br. 44. - pujanke

2
I. čitanje: Ez 18, 25-28 | II. čitanje: Fil 2, 1-11 | Evanđelje: Mt 21, 28-32  J učer, 24. rujna 2011. godine, u Sarajevu je održana beatifkacija pet sestara članica Družbe Kćeri Božje ljubavi, koje su poznate pod imenom Drinske mučenice.  » Drinske mučenice Pet sestara Drinskih mučenica: S. Jula Ivanišević, Hrvati- ca iz Godinjaka kod Nove Gradiške, ubijena u 48. godini života. S. Bernadeta Banja, Ma- đarica iz Velikog Grđevca pokraj Bjelovara, ubijena u 29. godini. S. Krizina Bojanc, Slo- venka, ubijena u 56. god. S. Antonija Fabijan , Slo- venka, ubijena u 34. god. S. Berhmana Leidenix, Austrijanka, ubijena u 76. 11. prosinca 1941. godine četnici su napali samostan Marijin dom na Palama, opljačkali ga i spalili, a sestre poveli sobom u Goražde kako bi njegovale ranjenike. S. Berchmana je, zbog starosti i nemoći, putem ostavljena u jednom selu, a potom odvedena i ubi-  jena 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri sestre su smještene u Goraždu. Od pokušaja silovanja spasile su se skokom s drugoga kata vojarne u kojoj su bile zatvorene. Pobješnjeli četnici ih ranjene kolju te iste noći 15. prosinca 1941. godi- ne, a sutradan, odbijaju- ći molbe ljudi koji su ih htjeli dostojno pokopati, bacaju njihova tijela u ri-  jeku Drinu.  » Neki naglasci svjedo- čanskog života i smr - Drinskih mučenica Čini mi se vrijednim na poseban način ista- knuti činjenicu da je pet sestara podrijetlom iz če- tiri naroda. To jasno po- kazuje univerzalnost kr- šćanstva i bezgraničnost Katoli čke Crkve. Pogoto- vo kad se ima na pameti da su sve one došle slaviti Boga i služiti ljudima u zemlji iz koje ne potječu. Prihvaćanje smrti radije nego kršenje ide- ala i zavjeta jasno nam pokazuje da ima vrijed- nosti koje se ni pod koju cijenu ne smiju pogaziti niti obezvrijediti. Sestre su bile spremne radikal- no živjeti svoje poslanje i svoju karizmu. Bez obzira na uvjete i okolnosti. To na poseban način svjedoči njihovo ostajanje u samo- stanu bez obzira na pogi- bao ratnog vihora. Veoma je rječita žrtva Hrvatice s. Jule koja se pridružila sestrama, bez obzira što u trenutku na- pada na samostan i zaro- bljavanja sestara nije bila s njima. Premda svjesna smrtne opasnosti, omo- gućila je onima koji su bili s njom da pobjegnu, a ona se priključila svojim se- strama i s njima podijelila progon, patnju i, u konač- nici, mučeništvo. E  vanđeoski odlomak nam govori o tome kako Bog ne gleda na tra- diciju i staru slavu, nego na osobno opredjeljenje i dobra djela. Lijepa naša Hrvatska doista je stare slave djedo-  vina. Doista se sa zahval- nošću Bogu možemo po- nositi pred ljudima što je Hrvatska naša domovina i što smo baštinici tako dič- ne predaje. Toliko dobra i lijepog, toliko hrabrosti i sućuti, toliko predanja i nepokolebljiv e postojan o- sti posvjedočili su Hrvati u četrnaest stoljeća svoje kršćanske opredijeljen osti. No, činjenica je da se  vera ne prenosi genetski. I da sve ono što je stoljećima skupljano i čuvano u samo  jednom naraštaju može  biti izgubljeno. Brojni su primjeri naroda i krajeva koji su izgubili veru, koji su se odrekli svoje pripad- nosti Kristu. Uzalud nam je pri- sjećati se svijetlih osoba, hvaliti se tradicijom ili sla-  viti obljetnice ako nam je sadašnjost u svojoj praksi daleko od Boga. Ako nam zakoni okreću leđa Bogu i usmjeravaju se protiv čove- ka. Ako nam javno mnije- nje postaje neosjetljivo za zlo i navikava se na prihva- ćanje nepravde. Ako je ono što životom pokazujemo nerazmjerno s onim što de- klarativno zastupamo. Pravednik se može odvratiti od svoje praved- nosti i tako sebe osuditi na propast. I sa sobom i druge upropastiti. I opet nam se kao pri- mjer daruje Isusov život. On koji je Krist, iz ljubavi se predao za spasenje sva- koga čovjeka. Nije se sma- trao većim i nije mu bilo poniženje prihvatiti posla- nje poslužitelja i otkupite- lja svakog čoveka. I o njegovom drugom dolasku ćemo tom mje- rom biti mjereni. Bit ćemo procijenjeni prema svojoj sličnosti s Kristom, a ne prema bogatstvu religio- znih običaja iz davnine. Bit ćemo procijenjeni po tome koliko smo uzdizali svoj duh prema Bogu, a ne koliko smo visoko podi- gli svoje zvonike i križeve krajputaše. Bit ćemo procijenjeni po tome koliko smo često svoje srce u molitvi dari-  vali Bogu, a ne po tome  je li nam visjela krunica o retrovizoru u automobilu. Bit ćemo procijenjeni po tome jesmo li prošli ze- mljom čineći dobro . No, valja imati na pa- meti još jednu istinu koju nam svjedoči današnje drugo čitanje. Mi živimo u zajednici istovjerujućih. I potrebno je da, istim Duhom vođeni, jedan dru- goga potičemo na dobro i podržavamo u dobru. Po- trebno je da se brinemo  jedni za druge. Da se po- novno u naše domove, u naše zajednice u naš grad  vrati običaj bratske opo- mene. Ne prepotentno i ponižavajuće osuđivanje, nego poučavanje i opo- minjanje u ljubavi. Jasno razlikovanje dobra i zla. Onoga što je za nas kršća- ne prihvatljivo od onoga što ni na koji način ne mo- žemo niti smijemo prihva- titi. Potrebno je pomoći onima koji su slabi, podići one koji su pali i pokrijepi- ti one koji su posustali. PET SESTARA DRINSKIH MUČENICA Proć i zemljom č ine ć i dobro...

Upload: rato

Post on 07-Apr-2018

222 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

8/4/2019 Br. 44. - Pujanke

http://slidepdf.com/reader/full/br-44-pujanke 1/2

I. čitanje: Ez 18, 25-28 | II. čitanje: Fil 2, 1-11 | Evanđelje: Mt 21, 28-32

 Jučer, 24. rujna 2011.godine, u Sarajevu je

održana beatifkacija petsestara članica DružbeKćeri Božje ljubavi, koje

su poznate pod imenomDrinske mučenice. » Drinske mučenice

Pet sestara Drinskihmučenica:S. Jula Ivanišević, Hrvati-ca iz Godinjaka kod NoveGradiške, ubijena u 48.godini života.S. Bernadeta Banja, Ma-

đarica iz Velikog Grđevcapokraj Bjelovara, ubijenau 29. godini.S. Krizina Bojanc, Slo-venka, ubijena u 56. god.S. Antonija Fabijan, Slo-venka, ubijena u 34. god.S. Berhmana Leidenix,Austrijanka, ubijena u 76.

11. prosinca 1941.godine četnici su napalisamostan Marijin domna Palama, opljačkali gai spalili, a sestre povelisobom u Goražde kakobi njegovale ranjenike.

S. Berchmana je, zbogstarosti i nemoći, putemostavljena u jednom selu,a potom odvedena i ubi-

  jena 23. prosinca 1941.

godine.Ostale četiri sestre susmještene u Goraždu. Odpokušaja silovanja spasilesu se skokom s drugogakata vojarne u kojoj subile zatvorene.

Pobješnjeli četnici ihranjene kolju te iste noći15. prosinca 1941. godi-

ne, a sutradan, odbijaju-ći molbe ljudi koji su ihhtjeli dostojno pokopati,bacaju njihova tijela u ri-

 jeku Drinu. » Neki naglasci svjedo-

čanskog života i smr -

Drinskih mučenica

Čini mi se vrijednimna poseban način ista-

knuti činjenicu da je petsestara podrijetlom iz če-tiri naroda. To jasno po-kazuje univerzalnost kr-šćanstva i bezgraničnostKatoličke Crkve. Pogoto-vo kad se ima na pameti

da su sve one došle slavitiBoga i služiti ljudima uzemlji iz koje ne potječu.

Prihvaćanje smrtiradije nego kršenje ide-

ala i zavjeta jasno nampokazuje da ima vrijed-nosti koje se ni pod kojucijenu ne smiju pogazitiniti obezvrijediti. Sestresu bile spremne radikal-no živjeti svoje poslanje isvoju karizmu. Bez obzirana uvjete i okolnosti. Tona poseban način svjedoči

njihovo ostajanje u samo-stanu bez obzira na pogi-bao ratnog vihora.

Veoma je rječita žrtvaHrvatice s. Jule koja sepridružila sestrama, bezobzira što u trenutku na-pada na samostan i zaro-bljavanja sestara nije bilas njima. Premda svjesna

smrtne opasnosti, omo-gućila je onima koji su bilis njom da pobjegnu, a onase priključila svojim se-strama i s njima podijelilaprogon, patnju i, u konač-nici, mučeništvo.

E  vanđeoski odlomak nam govori o tome

kako Bog ne gleda na tra-diciju i staru slavu, negona osobno opredjeljenje idobra djela.

Lijepa naša Hrvatskadoista je stare slave djedo-  vina. Doista se sa zahval-nošću Bogu možemo po-nositi pred ljudima što jeHrvatska naša domovina išto smo baštinici tako dič-ne predaje. Toliko dobrai lijepog, toliko hrabrostii sućuti, toliko predanja i

nepokolebljive postojano-sti posvjedočili su Hrvatiu četrnaest stoljeća svojekršćanske opredijeljenosti.

No, činjenica je da se vera ne prenosi genetski. Ida sve ono što je stoljećimaskupljano i čuvano u samo  jednom naraštaju može  biti izgubljeno. Brojni suprimjeri naroda i krajevakoji su izgubili veru, kojisu se odrekli svoje pripad-nosti Kristu.

Uzalud nam je pri-sjećati se svijetlih osoba,hvaliti se tradicijom ili sla-  viti obljetnice ako nam jesadašnjost u svojoj praksidaleko od Boga. Ako nam

zakoni okreću leđa Bogu iusmjeravaju se protiv čove-ka. Ako nam javno mnije-nje postaje neosjetljivo zazlo i navikava se na prihva-ćanje nepravde. Ako je ono

što životom pokazujemonerazmjerno s onim što de-klarativno zastupamo.

Pravednik se možeodvratiti od svoje praved-nosti i tako sebe osuditi napropast. I sa sobom i drugeupropastiti.

I opet nam se kao pri-mjer daruje Isusov život.

On koji je Krist, iz ljubavise predao za spasenje sva-koga čovjeka. Nije se sma-trao većim i nije mu biloponiženje prihvatiti posla-nje poslužitelja i otkupite-lja svakog čoveka.

I o njegovom drugomdolasku ćemo tom mje-rom biti mjereni. Bit ćemoprocijenjeni prema svojojsličnosti s Kristom, a neprema bogatstvu religio-znih običaja iz davnine.Bit ćemo procijenjeni potome koliko smo uzdizalisvoj duh prema Bogu, a nekoliko smo visoko podi-gli svoje zvonike i križevekrajputaše.

Bit ćemo procijenjenipo tome koliko smo čestosvoje srce u molitvi dari-  vali Bogu, a ne po tome je li nam visjela krunica oretrovizoru u automobilu.

Bit ćemo procijenjeni potome jesmo li prošli ze-mljom čineći dobro.

No, valja imati na pa-meti još jednu istinu kojunam svjedoči današnjedrugo čitanje. Mi živimou zajednici istovjerujućih.I potrebno je da, istimDuhom vođeni, jedan dru-

goga potičemo na dobro ipodržavamo u dobru. Po-trebno je da se brinemo  jedni za druge. Da se po-novno u naše domove, unaše zajednice u naš grad  vrati običaj bratske opo-mene. Ne prepotentno iponižavajuće osuđivanje,nego poučavanje i opo-minjanje u ljubavi. Jasnorazlikovanje dobra i zla.Onoga što je za nas kršća-ne prihvatljivo od onogašto ni na koji način ne mo-žemo niti smijemo prihva-titi. Potrebno je pomoćionima koji su slabi, podićione koji su pali i pokrijepi-ti one koji su posustali.

PET SESTARA DRINSKIH MUČENICA  Proći zemljom čineći dobro...

8/4/2019 Br. 44. - Pujanke

http://slidepdf.com/reader/full/br-44-pujanke 2/2

 Nedjeljni liturgijski listić

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu :: 25. rujna 2011. :: godina II :: broj 44.

 Ž sv. Pv osoSplit - Pujanke

Izdaje: Župa  sv. p avla   ap., split - pujanke | www.zupa -pujanke.com

Suradnik: nikola k uzmičić | Urednik: R  atomiR vukoRepa 

Župne obavijesti

 » Danas, 18. rujna, dvadeset i šesta je nedjelja kroz crkvenu godinu.Svete mise u našoj župi su u 8, 9.30, 11 i 19 sati.

 » Radnim danom svete mise su u 7.30 i 19 sati.

 » Ponedjeljak: sv. Kuzma i Damjan. Bili su liječnici. Tijekom proganjanja kr-šćana za vrijeme Dioklecijana, bili su uhićeni, a prema legendi, ostali su vjer-ni Kristu izdržavši vješanje na križu i kamenovanje. Konačno su pogubljeni odrubljivanjem glave.

 » Utorak: sv. Vinko Paulski.

 » Srijeda: sv. Većeslav, mučenik.

 » Četvrtak: sv. Mihovil, Gabrijel i Rafael, arkanđeli.

 » Petak: sv. Jeronim, zaštinik Dalmacije. » Subota : sv. Terezija od Djeteta Isusa.

 » Probe dječjega zbora su subotom u 14 sati.

 » Ministrantski susret je subotom u 16 sati.

Isus nas upozorava u

današnjemu Evanđelju:

“Zaista, kažem vam, ca -rinici i bludnice pretekoše

vas u kraljevstvo Božje!”

Okupljanje prOšlOgOdišnjih prvOpričesnika

u subotu, 1. listopada u 9 sati u našoj crkvi na Pujankama.

 Jeronim se rodio oko 345.u gradu Stridonu, koji se

nalazio na granici Dalmacijei Panonije. Njegov iscrpni ži-votopis možemo pronaći nainternetu pa je nepotrebnoda ga ovdje stavljamo.

No, zanimljiva je jednaanegdota iz njegovoga životakoju bih s vama podijelio:

Pokraj špilje Isusova ro-đenja u Betlehemu u jednojpećini učeni je časni starac

  Jeronim izabrao svoje po-sljednje obitavalište na ze-

mlji. Onaj koga Crkva štujekao naučitelja u svojim jestaračkim danima često do-teturao do jaslica te u svetomrazgovoru s Isusom govorio:

“Dijete moje, kako dr-šćeš! Radi našeg spasenja nakako ti to tvrdom ležaju le-žiš? Što ti mogu učiniti?” AIsus će na to Jeronimu: “Jero-nime, ništa ne želim od tebe!Samo pjevaj: Slava Bogu navisini! Na Maslinskoj gori ina Kalvariji bit ću još mnogoviše bijedan.”

Tada opet progovori Je-ronim: “Dijete, darovat ću tinešto, dat ću ti sav svoj novac!”Sa smiješkom na usnama od-vraća mu dijete Isus: “Nebo izemlja su ipak ponajprije moji.Neću tvoj novac! Daj ga siro-masima! Tako ću ga primitikao da je meni darovan.”

No Jeronim govori dalje:“Ali ja bih ipak za tebe samo-

ga htio nešto učiniti i darova-ti, inače ću od muke umrijeti.”Tada odgovori Božansko Di-

 jete: “Dobro, kad bi mi neštotako rado darovao, onda ću tireći što mi možeš dati. Daj misve svoje grijehe, daj mi svenemire svoga srca!”

“A što ćeš s tim učiniti”,uzvrati mu Jeronim sav sme-ten. Isus odgovori: “Tvoje gri-

  jehe, nemire tvoga srca želimstaviti na svoja ramena i odni-

 jeti ih.” Na to Jeronim propla-ka: “Dobri Isuse, uzmi ondamoje grijehe, uzmi što je moje,i daj mi što je tvoje!”

 Jeronim je iz najdubljeguvjerenja svoga srca rekao:“Tko se predaje Kristu,može umrijeti; no pobijeđen,ne može biti.”

Sv. jeronim, zaštitnik dalmacije