bolesti ratarskih kultura
TRANSCRIPT
Diplomski studij Zaštita bilja
BOLESTI RATARSKIH
KULTURA
Koordinator:
Prof. dr. sc. Jasenka Ćosić
Literartura:
Agrios, G.N. (1997.): Plant Pathology. Specific Plant Diseases. Academic Press, New York.
Ivanović, M.S., Ivanović, D.M. (2001.): Mikoze i pseudomikoze biljaka. Univerzitet u Beogradu,
Poljoprivredni fakultet.
Shaw, D.H., Lucas, G.B. (1991.): Compendium of Tobacco Diseases. APS Press.
Ivanović, M., Ivanović, D. (2001.): Mikoze i pseudomikoze biljaka. Univerzitet u Beogradu.
Jurković, D., Ćosić, J. (2004.): Bolesti suncokreta. U knjizi Vratarić M. i sur. “Suncokret
Helianthus annuus L.” , str. 283−323. Poljoprivredni institut Osijek.
Sinclair, J.B., Backman, P.A. (1993.): Compendium of Soybean Diseases. APS Press.
Blumeria graminis - uzročnik pepelnice žitarica (anamorf Oidium monilioides)
- među najraširenijim uzročnicima bolesti kultiviranog bilja i jedna od najznačajnijih lisnih
bolesti strnih žita (pšenica, ječam, raž, zob, tritikale)
- značenje bolesti za strna žita u nekim uzgojnim područjima je smanjeno zbog reducirane
gnojidbe dušikom (pojačana gnojidba N favorizira pojavu bolesti)
- pepelnice općenito dolaze i na velikom broju korova
- vrsta B. graminis dolazi na vrstama više od 100 rodova iz porodice Poaceae (kultivirane i
korovne vrste)
agroatlas.ru
- konidije (oidije) kliju bez prisustva kapi vode i i nije neophodna visoka vlaga zraka
(sadrže vodu do 75% svoje težine što koriste za klijanje)
- oidije su kratkog vijeka: pri 18-20ºC klijavost zadržavaju samo 2 dana
- oidije kliju u velikom temperaturnom rasponu (1-30°C) ipak najveći broj klije pri
10-15°C i vlazi 85-100%
- obligatni ektoparaziti, ishrana pomoću haustorija
- prevlake na zaraženim biljnim dijelovima u početku svijetlo sive, a krajem vegetacije
dobiju smeđu nijansu (pšenica – svjetlije prevlake; ječam – tamnije prevlake)
- ispod prevlake dolazi do nekroze staničja i blage deformacije tkiva
- pojačana transpiracija i disanje, a smanjen učinak fotosinteze
- prezimljavanje u vidu kleistotecija (askusi s askosporama) ili kao micelij u pupovima
- zarazu u proljeće obavljaju askospore ili konidije (oidije)
- krajem vegetacije (u pravilu kada sporulacija počinje prestajati) u miceliju nastaju
kleistoteciji (20-30 askusa u kleistoteciju, u askusu 8, rjeđe 4 askospore)
- povoljna temperatura za sazrijevanje kleistotecija je nešto ispod 20ºC
- infekcije pomoću oidija ostvaruju
se u širokom rasponu temperatura,
optimum je oko 25°C uz RVZ nižu
od 98%
- kod 5ºC inkubacija je 14 dana, kod
10
C je 5 dana, a kod 18-25 ºC je
samo 3 dana
uni-giessen.de
ipm.illinois.edu
Blumeria graminis - jednostavni apendicesi, više askusa u kleistoteciju
original original original
Gljiva Blumeria graminis (Erysiphe graminis) specijaliziran je parazit i dolazi samo na
predstavnicima porodice Poaceae.
Unutar vrste postoji daljnja specijalizacija na f. sp. (među f. sp. ne postoje morfološke, ali
postoje kemijske razlike oidije f. sp. hordei sadrže prolin, a f. sp. tritici ne)
B. graminis f. sp. tritici – pepelnica pšenice
B. graminis f. sp. hordei – peplnica ječma
B. graminis f. sp. secalis – pepelnica raži
Neke gljive iz porodice Erysiphaceae parazitiraju veliki broj biljnih vrsta kao npr. Erysiphe
polygoni.
uoguelph.ca
Blumeria graminis f. sp. tritici
uoguelph.ca
sciencephoto.com
original
original original
arkive.org
Blumeria graminis f. sp. tritici
reakcija otpornih biljaka na napad pepelnice
foto Bogdan Korić
foto Bogdan Korić
hgca.com
Gaeummanomyces graminis (sin. Ophiobolus graminis)
- uzročnik patološkog polijeganja žitarica, bolest bijelih klasova, crna noga
- napada sva strna žita i velik broj trava (Bromus, Agropyron, Festuca, Holcus)
- javlja se u područjima s umjerenom klimom na vlažnim, dobro ocjeditim ili dreniranim
tlima neutralne do slabo alkalne reakcije
-- urod manji 20-50% (iznimno i više) – danas se javlja sporadično
- fakultativni parazit
- primarni simptomi –
na korijenu i prizemnom dijelu vlati (prvi i drugi internodij)
sekundarni simptomi - na klasu
- do zaraze dolazi u jesen ili proljeće, zaražene su sve vlati jednog busa
- polijeganje i šturost žitarica mogu izazvati i Rhizoctonia cerealis, Leptosphaeria
herpotrichoides i Pseudocercosporella herpotrichoides
- zaraza - u jesen ili u proljeće (micelij iz tla preko korijena ili askospore iz peritecija na
zaraženim ostacima)
Micelij iz slame koristi takozvane bios tvari kojih u tlu nema, a neophodne
su za održavanje vitalnosti micelija.
Zaraza askosporama - klijanje askospore u rukavcu lista
Micelij nastao klijanjem askospora širi se iz vana zahvaćajući prizemni dio
stabljike i korijen. Od ovog epifitnog micelija odvajaju se infektivne hife koje ulaze
u stabljiku i u njoj se šire - to je endofitni micelij. Epifitni micelij je tamno obojen i
kožastog izgleda, a endofitni je tanak, nježan i bezbojan.
razvoj parazita nekroza stanica dezorganizacije korjenovog sustava
biljke se lako čupaju iz tla, zaraženi dio je tamne boje (primarni simptomi)
slabljenje biljke, prisilna ili prijevremena zrioba,
polijeganje (sekundarni simptomi)
nepotpun razvoj – ne stvara konidije i ne širi se tijekom vegetacije (micelij je sterilan,
tek u jesen u njemu nastaju periteciji)
Mjere suzbijanja: plodored, suzbijanje alternativnih domaćina
original
original
- uzročnik glavnice raži
Claviceps purpurea (anamorph Sphacelia segetum)
Rod Claviceps
- rodu Claviceps pripadaju gljive koje parazitiraju cvjetne organe određenih trava
- sklerocije su tvrde tvorevine kompaktne tvorevine nastale od tkiva gljive, a
sklerocije gljiva iz roda Claviceps veći su 1 do 4 puta od sjemena domaćina
-- kod biljnih vrsta s manjim sjemenom formirat će se i manje sklerocije
- sklerocije kod gljiva iz ovoga roda mogu biti bijele, crne ili tamno ljubičaste
- na temelju morfologije stroma, askusa, askospora i domaćina opisano je više od
30 vrsta iz roda Claviceps
- velik broj vrsta zaražava samo jednu ili samo nekoliko biljnih vrsta
eol.org words.usask.ca
Claviceps purpurea
- napada raž, pšenicu, ječam, rjeđe zob i trave (posebice iz rodova Bromus, Lolium,
Hordeum, Poa i Dactylis), do danas je poznat velik broj domaćina (preko 200)
- ne napada kukuruz i vrste iz roda Sorghum
- raširen u cijelom svijetu u područjima s umjerenom klimom
- rijetko izaziva ekonomske štete
- gljiva napada isključivo klas – tučak
- umjesto normalnih zrna razvijaju se sklerocije, a pojedini klasići ostaju sterilni
iako u njima nema sklerocija
- sklerocije sadrže alkaloid (stočna hrana u kojoj ima sklerocija nije pogodna za
ishranu – botulizam)
- alkloidi iz sklerocija ove gljive iznimno su važni
u proizvodnji lijekova
210.27.80.89 neurosoup.com
izdužene sklerocije (prezimljenje parazita)
proljeće (vlažnije i hladnije vrijeme) klijanje sklerocija
strome (duga drška, na vrhu glavica) s peritecijima
askusi s askosporama dozrijevanje askospora u cvatnji raži vjetar
zaraza tučka (primarna zaraza) klijanje u micelij
prorastanje i atrofija plodnice sklerocije
- da bi sklerocije klijale potrebno je nekoliko tjedana temperature od 0 do 10
C (zima)
- veće sklerocije imaju veći potencijal za klijanje od malih
mycotopia.net
ascomycete.org
apsnet.org
botany.hawaii.edu
dipbot.unict.it dipbot.unict.it
agriculture.gov.sk.ca
na miceliju nastaju jednostavni konidiofori konidije (jednostanične)
medna rosa kukci ili voda sekundarne zaraze
Medna rosa je gusta, slatkasta, mirisna tekućina boje meda u kojoj se nalazi velik
broj konidija.
Claviceps africana Claviceps purpurea
apsnet.org ecoport.org
forestryimages.org
Kod strnih žita otpornost na Claviceps se
razvija nakon oplodnje. Rezistentost se
razvija od nekoliko sati nakon oplodnje do
nekoliko dana (7-10).
Ječam je na zarazu najosjetljiviji tijekom
četiri dana od klasanja.
naturefg.com
hgca.com
Tilletia caries (sin. Tilletia tritici)
- tvrda, pokrivena ili smrdljiva snijet pšenice
- prisutna svugdje u svijetu gdje se pšenica uzgaja
u žetvi kontaminacija zrna hlamidosporama klijanje spore istovremeno s klijanjem
zrna jednostaničan bazid s 8-12 bazidiospora kopulacija fiziološki različitih
bazidiospora prvi dikarion sekundarna diploidna micelija prorastanje
meristema nema simptoma do klasanja u klasanju fragmentacija micelija
unutrašnjost zrna ispunjena hlamidosporama
- u jednom zrnu 6-9 milijuna hlamidospora
- najveći broj zaraza na temp. 6-10ºC
Simptomi
- zaraženi klasovi ne cvatu i duže zadržavaju zelenu boju
- klasovi imaju nakostriješen izgled (zrna su više okruglog oblika)
- tamna boja zrna
- neugodan miris po pokvarenoj ribi (hlamidospore sadrže trimetilamin)
Mjere suzbijanja
- sjetva deklariranog, zdravog i tretiranog sjemena
- plodored (3 godine)
- suzbijanje korovnih vrsta domaćina ovoj gljivi (Poa, Dactylis, Hordeum,
Agropyron, Bromus)
- sjetva otpornih sorata (relativna vrijednost)
original
original
original apsnet.org
visualphotos.com
wsu.edu
fao.org
original
original
apsnet.org
Tilletia controversa (sin. T. nanifica)
– patuljasta snijet pšenice
- uži areal rasprostranjenosti od T. tritici
- glavni domaćin – pšenica (nije poznato da napada jaru pšenicu)
- napada i ječam, raž te korovne vrste iz rodova Aegilops, Agropyron, Alopecurus,
Bromus, Dactylis, Poa, Festuca, Lolium
- unutrašnjost zrna pretvorena je u crnu zbijenu masu koja se lomi u komadiće
bolesne biljke su patuljaste – dostižu 50% normalne visine, jače busaju, klas je kraći i sitna
okrugla zrna; klasovi su širi od normalnih i onih zaraženih s T. tritici; miris po pokvarenoj ribi
- hlamidospore kliju samo na svjetlu - ako se nalaze na površini tla
- pšenica je zaražena od nicanja (kada su dobro razvijeni klijanci) do busanja,
- optimalne temperature za infekciju su 0 do 8°C (maksimum 10-12 °C) kao i snježni pokrivač;
češće se javlja na nadmorskim visinama 300-1000 m
- micelij prorasta meristem i miruje sve do formiranja klasova
- hlamidospore mogu održati vitalnost 3 - 10 godina, za klijanje im nije potrebna veća
vlažnost tla, ove spore su glavni izvor zaraze
- ne prenosi se sjemenom
- suzbijanje: plodored najmanje 3 godine, sjeva tolerantnih kultivara, tretiranje
sjemena
apsnet.org
agf.gov.bc.ca
fao.org
saeedshah99.blogspot.com
Južna Amerika
Azija
Sjeverna Amerika
Afrika
Australija old.padil.gov.au
Ustialgo nuda (prašna snijet ječma)
Ustilago nuda f. sp. tritici (prašna snijet pšenice)
- do zaraze dolazi od početka cvatnje do mliječne zriobe
- hlamidospore vjetar njuška tučka klijanje direktno u micelij plodnica
gema (u klici ili neposredno uz nju) zaraženo zrno se izgledom ne razlikuje od
zdravog sjetva aktivacija geme i formiranje micelija meristem nema
simptoma pred klasanje fragmentacija micelija hlamidospore vjetar zaraza
zdravih biljaka
- razoreni svi dijelovi klasa osim klasnog vretena
- zaražene biljke klasaju desetak dana ranije od zdravih
original
original
original
www1.agric.gov.ab.ca
lzuu.lt
agdev.anr.udel.edu
hgca.com
Puccinia graminis
- uzročnik crne žitne hrđe
- uzročnik crne žitne hrđe
- na svim strnim žitima i velikom broju trava
- razvija se pretežito na vlati i rukavcu lista, ali može doći i na pljevicama i klasu
- nekada je bila vrlo značajna u našim krajevima (urod je bio manji do 80%), danas je
gotovo niti nema
original
tijekom vegetacije na parazitiranim organima uočavaju se izduženi (nekoliko
mm do 1cm) hrđasti uredosorusi pokriveni epidermom pucanje epiderme
oslobađanje jednostaničnih uredospora širenje bolesti u vegetaciji
krajem vegetacije transformacija uredosorusa u teleutosoruse teleutospore
prezimljavanje na zaraženim biljnim ostacima u proljeće teleutospore
kliju 4-staničan bazid s 2 bazidiospore + i 2 bazidiospore - zaraza
Berberisa na licu lista Berberisa klijanje spore + u micelij +, a spore – u
micelij - prodor u tkivo i stvaranje spermagonija na licu lista
spermacijske spore spolovi su razdvojeni (jedni spermagoniji +, a drugi -)
iz spermagonija izlaze ogranci micelija = receptivne hife spajanje dviju
fiziološki različitih spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem
spermacijskih spora diploidni dikarionski micelij prodire na naličje lista
ecidije s ecidiosporama zaraza pšenice klijanje i prodor u tkivo
stvaranje uredosorusa s uredosporama
Sekundarni dikarionski micelij u pravilu nastaje spajanje dviju fiziološki različitih
spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem spermacijskih spora.
Rijetko u prirodi može nastati i spajanjem spermacijske spore i fiziološki
različite receptivne hife
Bullerov fenomen
- minimalna temperatura za klijanje i razvoj spora je 2°C, optimalna 22 do 24
C,
a maksimalna 30
C
- za razvoj je potrebna i vlaga - rosa, kiša, magla
Mjere suzbijanja: uništavanje grmova Berberisa, tolerantne sorte pšenice
b4tea.blogspot.com
Uredosorusi i uredospore Teleutosorusi i teleutospore
Spermagoniji sa spermacijskim
sporama na Berberisu
Klijanje teleutospore u
bazid s bazidiosporama
Ecidije s
ecidiosporama
Berberis
vulgaris
Pšenica
Spermagonije i ecidije na listu Berberis vulgaris
eplantscience.com
ecidija s ecidiosporama - presjek
searchdictionaries.com
Ecidiospore
bioimages.org.uk
Uredosorus u uredosporama
stresstolerant.blogspot.com
Teleutosorus s teleutosporama
flickr.com
dipbot.unict.it
original
Puccinia recondita (sin. P. triticina)
– uzročnik smeđe ili lisne hrđe pšenice
- gotovo isključivo na lišću (lice lista), rjeđe rukavac lista, rijetko vlat, pljeve i osje
- glavni domaćin je pšenica, zaražava i ječam, raž, zob, korove iz porodice Poaceae
- smanjenje prinosa 5 do 10% (iznimno i do 70%)
- uredosorusi (1 do 2 mm) imaju oblik leće, hrđaste su boje, bez reda su rasuti s lica
- teleutosorusi su sjajno crne boje trajno prekriveni epidermom, teleutospore
zaražavaju prijelaznog domaćina
- heterokseni parazit, spermagonije (lice lista) i ecidije (naličje lista) stvara na vrstama
roda Thalictrum
- uredospore su vrlo vitalne, klijavost očuvaju do 220 dana, a mogu i prezimiti
- parazit stvara uredospore čak i zimi ako temperatura nije niža od +2 do +3°C
- unutar usjeva uredospore se šire vjetrom
- temperaturni raspon unutar kojega može doći do infekcije je 2 do 32°C, a kada se
- infekcija ostvari dužina inkubacije ovisi o temperaturama
- smeđa hrđa općenito podnosi niže temperature od crne hrđe, a znatno više
temperature od žute hrđe
- zbog toga je to najčešća hrđa pšenice u području umjereno kontinentalne klime
Suzbijanje: otpornost sorata nije jednaka, agrotehničke mjere imaju relativno
ograničenu vrijednost
original
original
uredospore original
original
apsnet.org
Puccinia striiformis – uzročnik žute hrđe
original
ars.usda.gov
plant-disease.ippc.orst.edu
flickr.com
- napada pšenicu, ječam i raž, nikada ne dolazi na kukuruzu, riži i zobi
- također parazitira i neke divlje vrste iz rodova Agropyron, Aegilops, Dactylis, Bromus,
Hordeum; ne napada vrste izvan porodice Poaceae
- razvija se uglavnom na lišću, ali se javlja i na pljevama klasova (glumae)
- prvi je puta opisana 1777. godine
- vrsta se dijeli u dva varijeteta: P. striiformis var. striformis i P. striiformis var.
glomerata (ovaj varijetet parazitira samo na Dactylis glomerata)
Uredosorusi –
sitni, limun žute boje, poredani u paralelne nizove između lisne nervature
Teleutosorusi –
tamne, čak crne boje i trajno su pokriveni epidermom
- ecidijski stadij nije poznat, uloga teleutospora nije poznata
- glavni stadij u razvoju žute hrđe je uredostadij
- hladnije i vlažno vrijeme povoljno utječe na pojavu hrđe - optimum za klijanje
uredospora je 10° - 15°C i vlaga 100%; pri tim temperaturama životni ciklus je vrlo
kratak (7 dana) i može se ponoviti nekoliko puta u vegetaciji
- uredospore izdržavaju mraz do -15°C i mogu očuvati; vitalnost do 3 mjeseca
- u ozimim žitima može prezmiti micelij
- žuta hrđa može stvarati uredosoruse i na zrnu
Suzbijanje: otporne sorte i agrotehničke mjere kao kod P. graminis.
original
original
rothamsted.ac.uk
njl.hebei.com.cn
SEPTORIA TRITICI – pjegavost lišća pšenice
SEPTORIA NODORUM – smeđa pjegavost pljeva pšenice
- obje vrste izazivaju pjegavost lišća, a S. nodorum uzrokuje i pjege na klasu - pljevama –
s kojih prelazi na zrno
- pjege su izdužene, svjetlo smeđe boje s tamnijim rubom
- simptomi se prvo javljaju pri vrhu lista i na najstarijem lišću
- broj pjega može biti tako velik da se lišće u potpunosti osuši
- intercelularni micelij za vlažnog vremena u središnjem dijelu pjega stvara piknide s
piknosporama (kod S. tritici one su vrlo tanke i duge, a kod S. nodorum kraće i deblje)
- one omogućuju širenje bolesti u vegetaciji i prezimljavanje parazita.
- piknospore kliju na niskim temperaturama (+2 do +3°C) uz visoku vlažnost zraka
Suzbijanje: agrotehničke mjere borbe (plodored, zaoravanje zaraženih
ostataka, pravilan odnos NPK gnojiva), dezinfekcija sjemena (za S. nodorum);
fungicidi kojima se suzbija pepelnica djeluju i na uzročnika pjegavosti lišća
Septoria tritici (teleomorfni stadij Mycosphaerella graminicola ) - uglavnom napada plojku i rukavac lista pšenice iako se ponekada može javiti i na
stabljici, klasu i perikarpu zrna
- može se uočiti već u jesen (ozima pšenica) ili proljeće (jara pšenica) kod biljaka
u stadiju 2 do 3 lista - male ovalne ili okrugle pjege razbacane po plojci lista – listovi
mogu djelomično ili potpuno odumrijeti, ako bolest zahvati vrat korijena ugiba cijela
biljka; biljke koje "prežive" imaju slabiju energiju rasta, slabije nabusavaju, a
korjenov sistem je slabije razvijen
- jače se razvija u proljeće za hladna i kišna vremena ili nakon blage zime ili zime s
dugotrajnim snježnim pokrivačem pod kojim je gljiva prezimila kao micelij na mladim
biljčicama ili u obliku piknida na ostacima biljaka
- za razvoj bolesti potrebna je visoka vlažnost zraka i kiša kroz duže vrijeme
- piknospore kliju na temperaturama od 2 do 37ºC (optimum 20-25ºC); niske
temperature pri kojima kliju objašnjavaju širenje zaraze tijekom kasnih jesenskih i
ranih proljetnih dana
- tijekom ljeta gljiva se održava na ostacima biljaka kao saprofit ili na samoniklim
biljkama pšenice i korovima
original
original
omafra.gov.on.ca
fao.org
original
Septoria nodorum sin. Stagonospora nodorum
(teleomorfni stadij Phaeosphaeria nodorum, Leptosphaeria nodorum)
- prvi puta opisana 1845. godine u Engleskoj
- načini njezina širenja: putem zaraženog zrna, zaraženih biljnih ostataka i velikog
broja korova (Avena, Agropyron, Agrostis, Bromus, Dactylis, Festuca, Lolium,
Phleum, Poa)
- Zarazu mogu obaviti askospore (pseudoteciji), konidije ili micelij
- u jesen se simptomi vide na koleoptili: sitne ovalne smeđe pjege tamnijeg ruba
- na vlati se bolest javlja rijetko; zaraza nodija utjeće na čvrstoću i može dovesti do
loma vlati
- zaraza rukavaca i plojki listova - žućkaste do smeđe nekrotične površine nepravilnog
ruba, središnji dio svjetlije boje; odumiranje lista počinje od vrha i širi se prema
rukavcu
- na klasovima bolest se javlja na pljevama, obuvencu, osju i klasnom vretenu
- iza cvatnje uočavaju se male smeđe pjege ljubičasto-plave boje uglavnom na gornjoj
polovini vanjske pljeve, vremenom pljeve poprimaju čokoladnu boju i pune su piknida
- razvoju bolesti pogoduju česte izmjene kiše i sunčanog vremena
- za zarazu je potrebna visoka relativna vlaga zraka (iznad 69%), rosa ili kiša i
temperatura od 5 do 37ºC (optimalno 20-25ºC)
ipm.ppws.vt.edu
visualphotos.com
uky.edu
wheat.pw.usda.gov
staff.ncl.ac.uk
Pyrenophora tritici-repentis – uzročnik žuto-smeđe pjegavosti lista pšenice
- parazitira na pšenici, ječmu, raži i brojnim vrstama iz porodice Poaceae
- prvi simptomi: sitne ovalne žute pjegice s crnom točkicom u sredini; mogu narasti do 1cm,
spajati se posebice na vrhu lista te izazvati sušenje
- u klasanju, cvjetanju i mliječnoj zriobi pjege dobivaju karakterističan izgled: smeđe
su boje uvijek okružene žutim rubom (kloroza) i najčešće oblika leće
- bolest se može proširiti na sve listove te izazvati potpuno sušenje lišća već krajem mliječne zriobe
- za vlažnog vremena na pjegama se razvija tamna prevlaka (konidiofori i konidije)
- gljiva može zaraziti i klasove: netipčni simptomi u vidu crnih točkica
- s pljevica parazit prelazi na sjeme koje kod jačih zaraza može poprimiti ružičastu boju
konidije
genome.jgi-psf.org
- glavni izvor zaraze su djelomično zaorani ili na površini tla zaostali ostaci pšenice,
prije svega zaražene vlati, na kojima gljiva živi saprofitski - gljiva formira pseudotecije
s askusima i askosporama koje se oslobađaju u proljeće nakon kiše te obavljaju
primarne infekcije
- izvor zaraze mogu biti i zaraženo sjeme, samonikla pšenica i različite trave koje su
domaćini ovoj gljivi
- širenje bolesti u usjevu posebice je brzo tijekom kišnog razdoblja ili za vrijeme
dugotrajne magle ili rose
Suzbijanje: barem dvogodišnji plodored koji isključuje domaćine (pšenica, ječam, raž),
suzbijanje travnih korova (Agropyron, Agrostis, Arrenatherum, Bromus, Elymus,
Hordeum, Phalaris, Secale) koji su alternativni domaćini, sjetva zdravog i tretiranog
sjemena, tretiranje fungicidima tijekom klasanja ili cvjetanja pšenice ukoliko je zaraženo
5% ili više drugog i trećeg gornjeg lista.
Zaštita pšenice od uzročnika smeđe pjegavosti, pepelnice i hrđe daje zadovoljavajuće
rezultate. Kod jako osjetljivih sorata preporučava se tretiranje obaviti fungicidima na
osnovi strobilurina ili strobilurina u kombinaciji s triazolima.
Biljni ostatci na kojima su se razvili pseudoteciji
Simptom na listu apsnet.org
plantwise.org
agdev.anr.udel.edu
agric.gov.ab.ca
plantwise.org
original
hgca.com
Microdochium nivale
- uzročnik snježne plijesni i paleži klasova pšenice
- javlja se krajem zime i vrlo rano u proljeće u godinama s obiljem snijega
- prvenstveno napada raž i pšenicu, ali može izazvati i propadanje ječma i
drugih biljaka iz porodice Poaceae
- prvi simptomi se mogu uočiti već u jesen kada se u usjevu vide prazna mjesta
- pšenica niče slabije i neujednačeno
- ukoliko na praznim mjestima plitko zakopamo uočavamo neiznikle klijance
uvijene poput vadičepa
- iznikle biljčice zaostaju u porastu, na njihovom donjem dijelu mogu se uočiti
bijelo ružičaste vataste prevlake micelija gljive
- pojava bolesti se najlakše i najčešće uočava krajem zime ili u rano proljeće
nakon otapanja snijega - u oazama odumrle biljke – priljubljenje uz tlo i
pokrivene bijelo ružičastom prevlakom koja nalikuje plijesni
- prevlaka brzo nestaje za sunčanog i vjetrovitog vremena
- biljke koje prežive rani napad zaostaju u rastu, a ponekada im korijen trune
- gljiva izaziva i pjege na listovima te palež klasova (zaraza askosporama koje
nastaju u peritecijima na podnožju vlati ili zaraza konidijama: list klas)
- prenosi se sjemenom i zaraženim biljnim ostatcima
- sjetva tretiranog i dorađenog sjemena, plodored
- rana prihrana u proljeće pomaže preživjelim biljkama da se oporave i nastave rast
agroatlas.ru
plante-doktor.dk
agroatlas.ru expono.com
extension.missouri.edu
original hgca.com
original
hcphs.hr
Rhynchosporium secalis
– pjegavost lišća ječma
- unutar roda Rhynchosporium postoje samo dvije priznate vrste
- R. secalis je prvi put opisan u Norveškoj 1880. godine
- glavni domaćin je ječam, ali zaražava i zob, raž, pšenicu kao i neke korove iz porodice
Poaceae
- gubitci prinosa zrna mogu biti i veći od 35%
- teleomorfni stadij nije poznat
- na plojci, rukavcima lišća, pljevama i osju 1-2 cm duge ovalne pjege
- u početku su vodenaste, zatim plavosive boje, kasnije postaju svjetlo smeđe
- rub pjega postaje nepravilan (nazubljen) tamno smeđe do ljubičaste boje
- pjege se mogu spajati, pa se jako zaraženo lišće suši
- micelij se razvija subkutikularno, kasnije u mezofilu
konidije su dvostanične sa kukasto zakrivljenom gornjom stanicom
- u starijem miceliju ponekada se formiraju netipične jednostanične konidije čija uloga nije
poznata
- optimalna temperatura za sporulaciju, klijanje konidija i infekciju je 15-20°C;
potrebna je visoka RVZ (više od 95%)
- održava se na zaraženom lišću, ostatcima, alternativnim domaćinima, a može se
prenositi i sjemenom (nema veći značaj )
- može dobro sporulirati na ostatcima slame i 12 mjeseci
Suzbijanje: sijati tolerantnije sorte, duboko zaoravanje ostataka nakon žetve,
plodored, dezinfekcija sjemena
original
foto Bogdan Korić
foto Bogdan Korić naro.affrc.go.jp
foto Bogdan Korić
Pyrenophora teres (anamorfni stadij Helminthosporium teres)
uzročnik mrežaste pjegavosti ječma
- svuda u svijetu gdje se sije ječam (najviše u vlažnom i prohladnom području Europe,
Kanade, Azije, istočne Afrike, ali i u suhoj Australiji; štete 9-37%, a u iznimnim slučajevima i
više od 50% prinosa
- simptomi se najintenzivnije se razvijaju u vrijeme cvjetanja i nalijevanja zrna:
pjege tamne boje okružene žutom zonom u kojoj se vide tamne linije povezane u mrežu
točkasta pjegavost je manje karakterističan simptom
- jače zahvaćeno lišće se suši; zaraženi mogu biti lisni rukavci, pljevice i zrno
- fakultativni parazit, intercelularni micelij stvara konidiofore s konidijama
- sporulacija je rijetka na zaraženim biljkama
- na ostatcima biljaka nastaju pseudoteciji s askusima i askosporama
- gljiva se održava kao micelij, pseudotecij (zaraženi ostaci) ili konidije na sjemenu
(primarne infekcije)
- svaka pjega je jedna lokalna infekcija
- optimalna temperatura za zaraze je 10-15°C, za sporulaciju oko 20°C i visoka RVZ
(10-30 sati)
- konidije se šire vjetrom i vrše sekundarne infekcije
Suzbijanje: plodored, uništavanje zaraženih ostataka, otporne sorte, dezinfekcija
sjemena, tretiranje u vegetaciji fungicidima
original
foto Bogdan Korić
foto Bogdan Korić
Pyrenophora graminea (anamorfni stadij Helminthosporium gramineum)
- uzročnik prugavosti ječma
- početkom 20. stoljeća najraširenija i najštetnija bolest ječma; pri jakim zarazama
gubitci 60-80% (na malim posjedima gdje se sije vlastito sjeme i 100%)
- jače oboljeva ozimi od jarog ječma; rijetko i na pšenici, zobi i raži
- prenosi se isključivo sjemenom (zaraza samo iz sjemena)
- prvi simptomi već na mladim biljkama (2.-3. list); prvo klorotične pruge između žila,
kasnije tkivo nekrotizira, a list se iskida (raščija, rasperja)
- za vlažnog vremena pruge su prekrivene nakupinama konidija
- bolesne biljke slabo klasaju, klasovi su često „uvučeni“ u rukavac lista i sterilni
- zrno je sitno i šturo; zaraza zrna tijekom čitavog razvoja do mliječne zriobe
- stadij Pyrenophora (periteciji) je rijedak i nema veći značaj u pojavi bolesti
- konidije su tipične za rod Helminthosporium, kliju u micelij koji zaražava pljevice i
- vanjski dio perikarpa, micelij ne utječe na razvoj zrna
- infekcija klasova događa se od klasanja, osobito u cvjetanju, pa do potpunog formiranja
zrna
- spore se šire zračnim strujanjima
-konidije nastale na lišću ne mogu ponovo zaraziti list nego samo klas, a to znači da nema
sekundarnih infekcija u vegetaciji
Suzbijanje: dezinfekcija sjemena, otporne sorte imaju relativnu vrijednost (patotipovi)
foto Bogdan Korić
foto Bogdan Korić original
Ustilago maydis
– uzročnik mjehuraste snijeti kukuruza
- zaraza od klijanja do kraja vegetacije, a zaraženi mogu biti svi dijelovi biljke koji nisu
završili svoj rast i razvoj – meristem
- optimalna temp. za klijanje hlamidospora je 30ºC pa se najveći broj zaraza ostvaruje ljeti
- najveća osjetljivost – od metličanja do mliječne zriobe
- kukuruz oštećen od vjetra, kiše, tuče, štetnika, zakidanja metlica i dr. podložniji je zarazi
- na zaraženim mjestima uslijed napada parazita dolazi do hipertrofije i hiperplazije
stanica i stvaranja tumora
- u tumorima dolazi do fragmentacije micelija i stvaranja hlamidospora
Klijanje hlamidospora:
- one koje su na površini biljke kliju po trećem tipu u diploidni micelij
- one koje su na površini tla kliju po u četverostaničan bazid s bazidiosporama koje
nakon spajanja daju sekundarni diploidni micelij
Prenošenje parazita u slijedeću vegetaciju omogućuju hlamidospore koje prezime u tlu.
Hlamidospore se u tlu mogu održati 2-3 godine.
original original
original
original
original
original original
original
original
original
menuism.com
thesneeze.com
famous1.all.co.uk
Sorosporium reilianum
U Europu donesen iz Egipta; raširen u Australiji, N. Zelandu, SAD, Rusiji, Južnoj Africi, južnoj
i sjevernoj Europi.
Domaćini: kukuruz i sirak (f. sp.), srodnici kukuruza (Euchleana mexicana).
- na kukuruzu dolazi f.sp. zeae, a na sirku f.sp. reiliana
Gljiva zaražava klip (u cijelosti) i metlicu (djelomično); zaraze su sistemične.
Zaraženi organi pretvoreni su u hlamidospore; hrapava episporija, crvenkasto smeđe boje;
sterilne stanice su bezbojne.
Hlamidospore kliju u četverostaničan bazid, bazidiospore su + i – spola.
Zaraza nastaje iz tla (prezimljavanje hlamidospora); nakon tvorbe diploidnog (dikarionskog)
micelija dolazi do infekcije klice kukuruza kada je ona dugačka 0,5-1 cm.
Optimalna temperatura za zarazu je 23-28°C, minimalna 16°C, a maksimalna 36°C.
Vlažnost tla je bitna, previsoka vlažnost negativno utječe na infekciju.
Vitalnost hlamidospora > 5 godina; one prolaze neoštećene kroz probavni sustav goveda i ovaca.
Sjeme nije bitno kao izvor zaraze.
Suzbijanje : plodored najmanje 2-3 godine
pravilna gnojidba (manjak N – jače zaraze)
sjetva otpornih hibrida
tretiranje sjemena kao dopunska mjera
agro.se-ua.net
alfachem.com.ua
Rod FUSARIUM
- razred Hyphomycetes
- red Hyphales
- velik broj vrsta (saprofiti i fakultativni paraziti)
- jedan od ekonomski najznačajnijih rodova gljiva
- izvor inokuluma: zaraženo tlo, zaraženo sjeme ili alternativni domaćini
- zaraza sjemena: površinska i dubinska
- zaražavaju velik broj biljnih vrsta (kultiviranih i korovnih) iz različitih porodica
- izazivaju različite tipove bolesti:
palež klijanaca (pšenica, ječam, kukuruz)
trulež korijena (pšenica, ječam, kukuruz)
trulež lukovica (tulipani, narcisi, luk)
trulež gomolja (krumpir)
trulež stabljike (kukuruz)
palež klasova (pšenica)
trulež klipa (kukuruz)
uvelost biljaka (karanfili, rajčica, krastavci) - traheofuzarioza
- konidijski stadij - na zaraženim biljnim organima stvara prevlake bijele ili ružičaste boje
koju čine micelij i konidije
- spolni stadij - askusi s askosporama - Nectria, Calonectria i Gibberella
- višestaničan micelij na kojem nastaju konidiofori s konidijama (mikro i
makrokonidije)
makrokonidije mikrokonidije
original original
- mikrokonidije - najčešće ovalnog oblika, ponekada kruškolike,
jednostanične, ali mogu imati 1, 2 ili rjeđe 3 septe, nastaju na jednostavnim,
nerazgranatim konidioforima, pojedinačno, u nizovima ili u tzv. lažnim
glavicama
nizovi, “lančići” original
original
lažne glavice
original
bccm.belspo.be
- makrokonidije - srpasto povijene, s izduženom vršnom stanicom i
bazalnom stanicom koja ima oblik stopice, uvijek višestanične i uglavnom
imaju 3 do 7 septi, najčešće nastaju na razgranatim konidioforima u
sporodohijama.
original original
- neke vrste stvaraju hlamidospore kao organe za konzervaciju
- nastaju u miceliju ili u makrokonidijama
- nastaju pojedinačno, u paru ili nizu
original
original
palež klijanaca kukuruza
original
original
original
palež klijanaca pšenice
original
original
trulež korijena kukuruza
trulež stabljike kukuruza
extension.iastate.edu
original
palež klasa trulež klipa
original original
original
- brojne vrste u zaraženim biljnim tkivima stvaraju mikotoksine
- kada je mikotoksin jednom stvoren, gljiva producent može uginuti, ali toksin ostaje u
supstratu na kojem je gljiva rasla (odsutnost gljive materijalu ne znači i odsutnost
mikotoksina)
Ishrana ljudi i životinja kontaminiranom hranom dovodi do bolesti pa mikotoksikoze
predstavljaju zdravstveni problem.
Fusarium graminearum (Gibberella zeae)
Fusarium verticillioides (G. fujikuroi)
F. subglutinans (G. subglutinans)
Fusarium avenaceum (G. avenacea)
F. equiseti
F. poae
F. oxysporum
F. solani (N. haematococca)
F. sporotrichioides
Fuzarijske bolesti pšenice
1. Palež klijanaca - posljedica je sjetve zaraženog sjemena ili zdravog sjemena u zaraženo tlo
- propadanja klijanaca prije nicanja ili neposredno nakon nicanja
- klijanaca slabija, biljčice otpornije, a klimatski uvjeti povoljni za razvoj
pšenice biljčice nastavljaju rast i razvoj
original
original
2. Trulež korijena i vlati
- samostalan patološki proces ili progresivna bolest nakon paleži klijanaca
- ako do zaraze dođe do busanja biljke mogu propasti, ako do zaraze dođe kasnije u
vegetaciji propadanje biljaka je rijetko
- ovisno o intenzitetu bolesti dolazi do formiranja klasova s manjim brojem slabije nalivenih
zrna
original
3. Palež klasova
- do zaraze zrna može doći od cvjetanja do kraja vegetacije
- najveće štete - u cvatnji temperature iznad 25ºC uz RZV iznad 85%
original original
original
original original
Fuzarijske bolesti kukuruza
1. Palež klijanaca
2. Trulež korijena
original
original
original
3. Trulež stabljike
original
original original
4. Trulež klipa
original
original
original
Exserohilum turcicum (teleomorf Setosphaeria turcica )
Uzročnik sive pjegavosti lista kukuruza
-raširena je u Europi, Africi, Aziji i Sjevernoj Americi, osobito u područjima s toplom
i vlažnom klimom
- do uvođenja u široku proizvodnju otpornih hibrida kukuruza (1970. godina) bolest
se češće javljala kao epifitocija pa su i gubici uslijed smanjenog učinka fotosinteze bili
značajni
- osim kukuruza gljiva može zaraziti uzgajani i divlji sirak, sudansku travu i teozintu
Simptomi:
- prvo se vide malene klorotične pjege koje kod osjetljivih hibrida ubrzo dostižu i do
15 cm u dužinu te 1,5 do 4 cm u širinu; eliptične su, rjeđe nepravilnog oblika i imaju
zašiljene krajeve
- središnji dio je svjetle boje, a rubovi su tamni
- uvijek se pružaju u pravcu lisnih žila
- pri visokoj vlažnosti zraka i povoljnoj temperaturi (optimalna oko 28ºC) pjege su
prekrivene obiljem konidija
gov.mb.ca
panorama.cnpms.embrapa.br
omafra.gov.on.ca
plantpath.cornell.edu
padil.gov.au
agdev.anr.udel.edu
- zaraze počinju na doljnjem lišću, na rubovima i vrhovima plojke
- bolest se postupno širi, pjege se spajaju u veće nekrotizirane površine, a lišće se suši
- u pojavi i razvoju bolesti glavnu ulogu ima konidijski stadij gljive
- pseudoteciji u prirodi nastaju vrlo rijetko
- održava se na zaraženim ostacima lišća i komušine
- sjemenom se ne prenosi
- da bi spore proklijale lišće treba biti vlažno tijekom 6 do 18 sati, a temperatura između
18 i 28ºC
- jedina mjera borbe protiv sive pjegavosti je sjetva otpornih hibrida te dodatno plodored i
duboko zaoravanje biljnih ostataka
plantpathology.uark.edu
Helminthosporium carbonum (teleomorf Cochliobolus carbonum)
- u Hrvatskoj se javlja sporadično, a i tada ne nanosi nikakve štete
- napada lišće, stabljiku i klip (zrno)
- na lišću kukuruza C. carbonum izaziva pjegavost, a simptomi ovise o rasi patogena
Rasa O je gotovo nevirulentna za kukuruz.
Rasa 1 (usko je specijalizirana na nekoliko samooplodnih linija kukuruza) - pjege su
malene, ovalne, tamne boje s nekoliko prstenova.
Rasa 2 - pjege su krupnije (do 2 cm), središnji dio je sivkaste boje, rub je taman do
zagasito ljubičast.
Osim lišća rase 1 i 2 napadaju klipove te se obično u gornjoj trećini razvija crna plijesan
zrna. Za vlažnog i toplog vremena pjege su pokrivene crnom prevlakom konidiofora i
konidija. Konidiofori se pojavljuju na površini lišća kroz puči.
Rasa 3 (utvrđena na sjeveru SAD-a) uzrokuje linearne pjege na plojci, lisnim rukavcima i
komušini.
waltonlab.prl.msu.edu
- gljiva se u prirodi održava kao micelij na ostacima kukuruza i kao konidije na sjemenu
- toplo i vlažno vrijeme pogoduje obilnoj sporulaciji, a vjetar raznosi spore na relativno
velike udaljenosti
- širenje kišnim kapima ima lokalno značenje, unutar nekoliko susjednih listova ili biljaka
- optimalna temperatura za klijanje konidija i infekciju kukuruza je ista i iznosi 25 do
28ºC
- spore kliju privisokoj vlažnosti zraka.
Suzbijanje:
uzgoj otpornih hibrida,
plodored,
zaoravanje kukuruzovine
dezinfekcija sjemena
naro.affrc.go.jp
Sclerotinia sclerotiorum
- uzročnik bijele truleži
- parazitira na više od 400 biljnih vrsta (kultivirane i korovne)
original
original
original
original
original
Propadanje sjemena i palež klijanaca
- u godinama kada poslije sjetve nastane duže razdoblje prohladnog i vlažnog vremena
- posljedica sjetve inficiranog sjemena, a s druge strane, zbog napada gljive iz tla
- sjeme ili uopće ne klije ili klica nekrotizira i istrune u tlu prije nicanja
bolest hladnijih i vlažnijih podneblja (najbolje se razvija pri temperaturi
15-21ºC i visokoj RVZ)
- glavni izvor zaraze su sklerocije (ostaju vitalne 4 do 6 godina)
original
original
Korijenski tip bolesti
- od početka butonizacije do kraja vegetacije
- venjenje lišća, prijevremeno venjenje cijelih biljaka
-na prizemnom dijelu biljaka dolazi do nekroze tkiva (tamna boja); (za visoke vlažnosti formira se
bijeli, gusti micelij (za vrijeme suše brzo nestaje), zaražena tkiva trunu, na površini i u
unutrašnjosti tkiva formiraju se krupne sklerocije
- odumiranje zahvaća i lateralno korijenje
original original
original
Truljenje srednjeg dijela stabljike
- javlja se od cvjetanja do zriobe, infekciji obično prethodi razvoj bolesti na listu i lisnoj peteljci
- najčešće na sredini stabljike tkivo postaje tamno, a za vlažnog vremena nastaju bijeli micelij i
sklerocije
- zaraza se širi na stabljiku pojava nekrotičnih pjega oštro odijeljenih od zdravog dijela, pjege
rastu i prstenasto obuhvaćaju stabljiku
- stabljike se lagano lome
original original
original
original
Truljenje glave
- javlja se krajem cvatnje i kasnije
- na donjoj strani glave - vlažne sivo zelene, malo ulegnute pjege na dorzalnoj strani glave čija
se veličina brzo povećava; tkivo u okviru pjega se razmekša i počinje trunuti
- između sjemenki gusti bijeli micelij sklerocije
- sklerocije se rijetko formiraju u sjemenu
original
original
original
original
original
Sklerocije kliju u micelij koji u dodiru s korijenom suncokreta ostvaruje infekciju mehaničkim
prodorom u rizoderm.
Neke sklerocije, smještene 2-3 cm ispod površine tla, kliju karpogeno dajući jedan ili više
apotecija smještenih na vrhu stipa.
- temperatura najčešće nije ograničavajući čimbenik za stavranje apotecija (optimalna 11-15ºC)
- vlažnost tla ima veći utjecaj - da bi došlo do formiranja apotecija tijekom 7-14 dana vlažnost
treba biti blizu saturacije
- na apotecijima se razvijaju askusi s askosporama i parafizama pod uvjetom da vlažnost tla
ostane visoka
- askospore izbačene iz askusa šire se zračnim strujanjima i dospjevaju na površinu domaćina
- za njihovo klijanje i izazivanje zaraze potrebna je slobodna voda koja se na površini biljnog
tkiva mora zadržati 48-72 sata i dodatni izvor energije kao što su mrtva tkiva u ranama,
odumrli dijelovi cvijeta, polen i sl.
- oslobađanje askospora iz askusa odvija se tijekom 20-40 dana od vremena formiranja
- askospore kliju u kapima vode ili pri visokoj relativnoj vlazi zraka i temperaturi 18-26ºC
- vitalnost askospora je velika: na temperaturama između 19 i 24ºC i pri niskoj vlazi ostaju
klijave barem 45 dana, a na 5-7ºC više mjeseci.
original
original
original
original
original
Mjere zaštite
- sjetva zdravog i dezinficiranog sjemena
- plodored (slabe zaraze - do 10% zaraženih biljaka – 3 do 5 godina
jake zaraze – 6 do 8 godina)
- uništavanje samoniklog suncokreta i korova domaćina
- sjetva tolerantnih hibrida (nema otpornih)
- prostorna udaljenost od tabli na kojima je bila osjetljiva kultura
-fungicidi – trulež stabljike i glave
- vinklozolin (Ronilan, Konker)
- iprodion (Kidan, Lupo, Rektor)
- procimidon (Sumilex)
- karbendazim (Bavistn, Impact C)
- tebukonazol (Porto)
- prokloraz (Sportak, Mirage)
- biološke mjere suzbijanja (budućnost)
Phoma macdonaldi
- uzročnik crne pjegavosti
- utvrđena u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi
- u Hrvatskoj nema točnih podataka o rasprostranjenosti parazita
- razvoj crne i sive pjegavosti u istom usjevu uobičajena je pojava u nas - bolesne biljke su slabije kondicije, pri ranim i jakim zarazama stabljike su polomljene,
glave su manje, a prinos zrna i ulja niži - može zaraziti lišće, lisne peteljke, stabljike i glave suncokreta
- prvo bivaju zaraženi najdonji listovi i stabljika iznad razine tla
- na lišću se razvijaju pjege različite veličine i ono se brzo osuši, visi niz stabljiku
- na starijem lišću i kasnije tijekom vegetacije uz krupnije žile na plojci uočavaju se crne
nekrotične površine (može se zamijeniti s napadom Alternaria spp. osobito Alternaria helianthi)
- pjege na peteljkama su ovalne – mogu se spajati i opkoliti peteljku što ima za posljedicu venjenje
i otpadanje lišća
original
original
Najuočljiviji simptomi bolesti su na stabljici crne, ovalne ili ponekada nepravilne krupne
pjege (6-8 cm i više) razvijaju se prvo pri osnovi, a kasnije po cijeloj stabljici.
Njihov razvoj započinje u vrijeme cvjetanja suncokreta.
Na najnižem dijelu biljke pjege se spajaju u crne lagano uočljive površine koje prstenasto
obuhvaćaju stabljiku.
Na mjestu spoja peteljke i stabljike dugo se zadržavaju kapi vode (kiša, rosa) i na tim mjestima
najlakše dolazi do infekcije.
-rijetko ulazi u parenhim srži Na bolesnim tkivima, osobito peteljkama i stabljikama, gljiva stvara sitne crne piknide
(tijekom vegetacije i na ostacima). Piknidi su okruglasti i gotovo potpuno uloženi u biljno tkivo.
Gljiva se razvija u širokom rasponu temperatura od 3-35ºC (optimum je 25ºC).
Inkubacija traje između 4 i 8 dana zavisno o okolišnim čimbenicima.
Savršeni (teleomorfni) stadij parazitne gljive opisan je kao Leptosphaeria lindquisti.
Periteciji nastaju gotovo na površini biljnih ostataka, tamne su boje i imaju kratki vrat.
Askospore su pretežito četverostanične, rijetko dvostanične s više uljanih pjega u stanicama.
Ostaci suncokreta u tlu primarni su izvor zaraze. Utvrđeno je da na njima prve dvije godine
prevladavaju piknidi, a u trećoj nastaju periteciji.
Vitalnost piknida s piknosporama je barem tri godine.
Iako sjeme može biti inficirano, ono nema značajnijeg udjela u prenošenju bolesti.
Mjere suzbijanja:
uzgoj tolerantnih hibrida
višegodišnji plodored (6 godina)
uporaba zdravog i dezinficiranog sjemena
provođenje svih agrotehničkih mjera koje doprinose očuvanju vitalnosti usjeva
Plasmopara halstedii
- uzročnik plamenjače suncokreta
- opisana 1883. godine - Farlow - utvrđena je u mnogim europskim zemljama, SAD-u, Kanadi, Australiji, Južnoj Americi,
Aziji i Africi
- od početka 50-ih godina do uvođenja u proizvodnju hibrida suncokreta 1977. godine
plamenjača je bila najštetnija bolest suncokreta - prosječno 5-10% bolesnih biljaka
- gljiva je sposobna stvarati nove, agresivnije i virulentnije patotipove, a moguće je unošenje
američkih patotipova na koje su naši hibridi neotporni, potrebno je pratiti pojavu ove bolesti
- razlikuje se šest tipova simptoma
- najštetnija je sistemična zaraza – biljke su zakržljale, visine 40-60 cm, internodiji su skraćeni,
a stabljika zadebljana, lišće je sitno, naborano i klorotično, na naličju osobito uz krupnije žile
pokriveno gustom bijelom prevlakom koju tvore konidiofori i konidije (zoosporangiji).
Tkiva zaraženih biljaka su tvrda i deformirana, što je posljedica nejednakog rasta zdravog i
bolesnog dijela. Zaražene biljke ne daju sjeme, a ako se ono i razvije, šturo je.
Plamenjača može izazvati još jaču zakržljalost, kada su stabljike vrlo tanke, a njihova visina
ne prelazi 10-15 cm.
Sistemična zaraza
original
original
original
original
original
original
original
Lokalna zaraza
- bez većeg utjecaja na prinos
- ograničene samo na lišće - s gornje
strane prekriveno klorotičnim
pjegama, a s naličja bijelom
prevlakom konidiofora i konidija
original
original
Sjeme koje se razvija na bolesnim biljkama može biti zaraženo i služiti za prenošenje bolesti u
narednu vegetaciju. Iz zaraženog sjemena vrlo rijetko se razvijaju sistemično zaražene biljeke,
simptoma uglavnom nema, oni su skriveni.
Značaj zaraženog sjemena - gljiva se prenosi u druge zemlje ili na druge kontinente.
Povećanju inokuluma u tlu doprinose bolesne samonikle biljke suncokreta ili korovne vrste kao
što je u nas Xanthium strumarium.
Glavni izvor zaraze - zaraženi biljni ostaci u kojima se nalaze oospore mogu nastati u svim
bolesnim organima biljke suncokreta i to tijekom cijele vegetacije, najveći broj stvara se u
srži korijenova vrata.
Oospore su okrugle, zadebljale, višeslojne opne, tamnije žute boje, u promjeru do 45μm.
Nastaju spolnim razmnožavanjem i u tlu ostaju vitalne i do deset godina.
U povoljnim uvjetima (vlažno tlo i temperatura 12-14ºC) oospore kliju dajući zoosporangije
sa zoosporama.
Pri temperaturama od 10-20ºC i uz prisutnost vode oslobađaju se bubrežaste zoospore s po
dvije flagele. One se kreću kroz vodu do biljke suncokreta, umire se, odbace flagele te kliju i
inficiraju biljku. Do infekcije dolazi preko korijena, hipokotila, lista i kasnije glavice.
U napadnutoj biljci micelij se širi intercelularno i na zaraženim biljnim organima gljiva
sporulira.
Na lišću na monopodijalno razgranatim konidioforima razvijaju se α-zoosporangiji, a na
korijenu se formiraju β-zoosporangiji dvostruko veći od onih na lišću.
Oslobođene zoospore obavljaju sekundarne infekcije lokalne zaraze na lišću i glavicama.
Njihovo širenje i na veće udaljenosti osigurava vjetar te se bolest može pojaviti i na njivama
na kojima nije bilo suncokreta i desetak godina.
Mjere suzbijanja:
uzgoj otpornih hibrida
tretiranje sjemena fungicidima na osnovi metalaxyla (dobri rezultati protiv infekcije
korijena)
plodored
ukloniti sistemično zaražene biljke
uništavanje samoniklog suncokreta i korova
original
Macrophomina phaseolina
- uzročnik suhe ili ugljenaste truleži
- uzročnik prijevremenog sušenja biljaka u suhim i toplim područjima uzgoja
- bolest je vrlo destruktivna u Australiji, Južnoj Americi (Argentina), Južnoj Africi,
SAD-u (Kansas, Teksas, Nebraska), Indiji, Španjolskoj i Portugalu
- u Hrvatskoj se suha trulež suncokreta u jačem intenzitetu javlja povremeno
- zemljišni fakultativni parazit utvrđen na više od 500 kultiviranih i korovnih vrsta biljaka
ent.iastate.edu
agdev.anr.udel.edu
agroatlas.ru
Prvi simptom je venjenje biljaka iza cvjetanja (obično se ne povezuju s ovim parazitom ili ako
simptomi nisu jako izraženi ostaju neprimjećeni).
Tipični simptomi vide se na korijenu i u zriobi suncokreta na doljnjem dijelu stabljike.
Zaraženi korijen tamne je boje, manje ili više razgrađen, što je glavni razlog venjenja biljaka.
Bolesne stabljike sive su boje, a kora se odvaja od srži koja ima spužvastu strukturu I
također je siva od mnogobrojnih sitnih (0,5-1,5 mm) crnih mikrosklerocija.
original original
original
original
Ostatci suncokreta i drugih domaćina (soja, kukuruz, lucerna, šećerna repa) u tlu izvor su
zaraze tijekom više godina. U vlažnim tlima mikrosklerocije ostaju vitalne 7-8 tjedana, a
micelij propada za oko 7 dana.
Klijanje mikrosklerocija potaknuto je izlučevinama korijena, a za razvoj parazita i postanak
bolesti potrebna je visoka temperatura tla.
Stadij piknida u prirodi je rijedak i drži se da je za njegovu tvorbu osim visoke temperature
neophodna i visoka vlaga. Ukoliko se piknidi formiraju izvor zaraze su piknospore.
M. phaseolina je termofilna gljiva.
Optimalna temperatura za razvoj micelija i sklerocija je oko 30ºC, minimalna iznosi približno
10ºC, a maksimalna se kreće od 35-40ºC.
Uloga sjemena u epidemiologiji suhe truleži u umjerenom klimatu nije od velike važnosti,
iako je dokazano da gljiva inficira sjeme.
Mjere suzbijanja:
sve mjere koje osiguravaju optimalan rast i razvoj biljaka kako bi se umanjo
negativan utjecaj ekoloških čimbenika, odabir hibrida otpornih na sušu,
tolerantnih na parazita, višegodišnji plodored, sjetva zdravog i kvalitetnog sjemena
mikrosklerocije i piknidi na Pinus sp.
forestryimages.org
Botrytis cinerea
- uzročnik sive plijesni
- zaražava suncokret u većini zemalja gdje se ova kultura sije
- fakultativno je parazitna i polifagna vrsta
- u jačem intenzitetu javlja se samo u godinama s većom količinom kiše i to uglavnom u
drugom dijelu vegetacije
- razvija se siva plijesan na glavama kao osobito štetan oblik bolesti
- smanjenje prinosa i lošija kakvoću sjemena za proizvodnju ulja
-
inra.fr
Suncokret može biti inficiran tijekom cijelog razvoja - od sjemena do sjemena
Broj zaraženih biljaka i jačina bolesti ovisi o:
tolerantnosti domaćina
količini oborina
relativnoj vlažnosti zraka
temperaturi
Truljenje sjemena, bolest tipa paleži klijanaca i propadanje mladih biljaka u nas je rijetko,
a ukoliko se u poljskim uvjetima javi ostaje nezapaženo.
Parazitna gljiva zaražava lišće, peteljke, stabljiku i glave suncokreta. Simptomi su tamne pjege
koje 5-6 dana iza pojave prekriva gusta siva prevlaka, što je siguran dijagnostički znak za
prepoznavanje uzročnika bolesti i bez mikroskopa.
Infekcija nastaje kroz oštećena tkiva, ali i preko potpuno neoštećene kore.
Napadnuta tkiva su razmekšana usljed čega lišće i peteljke venu, a stabljike se mogu polomiti.
Glave suncokreta bivaju inficirane s doljnje strane (ventralno), obično na rubu. Pri ranim
zarazama i vlažnom i toplom vremenu glave se raspadaju, a većina sjemena je inficirana.
original original
inra.fr en.goldenmap.com
Višestanični micelij je sive boje i na njemu, u tami uz visoku vlagu, nastaju dugi, u gornjoj
trećini razgranati, tamnije sivi konidiofori s obiljem ovalnih, hijalinih jednostaničnih konidija.
Konidije raznose zračne struje na relativno velike udaljenosti. Kliju u kapima vode ili pri
visokoj relativnoj vlažnosti zraka (>90%) i u širokom rasponu temperatura.
Minimalna je 2-5ºC, optimalna 20-25ºC, a maksimalna 39-41ºC
original
original
Ponekada se u sivoj prevlaci stvaraju crni, nepravilni sklerociji veličine 1-2 mm.
Karpogeno klijanje sklerocija, uloga apotecija, askusa i askospora u razvoju B. cinerea malo
je poznata.
Mjere suzbijanja:
sjetva otpornijih genotipova
sjetva zdravog i dezinficiranog sjemena
višegodišnji plodored
duboko zaoravanje zaraženih biljnih ostataka
uništavanje korova u usjevu i uz površine pod suncokretom
desikacija biljaka u vrijeme fiziološke zrelosti sjemena (sjemenski usjevi)
Alternaria helianthi
- uzročnik smeđe-crne koncentrične pjegavosti suncokreta
- prvi opis Hansford (1943.) u Ugandi kao Helminthosporium helianthi (dominantna poprečna
septiranost konidija)
- Tubaki i Nishikara (1969.) su usporedili vlastite izolate gljive s Hansfordovima i utvrdili da se
radi o istoj vrsti. Obzirom da se u konidijama javljaju i uzdužne septe isključili su pripadost
gljive rodu Helminthosporium i ustanovili novi takson Alternaria helianthi
- prisutna je u svim područjima uzgoja suncokreta
- ne nanosi značajnije štete te za mnoge zemlje nema točnih podataka o njenoj raširenosti
- gubici mogu biti značajni - 15-90% prinosa zrna, 20-30% sadržaja ulja
- ima relativno uzak krug domaćina
- glavni domaćini su uzgajane i divlje vrste roda Helianthus, rjeđe Ricinus communis,
Leuchantemum vulgare i Zinnia elegans
- napada sve nadzemne dijelove suncokreta izazivajući pojavu pjega različite veličine i oblika,
što zavisi o zaraženom biljnom dijelu i reakciji pojedinih genotipova - pjege su na lišću, kao i na drugim organima biljaka rasute bez reda, okrugle ili poligonalne,
1-3 cm u promjeru, s nekoliko koncentričnih prstenova
- mlađe pjege često su okružene klorotičnom zonom koja se postupno izgubi
- pri jakim zarazama pjege se stapaju u veće nekrotizirane lezije prijevremeno sušenje lišća
inra.fr
original inra.fr
Na lisnim peteljkama pjege su ovalne, tamne, skoro crne boje, a usljed njihovog razvoja vene
i lišće s malim brojem nekroza na plojci.
Pjege na stabljikama su ovalne, tamno-smeđe ili crne boje, a na glavama suncokreta su i
udubljene.
Bolesne biljke slabo se razvijaju, stabljike se mogu polomiti, često su deformirane kao i glave
te čitave biljke do kraja vegetacije pocrne.
forestryimages.org
-fakultativni je parazit
- dobro razvijeni višestanični micelij u početku svjetlo smeđe, a kasnije tamno smeđe boje
- infekciju biljaka obavljaju konidije veoma razičitog oblika i veličine
- za razliku od drugih Alternaria vrsta one veoma rijetko nastaju u nizovima
original
original
- razvija se u širokom temperaturnom području: minimum je 1ºC, optimum 23-25ºC,
maksimum oko 33ºC
Za infekciju je potrebna visoka relativna vlažnost zraka i navlaženost biljnih dijelova vodom.
Konidije kliju u više infekcionih hifa koje zarazu mogu ostvariti putem prirodnih otvora (puči),
preko ozljeda, ali i direktno probijajuću kutikulu i epidermu.
Na svim zaraženim dijelovima pri povoljnim uvjetima gljiva stvara obilje konidija koje se
raznose zračnim strujanjima i kišom.
Suncokret može biti zaražen tijekom cijele vegetacije, ali njegova osjetljivost raste sa starošću
pa se bolest javlja uglavnom u drugom dijelu vegetacije.
Smatra se da se osjetljivost biljaka također povećava ako su izložene stresu (suša npr.).
Gljiva se održava na ostacima suncokreta i na sjemenu.
Mjere suzbijanja:
- sjetva tolerantnih hibrida (do danas nisu stvoreni visoko otporni hibridi)
- za sjetvu koristiti zdravo i dezinficirano sjeme
- plodored ima relativnu vrijednost (spore se šire vjetrom) suncokret ne treba sijati na istoj
površini najmanje 4 godine
- pravodobnom sjetvom, smanjivanjem vlažnosti, međurednim razmakom i razmakom između
biljaka u redu te suzbijanjem korova značajno se može utjecati na jačinu bolesti
Bolesti šećerne repe
CERCOSPORA BETICOLA
UZROČNIK PJEGAVOSTI LIŠĆA ŠEĆERNE REPE
original
• Kod šećerne repe najštetnija bolest.
• C. beticola napada i stočnu repu, sjemensku repu, blitvu, grašak, ciklu, špinat te još biljke iz oko 20 rodova .
• Simptomi prvenstveno na lišću, zatim peteljkama, kod sjemenske repe na sjemenskim granama pa i samim cvatima.
• Pjege se razvijaju na lišću, peteljkama, cvjetnom stablu, cvati.
• Na lišću pjege su okrugle u promjeru 2-4 mm, svijetle sredine, ljubičastog ruba. Na peteljkama pjege su puno krupnije, ovalne i nikada se ne spajaju. Posljedica spajanja pjega na plojci je sušenje dijelova (cijelog) lišća. Prvo je napadnuto srednje i starije lišće, najmlađe ostaje zdravo.
original
original
• Korijen napadnutih biljaka se slabije razvija i sadrži manje šećera.
• Parazit prezimljuje u formi stroma u zaraženom lišću, sjeme kao izvor zaraze je danas bez praktične važnosti.
• U jesen (polovina rujna) biljka nastoji nadoknaditi izgubljeno lišće pa dolazi do retrovegetacije.
• Parazit formira intercelularni micelij, grupice konidiofora izbijaju kroz puči. Konidije su sabljastog oblika, višestanične. One kliju u kapi vode ili pri visokoj vlažnosti zraka u micelij. Konidije se šire najviše kišnim kapima. Kliju na temperaturama između 7 i 34°C, optimalna temperatura je 24-32°C uz 100% RVZ. U poljskim uvjetima zaraze rijetko nastaju ispod 16°C, ali mogu nastati između 12 i 37°C. Pri optimalnim uvjetima zaraza je ostvarena za 2-3 sata, a inkubacijski period iznosi 5 dana.
Konidije C. beticola
original
original
original
• SUZBIJANJE: agrotehničke mjere: sjetva otpornijih sorata, plodored, duboko zaoravanje zaraženih ostataka, povoljan odnos NPK; kalijeva gnojiva indirektno smanjuju zaraze, dezinfekcija sjemena nema veći značaj, ali se ona redovito provodi zbog drugih uzročnika bolesti.
• Anticerkosporna služba
• Fungicidi: sistemici: Baycor 2-3 kg/ha (2 l/ha), Trimidal 2 l/ha, Punch 0,25 l/ha, Azoksistrobin, Sphere 267,5 EC 0,7 l/ha, Artea EC 0,5 l/ha, Amistar XTRA 280 0,6-0,8 l/ha, Duett 0,75 l/ha, Flamenco 0,8-1,2 l/ha, Impact 25 SC 0,25 l/ha, Eminent 0,8 l/ha.
Pythium sp., Aphanomyces cochlioides, Phoma betae –
palež klijanaca šećerne repe
• Palež klijanaca šećerne repe izaziva veći broj fakultativno
parzitnih i polifagnih pseudogljiva i gljiva.
• Na repi se bolest javlja od kljijanja sjemena do formiranja
prvih listova (Pythium i Aphanomyces), a od klijanja sjemena
do razvoja 2-3 prava lista Phoma.
• Iz roda Pythium u hladnijim područjima (srednja i sjeverna
Europa) prevladava Pythium ultimum, a u području
mediterana raširen je P. aphanidermatum.
• A. cochlioides raširen je u mnogim zemljama gdje se uzgaja
šećerna repa.
• Phoma betae osim paleži klijanaca izaziva tzv. suhu trulež
korijena š. repe i pjegavost lišća. Ove bolesti nisu od velike
ekonomske važnosti.
original original
• Simptomi bolesti u osnovi su slični za sve uzročnike.
Zaraženo sjeme ne klije i često istrune. Ako isklije klica može
propasti u tlu prije nicanja. Nakon nicanja biljke propadaju
zbog zaraze korijena, stabljike u tlu ili hipokotila. Bolest se širi
sve do kotiledona do pravih listova.
P. betae kws.hr
kasvinsuojeluseura.fi
Pythium sp.
sbreb.org
sbreb.org
Aphanomyces sp.
kws.hr kws.hr
ianrpubs.unl.edu
plantmanagementnetwork.org
• Na korijenu se vide vodenaste, a zatim nekrotične pjege. Kada
prstenasto obuhvate korijen biljka se osuši. Na kotiledonima javlja
se kloroza, nekroza i sušenje.
• Posljedica bolesti su prazna mjesta (plješine) pa je potrebno repu
nadosijati ili presijati cijelu površinu.
forestryimages.org forestryimages.org
forestryimages.org
• Pythium (Oomycota, Peronosporales, Pythaceae, Pythium) i
Aphanomyces (Oomycota, Saprolegniales,
Saprolegnaceae,Aphanomyces) su pseudogljive.
• Micelij je jednostaničan nespolno se razmnožavaju
zoosporangijama sa zoosporama, spolno razmnožavanje – oospore.
plantmanagementnetwork.org
micelij
anteridij
oogonij
apsnet.org
original
Životni ciklus Pythium sp.
prilagođeno po Agrios, 1997.
• Phoma (Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Phoma)
• Micelij je višestaničan, bespolnim putem stvara piknide s
piknosporama.
• Splonim razmnožavanjem nastaju pseudotecije (Phoma bjöerlingi)
vrlo rijetko i nemaju značenje u epidemiologiji.
• Pythium i Aphanomyces se u tlu održavaj trajno kao saprofiti i kao
oospore na biljnim ostatcima. Širenje u vegetaciji omogućuju
zoospore.
• Phoma se održava na biljnim ostatcima kao micelij ili piknidi s
piknosporama. Oni se mogu naći i na sjemenu i smatra se da je
sjeme važan izvor zaraze.
• Suzbijanje:
– Zdravo sjeme, plodored, stvaranje povoljnih uvjeta za brzo
klijanje i nicanje repe kako bi se izbjegle infekcije.
• Pepelnica je osobito raširena u toplijem klimatu gdje može uzrokovati smanjenje uroda 20-30 %. Kod nas se javlja u slabom intenzitetu samo u godinama s toplim i suhim ljetima.
• E. betae napda samo vrste iz roda Beta, a netipični simptomi utvrđeni su na korovima Chenopodium capitatum i Rumex crispus.
• Simptomi se vide na svim nadzemnim organima najčešće na lišću. Prvo se vide mjestimične bijele brašnjave nakupine.
• Kod jačih zaraza micelij potpuno prekriva lišće. Ispod micelijske prevlake u početku se vide klorotične, a zatim nekrotične površine, lišće vene i suši se.
Erysiphe betae – pepelnica šećerne repe
original
original
• E. betae (Ascomycota, Erysiphales, Erysiphaceae, Erysiphe) je obligatni parazit (biotrof).
• Micelij je epifitan i višestaničan. Na miceliju se razvija obilje konidija, a pri kraju vegetacije nastaju kleistoteciji s askusima i askosporama.
• Konidije klijaju na temp. 5-35°C (opt. 30°C) i visokoj RVZ. 80-100%.
original original
• Parazit se održava u prezimjelim organima domaćina, a u vegetaciji konidije se šire vjetrom.
• Suzbijanje: uništavanje zaraženih biljnih ostataka, pravilna gnojidba i otporne sorte (tamo gdje je pepelnica česta bolest). Primjena fungicida je moguća ali se kod nas pepelnica nikada ne suzbija posebno već u sklopu zaštite od C. beticola.
original
Rhizoctonia solani – rizoktonijska trulež korijena
• Jedna od čestih bolesti i u nekim krajevima i godinama vrlo ozbiljna bolest repe. Gubitci jako variraju i u prosjeku se procjenjuju na oko 2%, ali su zabilježeni i do 50%.
• U literaturi se opisuju: palež klijanaca,trulež glave, trulež bočnih dijelova i trulež repa korijena.
seedexseed.com
sbreb.org
• Prvi simptomi su brzo venuće i kloroza lišća i crne nekroze na
peteljkama blizu rozete (krune). Osušeno lišće čini tzv. suhu crnu
rozetu.
• Korijen može biti zahvaćen djelomično ili u cijelosti. Na površini
korijena vide se gotovo crne zone tzv. suhe truleži (tkivo se ne
razmekšava).
insectimages.org forestryimages.org
utahpests.usu.edu
original
• R. solani (Deuteromycota, Agonomycetes, Rhizoctonia) je
fakultativni parazit, polifag, stanovnik tla. Micelij je višestaničan,
smeđe boje i ne stvara spore.
• Savršeni stadij (Tanatephorus cucumeris) nastaje u kaso ljeto na
peteljkama listova. Na miceliju nastaju bazidi s bazidioporama. Ovaj
stadij nema veliku ulogu u epidemiologiji.
original
original
• Održava se kao micelij u biljnim ostatcima ili kao splet hifa koje su slične lukovici. Infekcija nastaje na korijenu, na bazi lisne rozete ili peteljkama listova.
• Optimalna temp. za razvoj bolesti 25-33°C.
• Bolest je česta na teškim, slabo dreniranim tlima ili tamo gdje na njivi stagnira voda.
• Suzbijanje: nije poznata niti jedna praktično vrijedna mjera direktno usmjerena protiv parazita. Preporučuje se suzbijati Amaranthus retroflexus jer je alternativni domaćin ovom parazitu.
Bolesti duhana
Plamenjača duhana (Peronospora hyoscyami f. sp.
tabacina, sin. Peronospora tabacina)
• Bolest se u Europi pojavila 1958.-1960. i u kratko vrijeme poharala je sva područja uzgoja duhana. Štete su bile vrlo velike npr. u Francuskoj i Njemačkoj 80-100%.
• Epidemija u 1979. godini uništila je polja duhana u SAD i Kanadi, a 1980-tih na Kubi uništeno je 90% proizvodnje duhana za cigare.
• Parazit potječe iz Australije (Queensland) gdje je utvrđen 1891.
• Napada samo biljke roda Nicotiana, uzgajani duhan je vrlo osjetljiv, a samo iznimno parazit je utvrđen na paprici, rajčici, patlidžanu i na nekoliko korova.
• Duhan može biti zaražen od nicanja do berbe, a obolijevaju svi dijelovi biljke osim korijena.
• Simptomi ovise o uzrastu duhana, sorti, okolinskim čimbenicima, te
da li je infekcija lokalna ili sistemična.
• Biljke s lišćem manjim od 2 cm (klijanci), potpuno i brzo odumiru kao
kod bolesti palež klijanaca.
• Kada lišće ima 4 cm u promjeru vide se žute okrugle pjege, a na
naličju lista vide se plavičaste prevlake. Lišće ima izmijenjen izgled
(naborano).
• Na razvijenom lišću pjege su prvo okrugle, klorotične, a zatim
dobivaju poligonalni oblik i nekrotične su. Na naličju su prisutne
nakupine konidiofora i konidija (prevlake sive do plavičaste boje).
insectimages.org
cals.ncsu.edu
cals.ncsu.edu uky.edu
forestryimages.org
• Kod sistemičnih zaraza duhan je kržljav, stabljika je zadebljala, internodiji skraćeni, lišće sitno, klorotično, naborano, a vrh biljke često je sličan glavici salate.
• P. hyoscyami je obligatni parzit (biotrof)(Oomycota, Peronsoprales, Peronospraceae, Peronospora).
• Micelij je jednostaničan, sporangiofori (konidiofori) dihotomo razgranati, izlaze kroz puči na naličju lista, sporangiospore (konidije) su limunaste ili ovalne i kliju u micelij.
cals.ncsu.edu
original
• Konidije su osjetljive na sunčevo svijetlo i UV zračenje, odvajaju se
od sporangiofora, lebde u zraku i šire se anemohorno.
• Nastaju u ogromnim količinama – 1 mil./cm.
• Oospore nastaju u mezofilu odumrlog tkiva.
• Na pojavu bolesti veliki utjecaj imaju okolinski uvjeti. Pod optimalnim
uvjetima inkubacija traje 3 dana. Sporulacija se odvija na temp.:
min. 1-2°C, opt. 15-23°C, max. oko 30°C.
kmle.co.kr
• Bolest se najbolje razvija između 18-22°C.
• Za sporulaciju je potrebna visoka RVZ 95% i više u trajanju od
najmanje 3 sata. Da bi se formirale konidije, soprangiofori moraju
biti u tami najmanje 1,5 sat.
• Održava se na biljnim ostatcima, biljkama u staklenicima, a u
toplijim krajevima prezimljuje na duhanu, a moguće je kao sistemični
micelij u korovima.
• Suzbijanje: zdrav rasad, u proizvodnji rasada održavati uvjete koji
ne odgovaraju parazitu, otporne sorte, fungicidi.
Erysiphe cichoracearum - PEPELNICA DUHANA
• Javlja se u mnogim područjima uzgoja duhana. U bivšoj Jugoslaviji
zabilježeni su gubitci do 30%.
• Simptomi se mogu vidjeti već na rasadu, ali su posebno vidljivi na
biljkama u polju. Na lišću se uočavaju sive prevlake. Kasnije se na
licu lista mogu vidjeti smeđe nekrotične pjege.
• Epifitni micelij stvara konidije u nizovima, a pred kraj vegetacije u
spletu micelija razvijaju se spolnim razmnožavanjem crni
kleistoteciji.
original
• E. cichoracearum (Ascomycota, Erysiphales, Erysiphaceae,
Erysiphe) je obligatni parazit (biotrof)
• Micelij je višestaničan, konidije su jednostanične, eliptične i prozirne,
a vitalnost zadržavaju samo nekoliko dana.
• Konidije kliju u širokom rasponu temperatura 1-30°C, a optimum je
oko 20°C. Za klijanje konidija potrebna je visoka RVZ 60-80%.
Konidije nastaju i u tami i na svjetlu, ali dozrijevaju bolje na svjetlu.
original original
• Kleistoteciji su crni, sferični s apendicesima koji su slični miceliju,
askusi (više njih se nalazi u kleistoteciju) sadrže po dvije prozirne
askospore.
• Kleistoteciji su organi za preživljavanje a konidije služe za širenje u
vegetaciji
• Suzbijanje: otporne sorte, sjetva u šire redove, fungicidi.
website.nbm-mnb.ca
Phytophthora parasitica var. nicotianae (sin. Phytophthora
nicotianae) - TRULEŽ STABLJIKE I KORIJENA
• Trulež stabljike i korijena duhana je proširena bolest, osobito destruktivna u toplijem klimatu. Smatra se da je duhan jedini prirodni domaćin parazitu.
• Gljiva napada korijen i donji dio stabljike, ali mogu biti zaraženi i drugi organi biljke.
• Simptomi ovise o starosti biljke i vremenskim uvjetima.
• Na mladim biljkama javlja se kao palež klijanaca.
Vinca spp.
• U polju nakon presađivanja javlja se venuće lišća u podnevnim
satima da bi se u noćnim satima biljke „oporavile“, a idući dan
venuće je još izraženije.
• Na lateralnom korijenju vidi se crna boja, a adventivno korijenje
propada. Infekcija se iz korijena širi u stabljiku i može zahvatiti do 30
cm iznad površine tla. Zaraženo lišće ponekada ima krupne
tamnocrvene pjege.
• P. parasitica var. nicotianae je obligatni parazit (biotrof) (Oomycota,
Peronosporales, Pythiaceae, Phytophthora)
• Micelij je jednostaničan, a kasnije u njemu nastaju pseudosepte.
Sporangiji su ovalni, sferični ili kruškoliki s papilom. Oni u vlažnom
tlu kliju u micelij, a u vodi oslobađaju zoospore. Hlamidospore se
razvijaju u velikom broju kao i oospore. Zoospore imaju po dvije
flagele.
SPORANGIJ
HLAMIDOSPORA
OOSPORA
SPORANGIJ i ZOOSPORE
scielo.cl
scielo.br
scielo.br
apsnet.org
• Temperature za razvoj parazita su min. 10-12°C opt. 24-30°C max.
36°C.
• Za infekciju potrebna je temp. tla od 20°C i visoka vlažnost.
• Suzbijanje: plodored, suzbijanje nematode (jačina bolesti se jako
povećava uz prisutnost korijenovih nematode), otporne sorte,
fungicidi.
insectimages.org
Bolesti uljane repice
Alternaria brassicae
crna pjegavost lišća i komuški
• Bolest se javlja svuda gdje se sije uljana repica. A. brassicae i njoj srodna A. brassicola su polifagne vrste koje uzrokuju značajne štete na biljkama iz porodice Brassicaceae (kupus, cvjetača, hren, rotkvica i dr.).
• Simptomi se javljaju na svim nadzemnim dijelovima, a veličina pjega ovisi o domaćinu i Alteranaria vrsti.
• Prve pjege su u početku male i klorotične. Napredovanjem bolesti dostižu 0,5-2,5 cm u promjeru. Okruglog su izgleda s više koncentričnih krugova. Ako je vrijeme vlažno prekrivene su crnom prevlakom – konidifori s konidijama.
• Posebno je štetna pojava pjegavosti na komuškama koje mogu ostati bez sjemena ili se one raspucavaju pa se sjeme rasipa.
siafeg.com
vegetablemdonline.ppath.cornell.edu
sciencephoto.com
plant-clinic.bpp.oregonstate.edu
• A. brassicae (Deuteromycota, Hyphomycetes, Hyphales, Alternaria)
je fakultativni parazit.
• Micelij je višestaničan, konidiofori i konidije karakterističnog izgleda.
botany.upol.cz nzine.co.nz
• Konidije se prenose vjetrom, kišom, alatom i različitim životinjama.
Micelij se prenosi sjemenom.
• Gljiva se održava na svim ostatcima biljaka kao i na nekim korovima
(alternativni domaćini).
• Minimalna temperatura za klijanje konidija je oko 8 °C, optimalna
24-28 °C, a maksimalna oko 36 °C.
• Za nastanak zaraze potrebna je kiša ili rosa.
• Suzbijanje: plodored, otporne sorte, zdravo sjeme, uništavanje
zaraženih ostataka i korova.
Macrophomina phaseolina
suha trulež stabljike
• Bolest se u umjerenom klimatu javlja tijekom sušnih i toplih ljeta.
Raširena je po cijelom svijetu i ima vrlo mnogo domaćina. Kod nas
dolazi, osim uljane repice, najčešće na suncokretu, soji, kukuruzu,
sirku i grahu. Do sada je opisana na 500 biljnih vrsta, uzgajanih i
samoniklih.
• Tipičan simptom je venuće biljaka. Parazit napada iz tla prvo korijen
koji potamni i propada – to je razlog venuća.
• Iz korijena gljiva prelazi u stabljiku i prstenasto opkoli donji dio koji
prvo potamni, a zatim dobije sivu boju. Kora se odvaja od srži. Srž je
prožeta micelijem i mikrosklerocijama. Obično je zahvaćeno 30 cm
stabljike mjereći od površine zemlje.
• M. phaseolina (Sclerotium bataticola) je fakultativni parazit
(Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Macrophomina,
Agonomycetes, Sclerotium).
• Micelij je višestaničan i u inficiranom tkivu stvara obilje sitnih
sklerocija – mikrosklerocije. One su vezane uz Sclerotium
bataticola. M. phaseolina je stadij razvoja u kojem gljiva stvara
piknide s konidijama (piknosporama).
Formiranje sklerocija
Oslobađanje piknospora
iz piknida
• U tlu se održava u obliku mikrosklerocija, u biljnim ostatcima, a zaražava i sjeme nekih kultura (suncokret na pr.). Mikrosklerociji brzo propadaju (7-8 tjedana) pod utjecajem saprofitnih mikroorganizama.
• Piknidi u prirodi nastaju rijetko i nemaju veći značaj u epidemiologiji.
• Bolest je česta u tkivima kada temp. iznosi 30 °C, a vlažnost je niska.
• Suzbijanje: nema direktnih mjera, preporučuje se plodored, navodnjavanje, otporne sorte, zdravo sjeme.
Phytophthora megasperma var. megasperma
vlažna trulež korijena uljane repice
• P. megasperma je skup više varieteta (var.) s manje-više izraženom
specijalizacijom na određene domaćine. Tako var. sojae je utvrđen
samo na biljkama por. Fabaceae i u Europi je prisutan ali rjeđe od
var. megasperma koji ima široki krug domaćina uključujući uljanu
repicu. Utvrđena je u Hrvatskoj.
• Simptomi nisu osobito karakteristični pa je za točnu dijagnozu
potreban laboratorij. Zaražene biljke zaostaju u razvoju, lišće vene,
suši se i otpada. Korijen ili dijelovi korijena dobivaju smeđu boju,
postaju vodenasti ili mekani. Često se osuše cijele biljke.
• P. megasperma je obligatni parazit (biotrof) (Oomycota,
Peronosporales, Pythiaceae, Phytophtora).
• U bolesnom korijenu gljiva (pseudogljiva) stvara brojne, krupne
oospore. Sporangiji (zoosporangiji) su vrlo rijetki. Oni su jajolikog,
ponekada kruškolikog oblika i nemaju papilu.
sporangij oospora
• Zoospore se oslobađaj iz sporangija nakon obilnih kiša, kreću se u vodi i zaražavaju korijen biljaka. Infekcija u stadiju klijanaca ima za posljedicu propadanje biljaka.
• Gljiva se održava u biljnim ostatcima u formi oospora. Bolest je češća na vlažnim i teškim tlima i pri nižim temperaturama (oko 15 °C). Optimalna temperatura za klijanje oospora je 18-23 °C.
• Suzbijanje: nema osobito učinkovitih direktnih mjera suzbijanja, preporučuju se agrotehničke mjere osobito plodored, duboko zaoravanje biljnih ostataka i otporne sorte.
Leptosphaeria maculans
rak uljane repice (crna noga)
• Bolest je raširena svuda u svijetu i ozbiljna je bolest biljaka iz porodice Brassicaceae uključujući uljanu repicu.
• Gljiva napada kotiledone, lišće, stabljiku i komuške. Uljana repica je osjetljiva na napad parazita od stadija klijanaca do formiranja komuški.
• Simptomi na lišću su pjege prljavo bijele boje, okruglog do nepravilnog oblika.
• Na stabljikama simptomi mogu biti ponešto različiti, a uvijek se formiraju na osnovi stabljike ili na mjestu gdje je list pričvršćen za stabljiku.
• Pjege su dugačke nekoliko cm i obično su bijele do sive boje s tamnim rubom. Ponekad se na osnovi stabljike vidi samo područje crne boje. Tkivo se raspucava.
original
original
• Pjege (rak) opkole stabljiku, biljke se prijevremeno suše i lagano
polježu.
• Komuške se raspucavaju, a sjeme u njima je naborano.
• Na zaraženim dijelovima nastaju brojni crni piknidi s konidijama
(piknosporama).
original
• L. maculans (Ascomycota, Loculoascomycetes, Leptosphaeria) je
teleomorfni stadij gljive u kojemu nastaju pseudoteciji s askusima i
askosporma. Nespolni (anamorfni) stadij je Phoma lingam
(Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Phoma) s
piknidima i konidijama (piknosporama).
• Micelij je kod oba stadija višestaničan.
Pseudoteciji Askospore Konidije
• Održava se na zaraženim ostatcima i sjemenu. Pseudoteciji
omogućuju prezimljavanje, a piknidi i konidije širenje u vegetaciji
(kiša). Konidije se mogu širiti i anemohorno.
• Parazit ako se javi u stadiju klijanaca, može potpuno uništiti biljke ili
ukoliko prežive ostaju kržljave.
• Rane zaraze (prije 6-tog lista) imaju za posljedicu vrlo značajno
snižavanje prinosa
• Suzbijanje: plodored, suzbijanje korova (alternativni domaćini),
zdravo sjeme, duboko zaoravanje biljnih ostataka, otporne sorte.
Sclerotinia sclerotiorum – bijela trulež uljane repice
BOLESTI SOJE
PERONOSPORA MANSHURICA - plamenjača soje
-jedna od najčešćih lisnih bolesti soje
-rijetko predstavlja ozbiljnu prijetnju proizvodnji soje
-U našoj zemlji je utvrđena od početka uzgoja soje i javlja se
redovito, u jačem intenzitetu tijekom hladnih i vlažnih godina.
-Posebice je jak intenzitet zaraze u svibnju i lipnju ako ima dovoljno
vlage.
original
-simptomi - žutozelene pjege na licu mladih listova, povećavaju se i postanu
tamno smeđe, na naličju sivkasta do ljubičasta prevlaka, jače zaraženo
lišće se suši, uvija na krajevima i otpada.
original
Konidiofori s konidijama na naličju lista
original
• Iz zaraženog sjemena mogu se razviti sistemično zaraženi klijanci, a sistemična zaraza se može razviti i ukoliko klijanci dođu u dodir s
oosporama iz tla.
Oospore P. manshurica
original
• Prvi simptomi se javljaju na primarnim listovima kada su biljčice stare oko dva tjedna. Sistemično zaražene biljke zaostaju u porastu i značajno su niže od zdravih, a javljaju se u vrlo malom postotku u usjevu (ispod 0,5%). Sa sistemično zaraženih biljaka konidije dospijevaju na zdrave biljke i obavljaju sekundarne zaraze, prvo na listovima, a potom i na mahunama i sjemenu.
• Zaraza na mahunama može se javiti bez vidljivih vanjskih simptoma. Unutrašnjost mahune i sjemena ovojnica prekriveni su nakupinom micelija i oospora. Zaraženo sjeme je lakše, sitnije, slabije klijavosti i energije klijanja od zdravog sjemena.
original
- obligatni usko specijalizirani parazit koji osim soje ne zaražava niti jednu drugu biljnu vrstu.
- Gljiva može prezimiti u obliku oospore na sjemenu ili zaraženim biljnim ostacima ili, kako ukazuju novija istraživanja, u obliku micelija na sjemenu.
- dihotomo grananje konidiofora dvije nejednako zašiljene sterigme, konidije okruglog, limunastog oblika- kliju u micelij
Dihotomo razgranati konidiofori
• U vrijeme klijanja i nicanja soje oospore kliju u kličnu cijev koja obavlja primarnu infekciju klijanaca.
• Optimalne temperature za primarne infekcije kreću se oko 13ºC (najveći broj sistemično zaraženih biljčica javlja u najranije zasijanim usjevima).
• Konidije kliju isključivo u kapi vode, te na temperaturi od 10 do 30º dolazi do njihova klijanja u infekcionu hifu koja prodire u biljku i obavlja sekundarnu zarazu.
• Suzbijanje: sjetva tolerantnih sorata, sjetva zdravog sjemena, duboko zaoravanje žetvenih ostataka, plodored (3 godine).
Rhizoctonia solani -
palež klijanaca i trulež korijena
• Jedna od najčešćih bolesti mladih biljaka soje u svijetskim
razmjerima. Nema podataka koliko je raširena u Hrvatskoj, ali je
svakako prisutna. Zabilježeni su gubitci u Brazilu i više od 50%, a u
SAD-u oko 48%.
• Propadanje klica u tlu ne zapaža se često jer se ne vidi. Na
biljkama i prije prve troliske vide se crvenkasto-smeđe lezije (pjege)
na hipokotilu iznad površine zemlje. Bolesni klijanci mogu propasti
ali mogu i preživjeti napad gljive.
• U kasnijim stadijima razvoja soje vide se relativno velike pjege koje
prstenasto opkole stabljiku. Soja zaostaje u porastu, žuti, lateralno
korijenje često je mrtvo, ostaje samo glavni sekundarni korijen. Ovi
simptomi posljedica su infekcije u stadiju klijanaca.
• R. solani je fakultativna, polifagna, zemljišna gljiva (Deuteromycota,
Agonomycetes, Rhizoctonia). Spolni stadij je Thanatephorus
cucmeris (Basidiomycota, Exobasidiales, Thanatephorus).
• Rhizoctonia ima micelij čije se hife odvajaju pod pravim kutom malo
su sužene na mjestu odvajanja smeđe boje.
• Thanatephorus stvara bazide s bazidiosporama – nema ulogu u
epidemiologiji.
Bazid s bazidiosporama micelij
• Gljiva živi i održava se u zemlji kao micelij, sklerocij ili u biljnim ostatcima.
• Okolni uvjeti su različiti za različite izolate (tzv. “anastomosis groups”, ima ih 11), za AG-1 opt. temp. 26-32 °C, a za AG-4 24-26 °C.
• Gljiva se dobro razvija u prozračnim, toplim i ne prevlažnim tlima, 30-60% vodnog kapaciteta je optimum za izolate koji uzrokuju trulež korijena. Vlažnost od oko 70% vodnog kapaciteta potiče infekciju klijanaca.
• Suzbijanje: ima veliki krug domaćina pa plodored ima relativnu vrijednost, otpornost domaćina nije poznata, smanjiti utjecaj “stresa”: oštećenja od insekata, herbicida, loše gnojidbe, teškog tla.
Sclerotinia sclerotiorum – bijela trulež soje
Diaporthe/Phomopsis sp.
Diaporthe phaseolorum var. caulivora Athow and Caldwell
original
Diaporthe phaseolorum var. sojae (Leh.) Wehm.
(Phomopsis sojae (Lehman) Wehmeyer)
original
Phomopsis longicolla Hobbs.
original
Diaporthe phaseolorum var. sojae (anamorf Phomopsis
sojae) - UZROČNIK PALEŽI STABLJIKA I MAHUNA SOJE
• uzrokuje prijevremeno sazrijevanje biljaka soje, smanjeni broj
formiranih mahuna, smanjuje prinos i kvalitetu sjemena, prinos
sjemena može biti manji i za 50%
• Simptomi: mogu se uočiti već na kotiledonima crvenkastosmeđe
pjege različite veličine. Klijanci mogu biti zaraženi lokalno ili
sistemično, na stabljikama i mahunama bolest se javlja kasnije.
Vlažno i toplo vrijeme pogoduje zarazama u mahunanju, a za
sušnog ljeta – u sazrijevanju. Stabljike su prekrivene crnim
piknidima poredanim u paralelne linije. Na mahunama piknidi su
rasuti bez reda, zrna mogu biti sitnija.
original
original
• Parazit: konidijski stadij Phomopsis sojae u prirodi je dominantan, u
piknidima su dvije vrste spora A (alfa) i B (beta). Peritecijski stadij
Diaporthe phaseolorum var. sojae u prirodi rijetko nastaje.
Prezimljuje na zaraženim ostatcima (micelij, piknidi, periteciji).
Nakon prezimljenja iz piknida se pojavljuju kapljice s piknosporama
(A i B piknospore) koje se šire kišnim kapima. Zaraženo sjeme
nema veću ulogu u razvoju bolesti.
Piknidi na stabljici soje Piknid povećanje 4x15
original original
A i B konidije P. sojae A konidije P. sojae
•Suzbijanje: agrotehničke – profilaktične mjere suzbijanja, ne saditi (sijati) u plodoredu grah, luk, rajčicu i druge biljke koje ovaj parazit napada.
original
original
dozrijevanje piknida - proljeće piknospore se u vlažnim
uvjetima kišnim
kapima raznose
infekcija stabljika,
grana i mahuna (sjeme)
biljni ostatci i sjeme - prezimljavanje
Životni ciklus D. p. var. sojae
original
Phomopsis longicolla - uzročnik truleži i propadanja sjemena soje
• Bolest je primarno povezana s P. longicolla, ali i drugim
Diaporthe/Phomopsis vrste, te Fusarium spp. Mogu uzrokovati trulež
sjemena. Bolest je raširena u mnogim područjima uzgoja soje.
Utvrđena je u Hrvatskoj.
• Jako zaraženo zrno soje je smežurano, ispucano, prekriveno bijelim
micelijem. Ponekada zaraženo zrno nema simptoma. Zrno ne klije ili
je klijavost jako smanjena.
• Gljiva može uzrokovati i palež klijnaca soje.
• Napadnuti su svi dijelovi sjemena: ovojnica (ljuske), kotiledoni,
začetak korijena.
original
• P. longicolla (Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Phomopsis) je fakultativni parazit.
• Micelij je višestaničan, piknidi su crni, pojedinačni ili skupljeni u gomilice. Oni sadrže pretežno alfa (A) konidije (hijaline, jednostanične s 2 gutule), beta (B) konidije su vrlo rijetke, hijaline i končaste. Spolni stadij nije poznat.
A konidije Piknidi na stabljici soje
original
original
• Izvor zaraze su zaraženi ostatci u tlu, a inficirano sjeme ima značaj kod prenošenja parazita na velike udaljenosti. Zaraza mahuna nastaje u bilo koje vrijeme njiihova razvoja, posebno su značajne infekcije u vrijeme zriobe.
• Izmjena suhog i vlažnog vremena u zriobi pogoduje razvoju truleži sjemena.
• Suzbijanje: otporne sorte, plodored, duboko zaoravanje bolesnih biljnih ostataka, zdravo sjeme, primjena fungicida je moguća (u Hrvatskoj se ne provodi za sada).
Diaporthe phaseolorum var. caulivora– UZROČNIK
CRNE PJEGAVOSTI (RAKA) STABLJIKE SOJE
• Simptomi: uvenule biljke, osušeni listovi kao prvi simptomi u
vrijeme cvjetanja. Kod nas se obično javlja polovinom kolovoza. Na
stabljikama se vide malene (u početku) izdužene, malo ulegnute
crne pjege. Kasnije pjege dostižu do 10 cm u duljinu, šire se i
poprečno te obuhvate stabljiku poput prstena. Javlja se nekroza,
prekid kolanja vode i venuće listova. Mahune su na bolesnim
biljkama prazne ili su zrna sitna.
original
• Parazit: poznat je peritecijski stadij, piknidski stadij u prirodi je
rijedak. Periteciji s dugačkim vratovima nastaju u stromatičnim
tvorevinama, askusi oslobađaju askospore pri 10-27°C, optimum je
20-25°C. Piknidi nastaju na kiselim supstratima u laboratoriju, crne
su boje i u njima nastaju samo A piknospore (konidije).
• Gljiva prezimljava na zaraženim ostatcima i na sjemenu, uloga
sjemena u širenju nije sasvim proučena, zaraženo sjeme ima slabiju
energiju klijanja.
Periteciji na stabljici soje Periteciji povećanje 4x15
original original
• Suzbijanje: tolerantne sorte, plodored, duboko zaoravanje
zaraženih ostatka.
ASKUS
ASKOSPORE
original
dozrijevanje peritecija - proljeće
askospore se šire
vjetrom i kišom
infekcija stabljika,
grana i mahuna (sjeme)
Životni ciklus D. p. var. caulivora
biljni ostatci i sjeme -
prezimljavanje
original
• Diaporthe/Phomopsis vrste se mogu održati u polju duži niz godina i
na korovima što osigurava inokulum za primarne infekcije u
sljedećim vegetacijama.
A. theophrasti
Xanthium sp.
original
original
BAKTERIOZE KUKURUZA
Pseudomonas syringae pv. syringae – bakterijska pjegavost kukuruza
• bakterija ima vrlo mnogo domaćina: zeljastih i drvenastih i raširena
je po cijelom svijetu
• na kukuruzu su simptomi okrugle ili eliptične pjege (2-10 mm u promjeru) prvo na doljnjem lišću a kasnije se može proširiti i zahvatiti svo lišće
• na mnogim zeljastim biljkama pored pjegavosti može uzrokovati i venuće
• pjege su u početku vodenaste i tamno zelene, kasnije su žućkaste, svjetlosmeđe s crvenim ili tamnosmeđim obrubom
• ponekada su pjege okružene zonom žute boje
• bakterija se održava u bolesnim biljnim ostatcima a zaraza nastaje kroz puči
• osim kukuruza zaražava lišće divljeg i uzgajanog sirka, sudanske trave, prosa, riže, pšenice i drugih samoniklih trava
• toplo (25-30°C), kišovito i vjetrovito vrijeme osobito u prvom dijelu vegetacije povoljno utječu na pojavu bolesti
• suzbijanje: plodored i otporni hibridi
Erwinia stewartii – bakterijska palež lista i venuće
kukuruza
• najštetnija bakterioza kukuruza, raširena je u Sjevernoj Americi (SAD) a utvrđena je u Meksiku, Kini, Peruu, Tajlandu, Kanadi i Italiji. Za mnoge je zemlje karantenska bolest.
• u SAD-u 30-tih godina prošlog stoljeća štete su iznosile 20-50%
• bakterija je posebno štetna za kukuruz šećerac
• E. stewartii je tipična traheobakterioza
• venuće je glavni simptom, ali se kao prvi simptom vide pjege na najdoljnjem lišću. One su žutozelene, neravnih rubova i paralelne s lisnim žilama, a zbog izduženog oblika ponekada su slične prugama.
• preko lisnih žila bakterija dospijeva u stabljiku i širi se sve do vrha biljke
• mogu biti zaraženi klipovi (komušina i zrno)
• bolesna zrna su smežurana i tamnije boje
• bakterija se prenosi vektorima (Chaetocnema pulicaria), a održava se također u biljnim ostatcima i sjemenu
• pojačana gnojidba dušičnim (amonijačna) i fosfornim gnojivima povećava osjetljivost kukuruza
• suzbijanje: otporni hibridi, suzbijanje vektora, zdravo sjeme, plodored kao dopunska mjera
Corynebacterium michiganense subsp. nebraskenense
– lisna pjegavost i venuće kukuruza
• ova bakterija utvrđena je u SAD-u (Nebraska i Iowa) i zaražava pretežito kukuruz zuban
• simptomi (i karakteristike same bakterije) vrlo su slični E. stewartii pa se čak smatra da je to ista vrsta
• zaraženi mogu biti svi dijelovi biljke od početka do kraja vegetacije
• na lišću se vide izdužene vodenaste pjege (linije) paralelne s lisnim žilama. Bolesno lišće zaostaje u razvoju.
• ako su zaražene mlade biljke one se brzo osuše kao kod bolesti palež klijanaca
• provodnim sustavom bakterija dolazi u stabljiku koja se razmekšava i trune. Biljke su zakržljane, a vrh je iskrivljen i deformiran.
• ponekada korijen također zaostaje u razvoju i tamnije je boje
• bakterija se održava u zaraženim biljnim ostatcima na površini
zemlje, a pretpostavlja se da je i sjeme zaraženo
• suzbijanje: nije dobro proučeno, preporučuje se duboko zaoravanje
biljnih ostataka, plodored, zdravo sjeme (ne koristiti sjeme s
površina na kojima je utvrđena bolest)
BAKTERIOZE SOJE
Pseudomonas syringae pv. glycinea – bakterijska
pjegavost (plamenjača) soje
• u svjetskim razmjerima to je najraširenija bolest soje uopće. Od bakterijskih bolesti je najčešća i najštetnija.
• štete mogu biti vrlo velike: u SAD-u 4-64%, na području bivšeg Sovjetskog Saveza više od 50%. Bolest je utvrđena i u Hrvatskoj, ali nema podataka o štetama.
• bolest se javlja u vlažnim i prohladnim godinama i to u kasno proljeće i rano ljeto iako zaraze mogu nastati tijekom cijele vegetacije
• oboljeti mogu svi dijelovi soje a najčešće je zaraženo lišće
• prvi simptomi se vide već na kotiledonima a ako je zaražen vegetacijski vrh biljke one odumiru
• na lišću su pjege prvo sitne, okruglaste s crnom točkom u sredini (puč kroz koju nastaje infekcija), kasnije se pjege spajaju, list se suši i raspucava
• bakterija također zaražava mahune i s njih prelazi na sjeme (zrno)
• bolest se lagano širi ako je lišće vlažno. Održava se na zaraženim
ostatcima i sjemenu (do dvije godine).
• suzbijanje: otporne sorte, zdravo sjeme, zaoravanje žetvenih
ostataka
Xanthomonas campestris pv. glycines – bakterijska
prištićavost soje
• vrlo je raširena bolest soje, posebno u područjima s visokom temperaturom i čestim kišama u vegetaciji
• već na kotiledonima uz njihov rub mogu se vidjeti male rane. Kasnije se na lišću javljaju žutozelene ili crvenkastosmeđe pjege s uzdignutim tkivom u sredini (kao prištić). Širenjem pjega odumire veći dio lista. Bolesni listovi se suše, ispucaju i otpadnu.
• mahune i sjeme (zrno) također mogu biti zaraženi a na zaraženom
sjemenu uočavaju se tamne pjege. Zaražano sjeme je osnovni izvor
bolesti.
• suzbijanje: zdravo sjeme, plodored, otporne sorte
BAKTERIOZE DUHANA
Pseudomonas syringae pv. tabaci – divlja vatra
• uz P. syringae pv. tabaci kao paraziti duhana javljaju se P. syringae
pv. mellea i P. syringae pv. angulata, ali se danas posljednja smatra
sinonimom za pv. tabaci
• divlja vatra je raširena i vrlo štetna bakterioza duhana pa prema
nekim podacima u početku njenog širenja štete su u Italiji iznosile do
90%, a u Rusiji oko 60%. Bolest je utvrđena i u Hrvatskoj.
• duhan može biti zaražen još kao rasad a nekoliko tjedana nakon
presađivanja bolest se javlja i u polju
• pjege su u početku male, okrugle, blijedozelene boje, često sa žutim
obrubom. Kasnije su nekrotične, svijetlo do tamnosmeđe i spajaju
se zbog čega se list suši. U središtu pjega vidi se nekrotirana puč
kao tamna točka.
• izvor zaraze su ostatci iz prethodne vegetacije. Bakterija se širi kišnim kapima pa je bolest česta u kišnim godinama i na površinama koje su bogato gnojene dušikom.
• sjeme može biti zaraženo ali nema važniju ulogu u širenju zaraze
• suzbijanje: zdrav rasad, plodored kao dopunska mjera.
BAKTERIOZE PŠENICE
Pseudomonas syringae pv. atrofaciens – bakterijska
pjegavost klasića
• bakterija je raširena skoro u svim područjima uzgoja pšenice, ali nigdje nema veći značaj za proizvodnju žita
• domaćini su sva strna žita i neke trave (Setaria, Bromus, Agropyron idr.)
• bakterija do sada nije utvrđena u Hrvatskoj
• simptomi na klasu (pljeve) podsjećaju na zarazu sa Leptosphaeria nodorum (Septoria nodorum). Razlika u izgledu pjega je u tome što su pjege kod L. nodorum oštre.
• zaraženi mogu biti lisni rukavci i plojka (rjeđe), a simptomi su tamnozelene vodenaste pjege dužine oko 1 cm
• na pljevama pri osnovi nastaju tamne skoro crne pjege. Sa pljeva bakterija prelazi na zrno koje potpuno pocrni, ali se pjege nekada vide samo u zoni klice.
• zaraze u mliječnoj zriobi imaju za posljedicu šturost zrna, osnosno
klasa
• sva zaražena tkiva u početku su vlažna zbog izlučivanja
bakterijskog eksudata
• bakterija se prenosi sjemenom, a može s održati i u tlu vrlo kratko
vrijeme
• suzbijanje: zdravo sjeme, uništavanje zaraženih ostataka, plodored
Xanthomonas campestris pv. translucens – bakterijska
pjegavost lišća i vršnog dijela pljeva
• bakterija je raširena u mnogim područjima gdje se uzgajaju žita, a zaražava i neke trave. Štete mogu biti značajne - u Rusiji smanjuje prinos u prosjeku za 40%. U Hrvatskoj nije utvrđena.
• bolest se razvija na svim nadzemnim dijelovima biljke ali su najkarakterističniji simptomi na klasu (pljevama)
• na lišću uz glavnu žilu nastaju male, svjetlozelene vodenaste pjege koje se vremenom povećavaju i dobivaju tamnu, skoro crnu boju. Jako zaraženo lišće se suši.
• zaraženi klas zaostaje u razvoju, a pri vrhu pljeva nastaju ovalne nekrotične crne pjege. Zaražena zrna su štura, smežurana i slabije klijavosti.
• izvor zaraze su biljni ostatci i zaraženo sjeme. U sjemenu bakterija se može očuvati do tri godine.
• u vegetaciji se širi kišnim kapima, insektima, vrlo rijetko vjetrom (otkinuti komadići zaraženog tkiva)
• suzbijanje: zdravo sjeme, otporne sorte, prihrana kalijevim i fosfornim gnojivima kao dopunska mjera
VIROZE PŠENICE
VIRUS ŽUTE PATULJAVOSTI – Barley yellow dwarf
(BYDV)
• Sinonimi: virus žute patuljavosti žitarica; žuta patuljavost; crveni
listopad
• Raširenost: vjerojatno najraširenija i najštetnija viroza žitarica (Sj. Amerika, Europa, Azija, Australija, Afrika, Novi Zeland i dijelom J. Amerika).
• Ekonomske štete u SAD i V. Britaniji. U Hrvatskoj se povremeno javlja, a veličina šteta nije poznata.
• Domaćini: žitarice, mnoge trave, nije poznato da li zaražava dikotiledone vrste; na mnogim domaćinima nema simptoma.
• SIMPTOMI: nisu uvijek karakteristični i mogu biti zamijenjeni s nedostatkom hranjiva ili nekim okolišnim čimbenicima.
• Prisutnost lisnih uši može biti znak zaraze s BYDV.
• Tipični simptomi su patuljaste biljke, žute boje, pojedinačne ili u manjim grupama.
• Sigurna dijagnoza postavlja se ELISA testom (enzime – linked immunosorbent assay).
• Lišće mijenja boju od vrha i od rubova prema dolje i prema središnjoj žili; boja je žuta (najčešće), crvena ili purpurna.
• Mlade biljčice ne propadaju; promjena boje starijeg lišća često je znak kasnih infekcija; zaostajanje u porastu (patuljast izgled biljaka).
• Kod bolesnih biljaka korijen je slabije razvijen, a floem je nekrotičan.
Ciklus bolesti, vektori, epidemiologija:
• Virus prenosi barem 20 vrsta lisnih uši (perzistentno), najznačajnije su: Rophalosiphum padi, R. maidis, Macrosiphum avenae, Schizaphis graminum.
• Bolest je česta za hladnog (10-18°C) i vlažnog vremena.
• Uši prezimljuju kao odrasle jedinke u žitu i u proljeće su odmah aktivne kao vektori.
• Infekcija može nastati tijekom cijele vegetacije; česta je u proljeće na mjestima gdje prezimljuju vektori. Zaražene biljke (sistemično) pokazuju simptome za 14 dana ako je temperatura 20°C, a za 4 tjedna ako je temperatura 25°C. Iznad 30°C simptomi se ne pojavljuju.
• Infekcije su sistemične; ako je temperatura iznad 30°C nema simptoma.
SUZBIJANJE: kontrola lisnih uši insekticidima (nije 100% sigurno); kasnija sjetva u jesen ili ranija u proljeće – izbjegava se vrijeme kada su vektori najaktivniji; tolerantniji kultivari (nema visoko tolerantnih).
Rophalosiphum padi Macrosiphum avenae
hgca.com
VIRUS PRUGASTOG MOZAIKA PŠENICE – wheat
streak mosaic (WSMV)
• To je značajna i široko raširena bolest pšenice: srednji i zapadni dio Sjeverne Amerike, Europa (Mađarska, Poljska, Rumunija, Slovenija, Bugarska, Danska). Virus nije utvrđen u Hrvatskoj.
• Štete: u nekim godinama samo u Kansasu štete su procijenjene na 30 mil. USD.
• SIMPTOMI: usko su povezani s pojavom grinja; bolest se obično javlja i ostaje lokalizirana na rubnim dijelovima usjeva; simptomi mogu varirati.
• Biljke su zakržljale, lišće naborano i prugasto. Pruge su zelenožute, paralelne i isprekidane.
• Lišće zaraženo grinjama je uzdignuto, a rubovi se uvijaju prema gore.
• Klasovi su djelomično ili potpuno sterilni.
• Simptomi se obično vide u proljeće, s porastom temperature (24-30°C) pojačava se kržljavost i mozaičnost biljaka.
• Vektori: Aceria tulipe, Aceria tosichela (u Jugoslaviji – podatak iz
1973.)
• Domaćini: pšenica, kukuruz, proso, neke trave (na pr. Alopecurus).
CIKLUS BOLESTI: zaraze nastaju u jesen ili proljeće. Širenje grinja osigurano je vjetrom. Virus se održava u korovima, samoniklim biljkama pšenice za vrijeme ljeta ili zimi u područjima s blagom klimom.
SUZBIJANJE: uništavanje vektora insekticidima, samoniklih biljaka herbicidima ili mehanički, izbjegavati sjetvu osjetljivih kultura u plodoredu.
VIROZA SOJE
SOJA VIRUS 1 – soybean mosaic virus (SMV)
• Najraširenija i najznačajnija viroza soje porijeklom iz Kine i Japana. Sjemenom donesena u SAD, a zatim proširena u druge zemlje gdje se sije soja.
• Gubitci mogu biti vrlo veliki: Brazil oko 66%, SAD u prosjeku 25% (najveći zabilježeni gubitak bio je >90%).
• Simptomi jako variraju i kreću se od običnog mozaika do žutog, nekrotičnog mozaika; ovise o soju virusa (ima ih najmanje 9), ekološkim čimbenicima i o infekciji s drugim virusima. Prvi simptomi se vide na klijancima izniknulim iz zaraženog sjemena.
• Na lišću se javlja prosvjetljavanje nervature, naboranost plojke i nekroza.
• Pri nižim temperaturama simptomi su izraženiji, a pri višim temperaturama (30°C>) simptomi su maskirani. Zaražene biljke su niže, skraćenih internodija, na korijenu je mali broj kvržica.
• Zaražene biljke su nižeg rasta, zakržljale i daju slabiji urod.
• Širi se sjemenom i lisnim ušima (Aphis fabae, Myzus persicae, Ropalosiphum padi).
• Mjere suzbijanja su: otporne sorte, plodored, sjetva zdravog sjemena, suzbijanje korova (domaćini virusu) i vektora.
VIROZE ŠEĆERNE REPE
ŽUTICA REPE – Beet yellows virus – BYV (beta virus 4)
• Praktično žuticu izaziva više srodnih sojeva virusa opisanih pod različitim nazivima, često prema simptomima: Beet yellow stunt (žuta kržljavost), Beet yellow western (zapadna žutica), Beet yellow net (mrežasta žutica) i dr.
• Najčešća virusna bolest; ali su štete rijetko ekonomski značajne.
• Simptomi se vide ljeti, uglavnom na starijem lišću; cijela plojka žuti, zelena boja zadržava se samo uz glavne žile (nekoliko mm).
• Lišće je odebljano i krto (u žilnom sistemu nakupljaju se gumozne tvari koje sprječavaju transport asimilativa iz lista u korijen).
• Ponekada se javljaju nekroze na plojci.
original
• Virus prenose (vektori) lisne uši: Aphis fabae (A. betae) je češća, a Myzus persicae je aktivniji vektor. Virus se prenosi semiperzistetntno i u vektoru se zadržava 1-4 dana, a prenosi se u roku 6-12 sati nakon unosa (hranjenja).
• Virus žutice nije usko specijaliziran, dolazi na mnogim vrstama porodice Chaenopodiaceae (uzgajane i samonikle); jesenski špinat je poznati nosilac zaraze.
• Sjeme samo iznimno može biti nosilac zaraze.
• Mjere borbe: jedino praktično značenje je suzbijanje vektora.
MOZAIK REPE – Beet mosaic virus – BMV (beta virus 2)
• Jedna od najraširenih viroza š. repe u svim uzgojnim područjima u svijetu. Domaćini su biljke iz porodica Chaenopodiaceae, Solanaceae i Fabaceae.
• Česta, ali ne jako opasna bolest repe.
• Simptomi se vide ljeti kada se na lišću vidi tipičan tzv. „običan“ mozaik.
• Ovisno o soju virusa simptomi mogu varirati od običnog do nekrotičnog mozaika.
• Temperatura može uzrokovati maskiranje simptoma (iznad 21°C ili ispod 10°C).
• Širi se lisnim ušima na neperzistentan način. Prema nekim podatcima 24 vrste lisnih uši prenose virus a najaktivnija je Myzus persicae.
• Nije usko specijaliziran virus.
• Zimi se održava u korijenu sjemenske repe. Jedina učinkovita mjera suzbijanja je uništavanje vektora.
RIZOMANIJA - Beet necrotic yellow vein virus - BNYVV
• Virus je 1970-tih god. otkriven u Italiji (Canova) u dolini rijeke Po.
• Bolest uzrokuje velike štete i u digestiji i u prinosu. Zabilježene su štete i do 100%. Bolest je utvrđena također u Japanu, SAD i u nekim europskim državama, a u Hrvatskoj je utvrđena 1971. godine u Baranji, Slavoniji i Istočnom Srijemu.
• Simptomi na nadzemnom dijelu: sužavanje plojke, žučenje lisnih žila uz djelomičnu nekrozu, lisna peteljka produljena; repa nikada ne zatvori redove.
• Simptomi na korijenu: malen i nerazvijen, često račvast korijen; iz bočnih brazda izbija puno bočnih korijenčića (proliferacija) što čini „bradu“; ovi korijenčići brzo tamne i trunu; na presjeku glavnog korijena vidi se nekroza u provodnom sustavu.
• Vektor virusa je primitivna sluzava gljiva Polymyxa betae; ona je stanovnik tla tako da se može naći i u tlima gdje nema rizomanije. Vektor je obligatni parazit koji se razmnožava samo u živim stanicama korijena repe. Trajne spore P. betae mogu preživjeti do 10 godina u neobrađenom tlu.
• Mjere suzbijanja su plodored (10 godina) i sjetva tolerantnih sorata.
• Paziti da se simptomi ne zamjene s napadom repine cistolike nematode Heterodera schachtii.
VIROZA KUKURUZA
VIRUS MOZAIČNE KRŽLJAVOSTI KUKURUZA – Maize
dwarf mosaic virus – MDMV
• Ovaj virus pripada skupini opće raširenih virusa, a utvrđen je svugdje u svijetu osim u Australiji. 1962. godine utvrđen je na području bivše Jugoslavije, a za Hrvatsku nema podataka.
• Simptomi su mozaik i izražena kržljavost biljaka. Prvo se uočavaju klorotične pjege koje se vremenom povećavaju, izdužuju i spajaju pa nastaju pruge između žila na listu. Ponekada se umjesto žutih javljaju crvenoljubičaste pjege zbog nakupljanja antocijana. Bolesno tkivo nekrotizira. Kržljavost biljaka posljedica je skraćivanja gornjih internodija.
• Razvoj klipova, metličenje i svilanje kasne zbog čega je oplodnja slaba pa se na klipu razvija manji broj zrna.
• Prirodni domaćini virusa su biljke iz porodice Poaceae, od korova
najčešće Sorghum halepense. Virus se u prirodi održava na divljem
sirku, a prenosi se lisnim ušima na neperzistentan način.
• Suzbijanje: u obzir dolaze jedino preventivne mjere kao uništavanje
divljeg sirka, suzbijanje vektora i otporni hibridi.
VIROZE DUHANA
VIRUS MOZAIKA DUHANA – Tobacco mosaic virus –TMV
• To je jedan od prvoopisanih i najviše proučavanih virusa. Raširen je svuda gdje se uzgaja duhan, a osim duhana može zaraziti i druge biljke kao papriku, rajčicu, soju i dr.
• Utvrđen je i u Hrvatskoj. Virus je očiti polifag jer prema podatcima iz literature može napasti 550 zeljastih i drvenastih vrsta biljaka.
• Štete mogu biti vrlo velike pa zbog pojave virusa prinos može biti smanjen do 90%. Utvrđeno je da izaziva sterilnost prašnika u cvjetovima (48-50%).
• Simptomi ovise o domaćinu, soju virusa i vremenu infekcije. Najčešće se javlja običan moazik. Kod mladih biljaka simptom može biti i prosvjetljavanje lisnih žila, a kod osjetljivih sorata duhana javljaju se nekroze na doljnjem lišću. Vršno lišće može biti deformirano (suženo, naborano, kovrdžavo). Simptomi se najjasnije ispoljavaju pri 26-29°C, a ispod 11°C i iznad 36°C simptomi su maskirani.
• Virus se održava na zaraženim ostatcima, fermentiranom duhanu pa pušači ne smiju raditi u proizvodnji rasada bez prethodne dezinfekcije ruku.
• Prenosi se mehanički, vilinom kosicom i sjemenom (ali ne sjemenom duhana).
• Suzbijanje: zdrav rasad i otporne sorte.
• Virus ima oko 130 prirodnih domaćina kao što su repa, kupus, krumpir, suncokret i dr.
• Održava se u zaraženim biljkama, a prenosioci virusa (vektori) su nematode iz roda Trichodorus. Može se prenositi i vilinom kosicom, biljnim sokom i sjemenom korova (čak do 60%). Nije poznato da li se prenosi sjemenom duhana.
• Suzbijanje: preventivno dezinfekcija tla nematocidima, višegodišnji plodored, suzbijanje korova.
VIRUS PRSTENASTE PJEGAVOSTI – Tobacco ringspot
virus –TRsV
• Virus je raširen u SAD, Kanadi, Australiji, Africi, Aziji i nekim državama Europe (Njemačka, Engleska, Bugarska). Nema podataka za Hrvatsku. Napada oko 90 biljnih vrsta među kojima su osim duhana suncokret, soja, krumpir, krastavac, grah i dr.
• Pojava klorotičnih ili nekrotičnih koncentričnih krugova (prstenova) na doljnjem lišću je osnovni simptom bolesti. Pjege – koncentrični krugovi smješteni su između krupnijih žila. Na novo formiranom lišću često nema znakova bolesti zbog imunizacije. Simptomi su na različitim domaćinima malo različiti ali uvijek se prepoznaju prije ili kasnije formirani krugovi.
• Virus se održava na različitim domaćinima. Vektor virusa u zemlji je
nematoda Xiphinema americanum (vinova loza). Vektori mogu biti i
buhači, skakavci, grinje i vjerojatno lisne uši (Myzus persicae). Za
duhan važan vektor je resičar – Thrips tabaci.
• Suzbijanje: vrlo teško. Preventivno se preporučuje suzbijanje
vektora i uklanjanje izvora zaraze odnosno bolesnih biljaka.