BOSNA I HERCEGOVINA

Projekt pripreme Bosne i Hercegovine za sudjelovanje na UN Konferenciji o održivom razvoju Rio+20

Rio de Jainero 20-22 06. 2012. godine

BOSNA I HERCEGOVINA U PROCESU RIO +20

Izvještaj Bosne i Hercegovine za UN Konferenciju o održivom razvoju (UNCSD)

Projekt realiziran u suradnji: United Nations Environment Programme (UNEP)

i Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH

Sarajevo, juni/lipanj 2012. godine

2

SADRŽAJ

1 UVOD .................................................................................................................................................... 3

1.1 Opće napomene ...................................................................................................................................... 4

1.2 Odgovor na globalnu ekonomsku krizu i okolišne izazove ................................................... 6

2 POLITIČKA SPREMNOST BOSNE I HERCEGOVINE ZA ODRŽIVI RAZVOJ,

DOSADAŠNJA POSTIGNUĆA I POTEŠKOĆE U IMPLEMENTACIJI .............................................. 7

2.1 Održivi razvoj u Bosni i Hercegovini u razdoblju 2002-2012 .............................................. 7

2.2 Izazovi za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja .....................................................................13

2.3 Politička spremnost za implementaciju principa održivog razvoja ................................13

3 BUDUĆNOST KOJU ŽELIMO ....................................................................................................... 15

3.1 Prilike za razvoj zelene ekonomije u Bosni i Hercegovini ...................................................15

3.2 Voda – hrana – energija kao faktor održivog razvoja Bosne i Hercegovine i zelene

ekonomije ..........................................................................................................................................................17

3.2.1 Voda ..................................................................................................................................................17 3.2.2 Hrana ................................................................................................................................................23 3.2.3 Energija ............................................................................................................................................24 3.2.4 Zelena ekonomija i razvoj zelenog poduzetništva u planinskim područjima Bosne i Hercegovine .................................................................................................................................25

4 INSTITUCIONALNI OKVIR ZA ODRŽIVI RAZVOJ ................................................................. 26

5 ZAKLJUČCI ....................................................................................................................................... 28

3

1 UVOD Održivi razvoj predstavlja osnovu ekonomskog i okolinski prihvatljivog razvoja u kojem glavnu krorist ostvaruje društvo. Trenutna ekonomska kriza u svijetu uzročno-posljedično se veže za druga dva stuba održivog razvoja i negativno utiče na ekološke prilike, baš kao i na društvo (cjelokupno čovječanstvo). Klimatske promjene, gubitak biodiverziteta, acidifikacija mora i okeana, zagađenje hemikalijama, problemi sa ozonskim slojem, promjene u korištenju zemljišta, nedostatak i neefikasno korištenje vode za piće, te drugi problemi i katastrofalne situacije sa kojima se srećemo jasno pokazuju u kojem smjeru se krećemo. Posmatramo li analitički vidjet ćemo da se u periodu od 1980. do 2009. godine desilo 615 katastrofa u kojima je stradalo 66.000 ljudi a ukupni finansijski gubici su iznosili preko 95 milijardi US dolara. Samo u 2010. godini desilo se 950 katastrofa u kojima je stradalo 295.000 ljudi, a ukupni finansijski gubici su procjenjeni na 130 milijardi US dolara (izvor:. Rio+20 Policy Brief #5, Planet Under Pressure, London March 26-29.2012). Prema drugim izvorima trenutno se skoro dvije trećine svjetskih ekosistema degradira ili koristi na neodrživ način. To se posebno odnosi na čistu vodu, održivo ribarstvo, kvalitet vazduha, te na regulaciju lokalnih klimatskih i prirodnih nesreća te upotrebe pesticida. U periodu kada se održao prvi Samit o Zemlji, u Rio de Janeiru 1992 godine na svijetu je živjelo 5,5 milijardi ljudi, a danas, dvadeste godina poslije broj stanovnika se povećao za 25%, te sad na planeti imamo preko 7 milijardi ljudi, sa daljom tendenciom daljeg rasta koji predviđa da bi 2050. godine na planeti zemlji moglo živjeti preko 9 milijardi ljudi. To jasno govori kaav pritisak trpi planeta Zemlje i da li može sva onečišćenja prihvatiti bez teških posljedica po ljude, te da li može zadovoljiti sve veće potrebe ljudi za vodom hranom, energijom i drugim resursima. Zbog tih i drugih pitanja koja se u svakodnevnoj sveopćoj globalnoj krizi stalno postavljaju urađen je ovaj dokument. Odavno započeti razgovori o zelenoj ekonomiji predstavlja prekretnicu ukupnog razvoja ljudskog društva. Ovaj Izvještaj u sažetoj formi predstavlja glavne nalaze i preporuke identificirane u procesu konzultacija i priprema za UN konferenciju o održivom razvoju (UN Conference on Sustainable Development – UNCSD) koja će se održati u Rio de Janeiru, Brazil, u razdoblju 20-22.06.2012. godine. U skladu sa opredjeljenjem Bosne i Hercegovine za regionalnom suradnjom, a u kontekstu euro-atlantskih integracija, cijeli proces konsultacija i priprema za Konferenciju u Rio de Janeiru, započeo još u aprilu 2011. godine na Regionalnom skupu u Beogradu. Tim povodom održana i radionica pod nazivom: ,,Održiva proizvodnja i potrošnja i zelena ekonomija - iskustva i primjeri dobre prakse", na kojoj su predstavnici Bosne i Hercegovine iznijeli stavove BiH kroz odgovarajuće prezentacije. Tada je podržan stav Bosne i Hercegovine da se na skupu u Rio de Janeiru 2012. godine predloži zajednička inicijativa i aktivnost u procesima održivog razvoja, te ista pokuša predstaviti kroz dokument koji će biti usvojen na Konferenciji u Rio de Janeiru ove godine. Nakon ovoga skupa održano je više pripremnih formalnih i neformalnih sastanaka na kojima su ponekad učestvovali

4

predstavnici Bosne i Hercegovine (članovi Stalne misije u Ženevi i New Yorku, te Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine). Svi predstavnici Stalne misije Bosne i Hercegovine, bilo u Ženevi ili u New Yorku, uvijek daju podršku predstavnicima ministarstva iz Bosne i Hercegovine, te zajednički razmatraju problematiku i način učešća u ovom procesu održivog razvoja, koji ima osnovni cilj: iskorjenjivanje siromaštva, te osiguranja kvalitetnijih uvjeta za život u zdravoj okolini.

1.1 Opće napomene Od 1992. godine kada je u Rio de Janeiru održan „Samit o Zemlji – Rio 92”, odnosno UN konferencija o okolišu i razvoju (UN Conference on Environment and Development - UNCED), održivi razvoj se smatra korakom naprijed za buduće globalno djelovanje. Rio

deklaracija o okolišu i razvoju, Agenda 21, usvojena je kao sredstvo za provedbu modela održivog razvoja. To je globalni akcijski program za 21. stoljeće, koji poziva sve države da formuliraju koncepte i strategije za održivi razvoj. Promicanje zaštite okoliša u druga područja gospodarskih i društvenih aktivnosti i dalje ostaje toliko potreban cilj koji bi jamčio ne samo održivi razvoj, već i zaštitu javnog zdravlja, te društveno blagostanje. Preduvjet za postizanje tog cilja je učinkovita međusektorska suradnja. Pet godina nakon Samita o Zemlji organizirana je 19. Specijalna sjednica Generalne skupštine UN-a (UNGASS-19) pod nazivom Rio+5, na kojoj je donesen Program dalje

implementacije Agende 21.

Novi Svjetski samit o održivom razvoju Rio+10 (World Summit on Sustainable Development - WSSD), na kojemu je učestvovala i delegacija BiH, održan je 2002. godine u Johanesburgu, Južnoafrička Republika. Cilj skupa je bio da se napravi 10-to godišnji pregled aktivnosti vezano za UNCED proces na nivou samita, te da se osvježi globalna podrška održivom razvoju. Samit je usvojio dva glavna dokumenta: Johanesburški plan implementacije (JPOI) i Johanesburšku deklaraciju o održivom razvoju. Johanesburški plan implementacije je dizajniran kao okvir za djelovanje kako bi se implementirale izvorne odluke UNCED-a i uključuje poglavlja, kao što su: Iskorjenjavanje siromaštva, proizvodnja i potrošnja, prirodni resursi, zdravlje, male ostrvske nerazvijene zemlje (Small Island Developing States – SIDS), poglavlje Afrika, druge regionalne inicijative, značaj implementacije te institucionalni okvir. Johanesburška deklaracija o održivom razvoju naglasila je put održivog razvoja od UNCED-a do WSSD, a označava izazove, izražava posvećenost održivom razvoju, navodi značaj multilateralizma uz naglašenu potrebu za implementacijom obaveza iz Rio de Janeira. UN konferencija o održivom razvoju, skraćenog naziva Rio +20, održat će se u Rio de Jaineru, Brazil, u razdoblju 20-22.06.2012. godine. Ova konferencija predstavlja povijesnu priliku da se definiraju putanje do sigurnijeg, pravednijeg, čistijeg, zelenijeg i prosperitetnijeg svijeta za svakog. Dvadeset godina poslije samita u Riju 1992. godine, gdje je usvojena Agenda 21, osjeća se potreba za ponovnim razmatranjem plana ekonomskog razvoja, unaprjeđenjem društvene jednakosti, osiguranjem zaštite okoliša i dogovorom o

5

nizu inovativnih mjera koje mogu smanjiti siromaštvo kroz korištenje čiste energije, te održivo i pravedno korištenje resursa. Bosna i Hercegovina shvaća da je Rio+20 jedinstvena prilika za međuzavisni svijet da se osigura politička opredijeljenost za održivi razvoj. Tu će se procijeniti napredak i propusti u implementaciji odluka ranijih konferencija, te novi izazovi, s dvije veoma bliske teme:

Institucionalni okvir za održivi razvoj, te Zelena ekonomija u kontekstu održivog razvoja i iskorjenjivanja siromaštva.

Institucionalni okvir se uglavnom odnosi na reformu međunarodnog okvira za saradnju i upravljanje održivim razvojem, ali je i svaka suverena zemlja, odnosno njena demokratski izabrana vlast, odgovorna za svoje vlastito unutrašnje ustrojstvo i upravljačke kapacitete za povećanje kvaliteta života svojih građana. Zelena ekonomija se definira kao ona koja efikasno koristi prirodne resurse i ekosistemske usluge, socijalno je inkluzivna, energetski je efikasna i značajno smanjuje okolišne rizike. Kako Bosna i Hercegovina nastoji postati članica EU to su Europska strateška opredjeljenja vodilja za naše ciljeve i buduća postignuća u održivom razvoju. Za Evropsku Uniju je ključni razvojni strateški dokument „Europa 2020“, čiji je cilj transformirati ekonomiju EU u takvu koja je:

Bazirana na znanju; Resursno efikasna i nisko-karbonska; te Sposobna za održive odgovore na izazove, s kojima će se na svjetskom tržištu EU

suočavati do 2050. Strategijom se nastoje uspostaviti i usmjeriti međuzavisni prioriteti za „pametan i održiv rast“, u koji će svi građani zemalja EU biti uključeni. EU je suočena sa vlastitim izazovima, ali je naše uvjerenje da će kao cjelina i kao svaka zemlja članica, pa i kandidat ili potencijalni kandidat (kao što je to BiH), kroz proces njihovog prevazilaženja i rješavanja, izaći mnogo jača u odnosu na ranije stanje, kao i u odnosu na druge regije i zemlje u svijetu. Bosna i Hercegovina se jasno opredijelila za euroatlanske integracije. Pregovori o zaključivanju Sporazuma u stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između BiH i EU zvanično su otvoreni još 2005. godine, da bi Sporazum bio parafiran 4. decembra 2007., a nakon što su se stekli politički uvjeti, potpisan je 16. juna 2008. godine u Luksemburgu. Bosna i Hercegovina je završila ratifikaciju SSP-a u novembru 2008., nakon što su saglasnost dala oba doma Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo BiH donijelo odluku o ratifikaciji SSP-a. Evropski parlament i svih 27 članica Evropske unije su ratifikovali SSP još krajem 2010., ali on ni do danas nije stupio na snagu. Odgađanjem stupanja na snagu SSP-a, Evropska komisija čini zapravo ustupak vlastima BiH, jer bi, u suprotnom, odmah po početku primjene, Sporazum bio suspendovan. To bi se desilo s obzirom da BiH još nije ispunila sve zadatke na koje se obavezala prilikom potpisivanja.

6

Sa Zakonom o sistemu državne pomoći, donesenim 03.02.2012. godine, važnim reformskim – evropskim zakonom, kasnilo se punih 19 mjeseci. Donošenje Zakona o popisu stanovništva, stanova i domaćinstava u BiH, takođe u februaru 2012. godine, a koji bi trebao biti proveden u aprilu 2013. godine, prvi puta nakon 1991. godine, od izuzetnog je značaja za napredak BiH na EU putu i uopće razvoj BiH. To će biti suočavanje sa istinom u BiH o svim pokazateljima – ekonomskim, socijalnim i u najširem smislu okolišnim, što će ujedno biti i jedinstvena prilika za one društvene i političke snage, koje se bore da u BiH bude bolje, da vjerodostojno, argumentovano i utemeljeno, stvarno rade na promjenama u pravcu održivog razvoja BiH. U domenu okoliša, Bosna i Hercegovina je postigla značajne napretke i pokazuje jasnu namjeru priključenja Evropskoj Uniji. U posljednjih desetak godina, usvojeni su i počeli su se primjenjivati setovi odgovarajućih entiteskih zakona, kao i veći dio potrebne sekundarne legislative. Međutim, na nivou države još nije postignuta potpuna politička saglasnost o okvirnom Zakonu o okolišu, tako da su još uvijek prisutni mnogobrojni problemi u međuentitetskoj i međunarodnoj saradnji, kao i implementaciji međunarodno prihvaćenih obaveza.

1.2 Odgovor na globalnu ekonomsku krizu i okolišne izazove Evropsku uniju kao i svijet u cjelini, zahvatila je već nekoliko godina globalna finansijska i ekonomska kriza. Usred ovih neizvjesnih i turbulentnih okolnosti, globalni okolišni problemi dodatno produbljuju krizu, ali i oblikuju način iznalaženja puteva zaizlazak iz krize - kako razvijenih, tako i zemalja u razvoju. Klimatske promjene, iscrpljivanje neobnovljivih izvora energije, suše i poplave, gubitak biodiverziteta, te dodatne prirodne i ljudskim djelatnostima izazvane okolišne katastrofe, dovode do sve oštrijih regulatornih zahtjeva u svim zemljama, uključujući BiH, koje nose i određene ekonomske i tržišne implikacije. No, ovi izazovi se mogu gledati kao mogućnosti i šanse. Investicije u „zelenu infrastrukturu“, tehnologije i rješenja koja pomažu u suočavanju i adaptiranju na okolišne izazove, vide se kao izlaz, kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u tranziciji. Pred BiH stoji izazov definisanja njene uloge, kao male zemlje sa izuzetno kompleksnim adminstrativnim uređenjem, u globalnim naporima iznalaženja rješenja za zajedničke globalne probleme. Definisanje prioriteta i aktivna podrška iznalaženju rješenja uz pomoć EU i drugih partnera, je od izuzetne važnosti za postizanje dugoročne održivosti. U skladu sa pomenutim globalnim izazovima i specifičnim problemima u BiH, moze se očekivati da buduće aktivnosti i investicije trebaju biti usmjerene na:

a. Obnovljive izvore energije, energijsku efikasnost na strani proizvodnje, kao i korištenja energije;

b. Efikasno korištenje vode; c. Bolje upravljanje čvrstim otpadom, eko-transport i organsku poljoprivredu.

7

Bosna i Hercegovinaima jedinstvenu šansuza unaprijeđenje postojećeg stanja usljed značajnih postojećih potencijala i prilike za EU integracijama.

2 POLITIČKA SPREMNOST BOSNE I HERCEGOVINE ZA ODRŽIVI RAZVOJ, DOSADAŠNJA POSTIGNUĆA I POTEŠKOĆE U IMPLEMENTACIJI

2.1 Održivi razvoj u Bosni i Hercegovini u razdoblju 2002-2012 Donošenjem Deklaracije o okolišu i razvoju tijekom Samita o Zemlji, prema kojoj je održivi razvoj ideja vodilja za 21. stoljeće, postignut je konsenzus koji označava nužnost okolišnog, ekonomskog i socijalno pravednog razvoja u interesu sadašnjih i budućih generacija. U vrijeme održavanja Samita o Zemlji, najvećeg skupa na kojem se raspravljalo o novoj viziji razvoja u svijetu, u Bosni i Hercegovini bjesni rat, koji odnosi ljudske živote i uništava materijalna i prirodna dobra. Tijekom druge polovice 90-tih godina 20. stoljeća, u poslijeratnom razdoblju i fazi oporavka BiH, nije bilo velikog napretka u provedbi i operacionalizaciji zaključaka iz Ria. Veliki broj međunarodnih organizacija, kroz posebne programe i tekuću aktivnost, podržava oporavak i razvoj BiH, te od 2002. godine počinje organizirano uvođenje zaštite okoliša u praksu BiH, a u skladu sa zakonodavstvom Europske Unije, kada se u Republlici Srpskoj donosi prvi set okolinskih zakona, a 2003. u Fedraciji Bosne i Herzegovine. Prvo desetljeće 21. stoljeća je razdoblje u kojem se BiH okreće ka definiranju i razvoju odgovora na izazove održivog razvoja, te je bila jedna od 191 zemlje sudionice Svjetskog samita o održivom razvoju Rio + 10 održanom 2002. godine u Johannesburgu. Od tada, pa do danas, ovaj proces je kontinuiran i stabilan, iako nedovoljno brz i efektivan. Održivi razvoj u Bosni i Hercegovini je ozbiljno shvaćen i predstavlja stalan zadatak, koji prožima sve segmente društva, posebno kroz procese euro-atlantskih integracija. Shodno resursima, postojećem institucionalnom uređenju Bosne i Hercegovine, te ukazanim prilikama i potrebama institucije organa vlasti, kompanije, organizacije te svi drugi subjekti društva učestvuju u procesu održivog razvoja, svako na svoj način, bilo da je to kroz donošenje zakona i podzakonskih akata, izradu strategija ili kroz implementaciju preuzetih domaćih i međunarodnih obaveza, sa različitim uspjehom. Kada je riječ o mehanizmima i političkim (eng. policy) instrumentima za implementaciju održivog razvoja, potrebno je konstatirati da Bosna i Hercegovina još uvijek nema Povjerenstvo za održivi razvoj na državnoj razini (eng. National Commission on Sustainable Development) kojemu bi bilo povjereno strateško usmjeravanje napora za implementaciju principa održivog razvoja. (Opisati postojeći ukooR)

8

Proces priključenja Bosna i Hercegovine Europskoj Uniji jedan je od glavnih pokretača provedbe koncepta održivog razvoja preko harmonizacije domaćeg zakonodavstva sa EU acquis, s obzirom da se zakonodavstvo EU smatra jednim od najprogresivnijih, koje nastoji dostići ciljeve zaštite okoliša i prirodnih resursa, razvoja ekonomije temeljene na znanju, te socijalne uključenosti. Napori koji su učinjeni da bi se provele reforme u sektoru okoliša u Bosni i Hercegovini potaknuti su upravo mogućim članstvom u EU, odnosno usvajanjem i preuzimanje pravne stečevine EU. Set od šest temeljnih okolišnih zakona koji se odnose na zaštitu okoliša, zaštitu zraka, upravljanje i zaštitu voda, upravljanje otpadom, zaštitu prirode i

fond za zaštitu okoliša usvojen je u razdoblju od 2002. do 2004. godine u entitetima i Distriktu

Brčko. Bosna i Hercegovina je posvećena provedbi Milenijskih razvojnih ciljeva (Millenuim Development Goals). Izvješće o društvenom razvoju/Milenijski razvojni ciljevi Bosne i Hercegovine (NHDR/MDG) izrađeno je 2003. godine za razdoblje 2003-2015. Dokument sadrži niz prijedloga politika s ciljem ostvarivanja pomaka prema punom dostizanju relevantnih Milenijskih razvojnih ciljevana lokalnoj razini i 18ciljeva specifičnih za Bosnu i Hercegovinu. Definirano je 48 pokazatelja za preciznije praćenje napretka, a periodično se izrađuju i izvještaji o napretku. Izvještaj o napretku u realizaciji Milenijskih razvojnih ciljeva u Bosni i Hercegovini za 2010. godinu usvojen je od strane Vijeća ministara Bosne i Hercegovine 29.11.2010. godine. Dokument strategije smanjenja siromaštva (Poverty Reduction Strategy Paper) u Bosni i Hercegovini za srednjoročno razdoblje 2004-2007. usklađen je sa Izvještajem o društvenom razvoju. Bosna i Hercegovina je, tek desetak godina nakon Samita o Zemlji 1992, ratificirala tri glavne UN konvencije koje su donesene tijekom samita:

Konvencija o biološkoj raznolikosti (ratificirana 2002. godine), sa protokolom iz Katragene o biološkoj sigurnosti (ratificiran 2008. godine);

Okvirna konvencija o klimatskim promjenama (ratificirana 2000. godine) sa Kyoto protokolom (ratificiran 2008. godine);

Konvencija UN o borbi protiv dezertifikacije u zemljama sa velikim sušama i/ili dezertifikacijom (ratificirana 2002. godine).

Osim ove tri glavne konvencije, Bosna i Hercegovina je potpisnica i mnogih drugih multilateralnih sporazuma u oblasti zaštite okoliša. Pored drugih međunarodnih sporazuma samo u toku 2008. godine ratificirane su: Arhuska, Bernska i CITES konvencija, te Kartagena i Kjoto protokol. U 2009.-oj godini ratificirana je ESPO konvencija a početkom 2010-te godine i Štokholmska konvencija, dok je 2011 godine ratificiran i Pekinški amandman Montrealskog protokola Bečke konvencije o zaštiti ozonskog omotača. U narednom periodu se očekuje, obzirom da su već pokrenuti procesi za ratifikaciju, Konvencija o očuvanju migratornih vrsta divljih životinja (CMS) Sporazum o očuvanju šišmiša u Evropi London, 04.12.1991. godina Protokol o integrisanom upravljanju obalskim područjem Sredozemlja 4. Protokol o sprečavanju zagađenja sredozemnog mora prekograničnim prevozom opasnog otpada i njegovim odlaganjem. Podaci o ratificiranim sporazumima nalaze se na web stranici Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa

9

Bosne i Hercegovine, te nam u narednom periodu predstoji intenzivna aktivnost na implementaciju preuzetih međunarodnih obaveza. Pored zakonske legislative, provedbenih propsapravila i procedura, te međunarodnih dokumenata, urađen je i veliki broj strateških dokumenata u razdoblju 2000-2012., koji predstavljaju osnovu kontinuiranog rada na ostvarenju ciljeva održivog razvoja:

Srednjoročna strategija ekonomskog razvoja 2000 – 2004 (2000); Strategija upravljanja čvrstim otpadom (2002); Procjena održivog razvoja u BiH – Izvještaj za WSSD (2002); Nacionalni okolišni akcioni plan – NEAP BiH (2003); PRSP – Srednjoročna razvojna strategija 2004-2007 (2004); UNECE EPR1 - Environmental Performance Review 1 (2004); Prvi nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama (2009); Prvi izvještaj o provedbi Arhuske konvencije u BiH (2010); Strategija biodiverziteta sa akcionim planom (2010); Izvještaj NCSA (Samostalna procjena nacionalnih kapaciteta,2012); Razvojna strategija Bosne i Hercegovine (2008 d0 2018, koja formalno još nije

usvojena nastavak PRSP); UNECE EPR2 - Environmental Performance Review 2 (2011); Nacrt Perspektive 2012-15 (DEP, april 2012); Nacrt Izvještaja o stanju okoliša u BiH (izrada u toku); U toku je izrada drugog nacionalni izvještaj o klimatskim promjenama.

Najveći dio implementacionih aktivnosti predstavljaju one koje su urađene na nivou entiteta i Brčko distrikta, a odnosi se na veliki broj entitetskih razvojnih i okolišnih strategija, studija i izvještaja; U Izvještaju „Procjena održivog razvoja u Bosni i Hercegovini“ iz 2002. godine, izrađenom u okviru priprema za učešće na Svjetskom samitu o održivom razvoju Rio+10, obrađeni su ključni segmenti koji utječu na kretanje ka održivom razvoju, međutim, nije posvećena dovoljna pažnja klimatskim promjenama. U zadnje vrijeme, problem klimatskih promjena sve više dolazi do izražaja, jer je nesumnjivo dokazano da je povećanje varijabilnosti klime direktna posljedica ljudskih aktivnosti. Efekt staklenika, kao najuočljivija posljedica ovih aktivnosti, postao je sve očigledniji tijekom prošlog stoljeća. Vjeruje se da industrijalizacija i brzi rast populacije, kao i rezultirajuće povećanje ljudskih aktivnosti, imaju značajan utjecaj na ovaj efekt. Posljedice klimatskih promjena su katastrofaalne, a prognoze svjetskih stručnjaka i zvaničnika IPCC-a govore da nas tek očekuju ispunjenje stravičnih prognoza. Prema izvještaju Sekretarijata UNCCD konvencije izneseni su zabrinjavajući podaci koji konstatuju da savke minute na svijet dođe15o stanovnika, emisija CO2 se poveća za 6150 tonatropska deforestacija iznosi 25 ha, gubi se 10 ha tla, dezertifikacijom se izgubi 23 ha, to za sobom nosi posljedice da od gladi umre 16 ljudi od kojih su 12 djeca, da imamo nestašicu i nesigurnu proizvodnju hrane, sve veću pojavu raznih i novih bolesti, što opet izaziva političke krize, ratove i nesigurnost svake vrste. To jasno ukazuje na potrebu jačanja procesa održivog razvoja i upravljenjem okoline radi ostvarivanja sigurnosti nacija, zemalja i regiona te globalne sigurnosti.

10

U cilju provođenja obveza preuzetih ratifikacijom Okvirnom UN konvencijom o klimatskim promjenama, u oktobru 2009. godine predstavljen je „Prvi nacionalni izvještaj Bosne i Hercegovine u skladu sa Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama“. Uz zaključak da su klimatske promjene uzrokovane ljudskim faktorom i da se kao takve mogu ublažiti ili spriječiti odgovarajućim djelovanjem, u izvještaju je predstavljen faktografski pregled klimatskih faktora, specifične okolnosti u BiH, dat je proračun emisije stakleničkih plinova, ranjivost i adaptacija klimatskim promjenama, kao i procjena potencijala za ublažavanje klimatskih promjena. Izvještaj je iste godine usvojen od relevantnih entitetskih institucija i Vijeća Ministara Bosne i Hercegovine. U razdoblju od 2005. do 2010. godine pripremljena su I, II, III i IV Izvješće o biološkoj raznolikosti na državnoj razini. Time je Bosna i Hercegovina sustigla razinu aktivnosti izvješćivanja u drugim zemljama potpisnicama konvencije, te dala svoj doprinos globalnim procjenama i analizama stanja biološke raznolikosti. Urađena je i Strategija Bosne i Hercegovine s Akcijskim planom za zaštitu biološke i pejsažne raznolikosti (NBSAP 2008 - 2015). Dokument je upućen Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, te na daljnju proceduru usvajanja - Vijeću ministara Bosne i Hercegovine koje je sredinom 2011. godine prihvatilo dokument. Prvo Izvješće o provedbi Konvencije o borbi protiv dezertifikacije/degradacije zemljišta na državnoj razini urađeno je 2005. godine. Sadržaj toga izvješća je uključivao osnovne informacije o Bosni i Hercegovini, upravljanje okolišem, razvoj održivog sustava poljoprivredne proizvodnje, pokretanje programa obnove šuma/pošumljavanja i intenziviranje programa konzervacije tla, održivo korištenje i upravljanje u brdsko-planinskim zonama, monitoring suše i dezertifikacije te procjenu, mjere za sanaciju degradiranih zemljišta i sustav ranog upozorenja za ublažavanje posljedica suše i daljnje korake. U tome razdoblju Bosna i Hercegovina je bila uključena u dva aneksa UNCCD konvencije, u Aneks IV i Aneks V. Trenutno pripada samo Aneksu V (zemlje središnje i istočne Europe). Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je 2002. godine usvojilo novu institucionalnu i organizacijsku strukturu za upravljanje okolišnim pitanjima i koordinaciju primjene međunarodnih okolišnih sporazuma, koje je ratificirala BiH. Od tada je poduzet niz aktivnosti kako bi se obveze preuzete potpisivanjem konvencija okolišnog karaktera provele. Ovaj proces, ipak, nije dovoljno brz i efektivan, a cijeni se da je glavni razlog tome, pored nepostojanja harmonizacije institucionalnog i pravnog okvira na polju okoliša, i nedostatak kapaciteta. Potreba za jačanjem kapaciteta prepoznata je u mnogim zemljama, koje su uvidjele da je za održiv razvoj potrebno poduzeti određene aktivnosti, posebno kada je u pitanju stanje okoliša i primjena konvencija i drugih međunarodnih sporazuma kojima su preuzete određene obveze, a zbog manjka kapaciteta one nisu ispunjene ili su ispunjene u veoma smanjenom obujmu. Zbog toga je u prosincu 2010. godine pokrenut petnaestomjesečni proces Samostalne procjene državnih kapaciteta Bosne i Hercegovine (eng. National Capacity Self-Assessment - NCSA) kako bi se na primjeren način osigurala identifikacija prepreka u primjeni multilateralnih okolišnih sporazuma. Rezultat provedbe ovog procesa je dokument koji sadrži stanje i trenutnu raspoloživost kapaciteta, te pregled

11

potreba za dodatnim kapacitetima po svakom tematskom području, konvenciji, potrebe s pregledom prioriteta u izgradnji kapaciteta, ograničenjima i prilikama za izgradnju kapaciteta, kao i Plan aktivnosti – Akcijski plan za uspostavu potrebnih kapaciteta. Izvještaj o stanju okoliša (State of Environment Report) u Bosni i Hercegovini, koji je u svojoj završnoj fazi izrade, služit će kao preporuka u donošenju odluka za održivo upravljanje okolišem u Bosni i Hercegovini, dati osnovu za inovativni pristup ka zelenoj ekonomiji, osigurati određeni broj opcija za ciljne politike i doprinijeti donošenju odluka koje će se temeljiti na naučnim metodama. Očekuje se da će ovaj dokument olakšati suradnju između različitih organa vlasti i značajno poboljšati buduće provođenje okolišnih politika. Nacrt Strategije razvoja Bosne i Hercegovine 2008-2018 Uz koordinaciju Direkcije za ekonomsko planiranje BiH, 2010. godine je pripremljena Razvojna strategija BiH, koja formalno još nije usvojena. U njenoj izradi su učestvovale nadležne vladine institucije BiH entiteta i Brčko distrikta, zatim nevladin sektor, naučna i akademska zajednica te socijalni partneri. Izrađena SWOT analiza pokazuje sljedeće:

PREDNOSTI

1. Stabilan makroekonomski ambijent (stabilna unutrašnja i vanjska vrijednost valute)

2. Stabilan bankarski sektor 3. Geo položaj (blizina EU i

mediteranskih tržišta) 4. Industrijska tradicija 5. Dobro postavljena osnovna

transportna i energetska mreža 6. Diverzifikovanost proizvodnje

energije i sigurnost nabavke 7. Izvrsni prirodni resursi

(nezagađeno zemljište, klimat, itd)

SLABOSTI

1. Nestabilan poslovni ambijent 2. Neformalna ekonomija i korupcija 3. Visok nivo javnih rashoda 4. Slab pristup finansijama, posebno za mikro i

mala preduzeća 5. Nedovoljan i fragmentisan okvir za razvoj

nebankarskih institucija 6. Zastarjela znanja, vještine, tehnologija i metode

upravljanja preduzećem 7. Nedovoljna ulaganja u istraživanje i razvoj 8. Obrazovni sistem nedovoljno uključuje

populaciju i nije dovoljno prilagođen potrebama tržišta

9. Nedovoljno razvijeno jedinstveno tržište unutar BiH (uslovi za registraciju, porezi na dobit, doprinosi, itd)

10. Neizgrađenost i nelicenciranost postojećih institucija kontrole kvaliteta roba u izvozu

11. Nerazvijenost infrastrukture (fizičke, poslovne, naučne) i nizak nivo njenih usluga

12. Tehnološki usmjerena strana preduzeća već napuštaju (umjesto da što više dolaze) BiH, zbog nedostatka tehnološki visokokvalifikovane radne i istraživačke radne snage

13. Ogromno neracionalno korištenje energije 14. Nedostatak institucija (organa, laboratorija itd),

zakona i dokumenata (strategija pravilnika, investicionih programa) te sporo prihvatanje

12

globalnih i EU standarda 15. Velike površine potencijalno obradivog zemljišta

pod minama

PRILIKE

1. Znatni neiskorišteni resursi (zemlja, radna snaga, kapital, istraživački kadar dijaspore)

2. Razvoj energetskog sektora i posebno obnovljivih izvora energije, te uslužnih djelatnosti

3. Privatizacija strateških kompanija i jačanje korporativnog upravljanja

4. Uključivanje u integrativne procese tržišta kapitala u širem i užem okruženju (npr. zajedničko djelovanje berzi)

5. Uspostava tržišta i institucija na nivou regiona Jugoistočne Evrope

6. Vanjska podrška za procese reformi

7. Mogućnost vojne konverzije i regionalne specijalizacije

8. Mogućnost uključenja u EU programe i korištenje predpristupnih fondova

9. Intermodalni transport, razvoj luka na rijeci Savi i bolja veza sa lukom Ploče u Hrvatskoj

10. Brža izgradnja koridora Vc 11. Mogućnost zadovoljavanja

vlastitih potreba hranom i ostvarivanje izvoza

12. Razvoj ruralnog preduzetništva (organska poljoprivreda, ruralni turizam, prerada drveta i bio mase), posebno preduzetništva žena

13. Strana ulaganja mogu omogućiti ne samo nova radna mjesta i moderne tehnologije nego i stvaranje nove preduzetničke i radne kulture

PRIJETNJE

1. Razvoj političke situacije u BiH i regionu te globalne ekonomske situacije

2. Pogoršanje platnobilansne situacije i veličine deviznih rezervi

3. Potencijalna finansijska neodrživost npr. penzionog sistema;

4. Slabo integrisanje u internacionalne sisteme finansijskog nadzora

5. Uvozna inflacija 6. Nedovoljno razumijevanje modernih razvojnih

procesa (neuvažavanje globalnih trendova među ključnim nosiocima odluka; nepoduzimanje mjera za poboljšanje poslovnog okruženja; nepoduzimanje treninga radne snage; nepovećanje sposobnosti procjene krupnih investicionih programa)

7. Brži razvoj okruženja u odnosu na BiH, posebno suočavanje sa konkurentnošću firmi zemalja članica EU uz neadekvatne mehanizme zaštite domaće proizvodnje

8. Odljev kadrova (odlazak inteligencije i mladih) 9. Prevelik socijalni pritisak na javni budžet 10. Neispunjavanje preuzetih međunarodnih

obaveza 11. Nedovoljna svijest o očuvanju okoline i resursa

(npr. stvaranje tehnogenih pustinja zbog odlaganja otpada)

12. Nepostojanje tehničke infrastrukture koja bi podržavala razvoj obnovljivih izvora energije

13. Nepovoljni ugovori o trgovini 14. Širenje zaraznih stočnih i biljnih bolesti 15. Nezainteresovanost internacionalnih fondova za

deminiranje šuma i obradivih površina 16. Genetski modifikovana hrana: nema kontrole i

regulative u uvozu i proizvodnji 17. Nepoduzimanje mjera za suzbijanje i legalizaciju

neformalne ekonomije 18. Demografski faktor (nizak natalitet, pražnjenje

ruralnih područja, nezaposlena populacija iznad 40 sa izgubljenim radnim navikama)

Razvojna strategija Bosne i Hercegovineima za cilj osiguranje konkurentnije, stabilnije i održivije ekonomije, veće zaposlenosti i socijalne stabilnosti, te veće socijalne uključenost bh. društva, kao i njegove veće uključenosti u EU društvo. Razvojna strategija identificira prioritete u ostvarivanju ciljeva, te predlaže mjere i aktivnosti za njihovo ostvarenje. Šest je strateških ciljeva razvoja Bosne i Hercegovine:

13

Makroekonomska stabilnost (javne finansije, vanjski sektor i razvoj finansijskog tržišta);

Konkurentnost (klasteri, kompetentnost ljudskih resursa, razvoj naučno -tehnološke i poslovne infrastrukture, te jedinstvenog ekonomskog prostora);

Zapošljavanje (razvoj malih i srednjih preduzeća, unaprjeđenje tržišta rada i promocija poduzetničke klime);

Održivi razvoj (poljoprivreda i ruralni razvoj, okoliš, okolišna i transportna infrastruktura, te obnovljivi izvori energije);

Europske integracije i Socijalna uključenost (obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita).

Održivi razvoj kao jedan od ciljeva Razvojne strategije Bosne i Hercegovine odnosi se na razvoj okoliša i okolišne infrastrukture i obnovljivog izvora energije, transportne infrastrukture i telekomunikacija, te razvoj poljoprivrede i ruralnih područja sa ciljem diverzifikacije ekonomskih aktivnosti, a posebno povećanja samo-snabdijevanja BiH zdravom hranom. Razvojna strategija je definirala prioriteti i mjere u pospješivanju održivog razvoja za tri su glavne oblasti: (i) Poljoprivreda, proizvodnja hrane i ruralni razvoj, (ii) Ekologija i obnovljivi izvori energije i (iii) Transport i komunikacije.

2.2 Izazovi za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja Općenito, u usporedbi s europskim zemljama uočena su izvjesna područja na kojima se BiH susreće s jačim izazovima, koji neminovno utječu i na održivu proizvodnju i potrošnju:

Nestabilne i nedostajuće institucije Nerazvijena infrastruktura, naročito transportna Nedovoljna ulaganja u istraživanje i razvoj Obrazovni sistem neprilagođen potrebama tržišta i visoka nezaposlenost Započinjanje biznisa sporo, skupo i komplikovano Neracionalno korištenje energije i Nizak nivo nacionalne štednje.

Ova i druga ključna pitanja, na kojima Bosna i Hercegovina mora intenzivno raditi, navedena su u nacrtu dokumenta Razvojne strategije Bosne i Hercegovine 2008 do 2018, ali su dijelom spomenuti i u drugim gore spomenutim strateškim dokumentima koji su urađeni i usvojeni na entitetskom i državnom nivou. Zbog toga Bosna i Hercegovina treba poduzeti odgovarajuće korake i utvrditi mjere kojim bi se proces održivog razvoja unaprijedio i okrenuo u pravcu zelene ekonomije, što je tendencija na globalnom planu.

2.3 Politička spremnost za implementaciju principa održivog razvoja Europska unija (EU) i njene zemlje članice podržavaju prijedlog ciljeva održivog razvoja kao vrijedan doprinos ishodu Rio + 20 samita. Bosna i Hercegovina je prepoznala potrebu za jačanjemodrživog razvojana globalnoj, regionalnoj, državnoj i lokalnoj razini u skladu sa načelom zajedničke, ali podijeljene odgovornosti, te poštujući suverena prava svake države

14

nad njenim prirodnim resursima. Bosna i Hercegovina smatra da tranzicija ka zelenoj ekonomiji predstavlja način jačanja implementacije održivog razvoja i borbe protiv siromaštva. Prioriteti identificirani tijekom pripreme za Rio +20 i ključni izazovi za ubrzanje progresa prema održivom razvoju tijekom razdoblja od narednih 10 godina su:

Zaštita i održivo korištenje vodnih resursa; Regionalna energetska stabilnost, energetska efikasnost u svim oblastima te

orijentacija ka korištenju obnovljivih izvora energije; Zaštita i održivo upravljanje planinskim područjima, zaštita biološke raznolikosti i

očuvanje stabilnosti ekosustava; Proizvodnja hrane.

Navedene izazove prepoznala je i Europska Unija u svojim prioritetima za Rio +20. EU smatra da su energija, voda, oceani i zemlja esencijalni za rješavanje pitanja sigurnosti hrane. Ova pitanja navedena su i u Nacrtu Strategije razvoja Bosne i Hercegovine, a u suglasnosti su i sa glavnim ciljevima održivog razvoja postavljenim u dokumentu Ujedinjenih naroda „Zero draft“ (Nulti nacrt), radnog naziva „The future we want“ (Budućnost koju želimo), koji je odredio glavne teme o kojima će se raspravljati na konferenciji Rio+20. U ovom trenutku se na globalnom planu vode teški pregovori oko konačnog teksta koji bi trebao 22 juna 2012. godine biti usvojen na Samitu u Rio de Janeiru. Uloga Bosne i hercegovine će biti da aktivno učestvuje u ovim razgovorima i donošenju konačne odluke. U cilju rješavanja ovih i novih izazova, Bosna i Hercegovina iskazuje spremnost da:

Uključi sve razine zakonodavne i izvršne vlasti u proces održivog razvoja, kao i predstavnike privrede, univerziteta, civilnog društva i nevladinog sektora;

Nastavi proces harmonizacije domaćeg zakonodavstva sa EU acquis, međunarodnim konvencijama i preporukama UN;

Ojača spremnost i kapacitete institucija na svim razinama u cilju pune i efikasne implementacije zakonodavstva i preuzetih obveza;

Pojača ulogu univerziteta u definiranju specifičnih pravaca zelene ekonomije; Poboljša sustav upravljanja u cilju jačeg uključivanja zainteresiranih strana u proces

donošenja odluka i izgradnje partnerskih odnosa; Osigura adekvatnu financijsku podršku iz državnih, entitetskih i lokalnih proračuna

za implementaciju politika i strategija održivog razvoja; Uključi sve zainteresirane strane u definiranju Mape puta održivog razvoja Bosne i

Hercegovine i Zajedničkog izvještaja o zelenoj ekonomiji po okončanju Samita o zemlji Rio + 20.

Bosna i Hercegovina ima velika očekivanja od Konferencijeu Riu, te smatra da će obnavljanje političke podrške održivom razvoju biti ključ za uspješan ishod Rio+20 procesa. Sve zemlje i sve interesne grupe moraju imati svoju ulogu i dati svoj doprinos uspjehu Konferencije, kako bi se osigurala puna implementacija njenih zaključaka.

15

3 BUDUĆNOST KOJU ŽELIMO

3.1 Prilike za razvoj zelene ekonomije u Bosni i Hercegovini Imajući u vidu dosada navedeno, a cijeneći da je osiguranje dovoljnih količina vode, hrane i energije, povezano sa sigurnosnim aspektom našega društva, smatramo da trenbamo iskoristiti svaku pruženu priliku povećavajući šanse za uspjeh na tom planu. Analizirajući tendencije u svijetu, vodeći se vlastitim iskustvom te urađenim i dostupnim dokumentima i strategijama, smatramo da su planine važan izvor vitalnih usluga ekosistema i imaju značajnu ulogu u privrednom razvoju, zaštiti okoliša, ekološkoj održivosti i ljudskom blagostanju. Stoga nije slučajno da je održivi planinski razvoj baziran na razvoju zelene ekonomije u fokusu ovogodišnje Rio +20 Konferencije. Bosna i Hercegovina je pretežno planinska zemlja. Planine su značajan izvor vode, energije i biološke raznolikosti. One su kompleks ključnih resursa, kao što su minerali te šumski i poljoprivredni proizvodi. U kontekstu globalnih tendencija u očuvanju životne sredine težnja za zaštitom planinskih ekosistema i na znanstvenim osnovama upravljanja istim u budućnosti trebaju biti na listi prioriteta Bosne i Hercegovine. Činjenica da se radi o vrlo osjetljivim kompleksima prirode koji su izloženi naglim promjenama potvrđuje unaprijed iznesenu tezu. Planinski kompleksi su osjetljivi na ubrzanu eroziju tla, pojavu klizišta i nagli gubitak staništa, što u konačnici ima za posljedicu i smanjenje genetičke raznolikosti. Planine su centri biološke raznolikosti i utočište brojnim endemičnim vrstama biljaka i životinja. Ekološka i biološka raznolikost planinskih ekosistema uključuje planinske rudine na karbonatima i silikatima, snježanike, vrištine, pukotine stijena, sipare, granična zona šume, planinske šume, te planinske torove. Danas su planinska područja ugrožena uslijed vrlo širokog spektra antropogenih aktivnosti. Osnovni ekološki problemi visokoplaninskih ekosistema su deforestacija, erozija zemljišta, poremećaji vodnog režima, acidifikacija (SOx, NOx, COx), porast koncentracije CO2 - globalno zagrijavanje, te gubitak staništa. Bosna i Hercegovina je u velikoj prednosti kada je u pitanju zastupljenost planinskih ekosistema. Zemljište u BiH je izrazito brdsko – planinsko, sa prosječnom nadmorskom visinom od 500 m. Od ukupne površine BiH, 42% otpada na planine, a posljednji podaci govore da na šume i šumsko zemljište otpada preko 60% teritorije. BiH raspolaže i sa značajnim vodnim bogatstvom. Bosna i Hercegovina se odlikuje prisustvom ekosistema visokog stepena biološke raznolikosti koji su distribuirani od nivoa mora do najviših vrhova planinskih masiva kakav je na primjer Maglić (2386 m). Na ovom relativnom malom području je zastupljeno nekoliko klimatskih tipova – mediteranska i submediteranska, kontinentalna, te nekoliko varijeteta planinskog klimata. Geološka podloga je takođe raznolika. Dominantnu ulogu imaju karbonatne stijene – krečnjaci i dolomiti, te dolomitizirani krečnjaci. U centralnom, sjevernom i sjeveroistočnom dijelu zemlje nalaze se silikatne stijene različite geološke starosti. Tipovi tala predstavljaju

16

različite stadije u razvoju karbonatnih i silikatnih tala sa dominacijom kambričnih i ilimerizovanih tala. Na južnom dijelu zemlje, dominantu ulogu imaju tamna fertilna tla i rendzine. Heterogeni abiotički faktori su omogućili razvoj jedinstvenog mozaika visoke biološke raznolikosti. Bosna i Hercegovina predstavlja zemlju koja se odlikuje vrlo visokim nivoima biološke raznolikosti kako na nivou vrsta tako i na nivou ekosistema. Postoje tri glavne biogeografske regije u Bosni i Hercegovini: mediteranska, kontinentalna i alpska. Bogatstvo flore je omogućilo razvoj i vrlo raznolikih ekosistema. Uzimajući u obzir geografske, geološke, klimatske i historijske okolnosti, moguće je razlikovati tri glavna fitogeogografska regiona: (1) Mediteranski, (2) Eurosibirsko-boreoamerički, i (3) Alpsko-visokonordijski gdje spadaju i najviši planinski vrhovi. Bosna i Hercegovina se odlikuje vrlo bogatom florom sa oko 5200 taksona vaskularnih biljaka. Uzevši u obzir broj vrsta i relativno malu površinu države, gustina i diverzitet taksona u BiH spadaju među najviše u Evropi. Promjene u generalnim fizičko-geografskim uvjetima, a posebno nastanak i nestanak prirodnih izolacijskih barijera u toku geološke prošlosti su imali vrlo snažan utjecaj na razvoj i sastav živog svijeta u vodotocima. Prema socio-ekonomskim pokazateljima BiH spada u grupu nerazvijenih zemalja koja je zbog društvenih i političkih okolnosti u proteklih 20 godina uspjela očuvati svoje prirodne resurse i samo mali procenat njih podvrgnuti eksploataciji. Najveći izazov sa kojim se država suočava danas je kako izbalansirati privredni razvoj sa očuvanjem prirodnih resursa. Jedno od rješenja može biti upravo podsticanje razvoja zelene ekonomije. Raspoloživi resursi nude veliku razvojnu šansu za BiH koja se ogleda u razvoju zelenog poduzetništva u sektorima proizvodnji zdrave hrane, eksploatacije prirodnih (mineralnih) voda, iskorištenja obnovljivih izvora energije, te sektoru turizma. Razvoj zelenog poduzetništva svoju bazu može imati u planinskim ekosistemima kao najvećem prirodnom resursu koji zemlja posjeduje i to su koji nude sve gore navedene usluge. Međutim, Izvještaj o razvoju zelenog poduzetništva u BiH1 godine je pokazao uglavnom nedostatak znanja i inicijative, posebno u dijelu koji se odnosi na zakonske i finansijske instrumente, koji bi ubrzali razvoj zelenog poduzetništva. I dok se sa jedne strane investitori suočavaju sa brojnim pravnim i birokratskim preprekama kod započinjanja biznisa, bez adekvatnih finansijskih poticaja, s druge stane zemlja obiluje prirodnih resursima i ogromnim potencijalom koji bi poduzetnici sa inovativnim idejama mogli i trebali iskoristiti. Stoga u strateškom i političkom smislu, opredjeljenje BiH treba biti na poticanju razvoja zelene ekonomije kroz unaprjeđenje pravnog, strateškog i finansijskog okvira koji će kreirati povoljno okruženje za razvoj zelenih poduzetnika i na taj način doprinijeti, između ostalog, i održivom razvoju planinskih ekosistema:

Poticanje razvoja istraživanja planinskih područja

1 Report on Green Entrepreneurship in Bosnia and Herzegovina, Centar za okolišno održivi razvoj, 2012.

17

Intervencije u politike i postojeće strategije razvoja poduzetništva; Povećanje protoka informacija sa viših prema nižim razinama vlasti i zajedničke

strategije prema maksimalnom korištenju EU fondova za razvoj zelenog poduzetništva;

Širenje informacija o zelenom poduzetništvu; Provođenje obuka/radionica/seminara na temu zelenog poduzetništva; Razmjena znanja sa stručnjacima/poduzetnicima iz zemalja EU. Staviti naglasak na

korištenje benchmarkinga2 i razmjenu najbolje prakse jer se jasna dodana vrijednost dobiva od učenja iz tuđih iskustava;

Prikupljanje uspješnog zelenog poduzetništva u udruženje i izgradnja kapaciteta za obranu njihovih prava i promicanje rada zelenih poduzetnika u zemlji;

Provedba demonstracijskih projekata. Kratkovidno je smatrati da ekologija i ekonomija predstavljaju dvije dijametralne suprotnosti koje ne mogu pronaći zajednički jezik o pitanjima ekonomije i kvaliteta okoliša. Upravo zelena ekonomija koja podrazumijeva podsticanje razvojnih aktivnosti koje će imati znatno reducirane negativne posljedice po okoliš predstavlja značajan iskorak prema uravnoteženom razvoju. Značajne odlike planina u evropskom kontekstu uključuju vodne resurse, budući da se izvori svih značajnijih vodotoka u BiH nalaze u planinskim područjima. Također, veoma su značajna šumska staništa koja igraju značajnu ulogu u održavanju ekoloških servisa naše planete. Kao najznačajniji vid podrške većine ekonomskih aktivnosti, prirodni resursi daju ključni doprinos održivom razvoju.

3.2 Voda – hrana – energija kao faktor održivog razvoja Bosne i Hercegovine i zelene ekonomije

3.2.1 Voda

Održivo korištenje voda, kao vjerovatno najznačajnijeg prirodnog obnovljivog resursa koji ima BiH, trebalo bi biti vrhunsko prioritetni i integrativni cilj za razvoj, odnosno izlazak iz siromaštva i održivi razvoj. Za takvo nešto je neophodno:

Osigurati potrebne količine voda odgovarajućeg kvaliteta za razne namjene; Umanjiti štete od voda; i Postići dobro stanje, odnosno dobar ekološki potencijal voda, osiguravajući tako i

održivost korištenja ovog resursa, jednovremeno ne ugrožavajući ekosisteme koji o njemu ovise.

Naredni pokazatelji o korištenju voda u BiH su posebno izazovni:

Količina vode koju danas koristi privreda opala je čak šest puta u odnosu na 1991. godinu (pri čemu su samo mali dio uštede, odnosno rezultat su primjene unapređene tehnologije i "čistije proizvodnje"; privreda, ona "realna", praktično vrlo slabo radi);

2

Benchmarking – process mjerenja I uspoređivanja operacija, proizvoda i usluga neke kompanije s najboljima, bilo unutar područja djelovanja kompanije ili zvan nje.

18

Iskorištenost hidropotencijala u BiH je danas najniža u Evropi, svega oko 30%; U 1991. godini, navodnjavalo se samo 1,8 %, a danas je to spalo na svega 0,2 % od

ukupnih obradivih površina, što je daleko najniže u Evropi (svi podaci iz upravo usvojene Strategije upravljanja vodama).

Klimatske promjene Klimatske promjene su činjenica, najveći izazov današnjice, koju više niko ne dovodi u pitanje. Velika većina naučnika se slaže da su uzroci promjena povezani sa izrazito povećanom emisijom stakleničkih plinova, od kojih su najvažniji produkti sagorijevanja uglja i nafte. Evidentiraju se povećane izmjerene srednje vrijednosti temperatura zraka i vode; došlo je do veoma značajnog topljenja leda na polovima i visokim planinama, ljeta su toplija i zimi je snijega sve manje, očekuje se značajno povišenje nivoa mora i okeana. O mogućem ublažavanju (ili mitigaciji) klimatskih promjena smanjivanjem emisija stakleničkih plinova vode se globalne rasprave, pregovori razvijenih i zemalja u razvoju, te provode sveobuhvatni projekti. Najvažniji su sektori energije i saobraćaja, te šumarstva i poljoprivrede, zbog troškovne efektivnosti. Posebno se podstiče korištenje obnovljivih izvora energije i energetska efikasnost. Bez obzira na mjere koje će se poduzimati, izvjesno je da će se globalno zatopljavanje povećavati u narednim dekadama. Zato je neophodno prilagođavanje (ili adaptacija), za što se globalno pripremaju odgovarajući prijedlozi i preporuke, ali se one sprovode na lokalnim nivoima i u pojedinačnim sektorima. Prva velika "žrtva" klimatskih promjena je režim voda. Prirodan režim proticaja vode na vrelima i u rijekama je u principu i ranije bio nepovoljan za ljude. S klimatskim promjenama, frekvencija pojavljivanja i intenzitet poplava i suša se stalno povećavaju. Dakle, dobro upravljanje vodama čini se da je ključ prilagođavanja klimatskim promjenama: kada je vrućina i suša, ljudi, pa i ekosistemi često trebaju više vode odgovarajućeg kvaliteta nego što je ima, a kada vode ima previše, mnogima nanosi štetu (poplave, bujice, klizišta i drugo). Stanje upravljanja vodama u BiH Godišnje padavine u Bosni i Hercegovini su prosječno 1250 l/m2, ukupni oticaj je 1155 m3/s (ili 57 % padavina), što je više od 9.000 m3/stanovniku, po čemu BiH spada u zemlje bogate vodom. Od većih rijeka, jedino su Bosna i Vrbas čitavim slivom u BiH (njihovi slivovi obuhvaćaju 33 % teritorije), dok Una, Drina, Sava, Neretva, Trebišnjica i Cetina imaju prekogranične slivove. Zato je neophodna tijesna saradnja sa susjedima i regionalno. Mada je ova saradnja kroz zajedničke komisije, projekte i analogne institucije dosta razvijena, ona se ipak ne može ocijeniti kao uspješna, jer praktično nijedan prekogranični problem nije riješen. Pošto je nadležnost za pojedine aspekte i segmente upravljanja vodama u BiH podijeljena između svih 5 postojećih nivoa vlasti i više ministarstava i agencija, često na

19

BiH strani dolazi do preplitanja nadležnosti, kompliciranja i nepotrebnog odugovlačenja u provođenju bilo kakvog poduhvata. Snabdijevanje stanovništva pitkom vodom je oduvijek imalo prednost. Ipak, samo oko 56 % građana (94 % u gradovima i 35 % u prigradskim naseljima i selima) ima javno vodosnabdijevanje. Osnovna obilježja su izrazite razlike u kvalitetu vodosnabdijevanju između gradova i sela; slaba zaštita i nedovoljni kapaciteti izvorišta; neracionalna potrošnja i veliki gubici vode, kako fizički tako i administrativni; neadekvatne cijene servisa; te nedostatak sredstava za tekuće održavanje i pogotovo za investicije. Preporuke za poboljšanje servisa su: dodjela vodovodima adekvatnog nivoa autonomije; bitno povećanje procenta naplate računa; mjerenje svake potrošnje vode; redukcija gubitaka i neobračunate vode; unaprjeđenje računovodstva, budžetiranja i izvještavanja; povećanje transparentnosti; te konačna transformacija vodovoda u moderna, biznisu i klijentima orijentirana preduzeća. Vodovodima treba pomoći da struktuiraju tarife i na temelju toga dosljedno primjene usvojeni princip "korisnik plaća", unaprijede kontrolu kvaliteta vode, unaprijede kapacitete ljudskih resursa, povećaju energetsku efikasnost, osnaže učešće privatnog sektora u nekim svojim funkcijama, te primjenjuju GIS u operativnom vođenju fizičkog i poslovnog sistema. Odvođenje gradskih otpadnih voda, odnosno razvoj kanalizacije kasni za vodosnabdijevanjem. U većini općina je nezadovoljavajući dio populacije priključen na kolektore. Broj komunalnih postrojenja za tretman otpadnih voda je jako mali: Čelinac, Gradačac, Grude, Ljubuški, Neum, Sarajevo, Srebrenik, Trebinje i Trnovo, od kojih su neki dugo van pogona. Industrijski razvoj prati i rast potreba za vodom, pa ona dobiva ekonomska obilježja. Tempo rasta potrošnje vode i pogoršanja kvaliteta otpadne vode bio je do sada daleko veći od industrijskog rasta, što se čistijom proizvodnjom i novim tehnologijama u narednom periodu mora preokrenuti. Voda je potrebna svim privrednim djelatnostima, pa je koriste iz komunalnih sistema ili sopstvenih izvora. Najveće količine otpadnih voda industrije bile su i ostale u slivovima Bosne i Vrbasa (gdje je i najveća koncentracija stanovnika u BiH), te Une i Drine. Prije rata '92 – '95, postojala su 122 postrojenja za tretman industrijskih otpadnih voda, ali je samo 27 radilo sa zadovoljavajućim efektom. Pri tome je industrija BiH vodotoke opterećivala gotovo trostruko više nego svo stanovništvo. Danas je situacija obrnuta, prvenstveno zbog uništenja industrije. Proces njene revitalizacije mora se oprezno voditi, u skladu sa načelima održivog razvoja, što uključuje i odgovornije upravljanje otpadnim vodama. Hidromelioracije podrazumijevaju navodnjavanje, odvodnjavanje i sprječavanje kontaminacije tla i vode. Fond oranica u BiH je oko 1,06 miliona hektara, organizovano se navodnjavalo 19.000 ha (1,8 %), a danas znatno manje. Evropski prosjek je 15 %, a u BiH bi se moglo navodnjavati oko 52 %. Ipak, razvoj tržišne poljoprivredne proizvodnje, uključujući organske hrane, nezamisliv je bez ozbiljnih komasacija, hidromelioracija i izgradnje višenamjenskih hidroakumulacija, radi obezbjeđenja dovoljnih količina vode, posebno u svjetlu nastupajućih sve većih klimatskih promjena.

20

Sadašnji nivo hidroenergetske iskorištenosti voda u BiH je svega 30 %, što je daleko najniže u Evropi. Razvijene, pa i neke zemlje u razvoju, dostigle su gotovo 100 %-tnu iskorištenost. Izgrađenost po slivovima je od 0 % (neposredni sliv Save) do 66 % (Trebišnjica). Postojeći zastoj i problemi kod započinjanja gradnje većih, ali i malih hidroelektrana, moraju se rješavati brzo, ali ne i brzopleto, te svakako uvažavajući potrebe ekosistema ovisnih o vodama, tako da sve zainteresirane strane, lokalna zajednica i cjelokupno društvo, budu na dobitku. Zaštita od poplava, odnosno smanjenje rizika, provodi se građevinskim i administrativnim mjerama. Problem su spoljne, ali i unutrašnje vode, zatim suvišna voda u tlu, erozija i bujice. Mjere aktivne zaštite su hidroakumulacije i retenzije, a pasivne mjere su nasipi i kanali, sa pumpnim stanicama. Razvoj turizma i rekreacije na rijekama, jezerima i moru, ribarstvo i riječni transport, eksploatacija termomineralnih voda, te flaširanje pitke vode, to su segmenti korištenja voda, čiji razvoj traži vremena i dosta investiranja, a povezan je i sa za značajnim razvojem druge infrastrukture. Vode u poljoprivredi i razvoju obnovljivih izvora energije Posljednjih nekoliko godina, na nivou BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta, kao što je već rečeno, radila se razvojna petogodišnja Strategija, odnosno akciono planiranje za njenu primjenu. Unutar strateškog cilja dostizanja pretpostavki za održivi razvoj, kao što je već navedeno, definisane su tri oblasti:

Poljoprivreda i ruralni razvoj; Okoliš i obnovljivi izvori energije; te Transport i komunikacije.

Za sve oblasti, dati su prioriteti, mjere i indikatori očekivanih rezultata. Uz niz institucionalnih, ekonomskih i mjera za jačanje ljudskih kapaciteta, čini se da je prepoznata i uloga voda u svim ovim oblastima: od uređenja poljoprivrednog zemljišta (odvodnjavanje i navodnjavanje), vodne infrastrukture u ruralnim oblastima, zaštite voda i posebno izvorišta vode za piće, do hidroelektrana kao jednog vida obnovljivih izvora energije. Razvoju organske poljoprivrede i povezivanju proizvodnje i prerade poljoprivrednih proizvoda posvećena je posebna pažnja. Ali, toga nema bez dovoljno vode – zato je jako važno zaštititi i sačuvati njen kvalitet i racionalno je koristiti, ali je svakako koristiti. Ključne riječi u današnjem svijetu su: finansijska i ekonomska kriza; energija; klimatske promjene; siromaštvo; i voda. Budući da je i BiH u krizi, uvozi naftu i plin 100 %, a samo mali dio proizvedene električne energije izvozi, žrtva je klimatskih promjena, ali ima relativno bogate vodne resurse, zaključak je jednostavan: izlazak iz krize i siromaštva i prilagođavanje klimatskim promjenama, uz druge mjere, moguće je trasirati i intenziviranjem korištenja voda, odnosno boljim upravljanjem vodama.

21

Hidroakumulacije U BiH je do sada izgrađeno ukupno 26 akumulacija, od čega u Jadranskom slivu 16 i slivu Save 10. Veće su Bileća, 1.280 hm3, Buško jezero, 800 hm3, Rama, 487 hm3, Bajina Bašta, 335 hm3, Jablanica 318 hm3, Višegrad, 161 hm3, Zvornik, 89 hm3, Modrac, 88 hm3, Salakovac 68 hm3 i Bočac, 53 hm3. Ukupna korisna zapremina svih izgrađenih akumulacija je 3,84 km3 = 3.840 hm3 (ili oko 9 % prosječnog godišnjeg oticaja, dok je npr. evropski prosjek 48 % ili Sjeverne Amerike 32 %; ovi, kao i prethodni podaci, su prema „World Water Resources and Role of Man-made Reservoirs“, March 2010). Akumulacije u BiH potapaju površinu od 194 km2, ili 0,38 % teritorije. Raznim planovima predviđeno je izgraditi još 35 hidroakumulacija u BiH, ukupne zapremine oko 3,5 km3 i površine potapanja 145 km2.

Strategija razvoja BiH predviđa, u okviru strateškog cilja dostizanja održivog razvoja, prije svega razvoj poljoprivrede i proizvodnje hrane, te razvoj upravljanja okolišem i obnovljivih izvora energije. Povećanja proizvodnje hrane, naročito organske i na integralan način, nema bez odgovarajućih hidroakumulacija, kojima će se u ljetnom periodu obezbijediti sigurna voda za navodnjavanje i druge potrebe u poljoprivredi i industriji. Sigurno je da:

Vodna politika ima ključnu ulogu u zelenoj tranziciji ekonomije; Čista voda je vitalan preduslov za život uopšte; i Ako se nastavi kao da sada, voda će do 2030. postati vitalno ograničavajući faktor i u

Evropi, jer će je u sušnim periodima nedostajati i preko 40%, upravo onda kada je najpotrebnija.

Suše i uopšte nedostatak vode su danas glavni razlog katastrofalne gladi u Istočnoj Africi. U 2030. se očekuje da 50% svjetske populacije živi u regionima s nedovoljno vode. Nedostatak vode je takođe jedno od glavnih ograničenja za dalji rast u Kini, pa je voda i tamo postala top prioritet u petogodišnjem razvojnom planu. Dakle, svugdje su neophodne velike investicije u vodnu infrastrukturu i štednju voda.

Perspektive napretka Nakon usklađivanja svoje legislative sa EU, od velikog značaja je njena implementacija, koja je u sektoru voda u BiH započeta usvajanjem entitetskih Zakona o vodama 2006. godine i početkom njihove implementacije 2008. Transponiranje zahtjeva WFD i drugih direktiva relevantnih za sektor voda u domaće zakonodavstvo, prema ocjeni EU je za sada:

Okvirna direktiva o vodama, 90 % u FBiH i 100 % u RS; Direktiva o prečišćavanju komunalnih otpadnih voda, 35 % u FBiH i 41 % u RS; Direktiva o nitratima, 11 % u FBiH i 22 % u RS; te

22

Direktiva o kvalitetu vode namijenjene za ljudsku upotrebu, 58 % u FBiH i 87 % u RS.

Politika upravljanja vodama određuje se Strategijom upravljanja vodama za period 2010-2022. Strategija je u formi nacrta u FBiH izrađena u aprilu 2008, ali je u Parlamentu konačno usvojena tek 20.12.2011. Republika Srpska je izradila i usvojila Okvirnu vodoprivrednu osnovu još 2006. godine, a u toku je izrada novog dokumenta. Za punu primjenu Zakona o vodama nedostaje još niz podzakonskih akata, od kojih su najvažniji oni koji određuju:

Monitoring i sadržaj programa monitoringa; Referentne uvjete za klasifikaciju ekološkog stanja vodnih tijela površinskih voda i

podzemnih voda; Postupak provođenja ekonomske analize korištenja voda; Metodologiju za određivanje ekološki prihvatljivog proticaja; Propis o uspostavljanju ciljeva zaštite okoliša; te Detaljni sadržaj i način donošenja planova upravljanja riječnim slivovima na vodnim

područjima rijeke Save i Jadranskog mora. Trenutno su u toku sljedeći značajniji projekti:

Međunarodna saradnja u okviru priprema za izradu Plana upravljanja vodama sliva rijeke Save, te Konvencije o zaštiti vodnih resursa bazena rijeke Dunav;

Izrada karakterizacijskih izvještaja za dijelove slivova Cetine i Krke na području FBiH, kao prve faze Plana upravljanja;

GEF projekt upravljanja Neretvom i Trebišnjicom (BiH i Hrvatska); IPA projekt Podrška vodnoj politici u BiH, koji je upravo završen, ali se očekuje

njegova implementacija donošenjem niza podzakonskih akata; DIKTAS – regionalni projekat unapređenja upravljanja podzemnim vodama

Dinarskog krša; NATO – Nauka za mir, Program smanjenja rizika od okolišnog zagađenja rijeke

Bosne; Nekoliko desetina projekata unapređenja komunalne infrastrukture vodovoda i

kanalizacije u pojedinim općinama oba entiteta; Nekoliko projekata razvoja navodnjavanja u oba entiteta, te Smanjenja rizika od poplava i zaštita od poplava u FBiH i RS, te regionalno, s Crnom

Gorom i Srbijom. Kao što se vidi, u BiH je trenutno u toku znatan broj projekata iz oblasti upravljanja vodama i unaprjeđenja vodne infrastrukture. Ipak, šanse, potrebe i mogućnosti su znatno, znatno veće. Podsticanje navodnjavanja, posebno manjih poljoprivrednih površina i voćnjaka, pažljiva izgradnja mikro hidroakumulacija i malih hidroelektrana, razvoj ribnjičarstva i turizma na i uz vode, mnogo veće korištenje mineralnih i termomineralnih voda, te druge mogućnosti koje pružaju neiskorišteni obnovljivi resursi u BiH, pružaju značajne šanse u razvoju okolišno prihvatljive ekonomije. Može se zaključiti da je BiH u ovoj oblasti na dobrom putu, ali da ipak ide vrlo sporo.

23

Dinamiziranje vodnih inicijativa u Evropskoj uniji, te brži napredak BiH susjeda, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, sigurno će dovesti do dinamiziranja aktivnosti u sektoru voda i u BiH, što će nadalje unaprijediti regionalnu saradnju i stabilnost.

3.2.2 Hrana Stanje razvoja poljoprivrede u BiH Bosna i Hercegovina zauzima površinu od 5.112.879 hektara od čega na FBiH otpada 2.607.579 hektara, a na RS 2.505.300 hektara. Oko 52% (2.600.000) ukupne površine je pogodno za poljoprivredne aktivnosti, dok je ostatak prekriven šumama. Od ukupne poljoprivredne površine, 40% se nalazi na 500 metara nadmorske visine, 35% je na nadmorskoj visini između 500 i 1000 metara, a 25% je smješteno na nadmorskoj visini višoj od 1000 metara. 68% ukupne poljoprivredne površine u BiH je obradivo, a 32% su livade. Plodne nizine čine 16% ukupnog poljoprivrednog tla BiH, 62% sačinjavaju manje plodna brdovito-planinska područja, a jadransko područje ima udio od 22%. Najveći postotak usjeva odnosi na žitarice, nakon čega slijedi krmno bilje, zatim povrće i na kraju industrijsko bilje. Poljoprivreda u BiH predstavlja vrlo bitan dio privrede budući da obezbjeđuje hranu značajnom broju stanovnika u ruralnim, ali i urbanim sredinama. U poređenju sa drugim sektorima, poljoprivreda se vrlo sporo oporavlja nakon završetka ratnih dejstava. Alarmantno je to da se obradive površine smanjuju u odnosu na ukupnu površinu poljoprivrednog zemljišta i da se neiskorišteno i neobrađeno tlo povećalo između 45% i 49% ukupne obradive površine. Domaća proizvodnja hrane pokriva samo 35 do 40% potreba, što je znatno manje nego prije rata, kada proizvodnja iznosila oko 60%. Bosna i Hercegovina nije samodostatna u proizvodnji niti jednog od glavnih poljoprivrednih proizvoda, osim krompira. Na temelju pokazatelja poljoprivredne produktivnosti, Bosna i Hercegovina je na dnu europske ljestvice. Čini se da postoji značajan interes za povećanje proizvodnje organske hrane u Bosni i Hercegovini. Prema dostupnim podacima, organska proizvodnja u BiH je u blagom porastu, iako je procenat površine za organsku proizvodnju i dalje vrlo mali u poređenju sa ostatkom poljoprivrednog zemljišta zbog veoma malih farmi (0,5 – 1,2 ha). Prepreku značajnijem razvoju predstavlja nedostatak propisa o organskoj poljoprivredi, te nedostatak podataka o onečišćenosti tla i degradiranog zemljišta. Degradacija tla Degradacija tla u Bosni i Hercegovini, kao i u cijelom svijetu, je u porastu. Prisutni su brojni uzroci degradacije tla, koji ostavljaju različite posljedice. Glavni uzroci degradacije tla u BiH su: površinska eksploatacija raznih sirovina, izgradnja naselja na obradivim površinama,

24

deponije, vodne akumulacije, izgradnja infrastrukture, industrijska postrojenja, razvoj erozije i nastanak klizišta pod utjecajem vode, prisustvo mina u tlu i suša. Gubitak poljoprivrednog zemljišta u većini slučajeva je rezultat neplanske gradnje stambenih i industrijskih objekata i infrastrukture, neracionalne eksploatacije mineralnih sirovina i prekomjerne erozije koja je izazvana krčenjem šuma i nepravilnim tretmanom površina na nagibima. Vlada Bosne i Hercegovine posvećuje veliku pozornost pitanjima degradacije tla, jer tlo smatra ključnim elementom održivog razvoja zemlje. Bosna i Hercegovina već 10 godina podržavaUN Konvenciju o borbi protiv dezertifikacije (UNCCD) i sprema se za pripremudržavnog Programa djelovanja za suzbijanje degradacije i dezertifikacije usklađen sa odredbama Konvencije. BiH je upoznata s održivim ciljem "Nulte neto degradacije zemljišta" („Zero net land degradation“) koji je predložen od strane UNCCD, te je spremna podržati i dati svoj doprinos preko odgovarajućih državnih programa djelovanja. Održivi razvoj poljoprivrede i proizvodnje hrane Bosna i Hercegovina ima dobar potencijal za organsku poljoprivredu, a prelazak sa konvencionalne na organsku proizvodnju bi smanjio štetne utjecaju na okoliš i osigurao održiv izvor hrane. S obzirom da su poljoprivredna gospodarstva u Bosni i Hercegovini mala i fragmentirana, te uglavnom neregistrirana, poljoprivredna politika treba poticati procese grupiranja i konsolidacije gospodarstva, što bi zauzvrat omogućilo primjenu održivih poljoprivrednih metoda. Održivi razvoj poljoprivrede znači tehnički izvediv, okolišno prihvatljiv, društveno odgovoran i ekonomski učinkovit razvoj koji zadovoljava ljudske potrebe za hranom, a koji u isto vrijeme čuva prirodu i prirodne resursei ne miješa se s integritetom biološke raznolikosti. Proizvodnja hrane treba biti kombinirana sa održivim razvojem ruralnih i planinskih područja i organizirana tako da omogući poljoprivrednicima da iskoriste svoje poljoprivredne resurse na najbolji mogući način, a u cilju osiguranja stabilne opskrbe hranom koja svojom kvalitetom i količinom zadovoljava domaće potrebe. Pri tome treba voditi računa da je sigurnost i kvaliteta hrane preduvjet za razvoj domaćeg i stranog tržišta. U kontekstu razvoja zelene ekonomije, prioritet u ovoj oblasti svakako predstavlja uspostava funkcionalnog i odgovornog institucionalnog kapaciteta za poljoprivredu i ruralni razvoj, podizanje razine kvalitete i sigurnosti domaćih proizvoda, te osiguranje zaštite okoliša i racionalnog upravljanje prirodnim resursima.

3.2.3 Energija Energetski sektor je jedan od ključnih sektora po pitanju utjecaja na okoliš. Razvoj energetskog sektora i porast potrošnje energije su doveli do povećane emisije stakleničkih gasova i drugih zagađivača. Zemlje u razvoju i zemlje koje posjeduju značajne izvore energije, poput Bosna i Hercegovine, trebaju posvetiti posebnu pažnju racionalnom

25

korištenju energije i odabiru budućih energetskih izvora. Izazov leži u tome da se osigura dugoročni razvoj energetskog sektora i da se na minimum svede štetni utjecaj na okoliš. Bosna i Hercegovina raspolaže značajnim resursima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i njihov razvoj bi trebao predstavljati prioritet prilikom definisanja politika razvoja. Najvažniji izvori obnovljive energije u Bosni i Hercegovini su hidropotencijal i biomasa, dok potencijali energije sunca, vjetra i geotermalne energije još uvijek nisu dovoljno istraženi. Trenutni izvori izvori energije u Bosni i Hercegovini su ugljen i hidro potencijal, a prirodni plin i nafta se uvoze.Potrošnja energije i utjecaj energetskog sektora na okoliš u Bosni i Hercegovini je u porastu, iako prijeratno stanje još uvijek nije sustignuto.Većina domaćinstava u je povezana na elektro-distributivnu mrežu, iako ekonomski ugroženo stanovništvo ima ograničen pristup energetskim izvorima. Upotreba drva za ogrjev dominira u BiH, posebno kod stanovništva koje je u ekonomski nezahvalnom položaju. Potrošnja energije iz obnovljivih izvora u Bosni i Hercegovini u zadnjih nekoliko godina iznosi oko 9,5%. Procijenjeni hidro potencijal je blizu 6.800 MW. Od toga koristi se 35% kapaciteta, što je blizu 38% od moguće maksimalne energetske proizvodnje. Ovo je najniža stopa eksploatacije hidro potencijala u Evropi.Ukupni tehnički potencijal energije iz biomase u Bosni i Hercegovini iznosi cca 33,518 PJ. Solarna iradijacijase kreće od 1240 kWh/m2do 1600 kWh/m2 i u prosjeku omogućuje 1.840,9 sunčanih sati. Teoretski potencijal sunčeve energije u Bosni i Hercegovini iznosi 67,2 PWh što premašuje ukupnu potrošnju energije u državi. Iako još uvijek nema izgrađenih vjetroelektrana koje su priključene na visokonaposnku mrežu očekuje se brzi razvoj nekoliko značajnih projekata. Između 1999. i 2008. godine, identifikovanoje 16 makrolokacija za izgradnju vjetroelektrana i to: Podveležje (210-260 MW), Mostarsko Blato (60-90 MW), Ugrovača (60-90 MW), Duvanjsko Polje (50 – 80 MW), Raško Polje (60 – 90 MW), Kocerin (20 – 30 MW), Udrežnje (60 – 80 MW), Dabarsko Polje (60 – 80 MW), Hutovo (20 – 30 MW), Popovo Polje (50 – 60 MW), Ivan Sedlo (20 – 30 MW), Bjelašnica (20 – 50 MW), Drvar (Prekaja-Poljice-Savići), B. Petrovac (Bjelajskopolje-Vrtača-Medeno polje), Bihać (Ripač-Lipa-Prkosi), Grahovo polje (720 – 950 MW). Procjena korištenja geotermalne energije u Bosni i Hercegovini u budućnosti je takva, da je moguća tehnologija korištenja geotermalnih resursa u nekoliko oblasti, a to su:

u poljoprivredi za proizvodnju hrane (agro i akvakultura), u komunalnoj sferi za grijanje, u zdravstvenoj industriji i industriji za njegu ljudskog tijela - balneoterapija, u turističke svrhe, kao i za proizvodnju električne energije putem mini - elektrana.

3.2.4 Zelena ekonomija i razvoj zelenog poduzetništva u planinskim područjima Bosne i Hercegovine

Kao što je već rečeno, brdsko – planinska područja u BiH su daleko najočuvanija u pogledu njihovih izvornih prirodnih karakteristika. Hidrografska mreža u nekraškim terenima je

26

veoma razvijena, tako da se može reći da čiste i prirodne vode na svakom koraku ima u izobilju. Rijetka naseljenost, slabo razvijeno stočarstvo i poljoprivreda, kao i, osim nekoliko izuzetaka, izostanak industrijskog razvoja u ranijem periodu, doveli su do toga da su praktično sve ove vode najviše kategorije, odnosno očuvanog prirodnog ekološkog statusa. Osim vodama, ovo područje je bogato šumama, koje su, osim uz puteve i blizu naselja, uglavnom očuvane, jer su bile nedostupne za eksploataciju (legalnu i nelegalnu). U kraškim područjima, osim nekoliko većih, prisutni su samo povremeni površinski vodotoci, dok su suše redovne. Međutim, godišnje padavine su tu čak znatno veće, tako da vode i tu ima u izobilju, samo je u vremenu nepovoljno raspoređena. Zato je neophodno urediti režim voda, odnosno graditi hidroakumulacije, pretežno manje, ali višenamjenske i u većem broju. Osim vode, ali najviše kao velikih zimskih snjegova i, nakon jesenskih ili proljetnih padavina, čestih poplava, te dugotrajnih i teških ljetnih suša, u ovim područjima ima i mnogo sunca i vjetra, karakteristične submediteranske i planinske vegetacije, te mnogo neobrađenih poljoprivrednih površina u kraškim poljima. Cijela Bosna i Hercegovina bogata je podzemnim vodama očuvanog prirodnog kvaliteta. Osim pitkih, u regionu je najbogatija mineralnim, termo-mineralnim i termalnim vodama, koje se veoma malo koriste. Dakle, planinska područja u BiH imaju izrazite prirodne potencijale za razvoj zelenog poduzetništva i zelene ekonomije. Prilikesu možda prije svega u obnovljivim izvorima energije - vodi, vjetru, suncu i biomasi. Povezivanje malih hidroelektrana, vjetroelektrana i elektrana na sunce, kao i pumpno-reverzibilnih hidroelektrana u jedinstvene sisteme, otvara i niz drugih šansi za razvoj zelenog poduzetništva. Tu se onda otvaraju mogućnosti i za razvoj organske poljoprivrede i ribnjičarstva, pčelarstva i skupljanja šumskih plodova, zimskog i seoskog turizma i turizma u prirodi, te svih ostalih vidova zdravstvene rehabilitacije i organizovanog odmora. Na lokacijama bez priključka na električnu mrežu, gorskim predjelima, primjenom fotonaponskih sistema u kombinaciji s manjim vjetrogeneratorima i akumulatorima za skladištenje električne energije predstavlja se kvalitetna zelena zamjena klasičnim samostalnim sistemima za proizvodnju električne energije kao što su dizelski generatori. Primjenom ovih sistema ne samo da se rješava pitanje opskrbom električne energije već se mogu koristiti i u reklamne svrhe, za turističke objekte koji vodi računa o okolišu.

4 INSTITUCIONALNI OKVIR ZA ODRŽIVI RAZVOJ Bosna i Hercegovina smatra da integracija tri stuba održivog razvoja u sve sfere djelovanja društva i ekonomije na lokalnom, državnom, regionalnom i globalnom nivou sa pravom zahtjeva preuređenje institucionalnog okvira u obimu u kojem će moći efektivno odgovoriti na date izazove i ambiciozne ciljeve postavljene Rio+20 inicijativom. U ovom pogledu,

27

upravljanje (en. governance) na svim nivoima i insistiranje na daljnjoj implementaciji Agende 21, uz poštivanje Rio principa je od ključnog značaja. Bosna i Hercegovina pozdravlja nastavak centralne uloge Generalne skupštine UN-a (General Aseembly) kao platforme za donošenje politika u cilju daljeg integrisanja održivog razvoja. Dalje jačanje uloge ECOSEC-a u koordinaciji, monitoringu i promovisanju uključivanja održivog razvoja u djelovanje operativnih institucija UN-a je neophodno. Inicijativu za formiranje Vijeća za održivi razvoj (Sustaianble Development Council) treba podržati uz osiguravanje jasnih i transparentnih pokazatelja da je formiranje ovog Vijeća svrsishodno postizanju ciljeva održivog razvoja. Zemlje članice UN-a trebaju biti aktivno uključene u definisanje mandata ovog Vijeća. Bosna i Hercegovina podržava uspostavu organizacije koja će moći odgovoriti na globalne okolišne izazove. U cilju jačanja okolišnih standarda i prakse, te ispunjavanja obaveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora za zaštitu okoliša na globalnom i regionalnom nivou, ključno je ojačati kapacitet UNEP-a kao specijalizirane UN agencije i osigurati stalne i predvidive izvore finansiranja za programe održivog razvoja. Ujedinjene Nacije i druge međunarodne institucije trebaju podržavati zemlje u razvoju u izradi strategija koje će biti prilagođene potrebama i specifičnim uslovima tih zemalja, kroz dodatne izvore finansiranja i jačanje državnih (en. national) kapaciteta. Jedan od ključnih izazova koji stoji pred međunarodnim finansijskim institucijama je jačanje veze između održivog razvoja, zaštite okoliša i mehanizama finansiranja. Kako bi se obezbijedila bolja podrška zemljama u razvoju, od izuzetnog značaja je integriranje principa održivog razvoja u okolišne i društvene politike, te programske strategije međunarodnih finansijskih institucija. Postojeća saradnja i razmjena informacija i iskustava na međunarodnom, regionalnom i sub-regionalnom nivou se treba ojačati kako bi se omogućilo prelazak na zelenu ekonomiju, sa posebnim osvrtom na zemlje u razvoju. Zelena ekonomija je sredstvo za dostizanje ciljeva održivog razvoja. Ovaj pristup zahtjeva jačanje kapaciteta na svim nivoima uz učešće svih interesnih grupa: vlada, javnog i privatnog sektora, organizacija civilnog društva i relevantnih međunarodnih institucija. Bosna i Hercegovina je prepoznala potrebu za uključivanjem principa održivog razvoja u svoje razvojne planove, kao i potrebu integralnog planiranja. Budući da se Bosna i Hercegovina opredijelila za put pridruživanja zajednici evropskih država, u slijedimo i podržavamo put koji je zacrtala i sama EU u pogledu na održivi razvoj i zelenu ekonomiju. Jačanje institucionalnog okvira zahtjeva prilagođavanje postojećih upravljačkih kapaciteta na svim nivoima, s naglaskom na poboljšanje komunikacije u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Uzimajući u obzir specifičan i lokaliziran kontekst donošenja odluka koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, upravljačke strukture svjesne su ograničenja državnog (en. national) institucionalnog okvira za održivi razvoj, te je izražena spremnost za ulaganje daljih napora za jačanje koherentnosti državnih institucija radi dostizanja ciljeva održivog razvoja. Formiranje državnog odbora za održivi razvoj je alat za koordinaciju, konsolidaciju

28

i uključivanje intersektorskih pitanja, kao i svih interesnih grupa. Ovaj pristup je relevantan kako za donošenje odluka na državnom (en. national) nivou i inegrisanje tri stuba razvoja, tako i za saradnju na sub-regionalnom i regionalnom nivou koja je za Bosnu i Hercegovinu od velike važnosti. Izgradnja kapaciteta, povećanje nivoa znanja i vještina, pristup informacijama i učesničko planiranje na lokalnom i državnom (en. national) nivou su preduslovi za održivi razvoj. Međunarodne finansijske institucije i bilateralni partneri treba da pruže veću podršku lokalnim inicijativama, uz saradnju sa državnim (en. national) institucijama, za dostizanje održivog razvoja i tranzicije ka zelenoj ekonomiji.

5 ZAKLJUČCI Konstatujući da smo u periodu od 2002. do 2012. godine postigli značajne rezultate, koji se ogledaju u prihvaćenim novim međunarodnim okoliskim sporazumuma, novom i poboljšanom zakonskom legislativom, brojnim strateškim dokumentima koje nismo do sada imali, povećanjem ljudskih kapaciteta te ojačanom sviješću javnosti svih građana i donosica odluka, smatramo da dalje aktivnosti moramo intenzivirati u pravcu izgradnje društva zelene ekonomije. Iskorjenjivanje siromaštva koristeći ostojeće resurse jeste i šansa ali i obaveza. Time će se postići veća sigurnost građana, a okolišem ćemo upravljatiu na održiv način. U cilju prosperitetne, sigurne i održive budućnosti za ljude i planetu Bosna i Hercegovina mora surađivati, te sa ostalim zemljama regiona i svijeta raditi na iskorjenjivanju svih oblika siromaštva. Ulaganje u obrazovanje, razvoj ljudskih resursa i dobro planirane infrastrukturne projekte su jedine efikasne mjere za oslobođenje dijela čovječanstva koji živi u zemljama u razvoju iz opakog vrtloga siromaštva i korupcije. U tom smislu, prijenos tehnologije je ključan za energetsku održivost i razvoj zelene ekonomije. Bogate nacije razlikuju se od ostalih upravo po dobro razvijenoj i održavanoj infrastrukturi i adekvatno obučenoj radnoj snazi. Jedan od ključnih segmenata održivog razvoja Bosne i Hercegovine je uključivanje mladih, te jačanje i integriranje institucionalnog pristupa na lokalnom i državnom nivou. Obrazovanje, uključujući i obrazovanje donositelja odluka i obuke za zelena radna mjesta i zeleno poduzetništvo, preduvjet je za razumijevanje i primjenu koncepta održivog razvoja. Kako bismo ojačali implementaciju ciljeva održivog razvoja i pojačali borbu protiv siromaštva, potrebno je da se aktivno uključimo u proces, da pratimo aktivnosti Rio+20, te da se zalažemo za jačanje saradnje i rješavanje tekućih i novih pitanja na način koji će poboljšati mogućnosti za sve, te biti usmjeren na humani razvoj i postizanje bolje

29

integracije među tri stuba održivog razvoja-ekonomskog, socijalnog i ekološkog. U ovom procesu svi u Bosni i Hercegovini imamo mjesto, ulogu, obaveze i odgovornosti, ali i pravo na korištenje dobrobiti koju će nam pravilan pristup u rješavanju pitanja održivog razvoja donijeti.