bosanska politička misao: austrougarsko doba [dr. esad zgodić, 2003.]

ESADZGODIt

BOSANSKA POLITIKA MISAOAUSTROUGARSKO DOBA

KNJIGA PRVA

Sarajevo

2003.

Izdava:

DES, Sarajevo

Za izdavaa:Recenzije:

Demal BAIdr. Husnija KAMBERO VI prof. dr. Nijaz DURAKOVI

Lektor:Kompjuterska obrada:

Samija RIZVANOVI K&T

tampa:

DES, SarajevoRasim FOCO

Za tampariju:Tira:

1.000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u pUblikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioleka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

323 (497.6) "1878 1 t918"ZGODI, Esad

Bosanska politika misao: austrougarsko doba I Esad Zgod i. - Sarajevo: DES, 2003. - Knj. < 1- > : ilustr. ; 23 cm DosacWnji sadraj: Knj. 1. - 611 str. - Biljeka o autoru: str.

609-611ISBN 9958728435COBIS. BH-lD 12546054

Ovo izdanje je objavljeno uz finansijsku potporu

FONDACIJE ZA IZDAVATVO FONDACIJE ZA NAKLADNITVO SARAJEVO

Amidi Lutvi i tetki FeJidi

SADRAJ Uvod ............................................................................................................................... 7 DIOI BONJAKA SOCIJALNA I POLITIKA MISAO

I. Uvod ........................................................................................................................ 212. Muhamed Emin HADJJAHI .................................................................... 27 3. Mehmed-beg KAPETANOVI LJUBUAK .......................................... 39 4. erifARNA UTOVI ......................................................................................... 69 5. Safoet-beg BAAGI ....................................................................................... 97 6. Osman Nuri HADI .................................................................................... 135 7.ukrijaKURTOVI ........................................................................................ 163 8. Smail-aga EMALO VI ............................................................................. 183 9. Fadil KURTAGI ........................................................................................... 201 10.AlijaHOTr ...................................................................................................... 219 ll. Sakib KORKUT ............................................................................................... 255 12. Salih KAZ4Z0VI ......................................................................................... 293 13. IZ BIOGRAFIJA .............. .................................... ...................... ................ 305

DIOlI SOCIJALNA I POLITIKA MISAO BOSANSKIH SRBA1. Gavro VUCKOVI . ... ................................................................................ 323 2. Vaso PELA GI ................................................................................................. 333 3. Petar KOCI .................................................................................................... 383 4. ore LAZAREVI ........................................................................................ 397 5. Risto RADULOVI ...................................................... ................. ................ 411 6. Nikola STOJANOVI .................................................................................... 483 7. Uro KRUV ...................................................................................................... 509 8. lejlo DEDIJER ................................................................................................. 523 9. Vladimir OROVI ....................................................................................... 539 10. VladimirGAINOVI ................................................................................. 55 1 II. Borivoje JEVTI ............................................................................................. 567 12. Dimitrije MlTRINOVI ............................................................................... 58 1 13. IZ BIOGRAFIJA ............................................................................................. 595

7

kao

istorija politikih doktrina, kao historija politike misli, ideja i ideologija, li modernoj politologiji ve je etablirana znanstvena disciplina Nekoliko godina nakon II svjetskog rata i svjetsko udruenje politologa li jednoj je ek.spertistikoj konvenciji ustanovilo ovu disciplinu relevantnu subdisciplinu znanosti o politici. i Kao univerzitetski predmet decenijama je ona figurira1a i na Fakultetu politikih nauka Univerziteta li Sarajevu. pri tome izuavala se evropska politika misao a

H

recepiran to osvjeteno a to imanentno akcePtiran totalitarni duh evropocentrizma iskljuivao je, manje ili vie, recepciju politike misli

vanevropskih kulturno-civilizacijsk.ib krugova. Naravno, II takvom kontekstu. nije bilo ni pomisli da bi se unutar historije politikih doktrina naevropskom zapadu moglonai

ne samo mjesta za konstituciju historije

socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini kao univerzitetske nastavne discipline nego ni za istraivanje, interpretaciju i elaboraciju, bar IIsegmentima ili fragmentima, njenih meritornih likova. Taj viedecenijski hendikep ispravlja se, napokon, II toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, u 1995. godini kada se po prvi put u historiji bosanskohercegovakih univerziteta, i to na Fakultetu pol itikih nauka, a na presudnu inicijativu prof dr. Omera Ibrahirnagia, uvodi nastavni predmet His/orija socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini.1 Jo je 1948. godine grupa sUUnjaka Medunarodnog udruenja za politike manosti (!PSA) predloila etiri velika problemska kruga koji pripadaju u predmetnom smislu domeni politologije a lU1utar njih svoje je mjesto nala i povijest politikih ideja. Ta podruja su: I Politilm teorija: I. politika teorija; 2. povijest politikih ideja; II Po!itilke institucije; 1. ustav; 2. centralna vlast; 3. regionalna i lokalna vlast; 4. javna administracija; 5. ekonomske i socijalne funkcije vlasti; 6. komparativne pol itike institucije; III Partije, grnpc i jama mnijenje: I. politike partije; 2. grupe i udruenja; 3. participacija graana u upravi i politici; 4. javno mnijenje; IV MeunnroJni odJ1osi: 1. MedlU1arodna politika; 2. Medunarodne organizacije; Meunarodno pravo. (Prema: Adolf Bibl, Polifilko Z11anost: predmet i sutina, u: Hrestomatija politic1re Z11anosti, ''Naprijed'', Zagreb, 1946-1971., str. 41.) O poloaju ove politoloke sulxliscipline u modemej amerikoj, njemakoj, francuskoj i italijanskoj poliloiogiji kao i sa stanovita sintetikih uvida od strane Medunarodnog udruenja za politike 21Ianosti, vidjeti u: Prinosi polito/ogI}i, priredio Anelko Milrado\i, "PanI iber", Osijek-Zagreb-Split, 2000.

8

Uvod

U okviru rada na zasnivajuem definiranju njegovoga programa nastala je i publicirana naa knjiga Bonjako iskustvo politike. Osmansko doba. 2 Ona je pretendirala da rekonstruira i izloi historiju socijalne,

i politike misli za vrijeme osmanske vladavine II Bosni. Ali ona nije bila cjelovit prikaz: koncentrirala se, s ambicijom da se napie i izda njezin drugi dio koji bi izlagao bonjako-katoliku i bonjako-pravoslavnu misao, zapravo, na istraivanje i tumaenje bonjako-musli manske misli. Uostalom, bonjako-muslimansku misao II osmanskom

etike

periodu mogue je prouavati kao autonomnu misao,jerje, II osnovi, ona

bez dodira sa bonjako - pravoslavnom i bonjako -katolikom miljukako zbog jezika (pisalo se na turskom, arapskom i perzijskom), tako i zbog diferencija II preokupirajuim temama, te II kvalitetu i prirodi dos-

tupnog znanja i opeg obrazovanja. No, modeme znanstvene discipline II Bosni i Hercegovini, ako bi se to h~e1o istraiti, imaju svoj korijen IIsocijalnoj misli upravo II osmanskom periodu. Njihov se razvoj nastavlja i u austrougarskom dobu s tim da se pojavljuju nove subdiscipline znanosti o drutvu uzmimo, sociologija te politologija II svojim specifinostima, naprimjer, kao politologija partija, nacije, libebonjakoj

ralizma i sl.Sve to govori o otvaranju bosanskohercegovake inteligencije prema evropskom zapadu i njegovoj kulturnoznanstvenoj produkciji. Sada, meutim, nije mogue ni bonjaku ni druge nacionalne misli izuavati izolovana, autonomno, jer fonniraju se one II meusobnim dodirima i uticajima, logikom konvergencije ili divergencije i sl. No, bosanskopmvoslavna i bosansko-katolika misao, u odnosu na bonjakomusli mansku, su otvorenije, intenzivnije se modernizimju, ali istovremeno sklonije su ka nekritikoj recepciji evropskog konzervativizma. Prema tome, sa ovom knjigom, koja pretendira da bude nastavak ve pomenute knjige, onaj se nedostatak otklanja. Ona sada uz bonjako muslimansku ukljuuje i politiku misao bosanskih Hrvata i bosanskih Srba. Otuda i njena aspiracija da demonstrira kritiki prikaz cjeline socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Potrebno je, dakle, akcentirati kako je ovdje rije o pokuaju koji aspirira da bude pnwg kritikoj, a ne neutralnoj, idolatrijskoj, te predrasudno ili etnocentriki negirajuoj, historiji socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine.2 Euromedia, Sarajevo, 1998.

Uvod

9

No, te e se demonstracije publicirati u dvije knjige. Ova prva kritiki elaborira socijalnu i politiku misao bonjake i srpske inteligencije u Bosni i Hercegovini. A druga e izloiti u kritikom diskursu socijalnu i politiku misao i bosanskih Hrvata kao i onih Hrvata koji, mada nisu roenjem Bosanci, jesu presudno intonirali i posredovali ne samo politiki ivot, nego i duhovno-kulturni milje te socijalno-politiku misao II Bosni u ovom vremenu. Uz to, posebno e se, uz jevrejsku misao, interpretirati socijalne, politike i nacionalne ideje bosanskohercegovake socijaldemokratije. Ovaj uvod, meutim, treba shvatiti /mo uvod za obje sveske. Kada se bude publicirala druga, u njenim zavrnim razmatranjima bieprezenJiran sina kritiki prikaz centralnih tematsko-problemskih sklopova, glavnih konvefgenfnih i diveJgentnih trendova, temeljnih politikih pojmova j stanovita, supstancijalnih kako kollfrolltirajuih tako i kooperirajuih vrijednosnih orijentacija, te teorijskih dometa i anahronizama bosanskohercegovake socijalne i jXJlitike misli u cjelini iz doba austetiki

trougarske vladavine Bosnom. Ali, i prije ovog rekapitulirajuog kritikogprikaza, razmatrana misao ovog ili onog autora bie, kao to e se uskoro vidjeti, okonana kritikim osvrtima Razumije se, na kraju ove druge sveske bie data obinma bibliografija.

Uz respekt prethodnih preciziranja,vano je, medutim, apostrofirati: ovdje se uvodi ne samo svjetovna, nego i religijska misao. Interpretira se ne saino progresima, emancipatorska, nego i konzervativna misao. Vrednuje se ne samo misao koja je II duhu evropocentrizma, nego i ona koja je inspirirana islamsko-orijentalnom tradicijom. Jednostvano, istrauje se, tumai i izlae misao u polifonijskom diskursu: respektira se nmogoglasje socijalnog i politikog miljenja u Bosni i Hercegovini ovog vremena

Na intetpretativni prikaz socijalne i politike misli u doba austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini koncentrira se oko u ono vrijeme dominirajueg pit"'1ia: da li i kako politika misao bosanskohen;egovake inteligencije odgovara na austrougarski reim politikog apsolutizma? Ovakvo dijagnostika odreenje ovog poretka figurira i II onovremenim, ali i naknadnim historiografski meritornim interpretacijama. Istina, ono dominira II politikom rukopisu sIpske inteligencije, relativno

10

Uvod

marginalno je kod bonjako - muslimanske, a ne figurira II relevantnijem smislu unutar hrvatske bosanskohercegovake inteligencije. Ve ta diferencija II odreenju prirode austrougarskog reima II Bosni i Hercegovini, diferencija koja ima viesnuke teorijske i politike implikacije, indicira supstancijalnu divergenciju II odgovorima na ono vodee pitanje, a njena identifikacija se kao crvena nit provlai kroz sve nae interpretacije. No, vidjeerno, onaj se odgovor ne iscrpljuje II ovoj divergenciji. Ali, kritika rekonstrukcija politike misli II Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougraske vladavine ovdje se ne reducira na interpretaciju njenog odnosa prema karakteru austrougarske vladavine. Sa tom vladavinom historija je postavila niz zadaa koje je, tada, II novom povijesnom kontekstu, trebala rjeavati. A ona je II naem uvidu znala prepoZIlati te epohalne zadatke. Tri su temeljna POVijes1U1 zadatkafigurirala u to doba.Prvo, kako rijeiti iz osmanskog vremena naslijeeno agramo pitanje? Drugo, kako, u kontekstu novih historijskih okolnosti, rijeiti nacionalno pitwye? Tree, kakav treba da bude dravno-pravni status Bosne i Hercegovine nakon oekivanog i proje1ctiranog prestanka austrougarske vladavine?

Obimna historiografska literatura ve je, recimo to, istraila i protumaila bosanskohercegovake odgovore na ova temeljna pitanja. Ali, inila je to sa stanovita natpersonalnih politikih institucija, politikih partija i dravnih organa vlasti i sl. uvajui u memoriji te, u svakom sluaju meritorne historiografske uvide, ovdje se sada mijenja diskurs pa se rekonstruiraju odgovori na ona pitanja sa stanovita konkretnih osoba, personalizirane bosanskohercegovake, istina, to nije bez vanosti apostrofrrati, nacionalno diferencirane, inteligencije. Pri tome, morao se napraviti izbo,. linosti ija misao na meritoran nain moe ui li historiju socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini uopte. U tom izboru, iako nije jedini, dominira kriterij - akademsko obrazovanje. Linosti fakultetski obrazovane i sa doktorskim zvanjima, ipak - dominiraju. No, uz ovaj li osnovi formalni kriterij u izbom su figurirala i sadr1.inska mjerila, a to znai respektirao se karakter i onodobna znanstveno-teorijska i politika relevancija te kulturna meritornost ove ili one linosti, odnosno, njene publicirane misli. Sa aplikacijom ovih kriterija pokazalo se da se socijalna i politika misao u Bosni i Hercegovini u ovom vremenu odaziva., i izvan ona tri

Uvod

ll

temeljna pitanja, na socijalnu zbilju i njene antagonizme. Dakle, figurira i u drugim problemskim sklopovima i nalazi, pri tome, motive, inspiracije i orijentacije unutar evropskog miljenja pa i unutar sociologije i politike znanosti onoga vremena. Vidjeetno, i to je zagonetno, posebno e srpska inteligencija recipirati konzervativna teorijska stanovita poput socijaldarvinizma, rasistikih teorija, sociolokog naturalizma, patrijarhalnog nacionalizma i sl., i, uope, politike mitologije kako sa evropskog zapada tako i iz srpske epske nacionalne tradicije, posebno. inteligencija, posebno srpska, promatrajui u tom kontekstu, s jedne strane, jest u dosluhu sa onodobnom zapadnoevropskom sociologijom, politologijom, psihologijom i tek fonnirajuom socijalnom psihologijom. No, vidjeerno, u tom dosluhu, ona se kree u tekim protiVIjenostima. Recipira, naprimjer, i konzervativne i emancipatorske autore, prihvata liberalne vrijednosti i pledira retrogradni nacionalizam, preferira politiku JXllifoniju i istodobno hoe nacionalni monizam i sL Traganje za ovim 1 slinim protiVIjenostima u bitnome smislu odbiljeava interpretacije koje slijede. Zanimljivo je, dakle, i to to unutar austrougarskog apsolutizma, najvei dio; inae, nacionalno individualizirane bosanskohercegovake inteligencije nee, osim, uglavnom, u retorikoj recepciji, biti II dosluhu sa demokratsko-liberalnim ethosom evropskog zapada. I onda kada demonstrira smisao za recepciju tih vrijednosti, njihova misao zapada, vidjeemo, u nerazrjeive inkonzistencije: one su u supstancijalnoj protivrjenosti s njihovim pogledima na naciju i nacionalno pitanje.Bosanskohercegovaka

,

Nakon propasti pokuaja instaliranja bosanske nacije u njenim osjeajnim, institucionalnim i simbolikim oblicima i izrazima, bosanskohercegovako drutvo, praktiki, II ovo austrougarsko doba figurira li tri zasebna, paralelna nacionalno-vjerska kruga Prostorno i geografski stanovnitvo je izmijeano i difuzno rasporeeno, ali mentalno, kulturno i institucionalno bonjako-muslimanske, srpsko-pravoslavne i hrvatskokatolike zajednice ive II zasebnom svijetu i II znaku u to doba uene i ostvarene sveopte autonomije. Interakcijske veze, osim na razini svakodnevnog ivota i malog broja dravnih institucija, prije svega u oblasti obrazovanja, pravnog poretka i bosanskog Sabora, gotovo da ne JXJstoje. Personalni i institucionalni oblici muslimanske autostbizacije i autokroatizacije, istina na pseudonain, uspostavljaju neke poprene veze. Ali,

Uvod rije je o pseudointerakcijama. Jer, iza njih stoji presija etnocentrizma i politikog hegemonizma prema Bonjacima II Bosni i Hercegovini.12

Naa sistematizacija

i njihove socijalne i politike misli slijedi, otuda, onodobnu logiku paralelne vjersko-nacionalne institucionalne egzistencije i njen je odraz. Jer mi nismo eljeli naknadnim projekcijama falsificirati zbilju drutvene egzistencije II Bosni i Hercegovini onoga vremena. U takvoj struktuiranosti pokazace se i jedna znaajna prednost: naknadnim komparativnim uvidom vidjee se da li i II kojoj mjeri bonjaka, srpska i hrvatska inteligencija II Bosni i Hercegovini misli logikom konvergencije izmeu unutarbosanskih vjersko-etnikih subidentiteta ili je pak logika i politika divergencije dominirajue odreenje njihovog politikog miljenja-djelovanja. Otuda se II naoj cjelokupnoj interpretaciji kao nit - vodilja prati ovaj odnos izmeu mentaliteta konvergencije i mentaliteta divergencije II socijalnoj i politikoj misli II BiH u doba austrougarske vladavine.

linosti

Razumljivo, naa se interpretacija oslanja na izvomi tekst. Otuda, mnogo citata. Kako se ne bi nikome i nita imputiralo u naim tumaenjima No, ona se, ta interpretacija, oslanja i na dosadanja tumaenja misaonog opusa ovdje apostrofiranih linosti. pri tome, to treba posebno istai, bilo je neophodno izvriti kritiku reviZJju dosadanjih tumaenja budui da su ona bila optereena idolatrijama, glorifikacijama, preutkivanjima konzervativnih dimenzija, bacanjem II zaborav njihovog desniarskog diskursa, etnocentrinim reinterpretacijama sl. Zanimljivo je da su takvi previdi i nedostaci karakterizirali i tzv. marksistike interpretatore te misli uope, i posebno, naprimjer, idejnih autora Mlade Bosne.

za

ovu redukciju razlog je koliko razgovijetno jednostavan, toliko i zagonetno nepoznat U naem uvidu, II ovo doba, kao u sjemenitu, kao izvoru, pohranjeni su, JXlsebno nakon propasti - JXlraza ideje i JXllitike bosallSke nacije, struktura1no-konfiguracijski, mentalni, socijalno-psiholoki i politiki temelji, uglavnom konfliktne, na kraju i tragine, dakle, sa zloinima genocida objektivirane, povijesti Bosne i Hercegovine u 20. stoljCtt Tekaje, istina, munaje ova dijagnoza. No,jedinaje diferencija: nije u to doba, za rnzliku od Bosne i Hercegovine nakon 1990. godine, u1timativna zatraena i, ratnom agresijom, ozbiljena teritorijalna getoizacija naroda, odnosno etnika podjela i aneksija dijelova BiH. Inae, ivjeli su u to vrijeme narodi Bosne i Hercegovine u paralelnim egzistencijama, mada teritorijalno negetoizirani, svak u svojim, prije svega, vjerskim

Uvod

13

zajednicama No, analogijsko zakljuivanje nije, razumljivo, do kraja egzakatno, ali i ovdje je indikativno, bar orijentirajue. Istina, na nivou svakodnevnice, ivjelo se etllOSom komiluka, dakle, sa obiajnostima mikrosuproimanja i logikom lokalne suegzistencije. Ali, ta obiajnost bila je neoptereena, samorazumljiva, introspektirana, bila je, moglo bi se metaforiki rei, prirodna zbilja tekueg ]vota. Dakle, i~e\o se i unutar nonnalne jezike simbioze i vjerske ne samo tolerancije nego i religijskog obiajnog meuritualiteta. i~elo se to svakodnevno, ali tako se nije i'ljelo javno. Jer, ivjelo se javno II prosvjetnim, obrazovnim, privrednim, partijskim, ddavnim, birokratskim, parlamentarnim i drugim zatvorenostima. Uz to, ona se paralelna egzistencija u recepcijama intelektualnih elita, a daleko manje na nivou masovne svakodnevne svijesti, manje ili vie destruktivno, pervertirala u politiku divergencije, odnosno, II do kraja antagonizirane odnose izmeu bosanskih nacionaino-vjer.)kih subidentiteta. Ispoljavalo se to divergentllo i u njegovim ideologijskim, ratnoagresivnim poduhvatima i njihovim stvarno realiziranim varijantima. No, realiziralo se i II pseudobenignim aneksionim JXllitikama njene totalne srbizacije i kroatizacije, odnosno aneksije Srbiji ili u nekoj, budui da u to

doba nije imala sve ddavne predikate, zamiljennj ddavi Hrvatskoj .

No, intrignatno je: zato su i basalISki Srbi - inetelektualci bili tako fanatini ideolozi projekta Velike Srbije? U tom fanatizmu nadmaivali su, u nekim sluajevima, i srpske fantazmagorije nastale na tlu Srbije. Tu su, naprimjer, Nikola Stojanovi, Petar Gakovi, Stevan Moljevi, Vladimir Orovi, Jovan Dui. Istraivanje bi se moglo vratiti i vremenski unazad, pa u kritikoj reviziji dosadanjih, manje ili vie, idolatrijskih predstava II historiografiji, historiji knjievnosti, II sociologiji i {XIlitologiji ideja i ideologija na naem tlu, pokazati kako se II doba austrougarske vladavine u Bosni unutar srpske inteligencije, od Petra Koia do Vladimira Gainovia, od Riste Radulovia do lefte Dedijera, uobliavala ideologija i politika negacija povijesnog individualiteta Bosne i Hercegovine i Bonjaka. Viedecenijsko osporavanje - faktika, pa iratnoagresivna, negacija Bosne i Bonjaka ne moe se do kraja razwnjeti bez istraivanja ove dimenzije velikosrpskog nacionalizma.

, .

ova

se negacija povijesnog individualiteta Bosne i Hercegovine i radikalna dehumanizacija Bonjaka, a ona je uvijek bila oblik i metoda socijalno-psiholokih priprema za masovnu recepciju ratno-ekspanzio-

Uvod nistike politike, ne mogu razumjeti do kraja ni bez uvida II njihove veze i odnose s velikoJuvaJskom politikom prema Bosni i Hercegovini i Bonjacima.14 Srpski teritorija/IIi nacionalizam, a to je njegovo supstancijalno odreenj e . i II pojmu, i II ideologijskom samorazumijevanju te II faktikoj , konkretno-historijskoj objektivaciji, zapravo, jeste esencijalno re/adoni fenomelI. Figurira II koleraciji, ali, as II odnosu rivaliteta i antagonizama, a as, zavisno od historijskih okolnosti, i II fornU SJX>razurna, konvergenci-

je, saveznitva, osovilISkih paktova sa hrvatskim nacionalizmom. I ovdje se korijeni izvora one negacije II aranmanu hrvatske nacionalistike elite mogu nai II doba austrougarske vladavine nad Bosnom. Naprimjer, da to tek ilustriramo, mogu se nai II nacionalnim i dravno-pravnim koncepcijama koje se fonnuliraju, na jednoj strani unutar k1erikalno-katolike politike misli dr. Josipa t.adler.l ili na dmgoj u svjetovnim antihm:anskim i antibonjakim politikim projekcijama dr. Ive Pilara koje se, vidjeetno, deduciraju iz pseudohistoriografskih uvida u junoslavensku, a posebno bosanskohercegovaku povijest. Osim ovih, ilustracije osvjetenih, koncepcijskih antagonizama izmedu ovih nacionalizama su mno-

gobrojne. Naprimjer, pokazuju to rukopisi iz 1908. godine Ferde ~iia3 iS~epana Radia4 - Bosna je hrvatska zemlja, to je njihova temeljna teza i,

na drugoj strani tekstovi, uzmimo, Vlade Gluca i Jovana Cvijia5 - Bosna je srpska zemlja, to je njihovo ishodino stanovite. Primjere osovilISIdh saveza nije teko navesti: za Bosnu i Bonjake su povijesno i egzistencijalno najpresudniji Sporazumi Cvetkovi - Maek, te Miloevi - Tuman. Poricanje i dezindividualizaciju Bosne i Bonjaka u aranmanu srpskog i hrvatskog nacionalistikog establimenta ruje mogue do kraja razumjeti bez uvida u fenomen kojeg oznaavamo kao fenomen bolljako-musli mallSkeautosrbizadje i autolaootizadje. Ma kako ovi fenomeni bili djelo uske, pseudoaristokratske, iz naroda ekskomunicirane elite oni su vani jer su asistirali usaobliavanju, motiviranju i ideologijskoj racionalizaciji - prikrivanju srpskog i hrvatskog nacionalizma. Otuda e naa interpretacija ukljuiti II sebe i paradigmatine linosti koje su promovirale i ideju muslimanske autosrbizacije i ideju muslimanske autokroatizacije.3 Herceg-Bosna prigodom aneksije, Zagreb, 1908. 4 th'O hnatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu, Zagreb, 1908. 5 Hrestomatijski uvidi u njegove i nacionalno-politike koncepcije i drugih stpskih autora u: Fuad Saltaga, Bosna i Bonjaci u slpSkoj nacional/oj ideologiji, Sarajevo, 1997.

Uvod

15

Napokon, ni srpski etnocentrizam, nacionalizam i nacifaizam, nije mogue objektivno razumjeti bez uvida u njihovu srpsku negaciju, dakle, u onu povijesnu liniju emancipatorskog miljenja-djelovanja u srpskoj, vie kulturnoj javnosti a manje u politici, od Svetozara Markovia6 i, vidjeeIno, Vase Pelagi8 preko Dimitrija Tucovia pa do Bogdana Bogdanovia i dr. lova unutarsIpska politika linija demonstrira: svaka nacija, ovdje srpska, kako kae Tagora, ima svoju " ... istoriju razbojnitva, lai i pogaene vere ...".? Ima, dodaemo, historiju otrovnog samoljublja, vrtoglave nesvijesti o moralnoj pokvarenosti, o svojim toksikomanskim idolatrijama i sl U demistifikaciji ove historije ova unutarsrpska emancipatorski orijentirana linija miljenja dragocjeno participira. Ma kako bila djelatno nemona u odnosu na silu dravnog srpskog nacionalizma, i ona u buduim istraivanjima treba biti respektirana Bilo bi, otuda, vrijedno raditi i na projektima istraivanja personalne, autorske SIPSke kritike sIpskog nacionalizma kao i hrvatske kritike hrvatskog nacionalizma.

Unatar ocrtanog metodskog diskursa II istraivanju i tumaenju srpskog i hrvatskog nacionalizma, pokazuje se, prije svega, kako povijesna sutina ovih nacionalizama jest u tome to su oni, kao to je reeno, teritorijalni nacionalizami - oni hoe irenje u prostoru, osvajanje zemalja, oni jesu opsesija ekspanzijom na teritorijama, i prema jugu, prema sjeveru i zapadu. Geopolitika uope, posebno ekspallzionistikageopolitika - sutina je, povijesna konstanta velikosrpske i velikohrvatske politike uope i prema Bosni i Hercegovini, posebno. Vidjeemo, ta se geopolitika utemeljuje jo II doba austrougarske vladavine nad Bosnom. Metode njene aplikacije u povijesti su mnogostruke: od politike asimilacije, a ta se navodna asimilaciona snaga srpstva i hrvatstva unutar ovog nacionalizma, po pravilu, himnino slavi i sakralizira, pa do prakse zloina genocida. To je, kadaje bio u XIX i XX stoljeu na djelu, i genOCidni nacionalizam.6 OdbacujUi projekat aneksije Bosne i Hercegovine zamiljenoj ''Velikoj Srbiji," on e, naprimjer, pisati: ''No, pretpostavimo srean sluaj da sc velikosrpska poHtika uvena uspehom i da Srbija zadobije Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru i Staru Srbiju. Malo bi se nalo Srba koji to ne bi smatrali za najveu sreu naeg naroda ... Narod bi izaao iz borbe za ''Veliku Srbiju" siromaniji i razoreniji no to je sada ... "Velika Srbija" morala bi kupovati prijateljstvo u neprijatelja poniavanjem i rtvovanjem interesa svog naroda, morali bi sve vie i vie troiti na vojnu silu ... Takva politika morala bi se zavriti kakvom spoljanjom ili tn1utranjom katastrofom.... ''Velika Srbija" i tesna je i rava zgrada, pa stoga i nije kadra da obezbedi srpske narodne interese ... ". (1868.) 7 Rabindranat Tagore, Nacionalizam, "Alfa", Beograd, 1990., str. 52.

16

Uvod

No, II ovom supstancijaInom odreenju, ovaj se nacionaliVIm povijesno ne pojavljuje samo II svom ogoljelom liku, kao ista, okrutna osvajaka sila, on se, zapravo, mora i ideologijski legitimirati a to znai preparirati kao nezlo. Na djelu je njegovo racionaliziranje kao mirnikrirnnje te introspektivno i izvanjsko opravdavanje. Velikosrpski i velikohrvatski teritorijalni nacionalizam racionalizira se, naprimjer, pseudomanstvenim utemeljenjem etnikog pansrbizma i pankroatizma, kvazi-naunim zasnivanjem jezikog unitarizma, zavodljivim, halucinantnim predstavama srpskog ihrvatskog mesijanizma, imaginarnom teorijom historijskih prava na Bosnu i Hercegovinu, fiktivnim, debumanizira.juim percepcijama i paricanjima narodnog individualiteta Bonjaka kao etniki izvornih Srba i

Hrvata,

simbiotikim dravno-politikim

vezama sa pravoslavljem,

katolianstvom,

itd.

Priroda tih naina tog legitimiranja, dakle, II aranmanu srpske i hrvatske etnocentrine instrumentalizacije znanosti ilustrirae se rukopisima vie bosanskosrpskih i bosanskohrvatskih mislilaca koji su publicirani II vrijeme austrougarske vladavine u Bosni. Ne pripadaju oni arheologiji zabluda., nego djelatno, odnosno suvremeno odjekuju, jer fonnuliraju neke od bitnih, ovovremenih konstanti srpskog i hrvatskog nacionalizma. Tu je i motivacija za njihovo kritiko problematiziranje.

***Uz apostrofirane tematsko-problemske preokupacije treba posebno akcentirati da dvije linosti, svaka na svoj nain, i to neovisno od programskih ideja Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, uvodi u bosanskohercegovaku socijalnu i politiku misao - ideju i koncepciju socijalizma. Rije je o, u javnosti poznatijem, Vasi Pelagiu i, ak lll1utar strune javnosti, nepoznatom - Aliji Hatiu. U opem onodobnom antikomunistikom ambijentu, oni, zapravo, donkihoterijski i pionirski, publiciraju svoje vizije socijalizma. Zbog te unikatnosti, ovdje se njima i posveuje tako obimna interpretativna panja. Mada u tome usamljeni, njihova se misao mora, u naem tumaenju, konfrontirati sa retorikom recepcijom liberalizma i. na drugoj strani, sa nacionalistikim poimanjima nacije i nacionalnih odnosa Ova sueljavanja tek su dio i izraz naeg opeg metodskog diskursa: da se unakrsnim tumaenjima bosanskohercegovake politike misli iz austrougarskog vremena pokae i na vidjelo iznese sve ono to pripada njihovim anahronizmima, civilizacijskim dometima, antibosanskoj ili probosanskoj aksiologiji, duhu koegzistencije ili politici etniko-vjer skih antagonizama i sl.

Uvod

17

Na koncu, valja posebno poImati: historija bosanske socijalne i politike misli iz doba austrougarske vladavine, bez obzira koliko bila ona iznutra ispresijecana razliitim pa i antagoniziranim interesnim, politikim i svjetonazorskim diskursima utemeljenim u zasebnim bosanskim vjerskoetnikim subidentitetskim samorazumijevanjima, u naem uvidu, izraava i dokazuje povijesni individua/ilel Bosne i Hercegovine i to po temama i problemima, po vladajuim diskursima, projekcijama i anticipacijama, po unutarnjim sloenostima, po meusobnim vjersko...etnikim uticajima i sl. OVU historiju treba izuavati kao potvrdu onog individualiteta. Mada se, u ~esnoj mjeri, razvija pod agresivnim uticajem znanosti, pseudoznanosti i nedemokratskog, velikonacionalistikim opsesijama posredovnog, javnog mnijenja iz Beograda i Zagreba, ona,ipak.jeslosebujno bosallSkohercegovaka misao.

lIDII(Q) IIrn(Q)~NJJAce~ ~OCIIJJi\\ILNA II rolLlTII'lIce~ 001I~(Q)

21

kraj osmanske vladavine II Bosni, Mehmed akir KUItehaji e pisati i o patriotizmu.} No, II kontekstu recepcije osmanskog prograanskog, proevropskog reformizma, Kurtehaji e otkriti i pledirajue publicirati jedan dIavljanski patriotizam. Protezae se on izvanpred

granica, odnosi se na osmansku dravu kao cjelinu, transetnikog je, dakle, karaktera. on e, zapravo, pod patriotizmom podrazumijevati transvjersku i transnacionalnu, dakle, dravljansku odanost osmanskoj dravi. Njegovo temeljno legitimacijsko izvorite jest

bosanskohercegovakih

dravna praksa ostvarivanja graanske jednakosti i ravnopravnosti.Fonnulira, II paradigmatiDom smislu, Kurtehaji takvo poimanje patriotizma: ''poto dakle patriotizam ne sastoji se samo II razlikovanju svojih graana od stranoga nego II osjeanju da se svaki graanin, bio on koga mu drago vjerozakona ili narodnosti ima smatrati kao osoben lan drave, to smo svi graani duni ako neemo iskljueni biti od ovoga blagoglasnoga imena, da znamo i da se potrudimo svaku moralnu i materijalnu rtvu dragovoljno prinjeti, koja bi imala sluiti za ukrepIjenje i osnaenje nae drave.Najvea pogrjeka bila bi smatrati

sebe kao patriota, borei se i rtvujui za neku politiku partiju ili za neki osobiti ustavodvajajui se od opteg dravnog zakona i sastava.

Dajemo li mi dokaza naeg osjeanja za opte blago dravno i osnaenjem potvrujemo li faktima to nae osjeanje, onda ni drava nee izostati svako pojedino tice kao lan drave smatrati i svojim ustavom to potvrditi, kao to imamo svaki as prilike uvjeriti se da se je ova ideja kod naih dravnika i velikaa pa neprestano sa reformama nas-usreavaju, po kojim sve vie i vie graaninu slobodu i pravicu daju.l Op!>Cnije o njegovoj urnalistikoj i prosvjetiteljskoj misli II naoj knjizi Bonjako iskustvo politike. Osmansko doba, "Euromedija", Sarajevo. \998.

Uvod Red je dakle na nas da se pokaemo kao patrioti ili ljubitelji svoje domovine II podpunom smislu to jest da budemo vjerni sinovi drave i cara - pa nee nam nita smetati da plodove nae ...jernosti i IXJdanstva saberemo." 2

22

Patriotizam je, dakle, vidi se, pojmljen kao dravljanski patriotizam, on funkcionira s onu stranu svake partikularne vjerske ili etnike identifikacije, preferira lojalnost i odanost osmanskoj multinacionalnoj dravi pa bi se patriotizam sastojao II tome da se " ... slui za napredak bogatstvo i ast carstva ako elimo, da se s pravom nazovemo patrioti _ ".3 .. No, sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, postepeno kroz traumatina iskustva, uz bolnu emancipaciju od proturskih nostalgija, bonjaka e inteligencija naputati batinjenje Kurtehajieve paradigme II dravno-pravnom miljenju openito, i poimanju patriotizma posebno, to e se, kao to emo uskoro vidjeti, razgovijetno demonstrirati ve u politikoj misli Muhameda Emina Hadijahia. Motivi bosansko-domovinske osjeajnosti, promiljanje bosanskog dravno-pravnog stahtsa, povijesnih izvorita i savremenih sadraja bosanske patriotske svijesti, bonjakog vjerskog i etnikog samorazumijevanja i sL, - sve to s vremenom poinje da figurira unutar bonjakog socijalnog, etikog i politikog miljenja. Ali, sada, uz sve rjee recidive turkofilstva, u kontekstu austrougarske vladavine, poprima, kao to emo vidjeti, u odnosu na tradicionalnu svijest, drugaija, zapravo u osnovi modernija maenja posredovana, prije svega, probosanskom samosvijeu koja uva svoju islamsku osebujnost i recepcijom zapadnjakih, liberalnodemokratskih politikih filozofija koje su hipostazirajue pledirale ideje slobode i graanske jednakosti, intervjerske tolerancije, dI'avljanske ravnopravnosti i, uope, ljudskih prava. Uz tu esencijalnu liniju u bonjakom miljenju, meutim, u izvjesnim muslimanskim krugovima i stratumima, i za to vrijeme anahrono spram Bosne i Bonjaka, figuriraju, ne moe se to poricati, i konzervativni, na marginama matinog, prije svega, narodnog bonjakog samorazumijevanja egzistentni, rekli bismo, mazohistiko-samoporicajui diskursi , naprimjer, u formi politike muslimanske etnike autosrbizacije i auto2 Mehmed akir Kurtehllji, Patriotizam, "Sarajevski cvjetnik", 211870, 30,1., od 25.7.1870.

3 M. . Kurtehaji, ci!. djelo.

23 kroatizacije te negacije bosanske sposobnosti za individualnu dravnopravnu i politiku egzistenciju o emu e interpretacije koje slijede posebno raspravljati.

Uvod

.*.

Ali, ono aksioloki i tematsko-problemski inovacijska II njihovom miljenju, razumljivo, ne isrcpljuje se u onoj evolutivnoj ali pennanentno iznutra kontroverznoj emancipaciji. U novom konkretno-historijskom kontekstu njihove su se aksioloke percepcije i politike ideje morale iskuati na novim, sa bonjakim tradicionalnim iskustvima svijeta drutva i politike malo korespondentnim, svjetovnim sadrajima. Ona se, prije svega, morala globalno odrediti prema novouspostavljenom reimu okupacione sile, te prema novim nainima ivota, novim politikim, ekonomskim, socijalnim i moralnim vrijednostima koje je ona od poetka, kroz razliite fonne socijalizacije i izvanjske importacije, instalirala na tlu Bosne i Hercegovine. Unutar tog u osnovi strategijskog odreenja, ona je onda mogla iskuavati se i na parcijalnim temama ili u specifinim aspektima bosanskohercegovake zbilje u transfonnaciji, zbilje u protivrjenostima, u nastajanju i kontroveznom uobliavanj u . vjerska i politika elita, II svojim matinim, supstancijalnim tokovima i meritornim iskazima, na austrougarski reim apsolutizma. a kasnije i na reim pseudoparlamentarizma te fonnalnog ustavnopravnog poretka, odgovorila je prihvatanjem i prakticiranjem, definirajmo to tako, politike konJonnizma. I pri torne nije u tome bila usamljeno ekskluzivna. Ako se izuzmu prevratniki radikalizam politike grupe oko P. Koia i politike anarhistikog nasilja unutar elitistike grupe oko Mlade Bosne, etablirane hrvatske i sIpske intelektualno-politike graanske reprezentacije, sa manje ili vie intenziteta i u manje ili vie javno ekspliciranom izrazu, uz diferencirano doziranje publiciranog kritiko-opozi cionog diskursa, slijedile su ovu politiku racionaliziranog konJormizma-JUnkcionalizma. U tom opem kontekstu i bonjako-musliman ska reprezentacija je, umjesto koncepcijski osmiljenog i javno deklariranog prevratnikog ili stvarno ilegalno-subverzivnog odnosa spram Reima, kao racionalnu alternativu recipirala fimkcionalistiku participaciju u Poretku. Ovdje, meutim, ovaj globalni bonjaki odgovor na Reim ne vrednujemo ni u kritiko-negativnom smislu, niti ga naknadno vrijednosno preferiramo. Naprosto, figurira ovaj na uvid kao neutralno-dijagnostiko saimanje i sublimirani izraz bonjakoSub1imirajue promatrajui, bonjako -muslimanska kulturna,

24

Uvod

magistralnog odnosa spram ratnom okupacijom importiranog i docnije drugim [annama nasilja uspostavljanog Poretka.

No, unutar ovog opegfimkcionalnog odnosa, bonjako-muslimanskareprezentacija je, ipak, spram austrougarskog apsolutizma profilirala s poetka 20. stoljea dva iznijansirana stava.Prvo, odgovorilo se, II naem interpretativnom uvidu, apolitinim disiaJ.rsom unutar kojeg se insistiralo na prosvjetiteljskom pregnuu,

obrazovnom uzdizanju i kulturnom uenju i to unutar mogunosti koje je donijela i definirala austrougarska administracija. Upravo ova orijentacija ka neposrednoj apolitinosti karakterizira jedno unutarbonjako poimanje fXllitikog funkcionalizma.Drugo, odgovorilo se, recimo to tako, aktivnim, borbenim l1erskim, kulturno-prosvjetnim i politikim pokretom za muslimansku autonomiju

kojegje nosila, II osnovi, ideja svojevrsne autogetoizacije u odnosu na Reim i ukupne drutvene odnose u Bosni toga doba. Ova opcija insistira na muslimanskom institucioM/nom povlaenju u sebe i prebivanju unutar zatvorenog sistema autentinih islamskih i bosanskih vrijednosti. Ovdje djelatni politiki diskurs, pod pretpostavkom da rezultira muslimanskom sveopem autonomijom, za svoju konsekvencu irna upravo konfonnistiko-funkcionalnu recepciju Reima: on se kao takav ne dovodi u pitanje, samo politikim aktivizmom a ne apstraktnom apolitinou hoe se unutar njega ozbiljiti muslimanska vjersko-prosvjetna i materijalna, odnosno, vakufska autonomija. bez obzira koliko bila inficirana idejom i politikom izravne apolitinosti, ova unutarhonjaka orijentacija pledira, ustvari, muslimansku inkorporaciju u Poredak i to u smislu recepcije kulturno-obrazovnih i materijalnih vrijednosti koje birokratija apsolutistike politike donosi sa sobom. Ona nee, dakle, politiku pasivnog trpljenja, inertne, u sebe zatvorene egzistencije muslimanske. Pledira, runjesto afekcije autarkijom ili restauratorskom nostalgijom za autoritetom osmanske drave, aktivno sudjelovanje u adaptaciji i napretku zajednice kroz sintezu tradicionalnog islamskog individualiteta i resorpcije zapadnjakih vrijednosti. Pri tome, uglavnom, ostaje II apolitinoj sferi obrazovanja i kulnrre, a na empirijskom planu figurira u fonnu personalnog uea u birokratskom apararu Drave.Meutim,

Uvod

25

--

Naravno, ovdje je rije o deskripciji dva paradigamtina, idealno-tipska. apstraktno-mode/ska unutarbonjaka odgovora na austrougarski Reim. U stvarnosti, medutim, bonjaki intelektualci i meritorni protagonisti bonjake politike, u razliitim okolnostima, sa diferenciranom motivacijom i unutar razliitih interesnih konstelacija, tek manje ili vie, osvijeteno ili implicitno, deklarirano ili imanentno, manje ili vie javno, participiraju, kao to emo vidjeti u interpretacijama koje slijede, u jednom od ova dva idealno tipski fonnulirana bonjaka strategij ska odgovora na austrougarski reim. U svakom sluaju ovdje ih smatramo opim, apstraktnim aksiolokim i interpretativnim okvirom unutar kojeg se, i onda kada nisu koncepcijski osmiljeni i akceptirani, kree socijalna i politika misao relevantne bonjake intelektualne i politike reprezentacije ovoga vremena. Na njihovom tlu, onda, pojavljuju se dodatni reflektori pod kojima se njihova

socijalna i politika misao moe, II njenim motivima, kontekstualnim valerima, problemskim preokupacijama, moralnim aspektima, socijalnim svmama i politikim aspiracijama, sadrajnije i validnije interpretirati.

27

U

kulturnoj memoriji i u reminiscencijama na historiju socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini Muhamed Emin Hadijahi stoji gotovo II anonimnosti. No, II svoje doba nije bio na ma.rginaII

ma javnog, l posebno muslimanskog vjerskog ivota.2 U naoj inter-

javnom ivotu svog vremena osiguravaju mu mjesto II historiji politike misli li Bosni i Hercegovini. Rije je o idldi patJiotizma i javnom pledoajeu protiv muslimanskog emigrira/ga II Tursku. Ove su ideje II meusobnoj vezi, no posreduje ih i trei momenat: njihova islamsko-dogmatska legitimacija.1 I posredno se moe stei uvid II taj angaman: ,.u jednom pismu, io ga je 19-VIII1888 uputio Strosmajeru njegov osobni izaslanik za upoznavanje politikih prilika medu bosansko-hercegovakim muslimanima Bogdan Berti, spominje se meu istaknutim muslimanima, opozicionarima protiv ondanjeg politikog kursa, i Hadi Hafiz Muhamed Emin Had ijahi." (Hamdija Kreevijakovi, Hadi Hafiz Dcma!udin Hadijahi, Glasnik Vrhovnog islamskog statjeinstva u FNRJ, br. 8-10, 1955., str. 337.)2 Uz navedene vidove angamana u vjerskom ivotu sarajevskih muslimana, njegov vjerski autoritet ilustrira i svj edo i: "Prigodom hada preao je jedno jutro u hanefijski mihrab i klanjao sabah. Jedan Mek.Jija, sluajui kako ui Kuran ovaj Bonjak, onesvjestio se od zanosa. Ovo se ulo do mekjanskog erifa i taj pozove Hadijahia sebi te ga zamoli da njemu i njegovoj sviti proui "surei-Feth", to on rado uini. Na erifovu molbu dolazio je svaki dan HadUahi k njemu i uio "surei-Feth", a kad je ostavljao Meku, ponudio mu je erif lijepu svotu novca, to on odbi. O njemu i tom njegovom gestu pripovjedalo se jo i 1932 god. s osobitim potovanjem u ovom svetom mjestu."

pretaciji, dvije temeljne ideje koje je promovirao

28

Muhamed Emin

Hadijahi

Poimanje domovineU novom povijesnom kontekstu, dakle, II kontekstu austrougarske okupacije, a bez nostalgine iluzije o povratku osmanskog suvereniteta nadBosnom, naputa Muhamed Emin Hadijahi ono Kurtehajievo proirenje pa patriotizam poima iskljuivo kao bosanski patriotizam.

--

Nije vie rije o transetnikom dravljanskom patriotizmu kao lojalnosti, jednom osmanskoj, a sada austrougarskoj dravi, mada ona predstavlja nametnuti okvir unutar kojeg se poima i afinnira bosanski patriotizam. Rije je o Bosni, o toj " ... lijepoj zemlji, koja je naa sveta domovina ... "3 i o bosanskom patriotizmu. Sada se on, dakle, temelji i na drugaijim premisama i drugaije shvata. Poimanje fenomena domovine sad odreuje i njegovo shvatanje patriotizma.Prije svega, II ljudskom aksiolokom poretku, domovina i vjera su najvie vrijedtwSti, i nalaze se, vidjeemo, II meusobnoj vezi. Rangirajui tako ove vrijednosti on e pisati: "Kako da ne ljubimo svoju domovinu, zar

ima neto pree od vjere i domovine?"4 Otuda, u hriJerarlliji ljudskih vrijednosti, " ... treba domovini davati prvenstvo u poasti ... ".5 No, kad se izae sa ove aksioloke ravni, to podrazumijeva pod domovinom tako visoko vrijednosno rangiranom? U tom poimanju nalazi se vie sadrinskih slojeva. Otkrivaju se, II naim analitikim uvidima, ne samo II eksplicitnim izrazima nego i II njihovim imanentnim znaenjima.

ona je, prije svega, jedna prirodIla datast. to je tu ono prirodno? Vidi seto iz njegovog naturalistikog jezika. U analogiji porodice i domovine uspostavlja se ono apriorno, objektivno, prinxlno dato: i porodica i domovina imaju isti status - prirodne su injenice. Otuda: "Kao to ovjek svoju

(M. Kreevljakovi, cit. djelo, str. 336.) Bio je, prema Ibrahimu Kemuri pornat kao pjesnik. na tw"skomjezikll a njegovo je djelo preraeni Sulejman elebin Mevlud. (Ibrahim Kemura, Dva patriotska apela bosanskih muslimanskih pn'aim iz prvih godilla austrougarske okupacije, Glasnik Vrhovnog islamskog st.arjdinstva II SFRJ, br. 9.- JO. 1970.) U VatalIu objavio je i tekst Sarajevska nddija, 1/1884, \. Hadijahievi su tekstovi objavljeni na turskom jeziku i arapskim pismom kako je i inae tampan VataII.3 Patriotizam, "Vatan", br. 4 i dalje, god. I, 1301 , 1884., cit prema tekstu objavljenom ll: Ibrahim Kemura, nav. djelo, str. 443. Jedan dio ovog teksta objavio je i Sarajevski list, 10. X 1884. II broju 115.4 Cit djelo, str. 440.

5 Cit. djelo, str. 440.

Muhamed Emin

HadijaIli

29

djecu i svoju familiju ljubi, tako treba da ljubi i svoju domovinu."6 Ona je onaj apriorij koji se kao prirodnost zatie: ''Kad smo se na svijet rodili najprije smo svoju domovinu vidjeli."7 Ljudsko "... telo je aka zemlje nae domovine.''8 Kao prirodna datost, ona je izvorite bioloke egzistencije: "Zar nas nije domovina u svoje naruje primila te nas svojim hljebom i svojom vodom nahranila".9 Kao prirodnost, narod je, ustvari, jedna proirena "familija" a domovina "jedna kua".lO No, i u irem, a ne samo biologistikom, smislu, domovina je prirodnost: ona je priroda u kojoj se raa, ona je "vazduh i voda" na koji su se ljudi navikli, onaje i posebna "klima" i sl. No, ona je, na tom temelju, i socijalna datost koja ima polivalentne svrhe. Domovina je duhovno-kulturna stvarnost, ona je, dakle, " ... zajednica jezika i interesa i obrazovanja ... ". II No, ona je i zajednica individualiziranih obiaja, trgovine i naina ivota uopte. Nadalje, egzistencijalna sigurnost i zatita ivota, imetka i moralnog digniteta to su njene primarne svrhe. Nigdje se ne moe " .. .imati onu slobodu i onu sigurnost, koju u svojoj domovini uivamo?"12 Uitak u slobodi,

privilegijama, sigurnosti i zatiti: to su, dakle, vrijednosti koje obiljeavaju domovinu.

Poimanje patriotizmaKao sinteza prirodne datosti i socijalno-kulturne produkcije, domovina sada proizvodi specifini kompleks osjeajnosti, onaj kojeg o:maavamo kao patriotizam. to, u njegovom uvidu, karakterizira patriotsku osjeajnost? Ona je, prije svega, zagonetna veza ljubavi izmeu ljudi, naroda i njihove domovine. U objanjenju patriotske ljubavi, opet, Hadijahi koristi bioloki diskurs: u modelu veza i odnosa izmeu majke i djeteta trai odgonetku patriotizma. U tom smislu pie: patriotska "sveza ljubavi"

6 CiL djelo, sir. 440.7 CiL djelo, str. 440.

8 Cit. djelo, Sir. 440. 9 Cit. djelo, str. 440.

10 CiL djelo, str. 440. 11 CiL djelo, str. 440. 12 Cit. djelo, str. 440.

.- .30 Muhamed Emin Hadijahi dolazi ... stoga to ovjek kao god to dijete, koje se od matere odvaja, trudi se da svoju elju s materinom eljom sjedini, i ovjek, kojije jedan dijel tela domovine, eli da izjavi potovanje zemlji svoje dornovine."13 No, osjeanja patriotizma su heterogena, himnine ode domovini produciraju radost i osjeanja ponosa, ali II krizama, produciraju se osjeanja tuge. 14 Patriotska osjeanja su tako jaka da ih ne moe ", .. sjajanost neke zemlje ili grada '0'" dotle "zasjeniti" da bi ih unitili.

Islam i patriotizamOsim to su domovina i vjera najvie vrijednosti, povezuje ih jo jedan supstancijalni momenat. Is/am, zapravo, legitimira domovinski patn'otizam. Ne producira, dakle, II njegovoj percepciji, islam anacionalnu svijest.Iako univerzalan, kosmopolitsk:i, II preferenciji planetarnog ummeta, islam ne trai indolenciju spram domovinske svijesti, ne postavlja kao

imperativ ravnodunost spram dravljanskog oblika muslimanske egzistencije, ne nalae utapljanje u prazni, apstraktni kosmopolitizam i transhistorijsku egzistenciju. Naprotiv, i za islam je domovinski paniotizam vrijednost, pripada nonnativitetirna i muslimanskim imperativima Mada, za razliku. naprimjer, od Baagia, on ne razvija sadrinski ovu misao, ipak, je jasno da hoe i islamskom dogmatikom poduprijeti bosanski patriotizam. U tom smislu e i citirati "prorokovu zapovijest": "Ljubav domovine jest od vjere". Otuda, i sa vjerskog stajalita, " ... mi moramo radi uvanja nae vjere, za kojom teimo ... svoju domovinu ljubiti i nju ne ostavljajui svom snagom se truditi da ovdje svoju sreu i svoju budunost osiguramo."15

PolitikiBudui

konformizam i muslimansko iseljavanje

da su domovina i patriotizam aksiomatske vrijednosti, i kako one imaju svoje uporite u islamskim nonnativitetima, to je razumljivo to se iz njih deducira i pledoaje protiv razliitih oblika degradacije tih vrijednosti. U konkretno-povijesnom kontekstu, temeljni oblik. te degradacije13 Cit djelo, str. 440. 14 "Nije li poznato da se mi u veseiju pjevanjem pjesama nae domovine veselimo i njima se ponosimo a u dane tuge, lUgovanjem nae domovine svoje osjeaje izraavamo". (Cit. djelo, Sir. 440.) 15 Cit. djelo, Sir. 442.

31 jest, u njegovoj percepciji, iseljavanje muslimana Bosne i Hercegovine. Ono je najtraginija injenica njegovog vremena pa e je u potresno-dramatinom diskursu doivljavati i deskribirati: "Smatram da u iskuenju ovog vremena ne moemo ni opisati tako golemu nesreu kakva je naputanje domovine - bol zbog naputanja domovine ne moe se niti na jedan nain usporediti ak ni sa smrtnim bolom Smrtna je bol jedanput, dok se odlazak iz domovine mjeri smrtnom boli svih tih ljudi pojedinano. Ne moe se pobrojati niti opisati koliko tekih nesrea ukljuuje i iziskuje."16

Muhamed Emin Hadijahi

No, svi bitni elementi u njegovom poimanju domovine i patriotizma sada istupaju kao kontraargumentacija politici iseljavanja. Pri tome, vidjcemo, manifestira se i konformistiki mentalitet spram Reima. Ako, naprimjer, domovina, po svom supstancijalnom odreenju, osigurava mir, garantira sigurnost i zatitu, uva ~eIU i moralni dignitet (ast, potenje i sl.) onda Dosna, i pod austrougarskom vlau, ispunjava odreenja domovinske zajednice. Vlasti su osigurale da nema napada" ... na nau vjeru, i na nau eljad ...",jer. ''Na sve strane je savrena sigurnost vjere, potenja i imanja, sloboda i jednakost narodna vladaju."17 Sa tog stajalita Muslimani nemaju razloga za emigriranje. Himniki konformizam spram Reima ovdje je do kraja manifestan: "O zemljaci! Zemlja u kojoj ivimo, spada medu civilizovana mjesta, ovdje nijesu mogui dogaaji barbarluka, koji bi nas mogli dovesti u oajanje i strah. Mi moemo ivjeti u naoj vjeri, trgovini, zanatu i imanju bez napadaja, pa evo i ivimo."18 Preferiranje :funkcionalne recepcije Poretka je nedvosmisleno: ''Kad se mi zakonima i naredbama vlasti pokoravamo, danke plaamo i kao i svagdje to je, vojnike dajemo, moemo slobodno ivjeti, ko nam moe ta rei?"19 on vjeruje i u pravnu dravu: "Ako imaju uzroka to ga trpjeti ne mogu, zato ga mjesnoj oblasti ne prijave, ako li su im prava naruena, zato se ne obrate pravednome sudu i stvar mu ne podnesu.''20 U krajnjemu, Reim ne prua razloge za muslimansko iseljavanje iz Bosne. Naprotiv: "Sadanja vlast, poto ne eli uope da se smanji16/seljavWlje, "Vatan", 111884, br. 15 - 18, II "Socijaldemokrat", br. 9, Sarajevo, 2002., str. 142. Ovaj kao i Hadijahiev tekst Neko/im njdi o domovini i iseljavanju, ''Vatan'', 111884,4, objavljen II istom broju ''Socijaldemokrata'', na nau incijativu, za potrebe ovog rada, prvi put na na jezik preveo je Adnan Kadri iz Orijentalnog instituta.

170 . . . Izu., ramOt/zam, CIt. ...> str. 442.18 Cit djelo, str. 442. 19 Cit. djelo, str. 442. 20 Cit. djelo, str. 442.

32

Muhamed Emi" Hadijahi

muslimanski faktor II Bosni, iseljavanje s tugom promatra."21 Otuda i pledira na muslimane da trae njenu zatitnu intervenciju, ukljuujui i intetVeneiju samog Cara,22 u sluajevima pritisaka i drugih razloga koji tjeraju na seobe ali i da preko javnog mnijenja, pa i lista Va/an, upozoravaju na pojave prisilnog iseljavanja23 Ali, ni sa stanovita islamske dogmatike bosanskohercegovaki muslimani ne mogu opravdati svoje emigriranje. Iseljavanje " ... nije vjerski dozvoljeno (daiz) podravati."24 No, ovdje, on misli iemprijskom kalkulacijom: kvantitativnom redukcijom muslimana, emigranti direktno ugroavaju opstanak islama u Bosni i Hercegovini, to je, naravno, islamski grijeh. Ovdje, ipak, Hadijahi, uz svu preferenciju muslimanske dravljanske jednakosti pred Reimom, zna da II empirijskim odnosima sudjeluje i kvantitativnost etniko-vjerskih zajednica: "Jer svakoga naroda uvaavanje i pravo na privilegije mjere se prema broju iteljstva, tj. koji je narod brojem preteniji, taj ima vie slave i vanosti kod vlade.''25 Svijest o negativnim reperkusijama manjinskog statusa u nemuslimanskom Reimu ovdje je do kraja manifestna. 26 Ukrajnjemu, emigriranje je protivno islamskom imperativu ouvanja islama i u Bosni i Hercegovini, jer ako trend iseljavanja bude nastavljen ..... najposlije e se u Bosni zgrada islamstva s mjesta pokrenuti ili se moe iz temelja oboriti."27 Otuda, sa implicite pozitivnim odgovorom, pitae Hadijahi: "Zemljaci! Zar ima kod Boga veega grijeha i kod islamskog svijeta gore sramote nego biti orue ovakvoj stvari?"28

21 Nekoliko rije; o dOfT/ol';n; ; iseljavanju, nav. izd., str. 141.

22 U himninim opisima carevog moralnog digniteta, a on se iskazuje u njegovoj plemenitosti,pravednosti i velikoj sam milosti, upuuje muslimane da trae njegovu pomo radi otklanjanja razloga seoba. (Iseljavanje, nav. izd., str. 143. 23 Iseljavanje, nav. izd., str. 144.

24 Cit. djelo, str. 142.25 .atnobzam, nav., n . .izd

., str. 442 .

26 U tom smislu pie: "LO god vie ima islamskog iteljstva u naoj domovini, tim eono veu vanost imati. naprotiv Io se vie nae iteljstvo bude wnanjivalo tim e mu se i vanost i uvaavanje i prava na privilegije umanjivati i najposlije izgubiti." (Cit djelo, str. 442.)

27 Cit djelo, str. 442. 28 Cit. djelo, str. 442.

Muhamed Emin Hadijahi 33 I napokon, kao to nemaju razloga za emigriranje sa stanovita Reima i islamskih imperativa, Bonjaci-muslimani, isto tako, trebaju odustati od iseljavanja i sa stanovita recepcije "iste", domovinske, patriotske svijesti kao takve. A nju je, uz islam, u svojoj politikoj aksiologiji, preferirao kao neto "najpree" u ovozemaljskoj vrijednosnoj hijerahiji. Otuda i pledoaje da se uva Bosna i Hercegovina kao"... naa sveta domovina ..... i poziv da se iseljenici vrate u svoju domovinu.

No, Hadijahi je svjestan ogranienih dosega svog koncepcijskog p:>imanja patriotizma u demotiviranju muslimana na seobe. 29 Otuda u podsticanju te motivacije, na rnzini svakodnevne stvarnosti, problematizira razloge za seobe i nastoji demantirati nj ihovu zbiljsku zasnovanost.Agresivnost Liana, koji SU uz " ... podsticaj nekih smutljivaca i prevaranata ... ", odmah poslije okupacije napadali na muslimanska sela u podruju Cazina i Like, kako bi natierali muslimane na seobu s ciljem da prisvoje njihovu zemlju, kao motivacija iseljavanja je anulirana intervencijama vlasti.30 on stalno upozorava daje otimanje muslimanske zemlje, zapravo, glavni motiv pritisaka i drugih oblika podsticanja na iseljavanje.31 Obaveza sluerya u austrougarskoj vojsci nije, takoder, racionalni razlog za muslimanske seobe. Jer, u svakoj dravi " ... je svako osobno duan biti vojnik".32 Uostalom: "Svima je znano da je vojna sluba u svakom dijelu svijeta trajno prisutna opa sluba Na svijetu nema ni jednog naroda, nijedne vjerske skupine, nijedne najmanje vlade koja nema vojsku kojom e zemlju braniti ... U koje god mjesto u cijelom svijetu ovjek ode, od vojske se kutarisati ne moe jer e na svakom mjestu, sasvim prirodno, biti obavezan ispuniti vojnu obavezu. "33 Rije je i o tome da " ... kod nas su vojne slube najlake .. ",34 o vojsci koja ne napada druge zemlje, nego brani Bosnu i muslimanska prava u njoj.35

29 U tom smislu pie: "Iako smo svjesni u kome stepenu laj savjet o patriotizmu imauticaja na na mali vilajet, nadamo se dae

to nai intelektualci i pametnije ozbiljno

uzeti na razmatranje i da e neke uobiajene predrasude pokuati shvatiti i ispraviti ih." ~Nekoliko rijei o domovini i iseljavananju, nav. izd, str. 139.) OCit. djelo, str. 140. 31 Iseljavanje, nav. izd. str. 142. 32 Nekoliko rijei o domovini i iseljavanju, nav. izd., str. 140. 33 Cil djclo, str. 140. 34 Cit. djelo, str. 140. 35 "Osobito naa vojska nije tu da bi branila strane zemljc, ncgoje tu radi ouvanja sigurnosti u domovini." (Iseljavanje, nav. izd., str. 144.)

34

Muhamed Emin

Hadijahi

Nadalje, ni muslimansko nazadovanje u privredi i "govim" nije razlog za seobe: "Kad je govor o nazadovanju: koliko gexl da je taj nazadak istinit i stvaran, on se ne odnosi samo na muslimane, nego pogaa i ostale."36 Prevladavanje tog nazadovanja vidi li muslimanskoj inicijativi na udruivanju kapitala, stvaranju zajednikih firmi i sL Potom, II zablude uvrtava muslimanska oekivanja da e sa svojim zanatskim i trgovakim umijeima osigUrati prosperitet II Turskoj: ''Koliko II tim mjestima ima trgovaca i zanatlija ... A JX>sebno je to to zanati koje mi znamo tamo ne vrijede ni pet para, poto tamo ima tako mnogo vie majstora tih zanata."3? Nadalje, II demotivacijsk.i argumentarij uvrtava psiholoku i socijalnu usamljenost iseljenika, trokove, patnje, trud i muke na samom putovanju,38 ugroavanje tielesnog zdravlja i svakovrsne gubitke to prate seoba iz mjesta " ... II kojem se rodio, odrastao i navikavao se na njegovu vodu i zrak ...... krizu II adaptaciji i navikavanja na ., ... prilike i obiaje mjesta u koje odlazi, narav i ponaanje drugih stanovnika, drukiji jezik i meusobne odnose. Ti problemi i tegobe kad se sraUDaju, kako velika se potitenost tada javi."39 Ni nedostaci u vjersko - prosvjehlom izohraavanju muslimana nisu racionalni razlog njihovih seoba. U tom smislu, demantirajui tu motivaciju, e pisati: "Zato to moete biti sigurni da e se uskoro poboljati situacija u brojnim naim kolama koje su dovoljne da u njima za kratko vrijeme vjerski uenjaci stanovnike opet poduavaju vjeri, kako bi obezbijedili pobjedu vjere."40Kritiki

osvrt

Rukopis u kojem preferira vrijednost bosanskog patriotizma i pledoaje protiv muslimanskog emigriranja iz Bosne objavio je Hadijahi, kako je ve reeno, na turskom jeziku i arapskim pismom. U tome se i nalazi zbiljska granica njegovogjavnog politikog diskursa. Bez obzira na nje36 NekoLiko rijei o domovini i iseljavanju, nav. izd., str. 140.


38 " ... jer, naprimjer, sobniji: "Po svoj Bosni da su muhamedanci najodliniji trgovci to bar dobro svako znade",39 a II cijeloj Bosni i Hercegovini " ... ni jedan muhamedanac nije bankrotirao."40

32 Sto misle fIIulwmedanci lt Bosni, cil izv., str. 5.djelo, str. ll. U prilog svojoj predstavi Kapetanovi navodi i neke "povijesne argumente": Naprimjer, muslimansku ulogu u Spaniji, kada su muslimani "dali cijeloj dananjoj Evropi izgled i naputak na naobrazbu". (Cit djelo, str. ll.) lli tretman bosanskih franjevaca u fennanu sultana Mehmeda kojegje izdao prilikom osvojenja Bosne; lli opstanak i gradnju crkvenih objekata {xld osmanskom vladavinom; (Cit djelo, str. l l.)

33 Cit.


35 Cit. djelo, str. 12. 36 Cit. djelo, str. 12. 37 Cit. djelo, str. 13.38 Cit. djelo, str. 14. Izrie ovaj sud Kapetanovi oslanjajui se na uvid u "bosanskipaviljon" na budimpetanskoj izlobi koja je odr.i.ana prethodne godine.

39 Cit. djelo, str. \4.40 Cit. djelo, str. 15.

48

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak za razliku, naprimjer, od, vidjemo to, tek nekoliko godina kasnije publicirane Hadieve slike muslimanske zajednice koja je ispunjena tonovima dekadencije i kataklizminim predstavama njihovog opeg propadanja, Kapetanovi sada svoju sliku ispunjava glorificirajuim percepcijama i nekom vrstom odbrambenog, benignog, a ne agresivnog, imperijalnog bonjaJro..mus!imanskog narcizma. Mada iz razliitih politikih motiva, i na tlu razliitih pulitikih svrha, glorificirajue predstave muslimanskog samopouzdanja umjesto psihologije samodegradacije, odnosno, umjesto predstava o inherentnoj muslimanskoj dekadenciji, sad su u Kapetanovievom uvidu, povijesno-empirijski vjerodostojne. Njihova je svrha da, na jednoj strani, demistificiraju dehumanizirajue predstave o bonjako musIimanskoj zajednici, dakle, predstave koje tu zajednicu proglaavaju nes{Xlsobnom za moderni povijesni ivot. I na drugoj strani, da argumentiraju u prilog graansko-ravnopravnom statusu muslimana sposobnih za recepciju vrijednosti koje je donio Reim. Dakle, da demonstriraju opu predstavu unutar koje se tvrdi, kako to ini pisac one anonimne broure, da " ... nikada turski element ne moe se ni najmanje razvijati na gospodarstvenom polju kao krlani."41 Egzistencijalni motivi, a ne puko ideologijsko ili doktrinarno suparnitvo, prema tome, stoje, u krajnjoj liniji iza tih predstava. Ti motivi jesu i u osnovi njegove apologije islama. Afinnacija njegovih vrijednosti i stoji u temelju onih njegovih karakterolokih predstava

No, u kontekstu deskripcije pozitivne muslimanske karakterologije i pledoajea za muslimansku funkcionalnu recepciju Reima, Ljubuak e biti i kritiar i tradicionalistikih, konzervativnih, nostalginih crta bonjakog mentaliteta.42 Podvrgava kritici mentalitet fanatizma, ravnodunosti, apatije, pasiviteta i ope indolencije spram novih povijesnih mogunosti koje je donio Reim. 43 U novom vremenu Bonjaci treba da razvijaju ope vrline kao to su odlunost, odvanost, marljivost,

41 Cit djelo, str. 17. 42 U tom smislu, naprimjer, pisae: "Ne treba se vazda onoga staroga naina drati, koji je nekada neta vrijedio, vet se treba kretati, kako vrijeme iziskuje." (Budunost ili Iwpredak ... cit. izv., str. 12.) Ili, na drugom mjestu ponavlja istu misao: " ... kod nas Bonjaka imade ih, koji se sve staroga naina jako dre; ali brao, to s vremenom sve ie?Jle, ne treba se do kijameta nepovoljniog obiaja drati, ve radit, uit, pisat, nastojat i kretat se, pa onda ne treba nikome snebivati se." (Cit djelo, str. 21.)

43 Zalo i pledira: Bonjacima treba ukazivati na put napretka "... a ne objesiti ruke niza se,pa gledat, kuda SWlce kroji, jer je 10 svakoga naroda prava propast." (Cit. djelo, str. 21.)

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

49 o/a-etnost, poslovni afinitet, sposobnost uenja i s1.44 Otuda, na tlu kritike onih mentalnih crta i percepcije novih, povijesno kontekstualiziranih vrlina pledira bonjaku aktivnu recepciju materijalnih, tehnikih, obrazovnih, kulturnih, privrednih i opih socijalnih potencija njihova razvitka pod austrougarskom vladavinom. Njena eventualna granica data je samo u jednom: da nije U suprotnosti sa islamom i njegovim vrijednostima45 No, islam po sebi ne nosi inhibicije za muslimansko ukljuivanje u moderne kulturno-obrazovne i privredno-tehnike tokove. 46 Otuda, uz ou vanje islama, istovremeno, ponavlja svoj funkcionalistiki diskurs, muslimani trebaju " ... starijoj vlasti \jemi i podloni biti, nau djecu, nae potomke prema vaktu i zemanu iz dana u dan izuavati, raditi, poslovati, uriti se, turiti se, i t. d. To su ustanove nae sree i nae budunosti."47

Agrarni odnosiApologija bonjako-muslimanskog individualiteta kao cjeline ukljuuje, u njegovim uvidima, u sebi i apologiju njegovog unutarnjeg partikulariteta: nazvaemo to tako, onodobnog socijalnog str-aluma bonjako-musli manske elite moi. Otuda, u sferi agranih odnosa, branie on status quo smatrajui neprikosnovenim privatnost zemljoposjednikog vlasnitva koje je ''begovima i agarna", u njegovom uvidu, " ... jo od ukuneda ostalo."48 Cjelinu bonjakog narodnog dobra vee za odravanje njihove44 Cit. djelo, str. 12. 45 "Mi bosansk~hercegovaki muhamedovci, ako budemo radili i trudili se, kao to to dananje vrijeme iziskuje, ako budemo uili i primali sve ono, u koliko nam nije naemu dinu zarara, naravno i bez ikakve dvojbe bie nam i buduCnost sve bolja i sigurnija" (Cit .$flO, str. 12.) "Hvala Bogu svemoguemu u naemu lijepome muslomanskom dinu nema nikakve muke ni zaprijeke, mi mcr1emo sve, to nam dinu nije zarar, nauiti. Na ilab veli: "La haredie fid-din '., lo :znai: 'U muslomanskoj vjeri nikakve potekoe nema'. za napredak, za blagostanje ni najmanje nam na din ne smeta." (Budunost ili napredak ... cit izv., str. 14.) I jo jednom tu e misao akcentirati: " ... u naemu dinu nema nikakve zaoprijeke; dozvoljeno je sve to treba nauiti, samo nije dozvoljeno sve raditi." (Cil djelo, str. 17.) Ilustrira tu islamsku otvorenost arapskom obrazovanoCu i kuliurom u paniji, visokom obrazovanou osmanskih sultana i vezira, promocijom Bosanaca na najvie dravne funkcioji u Osmanskoj carevini, kolovanjem djece osmanske elite moi u Evropi i sJ. (Cit ~elo.str. 13, 15, 16, 18.) Cit djelo, str, 27. 48 Sto misle muhamedanci u Bosni, cit. izv., str. 14. Na drugoj, srpskoj strani, u paradigmatinom smislu, Petar Koi e pobijati ovakovo stanovite o drevnosti muslimanskog zemljinog vlasnitva pa e "dokazivati" kako su ti posjedi, zapravo, nastali, ak., uzurpacijom osmanskog zakonodavstva te, navodno, otuda nemaju utemeljenje ni u pravnim obiajama osmanske drave. O tome vidjeti poglavlje o Petru Koiu.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak moi: 'Mi elimo da ima u Bosni to vie veleposjednika i bogatih domorodaca, jer to nasje vee u boljem stanju, to je naravno, daje bolje i po zemlju i po narod, - ali samo pravednim nainom."49 U veleposjedu i feudalnim agrarnim odnosima u Bosni i Hercegovini ne vidi nita povijesno anahrono i atipino. 50 Figuriraju slini feudalno-pravni odnosi i u susjednim zemljama, u Dalmaciji, Hrvatskoj i Ugarskoj.51 Odnose veleposjednika i kmeta u Bosni j Hercegovini smatra normalnim i u mnogo emu zasnovanim na njihovom sporazumijevanju. 52 Upozorava i na 50

kmetove koji su ak bogatiji od begova, a njihov je poloaj bolji u odnosu na kmetski status u drugim, posebno, u oblinjim zemljama. Uostalom, u njegovoj interptretaciji ne moe se u Bosni j Hercegovini ni govoriti o feudalizmu zapadnoevropskog tipa budui da je jo prilikom osvojenja Bosne taj sistem uniten. 53 Insistira na tome da se Vlast ima osloniti naveleposjedniki

stratum kao fX>uzdan, konzervativan elemenat unutar

bosanskohercegovakog drutva. 54

Kritika politike iseljavanjaKapetanovi istupa bez dvoumljenja protiv muslimanskog

iseljavanja iz Bosne i Hercegovine. I ovdje dolazi do izraaja njegovo miljenje iz dvije perspektive, jedne partikularne, one koja promatra kroz prizmu veleposjednikog diskursa, i jedne ope, koja misli iz perspektive bonjako-muslimanske zajednice kao cjeline. No, i jedna i druga su posredovane recepcijom bosansko-domovinske svijesti, odnosno respektiraojem domovine i patriotizima kao vtijedllosti.

49 Cit. djelo, str. 22. 50 U tom smislu pie: "Zar u drugim provincijama nema vlastelina, grofova, baruna,spahija, velmoa i t d, ako jim i nije ime beg, aga ili efendija, to je sve nekako u blizu stalo, samo prema vremenu u drugoj formi i pod drugim naslovom se nalazi u svakoj zemlji, u svakom mjestu, svako svoje pravo uiva; neda nitko svoga badava drugomu." (Cit. djelo, str. 14.)

51 U brouri

Streitschrift ei"es bos"isc1zell Bags (1879.)

52 Naprimjer, ono sc pokazuje II dogovorima o tome hoe li kmet u novcu ili naturi isplaivati ve\eposjedniku svoje obaveze. (to misle muhamedanci ZI Basni, cit. izv., Sir. 23.)

53 U brouri Srreilsch,.ift eil/es bosI/ische", Begs (1879.) 54 U navedenoj brouri.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak 51 U prvoj, vjeruje II duboku ukorijenjenost veleposjednikog mentaliteta II zemlju Bosnu: ''Nee bosanski beg, vlastelin, plemi, zemljoposjednik svoga dobra tako lahko - bez velike muke - ostaviti. Kad ga nije pri zauzeu Bosne t. j. kad je sultan Bosnu osvojio, zato bi ga sada ostavio;"55 pri tome vjeruje li veleposjedniku lojalnost novoj Vlasti i uspostavljenom Reimu. U onoj drugoj perspektivi, protivnik je iseljevanja muslimanskog stanovnitva II cjelini: ..... zar ne bi bilo i grijehota i sramota, da se to staro bosansko stanovnitvo razseli, koje uva svoju otabinu jo od vremena bosanskih kraljeva. Kad se nijesmo rasuli i raselili, kad je sultan Mehmed Bosnu osvojio, otklen da bi bilo pravo da se sada rase1imo!"56 U politici vlasti ne vidi nikakav razlog za iseljavanje i vjeruje II bonjako-muslimansku lojalnost Reimu. S7 Pri tome, vjeruje u duboko povijesno utemeljenu domovinsku svijest muslimana u Bosni i Hercegovini.5S A ona spada u neupitljive vrijednosti to Kapetanovi izraava osobno apelirnjuim rijeima generala Preradovia: ''Domovina kakva bila, rodjenom je sinu mila!"59 S stanovita ove aksiologije, a u religijskom diskursu, nepotrebno, bezrazlono iseljavanje, iseljavanje " ... za malu stvar l'bez teke muke ..." ' ' '... ve liki' gnJe... "h"60No, Je b a on je i anripatriotski in: "Ko tei za iseljenjem, to nije domoljub. Tude nema ni najmanje patriotizma.... Treba ozbiljno i stalno u svojoj domovini biti."61

55 Sto misle muhamedwld u Bosni, cit izv., str.

15.

56 Cil djelo, str. 17. Kapelanovi samo nakoliko godina nakon Muvekila pokazujemuslimansku svijest o srednjovjekovnoj Bosni, pa ga i smatramo jednim od muslimanskih "rodonaelnika" muslimanske svijesti o kontinuitetu "savremene Bosne" sa predislamskom Bosnom. 57 pri tome "argumentira": ''Bolje namje sto i sto pUla, nego smo mislili." (Cit djelo, str. 17.) 58 Nai su pradjedovi uvali svoju zemJju i domovinu na stotine i stotine godina i svaku muku ttpjcli i primjeal i , a nijesu se dali pokrenuti sa svoje batine, ve su jako i tvrdo uvali svoj slatki i lijepi zaviaj . " (Budunost ili napredak ... cil izv., str. 26.)59 Sto hoe muhamedand u Bosni, cit izv., str. 16. pri lome podsjea: ''Na je svetac alejhi selam rekao:" Hubul-vatan; millel iman. " To mai: Svoju domovinu ljubiti od vjerskih se ustanova broji. " (Budunost ili napredak ... cit izv., str. 25.)



52

Mehmed-beg

Kapetanovi

Ljubuak

Koncepcija bonjatvaU povijest ideje i razliitih koncepcija bonjatva, koju, prema naim spoznajama, tek treba na sintetiki nain napisati, sa svojim shvatanjem bonjatva posebno relevantno mjesto ima Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak. on je ptvi obrazovani Bonjak koji e na tlu austrougarske vladavine Bosnom osmisliti bonjatva kao nacionalni odgovor na muslimansku razapetost izmeu nostalginih afiniteta prema onodobnoj Turskoj i obezliavajueg utapljanja nacionalne osebujnosti II katoliko evropski duh. No, onu povijest ideje bonjatva II bitnome posreduje jedna i II modernom vremenu neugasla kontroverzija. Koncentrira se ona oko supstancijalnog pitanja: nije li bonjatva nacionalna samosvijest bosanskih muslimana ili je pak bonjatva integralna svijest bosanskog naroda diferenciranog, II vjerskom pogledu, na muslimane, katolike ipravos lavne? Kako e, na ovu kontroverziju odgovoriti Mehmedbeg Kapetanovi Ljubuak? Prije svega, Ljubuak ne ostavlja nikakve nedoumice: mada pledira za muslimanski funkcionalni konfonnizam spram austrougarske vlasti, samo je, za njega i za Bonjake - Bosna i Hercegovin.a mila domovina,62 Patriotizam se vie ne poima kao dIavljanska odanost transnacionalnim imperij ama II kojima je Bosna prebivala ili prebiva, Naprotiv, to je sada iskljuivo bosanski patriotizam i odanost Bosni i Hercegovini kao jedinoj bonjakoj domovini. Unutar takve domovinsko-patriotske percepcije Bosne, u svojoj koncepciji bonjatva, Ljubuak, meu muslimanima, po prvi put eksplicitno i konzistentno razdvaja pojam narodnosti i pojam vjere, Vjerska i narodna identifikacija nisu jedno te isto,63 On e preferirati bonjako narodna, ma koliko difuzna, osjeanja, njihove, ma koliko izvanjski ili introvertirano potirane, etnike identifikacije i to spram mentaliteta koji njihov individualitet reducira na vjerske identifikacije ili ih smatra njihovim apsolutnim odreenjem, U tom smislu e i pisati: "Bonjak koje vjere bio .. , onje opet ostao pri svojoj narodnosti; vazda i uvijek svaki

628d II ucnost I./. napred kCIt. IZV., str. 8. I a ... Argumentira u prilog toj diferenciji on, prije svega, povijesnim i1Wlracijama "dokazima" koji se odnose, primamo, na veze izmedu Bonjaka i Osmanlija, ali daje i druge, vanbonjake "povijesne argumente",

63

53 bosanski muhamedanac veliki je musliman - moe biti vei neg' oni to ive u Arabiji, ali se nije nikada odrekao svoje narodnosti, ve ju je vazda dobro uvao kao svetu stvar."64 Naravno, pri tome, u pIVom planu su povijesni uvidi: ''Da se je salila narodnost u vjeru, te da se ne pazi na narodnost, ne bi se Bonjaci toliko puta sa svojim kalifom (sultanom) tukli i borili za svoje pravo i obiaje.'75No, ethos tolerancije nosi u sebi jo dvije temeljne ideje: ideju ravnopravnosti i ideju ullularbosallSke konvergeJlcije.74 Muhsin Rizvi, Knjievno stmranje muslimanskih pisaca u Bosni j Hercegovini II doba =trougarske vladavine, nav. izd., str. 89. "Ljubuak se nije malograanski zaahu rio II nacionalnu samodovoljnost, ve se, spajanjem razliitih kultura, duhom vinuo II viziju ad hominemo. U svom publiciranom tekstu i izdavakom postupku, Ljubuakje dobrohotni ovjek sinteze junoslovenskih tradicija. dokazavi to komentiranim proslovima zbirki, naizmjeninim tiskom latininog i irilinog izdanja, angairanjem Slovenca kao izdavaa i tiskara, nacionalno bogatim izborom poslovica ("iz svake bae po jedan cvijet'), uvrtavanjem mudroslovlja iz knjievnih tekstova najboljih junoslovenskih pjesnika, itd." (IlMid Duri, ljubu..~akovo 4Jelo u politikom i kultumom saobraavanju muslimanskog sa junoslovenskim etnosom, Zoomik radova o Mehmed-begu Kapetanoviu Ljubuaku, Institut za knjievnost, Sarajevo, 1992., str. 132.)

75 M. Rizvi, ciL djelo, str. 91.

- --

- - - -- - - -

56 Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak Vidjeli smo, ideja ravnopravnosti, II stvari, kod Ljubuaka podrazumijeva ideju d.ravljanske jednakosti. Tu je Kapetanovi eksplicitan: bez obzira to II njegovoj koncepciji bonjatva damira muslimanska dimenzija, i to je muslimanska zajednica percipirana II valerima superiornosti, on istupa protiv svake diskriminacije, svake politike privilegija i preferencija, a za aksiologiju ravnopravnosti. U tom smislu je decidan: ''Mi znamo samo ravnopravnost, pak selarnet (spas) i po zemlju i po narod bez razlike."76 A ona, osim II dravljanskom smislu, mora biti i obiajna svakodnevnost, potvrivati se kao ravnopravnost II pravu na imetak, duhovnost i moralni identitet, ast, obraz, potenje.77 I ovdje se ideji ravnopravnosti daje islamski legitimitet: ''Muhamedanski elemenat nita drugo i ne trai, nego samu ravnopravnost, a to je pIVa stvar II kuranu."78 I islamski i sekularno, dakle, sa stanovita dr.3vljanskih prava, Ljubuak odbija politiku diskriminacije: ''Mi ne traimo nikakvo pIVenstvo, a velimo: i katolikom i grko-istonome elementu, ast i potenje;"79Unutar aksiologije tolerancije, ravnopravnosti i dravljanske jednakosti, onda, Kapetanovi moe da misli logikom konvergencije izmeu bosanskih vjerskoetnikih subidentiteta. Za razliku od nekih kasnijih meritornih bosanskih intelektualaca svih etnikovjerskih identiftkacija, o emu e tek interpretacija koja slijedi kazati svoju rije, koji su u manjem ili veem intenzitetu, s manje ili vie fanatizma, bosansku zbilju percipirali i mislili logikom i politikom radikalne divergencije u interesima bosanskih vjersko-etnikih subidentiteta, divergencije koja ukljuuje supstancijalnu antagonistiku i, puku, u sebe zatvorenu koegzistenciju, Ljubuak na onim vrijednostima misli i percipira socijalnu stvarnost mentalitetom saradnje, suegzistencije. kooperacije, suproimanja,jednom rijeju, logikom i aksiologijom konvergencije. Izraava se ta logika i preferencijorn sloge i ravnopravnosti kao vrijednosti: ''Mi opet velimo, od sloge boljeg temelja nema, a od ravnopravnosti boljeg76 Cit. djelo, str. 10. 77 U tom smislu e pisati: ''I kod Boga i kod suda II tri stVari smo svi jednaki: mal (imetak), dan (dua), eTl (obraz, pcltenje), u tome se sastoji sva ravnopravnost, to nam i sami kuran bez ikakave razlike zapovjeda." (Sto misle muhamedanci rt Bosni, cit. izv., SIT. 10.) 78 Cit. djelo, str. 10. Ovdje, i na drugim mjestima, izvornom obliku, kako je tampan.II

citatima rije kuran donosimo II



57

naslona." 80 No, ta ideja i politika konvergencije za koju pledira sadni u sebi jednu kljunu pretpostavku: ona je mogua kada Srbi i RIvati ..... ne bie na nas krivim okom gledali, kad bie nam priznali nau narodnost .....Sl pa onda " ... mogli bi i s njima sa svijem u ljubavi ivjeti."S2 Pod ovom pretplstavkom i II duhu konvergencije izmeu unutarbonjakih vjerslcih subidentiteta pledira za afinnaciju tipine, sa stanovita ire ge0grafije obiajnosti promatrajui, ekskluzivne bosanske etike komiluka. S3U njegovo poimanje bonjatva ulazi, nadalje, i preferiranje bosaJ1skog jezika i pisma. Bonjaku narodnost u njenom individualitetu ini i njen " ... milozvuni bosanski jezik ... "84 Sada se kod Ljubuaka bonjaka nacionalno-kulturna svijest iskazuje ne vie na orijentalnim jezicima nego na bosanskom, odnosno, kako on to kae, maternjem jeziku. Tom preferencijom Ljubuak ulazi u maticu duhovne produkcije koja se vraa u nacionalne okvire, odnosno u duhovno-povijesnu tendenciju koja e od kraja 19. st. odvesti, kako kae Razim abanovi, ..... bosanske muslimane u krilo nacionalne kulture i civilizacije".85 I ovdje, dakle, na terenu jezike politike, odbija politiku etnike srbizacije i etnike kroatizacije Muslimana u Bosni iHercegovini. 86 Insistira on, dakle, na tome da se bonjaka samosvijest obnavlja i afirmira osloncem na maternji, bosanski jezik. 87 Pri tome, sam, u osobnoj korespondenciji,80 Cit. djelo, str. 9.81 Budunost ili napredak ... cit izv., str. 24.

82 Cil djelo, str. 24. 83 "Nai sugragjani i nae kormije riani i katolici, svela nas dunost stee, da se i s njima lijepo i trajno pazimo. od kOlruije ko moe prei biti. Kae na itab: i na onome svijetu da emo za komiju pitani biti. od toliko vijekova zajedno ivimo, pa. i odscla sve to ljepe i uljudnije budemo megjusobno ivjeti, to e i za nas i za nje od velike koristi biti." (Cit. djelo, str. 24.) 84 Cit. djelo, str. l L85 Razim abanovi, O knjievnom stvaralatvu bosanskih muslimana na orijentalnim jezicima, "ivot", Sarajevo, br. lO-ll, 1972., str. 436. 86 Primajui plemmsko jedinstvo naroda na ovim prostorima, on e, ipak, rei: " ... alje samo pitanje dal govorimo hrvatski ili srpski." (to misle muhama/and u &sni, cil izv., str. 6.) 87 Uoava prednosti uenja i pisanja na maternjem, bosanskom jeziku: "Nama je Bonjacima, a osobito na naem materinskom jeziku vrlo 18500 nauiti. Na je jezik ijez grovit i veoma bogat i nai su stari na naem jeziku, ne buduvi im nikakve nude,jo u ono vrijeme neto pisali,naprimjer Ilhamija iz Travnika, Gaibija iz Zvornika, Kaimija, koji kraj Save u Gradikom lei. TI su nai zemljaci mnogo neta u prozi i II stihovima na naem jeziku pisali." (Budunost ili napredak ... cil izv., str. 16.) Ovdje Ljubuak pravi previd: nije Kaimija nego Gaibija sahranjen u Gradici.

58


memorira i prakticira bos anicu. 88 Istovremeno pledira, atipina za onodoba, da muslimanska inteligencija, uz rad na prikupljanju folklorne grae, pone pisati i prevoditi na bosanski jezik. 89Jo jedan vaan element figuriraII

njegovu poimanju bonjatva.

Rije

je o preferenciji modeme nauke i obrazovanosti kao kljunoj pretpostavci bonjake nacionalne egzistencije, i to obrazovanosti " ... po novom sistemu ... ", dakle, po evropskim uzorima. Zato, svjestan vrijednosti te obrazovanosti, i konstatira, a sa pledirajuom intonacijom, da Muslimanima, da bi bolje napredovali, jo uvijek nedostaje " ... po novom sistemu nauka i izobraenje."90 No, Ljubuak nije evropocentrik kao to ne ostaje ni pri tradicionalnom islamskom pojmu obrazovanja.I za Ljubu3ka bonjako-muslimanska narodna svijest i samosvijest temelji se na sintetikoj recepciji evropskog ali i onog vlastitog, autentinog koje je posredovano i iz islams.ko-orijentalne kulture i civilizacije. Niti ultranacionalizam i zatvoreni ivot u konzervatizmu niti ivot u dezindividualizi rajuem utapljanju u evropsko zapadnjatvo - to je Ljubuakova linija koja odjekuje ivotvorno.

No, napokon, u Ljubuakovu koncepciju bonjatva ulazi jo jedan, istina, za suvremenost historijski prevladani momenat. Rije je o Ljubuakovoj identijikaaji begovata, te bosansko-muslimanske elite ekonomske i obrazovane moi, kao socijalnog nosioca bonjake nacionalne samosvijesti. on smatra da bonjaki narodni individualitet i u savremenosti ini to to " ... imamo svoju starodrevnu aristokraciju i plemstvo ... ",91 to oni u svojim rukama i dalje dre veliki posjed sa ogromnim iflucima, mamenitim dobrima i ubiranjem zakonite treine. 92 Otuda, ujed.noj hinminoj hipostazi, u tom smislu, on e pisati: " ... samo onaj narod ima jaki temelj i stalnu podlogu materijalnom igg O njegovom odnosu prema bosanici vidjeti ire u: Stipo Manera1o, Ljubuak i bosanica, Zbornik mdova o Mehmed-begu Kapetanoviu Ljubuaku, Institut za knjievnost, Samjevo, 1992.

89 Buducnost ili napredak ... cit. izv., str. 17. 90 Sto misle muhamedwlci u Bosni, cit. izv., str. I g. No, i tu vidi napredak, vei i bolji "o.. za ovo nekoliko godina od okupacije pa dosad, nego li kad je Osmanlija 1848. godine po Omer pai uveo nove reforme II Bosni, te postavio nove kole pod imenom'Rudije'." (Cit. djelo, str. 18.)

91 Budunost ili napredak ... cit. izv., str. II. 92 Budunost ili napredak ... cit. izv., str. ll .


59

moralnom ivotu, koji ima jakih i rodoljubivib veleposjednika, koji su u svakoj zemlji tim vredniji, im dalje u po\jestnike vjekove dopiru, tvrdo uvajui starinu o dobru i zlu svojih pradjedova, uvajui njihove krijeposti, obiaje, jezik, - pravo reeno sve ono, to je vjekovito i neumrla dua naroda; a to ti je dan danas samo jedini muhamedanski element II Bosni."93 Smatrajui da begovat povijesno potie iz srednjovjekovnog bosanskog plemstva, on e u njemu pronai ne samo socijalnog aktera obnove bonjake tradicije nego i suvremenog nosioca bonjakog nacionalnog identiteta. I pored anahronosti tog feudalnoklasnog romantizma za suvremenost u njemu, II naem uvidu, ostaje kao racionalna ideja - ideja o kontinuitetu modernog bonjatva i bo": njakog naroda sa narodom srednjovjekovne Bosne. U rezimirajuem smislu, treba istai kako u njegovoj koncepciji bonjatva figuriraju: svijest o zasebnoj i autentinoj prirodi fenomena narodnosti koji se ne iscrpljuje II njegovim religijskim atributima; svijest o bonjakoj narodnoj identifikaciji sa Bosnom kao jedinom vlastitom domovinom i oosanskopatriotska aksiologija;94 svijest o njegovom slavensko-etnikom supstraru; svijest o njegovoj povijesnoj tradiciji iji su kljuni elementi: kontinuitet sa narodom srednjovjekovne Bosne, svijest o bosanskim teritorijalnim granicama, svijest o bonjakim herojskoepskim fonnama njegove afinnacije i odbrane u povijesti; svijest o jeziku u kojem se ono povijesno objektiviralo; osebujna narodna obiajnost i duhovno-kulturna individualnost; aksiologija dravljanske jednakosti i ravnopravnosti; etika unutarbosanske tolerancije, mime suegzistencije, konvergencije i ethos komiluka; hipostaza zemljoposjednikog stratuma kao njegovog povijesnog aktera i suvremenog apologete.KritikaSituirajui

rekapitulacija

misao Mehmeda Kapetanovia Ljubuaka u ondanji povijesni kontekst, ali i na vertikalu povijesti socijalne, politike i kulturne misli u Bosni i Hercegovini, pokazuje se u meritornom uvidu Muhsina93 Sto hoe llluhamedanci u Bosni, cit izv., str. 8. ''To nam svjedoi temeljito uzdrano nae dobro, posjed, obiaj i jezik, i vlastela jo od Bogomila. koji se zovu jo i dan danas

istim podrijekIom: Ljubovi. Sokolovi, Kositerovi, Kulenovi, Filipovi, Kapetanovi, i mnogo drugih. "(Cit djelo, str. 8.) 94 O njegovom patriotinnu, naprimjer, u: Milan Bodiroga, Putrioti:Lam - osnovni ivotni i stvara/ald pokreta Mehmed-bega KapetalIovia Ljubuaka. u: Zbornik radova O Metuned-begu Kapetanoviu Ljubuaku, Institut za knjievnost, Sarajevo. 1992.

60Rizvia

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuakda je on biorodonaelnik

inovacijskih iskoraka

II

vanim

aspektima muslimanske egzistencije onoga vremena. Prije svega, li njemu se " ... kao prvom izvrio radikalni duhovni prelom izmeu orijentalnog nasljea i zapadnjake perspektive, izmedu turskih inercija i austrougarskih simpatija, sa punim obiljejima kako duhovnog tako i drutvenog potencijala li ovim pojmovima ... ".95 Grupa, kojoj je pripadao i Kapetanovi,96 " ... se preutno ali fuktiki pomirila sa principom saglasnosti narodnog govora i zapadnog pisma kao adekvacije slovenskog porijekla i tradicije bosanskohercegovakih Muslimana, te sa oblicima kulturnog razvoja suplemenikih slovenskih naroda, ne naputajui svoje orijentalne religiozno-duhovne specifinosti."97 Sa Kapetanoviem je, nadalje, " ... prvi put preko publicistike rijei jednog Muslimana fonnulisan politiki stav emancipacije od Turske, koji e egzistirati i trajati kao koncepcija i tenja jednog od dvaju glavnih vidova ipravaca politiko-drutvenog i knjievno-kulturnog ivota Muslimana u Bosni i Hercegovini u toku cijelog razdoblja austrougarske vladavine."98 Njegovo publicirano shvatanje o neprikosnovenim pravima vlasnika zemlje na svoj posjed " ... predstavljalo je u ovo vrijeme prvi glas, koji e se kasnije ponavljati kao jedna od lajtmotiva cjelokupnog politikog i drutvenog ivota Muslimana.''99 Nadalje, " ... stihovi jednog nemuslimanskog pjesnika prvi put upotrebljeni u tekstu Muslimana predstavljaju sami po sebi svojevrstan kuriozitet i presedan .. .",100 Kapetanovi je "". prvi put u istoriji pisane rijei bosanskohercegovakih Muslimana, relativizirao, odvojio (religiju, nap. E. Z.) od narodnosti i supustio u drugi plan, dajui prvenstvo nacionalnom95 Muhsin Rizvi, cit. djelo, str. 80. 96 Rizvi u ovu grupu ubraja Jusuf-bega Filipovia, Mustafu Hilmi H. Omerovia, Mustafu Hilmi Muhibja, Ibrahim-bega Repovca, Esada KuJovia, Ibrahim-bega Baagia, Esada UzuniB, Mustaj-bega Fadilpai3 i druge. (Cit. djelo, str. 79.) 97 Cit. djelo, SIT. 79.

98 Cit djelo, str. 82. OVU ideju Kapetanovi je publicirao jo u tekstu Ein bosnischerBeg wider Stambul (1879.)99 Cit. djelo, str. 81. Fonnulira ga Kapetanovi 1879. godine u polemici sa dr, KJaiem u brouri Streitsdlrift eines bosnischen Begs. 100 Cit. djelo, str. 83. Misli se na Kapetanovievo navoenje Mauranievih stihova iz Osmana: "Proklei bio tko cit v1reJNa svojega rei brata/Jer nesrea sva izvire! samo iz toga kalna blata." Iskazujui i na ovaj nain svoju afekciju kulturom tolerancije i koegzistencije navodi ove stihove Kapetanovi u tekstu Sto misle muhamedanci u Bosni, nav. izd

61 osjeanju ... ".101 Svojom koncepcijom bonjatva osionjenom na musli-


mansku veleposjedniku elitu ekonomske moi, "", postavio je i prvu idejnu osnovu romantiarskog herojsko-etnikog istorizma i tradicionalizma u knjievnom stvaranju Muslimana, i posebno istakao tezu o autentinoj bosanskoj starosjediiakoj piemenito-paniotskoj tradiciji begovata, i njegova kontinuiteta sa bosanskim plemstvom prije islamizacije."I02 Nadalje, Kapetanovi je ..... prvi iznio i motiv negativnog stava prema iseljavanju Muslimana na planu patriotske emocionalnosti i suprotnosti domovine prema tuini ...".103 Kapetanovievo Narodno blago je unutar bosanskohercegovakih muslimana " ... prvo isto knjievno djelo objavljeno na srpskoruvatskom jeziku i zapadnom pismu ... ".104 U ovom djelu identificira se jo jedan novum: ''Knjievna koncepcija o slovenskom etniko-tradicionalnom porijeklu bosanskohercegovakih Muslimana, sa konkretnom idejom o njihovoj bogumilskoj izvornosti, i uz njihovo strogo razluivanje od Osmanlija, prvi put je izraena u ovoj knjizi. "105 U lanku O lUlljem pjesnicima i kJljievnicima, objavljenom o Istonom blagu (1897.) govori se o ..... alhamijado literanui i prvi put na srpskoruvatskomjeziku o ilahijama i kasidama."l06No, unutar ovih opih kulturnoposvijesnih novuma koje identificira Muhsin Rizvi, u naem kritikom diskursu mogu se identificirati i druge osebujne dimenzije i vane karakteristike njegove socljalne i politike misli do ega je ovdje, prirodno, i primarno stalo. Pri tome, treba imati u vidu granice te misli koje proizilaze iz konkretno-povijesnog konteksta. Apsolutistiki reim, sam po sebi, inhibira razvoj socijalne i politike misli. Dri on drutvo u unutarnjoj nedifemciranosti koja je pretpostavka slobode same, suspregnuo je on subjektivna prava i htijenja, monocentrirao je svijet politike, a mehanizmima represije totalitarno kontrolirajavnost. Uz to, austrougarski apsolutizam aplicira se u specifinom povijesnom miljeu bosanskohercegovakog drutva: on je importiran i vojnom silom, uz otpor i teke bonjake

IOIC'd'] o, str. 84. lt. ~C102 C'lt. d']o, str. 44. ~e

I03 C'lt. d']o, str. 84. ~C

104 Cit djelo, str. 94.105 C' d' ]o, str. 94. lt. ~e

106 Cit djelo, str. 145.

62

Mehmed-beg

Kapetanovi

Ljubuak

rtve, \07 nametnut, a drutvo je samo predindustrijskog karaktera, reproducira se na dominaciji feudahtog vlasnitva, politike partije jo se nisu pojavile, radnltvo se tek formira, obrazovanje je na pretprosvjetiteljskoj razini agrarnog drutva, medijski oblici javnog ivota su rudimentirani inacionalno diferenciram.Bosanskohercegovako

drutvo prebiva

II

unutarnjoj diferenciji i samoizolaciji tri etniko-vjerske zajednice. Nakon okupacije, bonjako-muslimanska zajednica objektivno prebiva II neprijateljskom okruenju i egzistencijalnim strepnjama. U takvom koncizno i, razumljivo, II ovom kontekstu nuno, apstraktno deskribirnnom povijesnom kontekstu s kraja

bosanska politička misao: austrougarsko doba [dr. esad zgodić, 2003.]

Documents

begu kapetanoviu

ovije preuzete

dvije preuzete

prirodnim

na jednoj

za narodilo

polemici sa

fra grga marti