju nebo, čovjeka i zemlju, a okomita linija predstavlja kralja, onoga "koji povezuje troje". Simbol ideograma yu bila su tri probušena komada žada spojena jednom niti.

SREDNJA AMERIKAAzteci, Maye i drugi pretkolumbijski narodi Meksika i Srednje Amerike upotrebljavali su žad za izradu obrednih predmeta, ornamenata i amuleta. Azteci su naročito cijenili smaragdno zeleni žad. Žad je i u drevnom Meksiku bio simbol obnove života zbog svoje zelenoplave boje i prozirnosti. Svećenici su bogovima kiše i hrane prinosili vodu u kojoj je bilo komadića žada ili praha od žada. Starija sestra boga Tlaloca, "Onoga koji tjera na nicanje", bila je Chalchiuhtlicue, "Božica s nefritnom suknjom", ukrašena ogrlicom od zelenog kamena. Ona je bila zaštitnica svježih, čistih voda, rijeka i jezera.

Iz zelenog nefrita rađa se i veliko božanstvo srednjo­američkih naroda, Quetzalcoatl. Rađa ga Velika Majka nakon što je progutala taj zeleni kamen. Kroz različite kušnje i borbe on pobjeđuje demone podzemnog svijeta i iz njega izlazi kao pernata zmija boje nefrita.

Na drugom kraju svijeta, sve do dolaska Europljana u XVIII. stoljeću, Maori s Novog Zelanda uopće nisu poznavali metale, a najcjenjeniji obrađeni kamen bio je nefrit od kojeg su izrađivali sjekire, noževe i druga oruđa. Od nefrita posebno lijepe boje ili nekih drugih osobitih obilježja za svoje su plemenske vođe izrađi­vali mačeve. Ovi mačevi od žada nisu služili samo kao oružje nego su bili i simbol moći.

NOVA AKROPOLA 01/2021

Prilikom rasprave o žadu jedan je učenik upitao Konfucija: "Zašto je žad cjenjeniji od serpentina? Je li zato što je žad rijedak, a serpentina ima u izobilju?" "Ne," odgovorio je Konfucije, "nego zato što su ga ljudi u starijim vremenima smatrali simbolom vrline..." Žad je simbol mudraca, onoga koji je u svom biću ujedinio najviše vrline.

19

Jedan stari kineski mudrac hodao je preko snježnog polja kad spazi neku ženu kako plače.

- Zašto plačeš? - upita on.- Zato što se sjećam prošlosti, svoje mladosti, ljepote koju sam gledala u ogledalu, ljudi koje sam voljela. Bog je bio okrutan prema meni jer mi je dao pamćenje. On je znao da ću se sjećati proljeća svog života i plakati.

Mudrac stane promatrati snježno polje, netremice motreći jednu točku. U neko doba žena prestane plakati.

- Što vidiš tamo? - upita.- Polje ruža. - reče mudrac. - Bog je bio velikodušan prema meni jer mi je dao pamćenje. On je znao da ću se zimi moći uvijek sjećati proljeća, i smijati se.

Iz knjige Maktub, Paulo Coelho

Odabrala: Suzana Mateša

Dar pamćenja

20 NOVA AKROPOLA 01/2021

Plemenit čovjek oklijeva u govoru, a hita u djelovanju.Konfucije

www.nova-akropola.comwww.nova-akropola.com