Diplomski studij Zaštita bilja

BOLESTI RATARSKIH

KULTURA

Koordinator:

Prof. dr. sc. Jasenka Ćosić

Literartura:

Agrios, G.N. (1997.): Plant Pathology. Specific Plant Diseases. Academic Press, New York.

Ivanović, M.S., Ivanović, D.M. (2001.): Mikoze i pseudomikoze biljaka. Univerzitet u Beogradu,

Poljoprivredni fakultet.

Shaw, D.H., Lucas, G.B. (1991.): Compendium of Tobacco Diseases. APS Press.

Ivanović, M., Ivanović, D. (2001.): Mikoze i pseudomikoze biljaka. Univerzitet u Beogradu.

Jurković, D., Ćosić, J. (2004.): Bolesti suncokreta. U knjizi Vratarić M. i sur. “Suncokret

Helianthus annuus L.” , str. 283−323. Poljoprivredni institut Osijek.

Sinclair, J.B., Backman, P.A. (1993.): Compendium of Soybean Diseases. APS Press.

Blumeria graminis - uzročnik pepelnice žitarica (anamorf Oidium monilioides)

- među najraširenijim uzročnicima bolesti kultiviranog bilja i jedna od najznačajnijih lisnih

bolesti strnih žita (pšenica, ječam, raž, zob, tritikale)

- značenje bolesti za strna žita u nekim uzgojnim područjima je smanjeno zbog reducirane

gnojidbe dušikom (pojačana gnojidba N favorizira pojavu bolesti)

- pepelnice općenito dolaze i na velikom broju korova

- vrsta B. graminis dolazi na vrstama više od 100 rodova iz porodice Poaceae (kultivirane i

korovne vrste)

agroatlas.ru

- konidije (oidije) kliju bez prisustva kapi vode i i nije neophodna visoka vlaga zraka

(sadrže vodu do 75% svoje težine što koriste za klijanje)

- oidije su kratkog vijeka: pri 18-20ºC klijavost zadržavaju samo 2 dana

- oidije kliju u velikom temperaturnom rasponu (1-30°C) ipak najveći broj klije pri

10-15°C i vlazi 85-100%

- obligatni ektoparaziti, ishrana pomoću haustorija

- prevlake na zaraženim biljnim dijelovima u početku svijetlo sive, a krajem vegetacije

dobiju smeđu nijansu (pšenica – svjetlije prevlake; ječam – tamnije prevlake)

- ispod prevlake dolazi do nekroze staničja i blage deformacije tkiva

- pojačana transpiracija i disanje, a smanjen učinak fotosinteze

- prezimljavanje u vidu kleistotecija (askusi s askosporama) ili kao micelij u pupovima

- zarazu u proljeće obavljaju askospore ili konidije (oidije)

- krajem vegetacije (u pravilu kada sporulacija počinje prestajati) u miceliju nastaju

kleistoteciji (20-30 askusa u kleistoteciju, u askusu 8, rjeđe 4 askospore)

- povoljna temperatura za sazrijevanje kleistotecija je nešto ispod 20ºC

- infekcije pomoću oidija ostvaruju

se u širokom rasponu temperatura,

optimum je oko 25°C uz RVZ nižu

od 98%

- kod 5ºC inkubacija je 14 dana, kod

10

C je 5 dana, a kod 18-25 ºC je

samo 3 dana

uni-giessen.de

ipm.illinois.edu

oocities.org

Blumeria graminis - jednostavni apendicesi, više askusa u kleistoteciju

original original original

Gljiva Blumeria graminis (Erysiphe graminis) specijaliziran je parazit i dolazi samo na

predstavnicima porodice Poaceae.

Unutar vrste postoji daljnja specijalizacija na f. sp. (među f. sp. ne postoje morfološke, ali

postoje kemijske razlike oidije f. sp. hordei sadrže prolin, a f. sp. tritici ne)

B. graminis f. sp. tritici – pepelnica pšenice

B. graminis f. sp. hordei – peplnica ječma

B. graminis f. sp. secalis – pepelnica raži

Neke gljive iz porodice Erysiphaceae parazitiraju veliki broj biljnih vrsta kao npr. Erysiphe

polygoni.

uoguelph.ca

Blumeria graminis f. sp. tritici

uoguelph.ca

sciencephoto.com

original

original original

arkive.org

Blumeria graminis f. sp. tritici

reakcija otpornih biljaka na napad pepelnice

foto Bogdan Korić

foto Bogdan Korić

hgca.com

Gaeummanomyces graminis (sin. Ophiobolus graminis)

- uzročnik patološkog polijeganja žitarica, bolest bijelih klasova, crna noga

- napada sva strna žita i velik broj trava (Bromus, Agropyron, Festuca, Holcus)

- javlja se u područjima s umjerenom klimom na vlažnim, dobro ocjeditim ili dreniranim

tlima neutralne do slabo alkalne reakcije

-- urod manji 20-50% (iznimno i više) – danas se javlja sporadično

- fakultativni parazit

- primarni simptomi –

na korijenu i prizemnom dijelu vlati (prvi i drugi internodij)

sekundarni simptomi - na klasu

- do zaraze dolazi u jesen ili proljeće, zaražene su sve vlati jednog busa

- polijeganje i šturost žitarica mogu izazvati i Rhizoctonia cerealis, Leptosphaeria

herpotrichoides i Pseudocercosporella herpotrichoides

- zaraza - u jesen ili u proljeće (micelij iz tla preko korijena ili askospore iz peritecija na

zaraženim ostacima)

Micelij iz slame koristi takozvane bios tvari kojih u tlu nema, a neophodne

su za održavanje vitalnosti micelija.

Zaraza askosporama - klijanje askospore u rukavcu lista

Micelij nastao klijanjem askospora širi se iz vana zahvaćajući prizemni dio

stabljike i korijen. Od ovog epifitnog micelija odvajaju se infektivne hife koje ulaze

u stabljiku i u njoj se šire - to je endofitni micelij. Epifitni micelij je tamno obojen i

kožastog izgleda, a endofitni je tanak, nježan i bezbojan.

razvoj parazita nekroza stanica dezorganizacije korjenovog sustava

biljke se lako čupaju iz tla, zaraženi dio je tamne boje (primarni simptomi)

slabljenje biljke, prisilna ili prijevremena zrioba,

polijeganje (sekundarni simptomi)

nepotpun razvoj – ne stvara konidije i ne širi se tijekom vegetacije (micelij je sterilan,

tek u jesen u njemu nastaju periteciji)

Mjere suzbijanja: plodored, suzbijanje alternativnih domaćina

original

original

- uzročnik glavnice raži

Claviceps purpurea (anamorph Sphacelia segetum)

Rod Claviceps

- rodu Claviceps pripadaju gljive koje parazitiraju cvjetne organe određenih trava

- sklerocije su tvrde tvorevine kompaktne tvorevine nastale od tkiva gljive, a

sklerocije gljiva iz roda Claviceps veći su 1 do 4 puta od sjemena domaćina

-- kod biljnih vrsta s manjim sjemenom formirat će se i manje sklerocije

- sklerocije kod gljiva iz ovoga roda mogu biti bijele, crne ili tamno ljubičaste

- na temelju morfologije stroma, askusa, askospora i domaćina opisano je više od

30 vrsta iz roda Claviceps

- velik broj vrsta zaražava samo jednu ili samo nekoliko biljnih vrsta

eol.org words.usask.ca

Claviceps purpurea

- napada raž, pšenicu, ječam, rjeđe zob i trave (posebice iz rodova Bromus, Lolium,

Hordeum, Poa i Dactylis), do danas je poznat velik broj domaćina (preko 200)

- ne napada kukuruz i vrste iz roda Sorghum

- raširen u cijelom svijetu u područjima s umjerenom klimom

- rijetko izaziva ekonomske štete

- gljiva napada isključivo klas – tučak

- umjesto normalnih zrna razvijaju se sklerocije, a pojedini klasići ostaju sterilni

iako u njima nema sklerocija

- sklerocije sadrže alkaloid (stočna hrana u kojoj ima sklerocija nije pogodna za

ishranu – botulizam)

- alkloidi iz sklerocija ove gljive iznimno su važni

u proizvodnji lijekova

210.27.80.89 neurosoup.com

izdužene sklerocije (prezimljenje parazita)

proljeće (vlažnije i hladnije vrijeme) klijanje sklerocija

strome (duga drška, na vrhu glavica) s peritecijima

askusi s askosporama dozrijevanje askospora u cvatnji raži vjetar

zaraza tučka (primarna zaraza) klijanje u micelij

prorastanje i atrofija plodnice sklerocije

- da bi sklerocije klijale potrebno je nekoliko tjedana temperature od 0 do 10

C (zima)

- veće sklerocije imaju veći potencijal za klijanje od malih

mycotopia.net

ascomycete.org

apsnet.org

botany.hawaii.edu

dipbot.unict.it dipbot.unict.it

agriculture.gov.sk.ca

na miceliju nastaju jednostavni konidiofori konidije (jednostanične)

medna rosa kukci ili voda sekundarne zaraze

Medna rosa je gusta, slatkasta, mirisna tekućina boje meda u kojoj se nalazi velik

broj konidija.

Claviceps africana Claviceps purpurea

apsnet.org ecoport.org

forestryimages.org

Kod strnih žita otpornost na Claviceps se

razvija nakon oplodnje. Rezistentost se

razvija od nekoliko sati nakon oplodnje do

nekoliko dana (7-10).

Ječam je na zarazu najosjetljiviji tijekom

četiri dana od klasanja.

naturefg.com

hgca.com

Tilletia caries (sin. Tilletia tritici)

- tvrda, pokrivena ili smrdljiva snijet pšenice

- prisutna svugdje u svijetu gdje se pšenica uzgaja

u žetvi kontaminacija zrna hlamidosporama klijanje spore istovremeno s klijanjem

zrna jednostaničan bazid s 8-12 bazidiospora kopulacija fiziološki različitih

bazidiospora prvi dikarion sekundarna diploidna micelija prorastanje

meristema nema simptoma do klasanja u klasanju fragmentacija micelija

unutrašnjost zrna ispunjena hlamidosporama

- u jednom zrnu 6-9 milijuna hlamidospora

- najveći broj zaraza na temp. 6-10ºC

Simptomi

- zaraženi klasovi ne cvatu i duže zadržavaju zelenu boju

- klasovi imaju nakostriješen izgled (zrna su više okruglog oblika)

- tamna boja zrna

- neugodan miris po pokvarenoj ribi (hlamidospore sadrže trimetilamin)

Mjere suzbijanja

- sjetva deklariranog, zdravog i tretiranog sjemena

- plodored (3 godine)

- suzbijanje korovnih vrsta domaćina ovoj gljivi (Poa, Dactylis, Hordeum,

Agropyron, Bromus)

- sjetva otpornih sorata (relativna vrijednost)

original

original

original apsnet.org

visualphotos.com

wsu.edu

fao.org

original

original

apsnet.org

Tilletia controversa (sin. T. nanifica)

– patuljasta snijet pšenice

- uži areal rasprostranjenosti od T. tritici

- glavni domaćin – pšenica (nije poznato da napada jaru pšenicu)

- napada i ječam, raž te korovne vrste iz rodova Aegilops, Agropyron, Alopecurus,

Bromus, Dactylis, Poa, Festuca, Lolium

- unutrašnjost zrna pretvorena je u crnu zbijenu masu koja se lomi u komadiće

bolesne biljke su patuljaste – dostižu 50% normalne visine, jače busaju, klas je kraći i sitna

okrugla zrna; klasovi su širi od normalnih i onih zaraženih s T. tritici; miris po pokvarenoj ribi

- hlamidospore kliju samo na svjetlu - ako se nalaze na površini tla

- pšenica je zaražena od nicanja (kada su dobro razvijeni klijanci) do busanja,

- optimalne temperature za infekciju su 0 do 8°C (maksimum 10-12 °C) kao i snježni pokrivač;

češće se javlja na nadmorskim visinama 300-1000 m

- micelij prorasta meristem i miruje sve do formiranja klasova

- hlamidospore mogu održati vitalnost 3 - 10 godina, za klijanje im nije potrebna veća

vlažnost tla, ove spore su glavni izvor zaraze

- ne prenosi se sjemenom

- suzbijanje: plodored najmanje 3 godine, sjeva tolerantnih kultivara, tretiranje

sjemena

apsnet.org

agf.gov.bc.ca

fao.org

saeedshah99.blogspot.com

Južna Amerika

Azija

Sjeverna Amerika

Afrika

Australija old.padil.gov.au

Ustialgo nuda (prašna snijet ječma)

Ustilago nuda f. sp. tritici (prašna snijet pšenice)

- do zaraze dolazi od početka cvatnje do mliječne zriobe

- hlamidospore vjetar njuška tučka klijanje direktno u micelij plodnica

gema (u klici ili neposredno uz nju) zaraženo zrno se izgledom ne razlikuje od

zdravog sjetva aktivacija geme i formiranje micelija meristem nema

simptoma pred klasanje fragmentacija micelija hlamidospore vjetar zaraza

zdravih biljaka

- razoreni svi dijelovi klasa osim klasnog vretena

- zaražene biljke klasaju desetak dana ranije od zdravih

original

original

original

www1.agric.gov.ab.ca

lzuu.lt

agdev.anr.udel.edu

hgca.com

Puccinia graminis

- uzročnik crne žitne hrđe

- uzročnik crne žitne hrđe

- na svim strnim žitima i velikom broju trava

- razvija se pretežito na vlati i rukavcu lista, ali može doći i na pljevicama i klasu

- nekada je bila vrlo značajna u našim krajevima (urod je bio manji do 80%), danas je

gotovo niti nema

original

tijekom vegetacije na parazitiranim organima uočavaju se izduženi (nekoliko

mm do 1cm) hrđasti uredosorusi pokriveni epidermom pucanje epiderme

oslobađanje jednostaničnih uredospora širenje bolesti u vegetaciji

krajem vegetacije transformacija uredosorusa u teleutosoruse teleutospore

prezimljavanje na zaraženim biljnim ostacima u proljeće teleutospore

kliju 4-staničan bazid s 2 bazidiospore + i 2 bazidiospore - zaraza

Berberisa na licu lista Berberisa klijanje spore + u micelij +, a spore – u

micelij - prodor u tkivo i stvaranje spermagonija na licu lista

spermacijske spore spolovi su razdvojeni (jedni spermagoniji +, a drugi -)

iz spermagonija izlaze ogranci micelija = receptivne hife spajanje dviju

fiziološki različitih spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem

spermacijskih spora diploidni dikarionski micelij prodire na naličje lista

ecidije s ecidiosporama zaraza pšenice klijanje i prodor u tkivo

stvaranje uredosorusa s uredosporama

Sekundarni dikarionski micelij u pravilu nastaje spajanje dviju fiziološki različitih

spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem spermacijskih spora.

Rijetko u prirodi može nastati i spajanjem spermacijske spore i fiziološki

različite receptivne hife

Bullerov fenomen

- minimalna temperatura za klijanje i razvoj spora je 2°C, optimalna 22 do 24

C,

a maksimalna 30

C

- za razvoj je potrebna i vlaga - rosa, kiša, magla

Mjere suzbijanja: uništavanje grmova Berberisa, tolerantne sorte pšenice

b4tea.blogspot.com

Uredosorusi i uredospore Teleutosorusi i teleutospore

Spermagoniji sa spermacijskim

sporama na Berberisu

Klijanje teleutospore u

bazid s bazidiosporama

Ecidije s

ecidiosporama

Berberis

vulgaris

Pšenica

Spermagonije i ecidije na listu Berberis vulgaris

eplantscience.com

ecidija s ecidiosporama - presjek

searchdictionaries.com

Ecidiospore

bioimages.org.uk

Uredosorus u uredosporama

stresstolerant.blogspot.com

Teleutosorus s teleutosporama

flickr.com

dipbot.unict.it

original

Puccinia recondita (sin. P. triticina)

– uzročnik smeđe ili lisne hrđe pšenice

- gotovo isključivo na lišću (lice lista), rjeđe rukavac lista, rijetko vlat, pljeve i osje

- glavni domaćin je pšenica, zaražava i ječam, raž, zob, korove iz porodice Poaceae

- smanjenje prinosa 5 do 10% (iznimno i do 70%)

- uredosorusi (1 do 2 mm) imaju oblik leće, hrđaste su boje, bez reda su rasuti s lica

- teleutosorusi su sjajno crne boje trajno prekriveni epidermom, teleutospore

zaražavaju prijelaznog domaćina

- heterokseni parazit, spermagonije (lice lista) i ecidije (naličje lista) stvara na vrstama

roda Thalictrum

- uredospore su vrlo vitalne, klijavost očuvaju do 220 dana, a mogu i prezimiti

- parazit stvara uredospore čak i zimi ako temperatura nije niža od +2 do +3°C

- unutar usjeva uredospore se šire vjetrom

- temperaturni raspon unutar kojega može doći do infekcije je 2 do 32°C, a kada se

- infekcija ostvari dužina inkubacije ovisi o temperaturama

- smeđa hrđa općenito podnosi niže temperature od crne hrđe, a znatno više

temperature od žute hrđe

- zbog toga je to najčešća hrđa pšenice u području umjereno kontinentalne klime

Suzbijanje: otpornost sorata nije jednaka, agrotehničke mjere imaju relativno

ograničenu vrijednost

original

original

uredospore original

original

apsnet.org

Puccinia striiformis – uzročnik žute hrđe

original

ars.usda.gov

plant-disease.ippc.orst.edu

flickr.com

- napada pšenicu, ječam i raž, nikada ne dolazi na kukuruzu, riži i zobi

- također parazitira i neke divlje vrste iz rodova Agropyron, Aegilops, Dactylis, Bromus,

Hordeum; ne napada vrste izvan porodice Poaceae

- razvija se uglavnom na lišću, ali se javlja i na pljevama klasova (glumae)

- prvi je puta opisana 1777. godine

- vrsta se dijeli u dva varijeteta: P. striiformis var. striformis i P. striiformis var.

glomerata (ovaj varijetet parazitira samo na Dactylis glomerata)

Uredosorusi –

sitni, limun žute boje, poredani u paralelne nizove između lisne nervature

Teleutosorusi –

tamne, čak crne boje i trajno su pokriveni epidermom

- ecidijski stadij nije poznat, uloga teleutospora nije poznata

- glavni stadij u razvoju žute hrđe je uredostadij

- hladnije i vlažno vrijeme povoljno utječe na pojavu hrđe - optimum za klijanje

uredospora je 10° - 15°C i vlaga 100%; pri tim temperaturama životni ciklus je vrlo

kratak (7 dana) i može se ponoviti nekoliko puta u vegetaciji

- uredospore izdržavaju mraz do -15°C i mogu očuvati; vitalnost do 3 mjeseca

- u ozimim žitima može prezmiti micelij

- žuta hrđa može stvarati uredosoruse i na zrnu

Suzbijanje: otporne sorte i agrotehničke mjere kao kod P. graminis.

original

original

rothamsted.ac.uk

njl.hebei.com.cn

SEPTORIA TRITICI – pjegavost lišća pšenice

SEPTORIA NODORUM – smeđa pjegavost pljeva pšenice

- obje vrste izazivaju pjegavost lišća, a S. nodorum uzrokuje i pjege na klasu - pljevama –

s kojih prelazi na zrno

- pjege su izdužene, svjetlo smeđe boje s tamnijim rubom

- simptomi se prvo javljaju pri vrhu lista i na najstarijem lišću

- broj pjega može biti tako velik da se lišće u potpunosti osuši

- intercelularni micelij za vlažnog vremena u središnjem dijelu pjega stvara piknide s

piknosporama (kod S. tritici one su vrlo tanke i duge, a kod S. nodorum kraće i deblje)

- one omogućuju širenje bolesti u vegetaciji i prezimljavanje parazita.

- piknospore kliju na niskim temperaturama (+2 do +3°C) uz visoku vlažnost zraka

Suzbijanje: agrotehničke mjere borbe (plodored, zaoravanje zaraženih

ostataka, pravilan odnos NPK gnojiva), dezinfekcija sjemena (za S. nodorum);

fungicidi kojima se suzbija pepelnica djeluju i na uzročnika pjegavosti lišća

Septoria tritici (teleomorfni stadij Mycosphaerella graminicola ) - uglavnom napada plojku i rukavac lista pšenice iako se ponekada može javiti i na

stabljici, klasu i perikarpu zrna

- može se uočiti već u jesen (ozima pšenica) ili proljeće (jara pšenica) kod biljaka

u stadiju 2 do 3 lista - male ovalne ili okrugle pjege razbacane po plojci lista – listovi

mogu djelomično ili potpuno odumrijeti, ako bolest zahvati vrat korijena ugiba cijela

biljka; biljke koje "prežive" imaju slabiju energiju rasta, slabije nabusavaju, a

korjenov sistem je slabije razvijen

- jače se razvija u proljeće za hladna i kišna vremena ili nakon blage zime ili zime s

dugotrajnim snježnim pokrivačem pod kojim je gljiva prezimila kao micelij na mladim

biljčicama ili u obliku piknida na ostacima biljaka

- za razvoj bolesti potrebna je visoka vlažnost zraka i kiša kroz duže vrijeme

- piknospore kliju na temperaturama od 2 do 37ºC (optimum 20-25ºC); niske

temperature pri kojima kliju objašnjavaju širenje zaraze tijekom kasnih jesenskih i

ranih proljetnih dana

- tijekom ljeta gljiva se održava na ostacima biljaka kao saprofit ili na samoniklim

biljkama pšenice i korovima

original

original

omafra.gov.on.ca

fao.org

original

Septoria nodorum sin. Stagonospora nodorum

(teleomorfni stadij Phaeosphaeria nodorum, Leptosphaeria nodorum)

- prvi puta opisana 1845. godine u Engleskoj

- načini njezina širenja: putem zaraženog zrna, zaraženih biljnih ostataka i velikog

broja korova (Avena, Agropyron, Agrostis, Bromus, Dactylis, Festuca, Lolium,

Phleum, Poa)

- Zarazu mogu obaviti askospore (pseudoteciji), konidije ili micelij

- u jesen se simptomi vide na koleoptili: sitne ovalne smeđe pjege tamnijeg ruba

- na vlati se bolest javlja rijetko; zaraza nodija utjeće na čvrstoću i može dovesti do

loma vlati

- zaraza rukavaca i plojki listova - žućkaste do smeđe nekrotične površine nepravilnog

ruba, središnji dio svjetlije boje; odumiranje lista počinje od vrha i širi se prema

rukavcu

- na klasovima bolest se javlja na pljevama, obuvencu, osju i klasnom vretenu

- iza cvatnje uočavaju se male smeđe pjege ljubičasto-plave boje uglavnom na gornjoj

polovini vanjske pljeve, vremenom pljeve poprimaju čokoladnu boju i pune su piknida

- razvoju bolesti pogoduju česte izmjene kiše i sunčanog vremena

- za zarazu je potrebna visoka relativna vlaga zraka (iznad 69%), rosa ili kiša i

temperatura od 5 do 37ºC (optimalno 20-25ºC)

ipm.ppws.vt.edu

visualphotos.com

uky.edu

wheat.pw.usda.gov

staff.ncl.ac.uk

Pyrenophora tritici-repentis – uzročnik žuto-smeđe pjegavosti lista pšenice

- parazitira na pšenici, ječmu, raži i brojnim vrstama iz porodice Poaceae

- prvi simptomi: sitne ovalne žute pjegice s crnom točkicom u sredini; mogu narasti do 1cm,

spajati se posebice na vrhu lista te izazvati sušenje

- u klasanju, cvjetanju i mliječnoj zriobi pjege dobivaju karakterističan izgled: smeđe

su boje uvijek okružene žutim rubom (kloroza) i najčešće oblika leće

- bolest se može proširiti na sve listove te izazvati potpuno sušenje lišća već krajem mliječne zriobe

- za vlažnog vremena na pjegama se razvija tamna prevlaka (konidiofori i konidije)

- gljiva može zaraziti i klasove: netipčni simptomi u vidu crnih točkica

- s pljevica parazit prelazi na sjeme koje kod jačih zaraza može poprimiti ružičastu boju

konidije

genome.jgi-psf.org

- glavni izvor zaraze su djelomično zaorani ili na površini tla zaostali ostaci pšenice,

prije svega zaražene vlati, na kojima gljiva živi saprofitski - gljiva formira pseudotecije

s askusima i askosporama koje se oslobađaju u proljeće nakon kiše te obavljaju

primarne infekcije

- izvor zaraze mogu biti i zaraženo sjeme, samonikla pšenica i različite trave koje su

domaćini ovoj gljivi

- širenje bolesti u usjevu posebice je brzo tijekom kišnog razdoblja ili za vrijeme

dugotrajne magle ili rose

Suzbijanje: barem dvogodišnji plodored koji isključuje domaćine (pšenica, ječam, raž),

suzbijanje travnih korova (Agropyron, Agrostis, Arrenatherum, Bromus, Elymus,

Hordeum, Phalaris, Secale) koji su alternativni domaćini, sjetva zdravog i tretiranog

sjemena, tretiranje fungicidima tijekom klasanja ili cvjetanja pšenice ukoliko je zaraženo

5% ili više drugog i trećeg gornjeg lista.

Zaštita pšenice od uzročnika smeđe pjegavosti, pepelnice i hrđe daje zadovoljavajuće

rezultate. Kod jako osjetljivih sorata preporučava se tretiranje obaviti fungicidima na

osnovi strobilurina ili strobilurina u kombinaciji s triazolima.

Biljni ostatci na kojima su se razvili pseudoteciji

Simptom na listu apsnet.org

plantwise.org

agdev.anr.udel.edu

agric.gov.ab.ca

plantwise.org

original

hgca.com

Microdochium nivale

- uzročnik snježne plijesni i paleži klasova pšenice

- javlja se krajem zime i vrlo rano u proljeće u godinama s obiljem snijega

- prvenstveno napada raž i pšenicu, ali može izazvati i propadanje ječma i

drugih biljaka iz porodice Poaceae

- prvi simptomi se mogu uočiti već u jesen kada se u usjevu vide prazna mjesta

- pšenica niče slabije i neujednačeno

- ukoliko na praznim mjestima plitko zakopamo uočavamo neiznikle klijance

uvijene poput vadičepa

- iznikle biljčice zaostaju u porastu, na njihovom donjem dijelu mogu se uočiti

bijelo ružičaste vataste prevlake micelija gljive

- pojava bolesti se najlakše i najčešće uočava krajem zime ili u rano proljeće

nakon otapanja snijega - u oazama odumrle biljke – priljubljenje uz tlo i

pokrivene bijelo ružičastom prevlakom koja nalikuje plijesni

- prevlaka brzo nestaje za sunčanog i vjetrovitog vremena

- biljke koje prežive rani napad zaostaju u rastu, a ponekada im korijen trune

- gljiva izaziva i pjege na listovima te palež klasova (zaraza askosporama koje

nastaju u peritecijima na podnožju vlati ili zaraza konidijama: list klas)

- prenosi se sjemenom i zaraženim biljnim ostatcima

- sjetva tretiranog i dorađenog sjemena, plodored

- rana prihrana u proljeće pomaže preživjelim biljkama da se oporave i nastave rast

agroatlas.ru

plante-doktor.dk

agroatlas.ru expono.com

extension.missouri.edu

original hgca.com

original

hcphs.hr

Rhynchosporium secalis

– pjegavost lišća ječma

- unutar roda Rhynchosporium postoje samo dvije priznate vrste

- R. secalis je prvi put opisan u Norveškoj 1880. godine

- glavni domaćin je ječam, ali zaražava i zob, raž, pšenicu kao i neke korove iz porodice

Poaceae

- gubitci prinosa zrna mogu biti i veći od 35%

- teleomorfni stadij nije poznat

- na plojci, rukavcima lišća, pljevama i osju 1-2 cm duge ovalne pjege

- u početku su vodenaste, zatim plavosive boje, kasnije postaju svjetlo smeđe

- rub pjega postaje nepravilan (nazubljen) tamno smeđe do ljubičaste boje

- pjege se mogu spajati, pa se jako zaraženo lišće suši

- micelij se razvija subkutikularno, kasnije u mezofilu

konidije su dvostanične sa kukasto zakrivljenom gornjom stanicom

- u starijem miceliju ponekada se formiraju netipične jednostanične konidije čija uloga nije

poznata

- optimalna temperatura za sporulaciju, klijanje konidija i infekciju je 15-20°C;

potrebna je visoka RVZ (više od 95%)

- održava se na zaraženom lišću, ostatcima, alternativnim domaćinima, a može se

prenositi i sjemenom (nema veći značaj )

- može dobro sporulirati na ostatcima slame i 12 mjeseci

Suzbijanje: sijati tolerantnije sorte, duboko zaoravanje ostataka nakon žetve,

plodored, dezinfekcija sjemena

original

foto Bogdan Korić

foto Bogdan Korić naro.affrc.go.jp

foto Bogdan Korić

Pyrenophora teres (anamorfni stadij Helminthosporium teres)

uzročnik mrežaste pjegavosti ječma

- svuda u svijetu gdje se sije ječam (najviše u vlažnom i prohladnom području Europe,

Kanade, Azije, istočne Afrike, ali i u suhoj Australiji; štete 9-37%, a u iznimnim slučajevima i

više od 50% prinosa

- simptomi se najintenzivnije se razvijaju u vrijeme cvjetanja i nalijevanja zrna:

pjege tamne boje okružene žutom zonom u kojoj se vide tamne linije povezane u mrežu

točkasta pjegavost je manje karakterističan simptom

- jače zahvaćeno lišće se suši; zaraženi mogu biti lisni rukavci, pljevice i zrno

- fakultativni parazit, intercelularni micelij stvara konidiofore s konidijama

- sporulacija je rijetka na zaraženim biljkama

- na ostatcima biljaka nastaju pseudoteciji s askusima i askosporama

- gljiva se održava kao micelij, pseudotecij (zaraženi ostaci) ili konidije na sjemenu

(primarne infekcije)

- svaka pjega je jedna lokalna infekcija

- optimalna temperatura za zaraze je 10-15°C, za sporulaciju oko 20°C i visoka RVZ

(10-30 sati)

- konidije se šire vjetrom i vrše sekundarne infekcije

Suzbijanje: plodored, uništavanje zaraženih ostataka, otporne sorte, dezinfekcija

sjemena, tretiranje u vegetaciji fungicidima

original

foto Bogdan Korić

foto Bogdan Korić

Pyrenophora graminea (anamorfni stadij Helminthosporium gramineum)

- uzročnik prugavosti ječma

- početkom 20. stoljeća najraširenija i najštetnija bolest ječma; pri jakim zarazama

gubitci 60-80% (na malim posjedima gdje se sije vlastito sjeme i 100%)

- jače oboljeva ozimi od jarog ječma; rijetko i na pšenici, zobi i raži

- prenosi se isključivo sjemenom (zaraza samo iz sjemena)

- prvi simptomi već na mladim biljkama (2.-3. list); prvo klorotične pruge između žila,

kasnije tkivo nekrotizira, a list se iskida (raščija, rasperja)

- za vlažnog vremena pruge su prekrivene nakupinama konidija

- bolesne biljke slabo klasaju, klasovi su često „uvučeni“ u rukavac lista i sterilni

- zrno je sitno i šturo; zaraza zrna tijekom čitavog razvoja do mliječne zriobe

- stadij Pyrenophora (periteciji) je rijedak i nema veći značaj u pojavi bolesti

- konidije su tipične za rod Helminthosporium, kliju u micelij koji zaražava pljevice i

- vanjski dio perikarpa, micelij ne utječe na razvoj zrna

- infekcija klasova događa se od klasanja, osobito u cvjetanju, pa do potpunog formiranja

zrna

- spore se šire zračnim strujanjima

-konidije nastale na lišću ne mogu ponovo zaraziti list nego samo klas, a to znači da nema

sekundarnih infekcija u vegetaciji

Suzbijanje: dezinfekcija sjemena, otporne sorte imaju relativnu vrijednost (patotipovi)

foto Bogdan Korić

foto Bogdan Korić original

Ustilago maydis

– uzročnik mjehuraste snijeti kukuruza

- zaraza od klijanja do kraja vegetacije, a zaraženi mogu biti svi dijelovi biljke koji nisu

završili svoj rast i razvoj – meristem

- optimalna temp. za klijanje hlamidospora je 30ºC pa se najveći broj zaraza ostvaruje ljeti

- najveća osjetljivost – od metličanja do mliječne zriobe

- kukuruz oštećen od vjetra, kiše, tuče, štetnika, zakidanja metlica i dr. podložniji je zarazi

- na zaraženim mjestima uslijed napada parazita dolazi do hipertrofije i hiperplazije

stanica i stvaranja tumora

- u tumorima dolazi do fragmentacije micelija i stvaranja hlamidospora

Klijanje hlamidospora:

- one koje su na površini biljke kliju po trećem tipu u diploidni micelij

- one koje su na površini tla kliju po u četverostaničan bazid s bazidiosporama koje

nakon spajanja daju sekundarni diploidni micelij

Prenošenje parazita u slijedeću vegetaciju omogućuju hlamidospore koje prezime u tlu.

Hlamidospore se u tlu mogu održati 2-3 godine.

original original

original

original

original

original original

original

original

original

menuism.com

thesneeze.com

famous1.all.co.uk

Sorosporium reilianum

U Europu donesen iz Egipta; raširen u Australiji, N. Zelandu, SAD, Rusiji, Južnoj Africi, južnoj

i sjevernoj Europi.

Domaćini: kukuruz i sirak (f. sp.), srodnici kukuruza (Euchleana mexicana).

- na kukuruzu dolazi f.sp. zeae, a na sirku f.sp. reiliana

Gljiva zaražava klip (u cijelosti) i metlicu (djelomično); zaraze su sistemične.

Zaraženi organi pretvoreni su u hlamidospore; hrapava episporija, crvenkasto smeđe boje;

sterilne stanice su bezbojne.

Hlamidospore kliju u četverostaničan bazid, bazidiospore su + i – spola.

Zaraza nastaje iz tla (prezimljavanje hlamidospora); nakon tvorbe diploidnog (dikarionskog)

micelija dolazi do infekcije klice kukuruza kada je ona dugačka 0,5-1 cm.

Optimalna temperatura za zarazu je 23-28°C, minimalna 16°C, a maksimalna 36°C.

Vlažnost tla je bitna, previsoka vlažnost negativno utječe na infekciju.

Vitalnost hlamidospora > 5 godina; one prolaze neoštećene kroz probavni sustav goveda i ovaca.

Sjeme nije bitno kao izvor zaraze.

Suzbijanje : plodored najmanje 2-3 godine

pravilna gnojidba (manjak N – jače zaraze)

sjetva otpornih hibrida

tretiranje sjemena kao dopunska mjera

agro.se-ua.net

alfachem.com.ua

Rod FUSARIUM

- razred Hyphomycetes

- red Hyphales

- velik broj vrsta (saprofiti i fakultativni paraziti)

- jedan od ekonomski najznačajnijih rodova gljiva

- izvor inokuluma: zaraženo tlo, zaraženo sjeme ili alternativni domaćini

- zaraza sjemena: površinska i dubinska

- zaražavaju velik broj biljnih vrsta (kultiviranih i korovnih) iz različitih porodica

- izazivaju različite tipove bolesti:

palež klijanaca (pšenica, ječam, kukuruz)

trulež korijena (pšenica, ječam, kukuruz)

trulež lukovica (tulipani, narcisi, luk)

trulež gomolja (krumpir)

trulež stabljike (kukuruz)

palež klasova (pšenica)

trulež klipa (kukuruz)

uvelost biljaka (karanfili, rajčica, krastavci) - traheofuzarioza

- konidijski stadij - na zaraženim biljnim organima stvara prevlake bijele ili ružičaste boje

koju čine micelij i konidije

- spolni stadij - askusi s askosporama - Nectria, Calonectria i Gibberella

- višestaničan micelij na kojem nastaju konidiofori s konidijama (mikro i

makrokonidije)

makrokonidije mikrokonidije

original original

- mikrokonidije - najčešće ovalnog oblika, ponekada kruškolike,

jednostanične, ali mogu imati 1, 2 ili rjeđe 3 septe, nastaju na jednostavnim,

nerazgranatim konidioforima, pojedinačno, u nizovima ili u tzv. lažnim

glavicama

nizovi, “lančići” original

original

lažne glavice

original

bccm.belspo.be

- makrokonidije - srpasto povijene, s izduženom vršnom stanicom i

bazalnom stanicom koja ima oblik stopice, uvijek višestanične i uglavnom

imaju 3 do 7 septi, najčešće nastaju na razgranatim konidioforima u

sporodohijama.

original original

- neke vrste stvaraju hlamidospore kao organe za konzervaciju

- nastaju u miceliju ili u makrokonidijama

- nastaju pojedinačno, u paru ili nizu

original

original

palež klijanaca kukuruza

original

original

original

palež klijanaca pšenice

original

original

trulež korijena kukuruza

trulež stabljike kukuruza

extension.iastate.edu

original

palež klasa trulež klipa

original original

original

- brojne vrste u zaraženim biljnim tkivima stvaraju mikotoksine

- kada je mikotoksin jednom stvoren, gljiva producent može uginuti, ali toksin ostaje u

supstratu na kojem je gljiva rasla (odsutnost gljive materijalu ne znači i odsutnost

mikotoksina)

Ishrana ljudi i životinja kontaminiranom hranom dovodi do bolesti pa mikotoksikoze

predstavljaju zdravstveni problem.

Fusarium graminearum (Gibberella zeae)

Fusarium verticillioides (G. fujikuroi)

F. subglutinans (G. subglutinans)

Fusarium avenaceum (G. avenacea)

F. equiseti

F. poae

F. oxysporum

F. solani (N. haematococca)

F. sporotrichioides

Fuzarijske bolesti pšenice

1. Palež klijanaca - posljedica je sjetve zaraženog sjemena ili zdravog sjemena u zaraženo tlo

- propadanja klijanaca prije nicanja ili neposredno nakon nicanja

- klijanaca slabija, biljčice otpornije, a klimatski uvjeti povoljni za razvoj

pšenice biljčice nastavljaju rast i razvoj

original

original

2. Trulež korijena i vlati

- samostalan patološki proces ili progresivna bolest nakon paleži klijanaca

- ako do zaraze dođe do busanja biljke mogu propasti, ako do zaraze dođe kasnije u

vegetaciji propadanje biljaka je rijetko

- ovisno o intenzitetu bolesti dolazi do formiranja klasova s manjim brojem slabije nalivenih

zrna

original

3. Palež klasova

- do zaraze zrna može doći od cvjetanja do kraja vegetacije

- najveće štete - u cvatnji temperature iznad 25ºC uz RZV iznad 85%

original original

original

original original

Fuzarijske bolesti kukuruza

1. Palež klijanaca

2. Trulež korijena

original

original

original

3. Trulež stabljike

original

original original

4. Trulež klipa

original

original

original

Exserohilum turcicum (teleomorf Setosphaeria turcica )

Uzročnik sive pjegavosti lista kukuruza

-raširena je u Europi, Africi, Aziji i Sjevernoj Americi, osobito u područjima s toplom

i vlažnom klimom

- do uvođenja u široku proizvodnju otpornih hibrida kukuruza (1970. godina) bolest

se češće javljala kao epifitocija pa su i gubici uslijed smanjenog učinka fotosinteze bili

značajni

- osim kukuruza gljiva može zaraziti uzgajani i divlji sirak, sudansku travu i teozintu

Simptomi:

- prvo se vide malene klorotične pjege koje kod osjetljivih hibrida ubrzo dostižu i do

15 cm u dužinu te 1,5 do 4 cm u širinu; eliptične su, rjeđe nepravilnog oblika i imaju

zašiljene krajeve

- središnji dio je svjetle boje, a rubovi su tamni

- uvijek se pružaju u pravcu lisnih žila

- pri visokoj vlažnosti zraka i povoljnoj temperaturi (optimalna oko 28ºC) pjege su

prekrivene obiljem konidija

gov.mb.ca

panorama.cnpms.embrapa.br

omafra.gov.on.ca

plantpath.cornell.edu

padil.gov.au

agdev.anr.udel.edu

- zaraze počinju na doljnjem lišću, na rubovima i vrhovima plojke

- bolest se postupno širi, pjege se spajaju u veće nekrotizirane površine, a lišće se suši

- u pojavi i razvoju bolesti glavnu ulogu ima konidijski stadij gljive

- pseudoteciji u prirodi nastaju vrlo rijetko

- održava se na zaraženim ostacima lišća i komušine

- sjemenom se ne prenosi

- da bi spore proklijale lišće treba biti vlažno tijekom 6 do 18 sati, a temperatura između

18 i 28ºC

- jedina mjera borbe protiv sive pjegavosti je sjetva otpornih hibrida te dodatno plodored i

duboko zaoravanje biljnih ostataka

plantpathology.uark.edu

Helminthosporium carbonum (teleomorf Cochliobolus carbonum)

- u Hrvatskoj se javlja sporadično, a i tada ne nanosi nikakve štete

- napada lišće, stabljiku i klip (zrno)

- na lišću kukuruza C. carbonum izaziva pjegavost, a simptomi ovise o rasi patogena

Rasa O je gotovo nevirulentna za kukuruz.

Rasa 1 (usko je specijalizirana na nekoliko samooplodnih linija kukuruza) - pjege su

malene, ovalne, tamne boje s nekoliko prstenova.

Rasa 2 - pjege su krupnije (do 2 cm), središnji dio je sivkaste boje, rub je taman do

zagasito ljubičast.

Osim lišća rase 1 i 2 napadaju klipove te se obično u gornjoj trećini razvija crna plijesan

zrna. Za vlažnog i toplog vremena pjege su pokrivene crnom prevlakom konidiofora i

konidija. Konidiofori se pojavljuju na površini lišća kroz puči.

Rasa 3 (utvrđena na sjeveru SAD-a) uzrokuje linearne pjege na plojci, lisnim rukavcima i

komušini.

waltonlab.prl.msu.edu

- gljiva se u prirodi održava kao micelij na ostacima kukuruza i kao konidije na sjemenu

- toplo i vlažno vrijeme pogoduje obilnoj sporulaciji, a vjetar raznosi spore na relativno

velike udaljenosti

- širenje kišnim kapima ima lokalno značenje, unutar nekoliko susjednih listova ili biljaka

- optimalna temperatura za klijanje konidija i infekciju kukuruza je ista i iznosi 25 do

28ºC

- spore kliju privisokoj vlažnosti zraka.

Suzbijanje:

uzgoj otpornih hibrida,

plodored,

zaoravanje kukuruzovine

dezinfekcija sjemena

naro.affrc.go.jp

Sclerotinia sclerotiorum

- uzročnik bijele truleži

- parazitira na više od 400 biljnih vrsta (kultivirane i korovne)

original

original

original

original

original

Propadanje sjemena i palež klijanaca

- u godinama kada poslije sjetve nastane duže razdoblje prohladnog i vlažnog vremena

- posljedica sjetve inficiranog sjemena, a s druge strane, zbog napada gljive iz tla

- sjeme ili uopće ne klije ili klica nekrotizira i istrune u tlu prije nicanja

bolest hladnijih i vlažnijih podneblja (najbolje se razvija pri temperaturi

15-21ºC i visokoj RVZ)

- glavni izvor zaraze su sklerocije (ostaju vitalne 4 do 6 godina)

original

original

Korijenski tip bolesti

- od početka butonizacije do kraja vegetacije

- venjenje lišća, prijevremeno venjenje cijelih biljaka

-na prizemnom dijelu biljaka dolazi do nekroze tkiva (tamna boja); (za visoke vlažnosti formira se

bijeli, gusti micelij (za vrijeme suše brzo nestaje), zaražena tkiva trunu, na površini i u

unutrašnjosti tkiva formiraju se krupne sklerocije

- odumiranje zahvaća i lateralno korijenje

original original

original

Truljenje srednjeg dijela stabljike

- javlja se od cvjetanja do zriobe, infekciji obično prethodi razvoj bolesti na listu i lisnoj peteljci

- najčešće na sredini stabljike tkivo postaje tamno, a za vlažnog vremena nastaju bijeli micelij i

sklerocije

- zaraza se širi na stabljiku pojava nekrotičnih pjega oštro odijeljenih od zdravog dijela, pjege

rastu i prstenasto obuhvaćaju stabljiku

- stabljike se lagano lome

original original

original

original

Truljenje glave

- javlja se krajem cvatnje i kasnije

- na donjoj strani glave - vlažne sivo zelene, malo ulegnute pjege na dorzalnoj strani glave čija

se veličina brzo povećava; tkivo u okviru pjega se razmekša i počinje trunuti

- između sjemenki gusti bijeli micelij sklerocije

- sklerocije se rijetko formiraju u sjemenu

original

original

original

original

original

Sklerocije kliju u micelij koji u dodiru s korijenom suncokreta ostvaruje infekciju mehaničkim

prodorom u rizoderm.

Neke sklerocije, smještene 2-3 cm ispod površine tla, kliju karpogeno dajući jedan ili više

apotecija smještenih na vrhu stipa.

- temperatura najčešće nije ograničavajući čimbenik za stavranje apotecija (optimalna 11-15ºC)

- vlažnost tla ima veći utjecaj - da bi došlo do formiranja apotecija tijekom 7-14 dana vlažnost

treba biti blizu saturacije

- na apotecijima se razvijaju askusi s askosporama i parafizama pod uvjetom da vlažnost tla

ostane visoka

- askospore izbačene iz askusa šire se zračnim strujanjima i dospjevaju na površinu domaćina

- za njihovo klijanje i izazivanje zaraze potrebna je slobodna voda koja se na površini biljnog

tkiva mora zadržati 48-72 sata i dodatni izvor energije kao što su mrtva tkiva u ranama,

odumrli dijelovi cvijeta, polen i sl.

- oslobađanje askospora iz askusa odvija se tijekom 20-40 dana od vremena formiranja

- askospore kliju u kapima vode ili pri visokoj relativnoj vlazi zraka i temperaturi 18-26ºC

- vitalnost askospora je velika: na temperaturama između 19 i 24ºC i pri niskoj vlazi ostaju

klijave barem 45 dana, a na 5-7ºC više mjeseci.

original

original

original

original

original

Mjere zaštite

- sjetva zdravog i dezinficiranog sjemena

- plodored (slabe zaraze - do 10% zaraženih biljaka – 3 do 5 godina

jake zaraze – 6 do 8 godina)

- uništavanje samoniklog suncokreta i korova domaćina

- sjetva tolerantnih hibrida (nema otpornih)

- prostorna udaljenost od tabli na kojima je bila osjetljiva kultura

-fungicidi – trulež stabljike i glave

- vinklozolin (Ronilan, Konker)

- iprodion (Kidan, Lupo, Rektor)

- procimidon (Sumilex)

- karbendazim (Bavistn, Impact C)

- tebukonazol (Porto)

- prokloraz (Sportak, Mirage)

- biološke mjere suzbijanja (budućnost)

Phoma macdonaldi

- uzročnik crne pjegavosti

- utvrđena u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi

- u Hrvatskoj nema točnih podataka o rasprostranjenosti parazita

- razvoj crne i sive pjegavosti u istom usjevu uobičajena je pojava u nas - bolesne biljke su slabije kondicije, pri ranim i jakim zarazama stabljike su polomljene,

glave su manje, a prinos zrna i ulja niži - može zaraziti lišće, lisne peteljke, stabljike i glave suncokreta

- prvo bivaju zaraženi najdonji listovi i stabljika iznad razine tla

- na lišću se razvijaju pjege različite veličine i ono se brzo osuši, visi niz stabljiku

- na starijem lišću i kasnije tijekom vegetacije uz krupnije žile na plojci uočavaju se crne

nekrotične površine (može se zamijeniti s napadom Alternaria spp. osobito Alternaria helianthi)

- pjege na peteljkama su ovalne – mogu se spajati i opkoliti peteljku što ima za posljedicu venjenje

i otpadanje lišća

original

original

Najuočljiviji simptomi bolesti su na stabljici crne, ovalne ili ponekada nepravilne krupne

pjege (6-8 cm i više) razvijaju se prvo pri osnovi, a kasnije po cijeloj stabljici.

Njihov razvoj započinje u vrijeme cvjetanja suncokreta.

Na najnižem dijelu biljke pjege se spajaju u crne lagano uočljive površine koje prstenasto

obuhvaćaju stabljiku.

Na mjestu spoja peteljke i stabljike dugo se zadržavaju kapi vode (kiša, rosa) i na tim mjestima

najlakše dolazi do infekcije.

-rijetko ulazi u parenhim srži Na bolesnim tkivima, osobito peteljkama i stabljikama, gljiva stvara sitne crne piknide

(tijekom vegetacije i na ostacima). Piknidi su okruglasti i gotovo potpuno uloženi u biljno tkivo.

Gljiva se razvija u širokom rasponu temperatura od 3-35ºC (optimum je 25ºC).

Inkubacija traje između 4 i 8 dana zavisno o okolišnim čimbenicima.

Savršeni (teleomorfni) stadij parazitne gljive opisan je kao Leptosphaeria lindquisti.

Periteciji nastaju gotovo na površini biljnih ostataka, tamne su boje i imaju kratki vrat.

Askospore su pretežito četverostanične, rijetko dvostanične s više uljanih pjega u stanicama.

Ostaci suncokreta u tlu primarni su izvor zaraze. Utvrđeno je da na njima prve dvije godine

prevladavaju piknidi, a u trećoj nastaju periteciji.

Vitalnost piknida s piknosporama je barem tri godine.

Iako sjeme može biti inficirano, ono nema značajnijeg udjela u prenošenju bolesti.

Mjere suzbijanja:

uzgoj tolerantnih hibrida

višegodišnji plodored (6 godina)

uporaba zdravog i dezinficiranog sjemena

provođenje svih agrotehničkih mjera koje doprinose očuvanju vitalnosti usjeva

Plasmopara halstedii

- uzročnik plamenjače suncokreta

- opisana 1883. godine - Farlow - utvrđena je u mnogim europskim zemljama, SAD-u, Kanadi, Australiji, Južnoj Americi,

Aziji i Africi

- od početka 50-ih godina do uvođenja u proizvodnju hibrida suncokreta 1977. godine

plamenjača je bila najštetnija bolest suncokreta - prosječno 5-10% bolesnih biljaka

- gljiva je sposobna stvarati nove, agresivnije i virulentnije patotipove, a moguće je unošenje

američkih patotipova na koje su naši hibridi neotporni, potrebno je pratiti pojavu ove bolesti

- razlikuje se šest tipova simptoma

- najštetnija je sistemična zaraza – biljke su zakržljale, visine 40-60 cm, internodiji su skraćeni,

a stabljika zadebljana, lišće je sitno, naborano i klorotično, na naličju osobito uz krupnije žile

pokriveno gustom bijelom prevlakom koju tvore konidiofori i konidije (zoosporangiji).

Tkiva zaraženih biljaka su tvrda i deformirana, što je posljedica nejednakog rasta zdravog i

bolesnog dijela. Zaražene biljke ne daju sjeme, a ako se ono i razvije, šturo je.

Plamenjača može izazvati još jaču zakržljalost, kada su stabljike vrlo tanke, a njihova visina

ne prelazi 10-15 cm.

Sistemična zaraza

original

original

original

original

original

original

original

Lokalna zaraza

- bez većeg utjecaja na prinos

- ograničene samo na lišće - s gornje

strane prekriveno klorotičnim

pjegama, a s naličja bijelom

prevlakom konidiofora i konidija

original

original

Sjeme koje se razvija na bolesnim biljkama može biti zaraženo i služiti za prenošenje bolesti u

narednu vegetaciju. Iz zaraženog sjemena vrlo rijetko se razvijaju sistemično zaražene biljeke,

simptoma uglavnom nema, oni su skriveni.

Značaj zaraženog sjemena - gljiva se prenosi u druge zemlje ili na druge kontinente.

Povećanju inokuluma u tlu doprinose bolesne samonikle biljke suncokreta ili korovne vrste kao

što je u nas Xanthium strumarium.

Glavni izvor zaraze - zaraženi biljni ostaci u kojima se nalaze oospore mogu nastati u svim

bolesnim organima biljke suncokreta i to tijekom cijele vegetacije, najveći broj stvara se u

srži korijenova vrata.

Oospore su okrugle, zadebljale, višeslojne opne, tamnije žute boje, u promjeru do 45μm.

Nastaju spolnim razmnožavanjem i u tlu ostaju vitalne i do deset godina.

U povoljnim uvjetima (vlažno tlo i temperatura 12-14ºC) oospore kliju dajući zoosporangije

sa zoosporama.

Pri temperaturama od 10-20ºC i uz prisutnost vode oslobađaju se bubrežaste zoospore s po

dvije flagele. One se kreću kroz vodu do biljke suncokreta, umire se, odbace flagele te kliju i

inficiraju biljku. Do infekcije dolazi preko korijena, hipokotila, lista i kasnije glavice.

U napadnutoj biljci micelij se širi intercelularno i na zaraženim biljnim organima gljiva

sporulira.

Na lišću na monopodijalno razgranatim konidioforima razvijaju se α-zoosporangiji, a na

korijenu se formiraju β-zoosporangiji dvostruko veći od onih na lišću.

Oslobođene zoospore obavljaju sekundarne infekcije lokalne zaraze na lišću i glavicama.

Njihovo širenje i na veće udaljenosti osigurava vjetar te se bolest može pojaviti i na njivama

na kojima nije bilo suncokreta i desetak godina.

Mjere suzbijanja:

uzgoj otpornih hibrida

tretiranje sjemena fungicidima na osnovi metalaxyla (dobri rezultati protiv infekcije

korijena)

plodored

ukloniti sistemično zaražene biljke

uništavanje samoniklog suncokreta i korova

original

Macrophomina phaseolina

- uzročnik suhe ili ugljenaste truleži

- uzročnik prijevremenog sušenja biljaka u suhim i toplim područjima uzgoja

- bolest je vrlo destruktivna u Australiji, Južnoj Americi (Argentina), Južnoj Africi,

SAD-u (Kansas, Teksas, Nebraska), Indiji, Španjolskoj i Portugalu

- u Hrvatskoj se suha trulež suncokreta u jačem intenzitetu javlja povremeno

- zemljišni fakultativni parazit utvrđen na više od 500 kultiviranih i korovnih vrsta biljaka

ent.iastate.edu

agdev.anr.udel.edu

agroatlas.ru

Prvi simptom je venjenje biljaka iza cvjetanja (obično se ne povezuju s ovim parazitom ili ako

simptomi nisu jako izraženi ostaju neprimjećeni).

Tipični simptomi vide se na korijenu i u zriobi suncokreta na doljnjem dijelu stabljike.

Zaraženi korijen tamne je boje, manje ili više razgrađen, što je glavni razlog venjenja biljaka.

Bolesne stabljike sive su boje, a kora se odvaja od srži koja ima spužvastu strukturu I

također je siva od mnogobrojnih sitnih (0,5-1,5 mm) crnih mikrosklerocija.

original original

original

original

Ostatci suncokreta i drugih domaćina (soja, kukuruz, lucerna, šećerna repa) u tlu izvor su

zaraze tijekom više godina. U vlažnim tlima mikrosklerocije ostaju vitalne 7-8 tjedana, a

micelij propada za oko 7 dana.

Klijanje mikrosklerocija potaknuto je izlučevinama korijena, a za razvoj parazita i postanak

bolesti potrebna je visoka temperatura tla.

Stadij piknida u prirodi je rijedak i drži se da je za njegovu tvorbu osim visoke temperature

neophodna i visoka vlaga. Ukoliko se piknidi formiraju izvor zaraze su piknospore.

M. phaseolina je termofilna gljiva.

Optimalna temperatura za razvoj micelija i sklerocija je oko 30ºC, minimalna iznosi približno

10ºC, a maksimalna se kreće od 35-40ºC.

Uloga sjemena u epidemiologiji suhe truleži u umjerenom klimatu nije od velike važnosti,

iako je dokazano da gljiva inficira sjeme.

Mjere suzbijanja:

sve mjere koje osiguravaju optimalan rast i razvoj biljaka kako bi se umanjo

negativan utjecaj ekoloških čimbenika, odabir hibrida otpornih na sušu,

tolerantnih na parazita, višegodišnji plodored, sjetva zdravog i kvalitetnog sjemena

mikrosklerocije i piknidi na Pinus sp.

forestryimages.org

Botrytis cinerea

- uzročnik sive plijesni

- zaražava suncokret u većini zemalja gdje se ova kultura sije

- fakultativno je parazitna i polifagna vrsta

- u jačem intenzitetu javlja se samo u godinama s većom količinom kiše i to uglavnom u

drugom dijelu vegetacije

- razvija se siva plijesan na glavama kao osobito štetan oblik bolesti

- smanjenje prinosa i lošija kakvoću sjemena za proizvodnju ulja

-

inra.fr

Suncokret može biti inficiran tijekom cijelog razvoja - od sjemena do sjemena

Broj zaraženih biljaka i jačina bolesti ovisi o:

tolerantnosti domaćina

količini oborina

relativnoj vlažnosti zraka

temperaturi

Truljenje sjemena, bolest tipa paleži klijanaca i propadanje mladih biljaka u nas je rijetko,

a ukoliko se u poljskim uvjetima javi ostaje nezapaženo.

Parazitna gljiva zaražava lišće, peteljke, stabljiku i glave suncokreta. Simptomi su tamne pjege

koje 5-6 dana iza pojave prekriva gusta siva prevlaka, što je siguran dijagnostički znak za

prepoznavanje uzročnika bolesti i bez mikroskopa.

Infekcija nastaje kroz oštećena tkiva, ali i preko potpuno neoštećene kore.

Napadnuta tkiva su razmekšana usljed čega lišće i peteljke venu, a stabljike se mogu polomiti.

Glave suncokreta bivaju inficirane s doljnje strane (ventralno), obično na rubu. Pri ranim

zarazama i vlažnom i toplom vremenu glave se raspadaju, a većina sjemena je inficirana.

original original

inra.fr en.goldenmap.com

Višestanični micelij je sive boje i na njemu, u tami uz visoku vlagu, nastaju dugi, u gornjoj

trećini razgranati, tamnije sivi konidiofori s obiljem ovalnih, hijalinih jednostaničnih konidija.

Konidije raznose zračne struje na relativno velike udaljenosti. Kliju u kapima vode ili pri

visokoj relativnoj vlažnosti zraka (>90%) i u širokom rasponu temperatura.

Minimalna je 2-5ºC, optimalna 20-25ºC, a maksimalna 39-41ºC

original

original

Ponekada se u sivoj prevlaci stvaraju crni, nepravilni sklerociji veličine 1-2 mm.

Karpogeno klijanje sklerocija, uloga apotecija, askusa i askospora u razvoju B. cinerea malo

je poznata.

Mjere suzbijanja:

sjetva otpornijih genotipova

sjetva zdravog i dezinficiranog sjemena

višegodišnji plodored

duboko zaoravanje zaraženih biljnih ostataka

uništavanje korova u usjevu i uz površine pod suncokretom

desikacija biljaka u vrijeme fiziološke zrelosti sjemena (sjemenski usjevi)

Alternaria helianthi

- uzročnik smeđe-crne koncentrične pjegavosti suncokreta

- prvi opis Hansford (1943.) u Ugandi kao Helminthosporium helianthi (dominantna poprečna

septiranost konidija)

- Tubaki i Nishikara (1969.) su usporedili vlastite izolate gljive s Hansfordovima i utvrdili da se

radi o istoj vrsti. Obzirom da se u konidijama javljaju i uzdužne septe isključili su pripadost

gljive rodu Helminthosporium i ustanovili novi takson Alternaria helianthi

- prisutna je u svim područjima uzgoja suncokreta

- ne nanosi značajnije štete te za mnoge zemlje nema točnih podataka o njenoj raširenosti

- gubici mogu biti značajni - 15-90% prinosa zrna, 20-30% sadržaja ulja

- ima relativno uzak krug domaćina

- glavni domaćini su uzgajane i divlje vrste roda Helianthus, rjeđe Ricinus communis,

Leuchantemum vulgare i Zinnia elegans

- napada sve nadzemne dijelove suncokreta izazivajući pojavu pjega različite veličine i oblika,

što zavisi o zaraženom biljnom dijelu i reakciji pojedinih genotipova - pjege su na lišću, kao i na drugim organima biljaka rasute bez reda, okrugle ili poligonalne,

1-3 cm u promjeru, s nekoliko koncentričnih prstenova

- mlađe pjege često su okružene klorotičnom zonom koja se postupno izgubi

- pri jakim zarazama pjege se stapaju u veće nekrotizirane lezije prijevremeno sušenje lišća

inra.fr

original inra.fr

Na lisnim peteljkama pjege su ovalne, tamne, skoro crne boje, a usljed njihovog razvoja vene

i lišće s malim brojem nekroza na plojci.

Pjege na stabljikama su ovalne, tamno-smeđe ili crne boje, a na glavama suncokreta su i

udubljene.

Bolesne biljke slabo se razvijaju, stabljike se mogu polomiti, često su deformirane kao i glave

te čitave biljke do kraja vegetacije pocrne.

forestryimages.org

-fakultativni je parazit

- dobro razvijeni višestanični micelij u početku svjetlo smeđe, a kasnije tamno smeđe boje

- infekciju biljaka obavljaju konidije veoma razičitog oblika i veličine

- za razliku od drugih Alternaria vrsta one veoma rijetko nastaju u nizovima

original

original

- razvija se u širokom temperaturnom području: minimum je 1ºC, optimum 23-25ºC,

maksimum oko 33ºC

Za infekciju je potrebna visoka relativna vlažnost zraka i navlaženost biljnih dijelova vodom.

Konidije kliju u više infekcionih hifa koje zarazu mogu ostvariti putem prirodnih otvora (puči),

preko ozljeda, ali i direktno probijajuću kutikulu i epidermu.

Na svim zaraženim dijelovima pri povoljnim uvjetima gljiva stvara obilje konidija koje se

raznose zračnim strujanjima i kišom.

Suncokret može biti zaražen tijekom cijele vegetacije, ali njegova osjetljivost raste sa starošću

pa se bolest javlja uglavnom u drugom dijelu vegetacije.

Smatra se da se osjetljivost biljaka također povećava ako su izložene stresu (suša npr.).

Gljiva se održava na ostacima suncokreta i na sjemenu.

Mjere suzbijanja:

- sjetva tolerantnih hibrida (do danas nisu stvoreni visoko otporni hibridi)

- za sjetvu koristiti zdravo i dezinficirano sjeme

- plodored ima relativnu vrijednost (spore se šire vjetrom) suncokret ne treba sijati na istoj

površini najmanje 4 godine

- pravodobnom sjetvom, smanjivanjem vlažnosti, međurednim razmakom i razmakom između

biljaka u redu te suzbijanjem korova značajno se može utjecati na jačinu bolesti

Bolesti šećerne repe

CERCOSPORA BETICOLA

UZROČNIK PJEGAVOSTI LIŠĆA ŠEĆERNE REPE

original

• Kod šećerne repe najštetnija bolest.

• C. beticola napada i stočnu repu, sjemensku repu, blitvu, grašak, ciklu, špinat te još biljke iz oko 20 rodova .

• Simptomi prvenstveno na lišću, zatim peteljkama, kod sjemenske repe na sjemenskim granama pa i samim cvatima.

• Pjege se razvijaju na lišću, peteljkama, cvjetnom stablu, cvati.

• Na lišću pjege su okrugle u promjeru 2-4 mm, svijetle sredine, ljubičastog ruba. Na peteljkama pjege su puno krupnije, ovalne i nikada se ne spajaju. Posljedica spajanja pjega na plojci je sušenje dijelova (cijelog) lišća. Prvo je napadnuto srednje i starije lišće, najmlađe ostaje zdravo.

original

original

• Korijen napadnutih biljaka se slabije razvija i sadrži manje šećera.

• Parazit prezimljuje u formi stroma u zaraženom lišću, sjeme kao izvor zaraze je danas bez praktične važnosti.

• U jesen (polovina rujna) biljka nastoji nadoknaditi izgubljeno lišće pa dolazi do retrovegetacije.

• Parazit formira intercelularni micelij, grupice konidiofora izbijaju kroz puči. Konidije su sabljastog oblika, višestanične. One kliju u kapi vode ili pri visokoj vlažnosti zraka u micelij. Konidije se šire najviše kišnim kapima. Kliju na temperaturama između 7 i 34°C, optimalna temperatura je 24-32°C uz 100% RVZ. U poljskim uvjetima zaraze rijetko nastaju ispod 16°C, ali mogu nastati između 12 i 37°C. Pri optimalnim uvjetima zaraza je ostvarena za 2-3 sata, a inkubacijski period iznosi 5 dana.

Konidije C. beticola

original

original

original

• SUZBIJANJE: agrotehničke mjere: sjetva otpornijih sorata, plodored, duboko zaoravanje zaraženih ostataka, povoljan odnos NPK; kalijeva gnojiva indirektno smanjuju zaraze, dezinfekcija sjemena nema veći značaj, ali se ona redovito provodi zbog drugih uzročnika bolesti.

• Anticerkosporna služba

• Fungicidi: sistemici: Baycor 2-3 kg/ha (2 l/ha), Trimidal 2 l/ha, Punch 0,25 l/ha, Azoksistrobin, Sphere 267,5 EC 0,7 l/ha, Artea EC 0,5 l/ha, Amistar XTRA 280 0,6-0,8 l/ha, Duett 0,75 l/ha, Flamenco 0,8-1,2 l/ha, Impact 25 SC 0,25 l/ha, Eminent 0,8 l/ha.

Pythium sp., Aphanomyces cochlioides, Phoma betae –

palež klijanaca šećerne repe

• Palež klijanaca šećerne repe izaziva veći broj fakultativno

parzitnih i polifagnih pseudogljiva i gljiva.

• Na repi se bolest javlja od kljijanja sjemena do formiranja

prvih listova (Pythium i Aphanomyces), a od klijanja sjemena

do razvoja 2-3 prava lista Phoma.

• Iz roda Pythium u hladnijim područjima (srednja i sjeverna

Europa) prevladava Pythium ultimum, a u području

mediterana raširen je P. aphanidermatum.

• A. cochlioides raširen je u mnogim zemljama gdje se uzgaja

šećerna repa.

• Phoma betae osim paleži klijanaca izaziva tzv. suhu trulež

korijena š. repe i pjegavost lišća. Ove bolesti nisu od velike

ekonomske važnosti.

original original

• Simptomi bolesti u osnovi su slični za sve uzročnike.

Zaraženo sjeme ne klije i često istrune. Ako isklije klica može

propasti u tlu prije nicanja. Nakon nicanja biljke propadaju

zbog zaraze korijena, stabljike u tlu ili hipokotila. Bolest se širi

sve do kotiledona do pravih listova.

P. betae kws.hr

kasvinsuojeluseura.fi

Pythium sp.

sbreb.org

sbreb.org

Aphanomyces sp.

kws.hr kws.hr

ianrpubs.unl.edu

plantmanagementnetwork.org

• Na korijenu se vide vodenaste, a zatim nekrotične pjege. Kada

prstenasto obuhvate korijen biljka se osuši. Na kotiledonima javlja

se kloroza, nekroza i sušenje.

• Posljedica bolesti su prazna mjesta (plješine) pa je potrebno repu

nadosijati ili presijati cijelu površinu.

forestryimages.org forestryimages.org

forestryimages.org

• Pythium (Oomycota, Peronosporales, Pythaceae, Pythium) i

Aphanomyces (Oomycota, Saprolegniales,

Saprolegnaceae,Aphanomyces) su pseudogljive.

• Micelij je jednostaničan nespolno se razmnožavaju

zoosporangijama sa zoosporama, spolno razmnožavanje – oospore.

plantmanagementnetwork.org

micelij

anteridij

oogonij

apsnet.org

original

Životni ciklus Pythium sp.

prilagođeno po Agrios, 1997.

• Phoma (Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Phoma)

• Micelij je višestaničan, bespolnim putem stvara piknide s

piknosporama.

• Splonim razmnožavanjem nastaju pseudotecije (Phoma bjöerlingi)

vrlo rijetko i nemaju značenje u epidemiologiji.

• Pythium i Aphanomyces se u tlu održavaj trajno kao saprofiti i kao

oospore na biljnim ostatcima. Širenje u vegetaciji omogućuju

zoospore.

• Phoma se održava na biljnim ostatcima kao micelij ili piknidi s

piknosporama. Oni se mogu naći i na sjemenu i smatra se da je

sjeme važan izvor zaraze.

• Suzbijanje:

– Zdravo sjeme, plodored, stvaranje povoljnih uvjeta za brzo

klijanje i nicanje repe kako bi se izbjegle infekcije.

• Pepelnica je osobito raširena u toplijem klimatu gdje može uzrokovati smanjenje uroda 20-30 %. Kod nas se javlja u slabom intenzitetu samo u godinama s toplim i suhim ljetima.

• E. betae napda samo vrste iz roda Beta, a netipični simptomi utvrđeni su na korovima Chenopodium capitatum i Rumex crispus.

• Simptomi se vide na svim nadzemnim organima najčešće na lišću. Prvo se vide mjestimične bijele brašnjave nakupine.

• Kod jačih zaraza micelij potpuno prekriva lišće. Ispod micelijske prevlake u početku se vide klorotične, a zatim nekrotične površine, lišće vene i suši se.

Erysiphe betae – pepelnica šećerne repe

original

original

• E. betae (Ascomycota, Erysiphales, Erysiphaceae, Erysiphe) je obligatni parazit (biotrof).

• Micelij je epifitan i višestaničan. Na miceliju se razvija obilje konidija, a pri kraju vegetacije nastaju kleistoteciji s askusima i askosporama.

• Konidije klijaju na temp. 5-35°C (opt. 30°C) i visokoj RVZ. 80-100%.

original original

• Parazit se održava u prezimjelim organima domaćina, a u vegetaciji konidije se šire vjetrom.

• Suzbijanje: uništavanje zaraženih biljnih ostataka, pravilna gnojidba i otporne sorte (tamo gdje je pepelnica česta bolest). Primjena fungicida je moguća ali se kod nas pepelnica nikada ne suzbija posebno već u sklopu zaštite od C. beticola.

original

Rhizoctonia solani – rizoktonijska trulež korijena

• Jedna od čestih bolesti i u nekim krajevima i godinama vrlo ozbiljna bolest repe. Gubitci jako variraju i u prosjeku se procjenjuju na oko 2%, ali su zabilježeni i do 50%.

• U literaturi se opisuju: palež klijanaca,trulež glave, trulež bočnih dijelova i trulež repa korijena.

seedexseed.com

sbreb.org

• Prvi simptomi su brzo venuće i kloroza lišća i crne nekroze na

peteljkama blizu rozete (krune). Osušeno lišće čini tzv. suhu crnu

rozetu.

• Korijen može biti zahvaćen djelomično ili u cijelosti. Na površini

korijena vide se gotovo crne zone tzv. suhe truleži (tkivo se ne

razmekšava).

insectimages.org forestryimages.org

utahpests.usu.edu

original

• R. solani (Deuteromycota, Agonomycetes, Rhizoctonia) je

fakultativni parazit, polifag, stanovnik tla. Micelij je višestaničan,

smeđe boje i ne stvara spore.

• Savršeni stadij (Tanatephorus cucumeris) nastaje u kaso ljeto na

peteljkama listova. Na miceliju nastaju bazidi s bazidioporama. Ovaj

stadij nema veliku ulogu u epidemiologiji.

original

original

• Održava se kao micelij u biljnim ostatcima ili kao splet hifa koje su slične lukovici. Infekcija nastaje na korijenu, na bazi lisne rozete ili peteljkama listova.

• Optimalna temp. za razvoj bolesti 25-33°C.

• Bolest je česta na teškim, slabo dreniranim tlima ili tamo gdje na njivi stagnira voda.

• Suzbijanje: nije poznata niti jedna praktično vrijedna mjera direktno usmjerena protiv parazita. Preporučuje se suzbijati Amaranthus retroflexus jer je alternativni domaćin ovom parazitu.

Bolesti duhana

Plamenjača duhana (Peronospora hyoscyami f. sp.

tabacina, sin. Peronospora tabacina)

• Bolest se u Europi pojavila 1958.-1960. i u kratko vrijeme poharala je sva područja uzgoja duhana. Štete su bile vrlo velike npr. u Francuskoj i Njemačkoj 80-100%.

• Epidemija u 1979. godini uništila je polja duhana u SAD i Kanadi, a 1980-tih na Kubi uništeno je 90% proizvodnje duhana za cigare.

• Parazit potječe iz Australije (Queensland) gdje je utvrđen 1891.

• Napada samo biljke roda Nicotiana, uzgajani duhan je vrlo osjetljiv, a samo iznimno parazit je utvrđen na paprici, rajčici, patlidžanu i na nekoliko korova.

• Duhan može biti zaražen od nicanja do berbe, a obolijevaju svi dijelovi biljke osim korijena.

• Simptomi ovise o uzrastu duhana, sorti, okolinskim čimbenicima, te

da li je infekcija lokalna ili sistemična.

• Biljke s lišćem manjim od 2 cm (klijanci), potpuno i brzo odumiru kao

kod bolesti palež klijanaca.

• Kada lišće ima 4 cm u promjeru vide se žute okrugle pjege, a na

naličju lista vide se plavičaste prevlake. Lišće ima izmijenjen izgled

(naborano).

• Na razvijenom lišću pjege su prvo okrugle, klorotične, a zatim

dobivaju poligonalni oblik i nekrotične su. Na naličju su prisutne

nakupine konidiofora i konidija (prevlake sive do plavičaste boje).

insectimages.org

cals.ncsu.edu

cals.ncsu.edu uky.edu

forestryimages.org

• Kod sistemičnih zaraza duhan je kržljav, stabljika je zadebljala, internodiji skraćeni, lišće sitno, klorotično, naborano, a vrh biljke često je sličan glavici salate.

• P. hyoscyami je obligatni parzit (biotrof)(Oomycota, Peronsoprales, Peronospraceae, Peronospora).

• Micelij je jednostaničan, sporangiofori (konidiofori) dihotomo razgranati, izlaze kroz puči na naličju lista, sporangiospore (konidije) su limunaste ili ovalne i kliju u micelij.

cals.ncsu.edu

original

• Konidije su osjetljive na sunčevo svijetlo i UV zračenje, odvajaju se

od sporangiofora, lebde u zraku i šire se anemohorno.

• Nastaju u ogromnim količinama – 1 mil./cm.

• Oospore nastaju u mezofilu odumrlog tkiva.

• Na pojavu bolesti veliki utjecaj imaju okolinski uvjeti. Pod optimalnim

uvjetima inkubacija traje 3 dana. Sporulacija se odvija na temp.:

min. 1-2°C, opt. 15-23°C, max. oko 30°C.

kmle.co.kr

• Bolest se najbolje razvija između 18-22°C.

• Za sporulaciju je potrebna visoka RVZ 95% i više u trajanju od

najmanje 3 sata. Da bi se formirale konidije, soprangiofori moraju

biti u tami najmanje 1,5 sat.

• Održava se na biljnim ostatcima, biljkama u staklenicima, a u

toplijim krajevima prezimljuje na duhanu, a moguće je kao sistemični

micelij u korovima.

• Suzbijanje: zdrav rasad, u proizvodnji rasada održavati uvjete koji

ne odgovaraju parazitu, otporne sorte, fungicidi.

Erysiphe cichoracearum - PEPELNICA DUHANA

• Javlja se u mnogim područjima uzgoja duhana. U bivšoj Jugoslaviji

zabilježeni su gubitci do 30%.

• Simptomi se mogu vidjeti već na rasadu, ali su posebno vidljivi na

biljkama u polju. Na lišću se uočavaju sive prevlake. Kasnije se na

licu lista mogu vidjeti smeđe nekrotične pjege.

• Epifitni micelij stvara konidije u nizovima, a pred kraj vegetacije u

spletu micelija razvijaju se spolnim razmnožavanjem crni

kleistoteciji.

original

• E. cichoracearum (Ascomycota, Erysiphales, Erysiphaceae,

Erysiphe) je obligatni parazit (biotrof)

• Micelij je višestaničan, konidije su jednostanične, eliptične i prozirne,

a vitalnost zadržavaju samo nekoliko dana.

• Konidije kliju u širokom rasponu temperatura 1-30°C, a optimum je

oko 20°C. Za klijanje konidija potrebna je visoka RVZ 60-80%.

Konidije nastaju i u tami i na svjetlu, ali dozrijevaju bolje na svjetlu.

original original

• Kleistoteciji su crni, sferični s apendicesima koji su slični miceliju,

askusi (više njih se nalazi u kleistoteciju) sadrže po dvije prozirne

askospore.

• Kleistoteciji su organi za preživljavanje a konidije služe za širenje u

vegetaciji

• Suzbijanje: otporne sorte, sjetva u šire redove, fungicidi.

website.nbm-mnb.ca

Phytophthora parasitica var. nicotianae (sin. Phytophthora

nicotianae) - TRULEŽ STABLJIKE I KORIJENA

• Trulež stabljike i korijena duhana je proširena bolest, osobito destruktivna u toplijem klimatu. Smatra se da je duhan jedini prirodni domaćin parazitu.

• Gljiva napada korijen i donji dio stabljike, ali mogu biti zaraženi i drugi organi biljke.

• Simptomi ovise o starosti biljke i vremenskim uvjetima.

• Na mladim biljkama javlja se kao palež klijanaca.

Vinca spp.

• U polju nakon presađivanja javlja se venuće lišća u podnevnim

satima da bi se u noćnim satima biljke „oporavile“, a idući dan

venuće je još izraženije.

• Na lateralnom korijenju vidi se crna boja, a adventivno korijenje

propada. Infekcija se iz korijena širi u stabljiku i može zahvatiti do 30

cm iznad površine tla. Zaraženo lišće ponekada ima krupne

tamnocrvene pjege.

• P. parasitica var. nicotianae je obligatni parazit (biotrof) (Oomycota,

Peronosporales, Pythiaceae, Phytophthora)

• Micelij je jednostaničan, a kasnije u njemu nastaju pseudosepte.

Sporangiji su ovalni, sferični ili kruškoliki s papilom. Oni u vlažnom

tlu kliju u micelij, a u vodi oslobađaju zoospore. Hlamidospore se

razvijaju u velikom broju kao i oospore. Zoospore imaju po dvije

flagele.

SPORANGIJ

HLAMIDOSPORA

OOSPORA

SPORANGIJ i ZOOSPORE

scielo.cl

scielo.br

scielo.br

apsnet.org

• Temperature za razvoj parazita su min. 10-12°C opt. 24-30°C max.

36°C.

• Za infekciju potrebna je temp. tla od 20°C i visoka vlažnost.

• Suzbijanje: plodored, suzbijanje nematode (jačina bolesti se jako

povećava uz prisutnost korijenovih nematode), otporne sorte,

fungicidi.

insectimages.org

Bolesti uljane repice

Alternaria brassicae

crna pjegavost lišća i komuški

• Bolest se javlja svuda gdje se sije uljana repica. A. brassicae i njoj srodna A. brassicola su polifagne vrste koje uzrokuju značajne štete na biljkama iz porodice Brassicaceae (kupus, cvjetača, hren, rotkvica i dr.).

• Simptomi se javljaju na svim nadzemnim dijelovima, a veličina pjega ovisi o domaćinu i Alteranaria vrsti.

• Prve pjege su u početku male i klorotične. Napredovanjem bolesti dostižu 0,5-2,5 cm u promjeru. Okruglog su izgleda s više koncentričnih krugova. Ako je vrijeme vlažno prekrivene su crnom prevlakom – konidifori s konidijama.

• Posebno je štetna pojava pjegavosti na komuškama koje mogu ostati bez sjemena ili se one raspucavaju pa se sjeme rasipa.

siafeg.com

vegetablemdonline.ppath.cornell.edu

sciencephoto.com

plant-clinic.bpp.oregonstate.edu

• A. brassicae (Deuteromycota, Hyphomycetes, Hyphales, Alternaria)

je fakultativni parazit.

• Micelij je višestaničan, konidiofori i konidije karakterističnog izgleda.

botany.upol.cz nzine.co.nz

• Konidije se prenose vjetrom, kišom, alatom i različitim životinjama.

Micelij se prenosi sjemenom.

• Gljiva se održava na svim ostatcima biljaka kao i na nekim korovima

(alternativni domaćini).

• Minimalna temperatura za klijanje konidija je oko 8 °C, optimalna

24-28 °C, a maksimalna oko 36 °C.

• Za nastanak zaraze potrebna je kiša ili rosa.

• Suzbijanje: plodored, otporne sorte, zdravo sjeme, uništavanje

zaraženih ostataka i korova.

Macrophomina phaseolina

suha trulež stabljike

• Bolest se u umjerenom klimatu javlja tijekom sušnih i toplih ljeta.

Raširena je po cijelom svijetu i ima vrlo mnogo domaćina. Kod nas

dolazi, osim uljane repice, najčešće na suncokretu, soji, kukuruzu,

sirku i grahu. Do sada je opisana na 500 biljnih vrsta, uzgajanih i

samoniklih.

• Tipičan simptom je venuće biljaka. Parazit napada iz tla prvo korijen

koji potamni i propada – to je razlog venuća.

• Iz korijena gljiva prelazi u stabljiku i prstenasto opkoli donji dio koji

prvo potamni, a zatim dobije sivu boju. Kora se odvaja od srži. Srž je

prožeta micelijem i mikrosklerocijama. Obično je zahvaćeno 30 cm

stabljike mjereći od površine zemlje.

http://www.plantmanagementnetwork.org/elements/view.aspx?ID=1543

• M. phaseolina (Sclerotium bataticola) je fakultativni parazit

(Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Macrophomina,

Agonomycetes, Sclerotium).

• Micelij je višestaničan i u inficiranom tkivu stvara obilje sitnih

sklerocija – mikrosklerocije. One su vezane uz Sclerotium

bataticola. M. phaseolina je stadij razvoja u kojem gljiva stvara

piknide s konidijama (piknosporama).

Formiranje sklerocija

Oslobađanje piknospora

iz piknida

• U tlu se održava u obliku mikrosklerocija, u biljnim ostatcima, a zaražava i sjeme nekih kultura (suncokret na pr.). Mikrosklerociji brzo propadaju (7-8 tjedana) pod utjecajem saprofitnih mikroorganizama.

• Piknidi u prirodi nastaju rijetko i nemaju veći značaj u epidemiologiji.

• Bolest je česta u tkivima kada temp. iznosi 30 °C, a vlažnost je niska.

• Suzbijanje: nema direktnih mjera, preporučuje se plodored, navodnjavanje, otporne sorte, zdravo sjeme.

Phytophthora megasperma var. megasperma

vlažna trulež korijena uljane repice

• P. megasperma je skup više varieteta (var.) s manje-više izraženom

specijalizacijom na određene domaćine. Tako var. sojae je utvrđen

samo na biljkama por. Fabaceae i u Europi je prisutan ali rjeđe od

var. megasperma koji ima široki krug domaćina uključujući uljanu

repicu. Utvrđena je u Hrvatskoj.

• Simptomi nisu osobito karakteristični pa je za točnu dijagnozu

potreban laboratorij. Zaražene biljke zaostaju u razvoju, lišće vene,

suši se i otpada. Korijen ili dijelovi korijena dobivaju smeđu boju,

postaju vodenasti ili mekani. Često se osuše cijele biljke.

• P. megasperma je obligatni parazit (biotrof) (Oomycota,

Peronosporales, Pythiaceae, Phytophtora).

• U bolesnom korijenu gljiva (pseudogljiva) stvara brojne, krupne

oospore. Sporangiji (zoosporangiji) su vrlo rijetki. Oni su jajolikog,

ponekada kruškolikog oblika i nemaju papilu.

sporangij oospora

• Zoospore se oslobađaj iz sporangija nakon obilnih kiša, kreću se u vodi i zaražavaju korijen biljaka. Infekcija u stadiju klijanaca ima za posljedicu propadanje biljaka.

• Gljiva se održava u biljnim ostatcima u formi oospora. Bolest je češća na vlažnim i teškim tlima i pri nižim temperaturama (oko 15 °C). Optimalna temperatura za klijanje oospora je 18-23 °C.

• Suzbijanje: nema osobito učinkovitih direktnih mjera suzbijanja, preporučuju se agrotehničke mjere osobito plodored, duboko zaoravanje biljnih ostataka i otporne sorte.

Leptosphaeria maculans

rak uljane repice (crna noga)

• Bolest je raširena svuda u svijetu i ozbiljna je bolest biljaka iz porodice Brassicaceae uključujući uljanu repicu.

• Gljiva napada kotiledone, lišće, stabljiku i komuške. Uljana repica je osjetljiva na napad parazita od stadija klijanaca do formiranja komuški.

• Simptomi na lišću su pjege prljavo bijele boje, okruglog do nepravilnog oblika.

• Na stabljikama simptomi mogu biti ponešto različiti, a uvijek se formiraju na osnovi stabljike ili na mjestu gdje je list pričvršćen za stabljiku.

• Pjege su dugačke nekoliko cm i obično su bijele do sive boje s tamnim rubom. Ponekad se na osnovi stabljike vidi samo područje crne boje. Tkivo se raspucava.

original

original

• Pjege (rak) opkole stabljiku, biljke se prijevremeno suše i lagano

polježu.

• Komuške se raspucavaju, a sjeme u njima je naborano.

• Na zaraženim dijelovima nastaju brojni crni piknidi s konidijama

(piknosporama).

original

• L. maculans (Ascomycota, Loculoascomycetes, Leptosphaeria) je

teleomorfni stadij gljive u kojemu nastaju pseudoteciji s askusima i

askosporma. Nespolni (anamorfni) stadij je Phoma lingam

(Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Phoma) s

piknidima i konidijama (piknosporama).

• Micelij je kod oba stadija višestaničan.

Pseudoteciji Askospore Konidije

• Održava se na zaraženim ostatcima i sjemenu. Pseudoteciji

omogućuju prezimljavanje, a piknidi i konidije širenje u vegetaciji

(kiša). Konidije se mogu širiti i anemohorno.

• Parazit ako se javi u stadiju klijanaca, može potpuno uništiti biljke ili

ukoliko prežive ostaju kržljave.

• Rane zaraze (prije 6-tog lista) imaju za posljedicu vrlo značajno

snižavanje prinosa

• Suzbijanje: plodored, suzbijanje korova (alternativni domaćini),

zdravo sjeme, duboko zaoravanje biljnih ostataka, otporne sorte.

Sclerotinia sclerotiorum – bijela trulež uljane repice

BOLESTI SOJE

PERONOSPORA MANSHURICA - plamenjača soje

-jedna od najčešćih lisnih bolesti soje

-rijetko predstavlja ozbiljnu prijetnju proizvodnji soje

-U našoj zemlji je utvrđena od početka uzgoja soje i javlja se

redovito, u jačem intenzitetu tijekom hladnih i vlažnih godina.

-Posebice je jak intenzitet zaraze u svibnju i lipnju ako ima dovoljno

vlage.

original

-simptomi - žutozelene pjege na licu mladih listova, povećavaju se i postanu

tamno smeđe, na naličju sivkasta do ljubičasta prevlaka, jače zaraženo

lišće se suši, uvija na krajevima i otpada.

original

Konidiofori s konidijama na naličju lista

original

• Iz zaraženog sjemena mogu se razviti sistemično zaraženi klijanci, a sistemična zaraza se može razviti i ukoliko klijanci dođu u dodir s

oosporama iz tla.

Oospore P. manshurica

original

• Prvi simptomi se javljaju na primarnim listovima kada su biljčice stare oko dva tjedna. Sistemično zaražene biljke zaostaju u porastu i značajno su niže od zdravih, a javljaju se u vrlo malom postotku u usjevu (ispod 0,5%). Sa sistemično zaraženih biljaka konidije dospijevaju na zdrave biljke i obavljaju sekundarne zaraze, prvo na listovima, a potom i na mahunama i sjemenu.

• Zaraza na mahunama može se javiti bez vidljivih vanjskih simptoma. Unutrašnjost mahune i sjemena ovojnica prekriveni su nakupinom micelija i oospora. Zaraženo sjeme je lakše, sitnije, slabije klijavosti i energije klijanja od zdravog sjemena.

original

- obligatni usko specijalizirani parazit koji osim soje ne zaražava niti jednu drugu biljnu vrstu.

- Gljiva može prezimiti u obliku oospore na sjemenu ili zaraženim biljnim ostacima ili, kako ukazuju novija istraživanja, u obliku micelija na sjemenu.

- dihotomo grananje konidiofora dvije nejednako zašiljene sterigme, konidije okruglog, limunastog oblika- kliju u micelij

Dihotomo razgranati konidiofori

• U vrijeme klijanja i nicanja soje oospore kliju u kličnu cijev koja obavlja primarnu infekciju klijanaca.

• Optimalne temperature za primarne infekcije kreću se oko 13ºC (najveći broj sistemično zaraženih biljčica javlja u najranije zasijanim usjevima).

• Konidije kliju isključivo u kapi vode, te na temperaturi od 10 do 30º dolazi do njihova klijanja u infekcionu hifu koja prodire u biljku i obavlja sekundarnu zarazu.

• Suzbijanje: sjetva tolerantnih sorata, sjetva zdravog sjemena, duboko zaoravanje žetvenih ostataka, plodored (3 godine).

Rhizoctonia solani -

palež klijanaca i trulež korijena

• Jedna od najčešćih bolesti mladih biljaka soje u svijetskim

razmjerima. Nema podataka koliko je raširena u Hrvatskoj, ali je

svakako prisutna. Zabilježeni su gubitci u Brazilu i više od 50%, a u

SAD-u oko 48%.

• Propadanje klica u tlu ne zapaža se često jer se ne vidi. Na

biljkama i prije prve troliske vide se crvenkasto-smeđe lezije (pjege)

na hipokotilu iznad površine zemlje. Bolesni klijanci mogu propasti

ali mogu i preživjeti napad gljive.

• U kasnijim stadijima razvoja soje vide se relativno velike pjege koje

prstenasto opkole stabljiku. Soja zaostaje u porastu, žuti, lateralno

korijenje često je mrtvo, ostaje samo glavni sekundarni korijen. Ovi

simptomi posljedica su infekcije u stadiju klijanaca.

• R. solani je fakultativna, polifagna, zemljišna gljiva (Deuteromycota,

Agonomycetes, Rhizoctonia). Spolni stadij je Thanatephorus

cucmeris (Basidiomycota, Exobasidiales, Thanatephorus).

• Rhizoctonia ima micelij čije se hife odvajaju pod pravim kutom malo

su sužene na mjestu odvajanja smeđe boje.

• Thanatephorus stvara bazide s bazidiosporama – nema ulogu u

epidemiologiji.

Bazid s bazidiosporama micelij

• Gljiva živi i održava se u zemlji kao micelij, sklerocij ili u biljnim ostatcima.

• Okolni uvjeti su različiti za različite izolate (tzv. “anastomosis groups”, ima ih 11), za AG-1 opt. temp. 26-32 °C, a za AG-4 24-26 °C.

• Gljiva se dobro razvija u prozračnim, toplim i ne prevlažnim tlima, 30-60% vodnog kapaciteta je optimum za izolate koji uzrokuju trulež korijena. Vlažnost od oko 70% vodnog kapaciteta potiče infekciju klijanaca.

• Suzbijanje: ima veliki krug domaćina pa plodored ima relativnu vrijednost, otpornost domaćina nije poznata, smanjiti utjecaj “stresa”: oštećenja od insekata, herbicida, loše gnojidbe, teškog tla.

Sclerotinia sclerotiorum – bijela trulež soje

Diaporthe/Phomopsis sp.

Diaporthe phaseolorum var. caulivora Athow and Caldwell

original

Diaporthe phaseolorum var. sojae (Leh.) Wehm.

(Phomopsis sojae (Lehman) Wehmeyer)

original

Phomopsis longicolla Hobbs.

original

Diaporthe phaseolorum var. sojae (anamorf Phomopsis

sojae) - UZROČNIK PALEŽI STABLJIKA I MAHUNA SOJE

• uzrokuje prijevremeno sazrijevanje biljaka soje, smanjeni broj

formiranih mahuna, smanjuje prinos i kvalitetu sjemena, prinos

sjemena može biti manji i za 50%

• Simptomi: mogu se uočiti već na kotiledonima crvenkastosmeđe

pjege različite veličine. Klijanci mogu biti zaraženi lokalno ili

sistemično, na stabljikama i mahunama bolest se javlja kasnije.

Vlažno i toplo vrijeme pogoduje zarazama u mahunanju, a za

sušnog ljeta – u sazrijevanju. Stabljike su prekrivene crnim

piknidima poredanim u paralelne linije. Na mahunama piknidi su

rasuti bez reda, zrna mogu biti sitnija.

original

original

• Parazit: konidijski stadij Phomopsis sojae u prirodi je dominantan, u

piknidima su dvije vrste spora A (alfa) i B (beta). Peritecijski stadij

Diaporthe phaseolorum var. sojae u prirodi rijetko nastaje.

Prezimljuje na zaraženim ostatcima (micelij, piknidi, periteciji).

Nakon prezimljenja iz piknida se pojavljuju kapljice s piknosporama

(A i B piknospore) koje se šire kišnim kapima. Zaraženo sjeme

nema veću ulogu u razvoju bolesti.

Piknidi na stabljici soje Piknid povećanje 4x15

original original

A i B konidije P. sojae A konidije P. sojae

•Suzbijanje: agrotehničke – profilaktične mjere suzbijanja, ne saditi (sijati) u plodoredu grah, luk, rajčicu i druge biljke koje ovaj parazit napada.

original

original

dozrijevanje piknida - proljeće piknospore se u vlažnim

uvjetima kišnim

kapima raznose

infekcija stabljika,

grana i mahuna (sjeme)

biljni ostatci i sjeme - prezimljavanje

Životni ciklus D. p. var. sojae

original

Phomopsis longicolla - uzročnik truleži i propadanja sjemena soje

• Bolest je primarno povezana s P. longicolla, ali i drugim

Diaporthe/Phomopsis vrste, te Fusarium spp. Mogu uzrokovati trulež

sjemena. Bolest je raširena u mnogim područjima uzgoja soje.

Utvrđena je u Hrvatskoj.

• Jako zaraženo zrno soje je smežurano, ispucano, prekriveno bijelim

micelijem. Ponekada zaraženo zrno nema simptoma. Zrno ne klije ili

je klijavost jako smanjena.

• Gljiva može uzrokovati i palež klijnaca soje.

• Napadnuti su svi dijelovi sjemena: ovojnica (ljuske), kotiledoni,

začetak korijena.

original

• P. longicolla (Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Phomopsis) je fakultativni parazit.

• Micelij je višestaničan, piknidi su crni, pojedinačni ili skupljeni u gomilice. Oni sadrže pretežno alfa (A) konidije (hijaline, jednostanične s 2 gutule), beta (B) konidije su vrlo rijetke, hijaline i končaste. Spolni stadij nije poznat.

A konidije Piknidi na stabljici soje

original

original

• Izvor zaraze su zaraženi ostatci u tlu, a inficirano sjeme ima značaj kod prenošenja parazita na velike udaljenosti. Zaraza mahuna nastaje u bilo koje vrijeme njiihova razvoja, posebno su značajne infekcije u vrijeme zriobe.

• Izmjena suhog i vlažnog vremena u zriobi pogoduje razvoju truleži sjemena.

• Suzbijanje: otporne sorte, plodored, duboko zaoravanje bolesnih biljnih ostataka, zdravo sjeme, primjena fungicida je moguća (u Hrvatskoj se ne provodi za sada).

Diaporthe phaseolorum var. caulivora– UZROČNIK

CRNE PJEGAVOSTI (RAKA) STABLJIKE SOJE

• Simptomi: uvenule biljke, osušeni listovi kao prvi simptomi u

vrijeme cvjetanja. Kod nas se obično javlja polovinom kolovoza. Na

stabljikama se vide malene (u početku) izdužene, malo ulegnute

crne pjege. Kasnije pjege dostižu do 10 cm u duljinu, šire se i

poprečno te obuhvate stabljiku poput prstena. Javlja se nekroza,

prekid kolanja vode i venuće listova. Mahune su na bolesnim

biljkama prazne ili su zrna sitna.

original

• Parazit: poznat je peritecijski stadij, piknidski stadij u prirodi je

rijedak. Periteciji s dugačkim vratovima nastaju u stromatičnim

tvorevinama, askusi oslobađaju askospore pri 10-27°C, optimum je

20-25°C. Piknidi nastaju na kiselim supstratima u laboratoriju, crne

su boje i u njima nastaju samo A piknospore (konidije).

• Gljiva prezimljava na zaraženim ostatcima i na sjemenu, uloga

sjemena u širenju nije sasvim proučena, zaraženo sjeme ima slabiju

energiju klijanja.

Periteciji na stabljici soje Periteciji povećanje 4x15

original original

• Suzbijanje: tolerantne sorte, plodored, duboko zaoravanje

zaraženih ostatka.

ASKUS

ASKOSPORE

original

dozrijevanje peritecija - proljeće

askospore se šire

vjetrom i kišom

infekcija stabljika,

grana i mahuna (sjeme)

Životni ciklus D. p. var. caulivora

biljni ostatci i sjeme -

prezimljavanje

original

• Diaporthe/Phomopsis vrste se mogu održati u polju duži niz godina i

na korovima što osigurava inokulum za primarne infekcije u

sljedećim vegetacijama.

A. theophrasti

Xanthium sp.

original

original

BAKTERIOZE KUKURUZA

Pseudomonas syringae pv. syringae – bakterijska pjegavost kukuruza

• bakterija ima vrlo mnogo domaćina: zeljastih i drvenastih i raširena

je po cijelom svijetu

• na kukuruzu su simptomi okrugle ili eliptične pjege (2-10 mm u promjeru) prvo na doljnjem lišću a kasnije se može proširiti i zahvatiti svo lišće

• na mnogim zeljastim biljkama pored pjegavosti može uzrokovati i venuće

• pjege su u početku vodenaste i tamno zelene, kasnije su žućkaste, svjetlosmeđe s crvenim ili tamnosmeđim obrubom

• ponekada su pjege okružene zonom žute boje

• bakterija se održava u bolesnim biljnim ostatcima a zaraza nastaje kroz puči

• osim kukuruza zaražava lišće divljeg i uzgajanog sirka, sudanske trave, prosa, riže, pšenice i drugih samoniklih trava

• toplo (25-30°C), kišovito i vjetrovito vrijeme osobito u prvom dijelu vegetacije povoljno utječu na pojavu bolesti

• suzbijanje: plodored i otporni hibridi

Erwinia stewartii – bakterijska palež lista i venuće

kukuruza

• najštetnija bakterioza kukuruza, raširena je u Sjevernoj Americi (SAD) a utvrđena je u Meksiku, Kini, Peruu, Tajlandu, Kanadi i Italiji. Za mnoge je zemlje karantenska bolest.

• u SAD-u 30-tih godina prošlog stoljeća štete su iznosile 20-50%

• bakterija je posebno štetna za kukuruz šećerac

• E. stewartii je tipična traheobakterioza

• venuće je glavni simptom, ali se kao prvi simptom vide pjege na najdoljnjem lišću. One su žutozelene, neravnih rubova i paralelne s lisnim žilama, a zbog izduženog oblika ponekada su slične prugama.

• preko lisnih žila bakterija dospijeva u stabljiku i širi se sve do vrha biljke

• mogu biti zaraženi klipovi (komušina i zrno)

• bolesna zrna su smežurana i tamnije boje

• bakterija se prenosi vektorima (Chaetocnema pulicaria), a održava se također u biljnim ostatcima i sjemenu

• pojačana gnojidba dušičnim (amonijačna) i fosfornim gnojivima povećava osjetljivost kukuruza

• suzbijanje: otporni hibridi, suzbijanje vektora, zdravo sjeme, plodored kao dopunska mjera

Corynebacterium michiganense subsp. nebraskenense

– lisna pjegavost i venuće kukuruza

• ova bakterija utvrđena je u SAD-u (Nebraska i Iowa) i zaražava pretežito kukuruz zuban

• simptomi (i karakteristike same bakterije) vrlo su slični E. stewartii pa se čak smatra da je to ista vrsta

• zaraženi mogu biti svi dijelovi biljke od početka do kraja vegetacije

• na lišću se vide izdužene vodenaste pjege (linije) paralelne s lisnim žilama. Bolesno lišće zaostaje u razvoju.

• ako su zaražene mlade biljke one se brzo osuše kao kod bolesti palež klijanaca

• provodnim sustavom bakterija dolazi u stabljiku koja se razmekšava i trune. Biljke su zakržljane, a vrh je iskrivljen i deformiran.

• ponekada korijen također zaostaje u razvoju i tamnije je boje

• bakterija se održava u zaraženim biljnim ostatcima na površini

zemlje, a pretpostavlja se da je i sjeme zaraženo

• suzbijanje: nije dobro proučeno, preporučuje se duboko zaoravanje

biljnih ostataka, plodored, zdravo sjeme (ne koristiti sjeme s

površina na kojima je utvrđena bolest)

BAKTERIOZE SOJE

Pseudomonas syringae pv. glycinea – bakterijska

pjegavost (plamenjača) soje

• u svjetskim razmjerima to je najraširenija bolest soje uopće. Od bakterijskih bolesti je najčešća i najštetnija.

• štete mogu biti vrlo velike: u SAD-u 4-64%, na području bivšeg Sovjetskog Saveza više od 50%. Bolest je utvrđena i u Hrvatskoj, ali nema podataka o štetama.

• bolest se javlja u vlažnim i prohladnim godinama i to u kasno proljeće i rano ljeto iako zaraze mogu nastati tijekom cijele vegetacije

• oboljeti mogu svi dijelovi soje a najčešće je zaraženo lišće

• prvi simptomi se vide već na kotiledonima a ako je zaražen vegetacijski vrh biljke one odumiru

• na lišću su pjege prvo sitne, okruglaste s crnom točkom u sredini (puč kroz koju nastaje infekcija), kasnije se pjege spajaju, list se suši i raspucava

• bakterija također zaražava mahune i s njih prelazi na sjeme (zrno)

• bolest se lagano širi ako je lišće vlažno. Održava se na zaraženim

ostatcima i sjemenu (do dvije godine).

• suzbijanje: otporne sorte, zdravo sjeme, zaoravanje žetvenih

ostataka

Xanthomonas campestris pv. glycines – bakterijska

prištićavost soje

• vrlo je raširena bolest soje, posebno u područjima s visokom temperaturom i čestim kišama u vegetaciji

• već na kotiledonima uz njihov rub mogu se vidjeti male rane. Kasnije se na lišću javljaju žutozelene ili crvenkastosmeđe pjege s uzdignutim tkivom u sredini (kao prištić). Širenjem pjega odumire veći dio lista. Bolesni listovi se suše, ispucaju i otpadnu.

• mahune i sjeme (zrno) također mogu biti zaraženi a na zaraženom

sjemenu uočavaju se tamne pjege. Zaražano sjeme je osnovni izvor

bolesti.

• suzbijanje: zdravo sjeme, plodored, otporne sorte

BAKTERIOZE DUHANA

Pseudomonas syringae pv. tabaci – divlja vatra

• uz P. syringae pv. tabaci kao paraziti duhana javljaju se P. syringae

pv. mellea i P. syringae pv. angulata, ali se danas posljednja smatra

sinonimom za pv. tabaci

• divlja vatra je raširena i vrlo štetna bakterioza duhana pa prema

nekim podacima u početku njenog širenja štete su u Italiji iznosile do

90%, a u Rusiji oko 60%. Bolest je utvrđena i u Hrvatskoj.

• duhan može biti zaražen još kao rasad a nekoliko tjedana nakon

presađivanja bolest se javlja i u polju

• pjege su u početku male, okrugle, blijedozelene boje, često sa žutim

obrubom. Kasnije su nekrotične, svijetlo do tamnosmeđe i spajaju

se zbog čega se list suši. U središtu pjega vidi se nekrotirana puč

kao tamna točka.

http://www.ipmimages.org/images/768x512/1440020.jpg

• izvor zaraze su ostatci iz prethodne vegetacije. Bakterija se širi kišnim kapima pa je bolest česta u kišnim godinama i na površinama koje su bogato gnojene dušikom.

• sjeme može biti zaraženo ali nema važniju ulogu u širenju zaraze

• suzbijanje: zdrav rasad, plodored kao dopunska mjera.

BAKTERIOZE PŠENICE

Pseudomonas syringae pv. atrofaciens – bakterijska

pjegavost klasića

• bakterija je raširena skoro u svim područjima uzgoja pšenice, ali nigdje nema veći značaj za proizvodnju žita

• domaćini su sva strna žita i neke trave (Setaria, Bromus, Agropyron idr.)

• bakterija do sada nije utvrđena u Hrvatskoj

• simptomi na klasu (pljeve) podsjećaju na zarazu sa Leptosphaeria nodorum (Septoria nodorum). Razlika u izgledu pjega je u tome što su pjege kod L. nodorum oštre.

• zaraženi mogu biti lisni rukavci i plojka (rjeđe), a simptomi su tamnozelene vodenaste pjege dužine oko 1 cm

• na pljevama pri osnovi nastaju tamne skoro crne pjege. Sa pljeva bakterija prelazi na zrno koje potpuno pocrni, ali se pjege nekada vide samo u zoni klice.

• zaraze u mliječnoj zriobi imaju za posljedicu šturost zrna, osnosno

klasa

• sva zaražena tkiva u početku su vlažna zbog izlučivanja

bakterijskog eksudata

• bakterija se prenosi sjemenom, a može s održati i u tlu vrlo kratko

vrijeme

• suzbijanje: zdravo sjeme, uništavanje zaraženih ostataka, plodored

Xanthomonas campestris pv. translucens – bakterijska

pjegavost lišća i vršnog dijela pljeva

• bakterija je raširena u mnogim područjima gdje se uzgajaju žita, a zaražava i neke trave. Štete mogu biti značajne - u Rusiji smanjuje prinos u prosjeku za 40%. U Hrvatskoj nije utvrđena.

• bolest se razvija na svim nadzemnim dijelovima biljke ali su najkarakterističniji simptomi na klasu (pljevama)

• na lišću uz glavnu žilu nastaju male, svjetlozelene vodenaste pjege koje se vremenom povećavaju i dobivaju tamnu, skoro crnu boju. Jako zaraženo lišće se suši.

• zaraženi klas zaostaje u razvoju, a pri vrhu pljeva nastaju ovalne nekrotične crne pjege. Zaražena zrna su štura, smežurana i slabije klijavosti.

• izvor zaraze su biljni ostatci i zaraženo sjeme. U sjemenu bakterija se može očuvati do tri godine.

• u vegetaciji se širi kišnim kapima, insektima, vrlo rijetko vjetrom (otkinuti komadići zaraženog tkiva)

• suzbijanje: zdravo sjeme, otporne sorte, prihrana kalijevim i fosfornim gnojivima kao dopunska mjera

VIROZE PŠENICE

VIRUS ŽUTE PATULJAVOSTI – Barley yellow dwarf

(BYDV)

• Sinonimi: virus žute patuljavosti žitarica; žuta patuljavost; crveni

listopad

• Raširenost: vjerojatno najraširenija i najštetnija viroza žitarica (Sj. Amerika, Europa, Azija, Australija, Afrika, Novi Zeland i dijelom J. Amerika).

• Ekonomske štete u SAD i V. Britaniji. U Hrvatskoj se povremeno javlja, a veličina šteta nije poznata.

• Domaćini: žitarice, mnoge trave, nije poznato da li zaražava dikotiledone vrste; na mnogim domaćinima nema simptoma.

• SIMPTOMI: nisu uvijek karakteristični i mogu biti zamijenjeni s nedostatkom hranjiva ili nekim okolišnim čimbenicima.

• Prisutnost lisnih uši može biti znak zaraze s BYDV.

• Tipični simptomi su patuljaste biljke, žute boje, pojedinačne ili u manjim grupama.

• Sigurna dijagnoza postavlja se ELISA testom (enzime – linked immunosorbent assay).

• Lišće mijenja boju od vrha i od rubova prema dolje i prema središnjoj žili; boja je žuta (najčešće), crvena ili purpurna.

• Mlade biljčice ne propadaju; promjena boje starijeg lišća često je znak kasnih infekcija; zaostajanje u porastu (patuljast izgled biljaka).

• Kod bolesnih biljaka korijen je slabije razvijen, a floem je nekrotičan.

Ciklus bolesti, vektori, epidemiologija:

• Virus prenosi barem 20 vrsta lisnih uši (perzistentno), najznačajnije su: Rophalosiphum padi, R. maidis, Macrosiphum avenae, Schizaphis graminum.

• Bolest je česta za hladnog (10-18°C) i vlažnog vremena.

• Uši prezimljuju kao odrasle jedinke u žitu i u proljeće su odmah aktivne kao vektori.

• Infekcija može nastati tijekom cijele vegetacije; česta je u proljeće na mjestima gdje prezimljuju vektori. Zaražene biljke (sistemično) pokazuju simptome za 14 dana ako je temperatura 20°C, a za 4 tjedna ako je temperatura 25°C. Iznad 30°C simptomi se ne pojavljuju.

• Infekcije su sistemične; ako je temperatura iznad 30°C nema simptoma.

SUZBIJANJE: kontrola lisnih uši insekticidima (nije 100% sigurno); kasnija sjetva u jesen ili ranija u proljeće – izbjegava se vrijeme kada su vektori najaktivniji; tolerantniji kultivari (nema visoko tolerantnih).

Rophalosiphum padi Macrosiphum avenae

hgca.com

VIRUS PRUGASTOG MOZAIKA PŠENICE – wheat

streak mosaic (WSMV)

• To je značajna i široko raširena bolest pšenice: srednji i zapadni dio Sjeverne Amerike, Europa (Mađarska, Poljska, Rumunija, Slovenija, Bugarska, Danska). Virus nije utvrđen u Hrvatskoj.

• Štete: u nekim godinama samo u Kansasu štete su procijenjene na 30 mil. USD.

• SIMPTOMI: usko su povezani s pojavom grinja; bolest se obično javlja i ostaje lokalizirana na rubnim dijelovima usjeva; simptomi mogu varirati.

• Biljke su zakržljale, lišće naborano i prugasto. Pruge su zelenožute, paralelne i isprekidane.

• Lišće zaraženo grinjama je uzdignuto, a rubovi se uvijaju prema gore.

• Klasovi su djelomično ili potpuno sterilni.

• Simptomi se obično vide u proljeće, s porastom temperature (24-30°C) pojačava se kržljavost i mozaičnost biljaka.

• Vektori: Aceria tulipe, Aceria tosichela (u Jugoslaviji – podatak iz

1973.)

• Domaćini: pšenica, kukuruz, proso, neke trave (na pr. Alopecurus).

CIKLUS BOLESTI: zaraze nastaju u jesen ili proljeće. Širenje grinja osigurano je vjetrom. Virus se održava u korovima, samoniklim biljkama pšenice za vrijeme ljeta ili zimi u područjima s blagom klimom.

SUZBIJANJE: uništavanje vektora insekticidima, samoniklih biljaka herbicidima ili mehanički, izbjegavati sjetvu osjetljivih kultura u plodoredu.

VIROZA SOJE

SOJA VIRUS 1 – soybean mosaic virus (SMV)

• Najraširenija i najznačajnija viroza soje porijeklom iz Kine i Japana. Sjemenom donesena u SAD, a zatim proširena u druge zemlje gdje se sije soja.

• Gubitci mogu biti vrlo veliki: Brazil oko 66%, SAD u prosjeku 25% (najveći zabilježeni gubitak bio je >90%).

• Simptomi jako variraju i kreću se od običnog mozaika do žutog, nekrotičnog mozaika; ovise o soju virusa (ima ih najmanje 9), ekološkim čimbenicima i o infekciji s drugim virusima. Prvi simptomi se vide na klijancima izniknulim iz zaraženog sjemena.

• Na lišću se javlja prosvjetljavanje nervature, naboranost plojke i nekroza.

• Pri nižim temperaturama simptomi su izraženiji, a pri višim temperaturama (30°C>) simptomi su maskirani. Zaražene biljke su niže, skraćenih internodija, na korijenu je mali broj kvržica.

• Zaražene biljke su nižeg rasta, zakržljale i daju slabiji urod.

• Širi se sjemenom i lisnim ušima (Aphis fabae, Myzus persicae, Ropalosiphum padi).

• Mjere suzbijanja su: otporne sorte, plodored, sjetva zdravog sjemena, suzbijanje korova (domaćini virusu) i vektora.

VIROZE ŠEĆERNE REPE

ŽUTICA REPE – Beet yellows virus – BYV (beta virus 4)

• Praktično žuticu izaziva više srodnih sojeva virusa opisanih pod različitim nazivima, često prema simptomima: Beet yellow stunt (žuta kržljavost), Beet yellow western (zapadna žutica), Beet yellow net (mrežasta žutica) i dr.

• Najčešća virusna bolest; ali su štete rijetko ekonomski značajne.

• Simptomi se vide ljeti, uglavnom na starijem lišću; cijela plojka žuti, zelena boja zadržava se samo uz glavne žile (nekoliko mm).

• Lišće je odebljano i krto (u žilnom sistemu nakupljaju se gumozne tvari koje sprječavaju transport asimilativa iz lista u korijen).

• Ponekada se javljaju nekroze na plojci.

original

• Virus prenose (vektori) lisne uši: Aphis fabae (A. betae) je češća, a Myzus persicae je aktivniji vektor. Virus se prenosi semiperzistetntno i u vektoru se zadržava 1-4 dana, a prenosi se u roku 6-12 sati nakon unosa (hranjenja).

• Virus žutice nije usko specijaliziran, dolazi na mnogim vrstama porodice Chaenopodiaceae (uzgajane i samonikle); jesenski špinat je poznati nosilac zaraze.

• Sjeme samo iznimno može biti nosilac zaraze.

• Mjere borbe: jedino praktično značenje je suzbijanje vektora.

MOZAIK REPE – Beet mosaic virus – BMV (beta virus 2)

• Jedna od najraširenih viroza š. repe u svim uzgojnim područjima u svijetu. Domaćini su biljke iz porodica Chaenopodiaceae, Solanaceae i Fabaceae.

• Česta, ali ne jako opasna bolest repe.

• Simptomi se vide ljeti kada se na lišću vidi tipičan tzv. „običan“ mozaik.

• Ovisno o soju virusa simptomi mogu varirati od običnog do nekrotičnog mozaika.

• Temperatura može uzrokovati maskiranje simptoma (iznad 21°C ili ispod 10°C).

• Širi se lisnim ušima na neperzistentan način. Prema nekim podatcima 24 vrste lisnih uši prenose virus a najaktivnija je Myzus persicae.

• Nije usko specijaliziran virus.

• Zimi se održava u korijenu sjemenske repe. Jedina učinkovita mjera suzbijanja je uništavanje vektora.

RIZOMANIJA - Beet necrotic yellow vein virus - BNYVV

• Virus je 1970-tih god. otkriven u Italiji (Canova) u dolini rijeke Po.

• Bolest uzrokuje velike štete i u digestiji i u prinosu. Zabilježene su štete i do 100%. Bolest je utvrđena također u Japanu, SAD i u nekim europskim državama, a u Hrvatskoj je utvrđena 1971. godine u Baranji, Slavoniji i Istočnom Srijemu.

• Simptomi na nadzemnom dijelu: sužavanje plojke, žučenje lisnih žila uz djelomičnu nekrozu, lisna peteljka produljena; repa nikada ne zatvori redove.

• Simptomi na korijenu: malen i nerazvijen, često račvast korijen; iz bočnih brazda izbija puno bočnih korijenčića (proliferacija) što čini „bradu“; ovi korijenčići brzo tamne i trunu; na presjeku glavnog korijena vidi se nekroza u provodnom sustavu.

• Vektor virusa je primitivna sluzava gljiva Polymyxa betae; ona je stanovnik tla tako da se može naći i u tlima gdje nema rizomanije. Vektor je obligatni parazit koji se razmnožava samo u živim stanicama korijena repe. Trajne spore P. betae mogu preživjeti do 10 godina u neobrađenom tlu.

• Mjere suzbijanja su plodored (10 godina) i sjetva tolerantnih sorata.

• Paziti da se simptomi ne zamjene s napadom repine cistolike nematode Heterodera schachtii.

VIROZA KUKURUZA

VIRUS MOZAIČNE KRŽLJAVOSTI KUKURUZA – Maize

dwarf mosaic virus – MDMV

• Ovaj virus pripada skupini opće raširenih virusa, a utvrđen je svugdje u svijetu osim u Australiji. 1962. godine utvrđen je na području bivše Jugoslavije, a za Hrvatsku nema podataka.

• Simptomi su mozaik i izražena kržljavost biljaka. Prvo se uočavaju klorotične pjege koje se vremenom povećavaju, izdužuju i spajaju pa nastaju pruge između žila na listu. Ponekada se umjesto žutih javljaju crvenoljubičaste pjege zbog nakupljanja antocijana. Bolesno tkivo nekrotizira. Kržljavost biljaka posljedica je skraćivanja gornjih internodija.

• Razvoj klipova, metličenje i svilanje kasne zbog čega je oplodnja slaba pa se na klipu razvija manji broj zrna.

• Prirodni domaćini virusa su biljke iz porodice Poaceae, od korova

najčešće Sorghum halepense. Virus se u prirodi održava na divljem

sirku, a prenosi se lisnim ušima na neperzistentan način.

• Suzbijanje: u obzir dolaze jedino preventivne mjere kao uništavanje

divljeg sirka, suzbijanje vektora i otporni hibridi.

VIROZE DUHANA

VIRUS MOZAIKA DUHANA – Tobacco mosaic virus –TMV

• To je jedan od prvoopisanih i najviše proučavanih virusa. Raširen je svuda gdje se uzgaja duhan, a osim duhana može zaraziti i druge biljke kao papriku, rajčicu, soju i dr.

• Utvrđen je i u Hrvatskoj. Virus je očiti polifag jer prema podatcima iz literature može napasti 550 zeljastih i drvenastih vrsta biljaka.

• Štete mogu biti vrlo velike pa zbog pojave virusa prinos može biti smanjen do 90%. Utvrđeno je da izaziva sterilnost prašnika u cvjetovima (48-50%).

• Simptomi ovise o domaćinu, soju virusa i vremenu infekcije. Najčešće se javlja običan moazik. Kod mladih biljaka simptom može biti i prosvjetljavanje lisnih žila, a kod osjetljivih sorata duhana javljaju se nekroze na doljnjem lišću. Vršno lišće može biti deformirano (suženo, naborano, kovrdžavo). Simptomi se najjasnije ispoljavaju pri 26-29°C, a ispod 11°C i iznad 36°C simptomi su maskirani.

• Virus se održava na zaraženim ostatcima, fermentiranom duhanu pa pušači ne smiju raditi u proizvodnji rasada bez prethodne dezinfekcije ruku.

• Prenosi se mehanički, vilinom kosicom i sjemenom (ali ne sjemenom duhana).

• Suzbijanje: zdrav rasad i otporne sorte.

• Virus ima oko 130 prirodnih domaćina kao što su repa, kupus, krumpir, suncokret i dr.

• Održava se u zaraženim biljkama, a prenosioci virusa (vektori) su nematode iz roda Trichodorus. Može se prenositi i vilinom kosicom, biljnim sokom i sjemenom korova (čak do 60%). Nije poznato da li se prenosi sjemenom duhana.

• Suzbijanje: preventivno dezinfekcija tla nematocidima, višegodišnji plodored, suzbijanje korova.

VIRUS PRSTENASTE PJEGAVOSTI – Tobacco ringspot

virus –TRsV

• Virus je raširen u SAD, Kanadi, Australiji, Africi, Aziji i nekim državama Europe (Njemačka, Engleska, Bugarska). Nema podataka za Hrvatsku. Napada oko 90 biljnih vrsta među kojima su osim duhana suncokret, soja, krumpir, krastavac, grah i dr.

• Pojava klorotičnih ili nekrotičnih koncentričnih krugova (prstenova) na doljnjem lišću je osnovni simptom bolesti. Pjege – koncentrični krugovi smješteni su između krupnijih žila. Na novo formiranom lišću često nema znakova bolesti zbog imunizacije. Simptomi su na različitim domaćinima malo različiti ali uvijek se prepoznaju prije ili kasnije formirani krugovi.

http://www.forestryimages.org/images/768x512/1440031.jpg

• Virus se održava na različitim domaćinima. Vektor virusa u zemlji je

nematoda Xiphinema americanum (vinova loza). Vektori mogu biti i

buhači, skakavci, grinje i vjerojatno lisne uši (Myzus persicae). Za

duhan važan vektor je resičar – Thrips tabaci.

• Suzbijanje: vrlo teško. Preventivno se preporučuje suzbijanje

vektora i uklanjanje izvora zaraze odnosno bolesnih biljaka.