Radni materijal po udžbeniku za 7. razred- A. i I. Džibrić, Sarajevo Publishing)

PRVA FAZA RAZVOJA BOSANSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA(DOBA SREDNJEVJEKOVNE BOSNE)

Bosna je od samih početaka svoga postojanja bila izložena raznovrsnim uticajima. Nalazila se na raskrsnici evropskih i vanevropskih civilizacija, religija i država. Takav njezin položaj uvjetovao je i rane početke njezine pismenosti. Zato prvi pisani spomenici potiči s kraja 10. ili početka 11. stoljeća. Po oskudnim spomenicima sačuvanim do danas utvrđeno je prisustvo četiri pisma kojima se služilo stanovništvo Bosne i Huma: glagoljica, ćirilica, bosančica i latinica.NAJSTARIJI SPOMENICI NA GLAGOLJICI SU:

1. Natpis sa crkve u Kijevcima kod Prijedora (11. st.),2. dva rukopisa u fragmentima: Groškovićev i Mihanovićev odlomak, pisani poluoblom

glagoljicom ,3. Hrvojev misal (nastao između 1403. i 1415. g.), u vrijeme Hvoja Vukčića Hrvatinića

Glagoljica se upotrebljavala u crkvi i van nje. Padom Bosne i njezine crkve nestaje i glagoljica.ĆIRILICA I SPOMENICI NA ĆIRILICI Ćirilica je bila rašireno pismo, pogotovo bosanska ćirilica (tj. BOSANČICA).Bosanski spomenici na ćirilici se dijele na nekoliko vrsta:1. crkveni rukopisi,2. tekstovi u vidu zapisa na marginama rukopisa,3. natpisi,4. povelje i pisma bosansko-humskih vladara upućene vladarima susjednih zemelja,5. tzv. lijepa književnost.1.Crkveni napisi su ustvari prijevodi Novog zavjeta, odnoso prijepisi ranijih prijevoda sa glagoljskih rukopisa. Tu spadaju:- Miroslavljevo jevanđelje - najstariji pisani spomenik bos.jezika i najstariji i najljepši ćirilički rukopis crkvenog karaktera pisan u Humu za kneza Miroslava.Zatim su tu: Evanđelje Divoša Tihoradića (15.st.), Batalovo evanđelje, Srećkovićevo evanđelje, Mletački zbornik, Hvalov zbornik, Čajničko evanđelje.2.Tekstovi u vidu zapisa na marginama: neki srednjovjekovni pisari imali su naviku uz crkvene prepisivačke tekstove bilježiti i neka svoja zapažanja, misli i raspoloženja. Neki su napisani čistim narodnim jezikom toga doba.3.Natpisi su slični zapisima. Najviše ih ima na stećcima, crkvenim građevinama, sudačkim stolicama, mauzolejima, kaznenim pločama. Najstariji spomenici (natpisi na kamenu) nalaze se u starom Humu i srednjoj Bosni. a) Humačka ploča, natpis na Crkvi svetog Mihalja u Humcu kod Ljubuškog (kraj 10. i poč. 11. st.) b) Kulinova ploča (12. st.) kod Visokog, c) Ploča župana Grda kod Trebinja, d) Natpis velikog sudije Gradiše kod Zenice (12-13. st.)4. Povelje i pisma, ovdje spadaju povelje, pisma, darovnice i trgovački ugovori. Sve ih odlikuje nereligiozni (svjetovni) karakter i namjena. a) Povelja Kulina bana (1189.g.) b) Povelja Stjepana Tomaševića (1461.g), posljednjeg bosanskog kralja c) Povelja Mateja Ninoslava (13.st.) d) Povelja Stjepana Kotromanjića (14.st) e) Povelja kralja Tvrtka ( 14.st.) f) Darovnica kralja Dabiše vojvodi Hrvoju Kosači ( 1392. g).5. Tzv. lijepa književnost od djela tzv. lijepe književnosti, nereligiozne, poznato je jedino da je u 15.st. postojala Povijest o Aleksandridi, koja govori o pobjedama Aleksandra Makedonskog, te da su se prepisivala i druga djela:pjesme o Radošu Pavloviću, bugarštice (žalopojka) Razbolje se Đerzelez i Kako se Nikola otrgao od gospodara.Prvi natpisi javljaju se u obliku epigrafike, tj. natpisa na kamenu, tzv. lapidarna (kamena) pismenost.Nema slavenske zemlje niti jezika koja ima toliko natpisa na kamenu kao Bosna. To su prije svega epitafi, natpisi na nadgrobnim spomenicima, čuvenim stećcima, uglavnom bogumilskim. Pisani su bosančicom. Mjesta sa stećcima: okolina Stoca, Nevesinja, Blagaj, dolina Lašve, bosansko Podrinje, okolina Foče, Vlasenice i Srebrenice, okolina Koraja i Bijeljine, Kaknja.