bolnicke infekcije
DESCRIPTION
Bolnicke infekcije intrahospitalne infekcije seminarski radTRANSCRIPT
UNIVERZITET BIJELJINA
FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA
- S E M I N A R S K I R A D –
IZ PREDMETA: INFEKTIVNE BOLESTI
TEMA: STREPTOKOKNA INFEKCIJA
Predavač: Student:
Prof. dr Predrag Čanović Sretenka Ivanović 73-14
Bijeljina, decembar 2015.
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
2 Sretenka Ivanović
SADRŽAJ:
SADRŽAJ: ...................................................................................................................................... 2
UVOD .............................................................................................................................................. 3
1. BOLNIČKE INFEKCIJE ............................................................................................................ 4
1.1. Istorijski osvrt ....................................................................................................................... 4
1.2. Bolničke infekcije danas ....................................................................................................... 5
1.3. Učestalost bolničkih infekcija .............................................................................................. 6
1.4. Porijeklo intrahospitalnih infekcija ...................................................................................... 7
1.5. Uzročnici intrahospitalnih infekcija ..................................................................................... 8
1.6. Putevi prenošenja intrahospitalnih infekcija......................................................................... 9
1.7. Klinička slika bolničkih infekcija ......................................................................................... 9
2. INFEKCIJE MOKRAĆNOG SISTEMA .................................................................................. 10
3. PNEUMONIJA .......................................................................................................................... 11
4. SEPSA ....................................................................................................................................... 11
5. INFEKCIJE HIRURŠKIH RANA ............................................................................................ 12
6. OSTALE BOLNIČKE INFEKCIJE .......................................................................................... 13
7. PREVENCIJA INTRAHOSPITALNIH INFEKCIJA .............................................................. 13
ZAKLJUČAK ................................................................................................................................ 15
Literatura ....................................................................................................................................... 16
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
3 Sretenka Ivanović
UVOD
Tema seminarskog rada kojom ću se baviti na narednim stranicama su bolničke
infekcije. Rad je podeljen u sedam poglavlja koje čine uvod, razrada i zaključak. Razrada,
odnosno glavni deo rada sastoji se od sedam poglavlja. U prvom poglavlju ću pisati o učestalosti, porijeklu, putevima prenošenja, kliničkoj slici i uopšteno o bolničkim infekcijama. Drugo poglavlje se baci infekcijama mokraćnog sistem, treće preumonijom, četvrto sepsom, peto infekcijama hirurških rana, šesto poglavlje je posvećeno ostalim bolničkim infekcijama, dok ću u sedmom pisati o prevenciji ove vrste infekcija.
Na kraju rada ću dati zaključak, te nakon toga i spisak literature koji sam koristila za izradu rada.
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
4 Sretenka Ivanović
1. BOLNIČKE INFEKCIJE
Sve infekcije koje su stečene u bolničkoj sredini, nakon 48 sati hospitalizacije ili
ambulantnog liječenja nazivaju se bolničkim, hospitalnim ili nazokomijalnim infekcijama.
Bolničkim infekcijama se smatraju i infekcije stečene pri ambulantno učinjenim
dijagnostičkim i terapijskim zahvatima i u vanbolničkim zdravstvenim ustanovama, kao što
su npr. infekcije mokraćnih puteva nakon kateterizacije i infekcije ambulantno obrađenih
hirurških rana. No, infekcije nastale u bolnici mogu se klinički ispoljiti i dugo nakon otpusta
iz bolnice. Danas se bolničkim infekcijama smatraju i infekcije medicinskog osoblja koje
su stečene u procesu njege i liječenja bolesnika.
Učestalost i tipovi intrahospitalnih infekcija nesumnjivo zavise od mnogih faktora:
profila bolnice, imunološkog stanja oboljelih, bolničke higijene, obučenosti osoblja,
usvojene ili neusvojene doktrine primjene antibiotika u preventivne i kurativne svrhe, itd.
Njihova pojava komplikuje tok i ishod osnovnog oboljenja, produžava vrijeme liječenja i
znatno povećava materijalne troškove.1
1.1. Istorijski osvrt
Bolničke infekcije su zapažene još prije otkrića bakterija. Prvo razmišljanje o
bolničkim infekcijama pripisuje se Semelvajsu. Prije nego što su Paster i Koh otkrili prve
mikroorganizme i njihovu povezanost s bolestima, on je dokazao da porodiljska groznica
i velika smrtnost žena u porodilištima nastaju zbog loših higijenskih uslova u kojima se
obavljaju porođaji.2
1 Ljubović – Dedeić A., Bolničke i laboratorijske infekcije, U: Hukić M. i sar.: Bakteriologija, Jež, Sarajevo, 2005.
strana 147
2 Ljubović – Dedeić A., Bolničke i laboratorijske infekcije, U: Hukić M. i sar.: Bakteriologija, Jež, Sarajevo, 2005.
strana 148
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
5 Sretenka Ivanović
Istovremeno je engleski hirurg Lister uočio da je velika smrtnost operisanih
bolesnika posledica infekcije. On je u hirurgiju uveo antiseptične postupke koji su izrazito
utcali na smanjenje infekcija hirurških rana i posteoperativne smrtnosti bolesnika. Posle
su antiseptični postupci zamijenjeni aseptičnima, koji su i danas osnova borbe protiv
hospitalnih infekcija u hirurgiji.
Snažnim razvojem bakteriologije u drugoj polovini 19. vijeka omogućeno je
otkrivanje i dokazivanje uzročnika bolničkih infekcija i borba protiv njih upotrebom
hemijskih sredstava sa antibakterijskim djelovanjem. U razdoblju prije upotrebe
antibiotika, bolničke infekcije najčešće su bile izazvane bakterijama i tada se nisu bitno
razlikovale od infekcija i bolesti koje su se pojavljivale kod bolesnika izvan bolnice. Ranije
su, dakle, bolničke infekcije najčešće bile prouzrokovane salmonelama, šigelama,
stafilokokom, beta-hemolitičkim streptokokom, difteričnim toksinom, te virusima osipnih
zaraznih bolesti.3
1.2. Bolničke infekcije danas
Bolničke infekcije u savremenoj zdravstvenoj zaštiti i organizaciji bolničkog
liječenja postaju sve važniji problem. Stalno im raste broj, težina i komplikacije, nerijetko
završavaju i smrtnim ishodom, a izrazito povećavaju troškove liječenja hospitalizovanih
bolesnika. Mogućnost obolijevanja od bolničkih infekcija postoji za sve hospitalizovane
bolesnike, a rizik je naročito veliki za one koji se liječe u jedinicama intenzivne njege i na
hirurškim odjeljenjima. Bolničke infekcije su česte i na dječijim odjeljenjima, posebno
među novorođenčadima i dojenčadima. Posebno ugroženu grupu čine
imunokompromitovani bolesnici.
Danas je sve više starijih osoba sa raznim hroničnim i zloćudnim bolestima te
urođenom ili stečenom neotpornošću na infekcije. Te osobe su u bolnici podvrgnute
3 Kušices - Tepeš N.: Specijalna bakteriologija i odabrana poglavlja iz opće i specijalne mikologije, Školska knjiga,
Zagreb,1994. strana 9
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
6 Sretenka Ivanović
brojnim agresivnim zahvatima (endoskopske pretrage, kateterizacija) i terapijskim
zahvatima (endovenski kateteri, intubacija, mehanička ventilacija, primjena citostatika i
kortikosteroida).
Da bi im se osigurala odgovarajuća njega, dijagnostika i liječenje, u bolnicama su
organizovane posebne jedinice intenzivne njege. No, u tim jedinicama je i najveća
upotreba antibiotika, pa bakterije često postaju rezistentne na njih. Zato se u tim
sredinama često pojavljuju višestruko rezistentni sojevi, karakteristični uzročnici današnjih
bolničkih infekcija.
Bolničke infekcije danas su vrlo veliki problem savremene medicine, u razvijenim
zemljama kudikamo važniji od klasičnih zaraznih bolesti. Osim toga što komplikuju tok
bolesti zbog koje je uslijedila hospitalizacija, često su i teže od nje same, ostavljajući
nerijetko i trajne posledice ili izazivajući smrt. Vrsta infekcije i težina bolesti zavise dakle
od bolesnika i njegove osnovne bolesti, uzročnicima, od uslova u kojima je infekcija
nastupila (bolnička sredina) i djelotvornosti zaštitnih mjera.4
1.3. Učestalost bolničkih infekcija
Tačnu incidenciju bolničkih infekcija je teško utvrditi, čak i kada postoji
sistematsko praćenje tih infekcija u bolnici, jer se pojavljuju i nakon završetka bolničkog
liječenja, a i kod ambulantno liječenih bolesnika. Procjenjuje se da prosječno 8 – 10%
hospitalizovanih bolesnika stiče neku bolničku infekciju za vrijeme hospitalizacije.
Najučestalije su infekcije mokraćnih puteva koje su odgovorne za 40 – 45% svih bolničkih
infekcija. Pneumonije učestvuju sa 15 – 20%, infekcije hirurških rana sa 25 – 30%, a na
bakteriemije otpada 5 – 7% bolničkih infekcija. No, pneumonije su po težini bolesti na
prvom mjestu, a smrtnost kod oboljelih je od 30 do čak 50%.
4 Kušices - Tepeš N.: Specijalna bakteriologija i odabrana poglavlja iz opće i specijalne mikologije, Školska knjiga,
Zagreb,1994. strana 12
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
7 Sretenka Ivanović
Učestalost bolničkih infekcija vrlo je različita u pojedinim bolnicama i na
odjeljenjima iste bolnice. Obično je direktno povezana sa osnovnom bolešću i načinom
liječenja, odnosno medicinskim intervencijama, smještajem bolesnika i sa sprovođenjem
programa kontrole bolničkih infekcija. Učestalost je najveća kod operisanih bolesnika sa
postavljenim urinarnim i endovenskim kateterom, nakon transplantacije organa i tkiva, kod
bolesnika na mehaničkoj respiraciji itd. Kod nas se bolničke infekcije najčešće pojavljuju
u jedinicama intenzivnog liječenja, zatim na hirurškim, ginekološkim i infektološkim
odjeljenjima.5
1.4. Porijeklo intrahospitalnih infekcija
Prema svom porijeklu, bolničke infekcije mogu biti endogene i egzogene.
Endogene infekcije su izazvane mikroflorom samog bolesnika, dok su egzogene infekcije
uzrokovane mikroorganizmima iz bolničke sredine: drugi bolesnici, zdravstveno osoblje,
posjetioci, bolnički prostor, medicinski instrumenti i oprema. Posebna pažnja pri
izučavanju intrahospitalnih infekcija pridaje se tzv. primarnim bakteriemijama koje se
uglavnom vezuju za katetere ili tubuse, odnosno izvor infekcije se nalazi na koži
pacijenata, bolničkog osoblja ili rjeđe u spoljnoj sredini. Opšte prihvaćen i u praksi
dokazan stav je da dužina boravka katetera u krvnom sudu direktno proporcionalna
nastanku infekcije. Po rezultatima više istraživanja bezbjedan period, odnosno period u
kojem se ne razvija infekcija je do 3 dana od momenta insercije katetera. Kada su u pitanju
urinarni kateteri, infekcija je gotovo izvjesna kod svih bolesnika koji su kateterizirani 30
dana.
5 Kalenić S., Horvatić J.: Priručnik o postupcima kontrole infekcija, Prevod drugog izdanja, Zagreb 2004; XI-XII, 117-
120 Original: N.N. Damani: Manual of infection
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
8 Sretenka Ivanović
1.5. Uzročnici intrahospitalnih infekcija
Uzročnici intrahospitalnih infekcija mogu biti gotovo svi mikroorganizmi: bakterije,
virusi, gljivice i paraziti. Vrste bakterija, koje uzrokuju bolničke infekcije su se mijenjale
u zavisnosti od primjene antibiotika i primjene novih dijagnostičkih i terapijskih, često
agresivnih procedura. Bitne karakteristike bakterija izazivača intrahospitalnih infekcija su
rezistencija na antibiotike, pojava zavisnosti od antibiotika i otpornost na dezinfekciona
sredstva.6
Najčešći uzročnici intrahospitalnih infekcija su:
1. Bakterije:
a) Staphylococcus aureus,
b) Staphylococcus epidermidis,
c) Escherichia coli,
d) Pseudomonas aeruginosa,
e) Streptococcus (β hemolitički),
f) Klebsiella,
g) Rjeđe: Serratia marcescens, Enterococcus, Legionella, Clostridium
difficile.
2. Virusi:
a) Hepatitis A,
b) Coxackiae grupe B,
c) Rotavirusi.
6 Nada Prlić, Zdravstvena njega; II. izdanje, Školska knjiga – Zagreb 1996. strana 101
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
9 Sretenka Ivanović
3. Gljivice:
a) Candida albicans.
4. Paraziti:
a) Sarcoptes scabiei,
b) Pediculus humanus.
1.6. Putevi prenošenja intrahospitalnih infekcija
Transmisija infektivnih agenasa može biti uobičajena kao i kod nehospitalizovanih
bolesnika: kapljičnim i fekalno oralnim putem. Međutim, ono što je specifično za
intrahospitalne infekcije je prenos infekcije putem:
dijagnostičkih procedura: endoskopije, laparoskopije, biopsije, lumbalne
punkcije,
terapijskih procedura: plasiranje katetera, tubusa, mehanička ventilacija,
hemodijaliza, injekcije (i.m., i.v.), kontaminirani infuzijski rastvori,
transfuzijama krvi i njenih derivata,
transplantacijom organa i tkiva.
1.7. Klinička slika bolničkih infekcija
Najvažniji klinički znak bolničke infekcije jeste novonastala temperatura kod
hospitalizovanog bolesnika. Drugi za infekciju karakteristični simptomi mogu i izostati ili
biti potisnuti osnovnom bolešću. Klinička obrada hospitalizovanog bolesnika sa
temperaturom treba uključiti detaljnu anamnezu i procjenu kliničkog statusa, te podatke o
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
10 Sretenka Ivanović
dužini hospitalizacije, osnovnoj bolesti, dijagnostičkim i terapijskim zahvatima,
intravenskim kateterima, urinarnom kateteru, prethodnoj primjeni antibiotika, kao i
poznavanje najčešćih uzročnika infekcija na dotičnom odjeljenju.
Opšta klinička osobina bolničkih infekcija je ozbiljna težina bolesti i nerijetko loša
prognoza. To je posledica neotpornosti bolesnika, naročito zbog osnovne bolesti, te
posebnih bakterijskih uzročnika, najčešće višestruko otpornih na antibiotike. Zato se pri
dijagnostikovanju i liječenju bolničkih infekcija stalno mora razmišljati o posebnom stanju
hospitalizovanog bolesnika, bolničkoj sredini, te dobro poznavati uzročnike tih infekcija i
njihovu antimikrobnu osjetljivost.
Najvažnije i najučestalije bolničke infekcije su: infekcije mokraćnog sistema,
pneumonija, bakteriemija i sepsa, te infekcija hirurških rana.7
2. INFEKCIJE MOKRAĆNOG SISTEMA
Prema brojnim kliničkim izvještajima, to su najučestalije bolničke infekcije kod svih
kategorija bolesnika. Od njih obolijeva 1-2% svih hospitalizovanih bolesnika. Iako su vrlo
česte, nisu najteže i uglavnom nisu razlog smrtnosti. Uzročnici su im uglavnom gram
negativne enterobakterije, na bolničkim odjeljenjima najčešće E. coli, a u jedinicama
intenzivnog liječenja p. aeruginosa, Proteus spp., K. pneumoniae, itd. Kateterizacija
mokraćne bešike i postavljanje urinarnog katetera je najčešći faktor rizika, odgovoran za
više od 80% tih infekcija. Bolest je obično praćena visokom temperaturom i drugim opštim
simptomima, dizuričnim tegobama i patološkim nalazom u mokraći. Primjena antibiotika
prvih 4 do 5 dana nakon kateterizacije izrazito smanjuje rizik od nastanka infekcije
mokraćnih puteva. U prevenciji je inače najvažnija njega, s velikom pažnjom treba rukovati
urinarnom vrećicom i kontrolisati prohodnost katetera, jer opstrukcija izrazito povećava
7 Ilija Kuzman, Infektologija; za visoke zdravstvene škole; Školska knjiga Zagreb 2012. strana 90
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
11 Sretenka Ivanović
mogućnost infekcije. Preporučuje se što kraće držanje urinarnog katetera, a pri
dugotrajnoj primjeni promjena svake 2-3 sedmice.8
3. PNEUMONIJA
Bolničke pneumonije su na drugom mjestu po učestalosti, ali su najteže od svih
bolničkih infekcija. Stopa smrtnosti im je 30 do 50%, a za neke uzročnike kao što je P.
aeruginosa i do 80%. Pneumonija se registruje kod 1% svih hospitalizovanih bolesnika,
u jedinicama intenzivnog liječenja kod 10%, te kod 20 do 50% bolesnika na mehaničkoj
ventilaciji. Najveći rizik za sticanje bolničke infekcije je intubacija i mehanička respiracija,
zatim aspiracija kod bolesnika sa poremećenom sviješću, a česta je komplikacija i nakon
hirurškog zahvata, te nakon presađivanja organa. Na dječjim odjeljenjima često pojavljuju
respiratorne infekcije, kao i kod bolesnika izvan bolnice, nerijetko i u epidemijskim
oblicima. Zbog kapljičnog puta prenosa te infekcije su najčešće i unesene iz spoljašnje
sredine. U profilaksi bolničkih pneumonija najvažnije je otklanjanje rizičnih faktora
nastanka, zatim strogo pridržavanje svih preventivnih postupaka, te redovna i brižna njega
disajnih putova.
4. SEPSA
Sepsa se pojavljuje kod 0,5 do 1% hospitalizovanih bolesnika, a bakteriemija,
naravno mnogo učestalije. Brojni su faktori rizika za nastanak bolničke sepse, a najvažniji
je povezan sa primjenom centralnih venskih katetera i drugih endovenskih pomagala.
Infuzije, transfuzije krvi i njenih derivata, te intravenska primjena antibiotika povećavaju
rizik od nastanka bakteriemije i sepse. Najčešći uzročnici sepse su gram – negativne
8 Ilija Kuzman, Infektologija; za visoke zdravstvene škole; Školska knjiga Zagreb 2012. strana 120
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
12 Sretenka Ivanović
bakterije i S. aureus (uključujući MRSA sojeve), te gljivice. Prema patogenetskom modelu
nastanka, sepsa može biti primarna i sekundarna. Ako se pojavljuje bez poznatog ili
novootkrivenog izvora bakterija, onda je primarna, a povezuje se uglavnom s unošenjem
uzročnika krvnim putem.
Sekundarna sepsa potiče iz nekog poznatog bakterijskog žarišta, najčešće kao
posledica infekcije mokraćnog sistema i probavnih organa. U JIL-u, zbog agresivnih
dijagnostičkih i terapijskih postupaka, češća je primarna sepsa, a na drugim bolničkim
odjelima sekundarna. Bolnička sepsa se može spriječiti samo strogim nadzorom i
provođenjem svih, opštih i posebnih, mjera za sprečavanje bolničkih infekcija. Učestalost
primarne sepse, povezane sa intravenskim kateterima, može se smanjiti pravilnim
postupcima ugradnje i održavanja, pažljivom primjenom infuzija i lijekova preko katetera i
što kraćom upotrebom. Pri već nastaloj sepsi potrebno je ukloniti centralni venski kateter,
a ako je zaista potrebno, novi postaviti na drugo mjesto.
5. INFEKCIJE HIRURŠKIH RANA
Postoperativne bolničke infekcije mogu se pojaviti nakon svakog hirurškog
zahvata. Učestalost im zavisi od bolnice i bolničkog odjela, vrste hirurškog zahvata,
hirurga i njegovog tima, te od samog bolesnika. Zato se takve bolničke infekcije i pojavljuju
s vrlo različitom incidencijom, u 2 do 30% operisanih bolesnika. Stvarnu učestalost im je
vrlo teško utvrditi, posebno kad je hospitalizacija bila kratkotrajna ili je hirurški zahvat
obavljen ambulantno. Najvažnije profilaktične mjere su primjena antibiotske profilakse na
početku zahvata s velikim rizikom, strogo pridržavanje aseptičnih postupaka u operacionoj
sali i redovno previjanje rana u postoperativnom periodu.
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
13 Sretenka Ivanović
6. OSTALE BOLNIČKE INFEKCIJE
Mnoge infektivne bolesti koje su stečene u bolničkoj sredini, npr. virusni hepatitisi,
ospice, rubeola, influenca i ostale virusne respiratorne infekcije, streptokokna angina,
crijevne infekcije itd., ubrajaju se u bolničke infekcije. No, njihov klinički tok i ishod ne
zavise od mjesta sticanja infekcije, pa se ne razlikuju od takvih bolesti koje se pojavljuju
kod bolesnika izvan bolnice.
7. PREVENCIJA INTRAHOSPITALNIH INFEKCIJA
Prevencija i suzbijanje bolničkih infekcija zasniva se na osnovnim načelima borbe
protiv infekcije, prenesenim na posebno osjetljive bolničke uslove, a regulisano je i
posebnim propisima. Zbog specifičnosti u pojavljivanju i širenju bolničkih infekcija, njihovo
otkrivanje, liječenje i suzbijanje zahtijevaju kompleksan pristup, odnosno timski rad
različitih medicinskih stručnjaka. Uostalom, svi zdravstveni radnici suočeni su sa ovim
problemom i obavezni su u okviru svojih poslova i zaduženja da sprovode mjere za
sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija.
Kontinuirana profilaksa bolničkih infekcija je vrlo složen, mukotrpan i skup
postupak. Zato je potrebno dobro organizovano i timski raditi na sprečavanju i suzbijanju
bolničkih infekcija, uključujući i stalnu edukaciju osoblja svih profila stručnosti, da bi se što
bolje upoznali faktori rizika pojavljivanja i širenja tih infekcija te mjere sprječavanja i
poboljšanja sigurnosti vlastitog rada. Problem bolničkih infekcija stalno je iznova aktuelan,
jer se uvijek pojavljuju novi momenti, a danas su to rastući broj imunokompromitovanih
bolesnika, sve složeniji dijagnostički i terapijski zahvati, otpornost bakterija na antibiotike
i sve učestalija pojava oportunističkih infekcija.
Svako bolničko odjeljenje ima svoje posebne faktore rizika za nastanak bolničkih
infekcija, najčešće uzročnike i karakterističnu pojavnost simptoma. Stoga se ljekari i
medicinske sestre, a i drugo osoblje, moraju upoznati sa važnošću bolničkih infekcija,
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
14 Sretenka Ivanović
podsticajnim faktorima nastanka, prvim simptomima i dijagnostičkim postupcima,
najčešćim izolovanim uzročnicima i njihovom antimikrobnom osjetljivošću. Pranje ruku
najvažnija je mjera u sprečavanju bolničkih infekcija, a to treba neprekidno isticati.
Najčešće se infekcije šire posrednim putem, prenoseći se s jednoga bolesnika na
drugoga, preko ruku bolničkog osoblja. Stoga je pažljivo pranje ruku vodom i sapunom
najmanje 30 sekundi nužno nakon svakog dodira s bolesnikom ili njegovim izlučevinama
i prljavim predmetima, te prije njege drugog bolesnika.
Efektivne mjere se postižu i strogim pridržavanjem pravila za izolaciju bolesnika i
upotrebom zaštitnih pomagala i odjeće. Nošenje rukavica preporučuje se pri radu sa svim
bolesnicima s kontaktnim načinom prenosa infekcije, pri svakom dodiru sa sluznicama i
oštećenom kožom, te krvlju, tjelesnim tečnostima i izlučevinama.
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
15 Sretenka Ivanović
ZAKLJUČAK
Sadašnja saznanja argumentovano ukazuju da je bolnicu bez rizika nemoguće
kreirati, kao i da je praktično nemoguće govoriti o iskorenjivanju ili eliminaciji
intrahospitalnih infekcija. Bolničke infekcije važan su segment u procjeni kvaliteta
zdravstvene usluge. Kontrolisanje bolničkih infekcija je aktivnost poboljšanja kvaliteta
usmjerena na poboljšanje brige o bolesniku i zaštiti zdravlja zdravstvenih radnika. Uprkos
napretku u modernoj medicini, 5-10% bolesnika primljenih u bolnicu stekne infekciju
povezanu sa zdravstvenom zaštitom. U zemljama članicama EU, Islandu i Norveškoj
otprilike 25 000 smrtnih ishoda bolesnika na godinu povezuje se s bolničkim infekcijama
vezanim sa multiplorezistentnim uzročnicima. Uzrok su povećanog morbiditeta i
mortaliteta, naročito kod bolesnika liječenih u jedinicama intenzivne njege vezano uz
mehaničku ventilaciju, centralni venski kateter i urinarni kateter. U pružanju kvalitetne i
sigurne zdravstvene usluge bolničke infekcije su važan rizik, stoga je potrebno u svakoj
zdravstvenoj ustanovi implementirati strategiju upravljanja rizikom od nastanka bolničkih
infekcija baziranu na osnovnim principima kvaliteta rada i prevencije rizika: identifikovati
rizik od nastanka bolničke infekcije, procijeniti ga i analizirati, implementirati promjene i
nastaviti s kontinuiranim uvođenjem poboljšanja.
Streptokokna infekcija INFEKTIVNE BOLESTI
16 Sretenka Ivanović
Literatura
[1] Nada Prlić, Zdravstvena njega; II. izdanje, Školska knjiga – Zagreb 1996.
[2] Ilija Kuzman, Infektologija; za visoke zdravstvene škole; Školska knjiga Zagreb 2012.
[3] Kušices - Tepeš N.: Specijalna bakteriologija i odabrana poglavlja iz opće i specijalne
mikologije, Školska knjiga, Zagreb,1994; 9-14.
[4] Ljubović – Dedeić A., Bolničke i laboratorijske infekcije, U: Hukić M. i sar.:
Bakteriologija, Jež, Sarajevo, 2005.; 147-156.
[5] Kalenić S., Horvatić J.: Priručnik o postupcima kontrole infekcija, Prevod drugog
izdanja, Zagreb 2004; XI-XII, 117-120 Original: N.N. Damani: Manual of infection