blues crne visnje

7/17/2019 Blues Crne Visnje

http://slidepdf.com/reader/full/blues-crne-visnje 1/227



JAMES LEE BURKE

BLUES CRNE VIŠNJE



1

Kosa joj je kovr č ava i zlatna na jastuku, koža bijela na svjetlu koje treperiiza stabala oraha ispod prozora spavaće sobe. Noć je vrela i bez daška vjetra,oblaci na nebeskoj pozadini izgledaju poput naslikanih konjskih repova; glasan

zvuk grmljavine odzvanja nad Zaljevom poput jabuke koja se kotrlja na dnudrvene bač ve, a prve kapi kiše poč inju se odbijati od prozora. Spava okrenutana bok, a plahta oblikuje njezino bedro, obline njezina boka, njezine grudi. Ubljesku munje, pjegice od sunca na njezinom golom ramenu izgledaju poputsmeđ ih mrlja na mramornoj skulpturi.

Potom netko polugom razvaljuje prednja vrata i dvojica muškaracaupadaju u kuću u teškim cipelama, svaki sa sač maricom u lijevoj ruci. Jedan odnjih je visoki Haićanin, a drugi Latinoamerikanac, kojemu kosa visi s glave umasnim vijugama. Zastaju ispred brač nog kreveta u kojem ona spava i ništa negovore. Ona se budi otvorenih usta, širom otvara oč i, ne razumijevajući što seoko nje događ a. Lice joj je još uvijek toplo od sna, i ne može razluč iti san oddvojice muškaraca koji nijemo zure u nju. Potom zapaža kako se njih dvojica

pogledavaju i ciljaju sač maricama u njezine grudi. Oč i joj se zamagljuju idoziva moje ime glasom koji joj poput mjehurića sapunice nestaje u grlu.Pokrivač je svinut u njenim rukama; drži ga ispred svojih grudi kao da bi jemogao zaštititi od metaka za jelene i krupne sač me.

Poč inju pucati i č ini se kao da je soba eksplodirala od dima i plamena izcijevi njihovih sač marica, č ahura, punjenja madraca, krhotina odvaljenih od

postolja kreveta, rastrganih sjenila na svjetiljkama, stakla koje leti posvuda. Dvojica ubojica su metodič ni. Izvadili su sportske zatvarač e iz svojih sač maricakako bi mogli staviti pet naboja u spremnik, pa neprestano pucaju i izbacuju

zadimljene č ahure na pod, sve dok njihovi okidač i ne poč nu klikati na prazno.Onda ponovno pune oružje smirenoš ću ljudi koji bi jednako tako mogli stajatina sigurnome I pucati u formaciju divljih patki iznad svojih glava.

Pokrivač je rastrgan, natopljen njezinom krvlju, uronjen u njezine rane. Muškarci su otišli i ja tonem na koljena pokraj svoje supruge i ljubim njezine oč ikoje više ne mogu vidjeti, prelazim joj rukama po kosi i beskrvnom licu, stavljamnjezine prste u svoja usta. Usamljena kapljica njezine krvi klizi uništenomstranicom kreveta i pravi lokvicu na mojoj koži. Munja udara u prazno polje izakuće. Unutrašnjost moje glave ispunjena je mokrim, sumporastim vonjem, I

ponovno č ujem svoje ime kako se uzdiže poput prigušenog, ulovljenog zraka kojise oslobađ a iz pjeskovitog dna jezera.



Bilo je četiri sata ujutro jedne subote i žestoko je kišilo kad sam seprobudio iz sna u motelu u West Baton Rougeu. Sjeo sam na rub kreveta udonjem rublju i pokušao trljanjem lica otjerati san od sebe, a potom sam otišaodo kupaonice, vratio se i ponovno sjeo na rub kreveta u mraku.

Do zore je bilo još dva sata, ali znao sam da neću moći ponovno zaspati.

Obukao sam kabanicu i šešir i odvezao se u svom kamionetu do gostioniceobložene daskama koja je radila cijelu noć i nalazila se pokraj ceste. Kiša ještropotala po kabini mog kamioneta, a vjetar je snažno puhao s jugozapada,preko močvare Atchafalaya, šibajući palme i hrastove pokraj autoceste. WestBaton Rouge, koji počinje na rijeci Mississippi, oduvijek je bio krcatodmorištima za kamione, opskurnim kockarnicama, te posebnim kafićima zacrnce i radnike. Na istoku su se mogli vidjeti osvijetljeni nosači mosta Earl K.Longa, oblaci dima koji su se uzdizali iz rafinerija nafte, silueta zgrade državneuprave koja se ocrtavala na kiši. Baton Rouge je zeleni grad pun stabala

hrastova, parkova i jezera, a tisuće svjetala na rafinerijama i tvornicamakemikalija smatraju se potvrdom financijske sigurnosti, a ne znakom

industrijskog uništavanja prirode. Ali jednom kada se odvezete zapadno, prekometalnoga mosta i spustite na staru ispucalu cestu s četiri trake, naći ćete se usvijetu koji snabdijeva ljude porječ ja rijeke Atchafalaya – Cajune, polupismeneradnike s naftnih polja, radnike s naftovoda, poljoprivrednike, čiji se sve manjidio američkog područ ja može prepoznati samo po napola uništenimkamionetima, kazetofonima na koj ima svira Waylon Jennings i pakiranju oddvanaest Jax piva.

Kiša se kovitlala na žutoj svjetlosti uličnih svjetiljki iznad parkiralištaispred gostionice. Unutra nije bilo nikoga osim debele crnkinje koju sam mogao

vidjeti kroz prozorčić za posluživanje kako stoji u kuhinji i zgodne crvenokosekonobarice u ranim dvadesetima, odjevene u ružičastu uniformu s kosompovezanom na pjegavom vratu. Bila je očito umorna, ali bila je pristojna inasmiješila mi se kada je uzela narudžbu, pa sam osjetio krivnju, gotovo sramšto sam bio tako prijemčiv i zainteresiran za osmijeh mlade žene. Jer, kada vam

je četrdeset i devet i niste oženjeni ili ste udovac ili ste jednostavno izabraliživjeti sami, lako ćete se osjetiti polaskanima zbog očite pažnje koju vam uputineka mlada žena i zaboravit ćete da je to samo iskaz poštovanja prema vašimgodinama.

Naručio sam pileći odrezak i šalicu kave i poslušao Jimmyja Clantona kakopjeva Just a Dream na džuboksu u susjednoj prostoriji. Kroz otvorena vrata kojasu se otvarala prema praznom plesnom podiju, ugledao sam pola tuceta ljudi zašankom na suprotnom zidu. Promatrao sam čovjeka svojih godina, s valovitomplavom kosom, kako ispija svoj viski sve do kockica leda, pokazuje pipničaručašu kako bi je ovaj ponovno napunio, a potom ustaje sa svoga stolca i odlazipreko plesnog podija u kafić.

Na sebi je imao sive široke hlače, zelenu sportsku majicu s plavimcvjetićima, ulaštene cipele, bijele čarape, zlatni sat i zlatne kemijske olovke u



džepu košulje. Košulja mu nije bila ugurana u hlače kako bi skrio svoju trbušinui bokove.

„Hej, slatkice, daj mi jedan cheeseburger i donesi mi ga za šank, hoćeš li?”rekao je.

Potom su mu se oči prilagodile na svjetlo, pa me pomnije promotrio.

„Mili Bože”, rekao je, „Dave Robicheaux. Ti stari majstore.”Glas i lice iz prošlosti, ne samo moje, nego iz jedne davno prošle ere. Dixie

Lee Pugh, moj cimer s prve godine sa Southwestem Louisiana Institutea 1956.godine: farmerov sin iz grada s rijeke sjeverno od Baton Rougea, s naglaskomviše s Mississippija nego iz Louisiane, koji je pao već prvi semestar, a potomotišao u Memphis i snimio dvije ploče u istom studiju u kojem su svoje karijerezapočeli Carl Perkins, Johnny Cash i Elvis. S drugom pločom dospio je nanjujoršku televiziju, pa smo ga sa strahopoštovanjem promatrali dok je sviraosvoju rhythm and blues gitaru ili lupao prstima po klaviru dok su tisuće ljudi u

publici ludjele i plesale između stolica.Bio je jedan od najvećih u eri ranog rock and rolla. No, imao je u sebi

nešto više od ostalih. Bio je prava stvar, pravi pravcati bijeli pjevač bluesa.Svirati i pjevati naučio je u baptističkoj crkvi, ali netko u tom malenom gradićupamuka i oraha usadio je u njega i ogromnu bol, jer nje je bilo u svemu o čemu

je pjevao, a nije bila proizvedena u tom trenutku.Potom smo čuli i čitali druge priče o njemu: četiri ili pet neuspjelih

brakova, smrt jednog njegovog djeteta u požaru, prometna nesreća u kojoj jenekoga udario automobilom vozeći u pijanom stanju u Teksasu, zbog čega je

završio u zatvoru u Huntsvilleu.„Dave, ne mogu vjerovati”, rekao je, smiješeći se. „Vidjeli smo se prije

deset ili dvanaest godina u New Orleansu. Bio si policajac.”Sjetio sam se tog susreta. Bilo je to u jeftinoj gostionici pokraj Kanala,

mjestu na kakvom su se okupljale nekadašnje zvijezde, gdje je klijentela bučilatijekom izvedbi i vrijeđala izvođače.

Sjeo je pokraj mene i rukovali smo se, gotovo zakašnjelo.„Moramo popiti koju i malo popričati”, rekao je, a potom rekao konobarici

da mi donese pivo ili viski s vodom.„Ne hvala, Dixie”, odvratio sam.„Hoćeš li to reći da je prekasno ili prerano za piće danas ili da više ne

piješ?” upitao je.„Idem na sastanke. Znaš na što mislim?”„Dovraga, da. Za to je potrebna hrabrost, čovječe. Divim ti se.” Oči su mu

bile zelene i sjajne od alkohola. Pogledao me izravno na trenutak, a potomtrepnuo očima i izgledao načas posramljen.

„Čitao sam u novinama za tvoju ženu, čovječe. Žao mi je.”

„Hvala ti.”„Uhvatili su te tipove, zar ne?”„Više-manje.”



„Hm”, rekao je i proučavao me nekoliko trenutaka. Primijetio sam da mupostaje nelagodnom spoznaja da slučajan susret sa starim prijateljem negarantira da će moći obnoviti ugodne trenutke iz prošlosti. Potom se ponovnonasmiješio.

„Još uvijek si policajac?” upitao je.

„Imam radnju za iznajmljivanje čamaca i ribičke opreme južno od gradićaNew Iberia. Došao sam ovdje sinoć kako bih preuzeo nekakvu opremu zahlađenje i zaglavio u oluji.”

Kimnuo je glavom. Obojica smo šutjeli.„Sviraš li ovdje, Dixie?” upitao sam.Pogreška.„Ne, ne radim to više. Nikada se nisam vratio svirci nakon onih neprilika u

Teksasu.”Pročistio je grlo i izvadio jednu cigaretu iz kutije koju je imao u džepu

košulje.„Reci, slatkice, bi li mi donijela moje piće sa šanka?”Konobarica se nasmiješila, odložila krpu kojom je čistila šank i otišla u

noćni klub pokraj.„Znaš za ono u Teksasu?” upitao je.„Da, mislim da znam.”„Bio sam pod utjecajem, to je točno, i pobjegao sam s mjesta nesreće. Ali

onaj tip je srušio znak STOP. Nije ga nikako mogao izbjeći. Ali zbog toga je

njegov sin poginuo, čovječe. A s tim je sranjem poprilično teško živjeti. Izišaosam za godinu i pol.” Noktom palca radio je utore na ubrusu. „No, mnogi ljudito jednostavno ne žele zaboraviti.”

Nisam znao što reći. Bilo mi ga je žao. Nije se mnogo razlikovao odmladića kojega sam poznavao, osim što je sada vjerojatno bio pijan većinuvremena. Sjetio sam se jednog napisa iz priče o Dixieju Leeju koja se pojavila u

Newsweeku, a koja ga je definirala bolje od bilo čega drugoga što sam ikadavidio napisano o njemu. Novinar ga je pitao poznaje li itko od članova njegovapratećeg benda note. Odgovorio je, „Da, neki od njih ih znaju, ali to ne smeta

mnogo njihovom sviranju.”Pitao sam ga što sada radi, jer sam morao nešto reći.„Dogovaram iznajmljivanje zemljišta”, rekao je. „Kako je stari Hank Snow

običavao govoriti, ‘Od stare Montane skroz do Alabame’. Pokrivam cijelo topodruč je. Bilo koje mjesto gdje ima nafte i ugljena. I novac je dobar.”

Konobarica je spustila njegov bourbon s vodom ispred njega. Otpio jegutljaj i namignuo joj preko ruba čaše.

„Drago mi je što ti dobro ide, Dixie”, rekao sam.„Da, dobar je to život. Cadillac kabriolet, nova adresa svaki tjedan, bolje je

od raštike i zobene kaše.” Lupio me po ramenu. „Vraga, sve je to rock ‘n’roll,čovječe.”



Kimnuo sam prijateljski i pogledao kroz prozorčić prema crnkinji koja jepostavljala moj odrezak i krumpiriće na tanjur. Upravo sam namjeravao rećikonobarici da sam htio narudžbu za van.

„Pa, čekaju me neki ljudi”, rekao je Dixie Lee. „Znaš, neki od onihmlađahnih komada kojih se još uvijek nađe, znaš na što mislim? Čuvaj se,

prijatelju. Dobro izgledaš.”Rukovao sam se s njim, pojeo svoj odrezak, uzeo još jednu šalicu kave za

put i izišao na kišu.Vjetar je šibao moj kamionet cijelim putem kroz porječ je rijeke

Atchafalaya. Kad je izišlo sunce, dan je bio siv i vlažan, a patke i čaplje suletjele nisko iznad mrtvih čempresa u močvari. Voda u zaljevima bila je bojeolova i mreškala se na vjetru. Plinska baklja gorjela je na bušotini koja senalazila između poplavljenih vrbinih stabala. Svakog jutra dan sam započinjaomolitvom, zahvaljujući svojoj Višoj Moći na jučerašnjoj trijeznosti i tražeći od

Nje pomoć da takav ostanem i danas. Ovoga jutra sam u svoju molitvu uključio iDixieja Leeja.

Odvezao sam se natrag do New Iberije kroz St. Martinville. Sunce se sadanalazilo iznad hrastova na rijeci Teche, ali u dubokim, ranojutarnjim sjenama,izmaglica je još uvijek visjela poput dimnih oblaka između šaševa i vlažnihstabala. Bio je tek ožujak, ali proljeće je svom snagom prodiralo u južnuLouisianu, kao i uvijek nakon dugih sivih kiša veljače. Duž glavne ulice u New

Iberiji dvorišta su bila ispunjena cvatućim azalejama, ružama, žutim i crvenimhibiskusima, a brajde i sjenice bile su obavijene vinovom lozom i cvatovimapurpurne glicinije. Projurio sam preko mosta i slijedio prašnjavu cestu dužmočvarne, južne strane grada, gdje sam upravljao ribolovnim dokom i živio sašestogodišnjom salvadorskom izbjeglicom po imenu Alafair u staroj kući koju jeizgradio moj otac od stabala čempresa i hrasta tijekom Velike gospodarskekrize.

Drvo nikada nije bilo oličeno, bilo je tamno i čvrsto poput željeza, a gredesu bile zarezane i pričvršćene klinovima. Stabla oraha u prednjem dvorištu bila

su prekrivena bujnim lišćem s kojeg je još uvijek kapala kišnica, koja jeodzvanjala na tankom krovu gornjeg kata. U dvorištu je uvijek vladao hlad, abilo je prekriveno slojevima potamnjelog lišća. Postarija mulatkinja koja mi ječuvala Alafair bila je u dvorištu sa strane kuće i skidala plastične pokrivače smog zečinjaka. Bila je boje bakrenoga novčića i imala je tirkizne oči, poputmnogih crnaca iz južne Louisiane koji su jednim dijelom bili francuskogaporijekla. Tijelo joj je izgledalo kao da je sastavljeno od štapića, a koža joj jebila prekrivena borama. Neprestano je šmrkala duhan i pušila rukom motanecigarete i zapovijedala mi u mojoj vlastitoj kući, ali mogla je raditi više od svih

ljudi koje sam ikada poznavao, a bila je snažno odana mojoj obitelji još otkadasam bio dijete.



Moj dok je sada bio okupan suncem i vidio sam Batista, drugu crnu osobukoja je radila za mene, kako tovari škrinju s ledom dvojici bijelaca preko rubabroda. Na sebi nije imao košulju i bio je ćelav, a zbog težine škrinje s ledommišići njegovih širokih leđa i ramena bili su napeti. Lomio je triješće za roštiljgolim rukama, a jednom sam ga promatrao kada je izvukao dva metra dugog

aligatora iz vode za rep i bacio ga na pješčani prud.Krenuo sam oko lokvi vode u dvorištu prema njegovom stražnjem dijelu.„Što ćeš s ovim rakunom?” upitala je Clarise, mulatkinja.Privezala je mog tronogog rakuna, Tripoda, na njegov lanac, koji je bio

pričvršćen za žicu za sušenje rublja kako bi mogao slobodnije trčati dvorištem.Povukla ga je uvis za lanac. Tijelo mu se izvijalo i plesalo kao da ga guši.

„Clarise, nemoj to raditi.”„Pitaj ga što je napravio, pitaj”, rekla je. „Idi pogledaj moju košaru s

vešom. Idi pogledaj svoje košulje. Jučer su bile plave. Sad su smeđe. Idi

pomiriši, idi.”„Odvest ću ga dolje na dok.”„Reci Batisti da mi ga ne vraća natrag, ne.” Spustila je Tripoda, napola

zadavljenog, na tlo. „Ako opet dođe u moju kuću, završiće u loncu skrumpirima.”

Skinuo sam njegov lanac sa žice za sušenje rublja i odveo ga dolje dotrgovine ribičkim priborom i kafića na doku. Uvijek me iznova iznenađivalailuzija prevlasti bijelaca u južnjačkom društvu, jer su u našim domovimapretežno dominirali obojeni ljudi.

Batist i ja istresli smo kišnicu od sinoćnje oluje iz mojih čamaca zaiznajmljivanje, napunili aparate slatkišima i cigaretama, izvadili mrtve ribe izkanti s mamcima, iscijedili vodu iz kanti s ledom i stavili svježi led na sokove ubocama i pivo, te zapalili vatru za roštilj za ručak koji smo pripremali zapodnevne ribiče. Onda sam otvorio suncobrane na plaži koji su bili učvršćeni urupama velikih drvenih kalema od telefonskog kabela koje sam koristio kaostolove i vratio se natrag u kuću.

Ispostavilo se da je jutro bilo prelijepo. Nebo je bilo plavo, trava nalivadama zelenija zbog kiše; vjetar je ugodno rashlađivao dvorište, koje je jošuvijek bilo u dubokom hladu stabla mimoze, a moje posude za cvijeće od stablamamutovca bile su natopljene vodom i krcate petunijama i indijanskimkistovima. Alafair je sjedila za kuhinjskim stolom u donjem dijelu pidžame,bojeći knjigu o Mickey Mouseu koju sam joj kupio dan prije. Njezina crna kosabila je ravno odrezana na čelu, oči su joj bile krupne i smeđe, lice okruglo poputtanjura, a koža joj je već počela tamnjeti od sunca. Ako je na njoj postojalanekakva fizička nesavršenost, bili su to razdvojeni prednji zubi, koji su njezinosmijeh samo činili širim no što je doista bio. Bilo je teško povjerovati da sam jeprije manje od godinu dana izvukao iz srušenog zrakoplova u Jugozapadnom

prolazu pokraj Zaljeva, malenu djevojčicu koja se utapala, a čije su mi se kostiučinile šupljima kao ptič je, čija su zijevajuća usta izgledala poput šarančića ukrilu moje supruge.



Pogladio sam dlanom njezinu glatku crnu kosu.„Kako si, momčiću?” upitao sam.„Gdje si bio, Dave?”„Uhvatila me oluja pa sam morao ostati u Baton Rougeu.”„Ah.”Ruka joj se vratila bojanju. Potom je zastala i nasmiješila mi se, prepuna

veselja.„Tripod se pokakao u Clarisinu košaru”, rekla je.„Čuo sam. Slušaj, ne kaže se ‘pokakao’. Kaže se ‘išao je na zahod’.”„A ne ‘pokakao’?”„Točno. Išao je na zahod.”Ponovila je to za mnom, pa smo oboje potvrdno kimnuli glavama.Išla je u prvi razred katoličke škole u New Iberiji, ali činilo se da je više

engleskoga naučila od Clarise i Batista i njegove supruge nego od mene i časnihsestara. (Nekoliko rečenica koje su se mogle čuti od njih troje bilo kojeg dana:„Koje je vrijeme?” „Kak’ to da si palijo to lišće ispod mojeg prozora, ha?” „Doksam vozio tvoj kamionet, čuj, neko je stavio čavao pod kotač i on se probušio.”)

Zagrlio sam Alafair, poljubio je u glavu i otišao u spavaću sobu kako bih sesvukao i istuširao. Povjetarac koji je dopirao kroz prozor mirisao je na mokruzemlju i stabla i nježan miris cvjetova koji su još uvijek bili otvoreni u hladu.Trebao sam biti pun energije u takvo proljetno jutro, ali osjećao sam sebezvoljnim i potrošenim, na rubu živaca, a to nije bilo samo zbog ružnih snova i

nesanice koji su me mučili prethodne noći. Takvi bi me trenuci uhvatiliponekad, kao da mi je krv bila pokvarena, i moj bi se um iznenada ispunioslikama i počeo odzvanjati zvukovima s kojima se nisam bio spreman nositi.

To se moglo dogoditi bilo gdje. Ali upravo sada događalo se u mojojspavaćoj sobi. Zamijenio sam nekoliko dasaka na zidu i ispunio rupe od metakadrvetom i izglačao ih da postanu neprimjetne. Iskrivljeno i izrešetano uzglavljekreveta, zamrljano krvlju moje supruge kao da je bila nabacana ondje kistom,ležalo je u kutu stare napola srušene staje na kraju mog posjeda. Ali kada samzatvorio oči, ugledao sam tragove metaka u tami, začuo eksplozije koje su bile

glasne kao i grmljavina vani, začuo njezine vriskove dok se pokrivala plahtom ipokušavala se zaštititi rukama dok sam ja mahnito trčao prema kući u kiši, amoji se krici gubili u grmljavini koja se kotrljala ravnicom.

Kao i uvijek kada bi se ti trenutci mračnih sanjarenja pojavili tijekom dana,nije bilo načina na koji bih se mogao razmišljanjem izvući iz njih. Umjesto toga,obukao sam svoju trenirku i tenisice i otišao vježbati u dvorište. Radio samsklekove, trbušnjake i podizao utege s opterećenjem od 45 kilograma u serijamaod deset podizanja i ponavljao sve vježbe šest puta. Nakon toga sam trčao sedamkilometara prašnjavom cestom pokraj rijeke, a sunčeva se svjetlost izvijala

poput dima kroz krošnje hrastova ičempresa koje su se izdizale iznad mene.Deverike su se hranile kukcima između šaševa i lopoča, a ponekada bih na



osunčanom prostoru između sjena dvaju čempresa ugledao leđa velikog grgečakako vijugaju ispod površine.

Okrenuo sam natrag kada sam stigao do mosta, mahnuvši čuvaru i trčao izsve snage cijelim putem kući. Disanje mi je bilo dobro, krv mi je pjevala ugrudima, trbuh mi je bio ravan i tvrd, a ipak sam se pitao koliko dugo ću moći

smrtnost i sjećanja držati podalje od sebe.Uvijek sam bio kockar s trkaćih staza, pokušavao naslutiti i kontrolirati

budućnost samo na osnovu jutra.

Tri dana kasnije metlom sam pokušavao pomesti kišnicu iz nabora naplatnu tende koja je bila prostrta iznad moga doka, kada je zazvonio telefon utrgovini ribičkim priborom. Bio je to Dixie Lee Pugh.

„Vodim te na ručak”, rekao je.„Hvala, ali radim.”„Htio bih razgovarati s tobom.”„Hajde.”„Htio bih razgovarati s tobom nasamo.”„Gdje si?”„U Lafayetteu.”„Dovezi se ovamo. Idi Istočnom glavnom cestom, a onda cestom uz rijeku

južno od grada. Naletjet ćeš točno na moju kuću.”

„Daj mi sat vremena.”„Zvučiš pomalo tužno, prijatelju.”„Da, vjerojatno bih se trebao ponovno oženiti ili tako nešto.”Svakoga jutra Batist i ja pekli smo piliće i ribe na roštilju kojega sam

napravio tako što sam vodoravno presjekao bačvu za naftu acetilenskomlampom i zavario na nju ručke i metalne nogare. Prodavao sam ručkove koji suse sastojali od pečenog mesa i prljave riže na papirnatim tanjurima za tri i poldolara po komadu, i obično bih sakupio tridesetak dolara od ribiča koji su ilidolazili kako bi ovdje proveli dan ili upravo bili na odlasku. Nakon što bismo

očistili stolove-kaleme, Batist i ja bismo si postavili tanjure i otvorene boce sokaDr. Pepper i jeli ispod jednoga od suncobrana pokraj ruba vode.

Bilo je toplo, vedro poslijepodne i vjetar je podizao mahovinu s mrtvihstabala čempresa na rijeci. Nebo je bilo plavo i savršeno kao glazura uunutrašnjosti šalice za čaj.

„Taj čovjek vozi kao da ne zna da je cesta puna rupa”, rekao je Batist.Njegova od sunca izblijedjela traper košulja bila je raskopčana na prsima. Nauzici oko vrata nosio je novčić kako bi se zaštitio od gris-gris, zlih uroka, anjegova crna prsa izgledala su kao da su napravljena od lima za kotlove.



‘Sine, možeš li popiti dva pića i prestati piti?’ Ja sam mu odgovorio, ‘Ne moguvam na to pitanje odgovoriti, gospodine, jer nikada nisam niti pokušao.’ To bitrebalo biti smiješno, ali pretpostavljam da je zapravo patetično, nije li?”

„Što se zbiva, partneru?”Osvrnuo se po praznoj trgovini.

„Hoćeš li me provesti brodom?” upitao je.„Pa, imam posla ovdje.”„Platit ću ti za tvoje vrijeme. Važno je, čovječe.”Pogled njegovih zelenih očiju bio je usmjeren izravno u mene. Otišao sam

do vrata trgovine.„Vratit ću se za pola sata”, povikao sam Batisti, koji je još uvijek ručao

ispod suncobrana.„Puno ti hvala, Dave. Doista ste dobri ljudi.” Dixie Lee otvorio je papirnatu

vrećicu i ubacio u nju

četiri boce Jaxa.Odvezao sam ga čamcem niz rijeku, pokraj raskrižja, gdje se nalazila stara,

oljuštena trgovina s velikom verandom u sjeni ogromnog hrasta. Nekolikostaraca i nekoliko crnaca iz ekipe za održavanje ceste pili su sok na verandi.

Brazda koju je na vodi stvarao čamac prolazila je između lopoča izapljuskivala valovima korijenje čempresa duž obale. Dixie Lee naslonio se napramac, s pivskom bocom u ruci punom jantarne sunčeve svjetlosti, sklopivšioči zbog sunca koje se odražavalo od smeđe površine vode. Isključio sam motori pustio da plutamo prema stablima vrbe koja su visjela nad vodom. U

iznenadnoj tišini mogli smočuti auto-radio koji je svirao staru pjesmu HankaWilliamsa na parkiralištu trgovine.

„Dobri Svemogući Bože, je li to u mojoj glavi ili izvan nje?” upitao je.„To dolazi od trgovine”, rekao sam i nasmiješio mu se. Izvadio sam iz

džepa svoj Puma džepni nožić i počeo guliti koru s mokre grane vrbe koju samotkinuo.

„Momče, ovo me doista vraća unatrag. Kada sam počeo pjevati, govorili suako ne sviraš kao Hank ili Lefity, to tvoje sviranje nije vrijedno ni pišljiva boba.I bili su u pravu. Hej, znaš koji je bio najveći trenutak moje karijere? Nisu to

bile one dvije zlatne ploče, a bogami niti vjenčanje s nekom filmskom glumicomsa spužvom umjesto mozga. Bilo je to kada sam dobio priliku snimiti uživoalbum s Debelim dolje u New Orleansu. Ja sam bio jedini bijeli glazbenik skojim je ikada snimao. Čovječe, bio je prekrasan. Izgledao je poput malenedebele svinjice za tim klavirom, sa srebrnom košuljom i sjajnim sakoom iprstenjem na svakom prstu. Smiješio se i ljuljao i udarao tipke tim malenimkobasičastim prstima, a znoj mu je kapao s lica, dok je cijela publika bila izvansebe. Hoću reći, pokušavali su se popeti na pozornicu, a ljudi su plesali boogiepolicajcima ispred nosa. Hoću reći, bio je to njegov show, on ih je posjedovao,čovječe, ali svaki puta kada bi završio solo dionicu, pokazao bi prema meni takoda bi se reflektor prebacio na moju gitaru i ja bih dobio pola od vike publike. Taj

je čovjek doista imao veliko srce, čovječe.”



„A onda je drugi rekao, ‘Mislim da si u pravu.’”„A prvi je rekao, ‘To je kao rat. Pravila se pišu tek kada je gotov.’”„Ostao sam tiho u spavaćoj sobi sve dok nisam čuo kako zovu da im

donesu doručak u sobu, kao i nekoliko boca piva Champale, a potom sam otišaou dnevni boravak u donjem rublju, izgledajući kao da sam upravo izišao iz

majčine utrobe. Mislio sam da će se obojica onesvijestiti ondje.”„Misliš da su nekoga ubili?”Nervozno je prstima dotaknuo čelo.„Dobri Bože, čovječe, ne znam”, rekao je. „Kako to tebi zvuči?”„Zvuči mi loše.”„Što misliš da bih ja trebao učiniti?”Protrljao sam dlan o koljeno svojih kaki radnih hlača, a potom lupio

noktima po metalnom kućištu motora. Sunčeve zrake probijale su se kroz vrbe

prema Dixijevom rumenom licu.„Mogu te upoznati s našim šerifom ili jednim vrlo dobrim agentom DEA-e1 u Lafayetteu”, rekao sam.

„Šališ li se ti, čovječe? Agent iz odjela za droge mi u životu treba kao štokokošinjcu treba lisica.”

„Pa, tu je još uvijek šerif.”Otpio je pjenu iz boce Jaya i pogledao me, škiljeći na jedno oko.„Dobio sam dojam da ti misliš da bih se samo igrao štapićem za miješanje

koktela”, rekao je.

Podigao sam obrve i nisam mu ništa odgovorio.„Hajde, Dave. Potrebna mi je pomoć. Ne mogu se nositi s problemima.

Jednostavno me to izjeda.”„Što misliš gdje se to dogodilo?”„Gore u Montani, pretpostavljam. Ondje smo proveli posljednja tri

mjeseca.”„Možemo razgovarati s FBI-jem, ali mislim da nas to nikamo ne vodi.

Jednostavno nemaš dovoljno informacija, Dixie.” Zašutio sam na trenutak. „A tupostoji još jedan problem.”

Pogledao me kao dijete kojemu je upravo zadan nemoguć zadatak.„Kada sam pio, bilo mi je teško uvjeriti ljude u neke stvari koje sam čuo i

vidio”, rekao sam. „To nije pošteno, ali to je jednostavno tako.”Zurio je u vodu i uštipnuo oči prstima.„Moj ti je savjet da se držiš podalje od tih momaka”, rekao sam.„Ali radim s njima.”„Postoje i druge tvrtke.”„Budi ozbiljan. Bio sam u Huntsvilleu. Teksaški odbor za puštanje na

uvjetno odsluženje baš i ne daje najbolje preporuke.”

1 savezna Agencija za borbu protiv narkotika (nap. prev.)



„Ne znam što bih ti drugo rekao.”„To je pravi nered, ha?”Počeo sam podizati sidro.„Nećeš mi pomoći?” upitao je.„Volio bih da ti mogu pomoći. Ali mislim da ne mogu. To je jednostavno

tako.”„Prije no što uključiš taj motor, daj da te još nešto pitam. Tvoj otac je

poginuo na bušotini u Zaljevu, zar ne?”„Točno.”„Bila je to Starova bušotina, zar ne?”„Da.”„Nisu imali štitnike od eksplozije na bušotini. Nekoliko desetaka ljudi je

poginulo kada je eksplodirala.”

„Imaš dobro pamćenje, Dixie.” Okrenuo sam ručicu kako bih omogućiodovod plina i povukao uže. Nije se uključio.„Nije ti važno što govorim o tvrtki Star Drilling?” upitao je.Nastavio sam povlačiti uže dok su ulje i gorivo istjecali iz motora u vodu.

Onda sam stavio koljeno na dasku, čvrsto rukom uhvatio kućište motora ipovukao uže za pokretanje iza glave. Motor je zagrmio, propeler je izbaciooblak žućkastog blata i mrtvih povijuši s dna močvare i ja sam nas okrenuonatrag prema suncu, osjećajući vodu ispod pramca, vjetar koji je mirisao na

jasmine i glicinije. Na putu natrag, Dixie je sjedio na pramcu rukama spuštenih

između nogu, lica beživotnog i praznog, a košulju s ružičastim cvjetovima mu jenadimao zrak.

Kasnije toga poslijepodneva vjetar je promijenio smjer i počeo puhati s juga, pa se mogao osjetiti miris rijeke s tračkom soli. Potom je naoblakadoklizala nebom iz smjera Zaljeva, kotrljajući se ispred sunca poput topovskogdima, a svjetlost se skupljala u hrastovima, čempresima i vrbama i poprimalačudan zeleni odsjaj, kao da cijeli svijet promatrate kroz vodu. Kišilo je silovito,

kiša je plesala po močvari i lopočima u plićaku, a kapi su odzvanjale po mojojterasi i zečinjaku, osvjetljavajući svježe izorana polja tamnim sjajem.

Tada je sve iznenada bilo gotovo, nebo se razvedrilo i zapadni obzorokupala je vatra. U proljetne večeri poput ove, kada je povjetarac bio hladan iprožet kišom, Batist i ja krenuli bismo prema Evangeline Downs u Lafayetteu.Ali, kraj je došao naftnom poslovanju u Louisiani, država je imala najvišu razinunezaposlenosti u zemlji i najgori kreditni status, pa se trkalište zatvorilo.

Za večeru sam skuhao potočne rakove, pa smo ih Alafair i ja rastvarali i jelina izletničkom stolu od sekvoje ispod stabla mimoze u dvorištu. Te sam noći

sanjao mjehur vatre koji gori ispod zelene površine Zaljeva. Voda je kuhala isiktala, gejziri pare i prljavog dima uzdizali su se u zrak, a ogromna plavozelenanaftna mrlja plutala je skroz do zapadnog horizonta. Negdje daleko dolje,



između izobličenih greda i bušilice i kablova i poplavljene olupine čamca bila sutijela mog oca i devetnaestorice drugih ljudi koji su potonuli s platformom kada

je bušilica udarila u bogato tlo i glavni izvor je eksplodirao.Ljudi koji su radili u njegovoj tvrtci u odnosima s javnošću rekli su da nisu

imali uključen štitnik od eksplozije jer nikada nisu pronašli tlo bogato

bitumenom na toj dubini u tom dijelu Zaljeva. Pitao sam se o čemu je moj otacrazmišljao u posljednjim trenutcima svog života. U njemu nikada nisamprepoznao strah. Bez obzira koliko teško ga pogodila nevjera moje majke, a nakraju i pijano natezanje u gostionicama i vremena kada je bio zaključan umjesnom zatvoru, uvijek se mogao smiješiti i namigivati meni i mom bratu iuvjerljivo se pred nama pretvarati da sav taj jad nije vrijedan spomena.

Ali što je osjećao u tim posljednjim trenucima, visoko na dasci u mraku,kada je platforma počela podrhtavati i stenjati i kada je ugledao radnike na dnuplatforme kako bacaju kliješta i lanac i bježe od erupcije pijeska, slane vode,

plina, nafte i bušilice koja će za nekoliko sekundi eksplodirati u narančastom ižutom plamenu koji je topio čelik kao slatkiš od šećera? Je li razmišljao o meni imom bratu Jimmieju?

Kladim se da jest. Čak i kada je pričvrstio svoj sigurnosni pojas za žicu iskočio u tamu, čak i kada se platforma nagnula s njim na vrhu, kladim se da jemislio na nas.

Njegovo tijelo nikada nije pronađeno, ali čak i sada, gotovo dvadeset dvijegodine kasnije, posjećuje me u snu, a ponekada mislim da razgovara sa mnom itijekom dana. U snu sam ga vidio kako izlazi iz vode, zeleni valovi i pjena

motaju mu se oko koljena, a njegovo snažno tijelo omotano je morskom travomboje hrđe. Njegova vjetrom opaljena koža bila je tamna kao u mulata, zubi bijeli,a gusta, kovrčava kosa crna kao u Indijanca. Njegov je visoki šešir bio malonakrivljen na glavi, a kada je uhvatio mokru šibicu prstima i pripalio opušakcigarete koji mu se nalazio u kutu usana, a potom me pogledao, zraka jutarnjegsunca pojavila se na njegovom šeširu i bljesnula poput žarulje. Mogao samosjetiti slanu vodu kako mi prelazi preko nogu dok sam koračao prema njemu.

Ali sve su to samo snovi. Moj je otac mrtav. I moja supruga također. Lažnazora, sa svojim iluzijama i mekoćom umotanom u izmaglicu, može biti jednako

neprimjerena i nestalna kao i snovi.



2

Dani su postali topliji prvoga tjedna u travnju, pa sam nekih jutara u zoruodlazio do vode i potegačom lovio škampe u crvenoj zori. Popodne bihpomagao Batistu u trgovini, a potom radio u svojim cvjetnim lijehama,obrezujući brajde ružičastih i žutih ruža koje sam uzgajao s južne strane kuće.Dizao sam tegove i trčao pet kilometara prašnjavom cestom pokraj rijeke. Učetiri sata začuo bih kako se zaustavlja školski autobus, a pet minuta kasnije čuobih kako Alafairina kutija za užinu udara o kuhinjski stol, kako se hladnjakotvara; potom bi me došla potražiti u dvorištu.

Ponekada sam se pitao nije li možda fascinirana mnome kao što bi bilanekom čudnom i zanimljivom životinjom koja se neočekivano pojavila unjenom životu. Njezina se majka utopila držeći nju u zračnom mjehuru uunutrašnjosti srušenog zrakoplova kojega je iz El Salvadora vozio nekisamaritanac. Njezinog je oca ubila vojska u planinama ili je „nestao” u vojnomzatvoru. Sada je pukim slučajem živjela sa mnom u mom ruralnom cajunskomsvijetu na obali rijeke u Louisiani.

Jednog poslijepodneva pomaknuo sam stol u dvorištu na sunce i zaspao nanjemu u kratkim hlačicama u kojima sam trčao. Čuo sam kako je zalupila

vratima, a kada nisam otvorio oči pronašla je pa

č je pero pokraj jezerca i po

čelame dodirivati po tijelu njime: po sijedom pramenu u kosi, po brkovima, po

okruglom ožiljku na trbuhu. Potom sam osjetio kako me škaklja po gustim,uzdignutim ožiljcima na bedru, koji su izgledali poput malenih vršaka strijeleusađenih ispod kože, a koji su još uvijek sadržavali krhotine mine i povremenouključivali detektore metala u zračnim lukama.

Budući da sam i dalje odbijao probuditi se, čuo sam kako odlazi prekotravnjaka do žice za sušenje rublja, pušta Tripoda s lanca, i posve iznenada on senašao na mojim prsima, brkova, vlažne njuškice i „zamaskiranih” očiju uperenih

u moje lice. Alafairin hihot potresao je stablo mimoze.

Te večeri dok sam zatvarao trgovinu i suncobrane iznad stolova na doku,neki je čovjek parkirao novi Plymouth koji je izgledao poput automobila izagencije rent-a-cara ili službenog vozila neke tvrtke pokraj mog pristaništa zabrodice i krenuo dokom prema meni. Zbog svog uspravnog, gotovo prijetećegstava, doimao se višim no što je uistinu bio. Zapravo vjerojatno nije bio viši odmetar i sedamdeset, ali vrat mu je bio kratak i na njemu su se jasno ocrtavale

žile, ramena su mu bila široka kao da je dizač utega, a obrve samo jednaneprekinuta linija. Mišići su mu se doimali tako čvrsto povezanima da je



pokretom samo jednog mišića aktivirao nekoliko drugih, kao da prstompovlačite središe paukove mreže. Iskreno rečeno, podsjećao me na hrpu cigala.

Široke hlače bile su mu podignute visoko na bokove, ovratnik njegovebijele košulje kratkih rukava bio je otkopčan, a kravata raširena oko vrata. Nijese smiješio. Umjesto toga, pogled mu je sijevnuo trgovinom i praznim

stolovima, a potom mi je pokazao svoju značku.„Ja sam specijalni agent Dan Nygurski, gospodine Robicheaux”, rekao je.

„Iz DEA. Biste li htjeli porazgovarati nakratko sa mnom?”Njegov akcent nije odgovarao njegovom imenu niti pojavi. Bio je seoski,

nazalan, iz južnih planina, nekako je ostajao odzvanjati u uhu.„Zatvaram za danas, a upravo smo namjeravali ići na večeru u park”, rekao

sam.„Neću vas dugo zadržati. Razgovarao sam sa šerifom u New Iberiji i on mi

je rekao da ćete mi vjerojatno vi moći pomoći. Vi ste bili zamjenik u njegovom

odjelu, zar ne?”„Jedno kratko vrijeme.”Lice mu je bilo puno brazgotina i grubo, a oči pomalo crvene oko rubova.

Razvlačio je usne na poseban način dok je govorio, a zbog toga su mu se u vratunapinjali mišići, kao da su pričvršćeni na žicu.

„Prije toga bili ste u policiji u New Orleansu dulje vrijeme? Poručnik uOdjelu za umorstva?”

„To je točno.”

„Tako je”, rekao je i pogledao prema crvenom suncu kroz stablačempresaiznad praznih čamaca privezanih za dok.

Moja iskustva s federalnim agentima bilo koje vrste uvijek su bila ista.Treba im mnogo vremena da prijeđu na stvar.

„Bih li ja mogao unajmiti čamac od vas? Ili biste možda mogli poći samnom i pokazati mi neke od tih kanala koji vode u zaljev Vermilion?” upitao je.Njegova oslabjela tamna kosa bila je vojnički podšišana, a sada je prošaoprstima kroz nju, raširio oči i ponovno se osvrnuo oko sebe.

„Iznajmit ću vam čamac sutra ujutro. Ali morat ćete se odvesti sami. Kako

vam točno mogu pomoći, gospodine Nygurski?”„Samo sam se htio malo provozati, doista.” Ponovno je rastegnuo usne.„Čuo sam da neki momci istovaruju nekakve bale u zaljevu Vermilion. Samobih htio provjeriti geografske podatke.”

„Jeste li iz New Orleansa?”„Ne, ne ovo mi je prvi put da sam ovdje. Lijep krajolik. Moram kušati

potočne rakove dok sam ovdje.”„Pričekajte trenutak. Nije mi baš sve posve jasno. Zanimaju vas nekakvi

krijumčari droge koji djeluju u zaljevu Vermilion, ali zapravo niste odavde?”

„To je tek površno zanimanje. Mislim da bi to mogli biti isti momci zakojima sam tragao prije nekoliko godina u Floridi. Istovarili su cigarete iz brodanoću ispred Fort Myersa, i nekoliko mladih nabasalo je ondje upravo usred te



operacije. Ti su ih momci ubili. Svih četvero. Djevojkama je bilo samodevetnaest godina. No, više nisam na tom slučaju.”

Unjkavi govor i visoki glas jednostavno mi nisu pristajali uz tu temu nitiniskog, nabijenog tamnokosog čovjeka za kojega sam u međuvremenuprimijetio da ima pomalo iskrenuta stopala i da hoda pomalo postrance poput

raka.„Dakle, vi ste s Floride?” upitao sam.„Ne, ne, posve ste me krivo shvatili. Ja sam iz Great Fallsa u Montani, i

htio sam s vama porazgovarati o...”Odmahnuo sam glavom.„Dixie Lee Pughu”, rekao je.

Prošetali smo uz dok, prešli prašnjavu cestu i kroz sjene orahovih stabaladošli u moje prednje dvorište. Kada sam ga upitao kako me povezao s DixieLeejem, rekao je da je jedan od njegovih ljudi zapisao broj moje registarskepločice onoga jutra kada sam se susreo s Dixijem u gostionici pokraj BatonRougea. Ali također sam pretpostavljao da DEA prisluškuje njegov telefon umotelu. Ušao sam u kuću, donio dvije limenke hladnog Dr. Peppera, pa smosjeli na stepenice trijema. Između stabala oraha mogao sam vidjeti kako sesjenke izdužuju nad rijekom.

„Ne bih htio omalovažavati vašu istragu, gospodine Nygurski, ali mislimda on nije nikakav krupni trgovac drogom. Mislim da pucate u prazno.”

„Zašto?”„Vjerujem da ima savjest. Mogao bi biti ovisnik, ali to ne znači da se bavi

raspačavanjem.”„Hoćete li mi reći zašto vas je posjetio?”„U nekakvoj je neprilici. Ali to nema nikakve veze s drogama, a on će

morati biti taj koji će vam ispričati sve o tome.”„Je li vam rekao da je bio zajedno u ćeliji sa Salom Patkom u Huntsvilleu?”„S kim?”

„Salom Patkom. Također poznatim pod imenom Sally Dio ili Sally Dee.Mislite da je to smiješno?”

„Žao mi je”, rekao sam. Obrisao sam usta nadlanicom. „Ali bih li trebaobiti impresioniran time?”

„Mnogi ljudi bi bili. Njegova je obitelj nekada vodila Galveston. Automatiza igre na sreću, kurve, sve vrste kockarskih igara, droga, što god poželite.Potom su odselili u Vegas i Tahoe i otprilike prije dvije godine pojavili su se uMontani. Sal se vratio kako bi posjetio svoje rođake u Galvestonu, gdje su gauhvatili s nekakvim ukradenim kreditnim karticama. Čuo sam da mu se u

Huntsvilleu nije uopće svidjelo.”



„Kladim se da nije. Ondje je gore nego u Angoli2.”„Ali svejedno je uspio zaraditi nešto novaca. Bio je veza za tu cijelu rupu, a

mislim da je dio svog posla prebacio na Pugha.”„Pa, vi imate svoje mišljenje. Ali ja mislim da je Dixie u biti alkoholičar i

bolestan čovjek.”

Nygurski je izvadio isječak iz novina iz svoga džepa i pružio mi ga.„Pročitajte ovo”, rekao je. „Pretpostavljam da su novinari to smatrali

smiješnim.”Naslov je glasio „NASTRADAO ZNATIŽELJNI MEDVJED”. Mjesto događaja

bilo je Polson, Montana, a uvodni je paragraf opisivao kako je velika putnavreća s četrdeset paketića kokaina bačena padobranom u gusto pošumljenopodruč je istočno od jezera Flathead, a potom ju je pronašao mrki medvjed koji

je razvukao prah i vrećice po cijeloj padini prije no što je umro od predoziranja.„Taj se padobran spustio na šumsko područ je pod državnom upravom. Ali

pogodite tko ima dozvolu za lov u susjednom područ ju”„Ne znam.”„Sally Dio i njegov stari. A pogodite tko im je isposlovao dozvolu?”„Dixie Lee.”„Ali možda je on samo bolestan čovjek.”Pogledao sam u daljinu prema mekom svjetlu iznad močvare. Krajičkom

oka vidio sam zglobove na njegovoj ruci kada je uhvatio limenku soka.„Hajde, što mislite?” upitao je.

„Mislim da ste pretjerali.”„U pravu ste. Ne sviđaju mi se ti gadovi...”„Nikome se na sviđaju. Ali ja više nisam u poslu. Kucate na kriva vrata.”„Mislim da i ubijanje medvjeda nije smiješno, isto tako. Ne volim što ti

tipovi donose svoju prljavštinu i pohlepu u prekrasnu zemlju. Vaš prijatelj Pugh je do grla u govnima, a motorni čamac samo što nije projurio pokraj njega.”

„Pa recite mu to onda”, rekao sam i pogledao na sat. Povjetarac je svijaolišće orahovih stabala.

„Vjerujte mi, hoću. Ali sada sam jizo ovdje.”„Što?”„To znači ‘Jebiga, imam zapovijedi ovdje.’ Za tri dana vraćam se u Great

Falls.” Iskapio je sok do dna, zdrobio limenku u ruci i nježno je spustio natrijem. Ustao je i pružio mi svoju posjetnicu.

„Moj telefonski broj u motelu u Lafayetteu je na poleđini. Ili me možetenazvati kasnije u Montanu na moj račun ako budete ikada htjeli podijeliti svojemisli sa mnom.”

„Ne znam ništa što bi bilo vrijedno podijeliti.”

2 državni zatvor u Louisiani, najveći zatvor s maksimalnim stupnjem osiguranja u SAD-u(nap. prev.)



„Zvuči depresivno.” Ustima je ponovno napravio onaj čudni pokret.„Recite mi, primjećujete li nešto čudno na mom licu?”

„Ne, ne bih to rekao.”„Recite, nisam osjetljiv.”„Nisam vas htio uvrijediti”, rekao sam.

„Čovječe, vi ste doista pažljivi. Neka mi je žena jednom prilikom rekla dami lice izgleda poput erozije tla. Mislim da je to bila moja supruga. Pazite seDixieja Pugha, Robicheaux. Prodat će vam vreću govana i nazvati ihčokoladnim kuglicama.”

„Predomislio sam se. Podijelit ću svoje misli s vama, gospodine Nygurski.Niste došli skroz ovamo kako biste slijedili momka kao što je Dixie Lee. Bezobzira kako vi to uzeli, on nije krupna zvjerka.”

„Možda jest, možda nije.”„Što se uistinu događa kod vas?”„Sve što se događa i u drugim dijelovima zemlje, samo ubrzano. To je

prava priča za novine. Svi veliki igrači su ondje, pokušavaju isplivati. Ako senastavite družiti s onom rock zvijezdom, možda ćete upoznati neke od njih.”

Otišao je između stabala, a koraci su mu se jasno čuli po mrtvom lišću isuhim orahovim lupinama.

Mjesec je bio nisko te noći, nebo crno, a munje su se poigravale na južnom

obzoru. U četiri sata ujutro probudio me zvuk grmljavine i treptavi uzorci munjana zidu. Osjećao sam vibracije u grudima, ali nisam mogao objasniti zašto, akoža mi je bila vruća i suha na dodir iako je kroz prozor dopirao hladanpovjetarac.

Čuo sam zvukove koji nisu postojali: motor automobila koji se gasi nacesti, korake dvojice muškaraca koji se približavaju između stabala, dasku koja

je zaškripala na trijemu, struganje poluge koju su ugurali između vrata idovratka. Bili su to zvuci duhova, jer jedan od te dvojice umro je od strujnogudara u svojoj kadi s radio aparatom u krilu, a drugi je umro na tavanu nedaleko

od St. Charlesa kada je pet metaka kalibra .45 iz mog pištolja prodrlo kroz podkako bi mu skratilo život.Ali strah je iracionalna emocija koja plovi od objekta do objekta poput

balona napunjenog helijem kojega netko odbija vršcima prstiju. Otvorio samladicu u noćnom ormariću, izvadio svoj pištolj ispod košulja, gurnuo okvir uspremnik i nastavio ležati u mraku. Cijev pištolja bila je topla uz moje bedro.Rukom sam prekrio oči i pokušao ponovno zaspati. Nije bilo koristi.

Obukao sam sandale i hlače i odšetao između tamnih stabala oraha uprednjem dvorištu, preko ceste dolje do doka i trgovine ribičkim priborom. A

onda se mjesec pojavio iza oblaka, pretvorio stabla vrba u srebro i osvijetliotamna leđa nutrije koja je plivala preko močvare prema lopočima. Što sam radioovdje? Rekao sam si da želim rano započeti dan. Da, da, to je zasigurno bilo to.



Otvorio sam posudu za hlađenje u kojoj sam držao sokove i boce s dugimvratovima piva Jax, Dixie i Pearl. Jučerašnji se led otopio, a nekoliko naljepnicas boca plutalo je u vodi. Oslonio sam se rukama o rub posude za hlađenje izatvorio oči. Čuo sam kako nutrija u močvari doziva svog partnera, što je uvijekzvučalo poput histeričnog ženskog krika. Zaronio sam ruke u vodu, pokvasio si

lice i duboko udahnuo šokiran hladnoćom. Potom sam obrisao lice ručnikom ibacio ga preko pulta na hrpu kutija.Vratio sam se natrag do kuće, sjeo za kuhinjski stol u mraku i naslonio

glavu na podlaktice. Annie, Annie.Čuo sam hod bosih stopala na linoleumu iza sebe. Podigao sam glavu i

ugledao Alafair, koja je stajala ondje obasjana mjesečinom, odjevena u pidžamus uzorkom nasmiješenih satova. Lice joj je bilo pospano, ali začuđenog izraza.Nastavila je treptati prema meni kao da se budi iz sna, a potom mi je prišla,

obgrlila me rukama oko vrata i naslonila glavu na moja prsa. Osjetio sam mirisdječ jeg šampona iz njezine kose. Rukom je dotaknula moje oči.„Zašto ti je lice mokro, Dave?” upitala je.„Upravo sam ga oprao, momčiću.”„Aha.” A potom, „Nešto ne biti dobro?”„Ne ‘ne biti’. Ne kaže se ‘ne biti’.”Nije mi ništa odgovorila. Samo me jače stisnula. Pogladio sam je po kosi i

poljubio je, a potom je uzeo u naruč je i odnio natrag u njezinu sobu. Polegaosam je na krevet i pokrio joj noge pokrivačem. Njezine plišane životinje bile surazbacane po podu. Dvorište i stabla postajali su sivi, i začuo sam Tripoda kakotrči gore-dolje uz žicu za sušenje rublja.

Pogledala me s jastuka. Lice joj je bilo okruglo, i mogao sam vidjetirazmak između njezinih zuba.

„Dave, hoće li se oni zločesti ljudi vratiti?”„Neće. Nikada se neće vratiti. Obećavam ti.”I morao sam okrenuti pogled u drugu stranu kako mi ne bi vidjela oči.

Tjedan dana kasnije odveo sam Alafair na doručak u New Iberiju i kadasam razmotao odbačeni primjerak lokalnih dnevnih novina ugledao sam slikuDixie Leeja na naslovnici. Bila je to slika iz arhive, stara dosta godina, aprikazivala ga je na pozornici u cipelama od antilop kože, plisiranim širokimhlačama, bijeloj sportskoj jakni ukrašenoj šljokicama, s gitarom koja mu jevisjela oko vrata.

Bio je gadno opečen u požaru u ribičkom kampu u Hendersonovojmočvari. Dvadesetdvogodišnja konobarica, njegova „ženska pratiteljica”, kako

su je nazvali u novinama, poginula je u plamenu. Dixie Leeja su izvukli iz vodekada je koliba, izgrađena na stupovima iznad vode, eksplodirala i srušila se umočvaru. U po život opasnom stanju primljen je u bolnicu u Lafayetteu.



Osim toga, bio je uhićen. Šerifov ured župe Sv. Martina pronašao jekutijicu konca za čišćenje zuba punu kokaina ispod prednjeg sjedala njegovogCadillac kabrioleta.

Neću se umiješati u njegove probleme, rekao sam samome sebi. Tko sedrogira, gubi. Teška lekcija, ali kada se umiješate u život nekog ovisnika o drogi

ili alkoholičara, jednostavno postajete glumcem u scenariju kojega su oninapisali za vas i za sebe.Toga poslijepodneva Alafair i ja napravili smo dvije hranilice za ptice od

limenki za kavu i objesili ih na stablo mimoze u stražnjem dvorištu, a potomsmo privezali Tripodovu žicu između orahovih stabala kako više ne bi imaopristupa čistom rublju kojega bi Clarise oprala. Premjestili smo i njegovu kućicuispod jednog stabla, stavili cigle ispod nje kako bi ostala suha i poviše od blata, ipostavili njegove posudice s hranom i vodom ispred vrata. Alafair bi uvijekodisala zadovoljstvom kada bi Tripod prao svoju hranu prije jela, a potom

njuškicu i šape nakon što bi pojeo.Za večeru sam nam pripremio étouffée3, i upravo smo počeli jesti na stolu udvorištu kada je u kuhinji zazvonio telefon. Bila je to časna sestra koja je radilana odjelu na kojem je ležao Dixie Lee. Rekla mi je da me on želi vidjeti.

„Ne mogu doći, sestro. Žao mi je”, rekao sam.Zašutjela je.„Je li to sve što želite da mu prenesem?” upitala je.„Potreban mu je odvjetnik. Mogu vam dati nekoliko imena u Lafayetteu ili

St. Martinvilleu.”

Ponovno je zašutjela. Zasigurno ih tome uče u samostanu, pomislio sam.Toj električnoj tišini zbog koje se osjećate kao da padate preko ruba svemira.„Mislim da on nema baš mnogo prijatelja, gospodine Robicheaux”, rekla je.„Nitko ga još nije bio posjetiti. A tražio je vas, a ne odvjetnika.”

„Žao mi je.”„Da budemo iskreni, i meni”, rekla je i spustila slušalicu.Dok smo Alafair i ja prali posuđe, a na izorana i prazna polja šećerne trske

koja smo gledali kroz prozor padao mrak, telefon je ponovno zazvonio.

Glas mu je bio grub, a grlo puno sluzi, šaputao je u slušalicu.„Sinko, doista te moram vidjeti. Sav sam u gazama, na lijekovima, tko znana čemu sve ne, nekakva cijev mi je ugurana u grlo.” Zašutio je i dubokoizdahnuo u slušalicu. „Potrebno mi je da me poslušaš.”

„Potrebna ti je pravna pomoć, Dixie. Ja ti neću biti baš od prevelikepomoći.”

„Imam odvjetnika. Mogu ih unajmiti na vreće takvih kao što je on. To mineće pomoći. Poslat će me natrag u zatvor, momče.”

Promatrao sam kako se moja šaka otvara i zatvara na ormariću.

3 cajunsko jelo od rakova poput gulaša, servira se s rižom ili povrćem (nap. prev.)



„Ne volim što ti ovo moram reći, stari, ali imao si drogu kod sebe”, rekaosam. „To se nikako ne može izbrisati. Morat ćeš se nositi s time.”

„To je laž, Dave.” Čuo sam slinu u njegovom grlu. „Ne drogiram se, više.Već mi je ionako život dovoljno uništen time od prije. Možda ponekada malomarihuane. Ali to je sve.”

Uštipnuo sam se prstima za čelo.„Dixie, jednostavno ne znam kako bih ti ja mogao pomoći.”„Dođi kod mene. Poslušaj me pet minuta. Nemam nikoga osim tebe.”Zurio sam kroz prozor prema sjenkama na travnjaku, a noćne ptice

ocrtavale su se na crvenom nebu.

Sljedeće je jutro bilo vjetrovito, a nebo je bilo svjetloplavo i ispunjeno

debeljuškastim bijelim oblacimačije su sjenke plovile poljima še

ćerne trske ipašnjacima dok sam vozio starom cestom kroz Broussard prema Lafayetteu.

Soba Dixie Leeja nalazila se na drugom katu bolnice Gospe Lurdske, auniformirani šerifov zamjenik igrao je dame s njim na rubu kreveta. Dixie Leeležao je na boku, a glava, prsa, desno rame i bedro bili su mu čvrsto omotanizavojima. Lice mu je izgledalo kao da je zarobljeno unutar bijele kacige. Uočima mu je bilo sluzi, a bezbojna je tekućina kapala ispod njegovih zavoja. Uruku mu je bila pričvršćena infuzija.

Pogledao me i rekao nešto zamjeniku, koji je stavio ploču za damu nanoćni ormarić i prošao pokraj mene, vadeći kutiju cigareta iz džepa na košulji.

„Bit ću tu u hodniku. I vrata moraju ostati otvorena”, rekao je.Sjeo sam pokraj kreveta. Ispod prozora nalazili su se hrastovi obavijeni

mahovinom. Budući da mu je glava bila pritisnuta na jastuk, Dixie je škiljioprema meni jednim okom.

„Znao sam da ćeš doći. Postoje neki ljudi koji su jednostavno takvi kakvi jesu”, rekao je.

„Zvučiš kao da ti je bolje”, primijetio sam.„Upravo sam na vrhuncu raspoloženja i samo što se nisam survao na drugu

stranu. Kada mi stonoge počnu gmizati ispod zavoja, vratit će se s morfijem.Dave, moraš mi pomoći. Policija mi ne vjeruje. Moj vlastiti odvjetnik mi nevjeruje. Poslat će me u Angolu. Ne mogu više ići u zatvor, čovječe. To mi ne idedobro. Rastrgali su me u Teksasu. Ako dođeš na tanak led ili ne biraš što ćešreći, šef te samo postavi na bačvu za naftu s još trojicom momaka. Vruće vam jei prljavi ste i gladni, ali morate ondje stajati cijelu noć.”

„Ne vjeruju ti što?”„Ovo...” Pokušao je dotaknuti potiljak prstima. „Stavi ruku tu iza i opipaj

zavoje.”

„Dixie, o čemu ti...”„Učini to.”



Posegnuo sam iza njegove glave i dotaknuo prstima zavoje.„Ispod si napipao nešto poput smotka novčića, zar ne”, rekao je. „To je

zbog toga što sam se probudio baš prije no što je neki tip s željeznom cijeviopalio po mojoj glavi. Htio me udariti posred čela, ali izmaknuo sam se točnoprije no što je zamahnuo. Sljedeće čega se sjećam je da sam u vodi. Jesi li se

ikada probudio a da se utapaš i goriš u isto vrijeme? Upravo tako se to sveodigralo. Ispod kolibe nalazio se rezervoar s gorivom za čamce, pa je zasigurnoon eksplodirao i bacio cijelu kolibu u močvaru. Goruće daske visjele su sastupova, voda je bila puna vrućeg pepela, para je šištala posvuda. Mislio sam dasam u paklu, čovječe.”

Prestao je govoriti i usne su mu se pretvorile u tanku liniju. Vidio sam suzekako se skupljaju u njegovim zelenim očima.

„A onda sam ugledao nešto stravično. Bila je to djevojka, sjećaš se, onacrvenokosa konobarica iz gostionice u Baton Rougeu. Gorjela je, poput velike

svijeće, zaglavljena između dasaka, a plamen iz nje je sukljao prema nebu.„Ne mogu taj prizor istjerati iz glave, čak niti kada me napune morfijem.”

Možda su je udarili u glavu kao i mene. Možda je već bila mrtva. Bože, nadamse da je bilo tako. Ne mogu podnijeti niti samu pomisao na to, čovječe. Nijenikome učinila ništa nažao.”

Obrisao sam dlanove o hlače i duboko udahnuo. Htio sam išetati van nasunce, na vjetrovito jutro, među hrastova stabla obavijena mahovinom.

„Tko je bio onaj tko te udario po glavi?” upitao sam.„Jedan od onih kretena s kojima radim.”

„Vidio si mu lice?”„Nisam niti morao. Znali su da ću ih cinkati. Ma koliko bi to vrijedilo.”„I to si im i rekao?”„Naravno. Bio mi je pun kufer njih obojice. Ne, pričekaj trenutak. Bio mi je

pun kufer tog neprestanog straha. Bio sam malo pijan kada sam im to skresao ulice, ali svejedno bih to učinio. Dalton Vidrine i Harry Mapes. Jedan je zaostaliCajun, a drugi seljačina iz istočnog Teksasa.”

„Imam jedan problem u vezi svega ovoga. Neki ljudi misle da si povezan s

krijumčarenjem droge. Gore u Montani.”Njegove zelene oči su se zatvorile i otvorile poput ptič jih.

„U krivu su”, rekao je.,,...da si možda u vezi s krijumčarom imenom Dio.”Lagano se nasmiješio.„Razgovarao si s DEA-om”, rekao je. „Ali oni su na krivom tragu.”„Nisi unajmio u njegovo ime zemlju u Montani?”„Unajmio sam i kupio komad zemlje za njega. Ali to nije imalo nikakve

veze s drogom. Sally Dee je bio sa mnom u ćeliji. Neki momci htjeli su me

napasti nožem na tuširanju. Sve dok im Sally Dee nije rekao da se prema menitrebaju ponašati baš kao što se ponašaju prema njemu. Što znači da su mi



pripaljivali cigarete i činili različite usluge dok smo bili u zatvoru. Taj je tipnapola lud, čovječe, ali spasio me je.”

„A o čemu se točno radilo u toj priči sa zemljom, Dixie?”„Nisam ga pitao. On nije čovjek kojem se postavljaju takva pitanja. On ima

mnogo nekretnina. Unajmljuje ljude da rade kao njegovi agenti. Iz nekog

razloga mu se sviđam. Platio mi je mnogo novaca. U čemu je problem?”„Kao stari prijatelj, Dixie, zamolit ću te da sačuvaš tu priču o malom,

naivnom Dixieju za DEA.”„Vjeruj što god želiš.”„Kolika ti je jamčevina?”„Petnaest tisuća.”„Nije loše.”„Znaju da neću nikamo. Osim možda u Angolu. Dave, ne varam te. Ne

mogu podnijeti još jedan poraz, a ne vidim kako bih se mogao izvući iz ovoga.”Pogledao sam kroz prozor prema krošnjama, kako njihovo lišće treperi na

vjetru, bjelinu oblaka na plavoj nebeskoj kupoli.„Posjetit ću te ponovno”, rekao sam. „Mislim da imaš previše povjerenja u

jednu osobu.”„Ispričat ću ti priču koju je Minnie Pearl ispričala o Hanku. To je bilo

nedugo nakon što je cijela publika pjevala s njim I Saw the Light u Opryu. Izapozornice se okrenuo prema njoj i rekao, ‘Ali, Minnie, oni nisu nikakvo svjetlo.Oni jednostavno nisu svjetlo.’ To je tako kada ti duša visi o niti iznad vatre, sine.

To je upravo kako se ja sada osjećam.”

Toga sam poslijepodneva stajao na pristaništu i promatrao srušene ipocrnjele ostatke ribičke kolibe koja je, prema riječima Dixie Leeja, pripadalatvrtki Star Drilling. Opruge iz madraca, spaljene daske, metalni stolić, sprženaWC školjka, polovica krova ležali su u plitkoj vodi ispod stupova. Mješavinasivog pepela plutala je između lopoča i šaševa.

Otišao sam do ruba vode. Pronašao sam ostatke štednjaka i pumpericu čiji

su meci eksplodirali u spremniku. Bačva goriva za čamce bila je rastrganaprema van i izvijena poput limenke za pivo.

Vatra je napravila veliki crni krug od vode do pola pristaništa. Iz tog krugapoput paukovih nogu izdizali su se tragovi pepela kroz cvjetove i novu travu.Jedan od njih vodio je do ceste iznad pristaništa.

Iskopao sam komadić tla oko traga džepnim nožićem i ponjušio ga. Mirisao je na spaljenu travu i prašinu.

Nisam znao mnogo toga o istraživanju paleža, ali na pristaništu nisam vidioništa što bi moglo pomoći Dixieju Leeju.

Odvezao sam se do St. Martinvillea i parkirao preko puta stare crkve gdjesu Evangelina i njezin ljubavnik pokopani ispod ogromnog hrasta. Vjetar je



nosio mahovinu sa stabala duž rijeke Teche, a cvjetovi su se otvarali u hladoviniduž obala. Dispečer u šerifovom uredu rekao mi je da je šerif izišao na nekolikominuta, ali da će istražitelj porazgovarati sa mnom.

Istražitelj je ispunjavao olovkom nekakav formular i pušio cigaretu kadasam ušao u njegov ured. Odglumio je pristojnost, ali dok sam govorio

neprestano je pogledavao prema satu na zidu. Otvorila su se sporedna vrataprema šerifovom uredu, a kroz njih sam ugledao njegov radni stol i praznustolicu. Ispričao sam istražitelju priču koju mi je ispričao Dixie. Ispričao sam muo njegovim radnim kolegama, Daltonu Vidrineu i Harryju Mapesu.

„Znamo mi sve o tome”, rekao je. „Zbog toga je šerif i razgovarao s njima.Ali kažem ti odmah, prijatelju, ne vjeruje on tom momku.”

„Kako to mislite da je razgovarao s njima?”Nasmiješio mi se.„Oni su upravo sada u njegovom uredu. Otišao je dolje u kupaonu”, rekao

je. Potom je ustao i zatvorio vrata prema šerifovom uredu.Pogledao sam ga zapanjeno.„Oni upravo sada ondje sjede?” Glas mi je bio pun nevjerice.„Pozvao ih je i zamolio da dođu i daju izjave.”Ustao sam, uzeo komad papira s njegovog stola i napisao na njega svoje

ime i telefonski broj.„Zamolite šerifa da me nazove”, rekao sam. „Kako je ono vaše ime?”„Benoit.”

„Zaposlite se na nekom drugom radnom mjestu.”Otišao sam van do svog kamioneta. Sjenke nad rijekom i travnjakom ispredcrkve bile su purpurne. Postariji crnac spuštao je zastavu s jarbola ispredsudnice, a neki bijelac je zatvarao i zaključavao sporedna vrata. Potom su njihdvojica izišli na prednji ulaz i žurno krenuli travnjakom prema meni, jedan maloispred drugoga.

Prvi od njih dvojice bio je visok, koščat čovjek, odjeven u smeđe širokehlače, ulaštene cipele, žutu sportsku majicu s ljubičastim ljiljanom na džepu itanki pojas sa srebrnom kopčom. Čuo sam kako mu u džepu zvekeće sitniš dok

je hodao. Na donjoj usni imao je trokutasti ožiljak koji je izgledao poput mokreplastike.Čovjek iza njega bio je niži, tamniji, široka struka, čovjek koji je nosio

hlače zakopčane ispod pojasa kako bi naglasio veličinu i snagu i prikrio teretgodina. Obrve su mu se spustile i skupile iznad nosa. Iako je bilo toplo, nosio jebijelu košulju dugih rukava, a u džepu je imao blok i kemijske olovke.

Obojica su izgledali uzrujano, poput ljudi koji su upravo vidjeli kako imautobus odlazi ispred nosa s njihove postaje.

„Samo trenutak, prijatelju”, rekao je visoki.

Okrenuo sam se i pogledao ga s rukom na otvorenim vratima kamioneta.



„Tamo unutra spominjali ste naša imena. Odakle vam samo hrabrost zatakvo što?” rekao je. Oči su mu se skupile, a jezikom je prešao preko trokutastogožiljka na usnici.

„Samo sam prenosio neke informacije. Nisu potekle od mene, partneru.”„Nije me briga odakle su potekle. Neću to podnositi. Posebice ne od nekog

tipa kojeg nikada prije nisam vidio”, rekao je.„Pa onda ih nemoj slušati.”„To se zove kleveta.”„To se zove prijava policiji”, rekao sam ja.„Tko ste vi uopće?” rekao je drugi.„Moje ime je Dave Robicheaux.”„Jeste li vi bivši policajac ili nekakav lokalni pametnjaković?” upitao je.„Morat ću vas zamoliti da me se okanite”, rekao sam.

„Vi molite nas! Doista ste nevjerojatni, čovječe”, rekao je visoki.Počeo sam ulaziti u svoj kamionet. Uhvatio je vrata rukom i čvrsto ihdržao.

„Nećete se tako lako izvući iz ovoga”, rekao je. Akcent mu je bio izistočnog Teksasa, baš tako, iz borovih šuma, crvenih brda i pilana. „Pugh jebijednik. Ostao je bez mozga još odavno. Naša tvrtka dala mu je šansu kada mu

je nitko drugi nije htio pružiti. Očigledno nije uspjelo. On se napije viskija inadrogira se, a kasnije ima halucinacije.” Maknuo je ruku s vrata i upro prstommeni u prsa. „Ali, ako želite trošiti svoje vrijeme na razgovore s nekim poput

njega, to je vaš problem. Ali ako proširite nekakve glasine o meni i ja saznam zato, završit ćete u zatvoru.”Ušao sam u kamionet i zatvorio vrata. Udahnuo sam na nos, pogledao

prema crkvi i kamenoj statui Evangeline ispod široke krošnje hrasta. Potom samudario ključevima po upravljaču. Lica dvojice ljudi bila su obrubljena prozorommog kamioneta.

A tada sam popustio pred iskušenjima ljutnje i ponosa, dvama zmijskimglavama Hidre karakternih mana koje su uzrokovale moj alkoholizam.

„Bilo je to gorivo za peć, nije li?” rekao sam. „Razlili ste ga po

unutrašnjosti kolibe, a potom niz stepenice i uz nasip. A kao dodatak tome,otvorili ste dovod na bačvi s gorivom. No, niste očekivali da će eksplozijaodbaciti Dixie Leeja u vodu, zar ne?”

Samo sam nagađao, ali usne nižeg čovjeka raširile su se u nevjerici.Uključio sam motor, skrenuo na cestu i provezao se pokraj starih izloga trgovinai kolonada prema rubu grada i cestom natrag prema New Iberiji.

U mojim snovima postoji vodenasto mjesto u kojem obitavaju mojasupruga i neki od mojih prijatelja. Mislim da se ono nalazi ispod rijeke Mekongili možda duboko ispod Zaljeva. Ljudi koji ondje žive ljuljaju se nošeni strujama

i prekriveni su zelenkastozlatnim svjetlom. Ne mogu ih posjećivati ondje, aliponekada me pozovu. U svojim mislima vidim ih posve jasno. Ljudi iz mog



voda još uvijek na sebi imaju svoje rane, razderotine i slabi su. Dim se umjehurićima uzdiže iz njihovih rana.

Annie se nije mnogo promijenila. Oči su joj električno plave, kosa zlatna ikovrčava. Ramena su joj još uvijek prekrivena pjegicama od sunca. Naprednjem dijelu spavaćice, gdje su je pogodili meci, ima crvene cvjetove. Na

gornjem dijelu njezine lijeve dojke je madež u obliku jagode koji bi uvijekpostao grimizan od krvi dok smo vodili ljubav.Kako si, ljubavi? pita me.Pozdrav, voljena.Tvoj otac je ovdje.Kako je on?On mi je rekao da ti kažem da se ne miješaš u to. Na što je mislio? Nisi

valjda opet u nekakvoj neprilici, ljubavi? Razgovarali smo već mnogo o tomeranije.

Ali jednostavno sam takav, pretpostavljam.Tvom penisu je još uvijek teško, ha? Moram ići, Dave. Dug je red. Hoćeš li

mi doći? Naravno.Obećavaš ?

Možeš se kladiti. Neću te iznevjeriti, malena.

„Doista želite da vam kažem što to znači?” upitao je psiholog u Lafayetteu.„Snovi su vaš djelokrug.”„Vi ste inteligentan čovjek. Recite vi meni.”„Ne znam.”„Da, znate.”„Ponekada alkoholičari i trijezni budu kao da su pijani. Ponekada imamo

pijane snove.”„To je želja za smrću. Ja bih se na vašem mjestu udaljio od takvih misli.”

Tiho sam zurio u vrtloge purpurnoga i crvenoga na njegovom tepihu.

Dan nakon što sam posjetio sudnicu u St. Martinu razgovarao samtelefonom s ondašnjim šerifom. Susreo sam se s njim nekoliko puta dok sam bioistražitelj u šerifovom uredu u Iberiji, i uvijek smo se dobro slagali. Rekao je dau mrtvozomikovu izvještaju nema ničega što bi ukazivalo na to da je djevojkabila udarena željeznim predmetom prije no što je koliba izgorjela.

„Dakle, obavili su autopsiju?” upitao sam.

„Dave, na toj jadnoj djevojci nije ostalo gotovo ništa što bi se moglopregledati. Prema onome što je rekao Pugh i što smo sami otkrili, bila je točnoiznad bačve s gorivom.”



„A što ćete učiniti s onom dvojicom klaunova koji su vam jučer bili uuredu?”

„Ništa. A što bih mogao učiniti?”„Pugh kaže da su ubili neke ljude u Montani.”„Obavio sam nekoliko telefonskih poziva”, rekao je šerif. „Nitko ne zna

ništa o tim momcima. Nemaju čak niti prometnih prekršaja. U njihovom uredu uLafayetteu kažu da su dobri ljudi. Slušajte, Pugh je taj koji ima dosje i koji je uneprilikama još otkad su ga pustili iz one buhare odakle je došao.”

„Imao sam bliski susret s tom dvojicom nakon što sam jučer izišao iz vašegureda. Mislim da Pugh govori istinu. Mislim da su oni to učinili.”

„Onda bi trebao ponovno uzeti značku, Dave. Je li kod tebe vrijemeručka?”

„Što?”„Zato što je ovdje upravo vrijeme za ručak. Navrati, pa ćemo popiti kavu.

Vidimo se, stari.”Odvezao sam se u New Iberiju kako bih kupio piliće i kobasice od svog

veletrgovca. Kišilo je kada sam se vratio kući. Stavio sam La Jolie Blonde IryLeJeunea4 na gramofon, presvukao se u kratke hlače i dizao utege u kuhinji polasata. Hladan vjetar puhao je kroz prozor i donosio miris kiše, vlažne zemlje,cvijeća i stabala. Prsa i ruke nadimali su mi se od napora, a kada je kiša prestalai sunce se probilo kroz svijetloljubičasto nebo, otrčao sam pet kilometara uzrijeku, skačući preko lokvi, boksajući kišne kapi koje su kapale s hrastovih granaiznad moje glave.

Vrativši se u kuću, istuširao sam se, presvukao u čistu traper košulju i hlačei nazvao Dana Nygurskog na njegov račun u Great Falls u Montanu. Nije mogaoprihvatiti poziv na njegov račun, ali zapisao je moj broj i nazvao me sa svojelinije.

„Znate za Dixie Leeja?” upitao sam.„Da.”„Znate li i za konobaricu koja je poginula u požaru?”„Da.”

„Jeste li ga pratili te večeri?”„Da, jesmo, ali nam je pobjegao. Strašna šteta. Naši ljudi mogli su spasiti

život toj djevojci.”„Pobjegao im je?”„Mislim da to nije bilo namjerno. Odveo je djevojku u kafić za obojene u

Breaux Bridgeu, pretpostavljam da je to bilo mjesto gdje se svirala zydeco glazba5 ili nešto takvoga. Što je to, zapravo?”

4 pjevač, skladatelj i svirač harmonike, dao je velik doprinos oživljavanju cajunske glazbenakon drugog svjetskog rata (nap. prev.)5 cajunska plesna glazba – kombinacija tradicionalne cajunske glazbe, rhythm and bluesa iafričkog bluesa (nap. prev.)



„To je crnačko-cajunska glazba. Riječ znači povrće, sve pomiješano.”„No, naši su ljudi imali određenih problema s nekim krupnim momkom

koji je smatrao da je u redu da Pugh uđe u kafić, ali ne i drugi bijelci. Umeđuvremenu je Pugh, koji je bio prilično pijan, odlutao kroz sporedna vrata sdjevojkom i otišao.”

„Jeste li čuli njegovu priču?”„Jesam.”„Vjerujete li u to?”„A kakve to veze ima? Sada je sve između njega i lokalne policije. Bit ću

iskren s vama, Robicheaux. Nije me briga za Pugha. Želim onog luđaka SallyjaDeeja u zatvoru. A nije me briga niti kako ću ga strpati onamo. Možete prenijetiDixie Leeju u moje ime da ću ga ja uvijek saslušati ako bude imao što za reći oSallyju Deeju. Inače, uopće me ne zanima.”

„Zašto bi on kupovao i unajmljivao zemlju u ime tog Dia? Je li to povezanos naftom?”

„Hej, ta vam je dobra, Robicheaux. Mafija se upetljala u naftaški posao.”Sada se glasno smijao. „To je kao da se Frankenstein upustio u ljubavnu vezu sDrakulinom mladom. Ne šalim se, to je sjajno. Momcima u uredu će se ovosvidjeti. Imate li još kakvih teorija?”

Potom se počeo ponovno smijati.Tiho sam spustio slušalicu na mjesto, a potom odšetao do doka okupanog

poslijepodnevnim suncem, kako bih pomogao Batisti zatvoriti trgovinu.

Te smo se večeri Alafair i ja odvezli do Cypremort Pointa na kuhanerakove. Sjeli smo za jedan od stolova s kariranim stolnjacima na verandu pokrajzaljeva, Alafair s velikim ubrusom s crvenim rakom naslikanim na njemu okovrata, i promatrali sunce na zalasku iza kilometara mrtvih čempresa, trave,pješčanih otočića, rijeke koja se protezala sve do Teksasa. Bila je oseka, pa su sevidjeli tamni i goli lukobrani na sivoj pozadini zaljeva i purpurnim i grimiznimprugama oblaka koji su se ispružili duž zapadnog obzora. Galebovi su ponirali i

letjeli nisko iznad vode, a usamljena sivačaplja stajala je u travi u lokvi naobali, izduženog tijela i tankih nogu poput slike naslikane u zraku.

Alafair bi se uvijek bacila na jedenje rakova neviđenom nespretnošću.Drvenim batićem udarila bi ih posred tijela, otrgnula kliješta i odlomila gornjidio oklopa trupa klizavim rukama i u posvemašnjoj naivnosti zbog koje bisokovi i unutrašnjost raka poletjeli preko cijelog stola. Kada smo završili s

jelom, morao sam je odvesti u toalet i oprati joj lice, kosu i ruke namočenimpapirnatim ručnicima.

Na putu kući zaustavili smo se u New Iberiji i posudili film Walta Disneya,

a potom sam nazvao Batistu i pozvao njega i njegovu suprugu da ga pogledaju snama. Batist je uvijek bio fasciniran video rekorderom i nikako nije mogao upotpunosti shvatiti kako on radi.



„Ti ljudi koji rade film, oni ga stave u tu kutiju, ha, Dave?” upitao je.„Točno.”„Kao da smo na predstavi, ha?”„Točno.”„Pa kako onda on ode u antenu i televizor?”„Ne ode u...”„A kako to da ne ode u ničiji tuđi televizor?” upitao je.„Nejde izvan kuće”, rekla je Alafair.„Ne ‘nejde’. Kaži’ ne ide’”, rekao sam.„Zaš’joj to govoriš? Ona govori engleski dobro k’o i mi”, rekao je Batist.Odlučio sam zagrijati malo boudina6 i napraviti instant sok.Posuđivao sam mnogo Disneyevih i drugih filmova za djecu, jer nisam htio

da Alafair gleda običan televizijski program uvečer ili kada ja nisam bio

prisutan. Možda sam se ponašao previše zaštitnički i bio previše oprezan. Aliceluloidni prijepisi nasilja i vijesti o ratovima na Bliskom istoku i u CentralnojAmerici ponekada bi skinuli veselje s njezina lica i ostavili joj usta i oči širomotvorenima, kao da ju je netko ošamario.

Disneyevi filmovi, sokovi, boudin, rakovi na terasi pokraj zaljeva bili suvjerojatno slab nadomjestak za gubitke koje je doživjela. Ali čovjek nudi ono štoima, možda čak blagoslovi to molitvom, i možda negdje u budućnostiprivrženost preraste u vjeru i zamijeni sjećanja. Ne znam. Nisam dobar urješavanju problema, a i za svoje nemam dovoljno pravih rješenja. No, bio sam

odlučan da Alafair više nikada ne bude povrijeđena, ne dok se ja brinem za nju,ne dok je u ovoj zemlji.„Ovo je naše tlo, zar ne, Batist?” upitao sam ga pružajući mu papirnati

tanjur s kriškama boudina.„Što?” Njegova i Alafairina pozornost bila je usmjerena na sliku Donalda

Ducka na ekranu. Vani, mušice su letjele oko orahovih stabala.„To je naša cajunska zemlja, zar ne, stari?” upitao sam. „Mi donosimo

pravila, imamo i svoju zastavu.”Zbunjeno me pogledao, a potom se ponovno okrenuo prema televizijskom

ekranu. Alafair, koja je sjedila na podu, udarala se rukama po bedrima igromoglasno se smijala dok je Donald Duck bjesnio na svoje nećake.

Sljedećeg sam dana ponovno posjetio Dixie Leeja u bolnici i odnio munekoliko časopisa. Sunčevo svjetlo bilo je jako u njegovoj sobi, a netko mu je uprozor stavio zelenu vazu s ružama. Šerifov zamjenik ostavio nas je nasamo, aDixie je ležao na boku i promatrao me sa svog jastuka. Pogled mu je bio bistar, aobrazi obrijani i ružičasti.

6 cajunski specijalitet – ljuta i začinjena svinjska kobasica s kuhanom rižom i lukom (nap.prev.)



„Izgledaš bolje”, rekao sam.„Po prvi put u ne znam koliko godina nisam pun viskija. Čudan je to

osjećaj, mogu ti reći. Zapravo, tako se dobro osjećam da bih si htio izvaditi i ovuiglu. Ali stonoge se ponovno vrate.”

Kimnuo sam prema ružama u prozoru i nasmiješio se.

„Imaš obožavatelja”, rekao sam.Nije mi ništa odgovorio. Povlačio je kažiprst duž ukrasa na krevetu, kao da

njime gura novčić po pokrivaču.„Odgojen si u katoličkom duhu, zar ne?” upitao je.„Jesam.”„Još uvijek ideš u crkvu?”„Naravno.”„Misliš da nas Bog kažnjava ovdje, da se to ne događa u drugom svijetu?”

„Mislim da ti to baš i nije neka zamisao.”„Moj je sinčić poginuo u požaru. Gola žica ispod saga bila je njegovimuzrokom. Da nisam bio nemaran, to se ne bi dogodilo. A onda sam ubio sinaonog čovjeka u Fort Worthu, a sada sam i sam nastradao u požaru, a mlada jedjevojka mrtva.”

Pogledao sam zbunjenost i bol na njegovom licu.„Propovjednici kod kuće su mi govorili kamo će me sav taj alkohol i droga

dovesti. Nisam obraćao pozornost na njih”, rekao je.„Hajde, ne pokušavaj tražiti Božju ruku u onome što je loše. Pogledaj van.

Dan je prekrasan, ti si živ, osjećaš se bolje, možda sada imaš otvorene nekeopcije koje ranije nisi imao. Razmisli o onome što je dobro u tvom životu,Dixie.”

„Pokušat će me ubiti.”„Tko?”„Vidrine i Mapes. Ili neki drugi glupan kojeg tvrtka unajmi.”„Kod takvih momaka ne postoje polovična rješenja.”Tiho se okrenuo prema meni, kao da sam netko s druge strane žičane

ograde.„Previše ih ljudi sada ima na oku”, rekao sam.„Ne znaš koliko je novaca u igri. Ne možeš ni pogoditi. Nemaš pojma što

su ti gadovi u stanju učiniti za novac.”„Ali ti si pod prismotrom.”„Poštedi me tih sranja, Dave. Sinoć je Willie rekao da ide po cigarete. Bilo

je jedanaest sati. Lisičinama me privezao za krevet i vratio se u jedan sat ujutro,žvačući čačkalicu i zaudarajući na hamburgere i luk.”

„Razgovarat ću sa šerifom.”

„Istim momkom koji misli da imam spužvu umjesto mozga? Razmišljaškao policajac, Dave. Vjerojatno si zatvorio mnogo momaka, ali ne znaš kako jeu toj željeznoj kuli. Ako nekoliko frajera želi da im se u ćeliju dostavi neki



mladac, upravo ondje će i završiti. Ako netko želi da te premlate jer duguješ zanekoliko kutija cigareta, dobit ćeš koljenom u slezenu između blagovaone ićelija. Momci poput Willieja su za njih samo šala.”

„A što želiš da učinim?”„Ništa. Pokušao si. Ne brini više o tome.”

„Neću te ostaviti samoga. Ukaži mi malo povjerenja.”„Nisam sam. Nazvao sam Sallyja Deeja.”Ponovno sam pogledao ruže u zelenoj vazi.„Cvjetni brzojav. On je vrlo pažljiv, čovječe”, rekao je Dixie Lee.„Igraš se životom.”„Nemoj nikada završiti u zatvoru. Nećeš ondje izdržati.”„Ovo što ti radiš ne samo da je glupo, nego me počinješ ljutiti, Dixie.”„Žao mi je.”

„Želiš biti na njihovoj uzici do kraja života? Što ti je?”„Sve mi je. Moj cijeli jebeni život. Želiš li malo ledenog čaja? Moram se

poslužiti posudom za vršenje nužde.”„Mislim da me ovdje netko prevario, partneru.”„Možda si sam sebe prevario.”„Što?”„Zapitaj se koliko te zanimam ja, a koliko te zanima naftna tvrtka koja ti je

ubila starog?”Promatrao sam ga kako vadi posudu od nehrđajućeg čelika s police ispod

madraca.„Pretpostavljam da imaš neke dimenzije s kojima se još nisam upoznao”,

rekao sam.„Pao sam prvu godinu fakulteta, sjećaš se? Govoriš daleko iznad moje

sposobnosti razumijevanja.”„Ne mislim da je tako. Vidimo se, Dixie.”„Ne krivim te što odlaziš bijesan. Ali ti ne razumiješ. Niti ne možeš,

čovječe. Bilo mi je sjajno onih dana. Paramountovo kino u Brooklynu s Allanom

Freedom, na pozornici s ljudima poput Berryja i Eddieja Cochrana. Nisam biopijanica. Imao sam suprugu i sina, ljudi su mislili da sam pristojan. A pogledajme sada. Ja sam jebeni bivši robijaš, obično govno. Ubio sam dijete, zaboga. Aonda ti dolaziš ovamo i pričaš mi antialkoholičarske gluposti o lijepom vremenu,a mene možda čeka odmor u Angoli. Uozbilji se, sinko. Tamo se vode prljaveigre, a svi plešu kako glazba svira.”

Ustao sam sa svoje stolice.„Razgovarat ću sa šerifom o njegovom zamjeniku. Neće te više ostavljati

samoga. Vidimo se, Dixie”, rekao sam.

Ostavio sam ga i izišao van na sunce. Povjetarac je bio hladan i obogaćenmirisom cvijeća, a preko puta u parku hrastovih stabala neki je crnac prodavaolubenice s kamiona. Jednu je otvorio kao oglas, a boja njezina mesa u hladu bila



je tamnocrvena. Pogledao sam natrag prema sobi Dixie Leeja na uglu drugogkata i vidio kako časna sestra zatvara venecijanere pred sunčevim svjetlom.



3

Nikada mi se nije sviđao Naftni centar u Lafayetteu. Moj je stav vjerojatnobio romantičan i nerazuman. Kao što gospodarske komore posvuda običavajureći, taj je centar omogućio otvaranja novih radnih mjesta i jačanjegospodarstva, označavao je napredak. Osim toga, bio je ružan. Bio je nizak iraštrkanih zgrada, bez stabala, utilitaristički, sagrađen od fasadne cigle s ravnimkrovovima, nijansiranim prozorima koji su bili okrenuti prema parkiralištimakoja su ljeti zračila vrućinu poput pećnice.

Kako bi olakšao pristup Naftnom centru, grad je proširio Ulicu Pinhook,

koja je vodila do rijeke Vermilion i pretvarala se u autocestu do New Iberije.Hrastova i orahova stabla pokraj ceste bila su posječena, poljoprivrednopodruč je djelomice prenamijenjeno i ispunjeno trgovinama i restoranima brzeprehrane, a obale rijeke Vermilion zarobljene asfaltnim parkiralištima iprošarane drugim naftnim tvrtkama čiji je izgled najviše nalikovao postrojenjuza preradu otpadnih voda.

Ali u Ulici Pinhook još uvijek je postojala jedna kavana koja je preživjela još od mojih studentskih dana na Southwesternu u 1950-ima. Parkiralište je jošuvijek bilo isto, zvučnici džuboksa koji sada više nisu bili u funkciji još uvijek

su bili smješteni u rašljama grana hrastovih stabala, a ružičasta, plava i zelenaneonska svjetla oko prozora još uvijek su izgledala poput poljupca na kiši.

Vlasnik je posluživao pečenu piletinu i rižu od koje se slamalo srce.Dovršio sam ručak i pio kavu, gledajući van na kišu koju je vjetar nosio izmeđuhrastova, sjaj koji je ona stvarala na bambusu koji je rastao na rubu parkirališta.Vlasnik je podupro otvorena prednja vrata daskom, pa su izmaglica i hladni zraki miris stabala dopirali unutra. Potom se Honda zaustavila u lokvici kiše ispredvrata, brisača još uvijek uključenih, i indijanska djevojka maslinaste kože i gustecrne kose iskočila je iz automobila i utrčala unutra. Na sebi je imala dizajnerske

traperice, kakve su ljudi odavno prestali nositi, žutu košulju povezanu okostruka i žute tenisice. Prstima je obrisala kišne kapi iz očiju i osvrtala serestoranom sve dok nije ugledala znak iznad ženskog toaleta. Prošla je pokrajmog stola, svojim vlažnim zapešćem gotovo dotaknuvši moje rame, a ja sampokušao ne gledati njezina leđa, njezina bedra, kako su joj se bokovi i stražnjicaljuljali dok je hodala; ali takva odlučnost i dostojanstvenost bili su sve potrebnijiu mom životu.

Platio sam svoj račun, stavio šešir za kišu, položio baloner preko ruke iotrčao pokraj Honde do svog kamioneta. Baš kada sam uključio motor, djevojka

je istrčala iz restorana i ušla u Hondu s kutijom cigareta u ruci. Vozač seokrenuo, tako da su se našli svega tri metra od mog kamioneta, i otvorio svojprozor.



Osjetio sam kako mi se usta širom otvaraju. Tupo sam zurio u prištavo lice,zašiveni ožiljak koji se protezao od korijena njegova nosa preko obrve, kosuboje pijeska i inteligentne zelene oči, krupna ramena zbog koje je njegovakošulja izgledala kao da će se rasparati.

Cletus Purcel.

Iscerio se i namignuo mi.„Što ima, Udaraču?” rekao je u kišu, a potom podigao prozor i odvezao se

na Ulicu Pinhook.Moj stari partner iz Odjela za umorstva iz Prvog okruga u Francuskoj

četvrti. Uhiti ih ili ih pošalji u dim, to je uvijek govorio. Udari ih šakom u trbuh,ostavi ih da kleče i povraćaju, ugasi prekidač na njihovom svjetlu ako se i daljeopiru.

Mrzio je svodnike, nikaragvanske i kolumbijske dilere, odmetnike namotociklima, operatere koji su prikazivali prljave filmove, plaćene ubojice koje

je mafija dovodila iz Miamija; ako bi ostao nasamo s njima, oni bi rado pristalina bilo kakvu nagodbu koju su mogli dobiti iz tužiteljeva ureda.

No, s vremenom se pretvorio u sve ono što je prezirao. Uzimao je besplatnood kurvi, posuđivao novac od lihvara, svakoga se jutra borio protiv drhtavicecigaretama, aspirinima i speedom, i naposljetku primio deset tisuća dolara da biubio potencijalnog vladinog svjedoka u nekakvoj rupi.

Potom je očistio svoj i suprugin bankovni račun, odjurio u suprotnomsmjeru jednosmjernom ulicom prema zračnoj luci New Orleans, odbio se odbetonske prepreke i ostavio svoj automobil otvorenih vrata ispred glavnog ulaza.

Jedva je stigao na let za Gvatemalu.Mjesec dana kasnije dobio sam od njega razglednicu poslanu iz Hondurasa.

Dragi Udarač u, pozdravi iz Zemlje nedođ ije. Volio bih ti reći da sam se skinuo s

droge i radim za Sestre milosrdnice. Ali nije tako. Pogodi kakve sevještine ovdje traže? Onaj tko zna proč itati cijelo uputstvo za uporabuoružja automatski postaje kapetanom. Sve su to samo djeca. Netko sasandukom losiona protiv akni mogao bi osvojiti cijelu zemlju.

Vidimo se u sljedećoj inkarnaciji,C.

P. S. Ako susretneš Lois, reci joj da mi je žao što sam jeopljač kao. Ostavio sam č etkicu za zube u kupaonici. Neka joj ostane.

Promatrao sam njegova stražnja svjetla kako trepere i nestaju na kiši.Koliko sam ja znao, još uvijek je postojala tjeralica za njim. Što je Cletus radio uSjedinjenim Državama? A u Lafayetteu?

Ali on je sada bio problem nekoga drugoga, a ne moj. Pa, sretno ti bilo,partneru, pomislio sam. Čim god se bavio, nadam se da je čisto i legalno i da teuzdiže iznad mjesta iznad kojih klepeću strvinari.



Odvezao sam se na suprotnu stranu ulice i parkirao ispred područnog uredatvrtke Star Drilling. Suočavanje s njima vjerojatno se doimalo djetinjastim,posebice u svojstvu običnog građanina, a ne policajca.

Ali moje iskustvo kao policajca koji je istraživao kriminal među ljudimazaposlenima na višim položajima uvijek me dovodio do istog zaključka o njima:

mogu zamisliti situaciju u kojoj će se morati suočiti sa zakonom, ali u njihovimumovima taj problem će riješiti odvjetnici u sudskom procesu koji će za njihpostati gotovo apstraktan. Dršću od bijesa i straha kada se policajac u civilu,možda s kvocijentom inteligencije 95, te kalibrom .357 koji mu viri ispod jaknei kratkom metalnom palicom obloženom kožom u džepu, pojavi u njihovimživotima neočekivano kao da je netko zalupio željeznim vratima i kaže kakomisli da je habeas corpus latinski naziv neke bolesti.

Odjenuo sam kaput i otrčao po kiši u zgradu. U vanjskim uredima StarDrillinga, koji su bili odvojeni visokim staklenim pregradama, radili su tehnički

crtači i ljudi koji su izgledali kao geolozi ili ljudi koji su radili na najmovima.Neizravna svjetlost obasjavala je borovu oplatu, a klimatizacijski uređaji bili supodešeni na tako nisku temperaturu, da sam osjetio kako mi se koža naježilaispod vlažne jakne. Geolozi, ili tko god to bio, hodali su od stola do stola,šušteći topografskim kartama koje su nosili u rukama, lica potpuno udubljenih usvoj posao ili prstiju koje su pomicali prateći brojke koje su pokazivale oznakegeodetske podjele i površinu.

Jedina osoba koja me pogledala bila je tajnica na prijamnom pultu. Rekaosam joj da želim vidjeti nadzornika u vezi nekog najma u Montani.

Njegov radni stol bio je velik, napravljen od hrastovine, a stolicapresvučena kožom kestenaste boje. Na zidovima obloženima hrastovinom bili supričvršćeni jelenji trofeji, riba sabljan i dvije puške kremenjače. Na stoliću sastrane nalazio se preparirani ris postavljen na podlogu, iskešenih zuba, žutihstaklenih očiju ispunjenih ljutnjom.

Ime mu je bilo Hollister. Bio je to krupan čovjek, guste, prosijede kosepodšišane na vojnički način, blijedoplavih očiju koje nisu treptale. Kao i većiniljudi koji su radili na važnijim položajima u Naftnom centru, naglasak mu je bioiz Teksasa ili Oklahome, a odjeća ekscentrična. Njegov sivi kaput visio je na

vješalici, a imao je manšete do četvrtine rukava izvezene naftnim tornjevima.Kravata mu je bila pričvršćena smeđesrebrnim brošem.Poslušao me nekoliko trenutaka, četvrtaste dlanove nepomično držeći na

stolu, izraza lica poput čovjeka koji zuri u oluju.„Pričekajte trenutak. Došli ste u moj ured ispitivati me o mojim

zaposlenicima? O ubojstvu?”Mogao sam vidjeti sićušne bijele linije u koži oko uglova njegovih očiju.„Više no jednom ubojstvu, gospodine Hollister. Djevojka je poginula u

požaru, a možda je bilo još nekoliko mrtvih u Montani.”

„Recite mi, što vi mislite tko ste vi?”„Već jesam.”



„Ne, niste. Lagali ste mojoj tajnici kako biste ušli ovamo.”„Imate problem sa svojim iznajmljivačima. Taj problem neće nestati samim

time što ću ja izići van.”Promatrao me svijetlim očima. Podigao je jedan prst sa stola i uperio ga u

mene.

„Niste ovdje zbog Dixieja Pugha”, rekao je. „Nešto vas drugo muči. Neznam što, ali ne govorite istinu.”

Jagodicom prsta dotaknuo sam kut svojih usana, maknuo pogled s njega natrenutak i pokucao prstima po kožnom naslonu za ruku na svojoj stolici.

„Očito ste Dixie Leeja smatrali dovoljno dobrim da mu date posao”, rekaosam. „Mislite li da je sve to izmislio, a potom se još i sam zapalio?”

„Mislim da ćete uskoro izići odavde.”„Dopustite da vam kažem nekoliko riječi o našim zakonima. Saznanje da

će se dogoditi zločin čini vas suučesnikom. Znanje da se dogodio zločin svrstavavas u sukrivce. Ti momci jednostavno nisu vrijedni toga, gospodine Hollister.”

„Ovaj razgovor je završen. Ondje su vam vrata.”„Izgleda da je vaša tvrtka od zazidavanja napravila umjetnost.”„Molim?”„Znači li vam što ime Aldous Robicheaux?”„Ne. Tko je on?”„On je bio moj otac. Poginuo je na jednoj od vaših platformi.”„Kada?”

„Prije dvadeset i dvije godine. Nisu imali uključen štitnik od eksplozije.Vaša je tvrtka to pokušala poreći, jer su gotovo svi koji su bili na platformipotonuli zajedno s njom. Neki je brodić za lov na rakove izvukao jednoga odradnika iz vode dva dana kasnije. Koštao vas je mnogo novaca.”

„Dakle, vi imate zamjerku staru dvadeset i dvije godine? Ne znam što bihvam rekao, Robicheaux, jedino da tada još nisam radio u tvrtki i da vjerojatnosuosjećam s vama.”

Podigao sam svoj šešir za kišu s koljena i ustao.„Recite Mapesu i Vidrineu da se drže podalje od Dixie Leeja”, rekao sam.„Ako se ikada više pojavite ovdje, dat ću vas uhititi.”Izišao sam natrag na kišu, ušao u svoj kamionet i odvezao se iz labirinta

ravnih, jednoličnih zgrada od cigle koje su činile Naftni centar. Na UliciPinhook prošao sam pokraj restorana kod kojeg sam vidio Cletusa sat vremenaranije. Raširene grane hrastovih stabala bile su tamnozelene, a ružičasta i plavaneonska svjetla vidjela su se poput dima u izmaglici. Vjetar je jače zapuhao kadasam prešao rijeku Vermilion, miješajući žućkastu maticu ispod i zapuhujućibočno moj kamionet.



„Ne vjerujem u te priče o želji za smrću. Vjerujem da su neki ljudi u Bečuimali previše vremena za razmišljanje”, rekao sam psihijatru.

„Ne moraš biti defanzivan u vezi svojih osjećaja. Popustljiv stav takođerima svoje mjesto u psihoterapiji. Primjerice, mislim da je depresija vrlo

jednostavna. Često je to ljutnja usmjerena prema unutra. Što ti misliš o tome,

Dave?”„Ne znam.”„Da, znaš. Kako si se osjećao u Vijetnamu kada je čovjek pokraj tebe

pogođen?”„A što misliš kako sam se osjećao?”„U jednom trenutku ti je bilo drago što se radi o njemu, a ne o tebi. A tada

si osjetio krivnju. A to je bilo jako opasno, zar ne?”„Svi alkoholičari imaju osjećaj krivnje. Otiđi ponekad na sastanak liječenih

alkoholičara. Nauči ponešto i o tome.”„Udalji se od prošlosti. Ona ne bi htjela da nosiš toliki teret.”„Ne mogu. Ne želim.”„Reci to ponovno.”„Ne želim.”Bio je ćelav, a naočale bez okvira isijavale su svjetlost. Okrenuo je dlanove

prema meni i šutio.

Posjetio sam Dixie Leeja još jednom i pronašao ga dalekog, šutljivog,možda čak pomalo nezainteresiranog za moje prisustvo u sobi. Nije mi bio dragnjegov stav. Nisam znao trebam li ga pripisati infuziji s morfijem koja mu je bilapričvršćena za ruku ili možda njegovoj vlastitoj turobnoj svjesnosti o tome što jeznačilo biti povezan s njegovim bivšim cimerom iz ćelije.

„Želiš li možda da ti još štogod donesem prije no što odem?” upitao sam.„Sve je u redu.”„Vjerojatno se neću vraćati, Dixie. Imam mnogo posla na doku ovih dana.”„Naravno, razumijem.”„Ne misliš li možda da si me pomalo iskoristio?” Iscerio sam se prema

njemu i podigao malo razdvojene palac i kažiprst u zrak. „Možda samo malčice?Glas mu je bio apatičan, kao da se odmara na udobnom rubu sna.„Ja iskoristio nekog drugog? Šališ li se?” rekao je. „Upravo gledaš

najvećeg pušača na planetu.”„Vidimo se, Dixie.”„Dovraga, da. Uskoro će me ionako izbaciti odavde. To su samo opekline

drugog stupnja. Imao sam gorih mamurluka od toga. Kao bubreg sam u loju,

sinko.”I tako sam ga ostavio njegovoj vlastitoj menažeriji režućih pasa i gladnihzmija.



Te subote rano sam probudio Alafair, ne rekavši joj ništa o svrsi našeg putai odvezao nas u hladnoj, ružičastom bojom prošaranoj zori do teksaške straneSabine Passa, gdje rijeka Sabine utječe u Zaljev. Jedan moj prijatelj iz vojske

posjedovao je malenu, pjeskovitu, solju posipanu farmu nedaleko od sive traketvrdoga pijeska koja je pokušavala biti plažom. Bilo je to čudno, izoliranomjesto, prepuno neskladne flore dvaju susjednih država: mirnih jezeraispresijecanih mrtvim čempresima, samotnih hrastova usred ravnih pašnjaka,povijuša hrasta koje su obrubljivale duboke gudure, aluvijalne lepeze pješčanihdina okrunjenih visokom travom iz koje su izvirivala visoka palmina stabla,tamna na sunčanoj pozadini. Iza borova u stražnjem dijelu farme mog prijateljapresijavao se Zaljev, a kaskade valova slamale su se na plaži u blještavu pjenu.

Bilo je to mjesto solju uništene trave, aligatora, insekata, svraka, škanjaca,

utopljenih krava čiji se vonj osjetio kilometar uvis, tropskih oluja koje su mogleskinuti boju sa stupova i ljudi poput mog prijatelja, koji su odlučili provući sekroz rupu u dimenzijama i živjeti po svom. Bio je nečasno otpušten iz vojske,zatvoren u ustanovi za mentalno oboljele u Galvestonu, potpuno neuspješan kaoliječeni alkoholičar, a kao zemljoradnik nije uspio uzgojiti niti korov.

Ali uzgajao je najljepše Appaloosa konje7 koje sam ikada vidio. On i japopili smo kavu u njegovoj kuhinji dok je Alafair ispijala Coca-Colu, a potomsam uzeo nekoliko kockica šećera na dlan pa smo izišli u dvorište.

„Što to radimo, Dave?” upitala je Alafair. Podigla je pogled prema meni na

sunčevoj svjetlosti koja je prosijavala kroz borove. Na sebi je imala žutusportsku majicu, široke traper hlače i ružičaste tenisice. Vjetar koji je puhao svode mrsio joj je šiške.

Prijatelj mi je namignuo i ušao u staju.„Na Tripodu ne možeš jahati, zar ne, momčiću?” upitao sam.„Što? Jahati na Tripodu?” rekla je, zbunjenog izraza lica, potom se

iznenada ozarivši, široko se nasmiješivši kada je pogledala pokraj mene iugledala mog prijatelja kako vodi trogodišnje ždrijebe iz staje.

Konj je bio čelično sive boje, s bijelim čarapama i nizom crnih i bijelih

točaka na križima. Frktao je i zabacivao glavu vukući u smjeru suprotnom oduzdi, pogled Alafairinih smeđih očiju prelazio je s konja na mene, a lice joj seispunilo oduševljenjem.

„Misliš da ćeš se moći brinuti za njega i Tripoda i svoje zečeve?” upitaosam.

„Ja? On je za mene, Dave?”„Možeš se kladiti da jest. Nazvao me jučer telefonom i rekao da želi doći

živjeti s nama.”„Što? Konj te nazvao?”

7 pasmina pjegavih konja, poteklih od mustanga (nap. prev.)



Podigao sam je i posjeo na vrh ograde, a potom pustio konja da uzimakockice šećera s mog dlana.

„On je kao i ti, voli slatko”, rekao sam. „Ali kada mu daš nešto s dlana da jede, moraš ga pustiti da ti to uzme s dlana da ti ne bi pogreškom odgrizaoprste.”

Potom sam se popeo preko ograde, popeo se na konja i podigao Alafairispred sebe. Moj prijatelj je počešljao grivu konja, pa je Alafair prošla rukomgore-dolje po njoj kao da je to neka velika četka za cipele. Desnu sam petuoslonio na bok konja, pa smo polako krenuli dvorištem.

„Kako mu je ime?” upitala je Alafair.„Što kažeš na Tex?”„Kako to?”„Zato što je iz Teksasa.”„Što?”„Ovo je Teksas.”„Što ovo?”„Nije važno.”Kimnuo sam glavom prijatelju da nam otvori kapiju, pa smo izjahali van

između borovih stabala do plaže. Valovi su bili zeleni i puni morske trave iglasno su se razbijali o pijesak i klizili u mokroj liniji do višeg, suhog područ jagdje su počinjali trava i borove iglice. Bilo je vjetrovito i hladno i toplo u istovrijeme, pa smo jahali nekih dva kilometra duž obale prema mjestu gdje su

pijesak i valovi stvorili plitku lagunu, usred koje je na boku ležala olupina brodaza lov na rakove, a zrakom iznad nje odzvanjala kakofonija galebljih krikova.Iza nas usamljeni tragovi konja bili su utisnuti duboko u mokri pijesak.

Dao sam prijatelju četiri stotine za konja, a za još tri stotine dao mi je uzdei prikolicu kućne izrade. Gotovo cijelim putem kući Alafair je stajala nakoljenima na prednjem sjedalu, gledajući unatrag kroz prozor prema prikolici skonjem koja se vukla za nama, a kosa joj je vijorila na vjetru.

U ponedjeljak sam otišao do kuće na ručak, zaustavivši se ispredpoštanskog sandučića na cesti prije no što sam se vratio na dok. Sunce je bilotoplo, hrastova stabla duž ceste bila su puna kukavica i šojki, a izmaglica izvrtne prskalice mog susjeda prelazila je sjajeći se preko njegovih cvjetnih lijeha,redova azaleja u cvatu i grmova mirte. U stražnjem dijelu sandučića nalazio seuski paketić, ne dulji od tridesetak centimetara. Bio je poslan iz New Orleansa.Stavio sam ostalu poštu u stražnji džep, skinuo uzicu s uglova paketa i oguliosmeđi omotni papir palcem.

Podignuo sam kartonski poklopac. U paketu se na pamučnoj zaštitnoj

podlozi nalazila injekcija s fotografijom, omotana listom papira s linijama.Unutrašnjost šprice bila je zamrljana sasušenim smeđecrvenim talogom.Fotografija je bila ispucane površine, požutjela oko rubova, ali opscena priroda



„Ja idem u školu po Alafair, a onda ću razgovarati sa šerifom.” Uzeo samfotografiju iz njegove ruke za rub i vratio je natrag u poštanski sandučić.„Ostavit ću to unutra, a onda ću je kasnije uzeti da vidimo ima li kakvih otisakaprstiju na njoj. Stoga je ne bismo trebali više dirati.”

„Ne, mislio sam što ćemo sada uč initi?” rekao je. Pogled njegovih smeđih

očiju bio je prikovan za mene. Nije bilo sumnje na što misli.„Idem sada po Alafair. Pazi na trgovinu, a ja se uskoro vraćam.”Batistove usne zatvorile su se oko cigare. Svrnuo je pogled s mene, potom

se zagledao u hladovinu između orahovih stabala i pogledao oko sebe zadubljenu neke privatne misli. Glas mu je bio tih kada je progovorio.

„Dave, na toj slici, to je gdje si ti bio za vrijeme rata?”„Da.”„Takve stvari su radili?”„Neki jesu. Ne mnogi.”„U tom pismu, to piše za Alafair?”Progutao sam i nisam mu mogao odgovoriti. Osjećaj praznine u mojim

grudima nije se dao otjerati. Bio je poput straha, ali ne takvoga kakvog samranije osjetio. Bio je to nekakav opsceni osjećaj, kao da se nečija ruka zavuklaispod moje košulje i počivala oznojena na mojoj prsnoj kosti. Sunčevo se svjetlopresijavalo nad močvarom, a stabla i zumbuli u cvatu na suprotnoj straniizgledali su kao da se naizmjence izoštravaju i zamućuju. Vidio sam močvarnuzmiju otrovnicu kako se lijeno omotala oko klade bez kore, suncem izbijeljene, anjezina je trokutasta glava bila boje zamrljanog bakra na jarkožutom svjetlu.Znoj mi je izbijao iz kose i osjetio sam kako mi srce udara o rebra. Zalupio samvrata poštanskog sandučića, ušao u kamionet i krenuo prašnjavom cestom premaNew Iberiji. Dok sam prelazio preko mosta iznad rijeke Teche, zglobovi naprstima su mi bili bijeli i okrugli na upravljaču.

Na putu iz škole, točkasti uzorci svjetla i sjene padali su kroz krošnje iznadnaših glava i prolazili Alafairinim tamnim licem dok je sjedila pokraj mene u

kamionetu. Njezina koljena i bijele dokoljenice i kožne cipele sa zatvaračem bilisu prašnjavi od igranja u školskom dvorištu. Neprestano je znatiželjno

pogledavala moje lice.„Nešto nije u redu, Dave?” upitala je.„Ne, ništa.”„Nešto se loše dogodilo, jel’ ne?”„Ne kaže se ‘jel’ ne’.”„Zašto si ljut?”„Slušaj, momčiću, moram obaviti neke poslove danas poslijepodne i želim

da ostaneš na doku s Batistom. Ostani u trgovini i pomozi mu oko svega, uredu?”



„Što se događa, Dave?”„Ništa zbog čega bi se ti trebala brinuti. Ali želim da se držiš podalje od

ljudi koje ne poznaješ. Budi u blizini Batista i Clarise i mene, u redu? Znaš, imanekoliko ljudi s kojima sam imao nekakvih problema. Ako oni dođu ovamo,Batist i ja ćemo ih otjerati. Ali ne želim da oni uznemiruju tebe ili Clarise ili

Tripoda ili bilo koga od naših prijatelja, znaš.” Namignuo sam joj.„Ti ljudi su zločesti?” Pogledala me. Oči su joj bile okrugle i netremice

zurile u mene.„Da, oni su zločesti.”„Što oni rade?”Udahnuo sam i izdahnuo.„Nisam siguran. Ali moramo biti malo više pažljivi. To je sve, momčiću.

Nećemo se brinuti oko takvih stvari. Mi smo kao Tripod. Što on radi kada ga paspojuri?”

Pogledala je uvis, a potom sam vidio da joj se oči osmjehuju.„Skoči na zečinjak”, rekla je.„A što onda radi?”„Zarije kandže psu u nos.”„To je točno. Zato što je pametan. A zato jer je pametan i pažljiv, on ne

mora brinuti oko tog psa. A mi smo isti kao on i nećemo se brinuti oko nekihstvari, u redu?”

Nasmiješila mi se i ja sam je privukao sebi i poljubio u tjeme. Mogao sam

namirisati vrelinu sunca u njezinoj kosi.Parkirao sam kamionet u sjeni orahovih stabala, a ona je odnijela svojukutiju za užinu u kuhinju, oprala termos bocu i preodjenula se u odjeću zaigranje. Otišli smo zajedno do doka i ja sam je zadužio za prodaju sokova imamaca. U uglu iza sanduka s pivom ugledao sam Batistovu staru automatskuWinchester pušku naslonjenu na zid.

„Stavio sam nekoliko metaka u nju zbog one zmije otrovnice koja mi skidaribu s uzice i jede”, rekao je. „Dođi večeras, pa ćeš vidjeti. Morat ćeš čistiti tuzmiju sa stabala.”

„Vratit ću se prije mraka. Odvedi je u kuću na večeru”, rekao sam. „Ja ćuzatvoriti kada se vratim.”

„Nemoj se brinuti, znaš”, rekao je, povukavši žigicom po drvenom stupu,pripalivši cigaru i ispustivši oblak dima kroz zube.

Alafair je otkucala račun na blagajni i zasijala od radosti kada se ladicaotvorila uz zveket.

Sve iz poštanskog sandučića stavio sam u veliku papirnatu vrećicu iodvezao se do šerifovog ureda u Iberiji. Radio sam neko kratko vrijeme za togšerifa kao istražitelj u civilu prethodne godine i znao sam da je on pošten čovjek



u kojeg se može imati povjerenja. No kada se prijavio za tu dužnost, jedinanjegova kvalifikacija bila je činjenica da je bio predsjednik Lions kluba iposjedovao kemijsku čistionicu koja je dobro poslovala. Bio je pomalo pretio,lice mu je bilo blagih crta, a u svojoj zelenoj uniformi izgledao je poputupravitelja trgovine vrtlarskim potrepštinama. Razgovarali smo u njegovom

uredu dok je zamjenik obrađivao omot paketa, kutiju, poruku i injekciju upotrazi za otiscima prstiju u drugoj prostoriji.Naposljetku je zamjenik pokucao jednim zglobom po staklu na vratima

šerifova ureda i otvorio vrata.„Dva seta otisaka koji se mogu identificirati”, rekao je. „Jedni su Daveovi,

a jedni od onog obojenog, kako li se ono zove?”„Batist”, rekao sam.„Da, imamo njegove otiske pohranjene onom prigodom...” Skrenuo je

pogled u stranu i lice mu se zarumenjelo. „Imamo njegove otiske od one prilike

kada smo prošli put bili u Daveovoj kući. A tu su i neki razmrljani otisci navanjskoj strani omotnog papira.”

„Poštar?” upitao je šerif.„To i ja mislim”, rekao je zamjenik. „Volio bih da ti mogu reći nešto drugo,

Dave.”„U redu je.”Zamjenik je kimnuo glavom i zatvorio vrata.„Želiš li se javiti FBI-u u Lafayetteu?” upitao je šerif.

„Možda.”„Prijetnja poštom pripada u federalne zločine. Zašto ih ne iskoristiti?”Pogledao sam ga ništa ne odgovorivši.„Zašto uvijek osjećam da nisi čovjek koji ima mnogo povjerenja u naš

sustav?” upitao je.„Vjerojatno zato što sam predugo radio za njega.”„Možemo ispitati onu dvojicu, kako se ono zovu?”„Vidrine i Mapes.”„Vidrine i Mapes, možemo im dati na znanje da netko pomno prati svaki

njihov korak.”„Preduboko su oni u tome.”„A što bi ti napravio?”„Ne znam.”„Dave, odustani od ovoga. Neka se drugi ljudi time pozabave.”„Hoćeš li postaviti zamjenika pred moju kuću? Hoće li jedan od njih pratiti

Alafair na igralištu ili dok bude čekala autobus?”Duboko je udahnuo, a potom pogledao kroz prozor prema skupini hrastovih

stabala koja su rasla na suncem obasjanom praznom pašnjaku.„Još nešto me ovdje zanima”, rekao je. „Nije li tvoj otac poginuo naplatformi te tvrtke?”



„Jest.”„Misliš da postoji šansa da želiš srediti te momke bez obzira na to što se

dogodilo?”„Ne znam ni sam što mislim. Ta mi se kutija nije sama poslala, zar ne?”Vidio sam povrijeđenost u njegovim očima, ali nisam mogao brinuti i o

njegovim osjećajima. Možda se slično i vama dogodilo. Došli ste u šerifov uredili policijsku postaju nakon što vas je banda crnih klinaca natjerala da zaustaviteautomobil dok su vam kantama za smeće razbijali prozore na njemu; nervozniovisnik natjerao vas je da klečite na podu trgovine živežnim namirnicamaprijeteći vam pištoljem i prije no što ste se snašli, riječi zamolbe nekontroliranosu izlazile iz vaših usta; neki motoristi izvukli su vas na stražnja vrata gostionicei sjedili vam na rukama dok je jedan od njih otkopčavao svoj šlic.

Tijelo vam još uvijek bridi od srama, glas vam je hrapav i nepoznat vašimvlastitim ušima, oči su vam pune krivnje i samoprijegora dok ljudi u

uniformama ležerno prolaze pokraj vas držeći u rukama šalice s kavom. Potomnetko otipka vaše riječi u izvješće i vi shvatite da je to sve što ćete dobiti.Istražitelji neće doći u vašu kuću, vjerojatno nećete biti pozvani da prepoznateosumnjičenoga, sućutna odvjetnica iz ureda državnog tužitelja neće sezainteresirati za vaš život.

Potom ćete se osvrnuti oko sebe, pogledati zidove i ormariće u tojpolicijskoj postaji ili šerifovom uredu, pojaseve s oružjem koje nose policajcikoji ispijaju kavu, možda unutrašnjost policijskih automobila na parkiralištu itada ćete shvatiti ironiju. Stalci za puške M-16, Mauseri, pumperice napunjene

krupnom sačmom, .38 specijalci i .357 Magnumi, puške za omamljivanje,palice, kanistri suzavca, lisičine, suzavac u spreju, okovi za zapešća i gležnjeve,stotine okvira s municijom, sve to nema nikakve veze s vašom sigurnošću ilinapadom na vašu osobu. Vi ste samo povećanje opsega posla nekome od njih.

„Bio si i s ove strane stola, Dave. Činimo sve što možemo”, rekao je šerif.„Ali to u većini slučajeva nije dovoljno. Zar ne?”Prstom je pomaknuo spajalicu za papir na radnom stolu.„Imaš li kakvu alternativu?” upitao je.„Hvala na vremenu, šerife. Razmislit ću o FBI-u.”„Volio bih da to učiniš.”Nebo je postalo purpurno i crveno na zapadu, a kišni su se oblaci počeli

skupljati na južnom obzoru kada sam se dovezao kući. U gradu sam kupiosladoled, a potom se zaustavio na štandu s voćem ispod hrastovog stabla pokrajmočvare i kupio porciju jagoda. Olujni oblaci s druge strane Zaljeva klizili supreko sunca, cvrčci su se glasno glasali na stablima, a krijesnice su svijetlile usjenama pokraj ceste. Samotna kapljica kiše razbila mi se o vjetrobransko staklokada sam skrenuo u svoje prašnjavo dvorište.



Te noći je obilno kišilo. Kiša je rominjala po drvenom crijepu i limenomkrovu, previrala iz kanala i potocima tekla dolje do ceste. Orahova stabla udvorištu povijala su se na vjetru i ocrtavala se osvijetljena kada bi munjaposkočila crnim nebom. Stropni ventilator je bio uključen, pa je kuća bila hladnai ja sam cijele noći sanjao. Annie mi je došla u snove oko četiri sata izjutra, kao

što je to često bio slučaj kada bi noć posustajala pred mekoćom lažne zore. Usnu sam mogao vidjeti kroz prozor spavaće sobe prema kiši, pokraj stabalaoraha, duboko prema rijeci i oblacima pare koji su se na kraju pretvorili u travu iMeksički zaljev, i ugledao sam nju i njezine prijatelje u zelenom mjehurićuzraka. Nasmiješila mi se.

Bok , mornaru, rekla je.Kako si, voljena?

Znaš da ne volim kada pada kiša. Loše uspomene i sve to. Pa smo pronašli

suho mjesto za trenutak. Niti tvoji prijatelji iz voda ne vole kišu. Kažu da su zbog nje dobivali č ireve. Možeš li me č uti uz svu tu grmljavinu? Zvuč i poputtopova.

Naravno.Sijeva iznad vode. Te noći nisam mogla raspoznati munje od bljeskova pri

pucnjima. Voljela bih da me nisi ostavio samu. Pokušala sam se skriti ispod pokrivač a. To je bilo glupo.

Nemoj mi govoriti o tome. Bilo je kao da je elektricitet plesao po zidovima. Ne piješ , ha? Ne, ne pijem. Sigurno ne piješ ?Samo u snovima.

Ali kladim se da se još uvijek opijaš onim mislima, zar ne? Znaš , fantazijama o premlaćivanju, suprotstavljanju ološu, i svim onim

stvarima koje takvi poput tebe vole raditi.Pa, č ovjek se mora nekako ispuhati. Annie?Što je, ljubavi?

Želim... Reci mi. Želim... Nije još tvoje vrijeme. Treba se brinuti i za Alafair. Nije bilo ni tvoje vrijeme.Poslala mi je poljubac zrakom. Usne su joj bile crvene.

Doviđ enja, mornaru. Ne spavaj potrbuške. Boljet će te trbuh ujutro zbogtoga. Nedostaješ mi.

Annie...



Namignula mi je kroz kišu i u snu sam bio siguran da sam osjetio kako miprstima dotiče usne.

Nastavilo je kišiti i veći dio sljedećeg dana. U tri sata sam pokupio Alafair

u školi i zadržao je pokraj sebe u trgovini. I nebo i močvara bili su sivi; mojičamci za iznajmljivanje bili su napola puni vode, a dok sjajan i prazan naslabom svjetlu. Alafair je bila nemirna i teško ju je bilo zainteresirati u trgovini,pa sam pustio Batistu da je povede sa sobom kada je nekim poslom išao u grad.

Vratili su se u pola šest, kiša je popustila i sunce se probilo kroz oblake nazapadu. Bilo je ono vrijeme dana kada su se deverike i grgeči trebali hraniti okolopoča, ali vodostaj je bio visok i površina vode ostala je glatka i smeđa inepomućena duž obala i zaljeva. Dvojica ribiča došla su i neko vrijeme pilapivo, a ja sam se naslonio na prozorsku dasku i promatrao nebo ispresijecano

svijetloljubičastim i crvenim prugama i kišu koja je sa stabala još kapala u vodu,dok se mokra mahovina pokušavala podići na večernjem povjetarcu.

„Ti ljudi neće ništa napraviti. Samo se razmeću”, rekao je Batist pokrajmene. Alafair je gledala crtani film na starom crno-bijelom televizoru kojeg samdržao na polici s grickalicama. Držala je Tripoda na krilu i napeto promatralacrtani film.

„Možda je tako. Ali će nas ostaviti da se pitamo gdje su i kada će doći”,rekao sam. „To djeluje na taj način.”

„Jesi li nazvao FBI u Lafayetteu?”

„Nisam.”„Kako to?”„To je gubitak vremena.”„Ponekad se mora probati, da.”„Na onom paketu nije bilo nikakvih otisaka prstiju koji su se mogli

identificirati osim tvojih i mojih.”Mogao sam vidjeti ne njegovom licu da me ne razumije.„Nema ničega što bih mogao reći FBI-u”, rekao sam. „Samo bi im stvorio

dodatni posao i naljutio ih. Time ne bih ništa postigao. Ne mogu ništa učiniti.”„Dakle nećeš se naljutiti na mene?”„Ne ljutim se na tebe. Slušaj...”„Što?”„Želim da ona večeras ostane s tobom. Pokupit ću je ujutro i odvesti u

školu.”„A što ćeš ti raditi?”„Ne znam.”„Poznajem te već dulje vremena, Dave. Nemoj mi to govoriti.”„Reći ću Clarise da spakira njezinu odjeću za školu, pidžamu i četkicu za

zube. Još je jedan čamac vani. Zatvori radnju čim se vrati.”



„Dave...”Ali ja sam već bio na putu prema kući u svijetloj, suncem obasjanoj kišici, i

purpurnim sjenama, u povjetarcu koji je mirisao po vlažnoj mahovini i cvatućimzumbulima.

Bilo je hladno i još uvijek danje svjetlo kada sam se zaustavio u predgrađu

Lafayettea i nazvao Dixieja Leeja u bolnicu iz telefonske govornice. Pitao samga gdje su odsjeli Vidrine i Mapes.

„Zašto?” upitao je.„Nije važno zašto. Gdje su?”„Meni je važno.”„Slušaj, Dixie, ti si me uvalio u ovo. Stvar je u posljednja dva dana postala

doista ozbiljna. Nemoj mi se praviti pametan.”„U redu, u Magnoliji. To je u ulici koja se križa s Ulicom Pinhook, dolje

prema rijeci. Slušaj, Dave, nemoj se sukobljavati s njima. Platit ću jamčevinu iodlazim odavde. Vrijeme je da se ohladim.”

„Zvučiš mi kao da si stekao neku novu osobu od povjerenja.”„Imam neke prijatelje. Imam i druge mogućnosti. Jebeš Vidrinea i

Mapesa.”Sunce je bilo crveno i krupno na zapadnom obzoru. Daleko na jugu vidjela

se kiša kako pada.„Koliko daleko su ti momci spremni ići?” rekao sam.Nekoliko trenutaka je bio tih.

„O čemu pričaš?” upitao je.„Čuo si me.”„Da, jesam. Spalili su djevojku na smrt, a ti mi postavljaš takvo pitanje? Ti

momci nemaju granica, ako je to ono na što misliš. Ići će tako daleko, čakonamo gdje je tako mračno da niti gušteri nemaju oči.”

Odvezao sam se niz Ulicu Pinhook prema rijeci Vermilion i parkirao ispodvelikog hrastovog stabla pokraj motela, bijele zgrade s plavim krovom. Kišnica

je kapala sa stabla na kabinu mog kamioneta, a bambusova i palmina stablaposađena duž šetališta povijala su se na vjetru koji je puhao s rijeke. Pravilne

kamene ploče kojima je bilo popločeno dvorište bile su mokre i crvene naposljednjim zracima sunca. Bijelo-plavi neonski znak u obliku cvijeta presijavaose na noćnom nebu iznad ulaza u motel, a zbog kratkog spoja zujao je glasnopoput zrikavaca na stablima. Nekoliko sam trenutaka promatrao prednji diomotela, zveckajući ključevima po upravljaču, a potom otvorio vrata kamioneta ikrenuo unutra.

Upravo u tom trenutku staklena vrata motelske sobe su se otvorila i dvamuškarca i dvije žene u kupaćim kostimima s pićima u rukama izišli su van isjeli za stol pokraj bazena. Vidrine i Mapes su se obojica smijali nečemu što je

rekla jedna od žena. Zakoračio sam natrag u sjenu i promatrao Mapesa kako dajeznak crnom konobaru. Trenutak kasnije konobar im je donio velike srebrnezdjele s koktelom račića i pladanj prženih kozica. Mapes je imao sandale i



kupaće gaćice, a tijelo mu je bilo vitko i potamnjelo kao kod trkača na dugestaze. Ali Vidrine nije bio tako pun povjerenja u svoj fizički izgled; na sebi jeimao havajsku košulju i hlače, a gornje mu je dugme bilo raskopčano kako bimu se vidjele dlake na grudima, ali neprestano je naizmjenično križao irazmicao noge kako bi mogao bolje oblikovati svoj krupni trbuh. Dvije žene

izgledale su poput prostitutki. Jedna od njih smijala se kao da reve; druga jeimala skupljenu kosu na potiljku i čvrsto povezanu, i zgrabila je Mapesovobedro ispod stola svaki puta kada bi se nagnula naprijed da bi nešto rekla.

Vratio sam se u kamionet, izvadio svoj japanski dalekozor iz drugogsvjetskog rata iz pretinca za rukavice i promatrao ih iz sjene sat vremena.Podvodna svjetla u bazenu bila su mutno zelena, a tanki sloj ulja za sunčanjeplutao je na površini. Konobar je odnio njihovo posuđe, donio im još jednurundu tropskih napitaka, a njihovo veselje nije nimalo popuštalo. Povremeno biodlazili od stola i vraćali se kroz klizna staklena vrata natrag u motelsku sobu. U

početku sam mislio da samo idu na toalet, ali tada se jedna od žena vratila vandotičući nosnicu zglobom, šmrčući kao da joj je zrnce pijeska zaostalo u nosu.

U deset sati konobar je počeo vaditi lišće iz bazena mrežicom s dugomdrškom, i ugledao sam Mapesa kako mu daje znak da žele još pića, a konobar jepogledao na svoj ručni sat i odmahnuo glavom. Sjedili su vani još pola sata,pušeći cigarete, sada se smijući nešto tiše, sišući komadiće leda s dna svojihčaša, a na licima žena odražavala se večernja klonulost.

Potom je iznenadan pljusak zabubnjao po krovu motela, zaštropotao pobambusima i listovima palmi i zaplesao na podvodnim svjetlima u bazenu.

Vidrine, Mapes i žene otrčali su smijući se prema kliznim vratima sobe. Čekaosam do ponoći, a oni se još uvijek nisu vratili van.Stavio sam šešir za kišu i otišao u motelski bar. Bio je gotovo prazan, a

kišne kapi tekle su niz prozore. Mogao sam vidjeti bijelo-plavi neonski cvijetkoji se ocrtavao na podlozi noćnog neba. Konobar mi se nasmiješio. Na sebi jeimao crne hlače, bijelu košulju koja je izgledala gotovo ljubičasto na svjetlubara, i crnu tanku kravatu sa šljokicama. Izgledao je čudno. Oči su mu bile blizupostavljene i sitne, i pušio je Pall Mall držeći cigarete s tri prsta. Sjeo sam zašank, na mjesto s kojega sam mogao promatrati prednja vrata sobe Vidrinea i

Mapesa i naručio 7-Up.„Poprilično je prazno večeras”, rekao sam.

„Jest. Sami ste?” upitao je.„Trenutačno jesam. Tražim društvo.” Nasmiješio sam mu se.Prijateljski je kimnuo glavom i počeo prati čaše u sudoperu. Naposljetku je

rekao, „Odsjeli ste u motelu?”„Da, na nekoliko dana. Momče, našao sam si jednu.” Izdahnuo sam i

dotaknuo čelo jagodicama prstiju. „Upoznao sam sinoć jednu damu, učiteljicu,nećeš mi vjerovati, i ona je došla u moju sobu i bacili smo se na posao svom

snagom. Ali ne šalim se s tobom, prije no što je postalo ozbiljno, opila me takoda sam pao pod stol i probudio se u podne u poprilično lošem stanju.”Nasmiješio sam se. „I s još jednim problemom. Znaš na što mislim?”



Sagnuo je glavu i iscerio se.„Da, to bi mogao biti gadan problem”, rekao je. „Želite još jedan 7-Up?”„Može.”Vratio se svom poslu u sudoperu, a nekoliko trenutaka kasnije odsutno je

obrisao ruke o kuhinjsku krpu, uključio radio koji se nalazio između boca

alkoholnih pića na šanku i otišao u stražnji hodnik, gdje je podigao telefonskuslušalicu. Progovorio je nešto u slušalicu okrenut leđima prema meni, tako da gazbog glazbe koja je svirala na radiju nisam mogao čuti. Ispred prozora napodlozi neba ocrtavala su se crna stabla, a plave krovne ploče motelskog krovapresijavale su se na kiši.

Djevojka je prošla kroz sporedna vrata deset minuta kasnije i sjela jednustolicu dalje od mene. Imala je cipele s visokim, šiljastim potpeticama, levisice,smeđi džemper otvorenih leđa i naušnice u obliku karika. Protresla je vlažnomkosom, pripalila cigaretu, naručila piće, pa popila još jedno i nije platila niti

jedno od njih. Govorila je kao da smo ona i ja i konobar stari prijatelji. Uneonskom svjetlu bila je lijepa na neki grubi način. Pitao sam se odakle je došla,kakva je razmjena bila vrijedna njezine sadašnje situacije.

Nisam joj nimalo olakšao. Nisam se ponudio da ću platiti bilo koje odnjezinih pića, i nisam joj se niti na koji način pokušao približiti. Vidio sam kakopogledava na sat, a potom izravno konobaru u oči. Pripalio je cigaretu i izišaovan kao da želi udahnuti svježeg zraka.

„Mrzim motelska predvorja, a ti? Sva su dosadna”, rekla je.„Da, poprilično je sporo ovdje.”

„Radije bih popila piće s prijateljem u svojoj sobi?”„A kako bi bilo da ja kupim bocu?”„Mislim da bi to bilo prekrasno”, rekla je i nasmiješila se sama sebi koliko i

meni. Potom se ugrizla za usnicu, nagnula prema meni i dotaknula mi bedro.„No, imam maleni problemčić s Donom. Račun na sedamdeset i pet dolara. Bi limi mogao posuditi toliko da me ne izbace odavde?”

„Vrijeme je da krenemo, malena.”„Što?”

Izvadio sam značku zamjenika šerifa iz stražnjeg džepa i otvorio joj je predočima. Bila je to samo počasna značka, a zadržao sam je samo zato što mi jeomogućavala besplatan parking u Evangeline Downsu i na sajmu u NewOrleansu, ali ona to nije znala.

„Don je u govnima. Idi kući i gledaj televiziju”, rekao sam.„Ti gade.”„Rekao sam ti da nisi uhićena. Želiš ostati i podijeliti s njim odgovornost?”Pogled joj je prešao s mog lica na konobara, koji se vraćao kroz sporedna

vrata. Nije joj trebalo dugo da odluči. Izvadila je ključeve automobila iz torbice,

stavila u nju cigarete, zatvorila je i brzo izišla na svojim visokim potpeticamakroz suprotna vrata na kišu. Podigao sam značku ispred konobarevih sitnih,blizu smještenih očiju.



„Značka je iz okruga Iberia, ali kakve to ima veze?” upitao sam. „Učinitćeš nešto za mene, može? Zato što ne želiš da te dođu posjetiti ljudi iz Odjela zaporoke u Lafayetteu, zar ne? Ti si razuman momak, Don.”

Ugrizao se za usnu i svrnuo pogled s mene.„Imam broj kojeg mogu nazvati”, rekao je.

„Večeras ne možeš.”Mogao sam vidjeti kako mu je nestalo boje iz usnice na mjestu gdje ju je

stiskao zubima. Ispuhao je zrak kroz nos kao da je prehlađen.„Ne želim probleme.”„Nisi se trebao baviti svodništvom.”„A da se malo razvedriš?” Pogledao je prema dvama preostalim

mušterijama u baru. Bili su mladi i sjedili su za stolom u suprotnom kutu. Izanjih, kroz otvorene rolete vidjelo se kako mokrom ulicom prolaze faroviautomobila.

„Dvije od tvojih djevojaka su u sobi broj šest. Moraš ih dozvati van”, rekaosam.

„Samo trenutak...”„Obavi to, Don. Nemoj se više igrati sa mnom.”„To je kod gospodina Mapesa. Ne mogu to učiniti.”„Vrijeme ti ističe, prijatelju.”„Slušaj, ako ovdje imaš nekog posla, to je tvoj problem. Ne smijem se

miješati u ovo. Te ženske me ionako neće poslušati.”

„Pa, pretpostavljam da si ti uzoran momak. Tvom šefu neće smetati što ćešbiti uhićen, ha? Ili što će policija prevrnuti cijeli motel? Misliš da jedna od onihdjevojaka ima nešto u nosu? Možda su to ipak samo problemi sa sinusima.”

„U redu”, rekao je i podigao dlan. „Moram reći ovim ljudima da zatvaram.Onda ću ih nazvati u sobu. A onda idem, i nemam više nikakve veze s tim, uredu?”

Nisam mu odgovorio.„Hej, neću imati više ništa s tim, u redu?” rekao je.„Već mi se teško prisjetiti tvoga lica.”Pet minuta nakon što je konobar nazvao Mapesovu sobu, dvije prostitutke

izišle su na prednja vrata, a ljutit muški glas odzvanjao je iz sobe za njima. Onesu sjele u kabriolet i odvezle se. Otvorio sam drvenu kutiju s alatom u svomkamionetu i izvadio iz nje lanac dug oko metar i pol kojeg sam ponekadakoristio za izvlačenje panjeva. Presložio sam ga na pola i omotao krajeve okodlanova. Karike su bile hrđave, pa mi se narančasta boja razmazala podlanovima. Krenuo sam pošljunčanom stazom ispod stabala s kojih su kapalekišne kapi prema vratima sobe broj 6. Lanac me zveckajući udarao u nogu;munje su se poput paukovih mreža rasprostirale po tamnom nebu.

Vidrine je zacijelo pomislio da su se žene vratile jer se smješkao kada jeotvorio vrata odjeven samo u bokserice. Iza njega Mapes je jeo sendvič u



kućnom ogrtaču. Posteljina i pokrivači na golemom krevetu bili su razbacani, apod hodnika koji je vodio do druge spavaće sobe bio je pun ručnika, mokrihkupaćih kostima i čaša za pivo.

Vidrineov se smiješak urušio i lice mu je iznenada poprimilo krut i hladanizraz. Mapes je ostavio sendvič na tanjur, pokvasio jezikom ožiljak na donjoj

usni kao da razmišlja o nekakvoj apstraktnoj jednadžbi i krenuo prema kovčegukoji je bio otvoren na postolju za prtljagu.Čuo sam lanac kako zvecka i fijuče kroz zrak, osjetio kako se neprestano

vraća prema mojoj glavi, osjetio njihove ruke na svom licu; u ušima mi jeodzvanjao zvuk – tutnjanje vode duboko ispod Zaljeva, snažno podrhtavanjenaftne platforme, eksplozija bušilice u crvenoj vatrenoj kugli. Ruka mi je bilaizgrebana hrđom; bila je boje sasušene krvi u injekciji upotrijebljenoj kako bi seprijetilo šestogodišnjoj djevojčici; bila je poput uzoraka koje sam razmazao pozidovima, posteljini, kliznim staklenim vratima koja su se otvarala prema

dvorištu u kojem su latice azaleja plutale na površini osvijetljenog tirkiznogbazena.



4

Alafair se sljedećeg jutra probudila s bolovima u želucu, pa sam je zadržaokod kuće umjesto da ide u školu. Napravio sam joj meko kuhana jaja i laganičaj, a potom je odveo sa sobom do trgovine na doku. Sunce je toga jutra izišlona bistrom nebu, a stabla duž prašnjave ceste bila su jarkozelena od kiše.Grmovi mirte ljubičasto su cvali na sunčevom svjetlu.

„Zašto neprestano gledaš niz cestu, Dave?” upitala je Alafair. Sjela je na jedan od kalema za telefonski kabel na doku, promatrajući me dok sam odvijaopokvarenu svjećicu iz motora za čamac. Platneni suncobran u kalemu je bio

zatvoren, pa se njezina crna kosa sjajila na jakom svjetlu.„Samo se divim ljepoti dana”, rekao sam.Osjetio sam da promatra moje lice.„Ne osjećaš se dobro?” rekla je.„Dobro sam, momčiću. Reći ću ti nešto, idemo se provozati dolje do

trgovine i vidjeti prodaju li možda zmajeve. Misliš da bismo mogli danas puštatizmaja?”

„Ne ima vjetra.”„Ne kaže se ‘ne ima’.”

„U redu.”„Idemo kupiti jabuke za Texa. Hoćeš li mu davati jabuke da jede?”„Naravno.” Znatiželjno me pogledala.Otišli smo do kamioneta, koji je bio parkiran ispod orahovih stabala, ušli u

njega i odvezli se cestom prema staroj trgovini na raskrižju. Alafair je pogledalaprema podu.

„Što je to, Dave?”„Nemoj to dirati.”

Trgnula se začuvši moj ton.„To je samo lanac. Šutni ga ispod sjedala”, rekao sam.Sagnula se prema podu.„Ne diraj ga”, rekao sam. „Prljav je.”„Što nije u redu, Dave?”„Ništa. Samo ne želim da uprljaš ruke.”Udahnuo sam, zaustavio kamionet i obišao oko njega do Alafairine strane.

Otvorio sam vrata i podigao lanac s poda. Karike su izgledale kao da su obojanebojom koja se još nije posve osušila.

„Odmah se vraćam”, rekao sam.



Otišao sam do obale rijeke i odbacio lanac usred vode. Potom sam sezaustavio pokraj lopoča u plićaku i obrisao dlanove vodom i oribao pijeskom.Konjske smrti su lepršale iznad lopoča, a vidio sam i jednu vodenu zmiju kakoklizi s klade i pliva prema lopočima. Gurnuo sam ruke u pijesak i voda mi seovila oko zapešća. Popeo sam se natrag na obalu dok mi je voda kapala s ruku i

obrisao ih o travu, a potom sam izvadio komad krpe iz kutije s alatom i ponovnoih obrisao.Unutrašnjost ruševne trgovine na raskrižju bila je mračna i hladna, a s

druge strane šanka okretao se stropni ventilator. Kupio sam vreću jabuka zaAlafairina konja, nešto nasječene šunke, sira i francuski kruh za ručak, te dvasoka koja ćemo popiti nakon toga. Sunce je blistalo na bijelom parkiralištu, akroz stabla s druge strane ceste ugledao sam crnca koji je ribario blizu korijenjačempresa.

Vratili smo se kući i Alafair mi je pomogla iščupati korov iz lijeha s

hortenzijama i ružama. Koljena su nam bila mokra i prljava, a ruke prekrivenefinim zrncima zemlje crnice. Cvjetne lijehe bile su pune gujavica koje su izišlena površinu nakon kiše, pa su se dok smo čupali korov iz tla svijale bljedunjave idebele na jakom svjetlu. Nisam znao gotovo ništa o Alafairinom životu prije nošto je došla Annie i meni, ali rad je zacijelo bio jednim od njegovih sastavnihdijelova, jer bi se prema svakom zadatku kojega sam joj zadao odnosila kaoprema igri i obavljala ga puna entuzijazma na veseo i nevin način. Probijala sekroz grmove ruža na sve četiri, odbacujući korov i travu glasno u kantu,razmazavši zemlju iznad obrve. Miris hortenzija i vlažne zemlje bio je tako

intenzivan i opojan, da je djelovao gotovo poput droge. Potom je povjetaracpočeo puhati kroz orahova stabla u prednjem dvorištu; na rubu hladovine kojusu bacala stabla, vrtna prskalica mog susjeda zavrtjela se na sunčevom svjetlu ipočela prskati vodu preko ograde stvarajući izmaglicu u kojoj se pojavila duga.

Došli su nešto prije podneva. Dvojica istražitelja u civilu iz Lafayettea bilasu u neoznačenom automobilu, a slijedio ih je šerif iz Iberije, koji je voziopatrolni automobil. Parkirali su pokraj mog kamioneta i krenuli preko mrtvogorahovog lišća prema meni. Obojica istražitelja u civilu bili su krupni muškarcikoji su ostavili svoje sakoe u automobilu i nosili značke za pojasevima. Svaki odnjih imao je kromiran revolver u futroli. Ustao sam, obrisavši zemlju s koljena.Alafair je prestala čupati travu i zurila je u ljude širom otvorenih usta.

„Imate nalog?” upitao sam.Jedan od istražitelja u civilu imao je u ustima drvce šibice. Kimnuo je ništa

ne rekavši.„U redu, nema problema. Trebat će mi nekoliko minuta, u redu?”„Imaš nekoga tko će pričuvati malenu?” upitao je njegov partner. Grb

Marinaca bio je tetoviran na jednoj od njegovih podlaktica, a bodež na kojega jebilo nabodeno krvareće srce na drugoj.

„Da. Zbog toga mi i treba nekoliko minuta”, rekao sam. Uzeo sam Alafairza ruku i krenuo prema kući. „Želite li poći sa mnom?”„Nasloni se na ogradu trijema”, rekao je čovjek sa šibicom.



„Zar ne možete biti malo diskretniji ovdje?” rekao sam. Pogledao samprema svom prijatelju šerifu, koji je stajao iza njih, ne govoreći ništa.

„O čemu ti to do vraga pričaš?” rekao je tetovirani.„Pazi kako se izražavaš”, rekao sam.Osjetio sam kako se Alafairina ruka čvrsto steže oko moje. Drugi je

istražitelj izvadio šibicu iz usta.„Stavi ruke na ogradu trijema, raširi noge”, rekao je, i onda uhvatio Alafair

za drugu ruku i počeo je odvlačiti od mene.Upro sam prstom u njega.„Pogrešno ovo provodite. Maknite se”, rekao sam.Potom sam osjetio kako me drugi čovjek snažno gura u leđa, gurajući me

bez ravnoteže kroz hortenzije na stepenice. Čuo sam ga kako vadi pištolj izkožne futrole, osjetio kako mu se ruka spušta na moj vrat dok je naslonio cijevrevolvera iza mog uha.

„Uhićeni ste zbog ubojstva. Mislite da vas to što ste bivši policajacovlašćuje da pišete pravila?” rekao je.

Krajičkom oka ugledao sam Alafair kako zuri u nas zapanjenog, praznogizraza lica osobe netom probuđene iz noćne more.

Pritvorili su me u župnom zatvoru iznad stare sudnice usred gradskog trgau Lafayetteu. Zatvor je bio prastar, željezna vrata, šipke i zidovi bili su oličeni

vojničko sivom bojom. Riječi „muški crnac” bile su još uvijek nejasno vidljivena vratima jedne od ćelija. Tijekom vožnje iz New Iberije sjedio sam slisičinama na rukama na stražnjem sjedištu, ispitujući istražitelje koga sam toubio. Odgovorili su mi tišinom i nezainteresiranošću kojom gotovo svi policajcitretiraju osumnjičenoga nakon što ga privedu. Naposljetku sam odustao inaslonio se na sjedalo dok su mi se lisičine usijecale u zapešća i zurio u hrastovekoji su prolazili pokraj prozora.

Potom su me fotografirali i uzeli mi otiske prstiju, oduzeli novčanik, sitnišiz džepa, ključeve, pojas i pružili ih zamjeniku šerifa koji ih je stavio u veliku

čvrstu kovertu; shvatio sam čak i tada da nešto važno nedostaje, nešto što biimalo strašan utjecaj na moju situaciju, da nedostaje moj Puma džepni nožić; isada su me tamničar i istražitelj koji je žvakao drvca šibica namjeravalizaključati u kompleks koji se sastojao od šest ćelija, a koji je bio rezerviran zanasilne i poremećene zatvorenike. Tamničar je okrenuo ključ u velikim, ravnimželjeznim vratima koja su imala jedan uski prorez kroz kojega se moglo proviritiunutra, širom ih otvorio i lagano me gurnuo prstima u leđa.

„Tko je to dovraga bio?” upitao sam istražitelja.„Ti si zasigurno poseban momak, Robicheaux”, rekao je. „Rasjekao si

momka od jaja do prsne kosti i nisi ga se udostojio niti pitati za ime. DaltonVidrine.”



Tamničar je zalupio vrata za mnom, okrenuo ključ, zatvorio čelični zasun i ja sam ušao u svoj novi dom.

Nije se previše razlikovao od bilo kojeg drugog zatvora kojeg sam vidio iliu kojem sam bio zatvoren tijekom svojih alkoholičarskih godina. Toaleti suzaudarali, zrak je vonjao na ustajao znoj, dim cigareta i madrace koji su

pocrnjeli od tjelesnih masnoća. U zidove su bila urezana imena, znakovi mira icrteži muških i ženskih genitalija. Neki poduzetniji popeli su se na vrh ćelija iupaljačima za cigarete napisali svoja imena na stropu. Na podu kod glavnihulaznih vrata nalazila se „granica”, bijela linija koja je tvorila pravokutnikunutar kojega nikome nije bilo preporučeno stajati kada bi se vrata otvorila ilikada bi zaposlenici servirali hranu s kolica.

Ali ljudi u toj šesterosobnoj ćeliji nisu bili uobičajeni stanovnici gradskihili okružnih zatvora. Jedan od njih bio je ogroman poremećeni crnac imenomJerome, koji je zadavio svoje novorođenče. Kasnije mi je rekao da ga je

policajac premlatio palicom; iako je bio u zatvoru dva tjedna, još uvijek je imaoljubičaste podljeve na usnama i čvoruge veličine ptič jih jaja na svojoj dlakavojglavi. Kasnije sam upoznao i ostale: motoristu iz New Orleansa koji je nekojdjevojci prikovao dlanove na stablo; serijskog silovatelja i sodomistu kojeg sutražili u Alabami; vijetnamskog razbojnika koji je s još jednim čovjekomzadavio svog poslovnog partnera kablovima za punjenje akumulatora; ičetverostrukog gubitnika, debelog, iscerenog, posve tupog čovjeka koji je ubiocijelu obitelj pobjegavši sa zatvorske farme Sugarland u Teksasu.

Dozvoljen mi je jedan telefonski poziv, pa sam nazvao najbolju

odvjetničku tvrtku u Lafayetteu. Poput svih ljudi koji se nađu u ozbiljnimneprilikama sa zakonom, odmah sam postao svjestan nezamislivog financijskogtereta koji mi se našao na leđima. Stalan honorar odvjetnika bio je 2000 dolara, anastavak 125 dolara na sat. Osjećao sam se kao da mi je glava puna paukova doksam pokušavao smisliti kako ću prikupiti toliku količinu novca, posebiceimajući na umu činjenicu da mi jamčevina još nije bila određena i da nisamimao pojma koliko će ona iznositi.

Saznao sam to na čitanju optužnice sljedećeg jutra: 150 tisuća dolara.Osjetio sam kako mi sva krv nestaje iz lica. Odvjetnik je zatražio smanjenje

jamčevine i podupro to

činjenicom da sam lokalni obrtnik, nekadašnji policajac,vlasnik nekretnina, ratni veteran, a sudac se nalaktio i pogledao ga nestrpljivo

kao čovjek koji čeka da se stara traka s filmom sama odvrti do kraja.Svi smo ustali, sudac je napustio svoje mjesto, a ja sam ostao sjediti

omamljen i s vrtoglavicom na stolici pokraj svog odvjetnika dok se zamjenikpripremao da mi stavi lisičine na ruke za put natrag do zatvora. Odvjetnik je daoznak zamjeniku s dva prsta.

„Dajte nam koju minutu, molim vas”, rekao je. Bio je to postariji, zdepastčovjek sa slabom crvenom kosom, koji je nosio tanka ljetna odijela i leptir

mašne.Zamjenik je kimnuo glavom i zakoračio natrag na svoje mjesto pokrajsporednog ulaza u sudnicu.



„Problem je u fotografijama”, rekao je. „Vidrineova utroba visi van izkade. Prizor je doista ružan, gospodine Robicheaux. A imaju i vaš nož s vašimotiscima prstiju.”

„Zasigurno mi je ispao iz džepa. Napala su me obojica.”„To nije ono što tvrdi Mapes. A i konobar je rekao nekoliko poprilično

ružnih rečenica. Što ste njemu učinili?”„Rekao sam mu da će biti uhićen zbog bavljenja svodništvom.”„Pa, njega mogu diskreditirati dok bude svjedočio. Ali Mapesa...” Pucnuo

je jezikom o nepce. „To je momak kojeg moramo slomiti. Čovjek s ožiljcima odlanca po cijelom licu i leđima može biti vraški dobar svjedok. Recite mi, što stepobogu imali na umu kada ste ušli u tu sobu?”

Dlanovi su mi bili vlažni. Progutao sam i obrisao dlanove nogavice hlača.„Mapes zna da je Vidrine bio slabić”, rekao sam. „Nakon što sam otišao,

uzeo je moj nož i izveo ga van. Eto što se dogodilo, gospodine Gautreux.”Zabubnjao je prstima po rukonaslonu na stolici, napuhnuo obraz, pročistio

grlo i počeo nešto govoriti, a potom zašutio. Naposljetku je ustao, pogladio mepo ramenu i izišao kroz sporedna vrata iz sudnice na sunčevo svjetlo, na vjetarkoji je šuštao lišćem hrastovih stabala, na buku crnačke djece koja su jurilapokraj na skejtbordima. Zamjenik je podigao moju ruku stavio mi jednu lisičinuoko zapešća.

Batist i njegova supruga zadržali su Alafair kod sebe onoga dana kada sambio uhićen, ali sljedećeg dana sam dogovorio da je presele kod moje sestrične,umirovljene učiteljice, u New Iberiju. Ona je bila privremeno smještena, Batist

je vodio poslove na doku, a mojom glavnom brigom postao je novac. Osim štomi je bila potrebna velika nepoznata suma za odvjetnika, morao sam nabaviti 15tisuća dolara za jamca kako bih si pribavio jamčevinu. Imao sam 8 tisuća dolaraušteđevine.

Moj polubrat, Jimmie, koji je posjedovao cijeli ili dio lanca restorana uNew Orleansu, ispisao bi mi ček na cijeli iznos, ali otišao je u Europu na trimjeseca i posljednje što su njegovi partneri čuli o njemu bilo je da putujeFrancuskom sa skupinom baskijskih svirača. Potom sam saznao da bankari kojesam poznavao godinama nisu baš previše oduševljeni idejom da posude novacčovjeku optuženom za prvostupanjsko ubojstvo i čija je trenutačna adresa uokružnom zatvoru. Bio sam zatvoren već devet dana, a Batist je još uvijekposjećivao banke i donosio mi dokumente za zajam.

Ćelije su nam se otključavale u 7 ujutro kada bi zaposlenici i noćni čuvardovezli kolica s hranom, koja su svakog jutra bivala natovarena aluminijskimspremnicima punima zobene kaše, kave i prženih svinjskih stražnjica. Sve dozatvaranja u pet sati poslijepodne bili smo slobodni kretati se uokolo područ jemnazvanim arena za bikove, tuširati se, kartati špilom u kojemu su karte koje sunedostajale bile zamijenjene kartama napravljenima od kartona i iscrtanima



olovkom, ili apatično zuriti kroz prozor prema vrhovima krošanja na travnjakuispred sudnice. No, većinu vremena provodio sam u svojoj ćeliji, ispunjavajućizahtjeve za zajam ili čitajući ukočeni, vodom poprskani primjerak Reader’s

Digesta. Sjedio sam na rubu svog željeznog ležaja, koji je ovješen o lance visio sa

zida, ispunjavajući zamolbu za zajam, kada se preko lista pomaknula nekakvasjena. Na otvorenim vratima moje ćelije nalazio se motorist koji je prikovaodlanove svoje djevojke za stablo. Bio je nabijena tijela i bez košulje, prsa su mubila prekrivena tetoviranim pticama, a njegova neošišana kosa i divljačka bradadavale su njegovoj glavi izgled kao da je okružena grivom. Mogao sam osjetitikako mu se pogled kreće preko mog lica, kako mi guli kožu i tkivo, tražeći mekeorgane, neku karakternu slabost, presječeni živac.

„Misliš li da ćeš moći izdržati ondje?” upitao je.Nakvasio sam vrh olovke i nastavio pisati ne podigavši pogled.

„A gdje to?” rekao sam.„U Angoli. Misliš da ćeš moći to podnijeti?”„Ne planiram završiti ondje.”„To sam i ja rekao prvi put. Sljedeća postaja, tri godine u Bloku s velikim

zvijerima. Tamo imaju stvarno gadnih momaka, čovječe.”Okrenuo sam sljedeću stranicu i pokušao se usredotočiti na tiskane riječi.„Noćni čuvar kaže da si ti bivši policajac”, rekao je.Ostavio sam olovku i pogledao prema suprotnom zidu.

„Predstavlja li to tebi nekakav problem?” upitao sam.„Ne meni, čovječe. Ali gore ima nekoliko doista gadnih momaka. Neki odnjih u stanju su protrčati pokraj tvoje ćelije i ubaciti u nju bombu od benzina natebe. Pretvoriti te u mast.”

„Ne želim biti nepristojan, ali stojiš mi na svjetlu.”Iscerio se, a na licu mu se pojavio zlokoban izraz. Potom se protegnuo,

zijevnuo, veselo se smijući kao da prisustvuje nekakvom apsurdnom događaju, apotom otišao do prozora koji je gledao prema travnjaku ispred sudnice.

Radio sam sklekove, jačao sam mišiće podižući ležaj jagodicama prstiju,tuširao se i spavao koliko god sam mogao. Noću sam čuo ostale kako puštajuvjetrove, razgovaraju sami sa sobom, masturbiraju, hrču. Ogromni crnacponekada bi pjevao pjesmu koja je započinjala riječima, Moja duša je u

papirnatoj vrećici na dnu tvoje kante za smeće. Onda je jedne noći poludio usvojoj ćeliji, zgrabivši rešetke objema rukama i udarajući glavom u njih sve dokkrv i znoj nisu počeli padati na arenu za bikove i dok nismo začuli noćnogčuvara kako je povukao čelični zasun na vratima.

Trinaestog dana primio sam dvojicu posjetitelja za koje nisam biopripremljen. Zamjenik me ispratio niz spiralno metalno stubište do sobe bezprozora koja se koristila kao prostorija za posjete za nas koji smo bili optuženi



za nasilne zločine. Za drvenim stolom oštećenim opušcima cigareta sjedili suDixie Lee Pugh, s jednom rukom u povezu, a žutom kosom omotanom zavojimai moj stari partner iz odjela za umorstva, Cletus Purcel. Kao i uvijek, Clete sedoimao prekrupnim za svoju košulju, sportski sako, kravatu koja je bilarazvučena oko vrata, hlače čije su mu se nogavice uzdizale iznad rubova čarapa.

Cigareta je u njegovoj ruci izgledala sićušno, a ožiljak od šivanja u njegovojobrvi služio je samo kao kozmetičko odvraćanje pažnje s fizičkogsamopouzdanja i inteligencije koji su mu se očitavali na licu.

Clete, stari prijatelju, odakle si se ti pojavio?Obojica su se smiješila tako široko kao da su na zabavi. U Dixijevom dahu

osjetio sam miris piva. Sjeo sam za stol, a zamjenik je zaključao vrata srešetkama iza mene i sjeo na stolicu vani.

„Vidim da si platio svoju jamčevinu, ha, Dixie?” upitao sam.Na sebi je imao kestenastu košulju koju nije stavio u sive široke hlače, a

jedno mu je stopalo bilo omotano zavojima i prekriveno dvama sportskimčarapama. Trbuh mu je snažno upirao u donji dio košulje.

„I još bolje od toga, Dave. Oslobodili su me.”„Što su učinili?”„Slobodan sam. Slobodan i oslobođen optužbi. Odbacili su optužbe za

posjedovanje droge.” Zanimalo ga je kakav će izraz ugledati na mom licu.„Izgubili su zanimanje”, rekao je Clete.„U redu? A kako to?”

„Daj, Dave. Razvedri se. Znaš kako to već ide”, rekao je Clete.„Ne, mislim da moje obrazovanje tu prestaje.”

„Već imamo tvrtku koju plaćamo u New Orleansu, a ja sam unajmionajbolje u Lafayetteu. Znaš da ti lokalni momci ne žele provesti nekolikomjeseci na sudu zbog nekakve sitne optužbe u vezi s posjedovanjem droge.”

„A tko je to ‘mi’ koje spominješ? Kojeg ti vraga imaš s Dixie Leejem?”upitao sam.

„On ima jednog prijatelja. Ja radim za tog prijatelja. Prijatelj ne voli vidjetida Dixie Lee proživljava kojekakva sranja koja ne zaslužuje. Ni ti to ne

zaslužuješ, Dave.”„Ti radiš za onog Dia?”„Nije on tako loš momak. Slušaj, nema baš mnogo mogućih poslova za

bivšeg policajca koji je morao izdati svoju zemlju, hm, a još ima nekolikonesvršenih stvari.”

„Kako si se izvukao iz toga? Mislio sam da još uvijek vrijedi nalog za tvojeuhićenje.”

„Još nisi naučio neke stvari, partneru. Kao prvo, nisu imali na osnovu čeganastaviti. Kao drugo, a to je ono što ti ne razumiješ, nikome nije stalo do nekog

takvoga. Najbolji dio toga momka istekao je niz nogu njegova oca. Doživio jezlu sudbinu. Trebalo mu se to dogoditi i ranije. Svijet ide dalje.”



„Znaš li ti o čemu on priča?” upitao sam Dixie Leeja.„To je njegov posao”, rekao je tiho i izvadio cigaretu iz džepa tako da je

pogledom izbjegao moj.„Zaboravi prošlost, Dave. Sjećanje blijedi. To je ono što si mi uvijek

govorio, zar ne? Velika jebena linija. Razmotrimo problem koji imamo sada,

točnije, izvlačenje tvoje guzice odavde. Čujem da su te smjestili na posebnomjesto sa samim slatkišima.”

Nisam mu odgovorio. Obojica su me pogledala u lice, a potom je Dixijevpogled prošao prostorijom.

„Daj, Udaraču, opusti se malo na nekoliko minuta”, rekao je Clete.Kada se Dixijev pogled ponovno susreo s mojim, rekao sam, „Da ti kažem

istinu, Dixie, mogao bih te ubiti.”„I on se osjeća loše. Pa kojeg bi vraga trebao učiniti? Ići u zatvor?” rekao je

Clete. „Slušaj, krenuo sam ovamo sam, ali čim sam ga oslobodio, rekao mi je damoramo izvući i tvoje dupe, također. To je činjenica.”

„Imaš se prava ljutiti”, rekao mi je Dixie Lee. „Znam se dobro popišati u juhu, a onda je svi moraju jesti. Jednostavno nisam znao da ćeš...”

„Što?” upitao sam.„Dovraga, ne znam. Bilo što od onoga što si učinio u onoj motelskoj sobi.

Bože, Dave, čuo sam policajca koji je pričao da su morali Vidrineovu utrobugurati natrag u trbuh zidarskom žlicom.”

„To je bilo Mapesovo djelo, a ne moje.”

Mogao sam vidjeti na Cleteovom licu da se dobro zabavlja.„Oprosti”, rekao je. A potom se nasmijao. „Ali, suočimo se s time. Sjećamse nekoliko prigoda u kojima si doista ukrasio zidove.”

„Ovo nije bila jedna od njih.”„Kako god ti kažeš. Koga briga? Taj je tip bio vreća govana”, rekao je

Clete. „Da popričamo o tome kako ćemo te izvući iz buhare.”„Pričekaj trenutak. Ti si poznavao Vidrinea?”„Montana je malena zajednica na mnogo načina. Svidjelo bi ti se ondje.

Unajmio sam kućicu od Sallyja Deeja na jezeru Flathead.”

„Nekada si mrzio te momke, Clete.”„Da...pa”, rekao je i usisao zub. „CIA dila drogu, momci u Bijeloj kući

preprodaju oružje. I sam si to govorio – držimo kriminalce u blizini tako daimamo po čemu udariti.”

„Gdje si se upoznao s tim tipom?”„Salom?” Ogulio je komadić boje sa stola noktom. „Imam šogora koji ima

neke veze u Galvestonu. Pronašao mi je posao da dijelim karte za ajnc u jednojod Salovih kockarnica u Vegasu. Nakon mjesec dana premjestili su me uosiguranje. Većina ljudi koji rade u osiguranju imaju spužve umjesto mozga. To

je kao da se kandidiraš za predsjednika, a protivnik ti je Harpo Marx. Za šestmjeseci bio sam zadužen za osiguranje cijele kockarnice. A sada radim sve što je



potrebno – u Vegasu, Tahoeu, Flatheadu.” Podigao je pogled prema meni. „To je bolje od čišćenja bljuvotina u zahodima, što sam radio u onoj rupi preko uMeksiku. Slušaj, želiš se izvući odavde?”

„Dovraga, ne želim, Clete. Nekako mi je ovaj ugođaj prirastao srcu.”„Mogu to srediti za dvadeset minuta.”

„Dat ćeš petnaest tisuća?”„Ne moram. Ovdje ima nekoliko jamaca koji bi jako voljeli učiniti uslugu

Sallyju Deeju. Zašto im to ne omogućiti? To ih ništa ne košta. Osim ako neprekršiš jamčevinu.”

„Dopusti mu da ti to sredi, Dave”, rekao je Dixie Lee.„Mislim da ću morati izdržati ovdje.”„Zašto? Moraš dokazati da si pošten čovjek?” rekao je Clete.„Svejedno ti hvala, Cletus.”

„Sad si me razbjesnio. Misliš da te pokušavam regrutirati u mafiju ili takonešto?”„Ne znam što pokušavaš učiniti. Zapravo, ne razumijem niti jedan od tvoiih

poteza.”„Možda je to zbog toga što me nisi dovoljno pozorno slušao.”„Možda je tako.”Pripalio je cigaretu i bacio upotrijebljenu šibicu prema zidu. Ispustio je dim

kroz nos.„Nisi ničim obvezan”, rekao je.

„Baš.”„Imaš moju riječ.”„Napravit će ljepilo od tebe, Clete. Zaposli se kao konobar u Meksiku, ili

se počni baviti prodajom osiguranja. Samo bježi što dalje od njih.”„Mislio sam da bih se možda mogao iskupiti za neke od loših stvari koje

sam ti učinio, partneru.”„Ništa ti ne zamjeram.”„Ti nikada ništa ne zaboravljaš, Dave. Pohranjuješ sve u sebi i pothranjuješ

i raspiruješ te osjećaje sve dok se ne pretvoriš u živu vatru.”„Mijenjam se.”

„Da, zbog toga si ovdje zatvoren s ovim ološem.”„A što da kažem?”„Ništa”, rekao je Clete. „Evo ti moje cigarete. Zamijeni ih s tim kretenima

za hranu.”„Dave, ja bih ti platio jamčevinu kad bih imao novaca”, rekao je Dixie Lee.

„Ali kada bih slučajno stao na novčić, mogao bih ti odmah reći je li pismo iliglava.”

„Ali on nas uopće ne sluša”, rekao je Clete. „Jesam li u pravu, Dave? Ti sina uzvišenom položaju, a mi ostali znojni gadovi moramo se mučno probijatikroz muhe.”



Otišao je do vrata i zalupao šakom po jednoj od rešetaka. „Otvaraj”, rekao je.

„Žao mi je”, rekao sam.„Da, da, da. Pošalji mi razglednicu. U Polson u Montani. Zapravo, ako se

izvučeš iz ovih govana, dođi me posjetiti. Pivo je hladno a pastrve u jezeru

možeš mlatiti veslima. Razumna osoba čak bi rekla da je to mnogo bolje odtuširanja s pederima i zlostavljačima djece. Ali tko sam ja da se miješam?”

Ugasio je cigaretu na betonskom podu dok je zamjenik otključavao vrata.Zamjenik je odveo njega i Dixie Leeja dolje dizalom, a ja sam ostao sjedeći samu prostoriji i čekajući zamjenika da se vrati, pogrbljenih leđa, ruku oslonjenih nabedra, zureći u sitne prašnjave pukotine u podu.

Sljedećeg dana dvojica zamjenika dovela su Jeromea natrag iz zatvorskogodjela u bolnici. Šavovi na njegovom čelu izgledali su poput malenih crnihleptira prišivenih za njegovu kožu. Zurio je kroz prozore, razgovarao sam sasobom, mokrio na pod svoje ćelije. Motorist i silovatelj iz Alabame rekao mu jeda je tamničar ostavio ključ glavnih vrata u zahodu. Kleknuo je pokraj školjke,zureći u vodu, dok su ga druga dvojica ohrabrivala.

„Ne možeš ga ovako vidjeti. Skroz je dolje u cijevi”, rekao mu je motorist iiscerio se prema drugom čovjeku.

Jerome je posegnuo rukom u školjku i gurnuo je duboko u odvod,poprskavši se vodom po košulji i licu.

Stavio sam mu ruke na ramena. Pogledao me širom otvorenih usta,ružičasta i zadebljala jezika pritisnutoga o donje zube.

„Nemoj to raditi, Jerome. Nema ondje nikakvoga ključa”, rekao sam.„Što?” upitao je. Govorio je kao da je drogiran.„Svuci košulju i operi se pod tušem”, rekao sam. „Hajde, pođi sa mnom.”„Samo smo dali jadniku malo nade”, rekao je motorist.„Vaša komedija je gotova”, rekao sam.Motorist je imao crne sunčane naočale. Pogledao me bez riječi i jezikom

oblizao desni. Dlake na njegovom licu i glavi izgledale su poput smeđih opruga.„Krivo mjesto za zamjeriti se ljudima”, rekao je.Pustio sam Jeromeovu ruku i okrenuo se natrag prema motoristu.„Hajde”, rekao sam.„Hajde što?”„Reci još nešto pametno.”„O čemu ti to govoriš, čovječe?”„Želim da mi još jednom nešto odbrusiš.”

Nisam mu mogao vidjeti oči iza sunčanih naočala, ali usta su mu bila mirnakao da su mu naslikana na koži lica.



Potom je rekao, jer su ga ostali promatrali, „Mi smo ovdje jedna velikaobitelj, čovječe. Tako je to uvijek ovdje unutra. Ako to ne znaš, nećeš uspjeti.”

Uključio sam tuš Jeromeu, pomogao mu da svuče košulju i dao mu komadsapuna iz svoje ćelije. Potom sam uzeo svoju posudu za jelo i glasno njomepočeo udarati po glavnim vratima. Tamničaru nije trebalo dugo da otvori. Stajao

sam u nedopuštenom prostoru kada je otvorio.Njegovo mršavo lice sijevalo je od bijesa.„Koji ti je vrag, Robicheaux?” upitao je.„Imate ovdje retardiranog čovjeka kojeg maltretiraju ostali zatvorenici. Ili

ga stavite u izolaciju ili ga pošaljite u Mandeville.”„Odvuci svoje dupe natrag preko ove linije.”„Jebi se.”„To je to. Ideš u samicu”, rekao je i zalupio željeznim vratima.

Okrenuo sam se i pogledao nasmijano licečetverostrukog gubitnika koji jeubio obitelj nakon što je pobjegao iz Sugarlanda. Bio je posve gol, a velike

količine sala na njegovim bedrima i trbuhu visjele su s njega gotovo poputzavjesa. Oči su mu bile blijede, lišene svih emocija, ali usne su mu bile crvenepoput klaunovih. Otpuhnuo je dim cigarete i rekao, „Izgleda kao da dozrijevaš,prijatelju.”

Potom se nasmijao tako glasno, dok su mu se oči zatvorile od zadovoljstva,da su mu suze potekle niz okrugle obraze.

Petnaest minuta kasnije premjestili su me u malenu prostoriju koja se

sastojala od željeznog kaveza s dva ležaja, učijim su stjenkama bile izbušenimaleni pravokutnici i koji je bio prekriven debelim slojevima bijele boje koja je

bila oštećena i izgrebana grafitima i imenima zatvorenika. Prije mnogo godinataj je kavez bio korišten za čuvanje ljudi koji su iščekivali pogubljenje u danimakada je električna stolica, s dvama velikim generatorima, putovala iz općine uopćinu pod ceradom na kamionu. Sada se koristio za zatvaranje problematičnih ionih koje se nije moglo kontrolirati. Bilo mi je rečeno da ću ondje provestisljedećih pet dana, da me neće moći posjetiti nitko drugi osim moga odvjetnika,da se neću smjeti tuširati i da ću dobivati samo jedan obrok dnevno u vrijemekoje sam odaberem.

Toga me poslijepodneva pokušao posjetiti Batist, kojega su odbili, ali jedanmi je njegov crni pouzdanik donio kuvertu u kojoj je bilo pola tuceta bojicamaispunjenih listova papira iz Alafairine bojanke, zajedno s pisamcem kojega mi jenapisala na papiru s linijama. Obojane stranice prikazivale su stabla palmi iplavu vodu, jezero puno ribe, smeđeg konja pokraj čije glave je napisala riječ „Tex”. U njezinom je pisamcu pisalo:

Znam pisati. Znam napisati puž muž. Znam napisati plav mrav.Volim Davea. Više ne govorim ne ima. Volim te.

Alafair



Objesio sam stranice iz bojanke na unutrašnju stranu kaveza uguravšinjihove rubove ispod željeznih nabora na vrhovima zidova. Počelo je kišiti ivodene kapljice ulazile su unutra kroz prozor i svjetlucale na rešetkama.Odmotao sam tanki madrac na donjem ležaju i pokušao zaspati. Bio samnevjerojatno umoran, ali nisam znao od čega. Možda je to bilo zbog toga što se

u zatvoru nikada ne može doista spavati. Željezna vrata lupaju po cijele dane inoći; pijanci tresu vratima, a ljutiti policajci bune se udarajući palicama porešetkama; ljudi bivaju pretučeni i sodomizirani pod tuševima; njihovi se kricigube u oblacima pare koja pleše iznad pločica; luđaci zavijaju svojuapokaliptičnu pjesmu s prozora poput pasa koji laju na pun mjesec.

Ali bio je to još dublji umor, onaj koji je prodirao skroz do kosti, koji jeostavljao mišiće omlitavjele kao da su kroz njih prošli crvi. Bilo je toraspoloženje koje sam dobro poznavao, i koje bi me uvijek uhvatilo neposrednoprije no što bih započeo dvodnevno bunilo. Osjetio bih neuspjeh, slabost volje,

poraz i strah koji je imao samo jedno rješenje. U svojim noćim moramapokušavao sam se smjestiti na jednu od stranica iz Alafairine bojanke – na plažu

s palmama, sa suncem koje mi je pržilo gola ramena dok su kapljice kiše hladnobubnjale po mojoj koži. Voda je bila plava i zelena. Alafair je jahala na svomkonju bez sedla duž obale, široko se osmjehujući, a kosa joj je bila crna i sjajnana sunčevom svjetlu.

No niti sami obrisi sna nisu bili postojani, pa sam iznenada lijevao rum urazbijenu lupinu kokosovog oraha i ispijao ga iz nje objema rukama. Poputsunca i kiše, bilo je toplo i hladno u isto vrijeme. Putovao sam do New Orleansa

u kojem je živio ološ i do barova Saigona, osjećao dah žene na svom vratu,njezine usne na svom uhu, njezinu ruku koja me gladi po spolovilu. Djevojke u

toplesima i tanga gaćicama plesale su bose na ljubičasto osvijetljenom podiju,dim cigareta izdizao se iznad njihovih grudi i ruku s narukvicama. Ispijao samduple viskije, držao se za rub šanka poput čovjeka u oluji i promatrao njihovasmeđa tijela, vodenasto gibanje njihovih trbuha, njihove oči koje su pozivalepoput slatkog mirisa gorućeg opijuma.

Potom sam ponovno bio na plaži, sam, drhtao u mamurluku. LeđaAlafairina konja bila su prazna, i on se otresao od uzdi koje su mu visjele okovrata i frktao nosa spuštena prema pijesku.

Nemoj se izgubiti, čuo sam Annie kako govori.Gdje je?Vratit će se. Ali moraš se sabrati, mornaru.

Bojim se.Č ega?Ozbiljni su. Govore mi o životu u Angoli. To je deset i pol godina uz uzorno

ponašanje. Imaju nož i svjedoke uz č iju će pomoć to izvesti. Mislim da se ovaj puta neću izvući.

Naravno da hoćeš.Sada bih bio pijan da nisam u zatvoru.



Možda. Ali to ne možeš znati. Samo polako i jedan po jedan dan. Dogovoreno? Ali ne smiješ više piti i kurvati se u snovima.

Annie, pa nisam to radio, zar ne? To nije tvoj stil, ljubavi. Kiša jenjava i moram poći. Budi dobar, dragi.

Probudio sam se oznojen na jakom suncu koje je dopiralo kroz prozor. Sjeosam na rub kreveta, dlanovima stežući željezni rub, a um mi je bio poputzmijskog legla. Bilo je vruće, u prostoriji se kondenzirala vlaga, ali ja samdrhturio kao da mi je kroz tijelo puhao hladan vjetar. Voda koja je kapala izslavine u moj zahrđali umivaonik otkucavala je glasno poput sata.

Dva dana kasnije bio mi je odobren zajam u jednoj od banaka u New Iberijii petnaest minuta nakon što sam uplatio jamčevinu, bio sam slobodan. Kišilo jesnažno kada sam istrčao iz sudnice prema kamionetu s papirnatom vrećicom sodjećom i toaletnim priborom pod rukom. Alafair me zagrlila u sigurnom,suhom zaklonu kabine, a Batist je pripalio cigaru i otpuhnuo dim kroz zube kaoda nam je svima budućnost bila neizvjesna.

Trebao sam biti sretan. Ali sjetio sam se prizora kojem sam svjedočio prijemnogo godina kada sam još bio mladi pozornik u New Orleansu. Skupina Crnihpantera8 bila je upravo vraćena u pritvor s jutarnjeg čitanja optužnice, a njihovbranitelj ih je pokušavao uvjeriti da će se prema njima ponašati pošteno.

„Vjerovali ili ne, naš je sustav djelotvoran”, rekao im je kroz rešetke.Neobrijani crnac sa sunčanim naočalama, beretkom i odjeven u crnu kožnu

jaknu gurnuo je jezikom šibicu u drugi kut usana i rekao, „Lijepo si to rekao,govnaru. A djelotvoran je za nekog drugoga.”

8 militantna stranka osnovana 1966. godine u Kalifomiji za samoobranu manjinskih zajednicaod američkih vlasti s ciljem postizanja stvarne ekonomske, društvene i političke jednakosti(nap. prev.)



5

Kada sam izišao iz zatvora osjećao sam se poput vojnika koji se vraća u rati otkriva da je bojno polje prazno, da su se svi ostali umorili od rata i otišlikućama.

Dixie Lee ostavio mi je kod kuće poruku dan ranije:

Dave, žao mi je zbog onoga što sam ti uč inio. To je istina do Boga, sine.

Nemam nikakve isprike osim one da se sve što dotaknem pretvara u

sranje. Ostavio sam kutiju č okoladica za malenu djevojč icu koja živi stobom. Jaka stvar. Ja i Clete i njegova prijateljica krenuli smo danas

prema drugom podneblju. Možda bih kasnije mogao dobiti posao u jednoj od Salovih kockarnica. Kao što je moj tata govorio, nije važno jesmo li obojeni ili nismo, svi mi moramo brati pamuk za bijelce.

Pa onda ga barem možemo brati u hladovini pokraj bač ve svodom.

Dave, nemoj završiti u zatvoru. Dixie Lee

A što je s Harryjem Mapesom, čovjekom čije me svjedočenje moglo poslatiu Angolu? (Još sam uvijek u nosnicama mogao osjetiti njegov smrad iz hotelskesobe – mješavinu kupleraja, parfema onih kurvi, klora, viskija i duhana ipepermint bombona.) Nazvao sam tvrtku Star Drilling u Lafayetteu.

„Gospodin Mapes je u Montani”, rekla je žena s recepcije.„Gdje u Montani?”„A tko je to, molim?”

„Poznanik koji bi htio razgovarati s njim.”„Morat ćete razgovarati s gospodinom Hollisterom. Samo trenutak,molim.”

Prije no što sam je uspio zaustaviti, on je bio na liniji.„Moram znati gdje je gospodin Mapes. Vrijeme je da mu se pokaže gdje

mu je mjesto”, rekao sam.„Što?”„Čuli ste me.”Nastala je tišina.„Je li to Robicheaux?” upitao je.„Ako je ne dobijemo od vas, adresu ćemo nabaviti iz tužiteljeva ureda.”



„Jedino što ću vam reći jest da mislim da ste vi bolestan opasan čovjek. Neznam kako su vas pustili iz zatvora, ali držite se podalje od mojih ljudi.”

„Imate potencijala za Oskara, Hollisteru”, rekao sam. Ali on je već biospustio slušalicu.

Radio sam u trgovini na doku, potkovao Alafairina konja, oplijevio

povrtnjak, očistio otpalo lišće iz kanala i oluka, raskomadao staru vjetrenjaču iodnio je na smetlište. Pokušao sam se usredotočiti na provođenje dana nauobičajen način i ne razmišljanje o bolesnom osjećaju koji je visio poput zastorapreko moga srca. Ali do suđenja je bilo samo šest tjedana, a vrijeme jeneumoljivo prolazilo.

A onda sam jednog vedrog jutra slagao kutije crvenih ličinki na policu utrgovini i jedna mi je ispala iz ruku i otvorila se udarivši o pult. Ličinke su biletanke i jarkocrvene u tamnoj mješavini ilovače i grubo samljevenog zrjna kave, i

ja sam ih uzimao jednu po jednu prstima i stavljao natrag u kutiju kada sam

ponovno osjetio onu slabost oko srca, a u glavi začuo riječi: To će se dogoditi. Za pet i pol tjedana. Nisam imao nikakvu obranu osim vlastite riječi, riječi bivšeg policajca,

alkoholičara s nasilnom poviješću koji upravo polazi psihoterapiju. Mojesuđenje neće trajati dulje od tri dana, a potom će mi staviti lanac na zapešća,strpati me u stražnji dio zatvorskog kombija i odvesti u Angolu.

„Što ti je, Dave?” upitao je Batist.Progutao sam i pogledao dlanove. Presijavali su se zbog tankog sloja znoja.Otišao sam u kuću, spakirao dva kovčega, uzeo svoj pištolj iz ladice

noćnog ormarića, omotao ga ručnikom, gurnuo u kovčeg s dva napunjenaspremnika i kutijom metaka i nazvao svog jamca u Lafayetteu. Poznavao sam gaveć dvadeset i pet godina. Ime mu je bilo Butter Bean Verret; nije bio mnogoviši od hidranta, a uvijek je nosio tropska odijela, kravate s palmama, prstenje nasvim prstima i jeo grah i šunku žlicom u istom restoranu svakoga dana svogživota.

„Što ima, Butter Bean? Moram pobjeći s lanca”, rekao sam.„A kamo ćeš?”„U Montanu.”„A što imaju oni tamo, a da mi ovdje nemamo?”„Što misliš o tome, partneru?”Nekoliko je trenutaka šutio.„Nećeš mi dopustiti da budem usamljen ovdje, zar ne? Zvat ćeš me? Svakih

četiri ili pet dana, može?”„Dogovoreno.”„Dave?”„Što je?”

„Ovdje u Louisiani si se uvalio u gadan nered. Nemoj da tako bude i tamogore.”



Rekao sam Batistu da odlazim i ostavljam njega i Clarise zadužene za dok,kuću i životinje, te da ću ga zvati svakih nekoliko dana.

„A što ćeš s Alafair?” upitao je.„Moja sestrična u New Iberiji će je zadržati.”Pretvarao se da briše pult nekakvom krpom. Njegova plava pamučna radna

košulja bila je otkopčana, a mišići na trbuhu vidjeli su mu se iznad kopče napojasu. Stavio je bombon u usta i pogledao kroz prozor prema močvari kao damene uopće nema ondje.

„U redu, što ti nije pravo?” upitao sam.„Moraš li me to pitati?”„Moram to učiniti, Batist. Poslat će me u zatvor. Čeka me deset i pol

godina. A to je uz uzorno ponašanje.”„To ne znači da je ovo što radiš u redu.”

„A što bih trebao učiniti?”„Cijeli njezin život ljudi je ostavljaju, Dave. Njezina majka, gospođa

Annie, ti u zatvoru. Ne treba joj još više toga, ne.”Stavio sam stvari u kamion na doku i pričekao školski autobus. U četiri sata

zaustavio se u hladovini pokraj poštanskog sandučića i Alafair je krenulaizmeđu orahovih stabala prema meni, dok joj je limena kutija za užinu udarala ubedro. Njezina tamna koža izgledala je još tamnije u sjeni stabala. Kao uvijek,primijetila je nekakvu zabrinutost na mom licu bez obzira koliko ja to skrivao.

Objasnio sam joj da moram otići, da moje izbivanje neće dugo trajati, da

nekada jednostavno moramo činiti stvari koje ne želimo.„Teta Tutta je uvijek dobra prema tebi, zar ne?” rekao sam.„Da.”„Vodi te u kazalište i u šetnje u park, baš kao i ja, zar ne?”„Da.”„Batist će dolaziti po tebe da ideš jahati Texa. To će biti u redu, zar ne?”Ovoga puta nije mi odgovorila. Umjesto toga tiho je sjela pokraj mene na

stepenicu i pogledala ukočenim pogledom prema zečinjaku i Tripodu koji je jeoiz svoje posudice ispod orahovog stabla. Potom su joj se na obrazima stvorile

svijetle mrlje, a koža oko njezine donje usne i brade počela je podrhtavati.Stavio sam ruku oko njezina ramena i pogledao u drugu stranu.

„Momčiću, ponekada moramo biti hrabri”, rekao sam. „Imam nekeprobleme koje moram riješiti. Jednostavno je tako.”

A onda sam se osjetio nevjerojatno drskim, uobraženim i glupim pričajući joj o hrabrosti i prihvaćanju stvari onakvih kakve jesu. Doživjela je tolikogubitaka i nasilja u svom kratkom životu, koliko većina ljudi može zamislitisamo u noćnim morama.

Zurio sam preko ceste prema sivoj čaplji koja je uzlijetala s rijeke premasuncu.

„Jesi li ikada vidjela snijeg?” upitao sam.



Dlanovi su mi bridjeli i pulsirali zbog neprestanog pritiska na upravljač, uši sumi bile gotovo gluhe od dugih sati slušanja vjetra na cesti. Kada sam se popeostepenicama prema motelu s usnulom Alafair u naruč ju, pogledao sam premanoćnom sjaju rijeke i planinskom lancu koji je okruživao grad i stablima koja susezala do samih planinskih vrhova i upitao se hoću li ikada više imati priliku

voditi normalan život, ili biti obična osoba koja živi u običnom gradu poputovoga i koja se ne budi svakog jutra sa strahom skupljenim u grudima poputiscerenog demona.

Svi moji sadašnji problemi započeli su s Dixie Lee Pughom i ja samosjećao da njihovo rješenje također mora početi s njim. Ali prvo sam se moraonekamo smjestiti zbog Alafair. Jedna od prednosti što sam bio katolik je ta štosam pripadao najvećem privatnom klubu zapadnog svijeta. Nisu svi njegovi

članovi najbolji ili najljubazniji ljudi, ali mnogi od njih jesu. Unajmio sammalenu kućicu od žute cigle, s javorom i smrekama u dvorištu, u radničkojčetvrti pokraj rijeke, samo dva bloka udaljenoj od katoličke crkve i osnovneškole. Pastor je nazvao ravnateljicu Alafairine škole uNew Iberiji, zamolio da senjezini dokumenti pošalju u župu, a potom je primio u prvi razred. Potom nam jepreporučio jednu udovicu, sestru svoje domaćice, koja je živjela pokraj župnogureda, za dadilju. Bila je to debela i vesela Finkinja crvenkaste puti, koja mi jerekla da se može brinuti za Alafair gotovo svakog poslijepodneva ili večeri, a uslučaju da ja budem morao izbivati iz grada preko noći, Alafair će moći

prespavati kod nje.Kupio sam Alafair novu kutiju za užinu, bojice, olovke i bilježnicu, atrećeg jutra našeg boravka u gradu otpratio sam je stablima obrubljenom ulicomdo školskoga dvorišta i promatrao je kako staje u red s ostalom djecom dok ih jeučiteljica čekala da ih odvede uz pjesmu do učionice. Ispijajući šalicu kave naprednjim stepenicama mog novog doma, promatrao sam visoku, smeđu bujicurijeke kako se pjeni oko betonskih stapova željezničkog mosta i sunce koje seizdizalo iznad kanjona Hellgate i obasjavalo dolinu, zrakama osvjetljavajući

javore kao da im je lišće od voska. Potom sam žvakao šibicu i proučavao vlastite

nadlanice. Naposljetku, kada više to nisam mogao odlagati, na onaj način kakose čovjek napokon pomiri s teškom operacijom ili otputi na dalek put koji

zahtijeva mnogo više energije no što je on posjeduje, sjeo sam u kamionet ikrenuo prema gradiću Polsonu i jezeru Flathead i domu Sallyja Dia.

Dolina Jocko bila je dom rančera i poljoprivrednika, prekrivena velikimpodruč jima sunca i sjene; rijeka je tekla pokraj ceste, bila je boje čaja i imalapošljunčeno dno. Oko nje su rasle kanadske topole i vrbe. U daljini uzdizale suse planine Mission, plave sa snježnim vrhovima. Maleni gradići bili su puniIndijanaca u radnim odijelima, slamnatim šeširima okrugloga ruba, otrcanimkaubojskim čizmama i kamionetima, a kada sam se zaustavio kako bih natočiogorivo, gledali su kroz mene kao da sam od stakla. Ondje je bilo mnogo jezeraokruženih šašem suprotstavljenih planinskom lancu, a visoko gore na stijenama



duge pruge slapova bile su smrznute, presijavajući se na suncu poput golemihbijelih zuba.

Prošao sam pokraj radničkog kampa i stare jezuitske misije, i slijedioautocestu preko borovima prekrivenog brda. Iznenada sam ispred sebe ugledao

jezero Flathead, toliko plavo, ogromno i razigrano na sunčevom svjetlu da je

izgledalo poput Pacifika. Mladi borovi rasli su na obroncima planina iznadplaža, a istočna obala bila je prekrivena nasadima višanja. Na jezeru je bilonekoliko otoka sa sivim stijenama i stablima ukorijenjenima između stijena, acrvena jedrilica plovila je između dva otoka, dok su oblaci vodenih kapljicaprštali s njezina pramca.

Stao sam u Polsonu, koji se nalazio na južnoj obali jezera zatražio oddjelatnika na benzinskoj postaji da mi kaže kako ću doći do kuće Sala Dia.Izvadio je cigaru iz usta, pogledao me, pogledao moju tablicu i pokazao glavomuz cestu.

„Ima otprilike tri i pol kilometra”, rekao je.„Na kojoj strani ceste?”„Netko koga susretnete ondje vam može to reći.”Odvezao sam se cestom između voćnjaka i jezera, potom prošao pokraj

plave uvale, restorana sagrađenog na vodi, komadića bijele plaže omeđenogborovim stablima, sve dok nisam ugledao poštanski sandučić s imenom Dio iznak na kojemu je pisalo privatna cesta. Skrenuo sam na prašnjavi prilazni put ikrenuo uzbrdo prema drvenoj prizemnoj kući koja je bila sagrađena natrokutastoj parceli koja se izdizala iznad jezera. Ali ispred mene se našla

željezna kapija s automatiziranim elektronskim otvaranjem koja je bilazaključana, a između kapije i jezera nalazila se malena drvena kućica čija jeveranda bila postavljena na stapovima iznad ruba litice. Bilo je očigledno da jemalenu i veliku kuću projektirao isti arhitekt.

Zaustavio sam kamionet ispred kapije, isključio motor i izišao. Ugledaosam tamnoputu djevojku s crnom kosom koja me promatrala s verande malenekuće; potom je ušla unutra kroz klizna staklena vrata, a van je izišao Clete ubermudama, majici koja je isticala njegov sve veći trbuh, zgužvanom ribičkomšeširu i plavoj vjetrovki koja nije uspjela skriti njegov revolver i futrolu.

Prešao je preko travnjaka i spustio se nizbrdo do ceste.„Čovječe, ne mogu vjerovati. Jesu li te pustili?” upitao je.„Izišao sam uz jamčevinu.”„Izišao si na jamčevinu i izišao iz države? To mi ne zvuči baš u skladu sa

zakonom, Udaraču.” Cerio se.„Poznajem svog jamca.”„Želiš ići na pecanje?”„Moram razgovarati s Dixie Leejem.”

„Došao si na pravo mjesto. On je gore sa Sallyjem.”„Moram razgovarati i s tobom.”„Zvuči kao razgovor iz naših dana u Prvom okrugu.”



„Postane takvo kada ti prijeti boravak u Angoli.”„Daj, to se neće dogoditi. Imao si razloga napasti one momke. Osim toga,

bilo vas je dvojica na jednoga, a tu je još i tvoja riječ protiv Mapesove o tomesvemu. Osim toga, provjeri Mapesov dosje. On je jedan bolesnik, ako menepitaš. Čekaj da ga tvoj odvjetnik ispita dok bude svjedočio. Momak je krasan

kao govno na tostu.”„Tu je još jedan problem koji me muči, Cletus – kako ti znaš to sve o tim

momcima.”„Nije to tajna, partneru”, rekao je i izvadio paketić cigareta Lucky Strikes iz

džepa vjetrovke. Obrisi njegova revolvera jasno su se ocrtavali u futroli. „DixieLee ih je doveo ovamo nekoliko puta. Sviđalo im se uhvatiti nekoliko besplatnihšmrkova od Sala i družiti se s nekima od onih rockera koje on neprestanodovodi. Sal okuplja rockere. Vidrine je bio debeli glupan, ali ovaj svijet je već odavno trebao biti pošteđen Mapesa.”

Koža na Cleteovom licu bila je napeta dok je pripaljivao cigaretu ipogledavao prema jezeru.

„Zvuči osobno”, rekao sam.„Našmrcao se kokaina jedne večeri i počeo govoriti o seksu sa časnom

sestrom. Potom je pokušao odvući Darlene u spavaću sobu. Baš na sred dnevnesobe, kao da je ona svačija.”

„Tko?”„To je djevojka koja živi sa mnom. No, Sal mi je rekao da ga prošetam

cestom dok ne dođe k sebi. Kada sam ga izveo van, pokušao me napasti. Udariosam ga posred gubice. S gomilom kovanica u šaci. Dixie ga je morao odvesti ubolnicu u Polsonu.”

„Mislim da bi trebao promijeniti način svog života.”„Da, uvijek si volio davati savjete, Dave. Vidiš ovu .38-icu koju imam sa

sobom? Imam dozvolu za njezino nošenje u tri države. To je zato što radim zaSallyja Dia. Ali ne mogu više nigdje raditi kao policajac. I tako isti ljudi koji mine daju da radim kao policajac na graničnom prijelazu dopuštaju mi da nosimpištolj radeći za Sala. Govori li ti to štogod? U svakom slučaju, koristimskraćenu verziju tvoje molitve za liječene alkoholičare ovih dana – ‘Jebi ga’.”

„Smijem li proći kroz ovu kapiju?”Otpuhnuo je dim cigarete u vjetar. Škiljio je svojim zelenim očima, kao da

mu smeta sunce, kao da je hrđavi komad žice zakopan duboko u mekom tkivunjegova mozga.

„Da, dođi u kuću. Morat ću nazvati Sala”, rekao je. „Upoznaj se s Darlene.Pojedi ručak kod nas ako želiš. Vjerovao ili ne, drago mi je što te vidim.”

Nisam htio ručati s njima, a još manje sam htio upoznati Sallyja Dia. Samosam htio da Dixie Lee dođe dolje u Cleteovu kuću i porazgovara sa mnom, i tadaću otići. Ali nije bilo suđeno da tako i bude.



„Upravo ustaju. Sal mi je rekao da te dovedem gore za nekih sat vremena”,rekao je Clete, spuštajući telefonsku slušalicu u svojoj dnevnoj sobi. „Sinoć suimali veliku zabavu. Jesi li ikada upoznao ljude iz Tahoea? Iz nekog razlogauvijek me podsjećaju na pederaste.”

Njegova djevojka, kojoj je puno ime bilo Darlene Američki konj,

pripremala nam je sendviče u kuhinji. Clete je sjeo u platnenu stolicu s votkom uruci, jednu nogu u sandali prebacio je preko koljena druge noge, koju je staviona svijetli sag od medvjeđe kože. Kroz klizna staklena vrata pogled je padao natamnoplavo jezero i borove na sivom otoku koji su se svijali na vjetru.

„Jedna se stvar nikako ne zaboravlja”, rekao je, „onaj momak koji je dobiopo glavi u Louisiani – no dobro, momak kojeg sam ja sredio – onaj psihotičnikurvin sin Starkweather, morao sam ga ubiti. Rekli su da će mi dati deset tisuća i

ja sam odgovorio da je to u redu, ali da ću ga samo otjerati iz grada, uzetinjihove novce i reći im da odjebu ako mi se kasnije budu žalili. No, kada sam

došao, on je hranio svoje svinje iz ampera leđima okrenut prema meni, govorećimi kako nije on cinkao, kako se on ne bio popišao na policajca čak niti da ovajgori, a potom je stavio ruku u džep hlača i ja sam ugledao kako je neštobljesnulo na suncu i začuo klik, i kada se on okrenuo s tim u ruci, ja sam muispalio jednoga točno u čelo. Bio je to samo Zippo, čovječe. Razumiješ li ti to?”

Možda je ta priča bila istinita, možda i nije. Jednostavno nisam biozainteresiran za njegova objašnjenja niti njegovu očiglednu opsesiju, onu zbogkoje je neprestano bio u potrazi za sljedećom rečenicom, koja je neformiranačekala u zraku, a koja bi konačno izgladila cijelu tu stvar.

„Zašto ga zovu ‘Patak’?” upitao sam.„Što?”„Zašto Sallyja Dia zovu ‘Patak’?”„Zato što nosi dugu kosu.” Otpio je dugi gutljaj iz svoga Collinsa. Usta su

mu izgledala crvena i gruba. Slegnuo je ramenima kao da se pokušava riješitinekakve privatne, uznemirujuće misli. „Ima tu još jedna priča. O partiji karata ineriješenom rezultatu. Takav rezultat se naziva patak, točno? Ali sve su togluposti. Oni vole nadimke. Takve priče su najobičnija sranja.”

„Kažem ti, Clete, doista bi mi bilo drago kada bi ti mogao samo dovesti

Dixie Leeja ovamo. Doista se ne želim upoznati sa svima ovdje.”„Još uvijek si onaj isti, uvijek nekamo žuriš.” Potom se nasmiješio. „Misliš

li da ću nazvati čovjeka za kojeg radim i reći mu ‘Oprosti, Sal, moj stari partnerne želi da ga netko vidi u kući kriminalca?’” Nasmijao se, grizući kockicu leda ikandirane trešnje. „Ali i to je ideja, zar ne? Dave, ti si doista nešto posebno.”Nastavio mi se smiješiti, a led mu je krckao između kutnjaka. „Sjećaš se kadasmo sredili Julia Seguru i njegovog tjelohranitelja? Doista smo ih uništili.”

„Lanjski snijeg.”„Da, doista jest.” Pogledao je lijeno na trenutak kroz staklena vrata prema

jezeru, a potom se pljesnuo po koljenu i rekao, „Čovječe, idemo jesti.”



Prišao je s leđa svojoj djevojci u kuhinji, obuhvatio je oko rebara i zariosvoje lice u njezinu kosu. Hodao je i nosio je natrag u dnevnu sobu još uvijek jedržeći oko struka. Okrenula je lice prema njemu kako bi prikrila svoj sram.

„Ovo je moja prava djevojka, prava lutkica ovog mačora”, rekao je izagrizao je straga za vrat.

To je doista cool, Cletus, pomislio sam.Na sebi je imala traper suknju s crnim čarapama i tamni džemper bez

rukava. Pokraj usana imala je tri madeža, a oči su joj bile tirkizno zelene, kao da je Kreolka. Ruke su joj bile krupne, nadlanice ispresijecane sivim ožiljcima, anokti jako odsječeni. Zlatni sat kojega je nosila na jednom zapešću i narukvicakoja se sastojala od tankih zlatnih lančića na drugom izgledali su poputslučajnosti iznad njezinih radom uništenih šaka.

„Ona je najbolje što mi se dogodilo u životu, eto što je ona”, rekao je, jošuvijek gurajući svoje usne u njezinu kosu. „Dugujem Dixie Leeju zbog toga.

Ona je izvukla njegovo pijano dupe iz neka pivnice u rezervatu i dovezla gaskroz ovamo do Flatheada. Da nije, nekoliko ondašnjih momaka bi njegovomglavom oribali zahode. Dixie ima u sebi nešto doista posebno. Može poželjetinekome dobro jutro i napraviti cijelo sranje od toga.”

Maknula je Cleteove ruke sa svog struka.„Želite li jesti na verandi?” upitala je.„Ne, još uvijek je hladno. Proljeće nam ovdje jako sporo stiže”, rekao je.

„Kakvo je vrijeme sada u New Orleansu? Ima li već trideset stupnjeva?”„Da, mislim da ima.”„Vrelije je no u paklu. Ne nedostaje mi to”, rekao je.Njegova djevojka nam je postavila stol pokraj kliznih vrata, a potom se

vratila u kuhinju po hranu. Vjetar je puhao preko jezera, a svaki puta kada bizapuhao, tamnoplava površina bi se namreškala.

„Ne znam zašto se spetljala sa mnom, ali čemu izazivati sudbinu?” rekao je.

„Čini mi se kao dobra djevojka.”„I jest, to mi vjeruj. Njezin suprug poginuo je rušeći stabla pokraj Lincolna.

Pregazio ga je gusjeničar, zdrobio ga o stijenu. Provela je pet godina otvarajućikamenice u nekom restoranu u Portlandu. Jesi li joj vidio ruke?”Kimnuo sam glavom.„Potom je radila kao konobarica u onoj indijanskoj rupi. Trebao bi

provjeriti te krčme u rezervatu. Ti momci bi bili dobri piloti u japanskimzračnim snagama u drugom svjetskom ratu.”

„Poslat će me u zatvor ako ne uvalim Mapesa.”Gurnuo je debeli ožiljak na obrvi prstom.„Doista se jako živciraš oko svega toga, zar ne?” upitao je.

„A što ti misliš?”



„Ne mogu te kriviti. Bivši policajac na odsluženju zatvorske kazne. Lošastvar, čovječe. Ali ja sam se izvukao, imao sam sreće, jer ako je itko trebaozavršiti u zatvoru, onda sam to ja. Reci svom odvjetniku da dobije nekolikoodgoda. Svjedoci se već nekamo izgube, ljudi zaborave što su vidjeli, tužiteljizgubi zanimanje. Uvijek postoji način na koji se možeš izvući, Udaraču.”

Njegova je djevojka donijela poslužavnik sa sendvičima sa šunkom,čašama ledenog čaja, salatom od repe i luka i svježom pitom od jabuka. Sjela jes nama i jela ne govoreći ništa. Tri madeža pokraj njezinih usana bili su veličinemadeža Brigite Bardot.

„Ti stvarno misliš da ti Dixie može pomoći?” rekao je Clete.„Mora.”„Sretno. Rekao mi je jednom prilikom da je njegov životni cilj živjeti

stotinu godina i biti linčovan zbog silovanja. On je dobar momak, ali mislim dabaš i nema previše mozga.”

„Rekao je da su Mapes i Vidrine ubili dvojicu momaka i zakopali ih ušumi. Možeš li ti to povezati s bilo čime?”

Njegovo je krupno lice izgledalo prazno. „Ne, baš i ne mogu”, rekao je.Vidio sam kako je njegova djevojka, Darlene, pogledala izravno u svoj

tanjur, pognute glave, kao da je htjela skriti izraz svog lica. Ali primijetio samkako se boja njezinih očiju promijenila.

„Žao mi je zbog načina na koji se izražavam”, rekao sam. „Ali Clete i jasmo predugo bili policajci. Ponekada ne razmišljamo o tome što pričamo preddrugima.” Pokušao sam joj se nasmiješiti.

„Ne smeta mi”, rekla je.„Drago mi je što ste me primili na ručak. Vrlo je ukusan.”„Hvala.”„Bio sam ovdje prije mnogo godina na pecanju s prijateljem”, rekao sam.

„Montana je prekrasna za život, nije li?”„Neki dijelovi jesu. Kada imate posao. Teško ga je ovdje pronaći”, rekla je.„Sve je ovdje dolje”, rekao je Clete. „Nafta, farme, stoka, rudarenje. Čak i

drvo. Jeftinije je uzgajati stabla dolje na jugu. Ovi glupi gadovi su glasali za

Reagana, a onda su bili prevareni.”„Pa zašto je onda tvoj prijatelj ovdje? I svi ti najamnici?”Pogledao me svojim zelenim očima, a onda se iscerio.„Nikada ti ne promakne da nekome natrljaš soli na ranu”, rekao je. „To mi

nije prijatelj. Radim za njega. Dobro se slažem s njim. To je samo profesionalniodnos.”

„U redu, što on radi ovdje?”„Ovo je slobodna zemlja. Možda mu se sviđaju pastrve.”„Upoznao sam jednog čovjeka iz DEA koji je imao drugačiju teoriju.”„Kada se radi o Salovim poslovima, ja se pretvaram u sobnu biljku.

Također dobro znam pušiti u vrtu.”



„Pričaj to nekom drugome. Ti si bio najbolji istražni policajac kojega samikada poznavao.”

„Jednom davno”, rekao je i namignuo mi. Potom je pogledao prema jezerui galebovima koji su letjeli iznad obale. Jezikom je očistio komadić hrane kojimu je zapeo iza zuba. „Pročitao si mnogo više knjiga od mene. Sjećaš se onog

momka Rhetta Butlera iz Zameo ih vjetar ? On je krijumčar za Konfederaciju ilitako nešto. Rekao je Scarlett da se bogatstvo stvara tijekom stvaranja države itijekom njezina kolapsa. Poprilično dobar citat. Mislim da je Sal pročitao tuknjigu iz knjižnice. On vrlo dobro posluje, stari.”

Nisam ništa rekao. Dovršio sam ostatak sendviča i ležerno pogledao nasvoj sat.

„U redu, za ime Božje”, rekao je Clete. „Odvest ću te gore. Ali učini mi jednu uslugu. Ja gore zarađujem svoj kruh. Nemoj gledati te ljude kao da sucirkuske nakaze. Posebice ne Salovog oca. On je napuhani stari degenerik, ali

također je zlobni kučkin sin koji me nije volio od početka. Doista tako mislim,Dave. Tvoje lice ne skriva baš dobro tvoje osjećaje. Dobije onakav izgled kao da je upravo slon prdnuo u prostoriji. U redu? Dogovorili smo se, partneru?”

„Naravno”, rekao sam.„Joj, čovječe.”

Sally Dio poveo je cijeli Galveston u Teksasu sa sobom. Njegovaostakljena veranda, s koje se pružao pogled prema jezeru, bila je krcata stablimabanana, naranči i hongkonških orhideja zasađenih u lonce, a u središtu kućenalazio se jako kloriran bazen s vodom boje limete iznad kojega se uzdizalapara. Pola tuceta potamnjelih ljudi sjedilo je na pločicama na njegovom rubu ililijeno plutalo na napuhanim gumenim madracima. Dnevna soba bila je opločenabijelom borovinom, tepih je bio tamnocrven, a ulašteni crni glasovir s otvorenimpoklopcem presijavao se osvijetljen prigušenim svjetlom. Dixie Lee, odjevensamo u havajske kratke hlačice i rastvoren kućni ogrtač, sjedio je ispredglasovira i micao prstima preko tipki, pogrbljenih ramena, a potom bi seiznenada njegove ruke raširile, a lice bi mu odavalo zadovoljstvo vlastitom

izvedbom. Pjevao je,

„Stajao sam na uglu,Uglu Beale i Glavne,Kada mi je krupni policajac rek’o ‘

Momč e, reci mi svoje ime.’ Rekao sam, ‘Pronać’ ćeš moje ime Na ovratniku moje košulje.

Ja sam laktaš iz Tennesseejane moram ništa raditi.”



Sally Dio sjedio je za bubnjevima u plisiranim sivim hlačama, golih grudi,a crvene naramenice bile su mu nategnute preko ramena. Bio je vitak čovjeksnažna tijela, a lice mu je bilo puno ravnih površina kao u osoba kojima su kostipreblizu koži tako da im oči izgledaju prekrupnima u odnosu na ostatak lica.Ispod desnog oka imao je okrugli ožiljak zbog kojega je njegov pogled izgledao

još oštrijim, a kada je okrenuo glavu prema Dixie Leeju i udario palicom pomalom bubnju, njegova duga kosa zablistala je na sunčevoj svjetlosti koja seodbijala od jezera.

Na verandi sam mogao vidjeti naslon invalidskih kolica i nekog čovjekakoji je sjedio u njima. Sally Dio i Dixie Lee dovršili su svoju pjesmu. Nitko minije ponudio da sjednem.

„Dixie kaže da ste nekada bili policajac. U New Orleansu”, rekao je SallyDio. Glas mu je bio jednoličan, a oči ležerno zainteresirane za moje lice.

„To je točno.”

„A čime se sada bavite?”„Ja sam mali poduzetnik.”„Vjerojatno se bolje isplati, zar ne?”„Ponekad.”Lupio je nekoliko puta palicom po bubnjevima.„Sviđa vam se Louisiana?” upitao je.„Da.”„Pa zašto ste onda ovdje?”

Clete je otišao do bara pokraj ruba bazena i počeo pripremati piće.„Moram se pobrinuti za neke stvari. Htio sam nakratko popričati sDixijem”, rekao sam.

„On mi kaže da ste u gadnim problemima tamo dolje. Kakve on ima veze svašim problemima?”

„Velike.”Pogledao me izravno u oči. Potom je ponovno lupio nekoliko puta tiho po

bubnjevima.„Dixie nikada nije nikome učinio ništa nažao. U svakom slučaju, ne

namjerno”, rekao je.„Nisam mislio ništa loše, gospodine Dio.”„To mi je drago čuti.”Mokra plavuša u srebrnom kupaćem kostimu koji je na njezinom tijelu

stajao čvrsto poput lima, s frotimim kupaćim ogrtačem preko ramena, krenula jeprema nama sušeći kosu ručnikom.

„Želiš da uvezem Papa Franka unutra, Sal?” upitala je.„Pitaj Papa Franka.”

„Bit će mu hladno ako dugo bude ostao vani.”„Idi ga pitaj, draga.”



Otišla je do staklenih vrata, potom zastala i pričvrstila remen na svojojsandali, zastavši nepokretno na svjetlu kao da je uhvaćena okom kamere. SallyDio joj je namignuo.

Pogledao sam Dixie Leeja. Morao sam s njim razgovarati nasamo, vani.Odbio je vidjeti bilo kakvu poruku na mom licu. Trenutak kasnije, plavuša je

dogurala čovjeka u invalidskim kolicima u dnevnu sobu.Na sebi je imao kariranu zlatnu kapu, pleteni džemper koji se napeo preko

njegovog debelog trbuha, šal koji je gotovo u potpunosti skrivao crvenu gušuveličine jajeta na njegovom vratu. Koža mu je bila siva, oči crne i silovite, a liceneravnomjerno obrijano. Čak i s udaljenosti od nekoliko metara njegova jeodjeća zaudarala na dim cigareta i lijek protiv gripe. Sa svojim tankim nogama idebelim trbuhom, podsjetio me na rastegnutog žapca privezanoga za stolicu.

Ali u vezi njega nije bilo ničeg smiješnog. Njegovo je ime bilo zloglasno učetrdesetima i pedesetima. Vodio je sve kockarnice na otoku Galveston i svu

prostituciju i bijelo ropstvo u ulicama Post Office i Church. A sjetio sam se još jedne priče, o jednom tužibabi na farmi Sugarland koji se pokušao dogovoriti spolicijom tako što će otkucati Franka Dia. Netko ga je uhvatio samoga natuširanju i nasuo mu limenku tekućeg Drana u grlo.

Usmjerio je jedno crno vodenasto oko prema meni.„Tko je on?” upitao je svog sina.„Netko koga je Clete ranije poznavao”, rekao je Sally Dio.„A što želi?”„Misli da ga Dixie Lee može izvući iz nekakvih neprilika”, odvratio je

Sally Dio.„Da? A u kakvim si ti neprilikama?” upitao me otac.„Optužen je za ubojstvo, tata. Gospodin Robicheaux nekada je bio

policajac”, rekao je Sally Dio. Nasmiješio se.„Doista?” Glas mu se malo povisio. „Zašto si to doveo u našu kuću?”„Nisam ja ništa donio u vašu kuću”, rekao sam. „Bio sam pozvan ovamo.

Clete me pozvao. Jer se čovjek s kojim sam htio porazgovarati nije mogao jednostavno spustiti niz brdo i provesti pet minuta sa mnom.”

„Ja pozivam. Sal poziva. Ne može te pozvati netko tko radi za mene”,rekao je otac. „Gdje si bio policajac?”„U New Orleansu.”„Znaš li..?” Izrekao je ime nekadašnjeg šefa mafije iz okruga Jefferson.„Da, pomogao sam da završi u Angoli na šest godina. Čuo sam da se dosta

žalio na poslugu.”„Ti si kao neki pametnjaković, ha?”„Želite li da vam napravim nekakvo piće, gospodine Frank?” rekao je

Clete.

Starac je odmahnuo rukom prema Cleteu, pogleda još uvijek čvrstoprikovanoga za mene, kao da želi odagnati ustajao zrak.



„Taj o kome pričaš je moj bratić”, rekao je.Nisam ništa odgovorio. Ponovno sam pogledao Dixie Leeja, koji je sjedio

nagnut prema naprijed na klupici ispred glasovira, s rukama u krilu, pogledaokrenutog od nas.

„Reci mu da se nosi odavde”, rekao je otac. „Reci i onom drugom da mi ne

dovodi kojekakve pametnjakoviće u kuću.” Ponovno se nije potrudio pogledati uCleteovom smjeru.

Potom je ponovno dao znak rukom, i djevojka u srebrnom kupaćemkostimu odvezla ga je kroz suprotna vrata u spavaću sobu. Krevet je bio punružičastih jastuka s ljubičastim volanima. Promatrao sam djevojku dok jezatvarala vrata.

„Moram učiniti što tata kaže. Vidimo se, gospodine Robicheaux”, rekao jeSally Dio. Lupio je palicom po bubnju.

„Dixie, želim da me otpratiš do automobila”, rekao sam.

„Vrijeme za razgovore je prošlo, gospodine Robicheaux.”„Pa može valjda odgovoriti u svoje ime”, rekao sam.No prije no što sam uspio izgovoriti cijelu rečenicu, Sally Dio odsvirao je

tuš na bubnjevima.„Ideš li, Dixie?”Ponovno je glasno zalupao po bubnjevima, gledajući me izravno u oči i

smiješeći se krajičkom usana.„Samo jedna crtica o tvom rođaku u Angoli”, rekao sam. „Ne samo da sam

pomogao da ga tamo pospreme, nego sam ga opalio po licu nakon što je pljunuona sudskog podvomika.”„Clete, pomozi našem gostu da pronađe svoj automobil”, rekao je.Clete je odmaknuo piće od usta. Pocrvenio je u licu. Iza njega, ljudi u

bazenu bili su u različitim stadijima zagrljaja između gumenih jastuka i oblačićapare.

„Sal, on je dobar momak. Samo smo loše započeli jutro”, rekao je.„Gospodin Robicheaux kasni na svoj sljedeći sastanak, Clete.”Clete je izgledao kao da je progutao čavao.

„Nema problema. Već krećem. Samo polako, Clete”, rekao sam.„Sal, ne šalim se, on je dobar momak. Ponekada stvari jednostavno pođu u

krivom smjeru. Ničijom krivnjom”, rekao je Clete.„Hej, Robicheaux – evo ti nešto da poneseš sa sobom”, rekao je Sally Dio.

„Došao si ovamo na tuđi poziv. Onda si se nepristojno obraćao starijem od sebe.Ali u mojoj si kući i smiješ slobodno otići. Velikodušno smo se ponijeli prematebi. Nemoj to zaboraviti.”

Izišao sam van na sunce, vjetar je mreškao površinu jezera, a plavo-zelenabrda u daljini vidjela su se kroz izmaglicu. Kamene stepenice koje su vodilenizbrdo prema Cleteovoj kući i mom kamionetu bile su obrubljene grmovimaruža i ljubičastih pavita.



„Pričekaj trenutak, Dave”, čuo sam Cletea kako govori iza mene.Na glavi je imao svoj zgužvani šešir, a dok je silazio niz kamene stepenice

u bermudama, noge su mu izgledale čudno, a ožiljci na koljenima istezali su se iblijedjeli na površini kosti.

„Hej, žao mi je”, rekao je.

„Zaboravi.”„Ne, ono unutra je bilo loše. Žao mi je zbog toga.”„Ti nisi bio dio toga. Ne brini se za to.”„Svi su govorili pogrešne stvari, to je to.”„Možda.”„Nisam htio da to tako prođe. To znaš.”„Vjerujem ti, Cletus.”„Ali zašto im moraš prkositi na njihovom terenu, čovječe?”

„Mislio sam da se pristojno ponašam.”„Daj jebi se. Apsolutno. Dave, pola tuceta ovakvih kao što si ti, mogli bi

zapaliti cijelu ovu državu.”„Što Dio radi ovdje?”Povukao je zrak kroz nos.„Ja samo uzimam novac od njega. Nije me briga što radi. Kraj priče”, rekao

je.„Vidimo se. Hvala ti još jednom na ručku. Pozdravi Darlene od mene.”„Hoću, naravno. Uvijek je dobro. Kao da ti automobil prođe kroz kuću.”Nasmiješio sam se i krenuo prema svom kamionetu.„Ostani u kamionetu nekoliko minuta. Dixie će se spustiti”, rekao je,

hodajući pošljunčenom stazom prema svojoj kući.„Kako znaš?”„Zato što ti želi pomoći, iako se ponaša kao najobičniji pijanac. Osim toga,

rekao sam mu da ću ga prebiti kao vola ako to ne učini.”Sjedio sam u svom kamionetu deset minuta i upravo sam namjeravao

odustati kada sam ugledao Dixie Leeja kako se spušta iz kuće Sallyja Dia. Imao

je žutu vjetrovku i smeđe hlače, a vjetar mu je nosio pramenove plave kose načelo. Otvorio je vrata na suvozačkoj strani i ušao.„Kako bi bilo da odemo do restorana na vodi na piće?” upitao je. „Tako

sam suh da bih se lako mogao zapaliti.”„U redu, ali želim da ti jedna stvar od početka bude jasna, Dixie. Ne želim

da razgovaraš sa mnom zato što ti je tako rekao Clete.”„Nije mi Clete ništa rekao.”„Nije?”„Pa, on je ponekada malo emocionalan. Ne obraćam pažnju na to. Ne bi te

htio vidjeti u neprilici.”



„Ali to je upravo ono što će se dogoditi ako ne čujem od tebe ono što mezanima. Sredit ću Mapesa na ovaj način ili onaj. Ako to znači da te moram datizatvoriti kao glavnog svjedoka, to ću i učiniti. Ne mogu obećati da ću to uspjetiizvesti, ali dat ću sve od sebe da te uhvatim u šaku, Dixie.”

„Čovječe, nemoj mi govoriti takve stvari. Barem ne danas. Živci su mi

ionako na rubu.”„To je druga stvar. Ne želim više čuti niti riječi o tvojim problemima s

alkoholom, tvojim teološkim razmatranjima, ili bilo kojem drugom sranju kojeserviraš ljudima kada si u škripcu. Je li ti to jasno?”

„Doista misliš ozbiljno, sinko.”„Ti si me uvalio u ove neprilike. Bilo bi ti dobro da toga budeš svjestan,

partneru.”„U redu. Idemo li na pivo ili ćeš sjediti ovdje i roštiljati me?”Ubacio sam mjenjač u brzinu i krenuo prašnjavom cestom između borova

prema glavnoj cesti, koja je na suprotnoj strani bila ograničena kratkom trakomvoćnjaka s višnjama, nakon koje se strmo uzdizalo kameno lice planine. Vozilismo duž jezera prema restoranu sagrađenom na stupovima iznad vode. DixieLee okrenuo je lice prema povjetarcu i čeznutljivo pogledavao prema pješčanimplažama, gustim borovim nasadima, jedrilicama koje su se isticale natamnoplavom sjaju jezera.

„Zašto mi ne dopustiš da ti nabavim nekakvu nekretninu ovdje?” upitao je.„Da ti pravo kažem, Dixie, založio sam kuću i trgovinu kako bih dobio

jamčevinu.”„Ah.”„Zašto obitelj Dio kupuje zemlju ovdje?”„Država je u recesiji. Vrijednost nekretnina je vrlo niska. Obitelj Dio će

kasnije dobro zaraditi na tome.”Parkirao sam na parkiralištu ispred restorana. Uski dok bio je isturen iza

zgrade, a za njega su bili privezani čamci i jedrilice. Na vodi se vidio sjaj gorivai nafte, a galebovi su ponirali i letjeli iznad otvorene posude s mamcima u

jednom od čamaca. Okrenuo sam ključ.

„Mislim da nisi dobro čuo što govorim, Dixie”, rekao sam.„Molim?”„Doista mi je dosta toga da izvodiš kojekakve gluposti sa mnom. Sada sam

već na rubu živaca.”„Što sam rekao?”„Mafija ne zarađuje preprodajom nekretnina. Prestani mi lagati.”„Vrijeđaš me, čovječe. Možda sam alkoholičar, ali to ne znači da sam

lažljivac.”„Onda mi reci zašto kupuju nekretnine.”

„Dave, ako odeš u zatvor, a ja se iskreno nadam da nećeš, ondje ćeš naučitidvije stvari. Drži se što dalje od pogleda svog šefa, i nikada ne pokušavaj



pronaći motive djelovanja ljudi kao što je Sal. Samo mu povlađuj i dobro ćete seslagati. Kad si bio policajac, jesi li htio znati sve što se događalo u tvom odjelu?Koliko ljudi je bilo na drogi? Koliko njih je uhvatilo malo trave ili koke u raciji iprodavalo to kasnije? Slušaj, za tri ili četiri tjedna počet ću pjevati u jednom odSalovih lokala u Tahoeu. Nije to neka velika gaža – bar s glasovirom, basista,

možda gitarist. Ali to je Tahoe, čovječe. To je rhythm and blues i svjetlareflektora.Samo moram malo smanjiti s alkoholom, staviti ga pod kontrolu.”„Zašto ga ne izbaciš posve iz svog života?”„Ne bere svatko pamuk na isti način. Ja idem unutra na pivo. Ideš sa

mnom?”Promatrao sam ga kako hoda širokim prilazom do strane restorana u kojoj

se nalazila gostionica. Protratio sam veći dio jutra, dio poslijepodneva, nisampostigao ništa, a osjećao sam i veliki umor od Dixie Leeja i svoje situacije.

Slijedio sam ga unutra. Sjeo je za udaljeni dio šanka, pokraj prozora, pa senjegova silueta ocrtavala ispred sunčane površine jezera. Zidovi gostionice bilisu ukrašeni pojasevima za spašavanje, pomorskom užadi i mrežama za ribolov.Dixie je pio iz boce Great Fallsa, a imao je ijedan viski sa strane.

Konobar je krenuo prema meni, ali sam mu rukom dao znak da neću ništa.„Nećeš ništa?” upitao je Dixie.„Koga bi Mapes i Vidrine imali razloga ubiti?” upitao sam.„Ne Vidrine. Mapes.”„U redu.”Pogledao je kroz prozor.„Ne znam”, rekao je.„Bio je to netko tko mu se našao na putu, netko tko bi ga koštao novaca.”„Da, pretpostavljam da je tako.”„Pa tko bi na taj način stvarao Mapesu probleme?”„Možda oni luđaci. Koji zabijaju klinove u stabla. Star Drilling želi raditi u

divljini na istočnoj padini. Ali oni žele da ovi odu otamo.”„Ali oni ne predstavljaju nikoga. Rekao si da su pripadnici nekakvog kulta

ili tako nešto.”„Ne znam što su oni. To su pravi jebeni divljaci.”„Što oni mogu učiniti kako bi zadržali Star podalje od tih divljih

područ ja?”„Zapravo ništa. Ljudi ovdje ih ne vole. Oni šumski radnici će ih dobro

izmlatiti ako im se pruži prilika.”„Koga nam to ostavlja?”Otpio je gutljaj svoga viskija, potjerao ga pivom i pogledao prema jezeru.

Lice mu je bilo staloženo, a njegove zelene oči bile su daleke ili zbograzmišljanja ili možda zbog nedostatka ikakva razmišljanja.

„Daj, partneru, tko bi doista mogao pokvariti Mapesove planove?”



„Indijanci”, naposljetku je rekao. „Star želi bušiti u rezervatu Blackfeeta.To ne bi trebao biti problem, jer su još 1896. godine Indijanci prodali svojaprava na sve minerale vladi. Ali tu su nekakvi mladi momci, momci iz AIM-a,koji su pametni, koji govore o sudskoj tužbi.”

„Iz Pokreta američkih Indijanaca?”

„Da, oni. Oni sve to mogu dati na sud, reći da je ugovor bio krađa ili da jerezervat na posvećenom tlu ili izmisliti neko drugo sranje. To mnogo ljudi možestajati velike količine novaca.”

„Poznaješ li neke od tih momaka?”„Ne, uvijek sam se držao podalje od njih. Neki od njih bili su u federalnim

zatvorima. Jesi li ikada upoznao zatvorenika koji je u zatvor dospio zbog svojihpolitičkih uvjerenja? Bio sam u ćeliji s jednim takvim crncem. Taj kučkin sinnije znao čitati, a cijelo vrijeme je govorio o Karlu Marxu.”

„Daj mi samo jedno ime, Dixie.”

„Ne znam niti jedno. Govorim ti istinu. Oni ne vole bijele ljude, barem nebijele ljude koji se bave naftom. Kome trebaju još takvi problemi?”

Ostavio sam ga u gostionici i odvezao se natrag prema Missouli. U doliniJocko promatrao sam kako se pljusak pomiče između dvaju visokih bijelihvrhova u planinama Mission, a potom se širi nebom, zatamnjuje sunce i prelazipreko livada, stada ovaca, crvenih staja i drvenih kuća na rančevima, jablanova,same vrbama obrubljene rijeke i naposljetku preko finih zelenih brda koja su seuzdizala u drugi planinski lanac na suprotnoj strani doline. Munje su plesale nagrebenima, a nebom iznad šume kotrljali su se rastrgani crni oblaci. Potom sam

se odvezao kroz dolinu, dalje od kiše, na suncem okupan Clark Fork kao da samprešao iz jedne klimatske zone u drugu.

Otišao sam po Alafair kod dadilje, pokraj župnog ureda, a potom je odveou slastičarnicu pokraj rijeke na sladoled. Na planini iza sveučilišta stajalo jeveliko bijelo slovo M, pa smo promatrali sićušne ljudske likove kako se povijugavoj stazi penju prema njemu. Padina planine bila je zelena zbog mladetrave, a iznad slova M preko planinskog sedla rasli su borovi prema susjednojdolini. Alafair je izgledala sićušno sjedeći za mramornim stolom, ližući svojsladoled, ne dotičući nogama pod. Njezine crvene tenisice i koljena na hlačama

bile su pune zelenih mrlja od trave.„Jesu li bili dobri prema tebi u školi?” upitao sam.„Naravno.” Potom je razmišljala nekoliko trenutaka. „Dave?”„Da.”„Učiteljica mi kaže da govorim kao Cajun. Zašto mi je to rekla?”„Nemam pojma”, rekao sam.Odvezli smo se natrag do kuće i ja sam se poslužio svojim novim

telefonom kako bih nazvao Dana Nygurskog u DEA u Great Fallsu. Prvo nije

znao odakle ga zovem, a kada sam mu rekao da sam u Montani, primijetio samda je njegovo zanimanje poraslo.„A što radite ondje?” upitao je.



„U nekakvim sam neprilikama.”„Znam za vaše neprilike. Mislim da nećete ništa popraviti time što ste otišli

praviti reda u Montanu.”„Kako to mislite, znate za moje neprilike?”„Javili su mi iz našeg ureda u Lafayetteu. Vidrine i Mapes radili su s Dixie

Pughom, a Pugh živi sa Sallyjem Diom. To je kao da pratim lanac moralnihimbecila. Ne biste se trebali miješati u to, Robicheaux.”

Nisam mogao odoljeti.„Bio sam danas kod Sallyja Dia”, rekao sam.„Mislim da je to glupo, ako vas zanima moje mišljenje.”„Znate li tko je Cletus Purcel?”„Da, on je bio vaš nekadašnji partner u Ubojstvima. Čuo sam da je ubio

svjedoka. Izgleda kao da se sada našao sa sebi sličnima.”

„Rekao mi je da Dia zovu Patkom jer nosi dugu kosu, ali mislim da jeponešto izostavio iz priče.”„Kladim se da jest. Dio je igrao poker s nekim od ljudi iz Mexico Citya na

jahti u Zaljevu. Igrali su da dvojke dobivaju, a taj je ljigavac našeg prijateljaolakšao za šest ili sedam somova. No, Dio ga je uhvatio s dvojkom skrivenomispod bedra. Salov stari bio je poznat kao Frankie “Kliješta”. Neću vam rećizbog čega. Ali pretpostavljam da je Sal htio održati tradiciju. Rekao je nekommomku da drži ljigavca dolje uz palubu i odsjekao mu je veći dio uha škaramaza lim. Potom mu je rekao, ‘Reci svima da ti je patak odgrizao uho.’ I to je

momak kojeg ste danas posjetili. To je momak koji se brine za vašeg prijateljaDixie Leeja.”„Zašto se on brine za Dixie Leeja?”„Zato što ima nekakve koristi od toga. Sal ne radi ništa ako nema koristi.”„Možda unajmljuje ili kupuje zemlju u njegovo ime?”„Možda. Ali nemojte se zamarati time. Vratite se natrag u Louisianu.”„Znate li nešto o nekim članovima AIM-a koji su možda nestali iz

rezervata Blackfeet?”„U ovom trenutku doista se pitam koliko vi još imate zdravog razuma.”

„To je jednostavno pitanje.”„Ako doista želite zagaziti u govno, pronašli ste dobar način da to učinite.”„Slušajte, gospodine Nygurski, ja sam posve sam. Možda ću završiti u

Angoli u zatvoru. To nije preuveličavanje, samo sam uništen financijski, jedinaobrana mi je vlastito svjedočenje, a moja osobna povijest je takva da će porotavjerojatno zadrhtati od straha. Recite mi što biste vi učinili na mom mjestu.Doista bih cijenio dobar savjet.”

Zašutio je, i čuo sam ga kako je duboko udahnuo.„Nikada nisam čuo ništa o nikakvim momcima iz AIM-a koji su nestali”,

rekao je. „Morat ćete porazgovarati s plemenskim vijećem ili šerifovim odjelom.Možda i FBI-jem, iako oni nemaju nikakvih naklonosti prema tim momcima.



Slušajte, rezervat je svijet za sebe. Poput velike ruralne zloglasne četvrti. Djecasi mozgove uništavaju snifanjem ljepila, žene se međusobno sijeku ugostionicama. Subotom uvečer zatvor u Browningu je pravi horor. To su uistinuproblematični ljudi.”

„Možda ću vas doći posjetiti u Great Falls.”

„Zašto?”„Zato što mislim da je Dio upetljan u ovo. Harry Mapes je boravio kod

njega, a mislim da to nije samo zato što poznaje Dixie Leeja.”„Dio je umiješan u narkotike, kurve i kockanje. Dajte da vam kažem nešto

o tom čovjeku. On nije Bugsy Siegel10. U relativnim terminima, on je sitna ribau Vegasu ili Tahoeu. Sve što posjeduje, dopušteno mu je da posjeduje. Ali on jeambiciozan momak koji želi biti veliki igrač. Stoga je došao ovamo u zemljudrva kako bi se obogatio. Eto, to je sve što ću vam reći, Robicheaux. Držite sepodalje od njega. Nećete si ovako pomoći, a u međuvremenu biste mogli

nastradati. Ako čujem bilo što o nestalim Indijancima, javit ću vam.”„Je li moguće da osjećate da imate isključivo pravo na Sallyja Dia?”„To bi moglo biti u pitanju, prijatelju. Odrastao sam u Zapadnoj Virginiji.

Ne volim gledati što neki govnari mogu učiniti lijepom krajoliku. Ali osim togasam i federalni agent. Plaćen sam da radim određene stvari, koje ne uključujurad na distribuiranju informacija. Mislim da sam u ovom razgovoru već pretjerao. Do viđenja, gospodine Robicheaux.”

Te večeri sam prošetao s Alafair do centra u sumrak, pa smo pojeli prženupiletinu u restoranu pokraj rijeke. Onda smo prošetali do mosta u Ulici Higgins,

gdje su starci ribarili s ograde. Planine na zapadu bile su purpurne i meko seocrtavale na crvenom suncu, a hladan vjetar puhao je preko mosta. Mogao samosjetiti miris dima iz dimnjaka i drvne celuloze u zraku, dizel i motorno ulje izautomobila koji je prolazio. Hodali smo cijelim putem do parka, u kojem jeskupina dječaka pokušavala dozvati ljeto igrajući bejzbol. Ali na hladnomsvjetlu svjetiljaka, vjetar je postajao sve hladniji, a prašina se podizala u zrak inaposljetku su kapljice kiše zaštropotale po limenom krovu kućice. Nebo iznaddoline bilo je apsolutno crno kada smo stigli kući.

Drvo za ogrjev bilo je složeno na stražnjoj verandi naše kuće, pa sam

slomio nekoliko trijeski za potpalu od gajbe za naranče u kaminu, smjestio njih iloptice od novinskog papira ispod tri borove cjepanice i promatrao kako se

jarkocrveni plameni stupac podiže prema zidanom dimnjaku. Vani je obilnokišilo, kapljice su tukle o krov i prozore, a s druge strane rijeke kroz kišu samvidio osvijetljenu pilanu.

Tijekom noći munje su bljeskale na zidu moje spavaće sobe koji se nalazionasuprot prozora. Stvorile su prozor na svjetlozelenom gipsu, a kroz njega samugledao Annie kako sjedi na kamenu pokraj potoka. Cilindrične kamene

10 američki gangster, popularno smatran pokretačem naglog razvoja kockarnica u Las Vegasu(nap. prev.)



formacije uzdizale su se na kobaltnom nebu iza nje. Njezina kosa i plava košuljabile su mokre, a kroz tkaninu vidio sam joj grudi.

Zabrinuta sam, Dave, rekla je. Zašto?

Ne ideš na sastanke liječ enih alkoholič ara. Misliš li možda da ćeš posrnuti?

Nisam imao vremena razmišljati o tome.Povukla je rukom svoju košulju dalje od kože.

Hoćeš li mi obećati da ćeš danas u novinskim oglasima potražiti gdje seodržavaju sastanci? rekla je.

Obećajem. Jer mislim da si sada na rubu. Možda tražiš nešto gore od posrtanja.

Ne bih to uč inio.Što? Ja sam katolik.Govorim o neč emu drugome, ljubavi. Ako poludiš, strpat će te na mjesto

kao što je Mandeville. Još uvijek su mi sve na broju. Trijezan sam. Ali neprestano mi dolaziš. Umorna sam, ljubavi. Morala sam daleko

putovati kako bismo mogli razgovarati. Žao mi je.Stavila je prst na usne.

Doći ću opet. Nakon nekog vremena. Ali moraš održati svoje obećanje. Annie.

Kada sam se probudio mjesečario sam, a dlanovi su mi bili pritisnuti nahladan zeleni zid spavaće sobe.



6

Ujutro je još uvijek kišilo i bilo hladno. Cjepanice u kaminu pretvorile suse u pepeo, a nebo vani bilo je sivo. Stabla u dvorištu izgledala su mokro i crnona slabom svjetlu. Potaknuo sam vatru, stavio nove cjepanice u kamin, dodaoloptice novinskog papira i pokušao napraviti pohani kruh za mene i Alafair dokse ona odijevala za školu. Mislio sam da čujem zujanje komaraca u mozgu. Nasebi sam imao flanelsku košulju dugih rukava i neprestano sam otirao znoj s čelanadlakticom.

„Zašto se treseš, Dave?” upitala je Alafair.

„Imam malariju. Ponekad mi se vraća. No, nije tako loše.”„Što?”„Dobio sam je u vojsci. Na Filipinima. Dobije se od uboda komaraca. Brzo

prođe.”„Ne bi smijo ustajati ako si bolestan. Mogu si sama napraviti doručak.

Mogu ga napraviti i tebi također.”„Ne kaže se ‘smijo’.”Uzela je žlicu i ručku tave iz mojih ruku i počela okretati kruh. Na sebi je

imala čiste hlačice s gumicom u struku i ljubičasti džemper iznad bijele košulje.

Crna kosa presijavala joj se na kuhinjskom svjetlu.Osjetio sam posvemašnju slabost. Sjeo sam za kuhinjski stol i obrisao lice

suhom krpom za posuđe. Morao sam progutati kako bih mogao govoriti.„Možeš li obući kabanicu i sama otići u školu danas ujutro?” upitao sam.„Naravno.”„A onda ako ne dođem pred tebe poslijepodne, otiđi kod dadilje. U redu?”„U redu.”Promatrao sam je dok si je pripremala kutiju s užinom i oblačila svoju žutu

kabanicu s kapuljačom.„Pričekaj trenutak. Odvest ću te”, rekao sam.„Mogu ići sama. Ti si bolestan, ti.”„Alafair, pokušaj ne govoriti poput Batista. On je dobar čovjek, ali nikada

nije išao u školu.”„Ti si još uvijek bolestan, Dave.”Pogladio sam je po glavi i kratko je zagrlio oko ramena, a potom obukao

svoju kabanicu i šešir. Vjetar vani je bio hladan i mirisao je na tvornicu celulozekoja se nalazila nešto niže niz rijeku. U vlažnom zraku, taj je miris bio gotovo

poput vonja kanalizacije. Odvezao sam Alafair u školu i ostavio je pokraj ulazana igralište. Kada sam se vratio kući, drhturio sam kao prut, a toplina iz kamina



nije prolazila kroz moju kožu. Umjesto toga, činilo mi se da je kuća ispunjenasuhom hladnoćom koja je uzrokovala prijenos statičkog elektriciteta s moje rukekada sam dotaknuo metalnu kvaku na vratima. Zakuhao sam ogroman lonac svodom na kuhinjskom štednjaku kako bih podigao razinu vlažnosti u zraku, apotom sjeo ispred kamina omotan dekom oko ramena, cvokoćući zubima i

promatrajući kako se smola grije i pucketa u borovim cjepanicama i kako seplamenovi podižu prema dimnjaku.Kako su se cjepanice smanjivale i propadale na rašljama, osjećao sam se

kao da sam bio poslan na nekakvo tamno mjesto bez zraka gdje je sjećanjepostajalo selektivno i gulilo kožu centimetar po centimetar. Ne mogu reći zašto.Nikada nisam mogao objasniti takve trenutke, a nije mogao niti moj psiholog.Prvi put mi se to dogodilo kada sam imao deset godina, nakon što mi je otac biopo drugi puta zatvoren u okružnom zatvoru zbog tučnjave u gostionici. Bio samsam kod kuće i listao religioznu knjigu u kojoj je bila slika koja je prikazivala

duše u paklu. Iznenada sam se osjetio uvučenim u ilustraciju, uhva

ćenimzauvijek u njihovom jezeru kajanja i očaja. Bio sam ispunjen osjećajima straha i

krivnje, i nikakvo razuvjeravanje župnika nije mi pomoglo.Kada bi se ti trenutci pojavili u mom odraslom životu, pio bih. Radio sam

to predano, onako kako se stoji daleko od zadimljene vatre prilikom spaljivanjavlažnog lišća i baca bocu punu benzina na plamen. Radio sam to pijući Beam i

Jack Daniel’s punom snagom, s hladnim Jaxom sa strane; votku sam pio ujutrokako bih otjerao paukove u gnijezdo; četiri prsta Wild Turkeya u podne kako bihzaključao Frankensteina natrag u ormar sve dok se poslijepodnevni svijet sunca,

hrastovih i palminih stabala i slanog vjetra koji je puhao preko jezeraPontchartrain ne bi posložili na poznati način.Ali ovo jutro bilo je mnogo lošije od bilo kojeg od onih drugih trenutaka

koje sam pamtio. Možda je to doista bila malarija, ili je možda moj djetinjastipsihološki metabolizam još uvijek čeznuo za pićem i ispisivao scenarij koji bistare alternative ponovno oživio. Ali iskreno, mislio sam da je to nešto drugo.Možda sam, kao što je Annie rekla, stigao do dna.

Mjesto na kojem se riješite svih spona koje vas vežu sa zemljom, s onimšto jeste i što ste bili, gdje izgarate na rubu sfere, a sunce i mjesec postaju

pomračeni i svijet ispod vas je mrtav i dalek i bez zanimanja kao da je okovanledom.

Je li to način na koji se to pojavljuje? mislio sam. Nimalo dramatično,nikakvim trodnevnim mukama, nikakvim delirium tremensom, nikakvimsponama i Thorazinom ili zabrinutim psihijatrom koji bi vam tjeskobnopogledavao u lice. Jednostavno zurite u žute plamenove u kaminu i bojite sevlastitih misli, baš kao neko poremećeno dijete. Zatvorio sam oči i pokrio sedekicom preko lica. Mogao sam osjetiti brkovima vunu, znoj koji mi se slijevaoispod košulje; mogao sam osjetiti vlastiti miris. Vjetar je puhao prema kući, pa

je mokra javorova grana udarala po prozoru.Nešto kasnije, čuo sam kako se automobil zaustavlja vani na kiši i kako

netko trči prilazom prema verandi. Začuo sam kucanje na vratima i kroz



zapareni prozor ugledao žensko lice, ali nisam ustajao sa svoje stolice. Na glavi je imala crni kaubojski šešir s ravnim obodom, a njezina crna kosa i lice bili supoprskani kišom. Zakucala je još jače, naprežući se da me ugleda kroz staklo, apotom je otvorila vrata i gurnula glavu unutra.

„Nešto nije u redu?” upitala je.

„Sve je sjajno. Oprostite mi što nisam ustao.”„Nešto gori.”„Zapalio sam vatru. Još jutros. Je li i Clete ovdje?”„Nije. Nešto vam gori u kući.”„To je upravo ono što sam rekao. Netko je ostavio nekoliko cjepanica na

stražnjoj verandi. Kamin nije u redu ili nešto slično.”Njezine tirkizne oči čudno su me pogledale. Prošla je pokraj mene u

kuhinju, i začuo sam kako nešto metalno zvecka na štednjaku, a potom odzvanjau sudoperu. Pustila je vodu, i para je zasiktala na nečem vrućem. Vratila se udnevnu sobu, još uvijek me čudno promatrajući. Na nogama je imala gumenečizme, muški široki pojas u levisicama i vojničku jaknu s oznakama Prvekonjičke povrh crvene flanelske košulje.

„Lonac je u sredini posve izgorio”, rekla je. „Stavila sam ga u sudoper dane zasmrdi cijelu kuću.”

„Hvala vam.”Skinula je šešir i sjela nasuprot meni. Tri madeža pokraj njezinih usana

izgledala su tamno uz svjetlost kamina.

„Jeste li dobro?” upitala je.„Da. Imam malariju. Dolazi i prolazi. Samo mi nakratko prozujikrvotokom. Nije tako strašno. Barem ne više.”

„Mislim da ne biste trebali biti sami ovdje.”„Nisam. Jedna malena djevojčica živi sa mnom. Odakle vam jakna Prve

konjičke?”„Pripadala je mom bratu.” Nagnula se prema meni i dalje sjedeći i stavila

mi ruku na čelo. Potom je uzela moju ruku i kratko je zadržala u svojoj. „Nisamsigurna. Sjedite preblizu vatri. Ali trebali biste biti u kreveta. Ustanite.”

„Cijenim vaš trud, ali proći će me.”„Da, mogu reći da doista vladate situacijom. Znate li da vam je na

štednjaku gorjela i kuhinjska krpa?”Pomogla mi je da se ustanem držeći me za ruku i otpratila me do spavaće

sobe. Sjeo sam na rub kreveta i tupo pogledao kroz prozor prema mokrimstablima i kiši koja je padala u rijeku. Kada sam zatvorio oči, zavrtjelo mi se uglavi i ugledao sam sive crviće koji su se kretali iza mojih kapaka. Skinula jedeku kojom sam omotao ramena i svukla mi košulju, gurnula mi glavu na jastuki pokrila me plahtom i pokrivačem. Čuo sam je kako pušta vodu u kupaonici i

otvara ladice mog ormarića, a potom je sjela na rub madraca i obrisala mi lice,prsa i ramena toplim, vlažnim ručnikom i navukla mi čistu majicu preko glave.



Ponovno mi je opipala čelo i pogledala me u lice.„Mislim da se ne brinete dovoljno dobro za sebe”, rekla je. „Osim toga,

mislim da niste baš previše pametan čovjek.”„Zašto ste došli ovamo?”„Ostavite Sallyja Dia i njegovog oca na miru. To je loše za vas, a loše je i

za Cletea.”„Clete se sam uvukao u posao s njima.” Izdahnuo sam i otvorio i zatvorio

oči. Osjećao sam kako se soba vrti oko mene, isto kao što se vrtjela kada sampokušavao zaspati pijan i kada sam morao spustiti glavu pokraj madraca ilikauča kako bih vratio krv natrag u mozak.

„Učinio je neke loše stvari, ali nije loš čovjek”, rekla je. „Divi vam se. Jošuvijek želi da budete njegov prijatelj.”

„Izdao me kada mi je bio potreban.”„Možda je i platio zbog toga. Spavajte. Ostat ću ovdje i pripremit ručak da

imate što jesti kada se probudite.”Raširila je pokrivač preko mene i povukla mi ga do brade. Ruka joj je

dotaknula moju, i nesvjesno sam uhvatio njezin dlan svojim prstima. Ruka joj jebila široka i žuljevita, a zglobovi su joj ispod kože bili snažni. Nisam se mogaosjetiti kada sam posljednji put dotaknuo žensku ruku. Zatvorio sam njezine prstesvojim dlanom, osjetio zrnatu grubost njezine kože pod svojim prstima, ostavioobje ruke da počivaju na mojim grudima kao da mi je taj trenutak dao pravokoje u stvarnosti nije bilo moje. Ali, nije povukla ruku. Lice joj je bilo blago, iobrisala je znoj iz moje kose ručnikom i ostala sjediti na rubu mog kreveta dok

je kiša pljuštala po dvorištu i krovu i ja sam osjetio kako tonem do dna mojevlastite vrtoglavice, dolje, na hladno, čisto i sigurno mjesto na kojem nije bilovatre, gdje je sivo jutro bilo bezazleno kao doticanje mog čela na njezino bedro.

Bilo je rano poslijepodne kada sam se ponovno probudio i sunce je biloizišlo, nebo je bilo plavo, a dvorište tamnije zeleno. Osjetio sam posvemašnjuslabost, ali ono što je napalo moj metabolizam nestalo je poput posjetiteljakojemu je bilo dosadno. Otvorio sam prednja vrata bosih stopala, a zrak je biohladan i pun sunca. Na jugu, nazubljeni vrhovi planina Bitterroot bili su bijeli odnovonapadalog snijega. Na rijeci, korijenje ogromnog stabla odbijalo se mokro isvjetlucavo u struji. Čuo sam je u kuhinji iza sebe, a potom se sjetio svog ranijegponašanja onako kako se sjećanje vraća nakon pijanstva.

I ona je to vidjela na mom licu.„Nazvala sam Cletea. On zna gdje sam. Ne smeta mu”, rekla je.„Htio bih ti zahvaliti na tvojoj dobroti.”Oči su joj se smekšale i pogledom prešle preko mog lica. Osjetio sam

nelagodu.„Imam čudne trenutke u svom životu. Ne mogu ih objasniti”, rekao sam.„Tako da jednostavno govorim ljudima da je to malarija. Možda je to i istina, ali



ne znam. Možda je nešto drugo u pitanju. Neki ljudi na sastancima liječenihalkoholičara nazivaju to trijeznim pijanstvom. Nije to baš nešto čime bih seponosio.”

Uzeo sam bocu mlijeka iz hladnjaka i sjeo za kuhinjski stol. Kroz stražnjavrata sam ugledao postariju ženu koja je nešto radila u svom povrtnjaku. U

susjednom dvorištu netko je kosio travu ručnom kosilicom. Pogled Darleneinihočiju nije silazio s mog lica.„Clete mi je rekao da si izgubio ženu”, rekla je.„Jesam.”„Rekao mi je da su je ubila dvojica muškaraca.”„To je točno.”„Kako se to dogodilo?” Rukom je isključila grijač ispod lonca s juhom.„Zakačio sam se s nekim ljudima koje sam trebao ostaviti na miru.”

„Razumijem.” Izvadila je dva tanjura za juhu iz ormarića i postavila ih nastol sa žlicama. „Muči li te to jako?”

„Ponekad.”„Ja sam krivila sebe kada mi je suprug poginuo. Noć prije toga zaključala

sam se u kuću i nisam ga htjela pustiti unutra. Saznala sam da me varao sbjelkinjom koja je radila u gostionici. Morao je cijelu noć provesti u automobilupo vrlo hladnom vremenu. Otišao je takav ujutro na posao i pregazio ga jebuldožer. Bio je poput dječaka. Uvijek na krivom mjestu. Uvijek bi ga uhvatili.Proveo je godinu dana u zatvoru u Deer Lodgeu zbog krađe mesa divljači iz

nekih unajmljenih hladnjača u trgovini. Lagao je o tome i govorio ljudima da jezavršio u zatvoru zbog oružane pljačke.”

„Zašto mi ovo pričaš?”„Ne bi trebao predbacivati sebi zbog onoga što se dogodilo tvojoj supruzi.

Ne shvaćaš što si jučer učinio. Sally Dee je lud.”„Ne, nije lud. Samo voli da ljudi misle da je lud. Takvih kao on ima na

stotine.”Nasula nam je juhu i sjela nasuprot meni.„Ne poznaješ Sala. Clete je rekao da si napravio Sala budalom pred

njegovim prijateljima. Došao je u našu kuću nakon što si ti otišao i izišli suzajedno na verandu. Čula sam kroz prozor da je Sal vikao. Nisam mislila da ćeClate dopustiti da bilo tko s njim tako razgovara.”

„Skupo je raditi za tipa kakav je Sally Dio.”„Degradirao ga je.”„Slušaj, postoji jedan izraz među ljudima koji rade na naftnim bušotinama

– ‘Baš sam tražio posao kada sam pronašao ovaj.’ To reci Cleteu.”„Sal je rekao još nešto. O tebi.”„Što?”„‘Nemoj ga više dovoditi ovamo, nemoj mu dopustiti niti da razgovara s

Dixiejem Leejem, također. Ako bude, odrezat ću mu kurac.’”



Pogledao sam ponovno kroz vrata prema ženi koja je radila u vrtu. Lice joj je bilo ružičasto, kosa sijeda, a ruke snažne kao u muškarca.

„To je naš čovjek imao za reći?”„Clete i Dixie Lee pretvaraju se da je on u redu jer moraju. Ali on je

okrutan. Plaši me.”

„Trebala si pobjeći od njega.”Spustila je žlicu u juhu i spustila pogled.„Ti si inteligentna žena”, rekao sam. „Osim toga si i dobra osoba. Ne

pripadaš među te ljude.”„Ja sam s Cleteom.”„Clete će gadno završiti s tim tipom. Ili će završiti umjesto njega, jedno ili

drugo. Duboko u sebi i on to zna. Sve dok si nije upropastio život, bio mi jenajbolji partner kojega sam ikada imao. Nosio me niz požarne stepenice jednomprilikom dok mu je neki kreten ispalio dva metka u leđa. Znao je prestravitikriminalce tako da bi se raspametili. Prelazili bi na suprotnu stranu ulice kada biga vidjeli u gradu.”

„Dobar je prema meni. U srcu je jako dobar. Jednoga dana, uvidjet će to.”Njezin stav prema njemu doživio sam kao čudan. Učinio mi se više

zaštitničkim no zaljubljenim. Ali možda je ona jednostavno bila takva žena. Ili je to možda bilo samo nešto u što sam ja htio vjerovati.

„Pitam se možeš li mi pomoći oko nečega”, rekao sam.„Čega?”

„Je li ti Clete pričao o nekim problemima u kojima sam se našao uLouisiani?”„Da.”„Harry Mapes je ključ mog oslobađanja iz toga. Mislim da je on ovdje ubio

dvoje ljudi. Možda su bili Indijanci, članovi AIM-a.”Ponovno je spustila pogled prema svojoj hrani, ali primijetio sam kako su

joj se oči skupile, kako se sjaj u njima pojačao.„Zašto to misliš? Da su bili Indijanci?” upitala je.„Mapes je ubio te ljude jer su mu stajali na putu u nekim poslovima

vezanima uz naftu. Dixie Lee je rekao da ti ljudi iz AIM-a mogu zadržati naftnekompanije na sudovima zbog nekog ugovora iz devetnaestog stoljeća.”

„Velika je borba oko prednjeg dijela Rocky Mountains.”„Gdje?”„To je istočni dio Continental Dividea. Pleme Blackfeet naziva ga

kralježnicom svijeta. Naftne kompanije žele se probiti u područ ja u kojima nemaceste pokraj Nacionalnog parka Glacier. To je bila zemlja Blackfeeta. Vlada ju

je oduzela ili je dobila besplatno.”„Jesi li ikada čula za neke ljude iz AIM-a koji su navodno nestali?”„Zašto ne pitaš to gore u rezervatu?”„I planiram to učiniti. Zašto se ljutiš?”



„Nema to nikakve veze s tobom.”„Čini mi se tako.”„Ne razumiješ rezervat.”Zašutjela je i bilo je očito da je požalila svoju grubost. Ovlažila je usne i

počela ponovno govoriti, ali u glasu joj se osjetila tiha napetost osobe koja je

zašla u dubine svog privatnog nezadovoljstva.„Bijelci su oduvijek uzimali od Blackfeeta. Masakrirali su ih na rijeci

Marias, potom su ih izgladnili i dali im ruralni zloglasni kvart u kojem bi trebaliživjeti. Sada su nam postavili još i poligone za ispaljivanje projektila. Vladapriznaje da bi u ratu poginuli svi na istočnim padinama. Ali ono što bijelci neshvaćaju jest da Indijanci vjeruju da duhovi žive u zemlji. Da svi sporazumi iugovori kojima su nam oduzeli zemlju ne znače ništa. Ponekada ljudi čuju plač djece i žena u vjetru na rijeci Marias. Indijanka odjevena u haljinu od bijele

jelenje kože pojavljuje se kod postrojenja s projektilima. Ljudi iz Zračnih snaga

su je vidjeli. Možeš razgovarati s njima.”„Ti vjeruješ u te duhove?”„Bila sam na rijeci Marias noću. Čula sam ih. Zvuk dolazi točno s ruba

vode, gdje je bio logor. To se dogodilo zimi 1870. godine. Časnik imenomBaker napao je skupinu nevinih Blackfeeta. Ubili su stotinu i trideset ljudi, apotom spalili njihovu odjeću i šatore i ostavili preživjele da se smrznu u snijegu.Može se čuti ljude kako jecaju.”

„Pretpostavljam da nisam znao za te stvari. Niti povijest tvog naroda.”Jela je ne odgovorivši ništa.„Mislim da možda nije dobra ideja držati takve stvari živima u sebi”, rekao

sam.Ostala je tiho, lica spuštena, i ja sam odustao.„Slušaj, hoćeš li prenijeti Cleteu poruku od mene?” upitao sam.„Što?”„Da mi on ništa ne duguje, da se ne mora osjećati loše zbog bilo čega, da se

ja ne bojim ljudi poput Sallyja Dia. Također mu možeš reći da sebe i finudjevojku može odvesti u New Orleans. To je mjesto kamo odlaze dobri ljudi

kada umru.”Nasmiješila se. Pogledao sam joj oči i usne, a potom se uhvatio da to činimi skrenuo pogled.

„Sada bih morala krenuti”, rekla je. „Nadam se da se osjećaš bolje.”„Osjećam se bolje. Prava si prijateljica, Darlene. Clete je sretan čovjek.”„Hvala ti, ali nije on sretan čovjek. Nimalo.”Nisam više htio razgovarati o Cleteovim problemima niti više nositi njegov

teret. Izišao sam van s njom do njezinog Toyota džipa i otvorio joj vrata.Pločnici su se još uvijek sušili na suncu, a borovi na brdima nazubljeno su stršali

zeleni prema nebu.



„Možda biste htjeli svi zajedno doći u grad jedne večeri, pa bismo moglivečerati zajedno ili prošetati jednim od onih kanjona u planinama Bitterroots ipokušati ponešto ubiti”, rekao sam.

„Možda. Pitat ću ga”, rekla je i ponovno se nasmiješila.Promatrao sam je kako vozi pokraj školskog dvorišta i skreće prema

glavnoj cesti. Bio je to jedan od onih trenutaka kada nisam htio razmišljati ovlastitom poštenju ili uopće znati o čemu doista razmišljam.

Oprao sam posuđe, obukao tenisice, kratke hlačice i trenirku, i otrčao tri ipol kilometra duž rijeke, a potom se vratio natrag kroz susjedstvo izgrađenokrajem prošlog stoljeća, s kućama od žute i narančaste cigle, čija su dvorišta bilapuna smreka, jela, javora, omorika i vrba. Mnogo sam se znojio na hladnomzraku i morao sam dati sve od sebe kako bih potrčao brže preko raskrižja; ali

dobro sam disao, mišići su mi bili čvrsti u bedrima i leđima, um bistar, i ostatakdana vedro sam očekivao. Nije više bilo sivila, turobnosti i bestjelesnih glasova.

Ah, glasovi, pomislio sam. Ona vjeruje u njih. Što će vam bilo koji studentpsihologije reći da je jedan od glavnih simptoma šizofrene osobnosti. Ali nikadanisam previše cijenio psihijatrijske definicije jedinstvenosti i ekscentričnostimeđu ljudima. Zapravo, dok sam razmišljao o prijateljstvima koja sam gajiotokom godina, morao sam zaključiti da su ona najzanimljivija uključivalaozbiljno oštećene – one iz skečeva komičara Moe Howarda, alkoholičare, onekoji su započinjali svaki dan živčanim slomom, ljude koji bi se za rubove

planeta držali samo vakuumom.Kada sam skrenuo iza ugla svog bloka pokraj rijeke, začuo sam školsko

zvono iz osnovne škole i ugledao djecu kako su izjurila kroz vrata premapločniku. Alafair je hodala noseći svoju kutiju za užinu s još troje djece. Trčaosam natraške kada sam prošao pokraj nje.

„Vidimo se kod kuće, momčiću”, rekao sam.Istuširao sam se i obrijao i poveo Alafair sa sobom na sastanak kluba

liječenih alkoholičara koji se održavao tri bloka od naše kuće. Popila je limenkusoka i napisala zadaću u maloj sporednoj prostoriji dok sam ja sjedio u dijelu za

nepušače na sastanku i slušao. Članovi grupe bili su uglavnom radnici iz pilane,drvosječe, Indijanci, konobarice, gruba radnička djeca koja su jednako govorilao drogi koliko i o alkoholu i starci iz sumnjivih četvrti koji su urezivali linije nasvojim licima čašicom po čašicom davno prije. Kada je bio red na meni dagovorim, samo sam rekao svoje ime i rekao da nemam što za reći. Trebao samgovoriti o svojim noćnim morama, o iracionalnoj depresiji koja me moglaostaviti ispražnjenog i tupog da zurim u vatru koja se davno ugasila; ali zavećinu njih, njihov najvažniji problem nije bio psihološki ili priroda njihoveovisnosti – bili su nezaposleni i primali su socijalnu pomoć – pa se moja vlastita

košara sa zmijama činila nevrijednom temom razgovora.Alafair i ja rano smo večerali, potom smo se popeli vijugavom stazom do

velikog bijelog betonskog slova M na planini s kojeg se pružao pogled na



sveučilište. Vidjeli smo cijelu dolinu: žuti Clark Fork koji je vijugao gradom,bijelu pjenu iznad valova, dvorišta puna stabala, zrake sunca u kanjonimazapadno od grada, dim iz tvornice celuloze koji se spuštao nad površinu rijeke,bicikliste i ljude koji su rekreativno trčali poput minijaturnih likova posveučilišnom kampusu ispod nas. Kako je sunce zalazilo iza vrha i zrak postajao

hladniji, a dolina se punila purpurnom izmaglicom, svjetla su se počela paliti ukućama i na ulicama po cijelom gradu, a na jugu smo još uvijek mogli vidjetiposljednje odsjaje sunca na tamnim stablima visoko u planinama Bitterroots.

Alafair je sjela pokraj mene na betonski M. Očistila je zemlju s koljena;vidio sam da se namrgodila.

„Dave, čiji je ono šešir?” rekla je.„Koji?”„Na stolici. Pokraj kamina. Onaj crni šešir.”„Ah”, rekao sam. „Mislim da ga je ondje ostavila jedna gospođa.”

„Sjela sam na njega. Zaboravila sam ti reći.”„Ne brini zbog toga.”„Neće se ljutiti?”„Ne, naravno da neće. Nemoj se brinuti oko takvih stvari, momčiću.”

Sljedećeg dana dogovorio sam se s dadiljom da Alafair ostane kod nje akobudem morao izbivati iz grada preko noći te večeri, pa sam krenuo prema

rezervatu Blackfeeta, s druge strane Dividea, istočno od parka Glacier. Naranojutamjem svjetlu vozio sam pokraj rijeke Blackfoot kroz kanjone izmeđuružičastih stijena i borova, dok se sumaglica uzdizala između stabala iza kolibasagrađenih na livadama. Vodostaj je još uvijek bio visok zbog velike količinesnijega koji se otapao gore u planinama, pa je struja rijeke tekla iznad pregrada usredini toka. Nakon toga, krajolik se otvarao u šire doline i rančeve s niskimzelenim brdima i planinama u daljini. Počeo sam se penjati u više pošumljenopodruč je, s liticama i strmim obroncima planina koji su se spuštali do samogruba ceste; kanjoni i stabla bili su mračni, i kada sam stigao do gradića Lincolna,

zrak je postao hladan, a prozori su mi bili vlažni od izmaglice. Prošao sam krozoblake na Rogersovom prolazu, u ušima mu je bubnjalo, a potočići otopljenogsnijega tekli su niz planinu između borova, pa preko ceste, ispirući s nje prašinuu bijeli potok duboko ispod. Stabla borova izgledala su gotovo crna i presijavalasu se zbog kapljica vode na njima.

Tada sam ponovno izbio na sunce, na istočnu padinu, u zemlju žitnih poljai stoke bez ikakvih zapreka na obzoru osim Rocky Mountain Fronta u momretrovizoru. Brzo sam stigao do Choteaua i Dupuyera, a kratko vrijeme nakontoga našao sam se u rezervatu Blackfeet.

Bio sam ranije u nekoliko indijanskih rezervata i niti jedan od njih nije biodobro mjesto za život. Niti ovaj nije bio iznimka. Ernest Hemingway jednom jeprilikom napisao da za neki narod ne postoji gora sudbina nego da izgubi u ratu.



Ako bi se itko od njegovih čitatelja usprotivio tome, dovoljno je bilo da posjeti jedno od tih mjesta na koja je američka vlada smjestila njihove prvotnestanovnike. Uzeli smo im sve što su imali, a zauzvrat im dali boginje, viski,socijalnu pomoć, federalne internate i kaznionice.

Na oronuloj benzinskoj postaji rekli su mi kojim putem mogu stići do ureda

plemenskog starješine, a potom sam se provezao kroz nekoliko malenih naseljasastavljenih od daščara s prljavim dvorištima punima zahrđalih dijelovaautomobila, starih perilica rublja, kokošinjaca, vanjskih toaleta i povrtnjaka ukojima su na kolce bile stavljene vrećice u kojima je bilo kupljeno sjemenjeposijano u gredicama.

Plemenski starješina bio je pristojan čovjek s pletenicama, tradicionalnimnakitom, prslukom, hlačama i kaubojskim čizmama. Na zidu njegova ureda bila

je diploma umjetničke škole lokalnog sveučilišta. Bio je ljubazan i slušao jepozorno, oči su mu zainteresirano promatrale moje lice dok sam govorio; ali

također je bilo očito da nije htio razgovarati o AIM-u ili naftnim poslovima sbijelim čovjekom kojeg nije poznavao.„Poznajete li Harryja Mapesa?” upitao sam.Ovoga puta njegov se kruti pogled slomio. Pogledao je kroz prozor na

ulicu, gdje su trojica Indijanaca stajala ispred sale za biljar i razgovarala.Neonski znak iznad vrata glasio je samo BILJAR.

„On je najmoprimac. Ponekad dolazi ovamo”, rekao je. „Većinu vremenaradi na rubu rezervata.”

„Što još znate o njemu?”

Odmotao je celofan s kutije jeftinih cigara.„Nemam nikakva posla s njim. Morat ćete pitati nekog drugoga.”„Mislite da je on loš?”„Ne znam kakav je.” Nasmiješio se formalno i pripalio svoju cigaru.„Ubio je svog partnera, Daltona Vidrinea u Louisiani.”„Nisam znao za to, gospodine Robicheaux.”„Mislim da je ubio i dvojicu vaših ljudi.”„Ne znam što bih vam rekao, gospodine.”

„Jeste li čuli za dvojicu momaka iz AIM-a koji su nestali?”„Ne u rezervatu. A to je ono za što se moram brinuti – rezervat.”„Kako to mislite ‘ne u rezervatu’?”„Nisam pripadnik AIM-a. Ne miješam se u njihove poslove.”„Ali čuli ste da je netko nestao?”Ponovno je pogledao kroz prozor prema ljudima ispred biljarnice i

izdahnuo dim cigare kroz nos i usta.„Južno odavde, u okrugu Teton. Clayton Desmarteau i njegov bratić”,

rekao je. „Ne sjećam se bratićevog imena.”„Što se dogodilo?”



„Čuo sam da se jedne noći nisu vratili kući. Ali možda su samo nekamootišli. I to se događa. Razgovarajte s šerifovim uredom u Tetonu. Razgovarajte sClaytonovom majkom. Ona živi tu u blizini rezervata. Evo, nacrtat ću vam put.”

Pola sata kasnije izišao sam iz rezervata i vozio uskom, sivom, prašnjavomcestom pokraj rječice. Kanadske topole rasle su duž obale, a onda se tlo počelo

uzdizati u stanište bora. Ispred sebe vidio sam kako se ravnice doslovce zabijajuu planine. Uzdizale su se naglo, glatke i visoke do neba. Litice su bile ružičaste iispresijecane sjenama, a borovi su rasli tako gusto da sam sumnjao da medvjedimogu prolaziti između stabala.

Pronašao sam kuću u koju me poslao plemenski starješina. Bila jeizgrađena od pravilnih klada i čudnih komada drveta, na malenoj uzvisini, skrovom od šindre i malenom terasom. Plastične folije bile su čavlima zakucanena prozorima zbog izolacije, a limenke od kave sa zasađenim petunijama bile sunaslagane duž ograde terase i na stepenicama. Žena koja je živjela u toj kući

izgledala je jako staro. Kosa joj je bila sijeda s tamnim pramenovima, a kožaduboko izborana i puna sitnih bora oko očiju i usta.Sjeo sam s njom u dnevnu sobu i pokušao joj objasniti tko sam i da želim

saznati što se dogodilo s njezinim sinom, Claytonom Desmarteauom i njegovimbratićem. Ali lice joj je bilo daleko, nesigurno, a pogled bi skrenula svaki putakada bih je izravno pogledao. Na stolu pokraj malenog kamina nalazila seuokvirena fotografija mladog indijanskog vojnika. Ispred slike bila su dvijeotvorene podstavljene kutije sa Purpurnim srcem i Srebrnom zvijezdom.

„Plemenski starješina rekao mi je da je vaš sin možda jednostavno otišao iz

ovog područ ja na neko vrijeme”, rekao sam. „Možda je otišao potražiti noviposao.”Ovoga me puta pogledala.„Clayton nije nikamo otišao”, rekla je. „Imao je posao na benzinskoj

postaji u gradu. Vraćao se kući svake večeri. Pronašli su njegov automobil u jarku, tri kilometra odavde. Ne bi otišao i ostavio svoj automobil u jarku. Neštosu mu učinili.”

„Tko?”„Ljudi koji žele načiniti štetu njegovoj organizaciji.”

„AIM-u?”„Jednom su ga pretukli. Uvijek su ga pokušavali ozlijediti.”„Tko ga je pretukao?”„Ljudi koji nisu dobri.”„Gospođo Desmarteau, želim vam pomoći da saznate što se dogodilo

Claytonu. Je li ikada spominjao nečije ime, nekoga tko mu je stvaraoprobleme?”

„Samo FBI. Oni su dolazili na benzinsku postaju i nazivali ljude na telefon

i ispitivali ih o njemu.”„A Harry Mapes ili Dalton Vidrine? Sjećate li se da je ikada spominjaonjihova imena?”



Nije ništa odgovorila. Jednostavno je zurila ispred sebe, izvadila maloduhana iz limene kutije i stavila ga između usne i čeljusti. Grude prašine lepršalesu na svjetlu koje je dopiralo kroz prozore. Zahvalio sam joj na razgovoru iodvezao se cestom natrag prema sjedištu okruga, dok su sjene kanadskih topolaprelazile mojim vjetrobranom.

Šerif nije bio u gradu, a njegov zamjenik s kojim sam razgovarao u ureduubrzo mi je dao do znanja kako misli da sam ja dobronamjerni, dosadniautsajder koji poznaje Montanu i život u rezervatima kao povremeni turist.

„Istraživali smo taj slučaj prije otprilike četiri mjeseca”, rekao je. Bio jevisok, vitak čovjek u kaki uniformi, i činilo se da se više usredotočio na pušenjesvoje cigarete nego na razgovor sa mnom. Radni stol bio mu je zatrpan papirimai omotnicama od debelog papira. „Njegova majka i sestra prijavile su njegovnestanak. Pronašli smo njegov automobil sa slomljenom osovinom u jarku.Ključeva nije bilo, kao niti rezervne gume, radija, a netko je čak istrgnuo i sat s

komandne ploče. Što vam to govori?”„Netko ga je posve ogolio.”„Da, Clayton Desmarteau sam. Trebao mu je biti oduzet jer ga nije

otplaćivao. On i njegov bratić bili su u gostionici pet kilometara dalje cestom,napili su se, skrenuli s ceste. To je ono kako mi to vidimo.”

„I on se nakon toga jednostavno nije potrudio vratiti kući?”„Odakle ste vi ono?”„Iz New Iberije u Louisiani.”Otpuhnuo je dim prema suncu koje je sijalo kroz prozor. Kosa mu je bila

rijetka na čelu.„Vjerovali ili ne, to ovdje nije tako neuobičajeno”, rekao je. Potom mu se

glas promijenio i poprimio je rezigniran i umoran ton. „Govorimo o dvojicimomaka iz AIM-a. Jedan od njih, Claytonov bratić, bio je u zatvoru u JužnojDakoti. Također imamo nalog za njegovo uhićenje zbog ometanja rada policije.I Clayton je svojevremeno bio u neprilikama.”

„Kakvim?”„Tučnjave, nošenje skrivenog oružja, takve gluposti.”

„Je li ikada tako nestao od kuće i s posla?”„Slušajte, situacija je sljedeća. Jedna gostionica je gore uz cestu. Bili su u

njoj do ponoći. Od nje do Claytonove kuće ima osam kilometara. Pet kilometaraod gostionice razbili su automobil. Možda su otišli pješice do Claytonove kuće inestali prije no što se starica probudila. Možda se ona ne sjeća što su učinili.Možda ih je netko povezao nakon što su skinuli sve s automobila. Ne znam štosu učinili. Mislite da ih je pojeo medvjed?”

„Ne, mislim da mi vi govorite da je Desmarteau bio neodgovoran čovjek.Njegova majka govori drugačije. Momak je zaslužio Srebrnu zvijezdu. Što

mislite o tome?”„Mislim da se nas dvojica nismo dobro razumjeli. Ono što vi nikako neshvaćate jest način na koji neki ljudi ovdje žive. Dođite ponovno u subotu



uvečer i sami se uvjerite. Slušajte, kada bijeli čovjek unajmi Indijance da rade zanjega, on ih mora unajmiti šest kako bi ih se možda trojica pojavili drugi danujutro na poslu. Ubijaju vlastite rođake na proslavama vjenčanja, vješaju se uzatvorskim ćelijama, napijaju se i zabijaju automobilima u jureće vlakove.Prošle zime trojica klinaca popeli su se u vagon s dvije litre vina i tubom ljepila.

Vlak je otišao u Kanadu i zaustavio se u mećavi na nekom sporednomkolosijeku. Ja sam išao gore s obiteljima po njihova tijela. Iz kanadske policijesu nam rekli da su bili tako jako smrznuti da se moglo odlamati komade njihovatijela čekićem.”

Zamolio sam ga da mi pokaže mjesto na kojem je automobil ClaytonaDesmarteaua sletio s ceste. Bio je ljutit, ali je pristao i odvezao me istomprašnjavom cestom kojom sam već prošao. Prošli smo pokraj gostionice u kojojsu Desmarteau i njegov bratić viđeni posljednji put, široke drvene zgrade sneonskim reklamama za pivo u prozorima; potom smo krenuli cestom kroz

ogoljela, neplodna polja i naposljetku stigli do potoka, kanadskih topola i padinas borovima koje su započinjale na suprotnoj obali. Zamjenik je zaustavioautomobil na rubu i pokazao.

„Točno ovdje u jarku”, rekao je. „Prešao je jednim kotačem preko ruba iupao unutra. Osovina se slomila poput šibice. Nije to nikakva misterija,prijatelju. To je način života.”

Vratio sam se u Missoulu kasno, ali na vrijeme da pokupim Alafair koddadilje prije no što je zaspala. Dadilja je imala nekakva važna posla, pa jenjezina prijateljica, učiteljica iz trećeg razreda i pomoćnica ravnateljice u školi

imenom gospođica Regan, došla kako bi čuvala Alafair. Njih dvije su gledaleteleviziju i jele kokice iz zdjele na zatvorenoj verandi. Gospođica Regan bila jezgodna djevojka u kasnim dvadesetim godinama, sa smeđom kosom i zelenimočima, i iako joj je koža bila još uvijek blijeda zbog zimskih mjeseci, mogaosam vidjeti pjegice na njezinim ramenima i dnu vrata.

„Dođi vidi, Dave”, rekla je Alafair. „Gospođica Regan naslikala je Texaiako ga nikada ne je vidjela.”

„Ne kaže se ‘ne je’, momčiću”, rekao sam.„Pogledaj”, rekla je Alafair i podigla list papira sa slikom konja naslikanom

masnim bojicama.„To je vrlo lijepo od gospođice Regan”, rekao sam.„Moje ime je Tess”, rekla je i nasmiješila se.„Pa, hvala vam što ste čuvali Alafair. Drago mi je što smo se upoznali.”„Ona je baš slatka djevojčica. Odlično smo se zabavile”, rekla je.„Živite li tu u susjedstvu?”„Da, samo dva bloka od škole.”„Pa, nadam se da ćemo se ponovno vidjeti. Hvala vam na pomoći. Laku

noć.”„Laku noć”, rekla je.



Otišli smo kući pješice po mraku. Zrak je bio topao, a stabla javoraizgledala su crna i moćna na mjesečini. Svjetla na mostu reflektirala su se nanamreškanoj smeđoj površini rijeke.

„Svi kažu da je ona najbolja učiteljica u školi”, rekla je Alafair.„Kladim se da jest.”

„Rekla sam joj da nas dođe posjetiti u New Iberiju.”„To je u redu.”„Jer ne ima muža.”„Kaže se ‘nema’.”„Ona nema muža. Kako to, Dave?”„Ne znam. Neko ljudi jednostavno se ne vole ženiti.”„Kako to?”„Nemam pojma.”

Pojeli smo svatko po komad pite prije no što smo ugasili svjetla i pošli napočinak. Naše spavaće sobe bile su jedna pokraj druge, a vrata između njihostajala su otvorena. S druge strane rijeke čuo sam sirenu šlepera.

„Dave?”„Što je?”„Zašto se ti ne oženiš s gospođicom Regan?”„Razmislit ću o tome. Vidimo se sutra, momčiću.”„U redu, veliki momče.”„Laku noć, momčiću.”„Laku noć, veliki momče.”

Sljedećeg jutra nazvao sam Batista, jamca i svog odvjetnika. Batist sedobro snalazio u trgovini, a jamac je bio siguran u moj povratak u Louisianu dodatuma suđenja, no odvjetnik nije uspio dobiti odgodu i bio je zabrinut.

„Što si saznao u Montani?” upitao me.„Ništa određeno. Ali mislim da je Dixie Lee govorio istinu o Mapesu, da je

on ubio dvojicu ljudi ovdje, možda Indijance.”„Kažem ti, Dave, to bi nam mogao biti jedini izlaz. Ako ga uspiješ strpati u

zatvor u Montani, neće moći svjedočiti protiv nas u Louisiani.”„Nije još tako strašno.”„Možda i nije, ali za sada nemamo nikakvu obranu. Posve je jednostavno.

Unajmio sam privatnog istražitelja da malo istraži Mapesa. Isprebijao je još jednog mladca palicom za golf u Marshallu u Teksasu, kada mu je bilosedamnaest, ali to je jedina neprilika sa zakonom u kojoj se našao. Diplomirao jena Sveučilištu u Teksasu i vozio vojni helikopter u Vijetnamu. Ostatak njegova

života je nepoznanica. Teško je saznati bilo što o njemu, kao o JackuTrbosjeku.”



„Vidjet ćemo”, rekao sam. Nisam htio složiti se s istinom u njegovimriječima, ali osjetio sam kako mi srce podrhtava.

„Tužitelj je ponudio nagodbu”, rekao je.Nastavio sam šutjeti i osluškivao zujanje međugradske veze u slušalici.

Kroz prozor sam mogao vidjeti javor u svom prednjem dvorištu čijim se

listovima poigravao povjetarac.„Dave, stigli smo u fazu kada ćemo ga možda morati saslušati.”„Što nudi?”„Ubojstvo s predumišljajem. Pokazat ćemo da je bilo provokacije, on se

neće složiti s nama, dobit ćeš pet godina. Uz dobro ponašanje, možeš izići za triili manje.”

„Ne može.”„Možda se ispostavi da nam je to jedina šansa.”

„To je sranje.”„Možda i jest, ali postoji tu još nešto što mi čast nalaže da ti kažem.Namjerili smo se na suca Moutona. On je poslao šestoricu ljudi za koje ja znamna električnu stolicu. Mislim da to ne bi učinio u ovom slučaju. Ali on je staričangrizavi gad, i nikada ne možeš biti siguran.”

Nakon što sam spustio slušalicu pokušao sam pročitati novine na verandi ipopiti šalicu kave, ali oči mi se nisu mogle usredotočiti na riječi.

Oprao sam posuđe, očistio kuhinju i počeo mijenjati ulje u kamionetu.Nisam htio razmišljati o svom razgovoru sa svojim odvjetnikom. Idemo korakpo korak, samo polako, govorio sam sebi. Nemoj misliti na sutrašnje probleme.Sutra ne postoji, isto kao niti jučer, ali uvijek možeš kontrolirati sadašnjicu.Živimo u nizu sadašnjica. Razmišljaj o sada.

Ali taj loš osjećaj koji me mučio nije htio proći. Uvukao sam se ispodkamioneta stavio ključ oko vijka na posudi za ulje i snažno pritisnuo objemarukama dok su mi pahuljice sasušenog blata padale u oči. Ključ se okliznuo iogrebao sam zglobovima o posudu. Čuo sam kako je u kući zazvonio telefon.

Ispuzao sam ispod kamioneta, ušao u kuću i podigao slušalicu. Ogulio samkožu s dva zgloba.

„Što ima, Dave?”„Dixie?”„Da. Što ima?”„Ništa važno. Što je bilo?”„Jesi li uvijek tako dobro raspoložen ujutro?”„Što želiš, Dixie?”

„Ništa. U restoranu sam u onom trgovačkom centru u Ulici Brooks. Do

điovamo.”

„Zašto?”



„Da porazgovaramo. Da se opustiš. Da poslušamo nekoliko zvukova.Ovdje imaju i piano.”

„Zvučiš kao da si već pomalo pripit.”„Pa što?”„Devet je sati ujutro.”

„Strašna stvar. Negdje drugdje je već podne. Dođi ovamo.”„Neću, hvala.”„Darlene me dovezla ovamo dok ona obavi neke stvari u gradu. Ne želim

sjediti ovdje sam. Dosadno mi je, čovječe. Dovuci svoje dupe ovamo.”„Imam nekoliko drugih stvari koje su mi trenutačno na umu.”„Upravo sam o tome htio s tobom porazgovarati. Dave, misliš da si jedini

čovjek na svijetu koji razumije tvoj problem. Slušaj, čovječe, i ja berem pamukna toj istoj parceli svaki dan.”

„Očemu ti to pri

čaš?”„Neki ljudi se rode različiti. Jednostavno smo takvi. Ako se boriš protiv

onoga što jesi, imat ćeš mnogo problema. Kao što kaže Hank mlađi, neki ljudisu rođeni za ples, sine. Jednostavno moraju biti voljni platiti cijenu toga.”

„Cijenim sve to, ali sada ću spustiti slušalicu.”„A ne, nećeš. Slušaj me dobro, jer bio sam u takvim govnima u kakvima si

ti sada. Kada su me iz okružnog zatvora premjestili u Huntsville, nisam ništapopio šest tjedana. Osjećao sam kao da mi mozgom gmižu vatreni mravi. Alikasnije sam shvatio da se u zatvoru može nabaviti gotovo sve što se može

nabaviti i vani. Bila je tamo jedna Meksikanka koja je prodavala oštro piće ilivino od crne višnje za pet dolara po boci. Pomiješali bismo ga sa sokom, vodomi alkoholom i udario bi te u glavu kao da si gurnuo glavu u užarenu pećnicu.”

„I tako smo jednom prigodom imali cijeli lonac te prekrasne tekućine odcrne višnje skriven u alatnici, i kada je čuvar radio na nekim momcima dalje nizcestu, ostavili smo jednog momka da stražari, a mi ostali natrpali smo se ualatnicu i odlučili se malo razveseliti. Sat vremena kasnije, kad smo već bilipijani k’o zemlja, momak izvana je dotrčao vičući ‘Uzbuna, uzbuna’.”

„Čuvar je bio jedan krupni seljački tip iz Lufkina imenom Buster Higgins.

Mogao je podići balu sijena i baciti je od iza kamiona sve do kabine. Kada jepišao, uvijek je pazio da svi vide koliki mu je. Ne serem, čovječe. Sljedeće čegase sjećam jest da je stajao na vratima alatnice, znoj mu je tekao kroz šešir, licakrupnog poput bundeve. Ali nije bio nimalo smiješan. Mislio je da je rock ‘n’roll za crnce i štovatelje Sotone. Pogledao me i rekao, ‘Pugh, zar tvoji roditeljinisu imali dovoljno novaca?”‘

„Ja sam mu rekao, ‘Kako što mislite, gos’n Higgins?”‘„On je odgovorio, ‘Za kurtone bolje kvalitete.’ Potom je skinuo šešir i

izmlatio me njime. Sljedeća postaja – jedan mjesec u izolaciji, sinko. Govorim o

luđacima koji su neprestano vrištali, koji su smrdjeli tako jako da su ih čuvarimorali prati šmrkovima. I imao sam delirium tremens cijela dva jebena dana.Čudni zvukovi u glavi, vatromet kada bih zatvorio oči, velika erekcija i



svakojake doista bolesne seksualne primisli. Znaš o čemu govorim, čovječe. Uonoj rupi zasigurno je bilo četrdeset stupnjeva, a ja sam se tresao toliko da nisammogao prinijeti šalicu vode ustima.”

„Preživio sam dva dana i mislio sam da sam na sigurnom. Ali nakon tjedandana ponovno su me počeli proganjati različiti osjećaji krivnje. Zbog onog

dječaka u prometnoj nesreći u Fort Worthu, zbog mog vlastitog sina koji jepoginuo u požaru. Nisam to mogao podnijeti, čovječe. Samo ta malena ćelija isvjetlo koje je dopiralo kroz prozorčić za hranu i sva ta sjećanja. Popio bihbenzin da mi ga je netko dao. I znaš što sam učinio? Nisam pokušavao potisnutikrivnju iz svog uma. Opijao sam se njome. Napravio sam samoga sebe toliko

jadnim, da sam bio ponovno pijan. Kada bih zatvorio oči i progutao, mogao samčak osjetiti okus tog vina od crnih višanja. Tada sam shvatio da nikada neće bitidrugačije. Uvijek ću biti pijan, bez obzira na to bio trijezan ili alkoholiziran.”

„I tako sam u sebi smislio pjesmu o tome. Mogao sam čuti sve note, rifove,

basistu. Napisao sam i riječi za nju –

Možeš povući dim, možeš ga propustiti, popiti ili se drogirati. Nije važno, stari, jer nikad nećeš izgubitionaj stari zatvorskiblues crne višnje.”

Protrljao sam rukom čelo. Nisam znao što bih mu rekao.„Jesi li još uvijek ondje?” upitao je.„Jesam.”„Dolaziš?”„Možda ćemo se vidjeti neki drugi put. Hvala na pozivu.”„Jebiga, da, mene se uvijek može pronaći. Žao mi je što sam tratio tvoje

vrijeme.”„Nisi. Bili smo dobri prijatelji na fakultetu? Sjećaš se?”

„Svi su bili dobri prijatelji na fakultetu. Sve je to umrlo s Cochranom iHollyjem. Moram nastaviti dalje do druge gostionice. Ovo mi mjesto ide naživce. Ne daj se, Dave.”

Spustio je slušalicu. Zurio sam tupo nekoliko trenutaka u sunce, a potomizišao van i dovršio izmjenu ulja u svom kamionetu.

Dovezla se u svom crvenom Toyotinom džipu pola sata kasnije.

Pretpostavljam da sam znao daće do

ći, i znao sam da

će do

ći dok je Alafair uškoli. Bilo je to poput osjećaja kojeg imate kada pogledate u oči neke osobe i

ondje vidite tajnu, samo vama dostupnu spoznaju zbog koje se sramite vlastitih



misli. Imala je žutu haljinu, našminkala se ružem i sjenilom i stavila naušnice.Vrećice s namirnicama na stražnjem sjedalu džipa izgledale su kao da su ondjeposve slučajno.

Ruž joj je bio taman, a kada se nasmiješila, zubi su joj bili bijeli.„Tvoj šešir”, rekao sam.

„Da. Jesi li ga pronašao?”„U dnevnoj sobi je. Uđi. Upravo pripremam originalnu kavu iz južne

Louisiane.”Krenula je ispred mene, pa sam promatrao kako joj je crna kosa prianjala

uz stražnju stranu vrata i kako se rub njezine haljine omotavao oko listova. Kadasam joj otvorio vrata, osjetio sam miris parfema iza njezinih ušiju i naramenima.

Otišao sam u kuhinju dok je ona potražila svoj šešir u dnevnoj sobi. Petljaosam sa šalicama i tanjurićima, žličicama, posudom za šećer, mlijekom izhladnjaka, ali misli su mi bile organizirane poput slagalice koju je netko žestokoprotresao rukama.

„Pokušavam kupovati u Missouli. Jeftinije je no u Polsonu”, rekla je.„Da, hrana je ovdje doista povoljna.”„Dixie Lee je pošao sa mnom. Upravo sada je u nekoj gostionici.”„Nazvao me. Možda ćeš ga morati pomoću lanaca izvlačiti iz nje.”„Bit će s njim sve u redu. Jedino mu je loše kada mu Sal dopusti da uzme

kokain.” Zašutjela je na trenutak. „Mislila sam da možda nećeš biti kod kuće.”

„Danas sam se kasno bacio na posao. Gomila telefonskih poziva i sličnihstvari.”Posegnula je rukom prema šalicama i tanjurićima na stalku za cijeđenje

posuđa i njezina se ruka očešala o moju. Pogledala me u oči i blago otvorilausne, a ja sam je obujmio rukama oko ramena i poljubio je. Zakoračila je bližemeni, tako da je trbuhom lagano dodirivala moje prepone i počela pomicatisvoje dlanove po mojim leđima. Otvarala je i zatvarala usne dok me držala iljubila, a potom mi je gurnula jezik u usta i ja sam osjetio kako joj se tijeloprivija uz moje. Prešao sam rukama po njezinoj stražnjici i bedrima i nježno je

ugrizao za rame dok je ona omotavala jednu potkoljenicu oko moje noge i trljalakosu o moje lice.Navukli smo zastore u spavaćoj sobi i šutke se razodjenuli, kao da će nas

riječi oboje dovesti do svijesti o moralnosti i izdaji koje nismo htjeli razmatrati uvrućim dodirima naše kože, suhom gutanju, tihom razdvajanju naših usana.

Od smrti moje supruge, samo sam jednom bio sa ženom, a to je bilo prijegotovo godinu dana. Posegnula je dolje i primila me u sebe raširivši noge iprešla rukama preko donjeg dijela mojih leđa i niz bedra. Povjetarac je lupkaoškurama, soba je bila hladna i mračna, ali moje tijelo je bilo kruto i uzavrelo, a

vrat prevučen znojem. Osjećao sam se poput nekakvog nespretnog bića kojenešto radi na njoj. Prestala se pomicati, poljubila me u obraz i nasmiješila se, a



ja sam gledao u nju, bez daha i iznenađenjem čovjeka čije bi se spoznaje oženama uvijek pokazale nedostatnima.

„Ne moraš žuriti”, rekla je tiho, gotovo šapatom. „Ne moraš se brinuti nitizbog čega.”

Potom je rekla, „Evo”, i povukla me za ruku kako bih se maknuo s nje.

Sklonila je kosu iz očiju, sjela na mene, poljubila me u usta, a potom se podiglana koljena i ponovno me primila u sebe. Oči su joj se zatvarale i otvarale, jačeme stisnula bedrima, oslonivši se na ruke i pogledavši tiho i zaljubljeno u mojelice.

Svršila je prije mene, izraz lica joj je postao napet, a usta su joj se iznenadaotvorila poput cvijeta. Potom sam osjetio kako se svi moji noćni erotski snovi,moji strahovi, moj bolni život u celibatu uzdižu i nakupljaju u mojim preponamai prodiru iz mene poput vala koji se bez zvuka povukao u pećinu pokraj mora.

Ležala je pokraj mene ispod pokrivača, s prstima u mojoj kosi. Vrba u

dvorištu bacala je hlad na prozor.„Osjećaš se loše?” upitala je.„Ne.”„Misliš da je ovo što si učinio pogrešno, zar ne?”Nisam ništa odgovorio.„Clete je impotentan, Dave”, rekla je.„Što?”„Ide kod liječnika, ali mu ništa ne pomaže.”

„Kada je postao impotentan?”„Ne znam. Prije no što sam ga ja upoznala. Rekao mi je da mu je toposljedica groznice koju je preživio u Gvatemali. Kaže da će to s vremenomproći. Pretvara se da to ne doživljava kao problem.”

Podigao sam se na lakat i pogledao je u lice.„Ne razumijem”, rekao sam. „Uselila si se kod impotentnog muškarca?”„Nije on kriv što je tako. Dobar je prema meni na druge načine.

Velikodušan je i poštuje me. Vodi me na mjesta kamo Indijanci ne idu. Zaštoimaš takav izraz na licu?”

„Žao mi je. Nisam htio”, rekao sam.„O čemu razmišljaš?”„O ničemu. Samo mi nije posve jasno.”„Jasno što?”„Vaš odnos. Nema mi to nikakvog smisla.”„Možda to nije tvoja stvar.”„On mi je bio partner, a ja sam u krevetu s njegovom djevojkom. Ne misliš

da se to mene tiče na bilo koji način?”

„Ne sviđa mi se način na koji mi se obraćaš.”Znao sam da bi bilo što sada zvučalo pogrešno. Sjeo sam na rub kreveta

leđima okrenut prema njoj. Vjetar je otvorio škuru na prozoru, propustivši



blistavu sunčevu zraku u sobu. Naposljetku sam preko ramena pogledao premanjoj. Navukla je pokrivač preko grudi.

„Pokušavam ne suditi druge ljude. Ispričavam se”, rekao sam. „Ali on i janekoć smo bili dobri prijatelji. Rekla si mi da je impotentan. Time si htjela rećida se ja nemam zbog čega loše osjećati. Nešto nije u redu u ovoj jednadžbi.

Nemoj se pretvarati da nije tako.”„Pogledaj u drugu stranu, molim te”, rekla je, omotala se plahtom, podigla

svoju odjeću sa stolice i otišla u kupaonicu. Nekoliko minuta kasnije vratila se usvojoj žutoj haljini, zatvarajući svoj ruž, stišćući usnice.

„Jednako mi se sviđaš”, rekao sam.„Nemaš ti pojma”, rekla je.I ostavila me ondje, s mokrom mrljom u središtu kreveta i velikim

upitnikom jesam li dosegao ikakav stupanj opreza ili mudrosti u pedesetojgodini svog života.



7

Morao sam se vratiti na istočnu stranu Dividea i porazgovarati s jošnekoliko ljudi o nestanku Claytona Desmarteaua i njegovog bratića. Ali velikdio dana je već prošao, pa sam se umjesto toga odvezao do jezera Flathead iproveo dva sata pretražujući dokumente o vlasništvu nekretnina u općini. Jošuvijek sam bio uvjeren da postoji nekakva veza između Sallyja Dia, DixiejaLeeja, Harryja Mapesa i tvrtke Star Drilling. Nisam povjerovao u priču da SallyDio drži Dixieja Leeja kako bi sklapao bezazlene ugovore o kupoprodajinekretnina ili jednostavno samo zato što je volio rockabilly glazbenike.

Poznavao sam previše ljudi poput njega u New Orleansu. Voljeli su žene,ali nisu ih smatrali važnima; voljeli su moć, ali dijelili su je s drugima samokada bi to bilo nužno; bili su povremeno okrutni ili nasilni, ali obično vrlopragmatični pri tome. Međutim, voljeli su novac. Novac je bio krajnji pokazateljuspješnosti u njihovom životu, jedini predmet njihovih razgovora. U restoranimasu plaćali gotovinom, a ne kreditnim karticama, a njihove obilne napojnice bilesu dio njihove predvidljive grandioznosti, kao i njihovi ljubičasti Cadillaci itropska odijela za osam stotina dolara.

Ali sve što sam pronašao u općini s imenima Dixieja Leeja ili Sallyja Dia

bili su ugovori o najmu kuća, malenih poslovnih prostora i dvije marine, ništačime bih bio iznenađen, ništa što bi ukazivalo na bilo što više od investicija u

lokalne nekretnine.Odvezao sam se istočnom obalom jezera, kroz voćnjake sa stablima

trešanja, pokraj restorana izgrađenog na vodi i plave lagune obrubljene bijelomplažom i borovima koji su gusto rasli na uzbrdici koja je vodila natrag na cestu inaposljetku sam stigao do ulaza u dom Sallyja Dia, sagrađen na stijeni s koje sepružao pogled na blistav sjaj jezera. Odvezao sam se iza sljedećeg zavoja,parkirao kamionet pokraj ceste i pješice se vratio između borovih stabala koja su

naglo prestajala na rubu stijene koja se spuštala do ruba jezera. Zelene,mahovinom prekrivene stijene vidjele su se obasjane sunčevim svjetlomneposredno ispod površine vode.

S druge strane lagune mogao sam vidjeti Diovu kuću i kućicu ispod nje ukojoj su živjeli Clete i Darlene. Kleknuo sam na jedno koljeno između borovihiglica i umirio svoj japanski dalekozor iz drugog svjetskog rata naslonivši ga nastablo. Američka zastava vijorila je na vjetru na Diovoj verandi, posude scvijećem bile su pune ružičastih, plavih i crvenih petunija, a krem Mercury i crniPorsche s registarskim pločicama iz Nevade bili su parkirani na šljunku na rubunjegova travnjaka. Zapisao sam registarske brojeve u notes, spremio ga u džepna košulji, a potom promatrao kako veliki kombi i Toyotin džip dolaze na plažu.Vrata na kombiju, na kojima je bio naslikan zalazak sunca u tropima, otvorila su



se i skupina kupača iskočila je na pijesak i počela napuhavati ogroman žutičamac pumpom koju se pritiskalo nogom.

Usmjerio sam dalekozor prema njihovim licima. Bili su to ljudi koje su Dioi Clete nazivali ljudima iz Tahoea. Dio je imao otkopčanu košulju, natikače isvijetle ljubičaste kupaće gaćice koje su mu čvrsto prianjale i isticale spolovilo.

Bio je dobro raspoložen, upravljao izletom svojih ljudi, pokazujući premamliječnobijelom dvomotornom amfibijskom zrakoplovu koji se spustio prekobrda s druge strane jezera, spuštajući invalidska kolica svog oca s mehaničkeplatforme koja se pružala kroz otvorena vrata kombija dolje na pijesak. Clete jeizišao iz Toyote, dovezao Diovog oca pokraj roštilja, zapalio vrećicu s ugljenomi počeo slagati odreske na roštilj. Na glavi je imao svoj zgužvani ribički šešir, aispod džempera se vidio pištolj u futroli.

Zrakoplov je jednom nadletio plažu, pojačao rad motora i pojurio nebombez oblaka iznad moje glave, potom se u širokom luku okrenuo i vratio se preko

voćnjaka i doka s jedrilicama, dotaknuvši svojim nosačima na trupu i krilimavodu u mlazu bijele pjene i izmaglice od kapljica vode uzburkanih propelerima.Dok je Clete kuhao i brinuo se za starijeg Dia, koji je sjedio natmuren i

omotan šalom s čašom crnog vina u ruci, ostali su se vozili zrakoplovom. Biosam zapanjen bezbrižnošću pilota i povjerenjem onih koji su letjeli s njim.Podizali su se s vode i jurili u vjetar na visini ne većoj od desetak metara iznadborova, potom se uzdizali visoko prema suncu, ponirali pod oštrim kutem, ivraćali se između usjeka među brdima, leteći iznad kuća na plaži uz grmljavinumotora zbog koje su ribari u čamcima podizali svoja sidra i vraćali se prema

obali.Promatrao sam ih dva sata. Pušili su travu u kombiju, pili vino i pivo izlimenki koje se hladilo u posudi punoj zdrobljenog leda, jeli krvave odreske irazbacivali se salatom s papirnatih tanjura, skakali u jezero i penjali se smijućise na žutu splav, tijela ukočenih od hladnoće. Djevojke su bile zgodne ipotamnjele i bilo ih je ugodno promatrati. Svi su bili veseli, osim možda Cletea istarijeg Dia. Ljudi iz Tahoea bili su ljudi koji su znali da nikada neće umrijeti.

Sunce se premjestilo na zapadni dio neba, koje je bilo apsolutno plavoiznad zelenih brda, i zasigurno se pojavio odbljesak od mog dalekozora, jer sam

ugledao kako je Sally Dio iznenada podigao pogled i zaškiljio prema borovimstablima u kojima sam klečao. Zakoračio sam natrag u sjenu i ponovno izoštriodalekozor između grana. Dio je stajao pokraj Cletea i svog oca i pokazivaoprstom u mom smjeru. Clete je prestao sklanjati papirnate tanjure sa stolića,pogledao kratko prema stijeni, a potom nastavio sa svojim poslom. Ali Sally Dioi njegov otac gledali su kao da zure u ljutitog psa koji se trgao na lancu. Ustastarijeg Dia bila su nasmiješena kada se ponovno obratio Cleteu, a Clete je baciošaku smeća u koš za otpatke, otišao do ruba vode gdje su kupači ostavili splav,izvukao je na pijesak i počeo izvlačiti zatvarače. Potom je u kombi utovariopletene piknik košare, posudu za rashlađivanje piva i vina, te starijeg Dia.

Mogao sam otići, pretpostavljam, a da me nitko ne primijeti. No ponekadsamopoštovanje od vas zahtijeva da nešto učinite iz sve snage, bez straha i



prepustite stvarima da se odvijaju svojim tokom. Krenuo sam između stabalanatrag prema cesti. Zrak je u hladu bio hladan i ispunjen mirisom borovih iglicana tlu. Plavi drozdovi sa žutim krilima letjeli su na sunce i natrag u hlad pri vrhustabala. Popeo sam se na cestu, ušao u svoj kamionet, stavio dalekozor u futrolu,futrolu u pretinac i uključio motor upravo u trenutku kada su Diov kombi i

Cleteov džip skrenuli s ulaza na javnu plažu i krenuli prema meni.Ugledao sam lice Sallyja Dia kroz široki prednji prozor kombija, vidiokako prepoznavanje i ljutnja bujaju u njemu dok se okretao prema meni i skidaonogu s papučice gasa. U istom trenutku iza njega se pojavio Clete.

Dio se zaustavio nasuprot moje kabine i zurio u mene.„Kojeg ti vraga radiš, čovječe?” upitao je.Kroz prozor kombija vidio sam ljude koji su sjedili u kožnim stolicama.

Lica su im se pojavila na prozoru kao da gledaju iz akvarija.„Prekrasan dan”, rekao sam.

„Koji kurac radiš tu gore u šumi?”„Što to tebe briga? Nisi sramežljiv. Daj, Dio. Ona predstava sa

zrakoplovom je bila prvoklasna.”Vidio sam kako su mu nosnice pobijelile oko rubova.„Rekli smo ti neki dan da se ne pojavljuješ u blizini”, rekao je. „Nisi

policajac. Izgleda da si malo zbunjen u vezi toga.”Isključio sam motor i kvrcnuo noktima po vratima. I on je isključio svoj

motor. Na cesti je bilo tiho, osim vjetra koji je puhao između borova. Sunce na

zapadu iznad jezera davalo je svjetlosni efekt njegovom ulaštenom crnomkombiju kao da oko sebe ima sjajnu auru.„Čuo sam da voliš odsijecati ljudima dijelove tijela”, rekao sam.„Što si čuo?”„Priču o Salu Patku. Momci iz DEA uživaju u takvim pričama. To im

doista razvedri živote.”Otvorio je vrata i htio zakoračiti na cestu. Vidio sam kako se njegov otac

nagnuo naprijed sa stražnjeg sjedala i pokušao ga uhvatiti za rame. Očeve usneizgledale su ljubičaste naspram sivila njegove kože; guša mu se podizala i

spuštala u grlu, a pogled njegovih crnih očiju bio je ozbiljan kada je progovorio.Ali Sally Dio nije poslušao oprez svoga oca, pa je kliznuo sa sjedala i izišao nacestu.

Ostavio sam sunčane naočale na komandnu ploču i izišao iz kamioneta.Krajičkom oka ugledao sam Cletea koji je stajao pokraj džipa. Dio je na kupaćegaće bio obukao levisice. Košulja mu je bila raskopčana, a trbuh ravan, čvrstihmišića. Čuo sam kako se otvaraju bočna vrata na suprotnoj strani kombija isuncem opaljeni momak i djevojka obišli su kombi sa stražnje strane ipromatrali me, ali bilo je očito da im je namjera bila ostati samo promatračima.

Između stabala vidio sam sunčev odsjaj od tamnoplave površine jezera.„Imaš ozbiljan problem”, rekao je Sally Dio.„Kako to misliš?” rekao sam i nasmiješio se.



„Ako čuješ talijansko ime, misliš da se možeš popišati na njega. Ako tinetko pruži mali prst, misliš da mu možeš uzeti cijelu ruku.”

„Nisi baš uvjerljiva žrtva, Dio.”„I tako ti nastavljaš dolaziti ovamo, provocirati čovjeka, smetati njegovoj

obitelji, smetati njegovim prijateljima.” Dotaknuo me lagano po prsima s tri

ukočena prsta. U uglu usana skupili su mu se maleni mjehurići sline. Kosa mu jebila boje izgorenog bakra pod svjetlom koje je dolazilo iskosa.

„Vrijeme je da se povučeš, partneru”, rekao sam i ponovno se nasmiješio.„A uopće ti ne smeta što si bio upozoren. Unosiš se ljudima u lice, nemaš

poštovanja prema starcu, nemaš poštovanja prema nečijoj privatnosti. Ti si pravidrznik, čovječe.” Njegova tri ukočena prsta ponovno su dotaknula moja prsa,ovoga puta nešto snažnije. „Bolje bi ti bilo da se prestaneš motati ovuda, jer tunema ničega što bi imalo veze s tobom.”

Lice mu se približilo mom i ponovno me bocnuo u prsa. Okrugli ožiljak

ispod njegovog desnog oka izgledao je poput ravnog komada žice na njegovojkoži. Gurnuo sam ruke u stražnje džepove svojih hlača, kao trener na nekakvojutakmici i pogledao trepćući prema suncu između borovih stabala.

„Dopusti da ti nešto kažem, Sal”, rekao sam. „Jesi li se ikada zapitao zaštose oko tebe okuplja određena vrsta ljudi? Unajmljena pomoć, propali glazbenici,surferi sa spužvama umjesto mozga. Misliš da je slučajno što su oko tebe svesami glupani? Kada ti je netko posljednji put rekao da si najobičnija hrpagovana?”

Mogao sam ga čuti kako diše.

„Ti doista ne želiš živjeti, čovječe. Nešto s tobom nije u redu”, rekao je.„Suoči se s time, Sal. Nisam ja onaj s elektroničkom kapijom na prilazu.

Misliš da će te netko ucmekati?”Navlažio je usne kako bi ponovno nešto rekao, a onda se iznenada jedna

strana njegova lica napela i on je zamahnuo prema mojoj glavi. Izmaknuo samse u stranu i osjetio kako je prsten prošao preko mog uha i kroz kosu. A ondasam ga udario, snažno, između usta i nosa. Glava mu se trgnula unatrag, a dugakosa razišla preko ušiju. Potom me napao, mašući mahnito objema šakama,onako kako bi to učinilo razbješnjeno dijete. Prije no što sam ga uspio ponovnopošteno udariti, uhvatio me objema rukama, stenjući, pišteći mi u uho; mogaosam osjetiti miris njegove vodice za kosu i dezodoransa i dim cigareta unjegovoj odjeći. Potom je odmaknuo jednu ruku s mene, savio koljena izamahnuo prema mojim preponama.

Ali nije tako dobro ciljao kao što je planirao. Udario me po unutrašnjojstrani bedra, i ja sam mu vratio laktom u nos, osjetio kako se lomi poput pilećekosti, ugledao iznenađenje i bol u njegovim očima sekundu prije no što sam gaponovno udario, ovoga puta u usta. Odbio se od bočne strane kombija i ja samga ponovno snažno udario u lice. Pokušavao je podići ruke ispred sebe kako bi

se zaštitio, ali nije mu pomoglo. Čuo sam kako mu se potiljak ponovno odbijaod metala, vidio iskreni strah u njegovim očima i krv razmazanu po prozoru



kombija, osjetio kako ga moje šake udaraju tako jako da mu se lice potpunoizobličilo.

Clete se potom našao između nas, izvučenog revolvera, jedne ruke ukočenoispružene prema meni, razrogačenih očiju.

„Makni se, Dave! Pucat ću ti u nogu! Kunem se Bogom da hoću!” rekao je.

Perifernim vidom ugledao sam automobile iz oba smjera koji su sezaustavili na cesti. Clete je disao na usta, očiju prikovanih za mene. Sally Dioobjema se rukama držao za lice. Prsti su mu bili crveni na suncu. U daljini samzačuo zvuk policijskih sirena. Osjetio sam kako vrućina nestaje iz mojih prsabaš kao što bi gavran grbavoga kljuna i uzavrela pogleda izletio iz kaveza.

„Naravno”, rekao sam.„Doista tako mislim”, rekao je.Podigao sam dlanove.„Nema problema”, rekao sam. „Zar ne želite da maknem svoj kamionet?

Blokirali smo sav promet.”Vidio sam kako suncem opaljeni momak i djevojka vode Sallyja Dia do

suprotne strane kombija. Šerifov automobil obilazio je prometnu gužvu ipribližavao nam se. Cletus je vratio svoj revolver natrag u futrolu.

„Ti ludi kučkin sine”, rekao je.

Ćelija za pritvor u općinskom zatvoru bila je bijela i malena, a vrata s

rešetkama gledala su na maleni ured u kojem su dvojica šerifovih zamjenika ukaki uniformama obavljala papirologiju. U ćeliji nije bilo ničega na čemu bi semoglo sjediti ili spavati osim uske drvene klupe koja je bila pričvršćena zastražnji zid, i nikakvih instalacija osim prljavoga odvoda u sredini betonskogpoda. Već sam se poslužio telefonom kako bih nazvao dadilju u Missouli i rekao

joj da se te večeri vjerojatno neću vratiti kući.Jedan od zamjenika bio je krupni Indijanac s komadom duhana za žvakanje

uguranim u džep košulje. Nagnuo se iznad pljuvačnice koja se nalazila pokrajnjegova radnog stola i pljunuo u nju. Vratio se u ured svega nekoliko minuta

ranije.„Već su vam rekli da Dio neće podnijeti tužbu?” upitao je.„Jesu.”„Dakle, bit će samo remećenje javnog reda i mira. Vaša jamčevina iznosi

stotinu dolara.”„Nemam toliko.”„Ispišite ček.”„Nemam niti čekove.”„Želite li se ponovno poslužiti telefonom?”„Ne znam nikoga koga bih mogao nazvati.”„Slušajte, saslušanje neće biti održano još najmanje dva dana.”



„Ne mogu ti nikako pomoći, stari.”„Sudac je već otišao kući, inače bi ga šerif mogao zamoliti da vas pusti na

vlastitu odgovornost. Sutra ćemo vidjeti što možemo učiniti.”„Cijenim vaš trud.”„Došli ste ovamo čak iz Louisiane kako biste isprebijali Sallyja Dia?”

„Slučajno je tako ispalo.”„No, namjerili ste se na pravog gada. Mislim da bi vam bilo mnogo bolje

da ste ga ubili.”Za večeru sam pojeo tanjur vodenastog graha i hladni sendvič i popio

limenku Coca-Cole. Sada je vani pao mrak, a drugi je zamjenik otišao kući.Sjedio sam u tami na drvenoj klupi i otvarao i zatvarao šake. Osjećao sam kakosu otekle i grube bolne oko zglobova. Naposljetku je Indijanac pogledao na sat.

„Ostavio sam poruku sucu kod njegove kuće. Nije me nazvao”, rekao je.„Moram te odvesti na kat.”

„U redu je.”Dok je uzimao ključeve ćelije iz ladice svog radnog stola, zazvonio je

telefon. Kimao je glavom dok je slušao, a potom je spustio slušalicu.„Imate jednu vrlo dobru prijateljicu”, rekao je.„Molim?”„Slobodni ste. I jamčevina vam je riješena. Ne morate se vratiti osim ako se

želite izjasniti da niste krivi.”Okrenuo je ključ u željeznoj bravi i ja sam otišao hodnikom s drvenim

podom prema osvijetljenom ulazu koji je vodio na parkiralište. Ona je stajalavani ispod svjetla, odjevena u traperice i smeđu košulju sa srebrnim cvjetovima.Njezina crna kosa sjajila se na svjetlu, a preko ramena imala je torbu od jelenjekože.

„Odvest ću te do tvog kamioneta”, rekla je.„Gdje je Clete?”„Kod Sala.”„Zna li on gdje si?”„Pretpostavljam da zna. Ne skrivam ništa pred njim.”„Ništa?” upitao sam.Pogledala me i nije ništa odgovorila. Krenuli smo prema njezinom džipu

koji je bio na parkiralištu. Sjaj njezine kose bio je poput ljubičaste i crne bojekrila vrane. Sjeli smo u automobil i ona je uključila motor.

„Što je kineski biser?” upitala me.„Skupocjena orijentalna droga. Zašto?”„Izbio si Salu jedan zub. Dali su mu injekciju kineskog bisera protiv

bolova. Zasigurno si ga pokušao ubiti.”

„Nisam.”„Doista? Vidjela sam mu lice. Po cijeloj dnevnoj sobi su krvavi ručnici.”



„On je sam za to kriv, Darlene. On je nasilan čovjek i jednoga dana netkoće ga dokrajčiti.”

„On je nasilan čovjek? To je doista previše.”„Slušaj, ti imaš neki vrlo čudan stav prema tim ljudima. Ne znam što je to,

ali mislim da je to suludo. Clete mi je rekao da te upoznao kada si dovezla Dixie

Leeja natrag do Flatheada iz pivnice u rezervatu. Zašto bi to učinila za DixieLeeja?”

„Pa i on je ljudsko biće, zar ne?”„On je osim toga barski inventar koji se obično ne vozika s lijepim

Indijankama po planinama.”Vozila je istočnom obalom jezera ništa mi ne odgovorivši. Debla jasika i

breza bila su srebrna na mjesečini, rub planina oko jezera tamnio se na pozadininoćnog neba. Pokušao sam još jednom.

„Što ti treba da bi shvatila da ne pripadaš onamo?” upitao sam.„A gdje pripadam?”„Ne znam. Možda s nekim drugim čovjekom.” Progutao sam knedlu kada

sam to izgovorio.Ožiljci na njezinim nadlanicama bili su tanki i bijeli u sjaju mjesečeve i

zvjezdane svjetlosti koja je dopirala kroz prozor.„Želiš li pokušati živjeti sa mnom i mojom djevojčicom?” upitao sam.Neko je vrijeme šutjela. Usne su joj izgledale ljubičaste i meke kada je

okrenula lice prema meni.

„Neću uvijek biti u ovim neprilikama. Bilo je i lošijih razdoblja u momživotu. Uvijek bi prošla”, rekao sam.„Koliko dugo ćeš htjeti da budem s vama?”„Sve dok ne budeš poželjela otići.”Dlanovi su joj se otvorili, a potom opet stegnuli oko upravljača.„Sada si usamljen”, rekla je. „Nakon što budemo zajedno, možda ćeš se

drugačije osjećati.”„To nikako ne možeš znati.”„Znam kakvi su ljudi kada su usamljeni. To je kao što noću osjećaš prema

nekome. A onda tijekom dana ti osjećaji više nisu isti.”„A što bi izgubila da pokušaš?”Usporila je džip na šljunčanom ugibalištu nekoliko metara iza mog

parkiranog kamioneta i isključila motor. U debeloj sjeni borova bilo je mračno.Na nebu iznad jezera vidjelo se mnoštvo zvijezda.

„Ti si dobar čovjek. Jednoga dana pronaći ćeš si pravu ženu”, rekla je.„To nije ono kako si se osjećala jutros. Nemoj me odbijati, Darlene.”Stavio sam ruku oko njezinog ramena i okrenuo njezino lice rukom prema

sebi. Njezine oči tiho su me pogledale u mraku. Poljubio sam je u usta. Oči su joj još uvijek bile otvorene kada sam odmaknuo svoje usne od njezinih. Potomsam je ponovno poljubio, a ovoga puta njezine su se usne razdvojile ja sam



osjetio kako joj usne postaju mokre i njezine prste u svojoj kosi. Poljubio sam jeu oči i madeže pokraj usana, a potom sam stavio svoju ruku na njezinu dojku ipoljubio je u vrat i pokušao smaknuti u stranu njezinu košulju svojomnespretnom rukom i poljubiti je u grudi.

Onda sam osjetio da je duboko udahnula, ukočila se, odgurnula od mene i

okrenula lice u tamu.„Neću više”, rekla je.„Što...”„Bila je to pogreška. Ovdje sve završava, Dave.”„Ljudski osjećaji ne djeluju na taj način.”„Mi dolazimo iz različitih svjetova. Ti si to jutros znao. Ja sam te navela na

to. Sve je moja krivnja. Ali sada je gotovo.”„Hoćeš mi reći da Clete pripada tvom svijetu?”

„Nije važno. Ovo nema nikakva smisla. Možda da je neko drugovrijeme...”„Ne želim slušati te priče, Darlene.”„Moraš prihvatiti ono što ti govorim. Žao mi je zbog svega. Žao mi je što

sam te povrijedila. Žao mi je zbog Cletea. Ali bolje ti je da se vratiš kući ako neželiš biti ubijen.”

„Neće me ubiti takvi kao što je Sally Dio, nikako.”Ponovno sam stavio ruku oko njezina ramena i pokušao joj rukom proći

kroz kosu.

„Žao mi je”, rekla je, ali ovoga puta smireno, gledajući pred sebe. Potom jeizišla iz džipa i ostala stajati u mraku ispruženih ruku, lica okrenuta prema jezeru. Površina vode bila je crna i posuta pjenom koju je stvarao vjetar. Prišaosam joj i lagano joj položio prste na vrat.

„Nije dobro”, tiho je rekla.Nisam mogao vidjeti njezino lice u sjeni. Otišao sam od nje prema svom

kamionetu. Šljunak je glasno zaštropotao pod mojim nogama, a hladni vjetarpuhao je između borova.

Sljedećeg dana bio je petak. Krenuo sam natrag prema drugoj straniDividea, kada mi se crpka za vodu pokvarila kod mjesta Bonner, na rijeciBlackfoot, dvadesetak kilometara istočno od Missoule. Sredio sam da kamionetodvuku do radionice u gradu, a mehaničar mi je rekao da popravak neće bitigotov do ponedjeljka u podne. Tako sam morao otpisati dva dana gubitak kojihsam si teško mogao priuštiti.

Zrak je bio hladan i mirisao je na spaljena drva kada sam se probudio uponedjeljak ujutro, a sunce je bilo jako na ulazu u kanjon Hellgate, pa je dolina

bila ispunjena plavim sjenkama. Pripremio sam kus-kus za Alafair i sebe,otpratio je do škole, a potom sjeo na prednju verandu u flanelskoj košulji dugih



rukava i popio još jednu šalicu kave i pročitao novine. Nekoliko minuta kasnije,ispred kuće se zaustavio Landrover s pričvršćenim štapom za pecanje. Iz njega

je izišao Dan Nygurski odjeven u traperice bez pojasa, vojnički džemper i širokišešir prekriven mušicama.

„Imam slobodan dan. Pođi sa mnom uz Blackfoot”, rekao je.

„Moram kasnije do radionice po svoj kamionet.”„Ja ću te odvesti onamo. Dođi. Imaš li štap?”Njegovo izborano, grubo lice mi se nasmiješilo. Izgledao je kao da bi

mogao podignuti stotinu i pedeset kilograma ili slomiti bejzbolsku palicu prekokoljena. Pozvao sam ga unutra i ponudio da šalicom kave u kuhinji dok samvadio svoj Fenwick štap iz ormara i vezao vezice na tenisicama.

„Kakve mušice imaš?” upitao je.„Nikakve posebne, samo nekoliko ovakvih.”„Imam upravo ono što trebaš, brate. Broj četrnaest. Naprosto ih izluđuje.”„Čemu sve ovo?”Usne su mu se trgnule, a mišići lica i vrata se ukočili. „Mislio sam pokupiti

nekoliko savjeta od tebe o tome kako postupati sa Sallyjem Diom”, rekao je.„Mislim da si ti prvi koji mu je takvo što učinio. Ne vjerujem da je itko do sadatoliko isprebijao Sala.”

„Kako si saznao za to?”„Šerifov ured nam podnosi izvješća svaki puta kada se u njima spominje

Sal. Jedan mi je zamjenik rekao da si pokušao Salovim licem prefarbati njegov

kombi. Uvijek sam znao da bi i od njega moglo biti nekakve koristi.”„U onoj kući ima hrpa trave i kokaina.”„Kako ti to znaš?”„Od prijatelja.”„Purcela?”„Ne.”„A, one Indijanke.”„Što ti znaš o njoj?”„Ništa. Ona je samo djevojka koju je pokupio Purcel. Kod Sallyja Deeja se

one često mijenjaju. A što si htio reći tome o travi i kokainu?”„Nabavite nalog i pretresite kuću.”„Kada spremim Sala u zatvor, to će biti do kraja njegova bezvrijednog

života, a ne zbog nekakve sitne optužbe za posjedovanje droge. Kad bude uzatvoru, imat će se s kime i zabavljati.”

„Proveo sam neko vrijeme u općini u Flatheadu. Zašto kupuje i unajmljujetoliko nekretnina oko jezera?”

Nygurski je vratio šalicu na tanjurić i pogledao kroz prozor u stražnje

dvorište. Trava je bila mokra i zelena u hladu, a s druge strane ceste sunce sepoigravalo na vrhovima stabala.



„On misli da će se kockanje u kockarnicama dopustiti zakonom”, rekao je.„Vrijeme je zrelo za to. Ljudi nemaju posla, potrošili su svu ušteđevinu,poljoprivreda ništa ne vrijedi. Kockarnice bi mogle pretvoriti jezero Flathead udrugi Tahoe. Sal bi imao sve pod svojom kontrolom.”

„Tako je jednostavno?”

„Da, više-manje. No, mislim da se to neće dogoditi. Ljudi ovdje ne volepridošlice. Posebice naftaše i ljude iz Kalifornije.”

„A što si mi došao reći?”„Ne brini o tome. Dođi, imam sastanak s ogromnom pastrvom.”Odvezli smo se kroz kanjon rijeke Blackfoot, koji je još uvijek bio mračan i

hladan i u čijem se zraku osjetio miris spaljenog drveta koji je dolazio iztvornice u Bonneru. Potom smo izbili u područ je livada i rančeva, ponovno nasunce, skrenuli s ceste i prešli rijeku preko drvenoga mosta, te se počeli uspinjatiprašnjavom cestom između brda i grmova između kojih su jeleni s bijelim

repovima skakali u tren oka natrag u gusti zaklon šume. Onda smo se ponovnovratili u kanjon, do najljepšeg riječnog krajolika kojega sam ikada u životuvidio. Stijene su bile crvene i strmo su se uzdizale oko stotinu metara. Vrhovi subili gusto obrasli crnogoricom, a voda, plava i zelena, stvarala je duboke bazenena mjestima gdje je struja izdubila stijene. Kamenje uz obalu bilo je bijelo poputkosti i posuto sasušenim kukcima, a iza sjene kanjona, veliko kamenje usredrijeke dimilo se na suncu, a mušice su se izlijegale u sivoj izmaglici iznadnamreškane vode.

Privezao sam mušicu na vrh silka i slijedio Nygurskog u plićak. Voda je

bila toliko hladna u mojim tenisicama i hlačama da sam se osjećao kao da menetko udara po kostima ledenim maljem. Zamahnuo sam u obliku osmice iznadglave, zabacio udicu uzvodno u vodu i promatrao mušicu kako krivuda izmeđumalenih valova i oko kamenja prema meni. Uhvatio sam je, ponovno zamahnuo,osušivši je u zraku uz fijuk svega nekoliko centimetara od svog uha, i spustio jetočno iza ogoljene suncem izbijeljene kanadske topole koju su dabrovi srušili upotok. Valovi su nanijeli prljavu pjenu oko kraja debla, i baš kada je moja udicaskrenula oko nje i nastavila se spuštati preko dubokog bazena, ugledao sampastrvu kako se uzdiže sa dna poput mjehurića oslobođenog iz dna prekrivenog

kamenčićima i povlači moju udicu dolje u sjaju srebrnastog svjetla.Podigao sam visoko štap i uhvatio ga lijevom rukom i pustio je da vuče.

Krenula je prema struji, u dublju vodu, a moj se štap svijao i vibrirao u momdlanu, dok su kapljice vode blistale i podrhtavale na silku. Onda je izvirila krozpovršinu, a sunce je obasjalo crvene, ružičaste i zelene pruge na njezinu boku.Morao sam zagaziti dublje u vodu za njom, sada već do prsa. Nastavio samhodati za njom nizvodno dok je ona povlačila štap i pokušavala omotati silk okopodvodnog kamena, sve dok se nisam našao u hladovini kanjona s hladnimvjetrom koji mi je puhao u vrat i zrakom koji je bio težak od mirisa paprati i

mokrog kamena.A onda sam skrenuo iza zavoja i ponovno se našao u plićaku, s čvrstimšljunčanim tlom pod nogama. Pastrva je bila gotova. Odvukao sam je u malenu



lagunu, promatrao je kako se nemoćno bacaka po zamućenom dnu s leđnomperajom izvan vode; potom sam nakvasio ruku i kleknuo u plićak, uhvativši ribuispod trbuha. Bila je hladna i snažna u mojoj ruci, a usta i škrge s naporom suhvatali kisik. Izvadio sam udicu iz njezinih usta i vratio je natrag u vodu. Natrenutak je plutala iznad šljunka, repom hvatajući ravnotežu u slaboj struji, prije

no što je skočila preko kamena i nestala u rijeci.Dok je Nygurski lovio dalje uzvodno, ja sam sakupio hrpu drveta koje jenosila rijeka, raširio je na suncu, zapalio vatru između kamenja i pripremiolončić kaubojske kave iz njegovog ruksaka. Na suncu je bilo toplo. Sjeo sam namrtvu kanadsku topolu i ispijao kavu iz jedne od njegovih limenih šalica,promatrajući ga kako peca. Nešto više uzvodno nalazio se nekakav ranč, i neki

je znatiželjni pas izišao s neograđenog pašnjaka i počeo njuškati između vrba iskakati preko kamenja prema plićaku. Vidio sam kako je Nygurski potrgaoudicu zapevši o nekakav panj, a potom me frustrirano pogledao. Pokazao sam na

svoj sat.Hodao je plažom, štapa zabačenog preko ramena. Hlače su mu bile mokredo bedara. Skinuo je mrežu s ribom s ramena, rasporio utrobe tri pastrve, izvadioiznutrice i bacio ih natrag između vrba. Potom je stao pokraj rijeke i iskopao krvi membrane iz kralježnice prstom.

„Vidio sam da si pustio onu veliku”, rekao je.„Ne zadržavam ih više često. Ionako nemam dozvolu za ribarenje u

Montani.”„Loviš li?”

„Nekada jesam. Sada to više ne radim.”„Odustao si nakon rata?”„Nešto tako.”Nasuo si je kavu u šalicu, izvadio dva sendviča sa svinjskim šniclama

omotana masnim papirom iz ruksaka i pružio jednoga meni, a potom sjeo nakladu pokraj mene. Vene na njegovom debelom vratu stršale su poput spletadebele špage dok je žvakao.

„Kakav pištolj imaš?” upitao je.„Vojni. Automatski, kalibra .45.”„Imaš dozvolu za njega?”„U Louisiani imam. Ovdje ne.”„Nisu baš strogi s dozvolama za oružje ovdje u Montani, ali svejedno,

nabavimo ti jednu.”„O čemu pričamo?”„Prisluškujemo telefon Sallyja Dia. On to zna.”„Pa?”„Ali ne zna da prisluškujemo i telefonsku govornicu nešto dalje od njegove

kuće niz obalu. Onu koju koristi za neke od svojih međugradskih poziva.”Podigao sam maleni, plosnati, sivi kamen i napravio žabicu na vodi.



„Nazvao je neki bar u Las Vegasu”, rekao je Nygurski. „Momku koji se javio rekao je, ‘Reci Charlieju da imam jedan terenski posao za njega ovdje.’Znaš li što to znači?”

„Ne, to mi je posve nov izraz.”„Čuo sam nekoliko ljudi koji su izišli iz Quentina da ga koriste. To je kada

ubiju nekoga vani na otvorenom. Posljednji put kad smo čuli Sala da govori topreko telefona, svjedok koji je trebao svjedočiti protiv njega dobio je metak izMagnuma iza uha. Ali ne znamo tko je taj Charlie.”

Bacio sam još jedan kamenčić u nježnom luku u vodu. Upavši u vodunapravio je na površini kružnicu poput pastrve koja se uzdiže, a potom sekružnica raširila po površini.

„Možda to nema nikakve veze s tobom”, rekao je. „Diovi imaju mnogoneprijatelja.”

Obrisao sam šljunak s dlanova i neko vrijeme nisam ništa govorio. Sunce je

pripeklo, a mušice su izlijetale iz trske, a za njima pastrve u sjenovitombazenčiću ispod litice.

„Što misliš da bih trebao učiniti?” naposljetku sam upitao.„Možda je vrijeme za povratak u New Iberiju.”„Misliš da će dovesti operativca i riskirati cijeli svoj posao ovdje samo

zbog ponosa?”„Slušaj, on ima određeno poštovanje u mafiji jer je sin Franka Dia. Ali u

principu, Sal je gubitnik. On je loš glazbenik, bio je u zatvoru zbog ukradenihkreditnih kartica, žena ga je ostavila nakon što joj je slomio nos, njegoviprijatelji su kupljeni alkoholičari i drogeraši. A onda se pojavljuješ ti i modelirašmu lice pred svima. Što misliš, što jedan takav tip može sada osjećati prematebi?”

„Tada neće biti važno jesam li se vratio u Louisianu ili ne.”„Možda i neće.”Pogledao sam na sat. S druge strane rijeke ugledao sam jastreba koji se

iznenada spustio na livadu i kandžama zgrabio poljskog miša.„Hvala ti na izletu. Sada bih trebao otići po svoj kamionet”, rekao sam.

„Žao mi je što sam ti morao prenijeti ovo.”„Ne brini zbog toga.”„Zašto si pobogu to učinio, Robicheaux?”

Te noći nisam mogao spavati. Kao što to liječeni alkoholičari znaju reći,izvršni odbor održao je sjednicu u mojoj glavi. Razmišljao sam o tome dapošaljem Alafair natrag u Louisianu, da je smjestim kod moje sestrične ili sBatistom i njegovom suprugom, ali tada bih posve izgubio kontrolu nad njom.

Nisam vjerovao da bi Harry Mapes potegnuo potez protiv mene ili nje sve dokse čeka moje suđenje i dok se čini da ću ja biti okrivljen za ubojstvo Daltona



Vidrinea; ali ne može se biti posve siguran u naume jednog psihopata, a ja samvjerovao da je on upravo to.

Dan Nygurski još uvijek me nije uspio uvjeriti da je Sally Dio nazvaoVegas kako bi doveo plaćenog ubojicu. Mafija, ili barem njezini članovi kojesam poznavao u New Orleansu, nisu operirali na taj način. Oni bi ubijali

svjedoke, kolumbijske konkurente i jedni druge, ali nisu napadali obične ljudesamo zbog osobnih konflikata. Njihovo vodstvo nije to dopuštalo; to bi privuklopreviše pozornosti na njihovo djelovanje i ugrozilo teško stečene odnose spolitičarima, policijskim dužnosnicima i sucima. Sally Dee je bio zao momak,ali njegov otac je bio pametan i oprezan, preživio je mafijaške ratove iunutrašnje borbe za nadmoć. Jednostavno nisam vjerovao da bi oni bili voljniupropastiti sve to zbog jednog slomljenog zuba.

I tako je izvršni odbor ostao zasjedati do zore, a onda se raspustio nedošavši do nikakve odluke. Kao i uvijek kada sam bio slab, iscrpljen i apsolutno

izmožden od svojih neuspješnih pokušaja rješavanja nekog problemarazmišljanjem, predao bih ga svojoj Višoj vlasti; potom sam pripremio kobasicui jaja za doručak, otpratio Alafair u školu, dogovorio s dadiljom da ostane kodnje, stavio svoj pištolj i rezervno punjenje ispod sjedišta u kamionetu i krenuopreko Dividea prema rezervatu Blackfeeta.

Ventilator mi se pokvario petnaest kilometara južno od rezervata, pa sam sepovezao s nekim Indijancem uzgajivačem stočne hrane do benzinske postaje na

raskrižju sedam kilometara dalje cestom. Kupio sam novi remen za ventilator ipočeo hodati uz rub ceste natrag prema svom kamionetu. Bila je to pogreška.Kišni oblaci kretali su se iznad niskih zelenih brda prema istoku, zasjenivšipolja, močvare i šumarke vrba i kanadske topole; iznenada se nebo otvorilo i

jaka kiša počela me udarati po koži i natopila mi odjeću za minutu. Sklonio samse ispod nadvoja stijene ispod kojega je prolazila cesta i promatrao kako sepljusak pomiče preko polja. Potom je iza zavoja naišao neobojan izudaranškolski autobus, s razbijenim prozorima zalijepljenima ljepljivom trakom, sbiciklima, složenim šatorima, lopatama i dvama kanuima privezanima užadi za

krov i strane poput duha koji je cestom stigao ravno iz 1960-ih.Kada se vozač zaustavio zbog mene, začuo sam kako vijci ribaju o diskovekočnica, kako izvijeni auspuh udara o ovjes, a motor puca kao da ništa u njemunije kako treba. Vozač je otvorio vrata dugom motkom i ja sam zakoračio unešto što se lako moglo nazvati vremenskom kapsulom. Sjedišta su sva bilaizvađena i zamijenjena visećim mrežama, ležajevima, vrećama za spavanje,plinskim štednjakom, kadom, kartonskim kutijama prepunima odjeće. Neka ježena unutra dojila dijete; bijelac s indijanskim pletenicama sjedio je na podu,izrezujući životinju iz komada sapuna; druga žena mijenjala je djetetu pelene na

ležaju;čovjek s bradom i konjskim repom spavao je u vise

ćoj mreži licemokrenutim prema dolje, tako da mu je tijelo izgledalo poput ribe obješene u



mreži sa stropa. Mogao sam nanjušiti kiselo mlijeko, marihuanu i zagorjeluhranu.

Vozač je imao krupne plave oči i neurednu crvenu bradu, imao je kožnenarukvice i prsluk raskopčan na golim grudima, koja su bila preplanula i išaranatamnoplavim zatvorskim tetovažama. Rekao mi je da sjednem na drvenu stolicu

koja je bila smještena pokraj njega. Potom je motkom zatvorio vrata, ubacio ubrzinu, pa smo pojurili niz cestu kroz pljusak. Rekao sam mu kamo idem iuhvatio se za metalnu cijev kako ne bih pao sa stolice.

„To je loše mjesto za zaustaviti se, čovječe”, rekao je. „Ima gomila budalakoji dojure u taj zavoj brzinom od stotinu i dvadeset kilometara na sat, ludihkurvinih sinova u ogromnim kamionima koji misle da je cijela cesta samonjihova. Takvima je potrebno da im netko baci ciglu kroz vjetrobran. Živite li ublizini?”

„Ne, samo sam u posjetu.”

„Imate čudan naglasak. Mislio sam da ste možda Kanađanin.”„Ne, ja sam iz Louisiane.”Pogled mu je bio znatiželjan i prelazio je mojim licem. Autobus se zanio

prema rubu ceste.„Slušajte, mislim da je tu s desne strane nekakav restoran. Mislim da ću

izići i otići nešto pojesti”, rekao sam.„Rekao sam da ćemo vas odvesti do vašeg kamioneta. Stići ćete onamo,

čovječe. Ne brinite oko toga.”Žena koja je dojila dijete obrisala mu je bradu svojom košuljom, a potom

ponovno vratila njegova usta na bradavicu i nestrpljivo pogledala kroz prozor.Lice joj nije bilo našminkano, kosa jednolično smeđa, duga i zalijepljenihvrhova.

„Neprestano gledate u stražnji dio autobusa. Smeta li vam nešto?” upitao jevozač.

„Apsolutno ništa.”„Mislite da smo mi čavleki ili takvo nešto?”„Što?”

„Čavleki. Mislite da se vozimo uokolo i zabijamo čavle u stabla?”„Ne, ne mislim to.”„Jer mi to ne radimo, čovječe. Stablo je živo biće, a mi ne želimo ozlijediti

živa bića. Čini li vam se to smisleno?”„Naravno.”„Živimo u rezervatu. Mi smo obitelj. Živimo na prirodan način. Nikome ne

stajemo na put. Sve što tražimo jest da nas nitko ne gnjavi. To nije mnogo, zarne?”

Pogledao sam kroz prozore na vratima. Krajolik je bio zelen i vlažan i

prekriven sivkastom izmaglicom.„Ili možda jest?” upitao je.



„Ne, naravno da nije.”„Jer mnogo ljudi vas jednostavno ne želi ostaviti na miru. Oni su u ratu sa

zemljom, čovječe. To je njihov jebeni problem. Ako ne radite stvari na njihovnačin, pokušavaju vas srediti.”

Vožnja je postajala sve neugodnijom. Shvatio sam da do moga kamioneta

ima još pet kilometara.„Poznajete li možda djevojku imenom Darlene Američki Konj iz

rezervata?” upitao sam.„Ne poznajem je.”„Ona je otamo.”,,To bi moglo biti istina, čovječe, ali je ne poznajem. Provjeri s mojom

starom.” Pokazao je glavom prema stražnjem dijelu prema ženi koja je dojiladijete.

Upitao sam je za Darlene. Imala je velike naočale sa žičanim okvirom, ipogledala me tiho, bez ikakva izraza na licu.

„Ne poznajem je”, rekla je.„Živite li dugo ondje?”„Godinu dana.”„Razumijem.”„To je rezervat Blackfeeta”, rekla je. Glas joj je imao onu praznu kvalitetu

kvazi-sveznanja koju se može primijetiti kod žena koja su dosegle određeni siviplato u svojim životima za koji znaju da s njega nikada neće pobjeći.

„Da?” rekao sam.„Oni su svi iz plemena Blackfeet. Siouxi žive preko u Južnoj Dakoti.”„Ne razumijem što mislite.”„Američki Konj je njihovo ime”, rekla je. „On se borio s Bikom koji sjedi i

Ludim konjem protiv bijelaca.”To joj je vjenčano ime, pomislio sam.„Znate li kako su ga oni kupili?” upitao je vozač. „Trgujući s bijelim

čovjekom pod zastavom primirja. Otišli su u tvrđavu i tamo su ih poubijali. Etošto se događa kada vjerujete tim kretenima.”

Moj Bože, zašto nisam odmah shvatio, pomislio sam.„Hej, izgledate mi pomalo sivo”, rekao je vozač.„Molim?”„Hoćete nešto pojesti? Imamo viška”, rekao je.„Ne. Hvala vam. Jel’ možda znate momka imenom Clayton Desmarteau?”„Nećete vjerovati. Ista jedinica kao i ja. Prva konjička.”„Je li on imao sestru?”„Kako to mislite imao?”

„Niste ga vidjeli već neko vrijeme, zar ne?”Razmišljao je nekoliko trenutaka.



„Mislim da nisam”, rekao je.„Znate li je li imao sestru?”„Ne znam ništa o njegovoj obitelji. On ne živi u rezervatu. Dolazio je u

njega kako bi organizirao borbu AIM-a protiv onih naftnih kompanija. Oni ćeuništiti Istočnu stranu, pokušati sagraditi cjevovode i rafinerije i sva takva

sranja.”„Kakve su mu boje bile oči?”„Oči?” Okrenuo se i iscerio mi se kroz svoju crvenu bradu. U ustima mu je

nedostajalo nekoliko zuba. „Izgledam vam kao da hodam uokolo i gledammomcima u oči?”

„Dajte, jesu li bile tirkizne?”„A koji ja kurac mogu znati o njegovim očima? Kakvim se vi stvarima

bavite, čovječe?”„On je policajac”, rekla je žena s djetetom.„Je li to istina?” upitao je vozač.„Nije.”„Pa zašto onda postavljate sva ta pitanja? Pokušavate nanijeti nekakvu štetu

Claytonovim ljudima?” Dlake na njegovim podlakticama rasle su poput crvenihmetalnih žica oko rubova njegovih širokih kožnih narukvica.

„Ne.”„Jer Indijanci ne trebaju više gnjavaže. To su domorodci ovdje, čovječe,

hoću reći, ovo je bilo njihovo mjesto, a bijelci ih gnjave već dvije stotine

godina.”„Ovdje ću izići”, rekao sam.„Smeta vam nešto što sam rekao?”„Niti najmanje, partneru. Kiša prestaje, a meni je potrebna šetnja. Kamion

mi je s druge strane ove uzvisine.”„Jer mi nikome ne želimo zlo. Mislili smo da vam pomažemo. U ovoj

državi morate se čuvati mnogih ljudi. Ne pričam gluposti, čovječe. Takva suvremena”, rekao je.

Stao sam pokraj ceste na vlažan, suncem obasjan zrak, zeleni je pašnjak bio

iza mene i gledao kako autobus nestaje preko uzvisine. Kamionet mi je bio jošdva kilometra dalje niz cestu.

Starica je radila u povrtnjaku iza kuće. Na sebi je imala čizme, prevelikemuške vunene hlače i kaki košulju, a oko glave je omotala šal. U daljini mokrase zemlja spuštala prema Divideu, gdje su se planine silovito uzdizale premanebu, ljubičastih strmih litica. Na tim visinama je sniježilo, a borovi su bili bijelina vrhovima krošnji. Starica me postrance pogledala kada sam otvorio njezinudrvenu kapiju i ušao u dvorište, a potom nastavila čupati korov u redovimapovrća kao da ja nisam bio ondje.



„Darlene Američki konj je vaša kći, zar ne?” upitao sam.Nije mi ništa odgovorila. Sijeda kosa virila joj je ispod šala, a uglovi očiju

bili su joj stisnuti jer je bila usredotočena na posao.„Gospođo Desmarteau, vjerujte mi, ja sam prijatelj”, rekao sam. „Želim

saznati što se dogodilo vašem sinu. Želim pomoći Darlene, ako budem mogao.”

Udarala je motikom po prašini i kamenju i čupala korov između glavicakupusa ne dotaknuvši niti lista.

„Mislim da Darlene živi među nekim zlim ljudima. Želim je udaljiti odnjih”, rekao sam.

Otvorila je vrata napuštene, oronule ostave, stavila u nju motiku i uzelalopatu. U stražnjem dijelu ostave, neka je mačka dojila svoje mačiće na vrhuhrpe vreća od jute. Gospođa Desmarteau položila je lopatu na tačke punegnojiva i počela ih gurati prema povrtnjaku. Uzeo sam ručke tački iz njezinihruku i odgurao ih preko dvorišta, a potom počeo raspoređivati gnojivo po

svakom redu nasada. Oblaci iznad planina bili su ljubičasti, a vjetar je otpuhivaosnijeg s ruba kanjona. Iza sebe začuo sam plastične folije koje su vijorile navjetru na njezinim prozorima.

„Ona je vaša kći, zar ne?” ponovno sam rekao.„Jeste li vi još jedan od onih iz FBI-ja?” upitala je.„Ne, nisam. Ali nekada sam bio policajac. Sada više nisam. Samo sam

čovjek koji se našao u nekakvoj neprilici.”Po pri put pogledala me izravno u oči.

„Ako poznajete Darlene, zašto mene pitate je li ona moja kći?” upitala je.„Zašto ste ovdje i postavljate mi to pitanje? To nema smisla.”

Potom sam shvatio da sam možda podcijenio ovu staricu. A kao većinaljudi koji se smatraju obrazovanima, možda sam pretpostavio da starija osoba –poput nekoga tko govori stranim jezikom ili tko je neškolovan – nije moglashvatiti složenost mog života i intelekta.

„Nisam povezao njezino ime s vašim”, rekao sam. „Ali sam trebao. Onanosi jaknu svog brata iz Prve konjičke, zar ne? A ima i tirkizne oči. Vašeprezime je francusko-kanadsko, a ne indijansko. Otac Darlene i Claytona bio je

djelomično bijel, zar ne?”„Zašto kažete da živi među zlim ljudima?”

„Čovjek s kojim živi nije zao, ali ljudi za koje on radi jesu. Vjerujem da bise ona trebala vratiti kući i ne boraviti više s tim ljudima na jezeru.”

„Bili ste tamo?”„Jesam.”„Jesu li oni kriminalci?”„Neki od njih jesu.”Rukom je prešla preko moje i uzela mi lopatu. Dlan joj je bio grub i

žuljevit. Nije se pomicala, lopata joj je bila naslonjena na vunene hlače, a pogled



prikovan za nazubljeni vrh planina koji se pružao obzorom. Oblaci iznad visokihvrhova doimali su se punima snijega.

„Jesu li oni ubili mog sina?” upitala je.„Možda su bili umiješani u to na neki način, ne znam.”„Zašto je ona s njima?”

„Misli da može saznati što se dogodilo Claytonu i njegovom bratiću. Radila je u restoranu. Gdje se on nalazi?”

„Pet kilometara niz cestu. Prošli ste pokraj njega na putu ovamo.”„Poznajete li čovjeka imenom Dixie Lee Pugh?”„Ne.”„Viđate li Darlene?”„Ona dolazi ovamo jedan dan u tjednu i donosi mi namirnice.”„Razgovarajte s njom, gospođo Desmarteau. Ona je dobra djevojka.

Zajedno ćemo je uspjeti vratiti kući.”Vidio sam kako je udahnula na usta. Usne su joj se pomaknule bez zvuka.„Molim?” rekao sam.„Clayton nikada nikome nije učinio ništa nažao. Rekli su da je imao pištolj.

Ako jest, netko ga je natjerao na to. Nisu ga htjeli ostaviti na miru. Plašili su gase jer je bio hrabar.”

Postajalo je sve hladnije. Pomogao sam joj raširiti gnojivo po povrtnjaku, apotom se pozdravio i zatvorio drvenu kapiju za sobom. Nebo je bilo oblačno isivo. Izgledala je sitna i usamljena sa svojom motikom, u svom dvorištu, na

vjetru koji je puhao niz kralježnicu svijeta.Odvezao sam se natrag prašnjavom cestom i zaustavio se na mjestu gdje su

Clayton Desmarteau i njegov bratić ostavili automobil u jarku. Jesu li ih Mapes iVidrine oteli i nekamo odvezli, ili se sve odvijalo ovdje? zapitao sam se.Preskočio sam potok koji je obrubljivao suprotnu stranu ceste i uspeo se uzpadinu do usukanih borova. Tlo je bilo meko od otpalih borovih iglica.Vjeverice prugastih leđa igrale su se po stijenama, a obične vjeverice jurile su

jedne druge oko stabala.Prešao sam petstotinjak metara između borova, a potom prešao preko

uskog puteljka kojega je netko nekada iskoristio da baci otpad. Puteljak jezavršavao hrpom zahrđalih opruga, limenki, madraca, pivskih i vinskih boca iplastičnih posuda za sapun.

Prešao sam još otprilike četiri stotine metara kroz borove, a potom su sestabla prorijedila i ja sam izišao na potok boje čaja koji je tekao preko sivihstijena. Korito potoka bilo je usječeno duž ruba niskog, stjenovitog brda koje senaglo uzdizalo i završavalo grmovima bazge, divljih ruža i guštarom. Hodaosam uz obalu potoka, prošao pokraj u drvetu izrezbarenih skulptura jelena,delikatnih prikaza purana i gusaka u mokrom pijesku, pronašao istrunule, meke

klade koje su nekada bile sastavni dio brvnare, spotaknuo se preko napolaukopanih ostataka drvene peći i prepao jelena koji je, po rogovlju, zasigurno



imao deset godina; ali nisam vidio ništa neobično ili što bi mi moglo pomoći urazotkrivanju sudbine Claytona Desmarteaua i njegovog bratića.

Naposljetku sam došao do izvora vode koja je tekla iz brda na suprotnojobali potoka. Voda je kapala po stijenama i erodirala zemlju, izloživši kvrgavokorijenje malenih borova koji su rasli na brežuljku. Voda je tekla širokim

područ jem prekrivenim borovim iglicama i crnim listovima, a tlo je ondje bilospužvasto i prepuno gljiva i mahovine. Mogao sam osjetiti miris vode, hladnoćukamena, vlažni humus, ogoljeno korijenje stabala koje je poput smeđe paučineplutalo nošeno strujom. Mirisalo je kao pokraj močvare na mom posjedu uLouisiani. Pitao sam se kada ću se vratiti onamo, zapravo, hoću li se ikada moćivratiti. Jer, odlučio sam da ako ne uspijem uspostaviti bolju obranu od one kojutrenutačno imam, neću se predati na suđenje i siguran put u zatvor Angola.

Bio sam umoran. Nakon što sam se pješice vratio do kamioneta, odvezaosam se cestom u sivkastom svjetlu između mokrih polja, a potom sam u

retrovizoru ugledao crni džip, kopiju klasičnog modela proizvedenog nedugonakon drugog svjetskog rata. Budući da je cesta bila mokra, pa stoga nije biloprašine, iza upravljača sam mogao vidjeti vozača visokog stasa. Vozač je ubrzaoi priljubio se mom stražnjem odbojniku, kao da je htio vidjeti moj odraz uretrovizoru ili neki detalj na mom kamionetu – ime zastupnika, naljepnicu nakojoj je pisalo Mulates, Breaux Bridge, Louisiana.

Ispred mene nalazila se široka i niska drvena gostionica u kojoj su ClaytonDesmarteau i njegov bratić vjerojatno proveli posljednju noć u svojim životima,u kojoj je Darlene radila kao konobarica i u kojoj je vjerojatno upoznala Dixieja

Lee Pugha dok je bio u pijanom bunilu, spasila ga od premlaćivanja i odvezlapreko planina do kuće Sallyja Dia na jezeru Flathead. Počela se hvatatiizmaglica, a ljubičasta i narančasta neonska svjetla svijetlila su na krovugostionice.

Zaustavio sam kamionet na pošljunčanom parkiralištu i pričekao da vidimšto će učiniti vozač džipa. Usporio je kada se našao usporedo sa mnom, dugimrukama držeći upravljač, i zabuljio se kroz suvozačev prozor. Njegovo lice, čeloi vrat bili su posuti sitnim krasticama, kao da je prošao kroz gnijezdo paukova.

Htio sam da stane, da otvori vrata, da mi se suprotstavi svojom

povrijeđenošću i svojom ljutnjom. Htio sam vidjeti oružje u njegovoj ruci iosjetiti onu navalu adrenalina, onaj snažni osjećaj, koji rasvjetljava i razbistravaum i rješava sve nepoznanice.

Ali Harry Mapes je dobio dobre karte. Harry Mapes bio je pilot helikopterau Vijetnamu i znao je da čovjek ne želi promijeniti situaciju u kojoj se nalazikada je njegovo oružje upereno prema usamljenoj meti u pidžami usred rižinogapolja.

Skrenuo je na parkiralište i parkirao pokraj prednjeg ulaza u gostionicu, nakojem su trojica Indijanaca u radnim odijelima ispijala pivo iz limenki pokraj

kamiona. Pripalio je cigaretu zlatnim upaljačem prije no što je izišao iz svogdžipa, a potom ušao u gostionicu niti ne pogledavši prema meni.



Kada sam se te večeri vratio u Missoulu, Alafair je već večerala kod

dadilje, ali sam je odveo na kasni zalogaj u pizzeriju nazvanu Crvene piteMontane. Na sebi je imala svoje meke traper hlače s gumom u struku, kožnecipele s patent zatvaračem i bijelim čarapama koje su u međuvremenu postale

sive zbog prašine s igrališta, i žutu majicu na kojoj je bio otisnut nasmiješeniljubičasti kit i riječi „beba orka”. Obrazi su joj bili umrljani crvenim sosom spizze. Kroz prozor restorana vidio sam zvijezde iznad planina.

„Dave?” rekla je.„Što je, momčiću?”„Kada ćemo se vratiti kući?”„Zar ti se ne sviđa ovdje?”„Želim vidjeti Texa. Možda nas Batist treba u trgovini. On ne zna čitati.”„Ne mora znati čitati da bi mogao raspoznati mamce od udica.”„Ovdje ništa nije kao kod kuće.”„Ali ima mnogo dobrih stvari, ipak, zar ne?”„Nedostaje mi Tripod. Nedostaje mi Clarise. Noću je jako hladno.”Pogladio sam je rukom po sjajnoj crnoj kosi.„Nećemo još dugo biti tu. Vidjet ćeš”, rekao sam.Ali moje uvjeravanje bila je čista laž. Nisam znao kada ćemo se moći

vratiti. Nisam bio siguran hoćemo li ikada moći. Te noći u mraku, uz otvorenavrata između naših dvaju soba, čuo sam je kako se moli pokraj kreveta, a potom

ulazi u njega i zavlači se ispod pokrivača.„Dave?”„Molim?”„Žele li nam neki ljudi nauditi? Jesmo li se zato morali preseliti?”Ustao sam i bos otišao do njene sobe i sjeo na rub njezina kreveta. Lice joj

je izgledalo okruglo i tamno na mjesečini koja je dopirala kroz prozor. Pokrivač je povukla skroz do brade.

„Nemoj tako razmišljati, Alf. Nitko ne želi nauditi momcima kakvi smo mi.Mi smo dobri momci”, rekao sam. „Misli na sve ljude koji te vole. Na Batista iClarise i tvoje prijatelje i učiteljice u školi. Svi te oni vole, Alfie. A ja te volimnajviše od sviju.”

Vidio sam njezine razdvojene prednje zube i sjaj u očima kada mi senasmiješila s jastuka.

Ali njezine misli nisu se mnogo razlikovale od mojih. Te sam noći sanjaoJužnu Louisianu, sive čaplje koje stoje između poplavljenih čempresa, poljašećerne trske poplavljene ljubičastom i zlatnom svjetlošću ujesen, mirisameričkog oraha i prasetine u našoj kući, jezičce magle koji su se ujutro kotrljaliiz močvare, tako debeli i bijeli da bi zvukovi – praćakanje ribe, skokovi žaba spanjeva u vodu – dopirali do mene kao da su zarobljeni u mjehurićima vode,pelikane koji su iz smjera sunca odlijetali prema Zaljevu, stabla palmi zelena i



nestabilna na slanom povjetarcu i jela od rakova i riba i svježe pržene krumpirekoji su se jeli čitave godine, kao da tom godišnjem dobu nije bilo kraja i kao dasmrt nije imala nikakva utjecaja na naše živote, i naposljetku pjesmu koja bi misvaki puta slomila srce, La Jolie Blonde, koja je u trenutku vrijeme vraćala u1945. godinu. Naše dvorište je bilo u cvatu, puno hibiskusa i plavih i ljubičastih

hortenzija, a susjedi su dolazili na konjima kako bi plesali pod našimhrastovima.

Sljedećeg jutra nazvala me Tess Regan, učiteljica trećeg razreda ipomoćnica ravnateljice u Alafairinoj školi. Rekla je da ima jednosatnu pauzu u

jedanaest sati i zamolila me da me posjeti kod kuće i porazgovara sa mnom.„Je li nešto nije u redu?” upitao sam.„Možda nije ništa. Radije bih o tome porazgovarala s vama u vašoj kući.”

„Naravno. Slobodno dođite.”Nekoliko minuta kasnije pokucala je na vrata. Na sebi je imala

blijedozelenu pamučnu haljinu, a smeđa kosa bila joj je povezana na potiljkuzelenim rupcem. Po svojim pjegavim ramenima posipala je dječ ji puder.

„Nadam se da vam ne smetam”, rekla je.„Ne, nimalo. Baš sam napravio ledeni čaj. Prekrasan je dan. Možemo popiti

čašu čaja na verandi.”„U redu”, rekla je. Uglovi očiju veselo su joj se stisnuli kada sam iskazao

poštovanje prema njoj kao laiku u katoličkoj osnovnoj školi. Iznio sam

čaj naverandu, pa smo sjeli na dvije stare metalne stolice. Sunce na livadi i stablima je

bilo jako, a bumbari su zujali iznad djeteline u travi.„Jedan me čovjek nazvao nešto ranije”, rekla je. „Rekao je da je vaš

prijatelj iz Louisiane. Htio je znati gdje vi i Alafair živite.”„Kako mu je ime?”„Nije mi ga htio reći.”„Jeste li mu dali adresu?”„Ne, naravno da nisam. Mi ne dajemo ljudima adrese učenika. Rekla sam

mu da nazove informacije. Rekao je da je već pokušao, ali da vam je broj tajan.”„Nije, ali moje adrese nema u telefonskom imeniku, a na informacijama

obično niti ne daju adrese. Zašto vas je taj poziv uznemirio?” Nagnuo sam semalo naprijed.

„Bio je nepristojan. Ne, još više od toga. Glas mu je bio ružan.”„Što je još rekao?”„Neprestano je govorio da je vaš stari prijatelj, da je važno da razgovara s

vama, da bih ja to trebala shvatiti.”„Razumijem.”„Alafair mi je rekla da ste nekada bili policajac. Ima li to kakve veze s

ovim?”



„Možda. Jeste li možda uspjeli primijetiti je li veza bila međugradska?”„Nije mi tako zvučalo.”Pokušao sam razmisliti. Tko je znao da Alafair ide u katoličku školu u

Missouli? Darlene, možda. Ili sam možda rekao nešto Cleteu. Ili je ta osobamožda nazvala u New Iberiju i doznala nešto od Batista ili Clarise. A potom je

mogao nazivati sve katoličke osnovne škole u gradu sve dok ne bi dobio broj.„Što je bila prva stvar koju je taj čovjek rekao?” upitao sam.Usne su joj bile mokre i crvene kada su se odvojile od čaše. Njezine zelene

oči zamišljeno su pogledale prema osunčanom travnjaku.„Rekao je ‘Zovem zbog Davea Robicheauxa’,” rekla je. „Rekla sam mu da

mi nije jasno. Potom je ponovio ‘Zovem zbog Davea’. A ja sam rekla, ‘Hoćetereći da imate nekakvu poruku za njega?’”

„Tada je shvatio da je dobio pravu školu.”„Molim?”„Taj tip je vrlo lukav.”„Žao mi je ako sam krivo postupila”, rekla je.„Ne brinite zbog toga. Vjerojatno samo želi naplatiti nekakav račun. Takvi

me posvuda slijede.” Nasmiješio sam joj se, ali nije mi povjerovala.Ostavila je svoj ledeni čaj na ogradi verande i sjela skupivši koljena i

položivši ruke u krilo. Spustila je pogled, a potom ga ponovno podigla premameni.

„Vjerojatno sam previše znatiželjna, ali vi imate nekakav problem, zar ne?”

„Imam.”„Tko je taj čovjek?”„Nisam siguran. Ako ponovno nazove, bilo bi mi drago da me

obavijestite.”„Je li to nekakav zločinac?”Pogledao sam njezino lice i oči. Pitao sam se koliko istine je spremna

podnijeti. Odlučio sam ne ispitivati njezine granice.„Možda”, rekao sam.Stisnula je čvršće šake u krilu.„Gospodine Robicheaux, ako je on prijetnja Alafair, moramo to znati”,

rekla je. „Imate obvezu reći nam to, mislim.”„Taj momak nije imao teksaški naglasak, ha?”„Ne. Nije imao nikakav naglasak.”„Nekoliko momaka ljuti se na mene. Možda radi za nekoga od njih. Ali oni

su protiv mene. To neće imati nikakva utjecaja na bilo što u vašoj školi.”„Razumijem”, rekla je, a pogled joj je odlutao prema suncem obasjanom

dvorištu.

„Žao mi je. Nisam htio zvučati oštro”, rekao sam.



„Niste. Žao mi je što imate takve probleme.” Ustala je da pođe. „Mislim dabiste trebali razmisliti o tome da nazovete policiju. Vaša kći je prekrasnadjevojčica.”

„Ne postoji nikakav zakon koji čovjeku brani da zatraži nečiju adresu.”„Vjerojatno se razumijete u te stvari bolje noja. Hvala vam na čaju.”

„Pričekajte trenutak. Cijenim vašu pomoć. Doista. A Alafair vas obožava.Ali kada bih ja sada vama počeo objašnjavati svoju situaciju, sutra ujutro jošuvijek bismo bili na toj temi. To je pravi nered, u kojega je uključena gomilazlih ljudi. A ja nemam nikakva odgovora na to. Ponekada vam policija

jednostavno ne možda pomoći. Zbog toga kako starim sve više i više vjerujem umolitvu. Tada se barem osjećam kao da sam u kontaktu s nekim tko doista imaautoritet.” Ponovno sam se nasmiješio, i ovoga puta je to prihvatila.

„Kladim se da će se sve dobro završiti”, rekla je, a oči su joj se nasmiješile.Stisnula mi je ruku i spustila se stepenicama prema pločniku, izvan sjene

verande, na sunce, koje joj je obasjalo potkoljenice.

Otišao sam u kuhinju i pripremio si zdjelu žitnih pahuljica za ručak. Doksam jeo, zurio sam kroz prozor prema susjedovoj žutoj mački koja se penjala pokrovu garaže uz cestu. Iznad njezine glave, dvije su golubice sjedile natelefonskim žicama. Tko je bio čovjek koji je nazvao telefonom? Razmišljaosam. Mehaničar Sally Dia iz Vegasa? Ili možda netko tko je radio s HarryjemMapesom. Zašto ne? To bi Mapesu bio siguran način da me drži iznerviranim i

neuravnoteženim. On je bio osoba koja je slala injekcije i prijetnje nevinomdjetetu. Telefonski poziv u školu bio bi u skladu s njegovim ranijim ponašanjem.Tako bi barem rekao policijski forenzički psiholog.

Osim činjenice da sam ja bio optuženi u nadolazećem suđenju za ubojstvo,a Mapes svjedok optužbe. Pravni je aparat bio na njegovoj strani; on je bioprijatelj suda, lancem izudarana žrtva alkoholičara, bivšeg policajca. Mapes senije imao zbog čega truditi oko ovoga.

Što me dovelo do moje prvotne pretpostavke i upozorenja DanaNygurskog, onog s kojim se uistinu nisam želio suočiti. Čovjekom bez lica čije

je jedino ime bilo Charlie.Nazovite policiju, rekla je. Dobri Bože, pomislio sam, zašto u ovakvim

problematičnim situacijama gotovo svatko pribježe aksiomima i društvenimlijekovima u koje u stvarnosti nitko ne vjeruje? Tess Regan je dobra djevojka, a

ja sam se u svojoj frustraciji očito previše silovito okomio na nju, ali upitajte se, jeste li ikada poznavali nekoga kome je bračni savjetnik doista i spasio brak, čiji je alkoholizam izliječio psihijatar, čijeg je sina socijalni radnik uspio izvesti napravi put da ne završi u popravnom domu? U pravoj, gruboj tučnjavi ugostionici, biste li radije da vas čuva liberalni akademik ili polupismeni seljak?

Odvezao sam se do trgovine sportskim potrepštinama Bob Ward, trgovineplaninarskom, ribičkom i lovačkom opremom za koju sam čuo još Louisiani, i



upotrijebio svoju Master karticu kako bih kupio revolver kalibra .38, kutijumetaka i futrolu po mjeri, polovnu sačmaricu i kutiju metaka velikog kalibra.Kod kuće sam odnio kutiju s alatom iz kamioneta u kuhinju, izvadio gornjupolicu iz kuhinjskog ormara i gurnuo futrolu revolvera na dno ormara. Vratiosam policu na mjesto, stavio pet metaka u revolver, namjestio lokot na praznu

komoru, gurnuo revolver u futrolu i zatvorio kožni poklopac preko lokota.Potom sam izvadio pilu za metal iz kutije s alatom, polegao sačmaricu nastepenice stražnje verande, čvrsto naslonio koljeno na nju i prepilio obje cijevi irebrasti nišan tridesetak centimetara iznad ležišta metka. Otvorio sam zadnjakcijevi, pogledao kroz cijevi prema čistim, podmazanim spiralama svjetla, ubaciodva metka u ležišta, zatvorio zadnjak, postavio osigurač i stavio sačmaricu nagornju policu ormara u prednjem hodniku.

Uz .45 u spavaćoj sobi, sada neće biti mjesta u kući na kojem neću imatigotovo neposredan pristup oružju. Nije to bio lijek za sve, ali bilo je to sve što

sam imao. Mogao sam žaliti koliko sam htio što sam razbio glavu Sallyju Diu okamionet pred njegovim prijateljima, ali ako je bio povezan s HarryjemMapesom ili tvrtkom Star Drilling, a ja sam vjerovao da jest, bilo je samopitanje vremena kada ću se naći suprotstavljen obitelji Dio.

Još uvijek sam bio umoran od jučerašnje vožnje preko Dividea. Ne, bilo jetu nešto više od toga. Bio sam umoran od rada na nečemu što je izgledalo danema nikakva rješenja, od hodanja u nečemu što je postajalo prava noćna morana javi, od osjećanja da sam zaslužio sve to, da sam nekako sve to sam tražio, da

je bilo neizbježno da se provezem u drvenim kolicima poput osuđenog zločinca

iz sedamnaestog stoljeća, škripeći po kaldrmi ceste kroz gomilu premapovišenoj platformi gdje me čekao čovjek s kukuljicom na glavi, s kotačem zamučenje i željeznom motkom.

Obukao sam kratke hlačice, tenisice i majicu odsječenih rukava i otrčaosedam kilometara uz rijeku. Bio je dan bez oblaka, nebo je bilo plavo, a borovivisoko gore na planinama izgledali su kao da podrhtavaju na svjetlu. Na jugu,planine Bitterroots bile su oštre i nazubljene kao da ih je netko odsjekaobritvom. Proljetno topljenje snijega počelo se spuštati prema rijeci, velikookruglo kamenje koje je bilo prekriveno vodenom maticom svega dva dana

ranije, sada je bilo izloženo suncu, a ostaci larvi bili su pričvrš

ćeni za kamenjesa strane. Trčao sam skroz do studentskog dijela grada, prešao rijeku preko

napuštenog željezničkog mosta i pogledao ispod sebe prema ribiču koji jeizvlačio pastrvu iz rijeke na šljunak. Riječna obala bila je obrubljena kanadskimtopolama i vrbama, a vjetar je puhao iz smjera kanjona Hellgate i okretao mladolišće, tako da su stabla izgledala kao da su se presvukla u blijedozelenu boju utren oka, koja se isticala na smećkastoj podlozi rijeke.

Kada sam se vratio do svog kvarta, tijelo mi je bilo obliveno znojem imogao sam osjetiti toplinu sunca duboko ispod kože. Napravio sam pedesetsklekova na stražnjim stepenicama, pedeset trbušnjaka, stotinu čučnjeva idvadeset i pet zgibova na željeznoj cijevi koja je držala uže za sušenje rublja,dok me susjedov žuti mačak promatrao s krova garaže. A onda sam tiho sjedio u



travi, podlaktica naslonjenih na koljena, udišući slatkasti miris djeteline, a pulsmi je bio pravilan i snažan i privremeno siguran kao dvadeset godina ranije.

Mjesec je bio nisko te večeri, negdje iza crnih obrisa Bitterrootsa, a munjebez kiše skakutale su između oblaka iznad planina. Mogao sam osjetitielektricitet i nadolazeću kišu, a stabla u ulici bila su tamna i tresla su se na

vjetru. U devet sati zazvonio je telefon.„Halo”, rekao sam.„Možeš li doći ovamo, Dave?” Linija je bila opterećena statičkim

šumovima.„Clete?”„Potreban si mi ovdje, čovječe. Jako je strašno.”„Što je bilo?”„Darlene...Jebiga, čovječe. Mrtva je.”



8

Dadilje nije bilo kod kuće. Pronašao sam telefonski broj Tess Regan utelefonskom imeniku, nazvao je, a potom odveo Alafair kod nje.

Sat i pol kasnije prošao sam prašnjavim prilazom prema Cleteovoj malenojdrvenoj kući na jezeru Flathead. Sva su svjetla bila upaljena. Kišilo je, a jezero

je bilo crno u pozadini, i ja sam mogao vidjeti kako pada kiša na svjetlu koje jedopiralo kroz prozore. Dalje uz prilaz, iza elektroničke kapije, Diova kuća jebila tamna. Pokucao sam na Cleteova ulazna vrata; kada mi se nitko nije javio,ušao sam unutra.

Začuo sam kako netko povlači vodu u toaletu u stražnjem dijelu kuće, apotom je on izišao iz spavaće sobe s mokrim ručnikom prislonjenim na usta.Lice mu je izgledalo beskrvno, koža na njemu nategnuta poput sjenila nasvjetiljci. Kravata mu je bila olabavljena, a bijela košulja mokra na prednjojstrani. Sjeo je za stol pokraj staklenih kliznih vrata i glasno otpio gutljaj iz šaliceza kavu, koju je uhvatio cijelim dlanom kako bi spriječio drhtanje ruke. Na stoluispred njega bila je litra mlijeka u kartonu i petina čokoladice s viskijem.Duboko je udahnuo dim cigarete Camel i zadržao dim u sebi kao da puši džoint.Dah mu je zaškripao u grudima kada je izdahnuo. Vani na jezeru, osvijetljena,

usidrena jedrilica ljuljala se na valovima.Ponovno je protrljao ručnikom usta, a potom potiljak svog snažnog vrata.„Ne mogu ništa zadržati u sebi. Mislim da imam čir”, rekao je.„Gdje je ona?”„U glavnoj kupaonici.” Pogledao me svojim podbuhlim licem i progutao.„Saberi se.”„Kada sam se vratio iz Missoule, našao sam je takvu. Ne mogu to

podnijeti.”Ali nisam ga slušao. Otišao sam niz hodnik do kupaonice. Kada sam

pogledao unutra, morao sam se jednom rukom uhvatiti za dovratak. Napločicama na podu ležala je britvica, pričvršćena čvrsto za pod njezinom krvlju.Ona na sebi nije imala odjeće i kliznula je u kadu na bok, tako da joj je samopola lica virilo iz sapunaste crvene vode. Na oba zapešća imala je dubokerezove.

Oh, dobri Bože, pomislio sam, i morao sam duboko udahnuti i svrnutipogled.

Krvarila je sve dok nije postala gotovo bijela. Sjeo sam na rub kade idotaknuo njezinu, meku, mokru kosu jagodicama prstiju. Bila je poput mokrogperja.

Na zrcalu iznad umivaonika ružem su bile ispisane riječi:



C,

ODLAZIM,

ZBOGOM, LJUBAVI,

D

Prošao sam rukom kroz kosu i tupo zurio u nju. Potom sam ugledao sitneogrebotine i crvene modrice, poput blijedih jagoda, na njezinom vratu i ramenu.Donio sam plahtu iz spavaće sobe i pokrio je njom, a potom se vratio u dnevnusobu.

Clete si je točio još jedan viski s mlijekom za stolom. Dim iz njegovecigarete uzdizao se iznad žutih nikotinskih mrlja na njegovim prstima. Koža okonjegovih očiju naglo se izravnala kada je ugledao izraz mog lica.

„Hej, makni taj izraz s lica,čovje

če”, rekao je.„Što si radio u Missouli?” rekao sam.

„Išao sam po cigarete za Salovog starog. Samo jedna trgovina u Missouliprodaje takve.”

„Zašto baš večeras?”„Tako mi je rekao.”„Zašto nisi nazvao policiju?”„Zato što će me uhititi zbog ovoga.”„Zbog samoubojstva?” pažljivo sam promatrao njegovo lice.

„Nije to nikakvo samoubojstvo. Znaš i sam da nije.”„Clete, ako si ti ovo učinio...”„Jesi li poludio? Namjeravao sam je pitati da se uda za mene. Sada

posjećujem psihijatra jer sam sav sjeban, ali kada bi mi se stanje popravilo,mislio sam da ću nas odvesti natrag u New Orleans, živjeti običnim životom,možda otvoriti krčmu, otići što dalje od ovih prevaranata.”

Smireno sam pogledao njegove oči. Zurile su u mene, sitne poput zelenihšpekula, kao da nisu imale kapke. Zašiveni ožiljak koji mu se protezao odgrebena nosa kroz obrvu bio je crven poput cikle. Potom je spustio pogled iotpio gutljaj viskija s mlijekom.

„Nije me briga što ti misliš”, rekao je. „Ako misliš da sam postaoljubomoran zbog toga što je bila s tobom, u pravu si. Ali nisam je krivio zbogtoga. U stanju sam trenutno u kojem si ne mogu pomoći. Psihijatar kaže da mi jeto zbog svega onoga što se dogodilo u New Orleansu i zbog toga što radim zaljigavce i pretvaram se da mi se to sviđa, dok zapravo na te ljude ne bih nitipljunuo. Ali nisam krivio nju. Shvaćaš li to?”

„Rekla ti je?”

„A što mi ima reći?Č

ovjek takve stvari uvijek zna. Drži se dalje od mojihosobnih stvari, Udaraču.”



„Pokrio sam je plahtom. Nemoj se vraćati onamo dok ne stigne policija.”Podigao sam telefonsku slušalicu. Mjesečina se probila kroz rupu između oblakaiznad planina na suprotnoj strani jezera, pa sam mogao vidjeti pjenu navalovima nošenima vjetrom.

„Vidio si modrice?” rekao je Clete.

„Jesam.”„Većina lokalnih ljudi nije baš previše pametna. Ali kada mrtvozomik

obavi autopsiju, doći će po mene.”„Možda. U čemu je stvar?”Ponovno je otpio gutljaj iz šalice, a potom povukao dim cigarete.„Večeras baš i nisi pun sućuti, ha?” rekao je.„Da budem iskren, ne znam što osjećam prema tebi, Clete.”„To je učinio Sal. Morao je to biti on. Ja ću završiti u zatvoru, a on će

svirati rock ‘n’ roll s Dixiejem Leejem i kretenima iz Tahoea. Sreditću ja toggada, čovječe. Raznijet ću mu glavu. I to na komadiće.”

„Koji je njegov motiv?” spustio sam slušalicu.„Ne treba mu motiv. On je psihotičan.”„Ne vjerujem u to.”„Ona je nešto nanjušila. Bilo je to povezano s naftom, s Dixiejem Leejem,

možda s drogom. Ne znam. Vjerovala je u duhove. Mislila je da joj oni prenoseporuke. A onda je jučer vidjela Sala kako daje drogu Dixieju Leeju i dvamadjevojkama iz Tahoea, i rekla mu je da je on jebeni rak, da će jednoga dana takvi

poput njega biti natjerani natrag u rupe u zemlji. Shvaćaš li to? Rupe u zemlji.”„A gdje su Diovi sada?”„Rekli su da se idu malo zabaviti u Bigfork.”„Jesi li čuo da Sally Dio govori bilo što o momku imenom Charlie?”„Charlie? Ne. Tko je on?”„Neki plaćeni ubojica iz Vegasa.”„Pričekaj malo, pokupili su nekog tipa na aerodromu u Missouli sinoć.

Mislio sam da je on samo još jedan od Salovih ulizica. Ponudio sam se da jaodem po njega, ali Sal mi je rekao da mi je potrebna slobodna večer.”

„Kako je izgledao?”„Ne znam, nisam ga vidio.”Oblaci iznad jezera bili su srebrni na mjestima gdje se probijala mjesečina,

a voda ispod njih bila je crna i obasjana svjetlom.„Sada ću pozvati policiju, a onda idem”, rekao sam. „Ne želim da se moje

ime miješa u ovo, u redu?”„Kako god kažeš.” Potom je rekao, „To si doista hladnokrvan. Hladnokrvni

čovjek. Uvijek si i bio. Nitko ne može uzdrmati starog Udarača. Mogli bi paliti

šibice struganjem o tvoju dušu, a ti ne bi niti trepnuo.”Nisam mu odgovorio. Izišao sam van na sitnu kišu i prigušenu mjesečinu iodvezao se kamionetom niz cestu pokraj jezera prema Polsonu. Stabla višanja u



voćnjacima bila su puna kapljica kiše koja se presijavala pod svjetlom mojihfarova. Brda su bila mračna, a dolje na plaži sam ugledao bijelu liniju pjene koja

je klizila pijeskom. Uz zatvorene prozore, znojio sam se u kamionetu. Prošaosam pokraj neonskim svjetlima osvijetljene gostionice, doka s čamcima nakojem su bila obješene žarulje, od vjetra zaštićene udubine gdje su borovi rasli

skroz do ruba vode, daščare u kojoj su se ljudi zabavljali, a netko još uvijekroštiljao na tami verande.Onda sam skrenuo istočno od Polsona, prema rubu jezera i krenuo prema

dolini Jocko, i znao sam da će sa mnom sve biti u redu. Ali iznenada, oblaci suponovno prekrili mjesec, nebo je postalo crno poput izgorenoga metala, i snažan

je vjetar zapuhao sa snijegom prekrivenih vrhova planina Mission. Zavjesa gustekiše pomela je livade, kanal za navodnjavanje, močvaru, javorove i potokobrubljen vrbama. Munje su poskakivale s vrhova planina po crnoj kupoli neba,grmljavina je odjekivala kanjonima, a kamenčići veličine kovanica zveketali su

mi po kamionetu poput malenihčeki

ća.Skrenuo sam uz rub ceste, znoj mi je u potocima tekao s lica, a prozori su

mi bili potpuno prekriveni kapljicama vlage. Kamionet se snažno zaljuljao podnaletom vjetra. Zglobovi su mi bili okrugli i bijeli dok sam čvrsto držaoupravljač. Osjetio sam kako stišćem zube, kako metalni zglobovi kamionetapucketaju i napinju se; a potom je mojim tijelom prošao drhtaj od kojega su mise usta otvorila, kao da me netko dlanovima udario po oba uha. Kada samzatvorio oči pomislio sam da sam vidio potok bakrene boje po kojem su šibalekapi kiše, a u njemu pastrvu raskidanih usta, kojoj je krv istjecala kroz škrge.

Sljedećeg jutra otišao sam do stare crkve izgrađene od cigala pokrajAlafairine škole. Iznad doline nadvilo se osunčano plavo nebo. Visoko gore na

jednoj od planina iznad kanjona Hellgate, vidio sam konje koji su paslimladutravu i vučiku ispod drveća, a stabla duž rijeke bila su tamnozelena odkiše. Rijeka je izgledala duboka i hladna između suncem zagrijanog stijenja koje

je virilo iznad površine vode. Netko je zasadio vrt pokraj sporednih vrata crkve,pa su žute ruže i klasasta metvica cvjetali pokraj zida od crvene cigle. Ušao sam

u crkvu, prekrižio se pokraj posude sa svetom vodom i kleknuo u klupu blizuoltara. Poput gotovo svih katoličkih crkvi, i ova je mirisala po kamenu i vodi,tamjanu i zapaljenom vosku. Mislim da to nije slučajnost u katoličkoj crkvi.Mislim da su možda katakombe, u kojima su rani kršćani slavili misu, mirisaliidentičnim mirisom.

Molio sam za Darlene, za Alafair, mog oca i brata i naposljetku za sebe.Mišićavi, plavokosi svećenik u crnim hlačama, ulaštenim kaubojskim čizmama imajici ušao je u prostor crkve iz sakristije i počeo micati vaze s cvijećem soltara. Prišao sam do ograde pokraj koje se pričešćivalo, predstavio se i upitao

ga bi li me htio ispovjediti.„Idemo u vrt”, rekao je.



Između crkve i župnog ureda nalazio se osunčani prostor travnjaka icvjetnih lijeha, s kamenim klupama, hranilicama za ptice i malenimstaklenikom. Svećenik i ja sjeli smo jedan pokraj drugoga na klupu, i ja sam muispričao sve o svom odnosu s Darlene i o njezinoj smrti. Dok sam govorio, on jepodizao grudice zemlje i stavljao ih u zemlju biljke lončanice. Kada sam dovršio

priču, neko vrijeme je šutio; a potom je rekao, „Nisam posve siguran što topriznajete. Osjećate li da ste iskoristili tu ženu?”„Ne znam.”„Mislite li da ste na neki način doprinijeli njezinoj smrti?”„Mislim da nisam. Ali nisam siguran.”„Mislim da vas muči nešto drugo, nešto o čemu još nismo razgovarali.”Ispričao sam mu sve o Annie, o hicima iz sačmarice koji su odjekivali u

tami naše spavaće sobe, o pokrivaču natopljenom njezinom krvlju, o hladnoćinjezinih prstiju kada sam ih stavio u usta. Čuo sam ga kako diše pokraj mene.

Kada sam podigao pogled prema njemu, vidio sam da je s mukom progutao.„Žao mi je”, rekao je.„To me nikako ne prolazi, Oče. Ne vjerujem da će ikada proći.”Podigao je još jednu grudicu prašine iz trave i počeo je drobiti u biljku, a

potom je ispustio iz ruke.„Osjećam se neprikladnim za davanje savjeta u ovom slučaju”, rekao je.

„Ali mislim da ste vi dobar čovjek i da nepotrebno mučite sami sebe. Bili steusamljeni kada ste upozna tu Indijanku. Očito vam je bilo stalo do nje. Ponekada

je možda tašto osuđivati sebe. Jeste li ikada razmišljali o tome na taj način?Iznesete nešto pred Bogom, a onda dopustite da On bude mjera dobra i zla uvašem životu. A ja ne vjerujem da ste uzrokovali smrt svoje supruge. Ponekadkada nam se u životu dogodi takvo zlo, mi ga ne možemo objasniti, pa krivimoBoga ili sami sebe. U oba slučaja smo u krivu. Možda je vrijeme da pustite samisebe iz zatvora.”

Nisam mu ništa odgovorio.„Želite li otpuštenje grijeha?”„Da.”

„Za što?”„Ne znam. Za moje neprikladnosti. Moje neuspjehe. Za bilo kakvu bol ilištetu koju sam nanio nevinoj osobi. To je najbolje što mogu reći. Ne mogu toopisati.”

Nadlakticama se naslonio na bedra. Pogledao je dolje prema svojimčizmama, ali u njegovim sam očima primijetio tugu. Duboko je udahnuo.

„Volio bih da sam vam mogao više pomoći”, rekao je. „Ne možemo seuvijek sami nositi sa životom. Naše iskustvo je ograničeno.”

„Bili ste više nego ljubazni.”

„Dajte si vremena, gospodine Robicheaux.” Potom se nasmiješio i rekao,„Nema svatko tu čast da ugleda zasljepljujuće svjetlo na putu za Damask.”



Kada sam napustio taj sunčani, zeleni vrt između zgrada, klečao je ucvjetnoj lijehi, kopajući rupu za cvijet s ružičastim prugama, pogleda upotpunosti usmjerenoga na posao, jer mu je dan očigledno bio organiziran ispokojan i predvidljiv na način na koji moji dani nisu bili još od onoga danakada sam izišao iz aviona u dizelskim gorivom ispunjen vrući zrak u zračnoj

bazi Tan Son Nhut 1964. godine.

Htio sam se vratiti u prošlost. Mislim da to nije uvijek loše. Ponekada jednostavno morate proći kroz vrata u svom umu i izgubiti trideset ili četrdesetgodina kako biste se sjetili tko ste vi doista. Možda je to samozavaravanje,mentalno opijanje koje sam koristio kako bih pobjegao od svojih problema, alinije me briga. Mi smo zbroj onoga što smo učinili i gdje smo bili, a ja iskrenovjerujem da je na mnoge načine svijet u kojem sam ja odrastao bio bolji od

ovoga u kojem danas živimo.Stavio sam džepni primjerak knjige Ernesta Gainesa O ljubavi i prašini u

džep, otišao do parka Bonner i sjeo na klupu ispod javorovog stabla i čitao.Fontana i betonski bazen oko nje izgledali su suhi i bijeli na suncu, a u daljini suse vidjele planine, oštre i plave nasuprot oblacima. Vjetar je bio hladan i puhao

je iz sjene, ali ja sam već bio zadubljen u roman, čija se radnja odvijala naplantaži šećerne trske i batate u Južnoj Louisiani 1940-ih godina. Ne, to nijedoista istina. Nakon svoje druge godine fakulteta, ljeto sam proveo u NewIberiji. Moj brat Jimmie i ja radili smo na priobalnoj seizmografskoj platformi i

kupili si Fordov kabriolet iz 1946. godine, na kojega smo ugradili dvostrukeholivudske ispušne prigušivače i posebne dodatke na odbojnike, obojali ga ukanarinac žutu i lakirali i laštili sve dok se metal od kojega je bio napravljen nijedoimao da ima mekoću i duboki sjaj maslaca. Bilo je to najbolje ljeto mogživota.

Tada sam se po prvi puta ozbiljno zaljubio, u djevojku koje je živjela naŠpanjolskom jezeru, izvan grada i, kao što uvijek biva slučaj s prvim ljubavima,sjećao sam se svake pojedinosti tog ljeta, kao da nikada prije u životu nisamdoživio ljeto, ponekada s intenzitetom koji mi je gotovo slamao srce. Bila je

Cajun kao i ja, a kosa joj je bila smeđa i izblijedjela od sunca u pramenovima,tako da je izgledala poput tamnog meda kada bi je vjetar podigao. Plesali smo uVoorhiesovom krovnom vrtu u Lafayetteu i Slicku u St. Martinvilleu, pili pivoJax za dvadeset centi ispod hrastova u Jelenovom drive-inu u New Iberiji; lovilismo pastrve na jezeru, išli na večere od rakova i riba u Cypremort Point i vozilikući u ljubičastu večer, dugom crnom općinskom cestom s dvije trake koja seprotezala između čempresa i hrastova, uz topli vjetar koji je puhao iz Zaljeva,mladu, zelenu šećernu trsku na poljima, zapadno nebo obojano vatrom, izaglušujuće cvrčanje cvrčaka na stablima.

Bila je to jedna od onih djevojaka koje su voljele sve načovjeku kojega suodabrale da bude njihov. Nikada se nije svađala niti prepirala, bila je zadovoljna

na bilo kojem mjestu ili u bilo kojoj situaciji kada smo bili zajedno, i bilo je



dovoljno da samo dotaknem njezin obraz prstima kako bih je potaknuo da mi sepribliži, da se stisne uz mene, da me poljubi u vrat i stavi ruku ispod mojekošulje. Kišilo je svakog poslijepodneva, pa bismo se ponekada, kada bi seoblaci razišli i postali ružičasti na obzoru, odvezli do doka gdje je moj otacdržao svoj čamac, kapljice bi s čempresa kapale u vodu, a na prigušenom svjetlu

njezino bi lice imalo boju i ljepotu tek rascvjetanog cvijeta.Pjesma Jimmy Clantona Just a Dream svirala je na svakom džuboksu uJužnoj Louisiani toga ljeta, a radio prijemnici u automobilima uvijek su biliokrenuti na Randy’s Record Shop koji se emitirao iz Memphisa u ponoć, akojega bi Randy započinjao pjesmom Sewannee River Boogie. Svako jutro bilo

je puno iščekivanja, prigušenog svjetla u krošnjama oraha ispred prozora mojesobe, nevine požude i uvjerenja da ću za nekoliko sati biti ponovno s njom, i daapsolutno ništa neće stati između nas. Ali sve je završilo zbog nerazumnog,mladenačkog problema. Povrijedio sam je nehotice, na način koji nisam mogao

objasniti niti sebi, a još manje njoj, a moja je tišina uzrokovala još veću bol, pame to, mnogo godina kasnije, još uvijek povremeno muči.

Nikada neću zaboraviti to ljeto, svejedno. To je katedrala koju ponekadaposjetim kada ništa drugo ne pomaže, kada mi se srce čini otrovanim, tlo podnogama uzdrmanim, a mrtvo lišće leti ispred prozora moje duše poput komadićasasušene pergamene.

Vlastito iskustvo mi je govorilo da tuga i osjećaj gubitka ne postaju nužno

prihvatljiviji s vremenom, i da predanost njima nema nikakve vrijednosti ni zažive niti za mrtve. Sljedećeg jutra otišao sam ponovno u šerifov ured.Šerif je izgledao okruglo i tvrdo poput drvene bačve. Njegovo tamnoplavo

odijelo bilo je umrljano pepelom cigarete kojega je pokušao očistiti vlažnimpapirnatim rupčićem; imao je kratko ošišanu sijedu kosu, a bijele epolete nakošulji bile su mu tako pažljivo izglačane da su mu dlake na prsima virile poputklupka žice. Bio je jedan od onih izabranih provoditelja prava koji su vjerojatnobili mehaničari ili vozači kamiona prije no što ih je netko nagovorio da senatječu za mjesto šerifa. Sjedio je za uglom svog radnog stola dok smo

razgovarali, a ne iza njega i pušeći cigaretu pogledavao kroz prozor prema jezeru tako usredotočeno da sam vjerovao da već unaprijed zna ishod našegrazgovora i da razgovara sa mnom samo zato što je obvezan održavati odnose s

javnošću kao dio svog radnog mjesta.„Bili ste istražitelj umorstava u New Orleansu?” upitao je.„To je točno.”„A potom istražitelj u šerifovom uredu u...kako li se ono zove to mjesto?”„New Iberia. U njoj se proizvodi Tabasco umak.” Nasmiješio sam mu se,

ali pogled mu je i dalje bio usmjeren kroz dim cigarete prema plavim valovima

jezera.„Poznajete li agenta DEA imenom Dan Nygurski?”



„Da.”„On je bio ovdje jučer. Rekao je da mogu računati na vaš posjet danas.”„Razumijem.”„Rekao mi je da bih vam trebao reći da se vratite natrag u Louisianu. Što vi

mislite o tome?”

„Lako je davati savjete drugima.”„Zanima vas mrtvozomikovo izvješće?”Ispustio sam zrak. „Da, gospodine, zanima me”, rekao sam.„Zato što mislite da je ubijena?”„Točno.”„Zašto? Tko je imao razloga ubiti je?”„Provjerite dosje Sallyja Dia. Provjerite i čovjeka imenom Harry Mapes.”

Osjetio sam kako mi se bijes sve više primijeti u glasu, pa sam zastao.

„Razmislio bih i o Purcelu, također.”„Iz onoga što mi je bilo rečeno, sve su to ljudi s kojima ste vi imaliproblema u nekom razdoblju. Mislite li da ste posve objektivni u ovomtrenutku?”

„Diovi su životinje. Kao i Mapes. Purcel je ubio čovjeka za nekeparamilitame luđake u New Orleansu. Ne bih podcjenjivao potencijal bilo kogaod njih.”

„Zašto bi je Purcel ubio?”Po prvi puta me pogledao sa zanimanjem. Spustio sam pogled prema

svojim cipelama. Onda sam ga ponovno podigao.„Ja sam bio u vezi s Darlene”, rekao sam. „Znao je za to.”Šerif je kimnuo glavom i nije ništa odgovorio. Otvorio je ladicu svog

radnog stola i izvadio podlogu na kojoj su bile pričvršćene fotokopije formularakakve okružni mrtvozornici koriste tijekom obdukcije.

„Bili ste u pravu u vezi modrica”, rekao je. „Imala ih je na vratu iramenima.”

Htio sam da nastavi.„Također je imala kvrgu na potiljku”, rekao je.„Da?”„Ali prolazi kao samoubojstvo.”„Molim?”„Čuli ste me dobro i prvi put.”„Što je s vama? Ne prihvaćate vlastiti nalaz obdukcije?”„Slušajte, Robicheaux, nemam nikakvih dokaza da se nije sama ubila. S

druge strane, sve upućuje na to da jest. Mogla je udariti glavom u rub kade.Mogla je te modrice zadobiti na bilo koji način. Možda ne želite ovo slušati, ali

Indijanci ovdje neprestano upadaju u neprilike. Opijaju se, tuku se u krčmama,obitelji se premlaćuju na mrtvo ime. Ne krivim ih. Nemam ništa protiv njih.Mislim da su jako loše prošli. Ali jednostavno je tako. Slušajte, ako bih na ikoga



posumnjao, morao bi to biti Purcel. Ali ne vjerujem da je on to učinio. Čovjek jedoista utučen zbog ovoga.”

„A što je sa Sallyjem Diom?”„Dajte mi motiv, smjestite ga u kuću, ja ću potpisati nalog.”„Činite veliku pogrešku, šerife.”

„Recite mi kako. Recite mi to, molim vas.”„Odlučili ste ići linijom manjeg otpora, puštate ih da se izvuku. Ako Diovi

osjete slabost u vama, pojest će vas živoga.”Otvorio je duboku ladicu na donjem dijelu svog radnog stola i izvadio iz

nje palicu. Slojevi crne boje na njoj bili su otkrhnuti, a dio za koji se palica držibio je omotan kožnom trakom i na njega je bila pričvršćena omča kojom sepalica pričvršćivala oko zapešća. Spustio ju je s treskom na stol.

„Momak kojega sam zamijenio ovdje dao mi je ovu palicu onoga danakada sam preuzeo dužnost”, rekao je. „Rekao mi je ‘Ne moraju svi ići uzatvor.’A ima dana kada padnem i u takvo iskušenje. Vidim Dia u trgovini izadršćem. Ovo je dobra zemlja. On ne pripada ovamo. Ali ja mu ne razbijemglavu, ne dopuštam niti svojim zamjenicima da to učine. Ako to nekome neodgovara, to je njihov problem.” Ugasio je cigaretu u pepeljari ni ne pogledavšime.

„Pretpostavljam da ću krenuti”, rekao sam i ustao. A potom sam dodao, „Jeli obdukcija otkrila još nešto neobično?”

„Ne meni ili mrtvozomiku.”

„Što još?”„Mislim da smo završili ovaj razgovor.”„Dajte, šerife, još malo pa odlazim.”Ponovno je pogledao u izvješće.„Samo ono što je večerala, tragove sjemena u rodnici.”Udahnuo sam i pogledao kroz prozor prema električnom plavilu jezera i

niskim zelenim brdima i borovima u daljini. Potom sam se uhvatio prstima zazatvorene kapke i greben nosa i stavio sunčane naočale.

„Niste bili u pravu u vezi Cletusa”, rekao sam.

„O čemu to pričate?”„On to nije učinio. On je impotentan. Bila je silovana prije no što je

ubijena.”Uvukao je zrak kroz zube, nasmiješio se sam sebi, lagano odmahnuo

glavom i otvorio novine ispred sebe na sportsku rubriku.„Morat ćete me izviniti”, rekao je. „Ovo je jedino vrijeme kada stignem

čitati.”

Iz ureda sudskog patologa saznao sam da je obitelj preuzela tijelo Darlenetoga jutra i da se sahrana održava sljedeće poslijepodne u rezervatu Blackfeeta.



Sljedeći dan je bila subota, pa se Alafair povezla preko planina sa mnom doDupuyera, na južnoj strani rezervata. Iz lokalnih novina sam saznao da će seslužba Božja održati u baptističkoj crkvi na rijeci Marias u dva sata. Ručali smou restoranu od dasaka koji je bio izgrađen pokraj benzinske postaje. Nisam imaoteka i nisam mogao pojesti cijelu svoju porciju, pa sam zurio kroz prozor na

prašnjavu cestu dok je Alafair jela svoj hamburger. Gostionice su dobroposlovale. Zahrđali kamioneti i preveliki stari gutači goriva bili su parkiranikoso u odnosu na rubnik, i ponekada su cijele obitelji sjedile bez riječi u njimadok je otac bio u gostionici. Ljudi koji su u isto vrijeme izgledali očajno islomljeno zbog prethodne noći sjedili su na rubniku, pozornosti usmjereneprema ničemu, usta otvorenih poput tihih, tek izlegnutih ptića.

A onda sam ugledao Alafair kako ih promatra, škiljeći, kao da se lećafotoaparata u tom trenutku otvarala u njezinom umu.

„Što vidiš, momčiću?” upitao sam.

„Jesu li to Indijanci?”„Naravno.”„Oni su poput mene?”„Pa, ne baš posve, ali ti si možda dijelom Indijanka. Indijanska Cajunka iz

Bayou Techea”, rekao sam.„Kojim jezikom oni govore, Dave?”„Engleskim, baš kao ti i ja.”„Oni ne znaju španjolske riječi?”

„Ne, bojim se da ne znaju.”Vidio sam upitan izraz, a potom se zabrinut pogled pojavio na njezinomlicu.

„Što ti je na umu, momčiću?” upitao sam.„Ljudi u mom selu. Oni su sjedili ispred klinike. Kao i ovi ljudi ovdje.”

Promatrala je starijeg čovjeka i ženu na rubniku. Žena je bila debela i na sebi jeimala vojničke čizme i prljave sportske čarape, a koljena su joj bila raširena takoda joj se vidjelo ispod haljine. „Dave, ovdje nemaju vojnika, zar ne?”

„Izbaci si te misli iz glave”, rekao sam. „Ovo je dobra zemlja, sigurno

mjesto. Moraš vjerovati ono što ti kažem, Alf. Ono što se dogodilo u tvom selune događa se ovdje.”Odložila je hamburger na tanjur i spustila pogled. Uglovi usana bili su joj

okrenuti prema dolje. Šiške su joj ravno visjele preko tamnog čela.„Dogodilo se Annie”, rekla je.Pogledao sam od nje i osjetio kako s mukom gutam. Nebo se naoblačilo,

vjetar se podigao i nosio je prašinu ulicom, a sunce je izgledalo poput malenogžutog kolačića na jugu.



Služba božja održavala se u drvenoj crkvi čija je bijela boja bila punamjehurića i gulila se u trakama. Svi ljudi u crkvi bili su Indijanci, ljudi s kosomspletenom u pletenice, radom izmučenim licima, rukama koje su rukovalekladama bez rukavica na velikoj hladnoći, osim Cletea i Dixieja Leeja, koji susjedili u prednjem redu pokraj lijesa. Lijes je bio napravljen od crnog metala,

obrubljen i podstavljen bijelom svilom, opremljen sjajnim mjedenim ručkama.Kosa joj je bila crna u usporedbi sa svilom, lice našminkano, usne crvene kao da je upravo popila čašu hladne vode. Bila je odjevena u košulju od jelenje kože iimala ogrlicu s ljubičastim staklenom pticom, krila raširenih u letu. Samo jegornji dio lijesa bio otvoren, pa njezine podlaktice nisu bile vidljive.

Koža na Cleteovom licu bila je sjajna i nategnuta preko kostiju. Izgledao jekao komad kuhane šunke u plavom odijelu. Mogao sam vidjeti kutiju cigareta udžepu njegove košulje; njegova snažna zapešća koja su virila iz rukava košulje;ovratnik mu je bio razvučen ispod svezane kravate; remen futrole revolvera

ocrtavao mu se na leđima kroz sako. U o

čima je imao pogled

čovjeka koji zuri uplamen šibice.

Nisam čuo, točnije nisam slušao, ono što je govorio propovjednik. Bio je tosumoran i nervozan čovjek koji je čitao iz Starog zavjeta i izgovarao utješneprimjedbe na najbolji način na koji je bio sposoban, ali kiša koja je počelarominjati po prozorima i krovu, pomevši poput plahte polja i riječni tok, točnije

je predstavljala osjećaje koji su se nakupljali u meni.Pomolio sam se na čudan način. To je molitva koju ponekada izgovaram,

molitva koja je možda sebična, ali zato jer vjerujem da Bog nije ograničen

vremenom i prostorom kao što smo mi, vjerujem da On možda može utjecati naprošlost iako se ona već dogodila. Stoga ponekada kada sam sam, posebicenoću, u tami, i kada počnem razmišljati o nepodnošljivim mukama koje su ljudivjerojatno doživjeli prije svojih smrti, zamolim Boga da retroaktivno olakšanjihove boli, da bude s njima dušom i tijelom, da otupi njihove osjete, da ugasiplamen koji je gorio u njihovim očima u njihovim posljednjim trenutcima. Sadasam tu molitvu izgovorio za Darlene. A potom sam je izrekao ponovno za svojusuprugu, Annie.

Groblje, vjetrovit i travom obrastao pravokutnik zemlje ograđen žicom

napetom između betonskih stupova, bilo je smješteno nedaleko od ruba rijeke.Korito rijeke Marias bilo je čudno; visoke strme obale i stepenasto korito

izgledali su kao da su usječeni u tlo nazubljenim nožem, glina i mulj u slojevimasu ležali na ravnim dijelovima tla. Čak i boje su bile neobične. Erodirane obalena suprotnoj strani korita bile su sive i žute i isprugane tamnonarančastombojom koja je izgledala poput hrđe. Voda u glavnom koritu je bila visoka ismeđa, a grane kanadske topole bez listova plutale su u njoj. Nebo je bilonakrcano sivim oblacima od jednog do drugog obzora; kroz zavjesu kiše,krajolik je izgledao kao da je otrovan toksičnim otpadom.

Ovo je bilo mjesto o kojem mi je Darlene pričala, poprište takozvanog„Bakerovog masakra” iz 1870. godine. Ovog poslijepodneva, osim usamljeneljubičaste svibe koja je cvjetala pokraj ograde groblja, izgledalo je kao da



proljeće nikada nije dotaknulo tu zemlju, kao da je to mjesto bilo predodređenoza mjesečev krajolik, geografski spomenik onoga što je bilo najgore u nama.

Promatrao sam kako ljudi koji su nosili lijes spuštaju lijes u svježeiskopanu rupu na groblju. Hrpa narančaste i sive zemlje pokraj groba bila jenatopljena kišom. Grobovi oko njenog bili su posuti čašama i jeftinim vazama

punima uvenulog samoniklog cvijeća. Malena američka zastava ležala je nagrobu nekog vojnika, umrljana blatom. Fotografija djevojčice, ne starije od petili šest godina bila je omotana najlonom i privezana za maleni kamen žicom. Naspustu sa strane groblja protezala se duga crna plastična cijev od jedne kampprikolice koja je služila kao kuća, sve do riječnog toka. Cijev je puknula naspoju, pa si je mlaz žućkasto-crne tekućine napravio put prema strani na koju sespuštalo tlo groblja.

Otišao sam do svog kamioneta u kojem je Alafair spavala na sjedištu sotvorenim vratima; zurio sam u daljinu preko mokrog krajolika. U daljini sam

vidio gustu kišu koja je padala po niskim sivo-zelenim brdima iz kojih seizdizalo nekoliko visokih stabala. Nakon nekog vremena začuo sam automobilei kamionete kako odlaze prašnjavom cestom, dok su kamenčići udarali u njihoveodbojnike; potom je ponovno postalo tiho, osim zvukova dvojice grobara koji sulopatali zemlju na Darlenein lijes.

A onda se dogodilo nešto čudno: vjetar je počeo puhati preko polja, ravnatitravu, mreškati površinu lokvi kišnice koje su se stvarale na cesti. Puhao je sve

jače i jače, tako neočekivano snažno, zapravo, da sam otvorio usta kako bihpročistio uši i podigao pogled prema nebu u potrazi za novim olujnim oblacima,

ili možda čak i uraganom. Oblak se privremeno pomaknuo sa sunca i zavjesasvjetla iznenada se pomaknula preko kamenja i slojeva riječnog korita. Dok seto događalo, vjetar je zahvatio cvjetove sviba koji je cvao pokraj ograde groblja iraspršio ih po površini rijeke.

A onda je sve bilo gotovo. Nebo je ponovno bilo sivo, vjetar je prestaopuhati, trava se uspravila na polju.

Čuo sam da se netko zaustavio iza mene.„Izgleda kao smak svijeta, zar ne?” rekao je Dixie Lee. Na sebi je imao

sivo odijelo sa smeđom košuljom koja je imala sjajna dugmeta poput bisera. „Ili

kako će zemlja izgledati onoga dana kada joj Isus stane na kraj.”Ugledao sam Cletea koji je čekao iza upravljača Dixijevog ružičastog

Cadillac kabrioleta.„Tko je platio lijes?” upitao sam.„Clete.”„Tko je to učinio, Dixie.”„Ne znam.”„Sally Dio?”„Ne mogu vjerovati u nešto takvo.”„Nemoj mi to govoriti.”



„Jebiga, ne znam.” Pogledao je prema Alafair, koja je spavala s trticom uzraku. „Žao mi je...ali ne znam. Više nisam siguran ni u što.”

Nastavio sam gledati preko riječnih valova, prema vijuganju tamne bujiceusred rijeke, i narančasto ispruganim stijenama iza.

„Nema nikakve koristi od stajanja ovdje i razmišljanja”, rekao je. „Pođi za

nama natrag, pa ćemo stati u Lincolnu da nešto pojedemo.”„Pridružit ću vam se nakon nekog vremena.”Čuo sam kako je pripalio cigaretu, zatvorio upaljač i vratio ga u džep.

Mogao sam nanjušiti dim njegove cigarete koji mi je dolazio iza leđa.„Dođi sa mnom. Ne želim probuditi djevojčicu”, rekao je.„Što je, Dixie?” razdražljivo sam rekao.„Neki ljudi govore da je život kurva i da onda ionako svi moraju umrijeti.

Ne znam je li to točno ili nije. Ali to je ono o čemu upravo sada počinješrazmišljati, a to nije tvoj način. Udalji se već od takvih misli, sinko. Slušaj,spetljao si se s njom. Nisam ni ja tako blesav. Znam kako se osjećaš.”

„Ti si trijezan.”„Da, malo sam smanjio ovih posljednjih dana. Imam svoj vlastiti program.

Vi momci iz Društva trudite se ostati trijezni dan za danom. Ja se napijam dan zadanom. Povezi se za nama. Daj da se malo odmorim od Cletea. Taj me kučkinsin izluđuje. Osjećam se kao da sam pokraj balona koji je pričvršćen pokrajpripaljene cigarete. Kažem ti, ako on uhvatio ovoga tko je to učinio, taj nećenikada završiti u zatvoru.”

Slijedio sam ih prema Divideu, preko zelenih ravnica i prema planinama,uz blistavu crnu autocestu prema gustim borovim šumama, plavim sjenama ukanjonima, bijeloj vodi koja se pjenila oko stijena u koritima duboko ispod nas,dugim trakastim oblacima koji su plovili iznad drveća. U gradu Lincolnu zrak jebio hladan i ljubičast u sumraku i mirisao je na odsječena debla i dim, kuhanjehrane i ispušne dimove iz kamiona koji su prevozili trupce i bili parkirani ispredgostionica. Vidio sam kako Clete i Dixie skreću s ceste pokraj gostionice iosvrću se prema meni. Ubacio sam u drugu, ubrzao kroz semafor i nastaviovoziti kroz grad. Alafair me pogledala u čudu. Prozor joj je bio napola spušten,pa je na njezinom tamnom licu i u kosi bilo kapljica vode.

„Nećemo stati?” upitala je.„Što kažeš na to da ti kupim hamburger s druge strane planine?”„Htjeli su da staneš s njima, zar ne?”„Ti momci žele mnogo toga. Ali kao što mi je netko jednom prilikom

rekao, samo ne želim biti ondje kada to pronađu.”„Ponekada ono što govoriš nema smisla, Dave.”„Moram porazgovarati s tvojom učiteljicom”, rekao sam.



U ponedjeljak ujutro namjeravao sam nazvati svoga odvjetnika, a onda samodlučio da mi nisu potrebni veći telefonski računi niti deprimirajuće novosti. Da

je uspio dobiti odgodu, nazvao bi me, a sve drugo osim toga što bi mi imao zareći bilo je potpuno nevažno. Otpratio sam Alafair u školu, potom počeo jestizdjelicu žitnih pahuljica za kuhinjskim stolom, pokušavajući smisliti, kao što

sam smišljao i tijekom čitave nedjelje, pametan plan kojim bih stjerao HarryjaMapesa i Sallyja Dia u kut.Ali brzo mi je ponestajalo mogućnosti. Nikada neću uspjeti pronaći tijela

mrtvih Indijanaca, a još manje dokazati da su ih ubili baš Harry Mapes i DaltonVidrine. Pitao sam se kako mi je uopće palo na pamet da ću uspjeti sam riješitisvoje pravne probleme. Nisam više bio policajac; nisam imao nikakva autoriteta,pristupa policijskim informacijama, moći posjedovanja naloga za uhićenje,premetačinu ili ispitivanje. Većina igranih filmova prikazuje privatne istražiteljekao hrabre autsajdere koji rješavaju zločine koji zbunjuju službene čuvare

zakona. Stvarnost je takva da su većina privatnih istražitelja bivši sportaši,policajci koji su dali ili dobili otkaz i koji bi odsjekli prste samo kada bi još

uvijek imali svoje nekadašnje ovlasti. Njihove su im dozvole za rad davaleotprilike jednak pravni autoritet kakav imaju poštari.

Mogao sam se vratiti na istočne obronke Dividea i početi provjeravatinajmove vezane uz naftu u općinskim uredima. Možda bih nekako uspiopovezati Dia s Harryjem Mapesom i tvrtkom Star Drilling i Indijancima, ali čaki kada bi ta veza postojala, kako bi to pomoglo meni da se izvučem od optužbeza ubojstvo u Louisiani? I tko je ubio Darlene i zašto? Misli su mi bile poput

bijesnih pasa koji napadaju jedan drugoga.Omeo me zvuk čovjeka koji se kretao između moje i susjedove kuće. Ustaosam od stola i pogledao kroz vrata spavaće sobe i prozor. U sjeni drveta ugledaosam snažnog plavokosog muškarca u tvrdoj žutoj kapi i traper košulji sodsječenim rukavima koji je nestao između grmova u dvorište. Iz njegovasmjera začuo se štropot kopče na pojasu. Brzo sam otišao do stražnjih vrata iugledao ga kako stoji na suncu, usred travnjaka i zuri u telefonski stup s objemarukama na bokovima. Bicepsi su mu bili krupni i crveni od sunca.

„Mogu li vam nekako pomoći?” upitao sam.

„Iz telefonske sam tvrtke. Došlo je do nekakvih problema s linijom.”Kimnuo sam glavom ništa ne odgovorivši. Nastavio je zuriti prema stupu, apotom je ponovno pogledao prema meni.

„Jeste li koristili svoj telefon danas prijepodne?” upitao je.„Nisam.”„Je li možda zazvonio i samo ušutio?”„Nije.”„Pa, nije ništa strašno. Moram se popeti na vaš stup, a nakon toga ću možda

morati koristiti vaš telefon. No, popravit ćemo kvar.” Nasmiješio mi se, a potom

je krenuo dalje i otišao iza garaže, gdje ga nisam mogao vidjeti.



Otišao sam u hodnik, podigao slušalicu i poslušao zvuk linije. Potom samnazvao centralu. Kada mi se njezina djelatnica javila, spustio sam slušalicu.Ponovno sam pogledao kroz stražnja vrata i nisam vidio majstora. Sjeo samnatrag za kuhinjski stol i nastavio jesti iz zdjelice.

Nešto me mučilo u vezi tog čovjeka, ali nisam mogao shvatiti što. Možda

sam samo nervozan, pomislio sam. Ili sam možda htio da mi se neprijateljikonačno pojave u dvorištu. Ne, nije to bilo to. Nešto u svemu tome nije štimalo,nešto je nedostajalo ili se nije uklapalo u tu situaciju. Izišao sam na prednja vrataiz kuće i van na ulicu. Četiri kuće niže, nizak čovjek u krpenoj kapi s dvijeplatnene vreće križno privezane na grudima stavljao je letke povezanegumicama u poštanske sandučiće. Vreće su bile pune i teške, pa su se nanjegovoj majici vidjeli tragovi znoja.

Vratio sam se u kuhinju i pomislio da sam ponovno začuo nekoga izmeđukuća. Pogledao sam kroz stražnja vrata, ali dvorište je bilo prazno, a majstora

nije bilo na vidiku. A onda su dvije golubice sletjele na telefonsku žicu, i ja sampo prvi puta pogledao prema stupu. Najniži željezni klinovi koji su služili zapenjanje bili su zabijeni u drvu nekih pet metara iznad zemlje kako se djeca nebi mogla popeti na stup.

To je to, pomislio sam. Nije imao pribor za penjanje pričvršćen za čizme igležnjeve i nije na sebi imao sigurnosni pojas. Vratio sam se u hodnik i podigaotelefonsku slušalicu. Linija je bila mrtva.

Izvadio sam .45 iz ladice noćnog ormarića pokraj kreveta. Osjetio samnjegovu hladnoću i težinu u ruci. Otvorio sam spremnik, smjestio naboje u

ležišta i vratio lokot na mjesto. Vani je bilo tiho, a grmlje pokraj prozoraspavaće sobe bacalo je duboki hlad na škure. Otišao sam do prednjih vrataupravo u trenutku kada je raznosač letaka zakoračio na verandu. Spremio sam.45 u stražnji dio hlača i izišao van.

„Slušaj, otiđi do one malene trgovine na uglu, nazovi centralu i zatraži da tespoji s policijom”, rekao sam. „Sve što moraš reći je ‘Napad u tijeku u UliciFront 778.’ Možeš li mi to učiniti, stari?”

„Molim?” Bio je srednjih godina, ali njegova čvrsta kosa boje slame kojamu je virila ispod kape i bistre plave oči davali su mi djetinji izgled.

„Imam ovdje nekih problema. Potrebna mi je pomoć. Dat ću ti pet dolaranakon što policija stigne ovamo. Slušaj, samo reci ženi na centrali da trebaposlati policiju ovamo i daj im ovaj broj.” Pokazao sam prema sitnim brojkamana vratima. A onda sam izvadio svoj džepni nožić, otkinuo pričvršćene brojke sdrveta i pružio mu ih. „Samo pročitaj brojeve u telefonsku slušalicu. Sedamstosedamdeset i osam, Ulica Front. A potom reci ‘Hitno je.’ U redu, stari?”

„Što se događa?” Lice mu je izgledalo zbunjeno i uplašeno.„Ispričat ću ti kasnije.”„Samo okrenem nulu?” Kapljica znoja iscurila je ispod njegove pamučne

kape.„Dobro si shvatio.”



Krenuo je s verande, a teške su mu platnene vreće visjele pokraj tijela.„Ostavi vreće ovdje. Može?” rekao sam.„Da, naravno. Odmah se vraćam s policijom.”Krenuo je niz ulicu, držeći u ruci metalni broj moje kuće. Promatrao sam

ga kako ulazi u malenu trgovinu od žute cigle na uglu, a potom sam krenuo oko

kuće, kroz grmlje i sjene prema dvorištu. Ugledao sam svoju razvodnu kutiju zatelefonsku žicu, djelomično skrivenu živicom ispod prozora kupaonice, i biosam siguran da su žice u njoj presječene; ali prije no što sam stigao provjeriti,ugledao sam majstora kako hoda preko suncem okupanog travnjaka premamojim stražnjim vratima.

Prišao sam brzo zidu kuće, s pištoljem u desnoj ruci. Mogao sam osjetitivlagu svog dlana naspram tankog sloja ulja na metalu. Vjetar između kuća bio jehladan i mirisao je na vlažnu zemlju i stare cigle. Majstor je gurnuo dublje načelo svoju žutu kapu, spustio ruku na kožnu torbu s alatom i zakucao na moja

stražnja vrata. Vrijeme za iznenađenje, gade, pomislio sam, pripremio pištolj,zakoračio na dvorište i upro ga prema njemu držeći ga objema rukama.

„Stoj! Ruke iza glave, dolje na koljena!” povikao sam.„Što?” Lice mu je problijedilo od šoka. S nevjericom je zurio u pištolj.„Učini to! Odmah!”Vidio sam kako je pomaknuo desnu ruku na torbi s alatom.„Centimetar te dijeli od onoga svijeta, stari”, rekao sam.„Dobro, čovječe! Koji ti je vrag? U redu! U redu! Nećemo se prepirati.”

Kleknuo je na drvene stepenice i isprepleo prste na potiljku. Kapa mu je palapreko očiju. Ruke su mu izgledale snažne i crvene na suncu, i mogao sam vidjetibjelinu njegovih prsa na mjestu gdje su rukavi njegove košulje bili odsječeni.Glasno je disao.

„Pomiješali ste me s nekim”, rekao je.„Gdje ti je kamionet?”„Dolje niz ulicu. U jebenoj sporednoj ulici.”„Zato što si ga se sramio parkirati na ulici. Lijevom rukom odriješi pojas za

alat, neka padne, a onda ponovno stavi ruku iza glave.”

„Slušajte, možete nazvati moju tvrtku. Imate krivog tipa.”„Skini pojas.”Rukom je otkopčao pojas, koji je svom težinom pao na stepenice. Istresao

sam alat na betonsku podlogu – kliješta, odvijače, kliješta za rezanje žice, šiljakza led s malenim plutanim čepom na vrhu. Podignuo sam šiljak za led tako da gamože vidjeti.

„Možeš li objasniti ovo?” upitao sam.„Ose ponekada naprave gnijezda u kutijama instalacija. Time iščistim

kutove.”

„Baci novčanik pokraj sebe.”



Rukom je posegnuo u stražnji džep, izvukao novčanik i pustio ga da padne.Čučnuo sam, pištolja još uvijek uperenoga u srednji dio njegovih leđa, podigaonovčanik, vratio se natrag na travnjak i istresao sve van iz njega. Stražnji diovrata mu je bio crven i usijano je izgledao na zraku, a košulja mu je bilaprošarana znojem. Pregledao sam dolarske novčanice, različite iskaznice,

fotografije i komadiće papira pod svojim nogama, i polako mi je postajalo sveneugodnije. Imao je vozačku dozvolu Montane s fotografijom, iskaznicuzdravstvenog osiguranja s istim imenom, iskaznicu lokalnog lovačkog društva idvije ulaznice za ples djelatnika Zapadnoameričkih komunikacija. Izdahnuosam.

„Gdje si rekao da je tvoj kamionet?” upitao sam.„Dolje niz ulicu.”„Idemo ga pogledati”, rekao sam, ustajući. „Ne, ti idi ispred mene.”Ostao je ispred mene, kao što sam mu i rekao, ali sada sam spustio pištolj

pokraj tijela. Prošli smo pokraj garaže u uličicu. Parkiran na kraju uličice, ublizini nečije drvarnice u sjeni javora, nalazio se kamionet njegove tvrtke. Staviosam pištolj u stražnji džep. Lice mu je odisalo bijesom, a pokraj tijela zatvarao jei otvarao šake.

„Žao mi je”, rekao sam.„Tebi je žao? Ti kučkin sine, trebao bih ti nagurati zube u grlo.”„Imaš svako pravo na to. Vjerojatno ne bi shvatio, ali netko me pokušava

ubiti i možda nauditi jednoj malenoj djevojčici. Mislio sam da si ti taj momak.”„Da? Pa, trebao si onda pozvati policiju. Kažem ti, druškane, osjećam da

bih te mogao rastrgati.”„Ne krivim te.”„To je sve što imaš reći? Ne kriviš me?”„Želiš li me udariti?”U očima mu se pojavio intenzivan, neodlučan pogled. A onda je trenutak

prošao. Upro je prstom u mene.„Možeš to reći policajcima. Sigurno će doći vidjeti o čemu se radi.

Garantiram ti to”, rekao je. Potom je otišao do stražnjih stepenica, vratio alat u

torbu i vratio sve predmete u novčanik. Nije se potrudio pogledati me kada jeponovno prelazio travnjakom prema uličici i svom parkiranom kamionetu.Osjetio sam kako mi vjetar šiba lice.

Dvojica uniformiranih policajaca stigla su deset minuta kasnije. Nisam impokušavao objasniti svoje probleme sa Salijem Diom; umjesto toga, samo samim rekao da sam bivši policajac, da me DEA upozorila da bi me netko mogaopokušati ubiti, da mogu nazvati Dana Nygurskoga u Great Falls kako bi im on

potvrdio moju priču, te da sam počinio užasnu pogrešku zbog koje bih se htioispričati. Bili su ljutiti, pa čak i pomalo prezirni, ali čovjek iz telefonske tvrtkenije podnio optužbe protiv mene, samo ih je nazvao i javio im za mene, i tada



sam shvatio da od svega toga neće biti ništa i da mi je preostalo samo da ihpokušam što manje isprovocirati.

„Jednostavno se nisam ponio baš pametno. Žao mi je”, rekao sam.„Gdje je pištolj?” rekao je stariji od dvojice policajaca. Bio je krupan i

ćelav i nosio je pilotske sunčane naočale.

„U kući.”„Predlažem da ga tamo i ostavite. Također vam predlažem da nas, nazovete

sljedeći put kada budete mislili da vam netko želi nauditi.”„Da, gospodine. Učinit ću to. Zapravo sam i pokušao. Nije vas pozvao onaj

čovjek što dijeli letke?”„Tko?”„Tip koji je stavljao letke u poštanske sandučiće. Poslao sam ga u trgovinu

da vas nazove kada sam mislio da mi je linija presječena.” Shvatio sam da seponovno uvlačim u priču umjesto da se ostavim svega toga.

„Ne znam ništa o tome. Vjerujte mi, nadam se da s ove adrese neću čutiviše poziva. Jesmo li se dogovorili u vezi toga?”

„Da, posve mi je jasno.”Otišli su, a ja sam pokušao ponovno uspostaviti red u svom prijepodnevu.

Kada se policijski automobil zaustavio ispred kuće, neki od susjeda izišli su vanna verande. Odlučio sam da neću biti nekakav čudak koji se skriva u dubinisvoje kuće, pa sam odjenuo kratke hlačice i stare cipele i počeo čupati korov uprednjoj cvjetnoj lijehi. Sunce mi je grijalo leđa, a djetelina u travi u dvorištu

bila je puna sitnih pčela. Stabla vrba pokraj rijeke bila su pognuta zbog vjetra.Nakon nekoliko minuta nečija je sjena pala preko mog lica i ramena.

„Telefon im nije radio. Morao sam ići skroz do ulice Broadway”, rekao ječovjek. Pogledao me svojim plavim očima ispod kape.

„Ah, da, kako si?” upitao sam. „Slušaj, žao mi je što sam te tako zagnjavio.Bila je svojevrsna lažna uzbuna.”

„S ugla sam vidio policiju da odlazi. Pa sam popio sok. Sve je dobro ispalo,ha?”

„Da, i ja ti dugujem pet dolara. U redu?”

„Pa, tako ste bili rekli. Ali ne morate mi ih dati. Morao sam proći tri blokadok nisam pronašao telefon.”

„Dogovor je dogovor, prijatelju. Uđi unutra. Idem po novčanik.”Otvorio sam vrata i krenuo ispred njega. Uhvatio je vrata laktom, a ne

dlanom kada je ulazio.„Mogu li dobiti čašu vode?” upitao je.„Naravno.”Otišli smo u kuhinju, i dok sam ja vadio čašu iz ormarića ugledao sam ga

kako gura obje ruke u stražnje džepove i smiješi se. Napunio sam čašu vodom izslavine i pomislio kako me njegov smiješak podsjeća na usne naslikane nauskršnjem jajetu. Još uvijek se smiješio kada sam se okrenuo, a on podigao



kratku palicu i udario me njome po čelu. Bila je crna i ravna i na jednom krajuojačana olovom, pa sam je osjetio kako me udara po kosti i očima i nosu, apotom sam se našao u slobodnom padu prema nekom crveno-crnom mjestuduboko ispod podruma, s čašom želea koja je usporeno padala pokraj mene.

Probudio sam se kao da se vraćam iz mračnog, mokrog mjehura natrag nasvjetlo, osim što su mi ruke bile privezane iza glave, nisam mogao disati nitivikati i utapao sam se. Voda mi je tekla preko lica i ulazila u nosnice i prekosamoljepive trake kojom su mi bila prelijepljena usta. Gutao sam i gušio se iborio se da udahnem zrak u pluća i osjetio kako mi se lisičine usijecaju uzapešća, a lanac udara u cijev ispod sudopera. A onda sam ugledao čovjeka koji

je dijelio letke koji je čučao pokraj mene, prazan vrč za ledeni čaj u njegovojruci, znatiželjan izraz na licu kao da promatra životinju u zoološkom vrtu. Oči

su mu bile nebeski plave i ukrašene sitnim tracima bijelog svjetla. U ruci je imaolopticu od papirnatih ubrusa kojom mi je osušio lice, a potom mi prstima raširiooči poput oftalmologa. Pokraj nogu mu se nalazila jedna od vreća s lecima.

„Dobro ti je. Samo se odmori i ja ću ti sve objasniti”, rekao je. Izvadio jePolaroid fotografski aparat iz torbe, fokusirao objektiv na moje lice i gornjupolovinu tijela, napućivši usne koncentrirajući se, i dva puta me zabljesnuoblicem. Srce mi je zadrhtalo. Vratio je fotoaparat natrag u torbu.

„Moram se popišati. Odmah se vraćam”, rekao je.Čuo sam kako glasno mokri u kupaonici. Povukao je vodu, a potom se

vratio natrag u kuhinju i kleknuo pokraj mene.„Čovjek traži slike ‘prije i poslije’”, rekao je. „Pa mu i donesem slike “prije

i poslije”. On plaća, u redu? Ali to ne znači da moram raditi bilo što drugo štoon hoće. Ja određujem pravila. Vraga, obojica određujemo pravila. Ne mislim jada si ti loš momak, samo si se našao protiviti krivom čovjeku. Stoga ću tipopustiti koliko mogu.”

Smireno je pogledao u moje lice. Pogled mu je bio prazan, bistar i lišensvakog značenja kao samo svjetlo.

„Ne razumiješ, zar ne?” upitao je. „Slušaj, razbjesnio si čovjeka, postigao si

pred ljudima da izgleda kao govno, neprestano ga pratiš, napraviš budalu prednjegovima tako da ih više ne zanimaju njegove gluposti, pa je probdio noći inoći razmišljajući o tebi.”

Pogled mu je bio iskren, gotovo ljubazan, kao da je sve objasnio na načinkoji bi trebao biti prihvatljiv čak i najglupljima.

„Ti si malo glup, zar ne?” rekao je. „Slušaj, trebao sam te rastaviti nakomade, udariti te u lijevo plućno krilo, a potom šutnuti u usta. Ali ja kažemzajebi to. Barem ne dok imam pamet. Nitko mi ne govori kako da radim svojposao, čovječe. Hej, ovo ti možda i nije nekakva utjeha, ali moglo bi biti i puno

gore. Vjeruj mi.”



Položio je lijevi dlan na moja prsa, gotovo kao da me uvjerava ili tješi ilimi opipava puls poput ljubavnika, a desnom rukom posegnuo iza sebe uplatnenu vreću. Nož je bio strana imitacija mornaričkog noža, s oštricom odnehrđajućeg čelika, zubima na vrhu i crnom aluminijskom drškom s kompasomna vrhu drške. Sjetio sam se da sam vidio da ih reklamiraju po cijeni od šest

dolara u nedjeljnim novinama.Stražnja vrata bila su zatvorena, a žuti linoleum na podu blistao jepresijavajući se na suncu koje je dopiralo kroz prozor, voda mi je tekla iz kose inatapala košulju poput mrava koji su mi plazili po koži, moje vlastito disanjezvučalo je kao da netko ispuhuje zrak kroz pijesak. Krenuo je rukom niz mojuprsnu kost i preko želuca, prema preponama i prebacio je težinu na koljena,uhvatio nož desnom rukom i prešao pogledom polako preko mog lica. Povukaosam lanac od lisičina prema odvodnoj cijevi, pokušao se izmigoljiti od njega,potom podigao koljena ispred trbuha poput djeteta, a glas mi je zapeo u grlu.

Odmaknuo je ruku od mog tijela i strpljivo me pogledao.„Daj, čovječe. Vjeruj mi ovaj put”, rekao je.Neka je sjena prošla preko prozora na stražnjim vratima, a potom se

spustila kvaka na vratima i Clete je ušao u kuhinju kao u filmu, udarivši vratimao zid, odbacivši stolicu preko prostorije, cijevi pištolja uprte točno prema licučovjeka. Izgledao je smiješno u svojim starim crveno-bijelim Budweiser kratkimhlačicama, sportskoj majici, plavoj vjetrovci, zgužvanom šeširu, cipelama bezčarapa i s futrolom za revolver nategnutom preko bradavice.

„Što se događa, Charlie?” rekao je, lica napetog od iščekivanja. „Ostavi ga

ili ću ti razmrskati košulju po cijelim Udaračevim tapetama.”Prazne plave oči čovjeka koji je dijelio letke nisu uopće promijenile izraz.

Bijele niti svjetlosti u njima bile su jarke, kao da je obećanje nečeg lijepog priruci. Odložio je nož na pod i iscerio se ničemu, naslonivši se udobno na jednokoljeno, desne podlaktice prebačene preko bedra.

„Charlie mi je gotovo pobjegao”, rekao je Clete. „Sal mi je rekao da jesvoju kamp kućicu odvezao u Missoulu i uhvatio let sinoć. Jedino što je Charliesinoć na jezeru malo ševio, a njegova mi je partnerica rekla da ga treba dočekatiu zračnoj luci večeras. Mislio sam da si profesionalac, Charlie. Trebao bi držati

svoj čekić u gaćama dok radiš. Okreni se potrbuške i stavi ruke na potiljak.”Clete je kleknuo iza njega i gurnuo ga na pod, opipao mu džepove, opipavši

mu unutrašnju stranu bedara.„Gdje je ključ za lisičine?” rekao je Clete.Lice čovjeka bilo je pritisnuto čvrsto uz pod, okrenuto prema meni. Oči su

mu blistale.„Hej, imaš problema sa sluhom?” rekao je Clete i šutnuo ga vrhom cipele u

rebra.Ipak, čovjek koji je dijelio letke nije ništa rekao. Dah mu je izlazio iz pluća,

a disao je širom otvorenih usta, poput ribe na suhom. Clete ga je ponovno počeošutati, a potom mu je pogled pao na kuhinjski stol. Gurnuo je nož po linoleumu



nogom i uzeo ključ sa stola. Kleknuo je pokraj mene i otključao mi jednozapešće. Počeo sam ustajati, ali prije no što mi je to uspjelo, slobodnu je lisičinuzakvačio za odvodnu cijev sudopera.

„Žao mi je, Udaraču, ali ne još”, rekao je. „Skini si tu ljepljivu traku s usta iopusti se na trenutak dok porazgovaramo s Charliejem.” Podigao je platnenu

vreću za dno i istresao njezin sadržaj na pod. Polaroid, kolut samoljepive trake irevolver kalibra .22 ispali su između ostaloga na linoleumski pod. „Sal je htionekoliko slika za svoj foto album, ha? A izgleda da tu imamo i Ruger smagnumovim cilindrom. Udaraču, ovdje imamo nepatvorenog, sveameričkogpsihopata. Imam jednog prijatelja u policiji u Las Vegasu koji će mi pronaćiCharliejev dosje.”

Oslobodio sam usta samoljepive trake. Sjeo sam što sam bolje mogao ispodsudopera i štipao kožu oko usta. Bila je ukočena i obamrla. Mogao sam napipatioteklinu koja mi se pružala kroz kosu i niz čelo.

„Što radiš, Clete?” upitao sam. Moje riječi zvučale su mi čudno i kao da nedopiru iz mene.„Upoznaj Charlieja Doddsa. U Vegasu kažu da je radio za pet različitih

mafijaških skupina za koje znaju, a možda je i ubio nekog tipa u dvorištu uQuentinu. Njegovo najupečatljivije djelo je ipak ubojstvo saveznog svjedoka.Čovjekova četrnaestogodišnja kćer naišla je u tom trenutku, pa je Charlie sredioi nju.”

„Daj mi ključ”, rekao sam.„Opusti se, Dave.” Stavio je .22 ujedan od velikih džepova na svojim

kratkim hlačama. Počeo se naginjati iznad čovjeka na podu.„Nazovi lokalnu policiju, Clete.”Uspravio se i pogledao me kao luđaka.„Misliš li da ti ili ja možemo zadržati ovog tipa u zatvoru? Što ti je?” rekao

je. „Bio bi vani uz jamčevinu za tri sata, čak i ako bi bila podnesena tužba. Bezobzira na to kako ti to postavio, bio bi vani prije poslijepodnevnih vijesti. Rećiću ti još nešto, Dave. Mrtvozomik mi je rekao da je u Darleneinom oku bilasuza, nije ju mogao očistiti. Znaš li kroz što je ona prošla prije no što je umrla?”

Čeljust mu se opustila, koža na licu napela, ožiljak koji mu je prolaziopreko obrve i nosa pocrvenio i šutnuo je čovjeka na podu snažno u čmar. Šutnuoga je još jednom na isto mjesto, a potom ga okrenuo i udario ga cijevi pištolja popotiljku. Potom je rekao “jebiga” kao da se u njegovoj unutrašnjosti oslobodionezasitan bijes, stavio revolver u svoj drugi duboki džep, podigao čovjeka nanoge uhvativši ga za pojas, kao da je napravljen od kolaca i krpa, bacio ga o zidi udario ga po licu svojom krupnom šakom.

Potom ga je Clete zgrabio za vrat i udario ga nekoliko puta, sve dok muzglobovi nisu postali sjajni i crveni, a čovjekove oči počele gledati u križ a izusta mu istekla krvava slina.

„Za ime Boga, prekini, Clete!” rekao sam. „Taj tip je sve što imamo.Posluži se glavom, čovječe.”



„Sranje. Charlie nije kukavica. Naš čovjek je pravi kriminalac.” Uz teriječi, ovio je ruku oko stražnjeg dijela njegova vrata, odvukao ga prekoprostorije i udario njegovom glavom o rub peći. Vidio sam kako mu se kožaraskidala iznad oka; potom ga je Clete bacio na pod. Čovjek je zakolutao očima,a kosa boje slame bila mu je puna kapljica znoja.

Clete mi je gurnuo svoju ruku pred lice.„Opipaj mi puls”, rekao je. „Smiren sam, staložen, potpuno kontroliram

svoje jebene emocije. Nemam erekciju. Ekstremno sam miran. Jutros sam tispasio jebeno dupe. A da pokažeš malo zahvalnosti za promjenu?”

„Otključaj me, Clete, ili ću ti ovo vratiti. Kunem se.”„Nikada se nećeš promijeniti, Udaraču. Ne može te se naučiti.”Clete je podigao samoljepivu traku i nož s poda i kleknuo pokraj

onesviještenog čovjeka. Otrgnuo je tridesetak centimetara trake, presjekao jenožem i omotao čovjeka oko usta. Potom mu je stavio ruke iza tijela, omotao

svako zapešće posebno, napravio čvrstu osmicu između zapešća i ponovnopresjekao traku. Nož je bio oštar poput britve. Omotao je i čovjekove gležnjevebaš kao i zapešća.

„Ne znam kakav ti je plan, ali mislim da je loš”, rekao sam.„Da, ja nisam onaj koji je optužen za ubojstvo u Louisiani. Ja nisam taj koji

je lisičinama privezan za odvod sudopera. Nemam ja čvorugu na glavi. Moždaponekada učinim nešto kako treba. Pokušaj uz zahvalnost pokazati i maloponiznosti.”

Otišao je u prednji dio kuće i čuo sam ga kako gura namještaj, prevrćestolicu ili stol po podu. Trenutak kasnije vratio se u kuhinju, vukući sag iz mojednevne sobe za sobom. Lice mu je bilo zajapureno, a znoj mu je tekao od ispodšešira. Strgnuo je vjetrovku i upotrijebio je kako bi obrisao znoj iz očiju. Plavirukavi na njoj bili su umrljani krvlju.

„Žao mi je što sam ti sjebao kuću. Vidi jel’ možeš dobiti što od osiguranjaili iz programa Susjedske straže”, rekao je.

Šutnuo je sag da se izravna na podu i počeo umatati čovjeka u njega.„Clete, možemo na sebe navući Diov bijes zbog ovoga momka.”

Ali nije me slušao. Teško je disao dok je radio, a u očima mu je bio zaopogled.

„Izvukao si se od onih optužbi za ubojstvo u New Orleansu. Hoćeš da tiprilijepe još jedno?” rekao sam.

Ponovno mi nije odgovorio. Izišao je kroz stražnja vrata, a potom samzačuo njegov džip kako vozi unatrag preko travnjaka do stepenica. Clete sevratio u kuhinju, skinuo vrata sa šarki, podigao čovjeka omotanog sagom iizvukao ga van do džipa. Kada se vratio unutra, lice mu je bilo prašnjavo odsaga, obliveno potocima znoja, a njegove snažne grudi podizale su se gore-dolje

hvatajući zrak. Stavio je cigaretu u usta, pripalio je šibicom i odbacio izgorenušibicu kroz otvorena vrata.

„Imaš li pilu za metal?” upitao je.



„U kutiji s alatom. Iza vozačevog sjedišta.”Vratio se van i ja sam ga začuo kako prekopava po mom kamionetu. Potom

se vratio drvenim stepenicama s pilom u ruci.„Presjeci lanac za otprilike petnaest minuta”, rekao je. „Ako tada želiš

pozvati policiju, upitaj se prvo koliko od ovoga će ti oni povjerovati. Također se

upitaj koliko sebi muke želiš priuštiti zbog ove vreće govana tamo vani.”„Što ćeš učiniti s njim?”„To ovisi o njemu. Brine li te doista sudbina čovjeka koji je ubio

četrnaestogodišnju djevojčicu? Taj je tip genetska nesreća.” Privukao je stolicu,sjeo i nagnuo se prema meni dok je uvlačio dim cigarete i pokušavao izdahnuti uisto vrijeme. „Jesi li ikada razmišljao o tome na taj način, Udaraču? Znaš kakostvari funkcioniraju u stvarnom svijetu, baš kao i ja. Ali polovinu vremena seponašaš kao da ne znaš. Ali zbog toga se osjećaš dobro kada si s ljudima poputmene. Kako to tvoji Liječeni alkoholičari nazivaju – ‘trijezno pijanstvo’?”

„Nije to baš tako, Cletus.”„Zašto si neprestano htio biti moj partner u Prvom okrugu nakon što si

vidio da sam nekoliko tipova isprebijao na mrtvo ime?” Nasmiješio mi se.„Možda zato što sam radio stvari koje si ti htio raditi. Samo možda. Razmisli otome.”

„Nemoj ubiti tog tipa.”„Hej, moram krenuti. Trebaš li još nešto prije no što odem? Čašu vode ili

nešto takvo?” Vratio mi je pilu u ruku.„Nikada nije kasno za promijeniti odluku.”„To je pravo zlato, Dave. Pitam se misli li tako i stari Charlie dok obavlja

posao na nekome. Čovječe, to je doista plemenito. Moram to upamtiti.”Stavio je vrata natrag na šarke, otvorio ih i zatvorio nekoliko puta, a potom

me pogledao i rekao, „Nakon što prepiliš lanac, ključ lisičina je negdje gore nastolu. Ako želiš srediti Sala i onog drugog govnara koji ti je namjestio uLouisiani, uozbilji se ili kupi prave uši Mickey Mousea. Za sat vremena znat ćucijelu životnu priču našeg Charlieja. Ako te zanima, nazovi me u EastgateLounge u šest sati.”

A potom je nestao.



9

Napunio sam čistu kuhinjsku krpu kockicama leda i zdrobio ih u sitnu,vlažnu kašu drvenim valjkom na rubu sudopera, a potom legao na kauč udnevnoj sobi i stavio krpu na čelo. Kako sam se oštroumnim bivšim policajcem

jutros pokazao, pomislio sam. Uspio sam napasti, prestraviti i razbjesnjetipotpuno nevinog čovjeka iz telekomunikacijske tvrtke, potom pozvati plaćenogubojicu u kuću, upravo nakon što su iz nje otišli policajci, nenaoružan seokrenuti leđima prema njemu, u situaciji u kojoj sam imao pristup revolverukalibra .45, sačmarici dvocijevki, drugom revolveru kalibra .38 spremljenom u

futroli ispod polica u kuhinjskom ormaru i postići da budem zgrabljen ilisičinama privezan za odvod sudopera. Nisam htio niti razmišljati o ostatku: o

vlažnom dodiru njegove ruke koja je klizila preko drhtavih mišića mog trbuha,potpunom nedostatku moralnog svjetla u njegovim očima, ukočenom, gotovoopijenom sjaju na njegovu licu dok je prelazio nožem iznad mog srca.

Vidio sam djela ljudi poput njega i ranije, u New Orleansu. Od ljudi sustvarali lekcije koje nitko u zajednici koja se borila protiv zločina nije mogaozaboraviti: svjedok koji se trebao pojaviti pred velikom porotom bio je ugušenžicom, prostitutka natopljena benzinom i pretvorena u stup plamena, pripadnikneke bande koji je prevario prijatelja s njegovom ženom, odsjekao mu falus igurnuo mu ga u usta. Ljudi koji su radili takve stvari izazivali su drhtavicu. Čuosam svakojaka objašnjenja njihovog ponašanja i njihove perverzne prirode.

Moje osobno mišljenje jest da su oni jednostavno zli. Prostitutka, uličnihuligani, ispisivači čekova, prevaranti s novcem, ta cijela urbana armijazlikovaca pokvarenih mozgova, često su ljudi s obiteljima i drugim poslovimakoji se na kraju izgube u normali američkog života, a da za njima ne ostane nitraga. Ljudi poput Charlieja Doddsa su posebna vrsta, među tim. Mislim datakvih poput njega nema mnogo, ali ipak ih je dovoljno da bi nas podsjećali dane može svako ljudsko biće biti svrstano u kategoriju niti objašnjeno, te datamničar koji ih čuva u maksimalno sigurnom zatvoru, privezane oko gležnjeva,struka i zapešća kada ih se premješta, pa makar i na kratkim udaljenostimaunutar samog zatvora, poznaje njihove osobine i uvažava kod njih nešto što miostali ne primjećujemo.

Odlučio sam ne obavijestiti policiju o posjetu Charlieja Doddsa. Kao što jeClete rekao, koliko bi toga oni uopće bili skloni povjerovati, posebice nakon štosam napao čovjeka koji je došao popraviti telefonsku liniju? Osim toga, bio samumoran od neprestanog dokazivanja svoje nevinosti policiji. Ponekada se nijedobro miješati u tuđe sudbine. Možda su Clete i Dodds konačno pronašli jedandrugoga.



Led u krpi se otopio. Ustao sam s kauča, čela tupog od boli i napetog odhladnoće i otekline, i očistio kuhinju. Obrisao sam Doddsovu krv sa zidova,pećnice, linoleuma papirnim ručnicima, ponovno očistio ta ista područ jadeterdžentom i alkoholom za kućanstva, a potom stavio te papirnate ručnike,njegov džepni nož, kapu i prepiljene lisičine u njegovu platnenu torbu, zatvorio

je i bacio sve to niz stepenice u podrum.Potom sam se istuširao i prilegao u spavaćoj sobi. Povjetarac je šuštaogranama grmova ispod prozora i hladio me kroz plahte kojima sam se pokrio. Usnu sam vidio Annie koja je sjedila na ogradi brodice mog oca u izmagliciranoga jutra na močvari Atafalaya. Brodica je bila nagrižena zubom vremena ineobojana, isprugana vlagom, a oblaci vodene pare uzdizali su se iznad otočićapunih vrba i čempresa i visjeli nisko iznad nepomične vode. Kosa joj je bilazlatna, koža osunčana, usne crvene u izmaglici, ali nije mi se obraćala.Nasmiješila se i pogledala prema mom ocu, koji me čekao na čamcu, a tada sam

shvatio da mi je samo petnaest godina i da mu moram pomoći pri izvla

čenjumreže s rakovima, koje su bile krcate jer smo ih zabacili u zaljevu noć prije.

Dok je sunce razbijalo sumaglicu iznad vode i stabala, napunili smo sandukza mamce malenim račićima, a onda počeli izvlačiti stupaste mreže koja smootežali ciglama, označili plastičnim oznakama i spustili u duboku struju jučerujutro. Radili smo tijekom vremena za ručak, istresajući velike mreže i dredžena dno čamca, zagrijanih leđa oblivenih znojem pod jakim suncem. Kosa mogoca bila je kovrčava i neobuzdana, poput crne žice, njegovi dlanovi krupni poputtava, zubi jaki i bijeli, smijeh iskren i pun veselja, ramena i ruke tako snažne i

mišićave da se mogao boriti protiv trojice odjednom usred plesnog podija iprimati udarce sa svih strana, a da ne padne na pod. Na bušotini i naftnom polju

zvali su ga Veliki AL Robicheaux s poštovanjem i divljenjem kakvo radniciimaju prema čovjeku koji utjelovljuje njihove najpoželjnije kvalitete. Nasloniosam se preko ruba čamca, zgrabio plutajuću plastičnu oznaku i podigao vrhmreže gotovo do površine. Ali mreža je bila teška poput betona, drveni obručipuni vode, i bez obzira koliko se napinjao, nisam mogao izvući prvi obruč izvode.

Otac je ugasio motor, popeo se na pramac kako ne bi prevrnuo čamac ipovukao mrežu svojim snažnim rukama, sve dok nije ugledao iglastu kečiguzarobljenu točno ispod žute površine.

„Vidi vraga”, rekao je. Nije se brijao tri dana, a kosa i brada bile su muoblivene znojem.

Kečiga je imala zasigurno oko metar i pol. Njezine peraje, rep, ljuske uobliku sidara i izduljena gubica puna zuba bile su zapetljane u mrežu, i nikako jese nije moglo izvaditi van samo okretanjem mreže. Moj otac je izvukao ciglekoje smo upotrijebili kako bismo otežali mrežu, oslobodio ih i bacio na dnočamca; potom smo polako odvukli mrežu za sobom do otočića s vrbama gdje jenaša brodica bila usidrena u hladovini.

Istresli smo kečigu iz uništene mreže na obalu i promatrali je kako sebacaka u potrazi za zrakom, pri tome puneći škrge pijeskom. Zubi su joj mogli



prekinuti grgeča na pola, presjeći ga poput britve. Otac joj je prišao straga,udario je jednom po glavi ciglom, a potom ugurao svoj nož u meko mjestoizmeđu glave i tijela oklopljenog ljuskama, gurajući nož objema rukama sve dokvrh noža nije probio riblji vrat do pijeska i krv navrla iz njezinih usta i škrga. Aliriba se nastavila bacakati, izvijati pod nožem i odbacivati pijesak uvis, sve dok

joj moj otac nije zdrobio glavu, a oči joj iznenada postale beživotne i hladnepoput tamnog stakla. Onda je zario nož pokraj leđne peraje i crnkasto-zelenioklop odlomio se od ružičastog mesa poput orahove ljuske.

Nije to bio dobar ulov. Kečiga nije bila komercijalno iskoristiva riba, a misi nismo mogli priuštiti gubitak mreže, ali moj je otac svaku situaciju promatraou najboljem mogućem svjetlu.

„Ne možemo je prodati, ne”, rekao je, „ali bit će fine klope. Tko se namjerina Aldousa i Davea, završit će pečen, završit će pojeden, vjeruj mi to, stari.”

Čistili smo i filetirali kečigu u posudama s krvavom vodom sve do večeri,

kada su se komarci počeli pojavljivati iz sjena, purpurni kišni oblaci sakupljatina horizontu, a munje sijevati daleko iznad Zaljeva. Spremili smo ribu u kantu sledom, kako bismo je sutra mogli odnijeti na prodaju nizvodno u Morgan City.Zaspao sam na svom ležaju dok je hladan vjetar dopirao kroz prozor s drugestrane zaljeva, a onda me probudio miris kojega ondje nije trebalo biti. Bio jeintenzivan i težak, oduran poput izmeta i slatkast u isto vrijeme. Ali bacili smosve riblje utrobe i glave i hrpe ribljih ljusaka u rijeku i isprali palubu i sveposude. Pokrio sam se jastukom preko glave i pokušavao dulje utonuti u san, alimogao sam na licu osjetiti taj vonj poput štakorova daha.

Na prvom plavičastom svjetlu zore izišao sam na palubu, a Annie je bilanaslonjena na ogradu u izmaglici, odjevena poput cajunske ribarice u suncemizblijedjele traperice, tenisice bez čarapa i kaki košulju odsječenih rukava. Mirisse širio posvuda. Pokazala je prstom prema mom ocu, koji me čekao na obali, slopatom zabačenom preko ramena.

Ne boj se, rekla je. Idi s Alom. Ne želim ovaj put. Ne smiješ se brinut zbog tih stvari. Oboje te volimo.Otići ćeš od mene, zar ne?

Lice joj je bilo blago, a pogledom je prelazila preko mog lica poput starijesestre koja promatra svog malenog brata.

Slijedio sam oca u močvaru, tenisice su nam šljapkale kroz blato, a mokregrane vrba šibale su nas po licima. Ranojutamje sunce bilo je krupno i blještavoiznad poplavljene šume, a čempresi su na njegovom svjetlu izgledali crni. Voda

je bila posve mirna i prekrivena zelenim algama; močvarne zmije bile suomotane oko donjih grana stabala. Vonj je postao jači, tako da sam morao stavitidlan preko nosa i disati na usta.

S močvarnog tla stupili smo na tvrdi pijesak, a opružena na pijesku, s

ogromnim posjekotinama na leđima zbog propelera čamca, bila je trula lešinanajvećeg aligatora kojega sam ikada vidio. Trag kojega je načinio repom i



stopalima dolazio je pijeskom iz skupine stabala. Vidio sam otvorenu vodu gdjega je vjerojatno udario nekakav čamac, ili vijak na seizmografskoj teglenici, i onse izvukao na plažu i počeo puzati do ovog mjesta, gdje je uginuo na povišenomtlu i muhe i zmije počele su se hraniti na njegovim ranama.

„ Mais, taj smrad”, rekao je moj otac i mahnuo rukom ispred lica. „Počni

kopati rupu.” Dodao mi je lopatu, a potom se nasmiješio kako je ponekada znaočiniti kada bi htio podvaliti nekakvu psinu. „Gdje ćeš iskopati rupu, ha?”

Nisam ga shvatio. Počeo sam grepsti po suhom pijesku vrškom lopate.„Što radiš, dragi moj? Želiš li raditi kao crnac?” rekao je na francuskom i

nasmijao se.Ponovno sam se latio kopanja po tvrdom pijesku, osjetivši kako mi lopata

grebe i kliže po tlu. Uzeo mi je lopatu iz ruke, otišao do udubine u pijesku gdje je voda iz dvaju močvara napravila maleni kanal, i zario je duboko i s lakoćom umokri pijesak i odbacio ga na osunčano tlo, cereći se prema meni.

„Radi to tamo gdje je meko”, rekao je. „Zar nisi ništa naučio od svogstarog?”

Probudio me lepet ptica u stablima ispred prozora, a u glavi mi je biokošmar nakon poslijepodnevnog sna. Umio sam se u kupaonici i pogledaoveliku ljubičastu kvrgu na rubu kose. Taj mi san nije imao nikakva smisla, osimčinjenica da su mi nedostajali otac i Annie, da sam se plašio smrti i da samvodio budalastu svađu s nezaustavljivim hodom vremena.

Al, što mi to pokušavaš reći? mislio sam, dok je voda tekla niz moje lice utihom odrazu zrcala.

Nešto prije tri sata otišao sam do škole i pričekao Alafair pokraj igrališta.Nekoliko minuta kasnije vrata školske zgrade širom su se otvorila i ona jedotrčala preko malenog igrališta za mali bejzbol sa skupinom druge djece, dok

joj je kutija za užinu s likom Paška patka udarala o nogu. Njezine traper hlačices gumom bile su umrljane na koljenima, a oko vrata je bila prašnjava i oznojena.

„Što ste vi radili danas na odmoru? Hrvali se u blatu?” upitao sam.

„Gospođica Regan nam je dopustila da se igramo grani

čara. Bilo jezabavno. Pogodili su me u guzu. Jesi li ti ikada igrao graničara, Dave?”

„Naravno.”„Što ti se dogodilo s glavom?”„Udario sam je dok sam popravljao kamionet. Nisam baš bio pametan, ha?”Pogledala me znatiželjno, a potom je stavila svoju ruku u moju i oslonila se

na mene svom težinom.„Zaboravila sam”, rekla je. „Gospođica Regan rekla mi je da ti dam ovu

obavijest. Rekla je da će te ionako nazvati.”

„Zbog čega?”„Zbog čovjeka.”



„Kojeg čovjeka?”„Onoga na školskom igralištu.”Odmotao sam komadić papira kojeg je izvadila iz svoje kutije za užinu. Na

njemu je pisalo: Gospodine Robicheaux, htjela bih s vama ozbiljno porazgovarati. Nazovite me kući danas poslijepodne – Tess Regan. Ispod imena

napisala je svoj telefonski broj.„Tko je taj čovjek o kojem govoriš, Alafair?” upitao sam. Skupina djece

protrčala je pokraj nas pločnikom. Sunčeve zrake koje su dopirale kroz granje javora bacale su razigrane uzorke na njih.

„Djeca su mi rekla da je bio u automobilu na uglu. Ja ga nisam vidjela.Rekli su da je gledao kroz, kako se ono zove, Dave? Imaš i ti takav isti ukamionetu.”

„Dalekozor?”„Oni su rekli nešto drugačije.”„Dvogled?”„Da.” Nasmiješila se kada je prepoznala riječ.„Koga je gledao, Alafair?”„Ne znam.”„Zašto gospođica Regan želi sa mnom porazgovarati o tome?”„Ne znam.”„Kada je taj čovjek bio ondje?”„Za vrijeme odmora.”

„U koliko sati je odmor?”„Za nas od prvog do trećeg razreda u pola jedanaest.”„Je li u to vrijeme on bio ondje?”„Ne znam, Dave. Zašto izgledaš tako zabrinuto?”Udahnuo sam, pustio njezinu ruku i pogladio je dlanom po kosi.„Ponekad čudni ljudi, ljudi koji nisu dobri, pokušavaju gnjaviti djecu u

školama i na igralištima. Nema mnogo takvih ljudi, ali moraš ih se dobro čuvati.Nemoj razgovarati s njima, ne smiješ im dopustiti da ti bilo što daju, niti da ti

bilo što kupe. I bez obzira na ono što kažu, nikada ne smiješ nikamo ići s njima,nikada ući nekome od njih u automobil. Razumiješ li to, momčiću?”

„Naravno, Dave.”„Takav čovjek će ti reći da je prijatelj tvoga oca. Da te tvoj otac poslao da

dođe po tebe, možda. Ali da je to moj prijatelj, ti bi ga prepoznala, zar ne?”„Oni povrijede djecu?”„Neki od njih da. Neki od njih su jako zli ljudi.”Vidio sam kako joj se sumnja i strah pojavljuju na licu poput sjene.

Progutala je. Ponovno sam je uhvatio za ruku.

„Ne plaši se, momčiću”, rekao sam. „To je ista ona stvar o kojoj sam ti iranije pričao. Samo ponekada moramo biti oprezniji. Gospođica Regan svojdjeci to govori, zar ne? Nije to ništa strašno.”



Ali nije pomoglo. Oči su joj bile prikovane za slike u njenom pamćenju dokojih nisam mogao prodrijeti niti izbrisati ih.

„Slušaj, kada ti kažem da ne guraš ruku u ventilator, to ne znači da setrebaš plašiti ventilatora, zar ne?” rekao sam.

„Ne.”

„Ako ti kažem da ne stavljaš ruku u Tripodova usta, to ne znači da bi setrebala plašiti Tripoda, zar ne?”

„Ne.” Oči su joj se u uglovima pomalo opustile.„Ako Clarisa ne dopušta Texu da jede doručak za stolom, to ne znači da se

ona boji konja, zar ne?”Nasmiješila mi se i zaškiljila zbog sunca. Zamahnuo sam veselo svojom i

njezinom rukom ispod javorova, ali u srcu sam imao osjećaj kao da jeprobodeno udicom.

Kod kuće si je nasipala čašu mlijeka i odsjekla komad pite na kuhinjskomstolu za užinu, a potom oprala svoju termos bocu i kutiju za užinu i počelapospremati svoju sobu. Odnio sam telefon u kupaonicu kako ne bi čula mojrazgovor s Tess Regan.

„Što je bilo s tim tipom na školskom igralištu?” upitao sam.„Kako molim?”„Poslali ste mi poruku. A onda mi je Alafair ispričala o čovjeku s

dvogledom.”„Ovo se odnosilo na vaš ton. Jeste li uvijek tako drski kada razgovarate s

ljudima na telefon?”„Ovo mi je bio doista neobičan dan. Slušajte, gospođice Regan – Tess – štose događa?”

„Tijekom odmora učenici osmog razreda paze na niže razrede. Jason, jedanod dežurnih učenika, rekao je da je neki čovjek sjedio u parkiranom automobiluispod stabala s druge strane ulice. Rekao je da je taj čovjek došao kasnije doškolske ograde i upitao gdje je Alafair Robicheaux. Rekao je da je prijateljnjezina oca i da ima poruku za nju. Učimo svu djecu da ne razgovaraju s ljudimana ulici, da sve posjetitelje usmjere u ravnateljičin ured. Jason mu je rekao da

porazgovara sa sestrom Louise u zgradi. A onda je čovjek pokazao premamjestu gdje su maleni igrali graničara i rekao, ‘Ah, eno je.’ Jason je rekao, ‘Da,ali morate prvo kod sestre Louise.’ Potom mu je čovjek rekao da nema vremena,ali da će se vratiti kasnije. Kada se vratio u automobil, rekla su djeca, gledao ješkolsko igralište kroz dvogled.”

„U koliko sati je bio ondje?”„Zasigurno je to bilo oko jedanaest sati.”Dakle, to nije bio Charlie Dodds, pomislio sam. Tada je već bio u mojoj

kući.

„Kakav automobil je imao?”„Djeca kažu da je bio žute boje.”



„Kako je čovjek izgledao? Je li imao naglasak?”„Jason je samo rekao da je bio visok. Nisam ga pitala za naglasak.”„To je u redu. Je li primijetio bilo što neuobičajeno u vezi njega? Nekakav

ožiljak na usni?”„Djeca se obično ne sjećaju takvih pojedinosti o odraslim osobama. U

njihovom svijetu, odrasli su jednostavno ‘veliki ljudi’ kojima ili vjeruju ili im sene sviđaju.”

„Volio bih porazgovarati s Jasonom.”„To ćete morati dogovoriti sa sestrom Louise, a ona će možda zamoliti

roditelje da dovedu Jasona. Ali sumnjam. Osim ako nam kažete o čemu se radi inazovete policiju. Jer to je upravo ono što ćemo mi učiniti.”

„To je u redu. Ali morate me sada poslušati i ne uplašiti se zbog onoga štoću vam reći. Taj čovjek nije zlostavljač djece. On želi doći do mene prekoAlafair. Možda radi za mafiju iz Vegasa ili Rena. Jedan od njih mi je jutros bio ukući. Zbog toga mi je ovo bio neobičan dan. To bi mogao biti netko povezan snaftnom tvrtkom, momak imenom Mapes ili netko tko radi za njega. Bilo kakobilo, lokalna policija nema baš mnogo iskustva s takvim momcima.”

„Mafija?” upitala je.„Točno.”„Hoćete reći, kao u Kumu? Prava pravcata mafija?”„Glavom i bradom.”„I to mi niste ranije rekli?”

„To ne bi ništa promijenilo. Osim što biste se možda prestravili.”„Mislim da sam strašno ljutita.”„Slušajte, ne želim biti netko tko će vam upropastiti dan.. Tražili ste istinu,

i ja sam vam je rekao. Nema nikakvih velikih tajni niti u onome što sam vamrekao. Tu na jezeru Flathead žive nekakvi tipovi iz Rena. Mafija je na bilokojem mjestu gdje se može zaraditi novac kockanjem ili trgovanjem drogom ilina bilo koji drugi poročan način.”

Nije ništa odgovorila.„Slušajte”, rekao sam, „ako se taj čovjek vrati, pokušajte zapisati

registarski broj njegova automobila, a onda pozovite policiju, a potom mene. Uredu?”

„A što vi planirate učiniti?” upitala je. Glas joj je bio suh, poput vrućinekoja se uzdiže iznad metalne površine.

„Ozbiljno ću naškoditi njegovom zanimanju za djecu ili školska dvorišta.”„Razmislit ću o vašim riječima. U međuvremenu, mogli biste malo

razmisliti o potrebi za većom dozom blagosti u odnosima s drugim ljudima.Možda se njima ne sviđa to što nemate povjerenja u njih da biste im ispričali tesve silne povjerljive informacije kojima raspolažete.”

Telefonska linija se prekinula.



Nisam je mogao kriviti. Kako bi se bilo koja obična osoba mogla nositi saspoznajom da bi izaslanik mafije mogao ušetati u svijet tako nevin i predvidljivpoput dječ jeg igrališta? Ali je li taj čovjek uistinu bio jedan od Diovih ljudi,partner ili pomoćnik Charlieja Doddsa? Zašto bi Doddsu trebao pomoćnik? Bio

je on jednostavna meta, vjerojatno posao za pet tisuća dolara, kakve su tipovi

poput Doddsa smatrali dječ jom igrom. Osim ako Diov razbješnjeli ponos nijebio tako velik da je zahtijevao djetetovu smrt, a ne samo moju.No, nije mi se to uklapalo u priču. Ako je Dodds bio plaćen da naudi i

Alafair, čekao bi do poslije tri sata poslijepodne, kada smo oboje bili kod kuće,ili bi došao tijekom vikenda.

I tako je ostao samo Harry Mapes. On je vozio crni džip kada sam ga vidio južno od rezervata Blackfeeta, ali možda je čovjek u žutom automobilu sdvogledom radio s Mapesom ili ga je ovaj platio. Zašto me htio sada pritisnuti?Je li mislio da sam blizu nekakvog otkrića koje bih mogao okrenuti protiv

njega? Ako jest, imao je mnogo više povjerenja u mene no što sam imao ja sam.Nazvao sam sestru Louise, ravnateljicu, u školu i uhvatio je netom prije nošto je otišla iz ureda. Već je porazgovarala s Tess Regan, i nije bila nimalozadovoljnija sa mnom no što je bila Tess. Zvučala je poput nekih časnih sestarakoje sam poznavao dok sam bio dijete, onih koje su nosile crne haljine koje suvjerojatno bile poput prenosivih pećnica i koje su vas udarale po zglobovimadugačkim ravnalima i koje su vas mogle pogoditi u trku svojim krunicama izpetnaestog stoljeća. Rekla mi je da je upravo prijavila cijelu stvar policiji, da bihi ja trebao isto učiniti i da će patrolni automobil biti parkiran pred školom

sutradan ujutro.„Svejedno bih volio porazgovarati s onim dječakom, kako se ono zove,Jasonom”, rekao sam.

„Rekao mi je sve što je znao. On je sramežljiv dječak. Nije takav da biproučavao pojedinosti na licima odraslih.”

„Sjeća li se on je li čovjek imao kakav naglasak?”„Ima četrnaest godina. Nije on lingvist.”„Sestro, dobro je što će sutra ispred škole biti policijski automobil. Ali naš

se čovjek neće vratiti sve dok je policija u blizini.”

„U tome je stvar, zar ne?”„Ali mogao bi se vratiti kada oni odu. Tada ga možemo uhvatiti.”„U ovo nismo umiješani nikakvi ‘mi’, gospodine Robicheaux.”„Razumijem.”„Drago mi je. Do viđenja.”Po drugi put u deset minuta netko mi je spustio slušalicu.

Odveo sam Alafair u park da se zabavi, a potom smo se vratili kući ipripremili večeru. Clete mi je rekao da ga mogu nazvati u Eastgate Lounge ušest sati. Nisam bio siguran da bih to trebao učiniti. Što god da je učinio s



Charliejem Doddsom, to nije moglo biti dobro. Ali u tom trenutku moji pravniproblemi, kao i prijetnja Alafairinoj i mojoj sigurnosti bili su tako važni inaizgled bez ikakva rješenja, da sam se upitao zašto bih se trebao zamaratinekakvom sporednom uključenošću u sudbinu sakatog i psihotičnog čovjekapoput Doddsa, do kojega nikome nije bilo stalo osim možda Sallyju Diu, jer mu

je on vjerojatno platio pola novca unaprijed. Bilo je pet i trideset, i jeli smootprilike pet minuta kada sam začuo automobil koji je parkirao ispred kuće inekoga tko je zakoračio na verandu.

Još prije no što sam uspio razabrati njegovu siluetu na vratima, ugledaosam izudarani ružičasti Cadillac kabriolet Dixieja Leeja parkiran s dva kotača namom travnjaku. Krov je bio podignut, ali mogao sam vidjeti da je stražnjesjedalo krcato kovčezima, kutijama s odjećom i kaubojskim čizmama,zapadnjačkim odijelima obješenima na vješalice.

Njegova iznenadna promjena sreće, njegovi planovi za sama sebe, njegove

izvještačene molbe, bili su previše očiti i predvidljivi. Nisam otvorio vrata. Čakme pomalo bilo i sram nedostatka suosjećanja. Ali, danas mi je bio loš dan iDixie Lee mi doista nije trebao u njemu. No, svoj je očaj iskazao vrloelokventno. Mobilizirao je svu sirovu energiju alkoholičara koji je znao da radina posljednjim kapljicama goriva u svom rezervoaru.

„Sve se raspada gore na jezeru”, rekao je. „Bio si u pravu, Sal je govno.Ne, to nije točno. On je lud. Želi te skuhati u loncu. Nisam mogao to slušati.Morao sam otići.”

„Pazi kako se izražavaš. Kći mi je ovdje.”

„Žao mi je. Ali ne znaš kakav je Sal kada mu se svjetla počnu paliti i gasitiu glavi. Poprimi nekakav izopačeni izgled lica. Nitko u njegovoj blizini ne smijeništa reći ako želi glavu zadržati na ramenima. Jedna od djevojaka je jela desertza stolom, a Sal je pušio cigaretu i promatrao je kao da je ispuzala iz mišje rupe.Treptala je očima i pokušavala se nasmiješiti i biti lijepa i zgodna i izvući se, apotom je on rekao, ‘Previše jedeš’, i ugasio cigaretu u njezinoj hrani.”

„Mrzi te, Dave. Doista si ga uzrujao. Pokrećeš kotačiće u tipu kakav jeSally Dee i dim polako počinje izlaziti iz dimnjaka. Ne želim biti u njegovojblizini. Tako stvari stoje. Ako mi kažeš da se izgubim iz tvog života, moći ću to

shvatiti. Ali našao sam se u neobranom grožđu, sine, i nemam se kamo okrenuti.Bit ću iskren s tobom u vezi još nečega. Dužan sam Salu petnaest tisuća. Tolikosam droge ušmrkao na njegov račun. I tako, imam onaj stari Cadillac ispred,trideset i sedam dolara u džepu i četvrt rezervoara goriva. Pokušavam ne brinutise previše zbog toga, ali ovoga sam puta doista u govnima.”

„Sačuvaj te rokerske spike za nekog drugog”, rekao sam. „Charlie Doddsmi je jutros bio u kući.”

„Dodds? Mislio sam da se on sinoć vratio u Vegas. Što je radio ovdje?”„Ne znaš?”

„Hoćeš reći da je on izvođač radova? Nisam znao. Kunem se pred Bogomda nisam. Mislio sam da je on jedan od Salovih potrčka. Jesi li tako zaradio tuljubičastu čvorugu na glavi?”



„Moglo bi se reći.”„Čovječe, žao mi je. Nisam imao pojma. Čovjek nije progovorio tri riječi

dok je bio u mojoj blizini. Mislio sam da je retardiran. Svi ti mulci imaju takavpogled u očima. Gutaju bačve piva, trčkaraju uokolo po kanjonima, padaju poprašnjavoj cesti noću. Govorimo o najglupljim bijelim ljudima koje si ikada

vidio.”„Mislim da mi je jedan njegov pomoćnik još uvijek na tragu. Ima li još

netko novi kod Sala u kući?”„Nema.”„Siguran si?”„Jesam.”„No ne mogu ti pomoći, Dixie.”Tupo me pogledao kroz komarnik. Progutao je, pogledao niz ulicu kao da

ga nešto jako važno čeka ondje, a potom ponovno htio nešto reći.„Imam previše vlastitih problema. To je to, partneru”, rekao sam.„Nikako me ne primaš, ha?”„Bojim se da ne.”Ispuhnuo je zrak iz pluća sebi u lice.„Ne mogu te kriviti”, rekao je. „Jednostavno sada baš nemam drugog

izbora.”„Počni ispočetka.”„Da, zašto ne? Ne bi mi bilo prvi puta da perem posuđe ili živim u misiji.

Hej, ipak želim da se sjetiš jedne stvari, Dave. Nisam ja baš tako loš. Nikadanisam htio nikome učiniti ništa nažao. Jednostavno je tako ispalo.”

„Štogod se odlučio učiniti, želim ti sreću, Dixie”, rekao sam i zatvorio muunutrašnja vrata ispred nosa i vratio se za kuhinjski stol za kojim je Alafair već počela jesti desert.

Pogledao sam na svoj ručni sat – sada je već bilo petnaest do šest – ipokušao dovršiti večeru. Hrana mi se činila bezukusnom, i nisam mogaousredotočiti pozornost na nešto što mi je Alafair pričala o susjedovoj mački koja

je vijala skakavce u cvjetnjaku.

„Što nije u redu?” upitala je.„Ništa. Samo mala glavobolja. Proći će.”„Je li te taj čovjek naljutio?”„Ne, on je samo jedan od onih ljudi kojemu će se lift uvijek zaustaviti

između katova.”„Što?”„Ništa, momčiću. Ne brini o tome.”Žvakao sam hranu i tiho gledao kroz prozor prema sjeni i hladnoj zlatnoj

svjetlosti u dvorištu. Čuo sam kako Alafair pere posuđe u sudoperu, a potom sekreće prema prednjem dijelu kuće. Trenutak kasnije vratila se u kuhinju.



„Taj čovjek je još uvijek tamo. Samo sjedi u svom automobilu. Što on radi,Dave?” upitala je.

„Vjerojatno razmišlja o načinima na koje bi mogao prodati Stjenjakarapskim naftašima.”

„Što?”

„Samo ga ignoriraj.”Ali ni ja to nisam mogao. Ili barem nisam mogao ignorirati načelo liječenih

alkoholičara u dvanaest koraka koje od nas zahtijeva da pomognemo onima kojise muče na isti način na koji se mučimo i mi. Ili sam možda znao da sam tražiosve probleme s kojima sam se suočio, i više nije bilo u redu prebacivati krivnjuna Dixie Leeja. Odložio sam viljušku i nož na tanjur i otišao van do njegovogautomobila. Bio je duboko zamišljen, cigareta mu je dogorjela gotovo do prstiju,koji su počivali na upravljaču. Lice mu se trgnulo od iznenađenja kada me začuoiza sebe.

„Isuse Bože, hoćeš da dobijem srčani”, rekao je.„Ne smiješ piti dok boraviš kod nas”, rekao sam. „Ako budeš pio, ili ako se

vratiš kući s mirisom alkohola u dahu, izbačen si. Bez pogovora, bez drugeprilike. Ne želim nikakve prostote pred svojom kćeri, a ako želiš pušiti, možeš točiniti vani. Kuhanje i čišćenje ćemo podijeliti, na spavanje ćeš ići kada i mi.Liječeni alkoholičari u ovoj ulici imaju službu za zapošljavanje. Ako ti pronađunekakav posao, prihvatit ćeš ga, kakav god bio, i plaćati trećinu namirnica istanarine. To je dogovor, Dixie. Ako sam izrekao neka pravila po kojima nemožeš živjeti, sada je vrijeme da mi to kažeš.”

„Sinko, ti samo reci ‘skoči’, a ja ću reći, ‘Koliko visoko?”‘Počeo je iznositi stvari sa stražnjeg sjedala. Na licu je imao izraz čovjeka

koji je neočekivano spašen s krova goruće zgrade. Dok je slagao svoje kutije,kovčege i odjeću na pločnik, bez prestanka je govorio o 1950-ima. O TommyjuSandsu, Ruth Brown, Big Bopperu, mafiji, zatvorenicima u Huntsvilleu, ženiglumici koja je platila kriminalcima da ga isprebijaju iza Cook’s Hoe Down uHoustonu. Pogledao sam na svoj ručni sat. Bilo je pet minuta do šest.

Još je pričao dok sam ja tražio broj Eastgate Loungea u imeniku.,,... nazvao ga hipi-dipi iz Mississippi, da, doista, taj Jimmy Reed”, rekao

je. Kada je ta mačka ušla u ‘Big Boss Man’, znalo se da je bio na ParchmanFarm, sine. Takvi se osjećaji ne glume. A takvih osjećaja nema u New YorkCityu, isto tako. To se ne susreće u nečijoj glazbi ako nije brao pamuk za četiricenta i jeo onaj dobri stari grah. Moj otac je rekao da diže ruke od mene, da menetko podvalio u kolijevku, da sam crnac okrenut naopačke.”

Alafair je sjedila oduševljena i zaprepaštena, slušajući maratonsku pričuDixieja Leeja. Nazvao sam Eastgate Lounge, potom poslušao šumove i štropot upozadini dok je neka žena otišla pozvati Cletea na telefon. Čuo sam ga kakopovlači slušalicu po hrapavoj površini i naslanja je na uho.



„Udaraču?”„Da.”„Jesam li te iznenadio? Jesi li možda pomislio da se tvoj stari partner

ponovno uputio prema zbjegu u Meksiku?”„Nisam bio siguran.”

„Ne pričam gluposti, stari. Barem ne u ovakvim situacijama.”„Možda bi trebao paziti što govoriš meni.”„Zar zvučim kao da se brinem? Kada ćeš se prestati pretvarati da si još

uvijek nevin?”„Počinješ me živcirati, Clete.”„I što još ima novo? Osim što sam ti danas spasio život.”„Ima li nešto što mi želiš reći?”„Da. Dovuci svoje dupe ovamo. Znaš li gdje je Eastgate?”

„Da, ali povest ću Alafair sa sobom. Nađimo se u parku na drugoj obalinasuprot trgovačkog centra. Pređi preko starog željezničkog mosta koji jepretvoren u pješački most.”

„A ti ćeš jesti sladoled u kornetu za izletničkim stolom. Čovječe, kako dase vratim na pravu stranu?” rekao je i spustio slušalicu.

Rekao sam Dixieja Leeju da ima hladnog pečenog mesa, kruha i majonezeu hladnjaku, i da si može napraviti sendviče ako još nije jeo. A onda smo seAlafair i ja odvezli na drugu stranu grada do slastičarnice na sjevernoj obaliClark Forka, kupili si kornete i prešli preko pješačkog mosta do parka na drugoj

strani rijeke. U prošlosti, obronci kanjona Hellgate su doživjeli strašan požar, pasu borovi koji su rasli na njima bili sprženi do crnila, a potom su pepeo iizgorene iglice isprane kišom i proljetnim topljenjem snijega, tako da su strmesivo-ružičaste stijene kanjona bile gole visoko iznad rijeke.

Vjetar je puhao, a lišće kanadskih topola duž rijeke šuštalo je i blistalo naprigušenom svjetlu; budući da je proljetnom otapanju snijega došao kraj i da serazina vode spuštala svakoga dana, sve je više bijelog, mahovinom obraslogkamenja bilo izloženo na riječnom dnu, a glavni se tok rijeke pretvarao izbakrene u tamnozelenu boju. Voda se pretvorila u dugi, uski tok koji je iza

velikog kamenja stvarao duboke bazene.Park je bio pun smreka i ruskih maslina i mladaca sa sveučilišta, koje je

bilo udaljeno samo nekoliko desetaka metara. Studenti su se dodavali frizbijimaiznad naših glava i igrali američki nogomet. Sjedili smo na pokošenoj travi,visoko gore na obali rijeke, tako da nam se pružao pogled iznad vrhova vrba, pasmo mogli promatrati dvojicu muškaraca koji su ribarili koristeći crve kaomamce, zabacujući udice daleko u kanal. Ugledao sam Cletea kako hoda prekomosta s papirnatom vrećicom u jednoj ruci. Odveo sam Alafair da se ljulja na

jednoj od ljuljački, a potom ponovno sjeo na obalu. Koljena su mu krenula,

trbuh mu se objesio iznad kratkih hlačica, i glasno je zahripao u dubini grudikada je sjeo pokraj mene.„Izgledaš kao da nisi dovoljno odjeven”, rekao sam.



„Ah.” Dotaknuo se po prsima i nasmiješio. „Više ne radim za Sala. Nemoram hodati uokolo s revolverom cijelo vrijeme. Dobro se osjećam, stari.”

Skinuo je čep s boce Great Fallsa.„Dixie Lee kaže da nije znao da je Dodds plaćeni ubojica.”„Vjerojatno i nije. Gdje si vidio Dixieja Leeja?”

„Živi kod mene.”„Nek’ sam proklet. Presjekao je pupčanu vrpcu? Nisam mislio da ima

muda za to. Sal se ne nosi s odbijanjem baš najbolje.”„Dodds je možda imao partnera, nekog pomagača. Ima li Dio još koga u

gradu?”„Ako ima, ja ne znam za to. Poznajem ih mnogo. Barem one s kojima Sal

posluje. Oni su iz New Yorka i misle da je srž dobrog provoda kartanje bridžapokraj bazena s gomilom ženskih koje leže oko njih. Hej, slušaj ovo. Sal jeplatio jednoj skupini njih da odsjednu u njegovom motelu, a upravitelj motela jeonaj sitni Židov koji je vodio knjige za mafiju iz pizzerije u Fort Lauderdaleu.Naravno, Židov se nije mogao nositi s Digićima jer ih se plašio k’o samogvraga. Ali imao je jednog klinca koji je bio nekakav pametan student uBerkeleyu, i taj je mali radio za svog starog kao konobar pokraj bazena tijekomljeta. I tako su četiri Digića kartala ispod suncobrana za jednim od stolova. A tosu krupni gadovi opakoga izgleda, sa sunčanim naočalama, vlažnim crnimdlakama po cijelom trbuhu, velikim penisima uguranima u kupaće gaćice, i onitog klinca strašno gnjave – vraćaju hranu natrag u kuhinju, žale se da pića imajuokus po sredstvu za čišćenje kupaonice, šalju ga po cigarete i ušećereno voće i

kremu za sunčanje za ženske i bilo što čega se mogu sjetiti.”„A onda jedan od njih prolijeva votku po cijelom stolu i kaže malom da

očisti to krpom i donese im novi špil karata. Mali mu kaže ‘Hej, ove godine samučio talijanski na faksu. Što znači Papati moja kakica’?”

„Stari je to čuo i pljusnuo je maloga pred svima. Onda je počeo gutati iznojiti se i ispričavati se Digićima dok su oni zurili u njega iza tih svojih tamnihsunčanih naočala. Naposljetku je jedan od njih ustao, stavio pištolj starom u ustai bacio ga dolje u željeznu stolicu. Rekao mu je, ‘On nije odgojen jer ga ti nisiodgojio kako valja. Zato začepi gubicu i nemoj govoriti kako bi nekoga

impresionirao. Počisti sve ovo, donesi svakome što želi, sjedi tamo preko i ne idinikamo dok ti mi ne kažemo.’”

„Natjerali su ga da tako sjedi na suncu poput orangutana četiri sata. A ondaih je mali naposljetku došao moliti da puste staroga da se vrati unutra.”

„Lijepo je reći Ciao, ciao bambino tim gadovima. Sljedeći put kadaSjedinjene Države bace atomsku bombu, mislim da bi odabir trebao bitiPalermo.”

„Gdje je Dodds?”„Doista želiš to znati?”„Želim znati hoće li me ponovno doći tražiti.”



koji mlati oružjem. Te sam večeri nazvao Dana Nygurskog u njegovu kuću uGreat Fallsu. Javila mi se dadilja i rekla da je on u kinu sa svojom suprugom, daće zapisati moje ime i broj. Uzvratio mi je poziv nešto poslije deset sati, kadasam tonuo u san s vlažnim ručnikom bačenim preko čvoruge na čelu. Odnio samtelefon u kuhinju i zatvorio vrata hodnika kako ne bih probudio Alafair ili

Dixieja Leeja, koji je spavao na kauču u dnevnoj sobi.Rekao sam mu da je Charlie Dodds bio u mojoj kući. O udarcima po glavi,lisičinama, Polaroid fotoaparatu, džepnom nožu kojega mi je htio zariti u srce. Aonda sam mu ispričao o Cleteu, o onom što je učinio Doddsu, o omotanom sagui putu džipom vjerojatno nekom sporednom cestom ili prema dolini Bitterroot ilikanjonu Blackfoot.

„Shvaćaš li što mi upravo govoriš?” rekao je Nygurski.„Nije me briga za Doddsa. Nisam te zbog toga nazvao.”„Nisi rekao policiji ništa od ovoga?”

„Govorim tebi. Učini s tim što god hoćeš. Kladim se da nitko nikada nećepronaći Doddsa. Clete je takve stvari već prije radio i prolazio nekažnjeno.”

„Trebao si pozvati policiju.”„Sranje. Sada bih se borio da prikupim novac za jamčevinu.”„Morat ću im to prijaviti.”„Samo naprijed. Mislim da će to na njihovoj ljestvici zainteresiranosti od

jedan do deset osvojiti minus osam. Slušaj, Nygurski, netko drugi pokušavauhvatiti mene ili moju kćer. Motao se jutros oko njezine škole. Možda je toMapes, možda netko drugi od Diovih ljudi. Potrebna mi je pomoć.”

„Mislim da je vraški hrabro tražiti pomoć od saveznog agenta nakon što sise kroz dvije države probio bejzbolskom palicom.”

„Obojica želimo isto – Sallyja Deeja strpati u zatvor na neko duljevrijeme.”

„Ne, ti si nešto krivo shvatio. Ja samo želim obavljati svoj posao. Ti želišpisati vlastita pravila i to svakodnevno.”

„Daj mi onda nekakvo rješenje. Zakuni se u sigurnost moje kćeri, uvjeri meda se neću naći na putu za Angolu za tri tjedna i ja ti neću predstavljati nikakav

problem.”„Kakva ti je pomoć potrebna?”„Možeš li saznati bi li Dio mogao imati još jednog plaćenog ubojicu u

gradu?”„Ako i ima, mi ne znamo za to. Možda je dopustio Doddsu da si plati

nekog pomoćnika. Kažem ti, ipak, ako taj drugi tip radi s Doddsom, nećepokušavati nikakve ‘prije i poslije’ priče, ne nakon što je Dodds zbog toga sveupropastio. Ići će na čist hitac, kojega nikako nećeš moći predvidjeti. Ne želimići u odvratne detalje, ali znaš kako to obično rade – jedan iza glave, jedan u uho

i tri ispod brade.”„Uhiti Mapesa zbog mene.”„A što očekuješ pronaći?”



„Ne znam. Moj odvjetnik kaže da je problema sa zakonom imao samo jednom, kada je pretukao nekog klinca bejzbolskom palicom kada mu je bilosedamnaest. Ali vidio sam tog tipa na djelu, i ne mogu vjerovati da je takvestvari učinio samo jednom.”

„Odakle je on?”

„Tog je klinca pretukao u gradu Marshallu u Teksasu.”„Vidjet ću što mogu učiniti.”„Ima još jedna stvar. Dixie Lee se iselio od Dia. Kaže da je gotov s njim.

Mogao bi razgovarati s njim.”„O čemu?”„To je tvoja stvar. Što kažeš na svjedočenje pred velikom porotom? Treba

muda da bi se otišlo od Dia, posebice kada mu duguješ petnaest tisuća.”„Kada si odlučio početi dijeliti Pughove tajne?”

„Njemuće vjerojatno u odre

đenom trenutku zatrebati savezna zaštita.Možda i jest pijanac, ali glava mu je puna informacija i razgovora koje su

određeni ljudi vodili. Upio ih je poput bugačice.”„Gdje je on?”„Kod mene.”„Što si radio da bi se zabavio kada si bio mali? Gutao čavliće?”„Čovjek nije imao kamo”, rekao sam.„Ne, povlačim to sranje. Ti si lukav tip, Robicheaux. Ako Pugh postane

savezni svjedok, i živi u tvojoj kući, tvoja kuća i ljudi u njoj idu pod našu

zaštitu. Točno?”„Ne baš.”„Nadam se da ne. Jer mi im odabiremo smještaj.”„Pametni ljudi ne nađu se u neprilici u kakvoj sam ja, Nygurski.”„Mislim da u toj izjavi leži čista istina. Javit ću ti se. U međuvremenu,

čuvaj se.”„Kada ćeš mi javiti za Mapesa?”„Već sam ti izišao u susret. Daj mi malo vremena, u redu? Imaj povjerenja.

Ako se ikada izvučeš iz ovoga, vrati se u policiju. Mislim da bi te svatko radijeimao pod šatorom, a da pišaš van kroz prorez, nego obrnuto. Siguran sam u to.”

Dixie Lee rano je ustao sljedećeg jutra i doručkovao sa mnom i Alafair zakuhinjskim stolom. Bio je jedan od onih alkoholičara čiji se pogled razbistri ičija koža postane ružičasta i bez kapilara nakon samo dvadesetčetverosatnogodmora od alkohola. Ovog jutra lice mu je bilo obrijano i sjajno, a na sebi jeimao par bijelih ljetnih kratkih hlačica i bijelu sportsku košulju sa zelenim

papigama. Otpratio sam Alafair do škole, a potom ga natjerao da ode sa mnomna sastanak liječenih alkoholičara, koji se održavao u našoj ulici i zapiše se kod



službe za traženje radnih mjesta. Raspoloženje mu na putu kući nije bilo takoveselo kao ranije.

„Ti me ljudi čine nervoznim, sinko”, rekao je. „Osjećam se poput govnakoje pluta u nečijem tanjuru juhe.”

„To je jedino mjesto na kojem bi ljudi mogli razumjeti ovakve poput nas,

Dixie.”„Da, pa, bio sam ja na takvim sastancima i ranije, i nije mi se svidjelo.

Mislim da je to s nekim ljudima jednostavno tako. Isus je pokazao prstom premaljudima koje je htio. Ja nisam vidio nikoga da upire prstom u mene. Hej, sjećaš lise onih šala koje smo pričali u pedesetima? Kao, što bi kada rekla zahodskojškoljci? ‘I ja vidim jednako guzica kao i ti, ali ne moram trpjeti sva ta sranja.’”

„Daj, partneru, što te doista muči?”„Nekako se ne mogu povezati s tim četvrtim i petim korakom. Kada moraš

razmisliti o svemu što si loše učinio i priznati sve to nekome. Doista mi se sve to

ne sviđa. Imam dovoljno krivnje u sebi bez da je raspirujem.”„Idi korak po korak. Ne moraš to još sada učiniti. Osim toga, nisi li već

priznao gomilu stvari? Rekao si mi mnogo toga kada smo bili u bolnici uLafayetteu.”

„Ali cijele se hrpe stvari koje sam učinio sramim. Dovraga, znao sam daSal nije dobar kada sam ga upoznao u zatvoru. Bio je kreten. Ali imao je kruha,hrpu droge i svidio sam mu se. Pa se tako nisam morao ulagivati ljudima koji bite ubili kada bi pomislili da si cinkao šefu. I tako sam se ja pretvarao da nevidim što se događalo u našoj ćeliji. Zažmirio sam pred time. Mnogi ljudi

postanu homoseksualci u zatvoru. Ja to nisam učinio, ali nisam otkucavaomomke koji jesu. I tako je Sal imao dečka. Vrlo važno, mislio sam. Jebenisistem je to učinio od ljudi. Tako sam sebi govorio. I tako bih se prošetao kadabi taj mladi Meksikanac dolazio u našu ćeliju. Nije to bio moj problem, točno?Osim što se počelo događati nešto uistinu čudno.”

Sjedili smo na prednjim stepenicama moje verande. Ptice su letjele oko nas.Nije bilo vjetra, a javorovi su izgledali zeleni i snažni.

„Znaš, u takvoj vrsti odnosa, u zatvoru, hoću reći, čovjek je zamjenjiv”,rekao je Dixie Lee. „Par svinjskih odrezaka. U redu, to je poprilično mučno, ali

jednostavno je tako. Ali taj momak je bio Salov pravi ljubavnik. On bi donosioruž i žensko donje rublje u ćeliju, pa bi prao i češljao Salovu kosu, a onda bispustili dekicu s gornjeg ležaja i bacili se na posao. Osim što se ispostavilo da jetaj momak više od Salovog dečka. Sal se doista zaljubio u njega. Mali je uvijekimao cigareta, slatkiša, droge, časopisa, lak posao u ambulanti, povoljan tretmanzatvorskih gorila. A onda se počeo ponašati kao zvijezda, hodati uokolonapućenih usta, podrugljivo gledati neke vrlo opasne momke pod tušem.Nekoliko momaka rekao je Salu da bi bilo bolje da upristoji tog klipana, ali nijeprošlo mnogo prije no što su svi saznali da taj mali može zajebavati Sala na koji

god način želi.”„Problem je bio u tome što su neki crni tipovi htjeli preuzeti Salov posao s

drogom. Ali on je imao previše zlih tipova koji su radili za njega i oni su znali



da on ima vezu izvana, pa su ga uvijek zaobilazili. A onda je mali počeo pravitibudalu od njega, pa su ovi odlučili da je vrijeme da se počnu baviti ozbiljnomprodajom farmaceutskih pripravaka. Sal je zarađivao četiristo ili petsto dolaratjedno, što je mnogo novaca u zatvoru, a za tri tjedna ti su mu crnci smanjilizaradu na pola. Njegovi doušnici dolazili su u ćeliju poput preplašenih miševa i

ispitivali ga što će učiniti u vezi toga, jer su im crnci govorili da za njih višeneće biti posla, a Sal je pokušavao odbaciti takve priče i govorio im da je sve uredu i da mu stiže pošiljka iz Afganistana koja će svima u zatvoru pokazati što jeprava stvar.”

„Ali netko je nazvao Salovog starog u Galveston i sranje je doseglovrhunac. Stari je došao u Huntsville, i ja ne znam što je rekao Salu u sobi zaposjete, ali zbog toga mu se uvukao strah u kosti. Lice mu je bilo bijelo kao kreč kada se vratio u našu ćeliju. Sjedio je cijelu noć na rubu ležaja i pušio cigarete, aujutro je povratio doručak tijekom prijepodnevnog posla. Upitao sam ga što nije

u redu, a on je rekao, ‘Moram nešto učiniti.’ Ja sam rekao, ‘Što?’ On je rekao,‘Nešto što ne želim.’”

„Nakon čega sam mu ja rekao, ‘Onda nemoj to učiniti.’ A on je odgovorio,‘Ja sam sluga. A kada si sluga, onda ti svi naređuju što da radiš.’”

„Znaš, to je ona digićka stvar. Oni imaju nekakav ritual s noževima i krvljui nekakvim magičnim sranjima, i tako postanu sluge, što znači da smiju pušiticigare za prednjim stolovima u Vegasu i pretvarati se da više nisu skupina tupihprodavača.”

„Dva dana kasnije, upravo prije no što su nas zaključali, Sal je otišao kod

svog maloga u ćeliju, gdje je ovaj čitao nekakav strip na krevetu s još jednomtetkicom. Rekao je drugom klincu da se gubi, a onda je iz hlača izvadio komadcijevi i prebio tog Meksikanca gotovo na smrt. Slomio mu je nos, izbio zube,rastrgao uši, ozlijedio ga je toliko da ga niti vlastita majka ne bi prepoznala.”

„Kada se vratio u ćeliju, košulja mu je bila zgužvana u ruci kako bi skriokrv. Nakon što su se ugasila svjetla, rastrgao ju je u komade i bacio u toalet.Ujutro je bio super raspoložen, kao da je upravo prvi put skočio padobranom ilitako nešto. Mali je bio u bolnici tri tjedna. Obrijali su mu glavu i zašili je sastotinu šavova. Izgledao je poput kvrgave bijele košarkaške lopte omotane

bodljikavom žicom.”„A onda je Sal razglasio da mali od tada pripada svakome. Znaš što toznači u zatvoru za takvog momka? Sinko, tamo ima nekih uistinu okrutnih,bolesnih kučkinih sinova. Taj se mali užasno proveo. Ne volim se toga nitisjećati.”

„Zašto mi to pričaš, Dixie?”„Zato što većina onih ljudi na sastanku su samo pijanci. Piće je samo dio

mog problema. Živio sam na grbi čovjeka kakav je Sal. Razlog zbog kojeg samto učinio jest jer je bilo jednostavno. Pa što je bolje od jastoga i odrezaka svaki

dan, uz slatke djevojke uvijek spremne skinuti gaćice. I ako mi se nije sviđao tajposao s naftom, život je bio čisto zadovoljstvo oko Salovog bazena. Nije to



imalo nikakve veze s pićem ili s drogom. Bilo je to povezano s nedostatkomkaraktera.”

„To je samo dio bolesti. Naučit ćeš to ako nastaviš odlaziti na sastanke”,rekao sam.

Izvukao je korov dugih listova pokraj ruba stepenice i mahao njime ispred

svojih nogu.„Vidjet ćeš”, rekao sam.„Želiš da razgovaram s DEA, zar ne?”„Zašto tako misliš?”„Čuo sam tvoj telefonski razgovor sinoć.”„Želiš li?”„Ne.”Udario se korovom po glavi, a potom vrhom travke podigao malenu crvenu

bubu i promatrao je kako mu se penje prema ruci.„Ne bi me iskoristio, ha, Dave?” upitao je.„Ne, ne bih to učinio.”„Ja bih bio užasno povrijeđen. Uistinu tako mislim, sinko. Ne treba mi to.

Nikako mi to ne treba.”Ustao sam i otresao prašinu s hlača.„Ne znam kako to radiš”, rekao sam.„Što to?” Zaškiljio je prema meni na suncu. Kosa mu je bila zlatna i

valovita i sjajna od ulja.

„Bez obzira na to o čemu ja pričao s tobom, na kraju nekako uvijekizgubim.”

„To je samo tvoja mašta. Nema jednostavnijih ljudi od mene.”

Sjećam se jedne od posljednjih prigoda kada sam vidio svoju majku. Bilo jeto 1945. godine, nešto prije kraja rata. Ona je došla u našu kuću na rijeci skockarom s kojim je pobjegla. Bio sam ispred kuće na prašnjavoj cesti,

pokušavao uhvatiti svog psa koji je ganjao piliće u jarku, kada je on zaustaviosvoj automobil tridesetak metara od kuće. Brzo je prišla ulicom u sjenu naših

hrastova i okolo do stražnjeg dvorišta, u kojem je moj otac sastavljaokokošinjac. Radila je u restoranu i pivnici u Morgan Cityu. Njezina ružičastauniforma konobarice imala je bijeli rub oko vrata i rukava, a budući da joj jetijelo bilo mišićavo, izgledala je tijesno na njoj dok je hodala. Leđa su joj bilaokrenuta prema meni dok je razgovarala s mojim ocem, ali lice mu je bilonatmureno dok ju je slušao, a pogled mu je neprestano odlazio do mjesta na cestigdje je bio parkiran automobil.

Kockar je otvorio svoja vrata kako bi se rashladio. Bio je mršav i nosiozaliske i smeđe hlače s naramenicama i košulju na pruge i zelenu kravatu sljubičastim točkicama. Smeđi šešir bio je na stražnjem prozoru.



Pitao me na francuskom je li pas moj. Nakon što mu nisam ništa odgovorio,rekao je, „Ne govoriš francuski, mali?”

„Da, gospodine.”„To tvoj pas?”„Da, gospodine.”

„Znaš kako ćeš ga natjerati da prestane ganjati piliće? Slomi štap na njemu.Nećeš to morati učiniti više no jednom.”

Otišao sam kroz prašinu prema kući i stablima i nisam pogledao svoga psa.Čuo sam kako moj otac govori majci, „Za pet minuta dolazim tamo. Taj mupištolj neće nimalo pomoći.”

Uzela me za ruku i brzo me odvela do prednjih stepenica i posjela me ukrilo. Gladila me po licu i kosi rukama, ljubila me i tapšala po bedrima. Vrat joj

je bio orošen kapljicama znoja, i mogao sam namirisati parfem, poput gladiola, ipuder na njezinim grudima.

„Jesi bio dobar u školi, ha?” upitala je. „Išao si i na misu, jesi li? Jesi li seispovjedio i pričestio? Je li te vodio Aldous? Moraš biti dobar u školi. Braća ćete naučiti puno toga.”

„Zašto si s njim?”Pritisnula je moje lice na svoje grudi. Mogao sam osjetiti tvrdoću njezina

trbuha i bedara.„Ubio je čovjeka. Dok su kartali”, rekao sam.„Nije on loš. Dobar je prema meni. Donijeli smo ti poklon. Vidjet ćeš.”

Podigla me i odnijela me do ceste. Vidio sam oca koji nas je promatrao izdvorišta, držeći čekić u ruci. Posjela me pokraj otvorenih vrata automobila. Zrak je bio vlažan i vruć, a šaševi u jarku bili su prekriveni slojem prašine.

„Dođi vidi”, rekla je. „Pokaži mu, Mack. Iza sjedišta.”Na njegovom licu nije bilo nikakva izraza. Posegnuo je rukom iza sjedišta,

pogledavajući prema žutoj cesti, i izvukao papirnatu vrećicu. Gornji dio je biopresavijen i povezan uzicom.

„Izvoli”, rekla je i odmotala poklon umjesto mene. Haljina joj je bilazategnuta preko bedara, a na koljenima je imala podljeve. Muškarac je izišao iz

automobila na cestu i pripalio cigaretu. Nije pogledao u smjeru mog oca, ali jakodobro su vidjeli jedan drugoga.

„Sviđa ti se zvrk, ha?” rekla je moja majka. „Vidi, ima ručicu. Možeš jegurati gore i dolje i vrtjeti ga i zviždati.”

Crna kosa bila joj je oznojena. Stavila mi je zvrk u ruke. Metal je bio vruć u mojim dlanovima.

„Hoće li izići?” upitao je muškarac.„Neće. Obećao je.”„Prošli puta je prekršio obećanje. Jesi mu to rekla?”„Ne želi više neprilika, Mack. Neće nas smetati.”„Briga me.”



„Nemoj tako govoriti. Moramo ići. Nemoj gledati prema tamo. Čuješ me,Mack?”

„Sljedeći put će ga zadržati u zatvoru.”„Idemo. Ulazi u auto. Moram na posao. Dave ne mora stajati vani na toj

vrućoj cesti. Nije li to točno, Davy? Mack, obećao si.”

Odbacio je cigaretu u jarak i sjeo za upravljač. Na nogama je imaodvobojne smeđe i bijele cipele, i obrisao je prašinu s njih krpom koju je izvukaoispod sjedala. Vidio sam oca kako baca čekić na radnu klupu, a potom podižestranicu kokošinjca i gleda je sa strane.

Moja majka se nagnula preko mene i stisnula me uz svoje tijelo. Glas joj jebio tih, kao da smo nas dvoje ispod staklenog zvona.

„Ja nisam loša, Davy”, rekla je. „Ako ti netko bude to rekao, to nije istina.Doći ću te ponovno vidjeti. Ići ćemo nekamo zajedno, samo nas dvoje. Jestipečenu piletinu možda. Vidjet ćeš već.”

Ali mnogo je vremena prošlo prije no što sam je ponovno vidio. Proslavepobjede, centri za donacije ograđeni kolcima puni guma i vješalica za kapute,malene svilene zastavice s plavim i zlatnim zvijezdama koje su visjele uprozorima kuća kako bi označile članove obitelji koji su pod uniformom ilipoginuli u akciji, sve je to nestalo za godinu dana, čitava jedna era, i naftnekompanije stigle su iz Teksasa.

Čuo sam da mi je majka radila u stražnjem dijelu praonice s obojanimženama u Baton Rougeu, da je Mack umro od tuberkuloze, da se udala začovjeka koji je rukovao vrtuljkom u lunaparku. A kada sam imao šesnaest

godina i kada sam po prvi put otišao u Boundary klub na cesti za Breaux Bridge,u grubu, ruševnu kuću pokraj ceste gdje su se tukli noževima i bocama namračnom parkiralištu, vidio sam je kako toči pivo za šankom. Tijelo joj je tadabilo deblje, kosa tamnija no što je trebala biti, a na sebi je imala crnu suknju koja

je otkrivala veliki ožiljak iznad jednog koljena. Odnijela je poslužavnik s pivomdo stola punog radnika s naftnih polja, a potom im se pridružila. Svi su jepoznavali i palili su joj cigarete, a kada je plesala s jednim od njih, stiskala jesvoj trbuh o njegove prepone. Stajao sam pokraj džuboksa i mahnuo joj, i onami se nasmiješila preko muškarčevog ramena, ali njezino lice nije odavalo da

me prepoznala.Pričekao sam u automobilu svoje prijatelje da iziđu iz kluba. Vidio sam

kako je neki pijanac izbačen van kroz sporedna vrata. Vidio sam kako su nekitinejdžeri bacili bocu Coca-Cole na automobil pun crnaca. Vidio sam čovjeka užutoj kaubojskoj košulji i tijesnim traper hlačama bez pojasa kako šamara ženupokraj automobila. Udario ju je jako, zbog čega se rasplakala i ugurao je nastražnje sjedište i natjerao je da ostane ondje sama dok se on vratio unutra. Bilo

je vruće i tiho na parkiralištu, s izuzetkom zvukova koje je proizvodila žena.Vrbe su bile nepomične na obalama rijeke Vermilion, a mjesečina je izgledala

poput ulja na površini vode. Prašina je ulazila kroz prozor automobila, i ja sammogao nanjušiti miris mrtve kečige na blatnjavoj obali i čuti ženu koja je tihoplakala u mraku.



Mišljenje određenih ljudi oduvijek mi je bilo važno. Većina tih ljudi bili sučasne sestre, svećenici, redovnici i učitelji. Dok sam bio dijete, oni dobri međunjima govorili su mi da sam dobar. Neki u toj skupini bili su nesposobni i

nezadovoljni sobom, pa su bili okrutni i uživali u stvaranju osjećaja krivnje koddjece. Ali oni dobri su mi govorili da sam dobar. Kao odrastao, još uvijekvjerujem da mi postajemo odraz onoga što vidimo u očima drugih, tako da jevažno da nam netko kaže da smo dobri. To se može doimati djetinjastim, alisamo onima koji nisu platili svoje dugove, pa stoga nemaju sumnji u ono što

jesu, jer njihovo vlastito iskustvo ili nedostatak njega nikada od njih nisuzahtijevali da se definiraju. Takve ljude može se susresti na sveučilišnimzabavama; ponekada su novinari koji se boje i zavide onima koji imaju moć islavu, ali koji vole živjeti u takvom okruženju. U njihovom je smijehu uvijek

skrivena poruga. Nikada nisu čuli hitac ispaljen u ljutnji, nikada nisu bili uzatvoru, nikada nisu prošli kroz močvaru, vidjeli devetnaestogodišnjeg topnikakoji se nasmrt preplašio u zoni bez pucanja. Spavaju ne sanjajući. Zijevaju nanemir onih koje ne mogu shvatiti. Njima nitko nikada neće morati reći da sudobri.

Mislim da za neke ljude duša ima isti nestalan oblik kao vatra, ili skupinagorućih štapića koji se tope i pucketaju u snijegu sve dok ne ostane samonedefinirana i čađom ispunjena šupljina, koja ukazuje na prirodu plamena injegovog prolaska kroz led.

A onda vam netko kaže da ste dobri.

Morao sam se vratiti na drugu stranu Dividea. Bilo je to pravo vrijeme daodvedem Alafair iz Missoule. Otišao sam do škole i pronašao Tess Regan unjezinom uredu. Na stolu joj je stajala vaza s cvijećem, a ploča od prešanogpluta bila je prepuna dječ jih crteža masnim bojicama. Kroz osunčani prozorvidio sam djecu na igralištu, usamljeni obruč za košarku i zid crkve ususjedstvu. Na sebi je imala pamučnu žutu haljinu, zlatni lanac oko vrata i zlatne

naušnice koje su bile gotovo skrivene njezinom kestenastom kosom. Nokti su jojbili kratko odrezani i obojani prozirnim lakom, a prsti su joj bili ispruženi naradnom stolu dok me slušala. Sviđala mi se i poštovao sam njezine osjećaje inisam htio da se i dalje ljuti na mene ili da joj bude nelagodno zbog našeg

jučerašnjeg razgovora.„Ljudi mi neprestano spuštaju slušalicu. Već to jednostavno očekujem”,

rekao sam. „Jedan mi je agent jednom prilikom rekao da imam telefonski šarmKvazimoda.”

„Ta ljubičasta čvoruga na vašoj glavi, to se dogodilo jučer u vašoj kući?”

„Bio sam nemaran. Uskoro će proći.”„Htjeli biste odvesti Alafair iz škole danas i sutra?”



„Točno. Vratit će se u četvrtak.”„Kamo idete, ako vam ne smeta što vas pitam?”„Moram se pobrinuti za neki posao s druge strane planina.”„Jako sam zabrinuta zbog svega ovoga. Imam nekakav neugodan osjećaj.

Ovi ljudi o kojima pričate su zli, zar ne? Ali vi ste potpuno smireni.”

„Tu ste u krivu, malena.”„Voljela bih da me ne zovete tako.”„U redu.”„Alafair je prekrasna djevojčica. Brinem se za nju. Brinem se za vaše

stavove.”„I ona jako voli vas. Ne bih želio biti neugodan ili vas uznemiriti na bilo

koji način, ali htio bih da shvatite nešto. Netko mi je poslao upotrijebljenuinjekciju, pismo i fotografiju. Ne želim vam reći što je bilo na fotografiji, ali

osoba koja je napisala pismo rekla je da se igla koristila u filmu s pravimubojstvom. Njegova prijetnja nije bila usmjerena prema meni. Bila je usmjerenaprema Alafair. Vjerujem da je to ozbiljno mislio.”

„No, u filmovima, potencijalna žrtva ubojstva ili napada dobivacjelodnevnu zaštitu policije. Ali to se u stvarnom životu ne događa na taj način.Prepušteni smo sami sebi. Ako mi ne vjerujete, pitajte bilo koga tko je bio lovinačovjeka koji je bio u zatvoru i koji je uz jamčevinu izišao već sljedećeg jutra.Takvi će vam ispričati dobre priče. Mnogo njih postalo je članovima NRA11.”

Njezine zelene oči bile su mirne i sućutne. Bila je pravi vojnik i očito je

pokušavala razmisliti dublje od razorne površine mojih riječi; ali prešao sampreko crte, gotovo poput nasilnika, i ona se nije mogla nositi s time.

„Dovest ću vam Alafair”, rekla je.„Gospođice Regan...Tess, doista sam u teškom razdoblju života.

Ispričavam se zbog načina na koji se izražavam, ali doista sam pred zidom. Nedopustite da iziđem odavde osjećajući se kao govno.”

Ali nije bilo nikakve koristi. Prošla je pokraj mene, mičući bokovima uuskoj haljini, očiju punih suza.

Kasnije toga dana Alafair i ja odvezli smo se u oblake na planinama. Kišilo

je i stabla su izgledala tamno na mokrom svjetlu, a voda je tekla niz cestu ukanjon duboko ispod nje. Bilo je prekasno da bismo išta obavili u općini okrugaTeton, pa smo tu noć proveli u motelu u Choteau, sjedištu okruga.

Sljedećeg sam dana otkrio vezu između Sallyja Deeja i naftnog posla.Pronašao sam je po cijeloj Istočnoj strani, u okrugovima Teton, Pondera iGlacier. A saznao sam i kakve mu je usluge obavljao Dixie Lee.

11 National Rifle Association – američka udruga, zagovara pravo građana na posjedovanje inošenje oružja (nap. prev.)



10

Te sam večeri nazvao Dana Nygurskog u njegovu kuću u Great Fallsu.„Gdje si bio? Zvao sam te tri puta danas”, rekao je.„Ovdje, istočno od Dividea.”„A sada? Gdje si?”„Ispred Great Fallsa.”„Što radiš?”„Ništa. Idem u motel. Ne vozi mi se večeras natrag.”„Upravo se spremamo skuhati nešto u dvorištu. Hoćeš navratiti?”„Moja djevojčica je sa mnom.”„Dovedi je. Imamo troje djece s kojima se može igrati. Imam nekih važnih

novosti o Mapesu koje bi trebao saznati.”„DEA je imala dosje o njemu?”„FBI. Bio je dio jedne istrage o otmici. Radije ćemo o tome kad dođeš.”Dao mi je svoju adresu i uputio me kako da je pronađem, pa smo se Alafair

i ja dovezli u sumrak u predgrađe u stilu 1950-ih s prostranim prizemnicama,ulicama s drvoredima javora, prskalicama koje su prskale vodu po travnjacima,

cvjetnim lijehama s plavim pavitima, žutim i crvenim ružama i korom stabalaposutom po tlu kako bi spriječila rast korova. Sjedili smo na drvenoj klupi izakuće, iza kliznih staklenih vrata, dok se Alafair igrala malenom klackalicom sdvama njegovim djevojčicama. Ugljen u njegovom roštilju već je postao siv iuzavreo prije no što smo stigli, pa je njegova supruga iznijela miješanu salatu ibokal ledenog čaja na poslužavniku, a potom posložila red jelenjeg mesa naroštilj. Masnoća je siktala i dimila se na vrućini ugljena, a miris mesa bio jeprekrasan.

Njegova supruga bila je privlačna i ljubazna i imala je isti naglasak kao i

on. Bila je našminkana, a oči su joj bile stidljive kada biste ih previše izravnopogledali. Vratila se u kuhinju i počela rezati štrucu francuskog kruha nadrvenoj kuhinjskoj dasci.

„Pitaš se zašto se žena koja tako izgleda udala za čovjeka koji izgleda kao ja”, rekao je.

„Uopće ne.”„Daj, Robicheaux.”„Žene imaju dobra srca.”„Da, imaju”, rekao je i ustao sa svoje stolice kako bi zatvorio klizna

staklena vrata. „Idemo s druge strane kuće kako nitko drugi ne bi čuo ono što tiimam za reći. Zapravo, možda bismo trebali čekati da pojedemo.”



„Učinimo tako.”Otišli smo dvorištem pokraj kuće, u dio koji je bio zasađen jabukovim

stablima i crvenim ružama penjačicama koje su bile zasađene u malenimokruglim lijehama. Između lišća bilo je sitnih, tvrdih zelenih jabuka. Ograda odkolaca odvajala je njegovo dvorište od susjedovog bazena. Bio je sumrak i odraz

svjetla sa susjedove verande izgledao je poput žutog balona ispod površine vodeu bazenu. Uzeo je dvije metalne stolice koje su bile naslonjene na njegovu kućui rastvorio ih. Usne su mu se trznule kada je počeo govoriti, i vidio sam mrežuhrskavica i žila kako pulsira u njegovom vratu.

„Gdje je tvoj odvjetnik dobio svoje informacije o Mapesu?”„Unajmio je privatnog istražitelja.”„Reci mu da ti vrati novac. Privatni istražitelj je zeznuo stvar. Koliko ja

vidim, on je provjerio šerifov ured i ured gradske policije u Mapesovom rodnomgradu, pronašao uhićenje zbog napada, onaj posao s palicom za golf kada je

Mapes imao sedamnaest godina, a potom poslao tvom odvjetniku račun za dvadana svojih usluga, što obično iznosi oko šest stotina dolara. U međuvremenunije provjerio ništa drugo.”

„O čemu se radi?”„Slušaj, dugo si vremena bio policajac. Znaš da se povremeno susretneš s

čovjekom, čovjekom za kojega svi misle da je normalan, možda čak iobrazovanim čovjekom, s dobrim poslom, dobrim dosjeom iz vojske, čovjekomkoji ne svraća previše pozornosti na sebe. Barem ne daje policiji razloga darazmišljaju o njemu. Ali s njim nešto nije u redu. Nema savjesti, možda osjećaja.

Ali on je tu, u predgrađima poput ovoga, i on je taj koji je počinitelj ubojstavakoja mi nikada ne možemo riješiti. Mislim da je to tvoj čovjek, Harry Mapes.”

„Još 1965. godine, osamnaestogodišnji vojnik na dopustu iz Fort Polkapokupio je svoju djevojku u Tyleru u Teksasu i odveo je u auto-kino. Čini se dasu potom otišli na stražnju cestu i parkirali iza starog staklenika u kojem je netkouzgajao ruže. Barem je na tom mjestu šerifov odjel pronašao djevojčinu haljinu idonje rublje. Automobil su pronašli osam kilometara dalje na dnu potoka. Netko

je otkinuo dovod goriva i zapalio automobil. Oboje tih mladaca bili su uprtljažniku. Patolog je rekao da su bili živi kada je automobil zapaljen.”

Nagnuo sam se naprijed na metalnoj stolici i otkinuo list s ružinog grma.Nešto me stisnulo u grlu. Mogao sam čuti djecu koja su se igrala na klackalici udvorištu.

„Mapes je imao veze s tim?” upitao sam.„To je veliko pitanje. Otisci prstiju drugog klinca iz Marshalla su bili na

automobilu žrtve, a ne Mapesovi. Ali to je i odgovaralo, ako je Mapes vozio jedan automobil, a drugi klinac automobil žrtava do mjesta gdje su ga zapalili.Obojica su viđeni zajedno ranije te večeri, a bilo je potrebno dvoje ljudi da bi seto izvelo, osim ako je momak bio pješice, što nije baš mnogo vjerojatno, jer je

posjedovao automobil i vozio se njime uokolo s Mapesom ranije.”„A taj drugi mladić nije prijavio Mapesa?”



„Porekao je sve. Očito je u Marshallu slovio za luđaka. Droga, piće, sva tasranja. U svojoj ćeliji se omotao toaletnim papirom, namočio ga tekućinom izupaljača i zapalio se. Bila je to sjajna predstava. Ali kasnije je svima pokazao daozbiljno misli. Odmotao je nekakvu žicu s metle i objesio se.”

„U međuvremenu, Mapesov stari, koji je posjedovao pilanu, unajmio je

odvjetničku tvrtku i oni su pronašli nekakvu meksičku prostitutku koja sezaklela da su Mapes i još jedan njegov prijatelj te večeri iskušavali svojesposobnosti. Drugi je mladić podržao njezin iskaz. Ali čini se da je kasnije imaoproblema sa savješću.”

„I on je bio taj koga je Mapes sredio palicom za golf.”„Sve si shvatio, brate. Slučaj zatvoren. Povrh svega, taj je drugi momak

nastradao u Vijetnamu dvije godine kasnije.”Protrljao sam rukama nogavice hlača.„Moram ga srediti, Dan. Ne znam više što da učinim, a situacija postaje sve

lošija.”„Idemo za početak nešto pojesti.”„Nisam baš raspoložen za to. Žao mi je. Imam manje od jednog i pol tjedna

do suđenja. Iskren sam prema tebi. Jednostavno ne želim ići u zatvor.”„Ti si dobar čovjek, i sve će biti u redu”, rekao je, i stavio svoj krupni dlan

na rub moga ramena. Bio je grub i hrapav, poput ribe koja se osušila na vrućempijesku.

Bilo je vrijeme da se uzvrati Sallyju Deeju, da mu se usadi neke mračnemisli u glavu o njegovoj vlastitoj ranjivosti, kako bih se mogao usredotočiti naHarryja Mapesa. Znao sam da je Charlie Dodds vjerojatno postao hrana zamedvjede na dnu kanjona, ali Sally Dee nije. Međutim, bio je posve dobrosvjestan potencijala Charlieja Doddsa, i sumnjam da je uživao biti uneprijateljskom odnosu s njim. Bijesni psi ne vole da su im ogrlice privezanezajedno.

Nakon što smo se Alafair i ja vratili u Missoulu, platio sam daktilografa u

sveučilišnoj knjižnici na sat vremena i sro

čio sljede

će pismo. Doista sam sepomučio oko njega. Chaucer i Dickens stvarali su upečatljive hulje. Pitao sam se

što bi mislili o ovom mom pokušaju. Što sam više čitao svoju konačnu verziju,to sam bio sigurniji da bi im se svidjela.

Dragi Sal,cvijeće koje si dobio uz ovo pismo možeš si zabiti u guzicu. Kada

si nazvao Vegas, rekao si da je to jednostavan posao. Nisi rekao ništao fotografijama i onom sranju “prije i poslije”. Ta me vratolomija

gotovo stajala glave. Zapravo, mislim da si mi je ti namjestio. Svimauokolo govoriš da si ti mafijaš, ali njima nekakav bivši policajackojega se nitko ne plaši ne može slomiti nos. Osim što mislim da si



seronja, mislim i da si bijela pič kica. Č uo sam o tebi od nekih tipovakoji su bili u Huntsvilleu. Rekli su da te tvoj deč ko ismijao pred cijelim

zatvorom, a iza tvojih leđ a. Jedini razlog zbog kojega si ponovno postao hetero je taj što si se više plašio svog starog nego svog deč ka. Ali ovaj put se nećeš izvući. Duguješ mi ostatak novca, i znaš kamo ga

trebaš dostaviti. Ako ga ne dobijem, i to odmah, doći ću po njega. Nitko u Vegasu neće se zabrinjavati zbog toga. Svi misle da si pimpekkojega je davno trebalo odsjeći.

CD.

Odvezao sam se u Polson, pronašao cvjećarnu, a potom ih nazvao izgovornice s druge strane ulice i saznao cijenu dostave cvijeća u kuću SallyjaDia. Potom sam pronašao Zavod za zapošljavanje, parkirao pokraj pločnika ipromatrao ljude koji su ulazili u zgradu i izlazili iz nje ili sjedili pokraj zida u

hladovini i pušili cigarete, pijući nešto iz boce u papirnatoj vrećici. Naposljetku je iz zgrade izišao sredovječni čovjek u radnom odijelu kratko ošišane plavekose i sjeo na rubnik sa svojim prijateljima.

Izišao sam iz kamioneta i prišao mu.„Slušajte, platit ću vam pet dolara da odete u cvjećarnicu i naručite nešto

umjesto mene’’, rekao sam. „Htio bih se našaliti s jednim čovjekom i ne želimda on zna odakle je stiglo cvijeće. Može?”

Izvadio je ručno smotanu cigaretu iz usta i zagonetno me pogledao.Slegnuo je ramenima.

Odvezao sam ga natrag do ulice u kojoj je bila cvjećarnica, parkirao tritrgovine niže i dao mu novac za cvijeće i zatvorenu omotnicu s pismom. Nisamznao Diovu točnu adresu, ali napisao sam njegovo ime na omotnicu i nacrtaopribližnu lokaciju njegove kuće na jezeru Flathead.

„Nemojte im reći da radite ovo kao uslugu nekom drugom”, rekao sam.„Samo im dajte novac i narudžbu i omotnicu. U redu?”

„Jel’ mi možete dati deset dolara? Ako ne kupim ovim ostalim momcimapivo ili nešto, mogli bi me isključiti iz nekog posla kada ga dobiju.”

Otišao je u cvjećamicu i vratio se za pet minuta. Odvezao sam ga natragpred ured za zapošljavanje.

„Niste im ništa rekli, zar ne?” upitao sam.„A o čemu bih mogao razgovarati u cvjećarnici? Dao sam im novac, dao

sam im omotnicu. Imate li još kakvih poslova poput ovoga koje bih mogaoobaviti za vas?”

Te večeri Dixie Lee i ja odveli smo Alafair u kino. Prije no što sam otišao u

krevet, nagovorio sam Dixieja da mi da tajni telefonski broj Sallyja Dia.



„Zašto? Ne želiš imati više ništa s tim čovjekom”, rekao je. Sjedio je upotkošulji, prugastim gaćicama i crnim cipelama za kuhinjskim stolom, jedućikomad pite.

„Ne brini ti ništa.”„Šališ li se? On ima psihičke bolesti koje još nemaju niti naziva. Ne plašim

te bez veze, sinko. Napalio se na tebe toliko da ti to ne možeš niti zamisliti.”„Nemoj se tako izražavati u kući.”„Žao mi je, to mi je neka govorna mana ili tako nešto. Njegova me glava

podsjeća na lonac za cvijeće koji je nekome ispao na beton. Puna je pukotina, pazemlja počinje ispadati iz nje, ali on to još nije shvatio. Pazi ovo. Sal je ugradioplatformu s dizalom za glasovir u svom klubu, jednu od onih koje se dižu premareflektorima dok netko svira. No, nakon što se klub zatvorio, jedan se izbacivač od stotinu i četrdeset kilograma popeo na glasovir s toples plesačicom kako bimalo zaplesali boogie, i taj se mehanizam nekako pokvario i dizalo se podiglo

skroz do stropa i stisnulo ih oboje o gredu. Tip je slomio vrat, a ženska je cijelunoć bila zarobljena gore s njim.

Sal je rekao kako je to strašna tragedija i održao je komemoraciju unedjelju poslijepodne u klubu, a usred plesnog podija bio je lijes prekrivencvijećem. Ali pogrebnik je nešto loše napravio, pa je tipov vrat bio savijen, aglava čudnog oblika, kao da ju je pregazila guma automobila, a Digići su jecali ikukali po cijelom klubu dok je Sal pjevao na mikrofon u bijelom odijelu, kao da

je Tony Bennet. Bilo je tako odvratno da su konobari zaprijetili otkazima.Kasnije mi je Sal rekao, ‘Bio je to sprovod u visokom stilu, slažeš se? Jo-jo bi

bio oduševljen.’ Osim što sam kasnije saznao da je on samo unajmio lijes, a Jo- joa je sahranio u krpom obloženoj kutiji na napuštenom groblju izvan grada pokojem niti gušteri nisu htjeli puzati.”

„Laku noć, Dixie.”Odmahnuo je glavom i stavio još jedan komad pite u usta.„Tu se brineš zbog mog lošeg izražavanja, a s druge strane se pripremaš

srediti Sala. Ti si doista pravo čudo, sinko.”

Namjestio sam alarm na svom Seiko satu na dva sata ujutro i otišao naspavanje. Lagano je kišilo kada me probudila tiha zvonjava na zapešću. Nazvaosam Salov broj, a potom spustio slušalicu kada mi se javio pospani muški glas.Čekao sam petnaest minuta, a potom ponovno prekinuo vezu čim je isti glasljutito rekao „halo” u slušalicu. Popio sam čašu mlijeka i promatrao kišu koja jepadala u dvorištu i tekla niz prozor, a potom u dva i trideset ponovno nazvao.Stavio sam olovku u zube i prekrio donji dio slušalice rupčićem.

„Tko je to, dovraga?” rekao je isti glas.„Gdje je Sal?” Zadržavao sam glas u grlu i ispuštao ga u kratkim

intervalima.„Spava. Tko je to?”



„Idi ga probudi.”„Jesi lud? Pola tri je ujutro. Što ti je, čovječe?”„Slušaj, dovedi tog lijenog Digića iz kreveta.”„Mislim da si pijan, čovječe, i bolje bi ti bilo da se prestaneš igrati preko

telefona i zaboraviš da si ikada nazvao ovaj broj.”

„Ne prepoznaješ moj glas, ha?Možda je to zato što me onaj tip dobro raspalio, momak kojega me ta

kukavica poslala da ga posjetim. Nisam otišao avionom natrag u Vegas. Tu sam,samo sat vremena daleko. Bolje bi bilo da ne saznam da si se upucavao mojojženskoj.”

Bio je tih neko vrijeme, a onda je rekao, „Charlie?”Nisam ništa odgovorio.„Charlie?” rekao je. „Hej, čovječe ...”

„Što je?”„Nisam znao. Hej, čovječe, žao mi je. Trebao si mi reći. Kasno je, i ja samspavao, i nisam znao da si to ti.”

„Dovedi ga na telefon.”„Čovječe, nije u stanju. Hoću reći, on i Sandy su popušili valjda cijelu

kutiju za cipele trave prije no što su otišli spavati. Kako bi bilo da nazovešujutro?”

„Imaš li nekakve izrasline preko ušiju?”„Slušaj, čovječe, ako uđem onamo, otkinut će mi kurac. Ionako je nervozan

cijeli dan. Slušaj, ne znam što se događa između vas dvojice, ali ne želim se naćiusred toga. U redu? Ne varam te čovječe, ne može ti se javiti. Doista se napušiokao lud večeras.”

Čekao sam pet sekundi i slušao ga kako diše.„Reci mu da dolazim”, rekao sam i spustio slušalicu.

Dugo sam spavao sljedećeg jutra i probudila me Alafair koja je pripremaladoručak u kuhinji. Bila je preniska da bi se uspješno snalazila oko štednjaka, pa

je glasno lupala posuđem po njemu.„Mogu se sama otpratiti danas, Dave”, rekla je.„Ne, to ne dolazi u obzir. Mi sve radimo zajedno, momčiću. Mi smo tim, u

redu?”Stajala je ispred štednjaka, mirna lica, glave u ravnini s vrhom štednjaka,

gledajući tavu punu pohanog kruha.„Ispadam smiješna pred drugom djecom”, rekla je.„Onda ću te odvesti. Izgledat će kao da sam te samo odbacio do tamo

putem na posao. To će biti u redu, zar ne?”„Clarise ne zna kako se treba brinuti za Tripoda. Uvijek se ljuti na njega.”



Isključio sam štednjak, podigao tavu kuhinjskom krpom i stavio je usudoper kako bi se ohladila. Pohani kruh bio je pomalo nagorio.

„Neke stvari ćemo jednostavno morati prihvatiti. Tako je kako je, Alf”,rekao sam.

Tiho je spakirala užinu, potom pojela samo pola pohanog kruha, izišla van i

pričekala me na stepenicama. Vjetar je puhao s druge strane rijeke, a sunce kojese probijalo kroz javorove grane stvaralo je krivudave uzorke na njezinom licu.

Kasnije, Dixie i ja otišli smo na rani sastanak liječenih alkoholičara. Nakontoga, jedan od članova društva koji je radio u službi za zapošljavanje rekao jeDixieju da mu je pronašao honorarni posao na mjestu rukovatelja viljuškarom utvornici celuloze na rijeci. Otišli smo pješice kući, i bilo je očito da Dixie nijebio oduševljen tom viješću. Durio se po kući, a onda iznio svoju gitaru nastražnje stepenice i počeo svirati koristeći trzalicu i pjevati pjesmu koju sam čuosamo jednom prije toga, prije mnogo godina. Riječi je pjevao uz melodiju Just a

Closer Walk with Thee.

„Sada, kruh i umak su u redu, A sendvič od bundeve je poslastica,ali moja djeca uvijek vrištei traže još nekoliko zrna graha.

Pa, samo malen komad šunke,

samo maslac i malo džema,samo mi dodaj kekse, molim,i još malo tog finog graha.

Pogledaj tu ženu tamo prijeko,onu s objema rukama u zraku,

Nije trudna kao što se č ini,samo je na dobrom starom grahu. “

Otvorio sam komarnik i sjeo na stepenice pokraj njega. Bilo je toplo, adjetelinu u travi oblijetale su pčele.

„Trebao bi doći u tvornicu u podne, zar ne?” upitao sam ga.„Tako mi je rekao.”„Ideš tamo u kratkim hlačama i havajskoj košulji?”„Slušaj, taj posao nije baš ono što sam imao na umu.”„Jel’?”„Nije li to mjesto tvornica toaletnog papira ili nešto takvo? Osim toga,

nemam iskustva u rukovanju teškom opremom.”



„Viljuškar nije teška oprema. A mislio sam da si mi rekao da si radio već sviljuškarom u Huntsvilleu.”

„Otprilike dva dana, dok nisam spustio teret nekom tipu na nogu.”„Imali smo dogovor, stari. Nećemo ponovno pregovarati o uvjetima.”Odsvirao je blues akord visoko na vratu gitare, a potom povukao prstima

po cijelim žicama.„To sam naučio od Sama Hopkinsa12“, rekao je. „Otišao sam do njegove

kuće u Houstonu. Ljudi kažu da će te ti crnje ostaviti da iskrvariš na ulici dok tene pronađe smetlar. Ponašali su se prema meni kao prema princu, čovječe.”

„Proveo sam neko vrijeme u srijedu u nekoliko općina istočno od Dividea.”Lice mu je poprimilo tup izraz. „Pronašao sam neke ugovore koje si ondje sklopio.” Nastavio je gledati

prema travnjaku i pčelama koje su zujale oko djeteline.

„Nisam stručnjak za naftne poslove, ali vidio sam neke

čudne stvari u timugovorima o najmu”, rekao sam.

„To su javni spisi. Može ih pogledati tko god hoće.” Počeo je u džepukošulje tražiti cigarete.

„Svaki puta kada si unajmio veliki komad zemlje za Star Drilling, na njoj jebila jedna ili dvije rupe.”

Pripalio je cigaretu i počeo je pušiti lakta naslonjena na trbuh gitare.„Te bi rupe iznajmila ili kupila jedna od Salovih tvrtki u Vegasu”, rekao

sam. „Ime iste tvrtke stoji na nekima od ugovora koje si sklopio za njega oko

jezera Flathead.”„Ne ponosim se time.”„Dakle, on se želi uvući u naftaški posao.”„Želi zaraditi na bilo koji način može. Hoće postići mnogo toga razvojem

kockarnica i nekretnina na jezeru, želi se uključiti u crpljenje plina na Istočnojstrani. U poslu crpljenja nafte, nije važno buše li na tvom posjedu ili ne. Sve doksi u tome, dok imaš dio te zemlje, dobivat ćeš odštetu. No, to nije jedino što mu

je na pameti. Planiraju napraviti nešto veliko, možda poput onog naftovoda naAljasci. Svi ti gadovi su napaljeni, a imaju i hrpe novaca za drogu. Ljudi koji se

bave očuvanjem okoliša se bune, jer je plin pun sumporovodika i zaudara napokvarena jaja, ali trebali bi čuti što je Sal isplanirao za to mjesto.”

„Dakle, ti si proveo Star preko zapreka?”„To je otprilike to.”„I pomogao si Salu da se upusti u posve nov posao.”„Hoćeš me razapeti? Rekao sam ti već da sam to učinio. Nisam lagao.”„Ali to nije sve.”„Što?”

„Dalton Vidrine i Harry Mapes morali su biti upućeni u ono što si ti radio.”

12 blues pjevač i gitarist iz Teksasa (nap. prev.)



šuma na tribinama. Potom se podigne povjetarac i osuši vam znoj s lica i vrata,obrišete oči rukavom, protrljate lopticu o bedro, zarijete prste čvrsto izmeđušavova i shvatite da je rezultat sada nebitan, da je vaš neuspjeh potpun, da ipaknije sve tako loše, jer sada ste slobodni i sami na jedan poseban način koji vasstavlja iza obveza pobjede i poraza.

Udarač očekuje od vas da mu bacite još jednu dobru, laganu loptu, aumjesto toga vi snažno zamahnete, lica suhog i hladnog zbog povjetarca, rukavam nema nikakvu težinu, i zamah odradite nogama i stražnjim dijelom tijela,ruka vam se trza kao zmija, i loptica prolijeće pokraj njega u bijeloj izmaglici.tako bacate sve do kraja utakmice, na sve dužim sjenama, u prašini koju vjetardonosi s baza, uz zvuk zastave koja udara o metalni stup; činite to bez ikakvihproračuna u glavi, ali nimalo dobro.

Osim toga, nisam htio dopustiti niti da riječ Tess Regan bude posljednja.Nije lijepo otići iz prostorije u kojoj netko sjedi, sa suzama u očima, kao da je on

čudovište, osim ako želite nanijeti mu određenu štetu. Ručao sam, a potom joj torekao preko telefona. A onda sam je pozvao da večera sa mnom i Alafair urestoranu te večeri.

„Ne znam što bih rekla. Ne bih htjela biti neljubazna prema vama.Jednostavno vas ne razumijem”, rekla je.

„Prestanite se skrivati iza tog imidža učiteljice iz osnovne škole.”„Prestanite tako razgovarati sa mnom.”„Nemojte se niti vi ponašati prema meni kao da sam pao kroz nekakvu rupu

iz druge dimenzije.”

„Vi ste nevjerojatna osoba. Ne možete reći nekome sve što vam je napameti, a onda tu osobu pozvati van na večeru.”

„Bio sam iskren prema vama, Tess. Dugujem vam mnogo zbog toga što stečuvali Alafair. Poštujem vas i sviđate mi se. Ne želim da ne budete svjesni tečinjenice. To je sve što sam imao za reći. Neka ostane na tome.”

Zašutjela je na trenutak, a potom, dalje od slušalice, pročistila grlo.„Imam domjenak za roditelje u pet i trideset”, rekla je. „Mogli bismo otići

nekamo na desert kasnije, ako biste htjeli.”Te sam večeri ulaštio cipele, obukao nove hlače, plavu košulju dugih

rukava s crveno-crno ispruganom kravatom, pa smo je Alafair i ja pokupilikamionetom u sedam i trideset. Živjela je u prizemlju stare stambene zgrade odnarančaste cigle, s drvenim trijemom i debelim drvenim stupovima i ogromnombrezom bijela debla u prednjem dvorištu. Na sebi je imala bež sandale i haljinu suzorkom sitnog ružičastog i plavog cvijeća.

Otišli smo u kavanu pokraj rijeke i pojeli sladoled i švarcvaldsku tortu, i jasam platio svojom MasterCard karticom, nadajući se da je još uvijek važeća.Nakratko je kišilo; sada je nebo izgledalo poput tinte iznad planina; a vidio sam imunju koja je bljesnula iznad udaljenog grebena.

Alafair je bila oduševljena idejom da bismo Tess Regan i ja mogli bitizajedno. No, s moje strane ovaj izlazak nije bio romantična uvertira. Ili sam



barem tako rekao sam sebi, iako je ona bila doista zgodna. Mislim da mepodsjećala na jednu od onih djevojaka o kojima su katolički dječaci uvijekslušali priče, dok sam odrastao, kako bi se s njima trebali oženiti. Sumnjam da jetakva djevojka ikada postojala, ali vjerovali smo da jest. Prije no što samupoznao Darlene, imao sam samo tri ozbiljne veze u odrasloj dobi. Moja prva

supruga bila je iz Martiniqua, potomak francuskih hugenota ili moždaikonoklasta. Brzo se umorila od života s pijancem, za što je nisam mogao kriviti,ali također se umorila od života na policijskoj plaći i postala zaljubljena ubogato društvo. Udala se za nekog geologa iz Houstona, a posljednje što samčuo o njima bilo je da žive u River Oaksu i utrkuju se konjima u Rio Dosi.

Annie ne samo da je bila najbolja žena koju sam ikada upoznao; bila je inajbolje ljudsko biće. Nazivao sam je svojom miroljubivom djevojkom,načinjenom od cvijeća. Njezin je nedostatak bio pretjerivanje – u ljubavi,opraštanju, brizi za druge, vjeri da će dobro uvijek nadvladati loše. Rijetko je,

ako ikad, bila kritična prema drugima, a kada se njihovi svjetonazori nisupoklapali s njezinim ekscentričnim kanzaškim pogledom na svijet, vidjela ih je

kao žrtve nečega što je ona nazivala čudnovatošću, stanjem koje je vidjelapraktički posvuda.

Nakon Anniene smrti ušao sam u vezu s Robin Gaddis. Bila je striptizeta ipovremeno prostitutka u ulici Bourbon, ali na određeni je način bila hrabra imila i davala je mnogo više no što je primala. Ono što neki ne mogu shvatiti jestda je potrebno hrabrosti da bi se odraslo na mjestu kakvo je naselje za socijalnougrožene pokraj starog groblja St. Louis u New Orleansu. Pitajte turista koji je

posjetio to groblje bilo kako osim u velikoj grupi,čak i tijekom dana. Ili, ako jenetko suicidalan i volio bi doživjeti pravo egzistencijalističko iskustvo,

predlažem mu da prošeta parkom Louisa Armstronga, odmah pokraj naselja,noću. Robinino tijelo bilo je napadnuto na mnogo načina prije no što je počelasvlačiti odjeću pred muškarcima samo za novac. Ne znam gdje je sada. Voliobih da znam. Imam dva Purpurna srca. Vjerujem da ih Annie, Robin Darlenezaslužuju više no ja.

Vjetar je počeo puhati, a u izblijedjelom sumraku ugledao sam dim iztvornice koji se raspršivao dolinom zapadno od grada i vonjao po kanalizaciji uvlažnom zraku. Odvezli smo Tess Regan natrag do njezine zgrade i ja sam jeotpratio do vrata. Svjetlo na verandi je bilo uključeno, pa se u njezinojkestenastoj kosi vidio sjaj, a ramena su joj izgledala blijeda u kontrastu snjezinom ružičasto-plavom haljinom na cvjetiće.

„Hvala vam na ovoj večeri”, rekla je i lagano me dotaknula po ruci prstimai ostavila ih ondje možda tri sekunde. Njezine zelene oči bile su tople i iskrene,pa sam se upitao nije li dugo vremena vježbala da bude onakva katoličkadjevojka o kakvima su nam pričale časne sestre i svećenici.

Ispod tamnih sjena stabala odvezli smo se prema našoj kući, a sjaj uličnihlampi izgledao je poput dugih traka žutoga svjetla utisnutoga u mokru površinu



ceste. Skrenuo sam iza ugla u naš kvart dok je Alafair neprestano gledala krozprozor prema svjetlu farova iza nas.

„Taj je isti automobil stajao pred kućom gospođice Regan”, rekla je.”„Molim?”„Taj je automobil stao iza nas dok si razgovarao s gospođicom Regan na

verandi.”Parkirao sam ispred naše kuće. Ulica je bila mračna, a svjetla na pilani s

druge strane rijeke ocrtavala su se na površini vode.„Ne izlazi iz kamioneta”, rekao sam i posegnuo rukom ispod sjedala po

svoj revolver. Vozilo iza mene zaustavilo se uz rubnik, i vozač je ugasio svjetlaupravo kada sam ja izišao iz kabine s pištoljem iza noge.

Clete je gurnuo glavu kroz prozor svog Toyota džipa, cereći se, s bijelomkapom spuštenom do očiju.

„Hej, možete li mi reći gdje staje tramvaj za St. Charles?” rekao je. „Što toimate skriveno iza noge, plemeniti gospodine? Jesmo li u govnima?”

„Zašto me slijediš?”„Upravo sam krenuo kod tebe i slučajno sam te primijetio u onoj drugoj

ulici. Smiri se, Udaraču.” Izišao je iz Toyote, protegnuo se i zijevnuo. Na sebi jeimao žuto-ljubičasti džemper s velikom tigrovom glavom na prednjem dijelu.Njegovi široki bokovi nazirali su se ispod traperica. Posegnuo je rukom uunutrašnjost automobila kroz prozor i izvadio bocu viskija u papirnatoj vrećici,odvrnuo zatvarač i otpio povelik gutljaj.

„Tko je ta ženska?” upitao je.Nisam mu odgovorio. Otpratio sam Alafair u kuću, upalio sva svjetla,pregledao svaku prostoriju i vratio se van. Sjedio je na stepenicama, pušećicigaretu, s bocom pokraj nogu.

„Tko ti je ta nova cura?” upitao je.„Kriva riječ.”„U redu, tko je dama?”„Samo prijateljica, jedna od nastavnica u školi. Ponekada pripazi Alafair.”„Pitam se zašto nije srdačna. Vjerojatno je to samo slučajnost.”

„Što si naumio, Clete?”„Ništa. Možda bih samo htio malo porazgovarati. Imaš minutu, zar ne?”Sjeo sam pokraj njega na stepenice. Na svjetlosti koja je dopirala iz pilane,

ugledao sam obrise kovčega i nekoliko smotanih vreća za spavanje u stražnjemdijelu njegova džipa. Izvadio je preklopnu lisnicu iz stražnjeg džepa na hlačamai počeo brojati debeli bunt dvadesetica u njoj.

„Kako stojiš s novcem?” upitao je.„Ne baš loše.”

„Kladim se.”„Još uvijek imam kreditne kartice.”



„Sjećaš se kad sam onda izgubio na kartama u Jefferson Downsu? Posudiosi mi novaca da Lois ne sazna.”

„Vratio si mi to. Kada smo išli na onaj izlet unajmljenim brodom izGulfporta.”

„Nisam baš. Nisam platio onom tipu.”

Pogledao sam ga.„Bio je gad. Nasukao nas je na obalu, nije ponio dovoljno mamaca, njegov

pajdaš je bio neki pametnjaković. Misliš da bih ja takvom tipu dao četiri stotinedolara?” rekao je.

„Hvala, Clete. Ne treba mi novaca.”Savio je hrpu novčanica između prstiju i ugurao mi ih u džep košulje.„Uzmi to i prestani me ljutiti.”„Izgleda kao da si se spakirao.”

„Nikad se ne zna.”„Što radiš, partneru?”„Mislim da moj najveći potencijal leži u kontroli populacije i putovanjima.

Kome si rekao za Charlieja Doddsa?”„DEA-i.”„Znao sam.”„Agent mi je rekao da će otići na lokalnu policiju s tom pričom.”„Jaka stvar. Ali znao sam da ćeš to učiniti, Udaraču. Uvijek ćeš biti pošten

policajac.”

„Ima i gorih stvari.”„Što to znači?”„Ništa. Samo govorim o sebi. Sada bih trebao ući. Želiš li sa mnom?”„Ne, hvala. Mislim da ću se samo nekamo odvesti, možda pojesti kakav

odrezak.”„Do sada si imao sreće, Clete. Otiđi od njih.”„Trebao bi jednom poći sa mnom do Nine Mile House u Albertonu. Tamo

imaju odreske koje možeš sjeći i žlicom. Čuvaj se one učiteljice. Takva bi te

mogla oženiti.”Promatrao sam ga kako odlazi u tamu. Ušao sam u kuhinju i izvadiopresavijen smotak novčanica iz džepa na stol. Potom sam ponovno pogledaonovčanice i prebrojao ih. Neke od njih bile su pedesetice, a ne dvadesetice. Daomi je više od šest stotina dolara.

Kasnije te noći, Dixie se vratio kući s crno-bijelim televizorom kojega jekupio za deset dolara, i gledao je kasni program na kauču u donjem rublju kada

je zazvonio telefon. Sjeo sam pospano na rub kreveta i pogledao ga naosvijetljenom hodniku dok je podizao slušalicu. Njegov dlakavi trbuh virio je



iznad gume na njegovim prugastim kratkim hlačicama. Stavio je ruku prekodonjeg dijela slušalice.

„To je onaj tip iz DEA, iz Great Fallsa”, rekao je. „Želiš da mu kažem daspavaš?”

„U redu je”, rekao sam, uzeo telefon od njega, otišao u kupaonicu i

zatvorio vrata.„Što ima, Dan?” upitao sam.„Drago mi je što sam te uspio pronaći kod kuće.”„I meni je drago što sam kod kuće, također. Moj sat mi govori da je jedan

sat u noći.”„Prije sat vremena netko je pucao na Sallyja Deeja. Skoro su ga ubili.

Lokalni šerif će te imati visoko na listi osumnjičenih.”„Nazovi ga ujutro, molim te, i reci mu u koliko sati si me dobio kod kuće.

Ne želim imati više nikakva posla s tim tipom.”„Naravno. Hej, zamjenik koji me nazvao rekao je da je Sal doista potresen.

Onaj tko je pucao popeo se na brežuljak iznad kuće i ispalio jednog velikog krozkuhinjski prozor dok je Sal pio mlijeko i jeo kekse za stolom. Staklo i komadićilonca za cvijeće su ga potpuno zasuli. Pogodi tko sada želi zaštitu policije?”

„A što imaju do sada?”„Ne baš puno. Znaju približno mjesto s kojega je došao hitac. To je

otprilike sve.”„Nema svjedoka?”

„Za sada nema. Imaš li ti kakvih ideja?”„Recimo to ovako. Koliko ljudi ne bi voljelo vidjeti ga mrtvog?”„Ne, ne, pokušajmo biti malo iskreniji.”„Moja nagađanja ne vrijede baš mnogo ovih dana.”„Govorimo o Purcelu.”„Bio je ovdje ranije večeras.”„Koliko ranije?”„Tri sata.”

„To bi mu ostavilo dovoljno vremena da se popne onamo, zar ne?”„Da, bi.”„Misliš da je on to učinio, zar ne?”„Možda.”„Pa, stari Sal je sada s druge strane nišana. Pitam se kako će se nositi s

time.”„Dovest će još svojih unajmljenih dupeglavaca. Doista sam umoran,

Dan.Ima li još štogod?”„Drži se podalje od Purcela.”

„Bolje bi bilo da ovo preneseš obitelji Dio. Na bih volio da Clete lovimene.”



„Ne vjerujem da ti momci žele savjete DEA. To ionako nije stvar nasaveznoj razini. Ponekada jednostavno moraš samo sjesti i promatratipredstavu.”

Vratio sam se u krevet i spavao dok mi nije počelo smetati sunce koje mi jeišlo u oči i buka djece koja su se rolala na pločniku u subotnje jutro.

Barem jednog jutra nisam htio razmišljati o svojim problemima, pa kada mi je susjeda dala komad jelenje pečenke, Alafair i ja spakirali smo stvari za pikniku moj ruksak, poveli Dixieja Leeja sa sobom i odvezli se u dolinu Bitterroot dokanjona rijeke Kootenai. Nebo je bilo bez oblačaka, plavo od planina Sapphire,preko cijele doline do nazubljenih, snijegom prekrivenih vrhova gorjaBitterroots.

Otišli smo pješice tri kilometra uz planinarsku stazu pokraj rijeke, čija je

voda bila bijela i prelijevala se preko kamenja. Donji dio kanjona bio je obrastaokanadskom topolom i borovima, a slojeviti kameni zidovi dizali su se u sedlatakođer prekrivena borovima i vrhovima koji su bili oštri poput nazubljenoglima. Zrak je bio hladan i tako ispunjen mirisima izmaglice, kamenja, mokremahovine, borovih iglica, slojeva mrtvog lišća topole, klada koje su se trunućipretvarala u humus, da sam osjećao kao da udišem opijum.

Popeli smo se kosinom iznad rijeke i zapalili vatru okruživši je kamenjem.Rječica se na tom mjestu pružala, tekla glatko preko velikih kamenova i širila seu tihi bazen pokraj obale, gdje smo šljunkom učvrstili limenke soka, ostavivši ih

da se hlade. Ponio sam staru rešetku iz hladnjaka kao roštilj i postavio je nakamenje iznad vatre, nasjekao meso na trake, stavio ga na roštilj zajedno skrumpirima omotanima folijom, a potom nasjekao štrucu francuskog kruha.Mast iz mesa kapala je u vatru, cvrčala i dimila se na vjetru, a tanke trake mesabrzo su se savile i potamnjele na vrućini, pa sam ih morao odgurati na rubrešetke.

Nakon što smo jeli, Dixie Lee i Alafair pronašli su hrpu kamenja koja jebila puna vjeverica, i dok su oni ubacivali mrvice kruha u pukotine, ja samotišao nešto dalje niz rijeku i sjeo pokraj bazenčića čija je površina bila

prekrivena bijelim pjenušavim vrtlogom, koji je nosio lišće i presijavao se nasuncu. Kroz kanadske topole na drugoj strani rječice ugledao sam strme,mahovinom prošarane stijene koje su se uzdizale visoko prema nebu.

A onda se dogodilo nešto čudno, jer mi se nikada nije ukazivala tijekomdana. Ali ugledao sam njezino lice u vodi, vidio sunčeve zrake koje susvjetlucale u njezinoj kosi.

Nemoj odustati, mornaru, rekla je. Molim?

Bilo je i gorih vremena. Uvijek si se ranije uspijevao izvući.Kada?



Recimo u Vijetnamu. Imao sam cijelu američ ku vojsku na svojoj strani.Samo slušaj glasove u vodi i bit ćeš u redu, obećavam. Zbogom, ljubavi.

Ne možeš li ostati još malo?

Ali vjetar je povio topole i svjetlosti je nestalo iz vode, bazen se pretvorio usjenu i prazno pješčano i kamenito dno.

„Nemoj sjediti ovdje i razgovarati sam sa sobom, sinko”, rekao je DixieLee iza mene. „Zabrinut ću se za tebe.”

Nisam morao dugo čekati kako bih saznao na koji će način Sally Diopokušati riješiti novonastalu situaciju. Nazvao me kući te večeri.

„Želim da se sastanemo”, rekao je.„Zašto?”„Moramo porazgovarati o nekim stvarima.”„Nemam ti ništa za reći.”„Slušaj, čovječe, ovo se mora raščistiti. Na bilo koji način. Odmah.”„Što ja imam a da tebe zanima?”„Ne zanima me ništa što ti imaš. Što ti je? Imaš govno u glavi umjesto

mozga ili što ti je?”„Imam posla večeras. Osim toga, mislim da te ne želim ponovno vidjeti,

Sal.”Gotovo sam mogao čuti njegov očaj i ljutnju u tišini.„Slušaj, dajem sve od sebe”, rekao je. „Izišao sam ti u susret. Ne moram to

činiti. Mogu ja to riješiti i na drugi način. Ali ponašam se prema tebi kao premarazumnom čovjeku.”

Namjerno sam pričekao dobrih pet sekundi.„Gdje?” upitao sam.„Ima jedna gostionica i restoran u Missouli, Ružičasta zebra, odmah pokraj

rijeke u ulici Higgins. To je mala uličica, ali je otmjeno mjesto. U devet sati.”„Razmislit ću.”„Slušaj, čovječe...”Spustio sam mu slušalicu.Nešto kasnije, stavio sam revolver kalibra .45 ispod sjedišta u kamionetu,

ostavio Alafair kod dadilje, a potom se odvezao u centar grada u Ružičastuzebru. Restoran je bio smješten u ciglama popločenoj uličici koja je bilaprenamijenjena u pješačku zonu s malenim kavanama i trgovinama igostionicama koje su nudile filodendrone i otmjenost više no alkohol.

Ušao sam unutra i prošao pokraj aparata za espresso kavu i reda separea spričvršćenim bakrenim kantama za hlađenje šampanjca. Zidovi od cigle i strop



„Kakve to ima veze sa mnom?”Udahnuo je kroz nos i ovlažio usne.„Želim znati što se događa”, rekao je.„Doista ne znam, Sal. Nemam pojma o čemu pričaš.”„Ti i Dodds ste u nekakvom dogovoru.”„Mislim da si ti možda nešto krivo spojio u mozgu.”„Slušaj, prestani praviti budalu od mene. Ti i on ste nešto dogovorili. Ti si

njemu platio, ili tako nešto i okrenuo si ga protiv mene. Ne znam kakav dogovorimate, ali vjeruj mi, čovječe, nisam ja vrijedan toga.”

„Zbog toga si htio da se nađemo? Kakav gubitak vremena.”„Što želiš?”„Ništa.”„Hoću reći, prestani me zajebavati. Razgovarajmo ozbiljno o poslu. Sada

ćemo sve to istjerati na čistac. Ako mi to ne riješimo, riješit će moj stari.Razumiješ li to? Ti i Charlie Dodds nećete sjebati milijune dolara u ugovorimakoje ljudi ovdje imaju.”

„Pucaš na krivog čovjeka, Sal.”Konobar je donio Manhattan i zelenu bocu vina u srebrnoj posudi s ledom.

Otvorio je vino i počeo mi ga sipati u čašu kako bih ga kušao.„Gubi se odavde”, rekao je Sal.Nakon što je konobar izišao, Sal je pripalio novu cigaretu i uvukao dim

duboko u pluća.

„Slušaj”, rekao je, „između nas nema ničega.”„Onda ne bi trebao slati zle tipove u moju kuću.”„Bilo je to osobno. Sada je gotovo. Nitko nije ozlijeđen. Sada je tome kraj.

Ovdje ima mnogo novaca koje treba zaraditi. Dio njih bi mogao biti tvoj.”Pogledao sam na sat.„Moram stići još na jedno mjesto”, rekao sam.„Koji je tebi kurac? Govorim ovdje o iznosima o kojima ni ne sanjaš.

Govorim o tri, četiri soma na tjedan. O ženama, apartmanu u Tahoeu, bilo čemu

što zaželiš. Svećeš to odbiti jer imaš nekakvih osobnih ra

čuna koje želišporavnati?”

„Vidimo se, Sal. Nemoj mi više nikoga slati u kuću. To neće pomoćitvojim problemima s Charlie Doddsom.”

Počeo sam ustajati. Stavio je ruku na moju podlakticu.„Znam nešto što ti želiš, što trebaš, čovječe. A ja sam taj koji ti to može

dati”, rekao je.„A što je to?”„Onaj tip, Mapes. Dixie je rekao da te on može strpati u zatvor. Kako bi ti

se sviđalo da više nema Mapesa, koji te toliko zabrinjava?” Otpio je gutljaj svogManhattana. Pogled mu je bio smiren i pozoran.

„Čak ne znam niti gdje je on”, rekao sam.



„Samo reci riječ, i završit će ovo sranje između mene i tebe, ti predaj onogkretena Charlieja Doddsa, i Mapes je mrtav. Dobit ćeš polaroid snimke, a nakontoga ih spali. Ti nećeš imati nikakve veze s tim. Nitko više nikada neće vidjetitog tipa. Bit će kao da nikada nije niti postojao.”

„Razmislit ću o tome.”

„Razmislit ćeš o tome?”„To sam rekao, Sal. Nazovi me ponovno sutra poslijepodne.”Izišao sam iz restorana u hladnu noć. Ulice su bile pune studenata i mogao

se osjetiti miris borovih klada koji je dopirao iz dimnjaka, kao i težak, hladanmiris rijeke koji se širio zrakom.

Kada sam stigao kući, Dixie mi je pokazao posjetnicu koju je gradskiistražitelj iz Missoule ostavio u poštanskom sandučiću. Istražitelj je olovkomnapisao na poleđini da bi volio da ga nazovem, jer me dva puta tražio kod kućedok me nije bilo. Vjerovao sam da je to bilo povezano s pozivom Dana

Nygurskog lokalnoj policiji u vezi posjeta Charlieja Doddsa mojoj kući. Ostaviosam posjetnicu na hladnjak, stavio Alafair na spavanje i gledao televizor sDixiejem Leejem.

Spavao sam do jutra bez snova, ne ustavši niti jednom tokom noći. Kadasam se probudio i izišao na verandu sa šalicom kave, rijeka je bila zelena i brzo

je protjecala u sjeni mosta, poskakujući na svom najdubljem dijelu prekokamenja, a sunčeve zrake koje su prolazile kroz javore u dvorištu stvarale suefekt poput kaleidoskopa.



11

Bila je nedjelja ujutro. Odveo sam Alafair na misu u devet sati, a potomsmo pripremili kus-kus i doručkovali s Dixiejem Leejem. On se obrijao,izglačao hlače i odjenuo bijelu košulju.

„Kamo ideš?” upitao sam ga.„Neki vjernici zamolili su me da sviram piano u njihovoj crkvi. Nadam se

samo da se strop neće srušiti kada ja uđem unutra.”„To je dobro.”Pogledao je prema svojoj šalici s kavom, a potom se počeo igrati velikim

umjetnim dijamantnim prstenom na svom prstu.„Nešto me muči”, rekao je.„Što?”Pogledao je prema Alafair.„Alafair, zašto ne počneš prati posuđe dok mi Dixie pomogne oko nečega

vani?” upitao sam.Izišli smo do kamioneta, i ja sam izvadio malenu metlicu iza sjedišta i

počeo mesti pod.

„Bojim se daću ponovno po

četi piti. Probudio sam se jutros sav u strahu odtoga”, rekao je.

„Samo izdrži jedan po jedan dan. Izdržavaj pet po pet minuta ako moraštako.”

„A zašto sam toliko uplašen, čovječe?”„Zato što je strah ono što nas nagoni da pijemo.”„Ne razumijem. Nema smisla. Jučer sam se osjećao doista dobro. Danas se

tresem iznutra. Pogledaj mi ruke. Osjećam se kao da sam upravo stigao spijanke.”

„Dixie, ja nisam psiholog, ali danas ćeš otići u crkvu koja je ista kao i ona ukojoj si odrastao. Možda te muče nekakva sjećanja na neke loše trenutke. Tkozna. Samo se prepusti, partneru. Jutros si trijezan. To je jedino što je važno.”

„Možda nekim ljudima jednostavno nije suđeno da uspiju.”„Ti nisi jedan od njih.”„Ti bi me doista izbacio ako bih se ja vratio alkoholu?”„Da.”„Nekako mi je zbog toga hladan vjetar zapuhao kroz dušu.”

„Ti radi korak po korak, i ja obećavam da

će svi strahovi, svi ti

čudnimehanizmi u tvojoj glavi nestati.”

„Kakvi mehanizmi?”



„Čudne misli i prizori, stvari koje nemaju nikakva smisla, stvari o kojimane želiš razgovarati. Ako budeš radio po programu, sve te stvari će postupnonestati.”

Jutro je bilo hladno, a s rijeke je puhao povjetarac, no na njegovom čelu i uobrvama bilo je kapljica znoja.

„Dave, jednostavno se osjećam loše iznutra. Ne mogu to objasniti.”„Proći će”, rekao sam. „Samo danas nemoj ništa popiti.”Ali pogled mu je bio izgubljen, i ja sam posve dobro razumio bijedu koju je

osjećao u tom trenutku; također sam znao da će mu moje riječi mnogo višeznačiti kasnije nego što mu znače sada.

„Kad smo već ovdje vani, daj da ti nešto kažem”, rekao sam. „Danasposlije podne netko će me nazvati. Ne želim da se ti javiš.”

„U redu.”„Bit će to Sally Dee. Ne želim da on zna da živiš ovdje.”„Ti se šališ sa mnom?”Nastavio sam mesti pod metlicom.„Dave, to nije istina?”„Komplicirano je.”„Dakle ovo je to sranje. Ovo je neka vrsta noćne more. Što to radiš,

čovječe?”„Samo se nemoj javiti na telefon.”„Neću ga dotaknuti niti da me netko tjera pištoljem.”

Sat vremena kasnije zazvonio je telefon. Ali bila je to Tess Regan, a neSally Dio.

„Jason, dječak iz osmog razreda o kojem sam ti pričala, onaj koji jerazgovarao s čovjekom u žutom automobilu, upravo je došao kod menebiciklom”, rekla je. „Sinoć je bio u Heidelhausu na večeri s nekim rođacima.Vidio je žuti automobil iza restorana. Siguran je da je to isti automobil. Sjetio seda je zadnji prozor napuknut, i da je na njemu naljepnica Sveučilišta Wyoming.”

„Koji tip automobila?”„Mercury.”„Je li možda zapamtio registarski broj?”„Nije, pitala sam ga. Rekao je da nije imao ni papir ni olovku. Djeca

ponekada ne mogu baš sve jako dobro izvesti, Dave.”„Sve je dobro napravio”, rekao sam. „To je bilo u vrijeme večere, kažeš?”„Da. Rekao je da je Mercury bio ondje kada je ušao u restoran, a još uvijek

je bio ondje i kada su odlazili. Pokušao je reći to svom ujaku, ali radilo se orođendanskoj zabavi, a odrasli ponekada baš i ne čuju što im djeca govore.”

„Hvala ti puno, Tess. Reci Jasonu da mu zahvaljujem na onome što je

učinio.”Alafair i ja odvezli smo se do Heidelhausa, velikog restorana u bavarskomstilu na južnoj strani grada. Ljudi su počeli dolaziti na ručak i parkiralište je bilo



napola ispunjeno automobilima, ali niti jedan od njih nije bio žuti Mercury.Odvezao sam iza zgrade i obišao krug oko nje, no nisam imao sreće. Odveo samAlafair na sladoled, vratio se za pola sata i svejedno ostao kratkih rukava.

Kada smo se vratili kući, Dixie Lee je čitao novine na prednjimstepenicama.

„Nije zvonio. Barem ne dok sam bio ovdje”, rekao je.„Kako je bilo u crkvi?”„Prošlo je u redu. Pitali su me hoću li ponovno svirati u srijedu navečer.

Nisu tako loši za ljude koji su vjerojatno ostavili svoj tost predugo u pećnici.”Alafair je ušla unutra upravo u trenutku kada je zazvonio telefon.„Dovraga, eto ga”, rekao je Dixie Lee. „Samo polako, momče. Ostanimo

na sunčanoj strani neko vrijeme.”Alafair je podigla slušalicu, ali sam joj je ja lagano oduzeo iz ruke prije no

što je stigla progovoriti. Ušao sam u kupaonicu i zatvorio vrata preko žice.„Jesi li imao vremena da razmisliš, Robicheaux?” rekao je Sally Dee.„Još uvijek vjerujem da si nešto pomiješao.”„Ne zanimaju me mišljenja. Hoćeš li poslovati, ili se želiš nastaviti

zajebavati?”„Ti si nešto pomiješao, Sal. Ti si unajmio Charlieja Doddsa da me ubije.”„To je davna prošlost. Ti si došao na jezero nepozvan, isprovocirao si mi

oca, počeo si onu svađu na cesti. Mislim da smo sada na istom. Barem ja na totako gledam.”

„Što je ponuda?”„Kako to misliš, što je ponuda? Jučer sam ti sve rekao.”„Ne, nisi. Rekao si tri ili četiri soma na tjedan. Hoćeš mi plaćati taj novac

za osiguranje kuće?”„Naći ćemo ti poseban posao. Vodit ćeš jedan klub u Vegasu. Sve što

moraš činiti jest zbrajati račune. Znaš li kolika je zarada na pet aparata skartama?”

„Uskoro mi je suđenje.”„Ti se zajebavaš sa mnom.”„Ne, mislim da me pokušavaš prevariti, Sal. Pričat ćeš kojekakve priče o

velikoj zaradi u Vegasu, uvjeriti me da nenam zbog čega brinuti o HarryjuMapesu, a onda će proći neko vrijeme i ja ću se naći u Louisiani u lisičinama.”

„Misliš da se zajebavam dok me onaj luđak ima na nišanu?”„To je tvoj problem. Moj najveći problem je zatvor. To i tvoji glupani koji

mi dolaze u kuću.”„Rekao sam ti, nitko te više neće gnjaviti. Što je ono što ne možeš shvatiti?

Ovo je jednostavan dogovor. Ti zarađuješ, ja zarađujem, Mapes dobiva po

tamburi. Ti si na sigurnom. Jamčim ti to. Ljudi nama ne uspijevaju pobje

ći. Biosi policajac. Znaš to.”

„Mislim da ne želim poslovati s tobom, Sal.”



„Molim?”„Mislim da ćeš doživjeti još jedan pad.”„Što to znači? Kojeg ti vraga namjeravaš, čovječe?”„Nemoj više zvati ovamo. Ja nestajem iz tvog života. Nemoj čak niti

razmišljati o meni.”

„Ti govnarski gade, namještaš mi nešto...neće ti uspjeti, pušaču...to jezamka...reći ćeš to Nygurskom...imam odvjetnike koji će mu sve optužbenatrpati natrag u dupe.”

Tiho sam spustio slušalicu, izišao van i sjeo na stepenice pokraj DixieLeeja, koji je čitao stripove u novinama. Okrenuo je stranicu i izravnao papirrukama.

„Nemoj mi sad početi govoriti o tome. Tijelo mi je uništeno i ovako. Popiobih i britvice”, rekao je.

Nazvao sam Nygurskog kući nekoliko minuta kasnije. Nije bio kod kuće,pa sam stoga stavio Alafair u kamionet i odvezli smo se natrag u Heidelhaus.Ovoga puta je žuti Mercury s napuknutim stražnjim prozorom i naljepnicomSveučilišta Wyoming bio parkiran u hladovini zgrade iza kontejnera za smeće.

Parkirao sam na glavnom parkiralištu, dalje od Mercurya, odveo Alafairunutra i kupio joj Coca-Colu pokraj kamenog kamina u kojemu se trenutačnonalazio ogroman akvarij s tropskim ribicama.

Otišao sam do čovjeka za šankom.„Udario sam u žuti Mercury pokraj zgrade”, rekao sam.”Mislim da bimogao pripadati nekome tko ovdje radi. Mislim da sam ga samo ogrebao, alivolio bih se pobrinuti da sve bude u redu.”

„Pokraj zgrade? Tu vani?” upitao je, pokazujući prema strani restorana gdje je bio smješten kontejner.

„Da, tamo.”„Zvuči kao da je Bettyn. Ono tamo dolje za šankom je ona.”Imala je oko trideset godina, plavu kosu, punašan trbuh i bila je previše

našminkana za bavarski kostim kojega je imala na sebi.„Je li ono vaš Mercury pokraj zgrade, onaj s naljepnicom Wyominga?”

upitao sam.„Da.” Prestala je prati čaše i nasmiješila mi se. U uglovima očiju pojavile

su joj se sitne bore.„Bojim se da sam ga udario. Mislim da nije ništa strašno, ali možda biste

ga trebali pogledati kako biste bili sigurni.”„Na tome nikakav udarac ne bi bio strašan. Star je dvanaest godina i prešao

je sto pedeset tisuća kilometara.”„Pa, svejedno, nisam se htio samo odvesti ne rekavši ništa.”



„Samo trenutak.” Izvadila je nekoliko čaša iz limenog sudopera, poslagalaih rubom prema dolje na presloženu kuhinjsku krpu, a potom rekla neštoblagajniku. „Moram požuriti. Sada imamo stvarno puno posla.”

Rekao sam Alafair da ću se odmah vratiti, pa smo konobarica i ja otišli vando automobila. Prešao sam rukom preko nekoliko ogrebotina na stražnjem dijelu

Mercurya.„Ovo je otprilike mjesto gdje sam udario”, rekao sam. „Nisam znao je li to

od prije ili ne. Možda sam samo udario odbojnik.”„Zaboravite. Nije vrijedno spomena. Ionako ću ga se riješiti.”„Niste li vi Harryjeva prijateljica?” upitao sam.„Kojeg Harryja?”„Mapesa.”„Naravno. Kako ste to znali?”

„Mislim da sam vas vidio zajedno.”„Odakle poznajete Harryja?”„Preko posla s naftom. Mislio sam da on radi najmove istočno od

Dividea?”„I radi. Sada je samo u posjeti.”„Pa, žao mi je što sam vas otrgnuo od posla.”„U redu je. Lijepo je od vas što ste se brinuli. Ne bi se mnogo ljudi

potrudilo oko toga.”Bila je prijazna, i nije mi se sviđalo što sam je zavarao. Pitao sam se kako

se spetljala s Harryjem Mapesom. Možda jer je ovo radnički grad punmuškaraca, pomislio sam, u kojem su mogućnosti žena ograničene. Bez obzirana to, bilo mi je žao nje.

Odveo sam Alafair natrag kući, nazvao dadilju, a potom Tess Regan, aliniti jedna od njih nije bila kod kuće.

„U kinu Roxy ima dupla predstava za djecu. Što kažeš da je odvedemonamo?” upitao je Dixie Lee.

Prije no što sam to uspio prikriti, ugledao je oklijevanje na mom licu.„Misliš da ću se napiti, da ću nekamo otići i ostaviti je samu?” upitao je.„Ne.”„Ili možda još nisam došao do koraka kada mi ti možeš vjerovati isto kao i

ona starica u crkvi.”„Samo nisam znao što si planirao za danas.”„Želiš da je pripazim ili ne?”„Bio bih ti vrlo zahvalan, Dixie.”„Da, vidim. Ali u redu je. Nisam osjetljiv. Sve se odbija od mene.”„Vjerojatno se večeras neću vratiti do kasna”, rekao sam. „Možeš li joj

napraviti i večeru?”„Ukaži mi malo povjerenja, sinko. Bio bih ti zahvalan na tome.”



Odvezao sam se natrag preko cijelog grada i parkirao u sporednoj ulici izaHeidelhausa, tako da sam imao pogled na žuti Mercury. Dugo sam čekao, ali uosam sati ona je izišla iz restorana, otišla do svog automobila s torbicom podrukom, uključila motor i krenula prema jugu u dolinu Bitterroot.

Slijedio sam je četrdeset kilometara duž rijeke. U dolini je još uvijek bilo

svjetla, i dobro sam vidio njezin automobil s udaljenosti od nekoliko stotinametara, iako je između nas bilo drugih automobila; ali onda je skrenula naprašnjavu cestu i krenula preko pašnjaka prema podnožju planina. Skrenuo samna rub ceste, izišao van s dalekozorom i promatrao kako oblak bijele prašinepostaje sve manji u daljini, a potom u potpunosti nestaje.

Odvezao sam se prašnjavom cestom u purpurne sjene koje su se širile odruba planine, prešao široki potok koji je bio obrubljen kanadskim topolama,prošao pokraj istrunule brvnare bez krova oko koje su pasli jeleni, a potom sepočeo uspinjati na plato koji se nalazio nasuprot dubokog kanjona u planinama.

Prašina koju je podigao njezin Mercury još uvijek se kovitlala oko kameneograde kojom je bilo ograđen posjed na koji je skrenula. Kuća je bila nova,napravljena od oguljenih i lakiranih greda koje su imale žućkast sjaj. Krov je biovisok, a lonci s petunijama i geranijima bili su u svim prozorima. Ali njezinautomobil bio je jedini ispred kuće.

Provezao sam se pokraj kuće do kanjona, gdje se nalazilo parkiralište zaizletnike i promatrao kuću dalekozorom pola sata. Nahranila je crnog labradorana stražnjim stepenicama, skinula rublje s užeta, odnijela kartonsku kutiju sastaklenkama iz šupe u kuću, ali nije bilo ni traga ni glasa Harryju Mapesu.

Vratio sam se kući i zatekao Alafair kako spava, a Dixieja Leeja kakostavlja nove žice na svoju gitaru.Nisam morao ponovno nazvati Dana Nygurskog. Nazvao me pet minuta

nakon osam sati sljedećeg jutra.„Pretekao si me”, rekao sam. „Pokušao sam te jučer uhvatiti kod kuće.”„Zbog Sallyja Dia.”„Točno.”„Zbog tvog telefonskog razgovora s njim.”„Točno. Dakle, upotrijebio je govornicu na ulici u blizini svoje kuće?”„Da, naravno. Zapravo, koristio ju je nekoliko puta dnevno. Pozivi u

Vegas, Tahoe, LA, Galveston. Primijetio si da koristim prošlo vrijeme u ovojrečenici?”

Zatvorio sam oči i pritisnuo kažiprst i palac na sljepoočnice.„Suosjećao sam s tobom, pokušao sam ti pomoći”, rekao je. „Ukazao sam ti

povjerenje. Upravo sam razgovarao s dvojicom saveznih agenata koji su jakoljutiti. Moja objašnjenja im nisu nimalo poboljšala raspoloženje.”

„Dan...”

„Ne, ti si imao priliku govoriti jučer. Sada je moj red. Upropastio sisaveznu istragu. Znaš koliko nam je dugo trebalo da organiziramo prisluškivanjeone govornice?”



„Slušaj što imate na onoj snimci. Nagovaranje na ubojstvo. Stao je uvlastito govno.”

„Sjećaš se kada sam ti rekao da Sal nije Bugsy Siegel? To sam i mislio. Bio je u zatvoru zbog ukradenih kreditnih kartica. On je samo osrednji zločinac. Ali je povezan s nekim važnim facama u Nevadi. Oni su pametni, a on nije. On čini

pogreške, a oni ne. Kada on padne, želimo da za sobom povuče cijeli vagonkriminalaca. Je li ti sada nešto jasnije?”„U redu, priznajem da sam zajebao.”„To me ne smeta toliko kao činjenica da mislim da ti možeš i bolje.”„On je sam uletio u to. Ja sam samo pustio da se dogodi. Žao mi je ako ti je

to stvorilo nekakve probleme.”„Ne, ti si se htio pobrinuti da on pomisli da ga se prisluškuje. Na taj način

si se htio osigurati da te više ne napada.”„A što bi ti napravio?”„Za početak, držao bih se podalje od njega.”„To nije pošten odgovor. Što bi ti učinio da te tip poput Dia pokušava ubiti,

možda i tebe i tvoju kćer?”Mogao sam čuti samo zujanje međugradske linije u slušalici.„Je li te pronašao onaj istražitelj iz Missoule?” upitao je.„Došao je tu i ostavio mi svoju posjetnicu.”„Nadam se da će ti moći pomoći ako budeš imao još kakvih problema

ondje.”

„Slušaj, Dan...”„Imam drugi poziv. Vidimo se”, rekao je.Otišao sam u kuhinju kako bih si napravio zdjelicu žitnih pahuljica i rasuo

sadržaj kutije po cijelom podu. Očistio sam pahuljice vlažnom krpom i bacio sveskupa u smeće.

„Krećem na posao”, rekao je Dixie Lee.„U redu.”„Tko je to bio?”„Nitko.”„Da...pa, što želiš raditi nakon srijede?”„Molim?”„U vezi Alafair. Taj moj posao je samo četiri sata dnevno. Mogu ih odraditi

u koje god vrijeme želim.”„O čemu pričaš?”„Škola je gotova, počinju ljetni praznici, zar ne? Mogu ti pomoći da se

brineš za nju. Koje je najbolje vrijeme da ja budem kod kuće?”„Ne znam, Dixie. Ne mogu sada o tome razmišljati.”

Osjetio sam da tiho promatra moje lice, a potom se okrenuo i izišao van dosvog automobila. Pogledao sam na sat. Bilo je osam i trideset. Zaključao samkuću, stavio pištolj ispod sjedišta i odvezao se još jednom u dolinu Bitterroot.



Ovoga puta crni je džip bio parkiran točno pokraj Mercurya, i kada samskrenuo u dvorište i izišao iz kamioneta, dim je izlazio iz kamenog dimnjaka.Kroz prednji prozor ugledao sam ženu imenom Betty koja je pila kavu, sjedeći

za stolom u dnevnoj sobi s nekim muškarcem.Ograda verande i lakirane žute klade od kojih je bila sagrađena kuća bili su

vlažni zbog rose. Zakoračio sam na verandu, pokucao na vrata, a kada ih je ženaotvorila, ugledao sam Harryja Mapesa koji je zurio u mene, usta otvorenih iznadšalice s kavom. Potom je ustao i otišao u sobu sa strane, u kojoj ga nisam mogaovidjeti.

„Bok”, rekla je i nasmiješila se prepoznavši me. „Vi ste...”„Nisam vam jučer rekao svoje ime. Ja sam Dave Robicheaux. Htio bih

porazgovarati s Harryjem.”

„Naravno, ovdje je. Ali kako ste znali gdje živim?”„Žao mi je što vas uznemirujem, ali cijenio bih kada biste ga zamolili da

iziđe ovamo.”„Ne razumijem ovo”, rekla je, a potom se okrenula i ugledala Mapesa koji

je stajao iza nje. „Harry, ovo je čovjek o kojem sam ti pričala.”„I mislio sam da si to ti”, rekao mi je.Na sebi je imao traperice i flanelsku košulju, a crna mu je automatska

puška bila u lijevoj ruci. Ožiljci od lanca na njegovu licu bili su gotovo posve

nestali.„Harry, što to radiš?” upitala je.„Ovo je tip koji me napao u Louisiani”, rekao je.„Ah!” rekla je. A potom je ponovno rekla, „Ah!”„Iziđi van, Mapes”, rekao sam.„Ti doista ne znaš kada je dosta, ha?” upitao je. „Moj odvjetnik mi je rekao

da bi ti mogao pokušati učiniti nešto poput ovoga. Također mi je rekao što daučinim ako se to dogodi.”

„A što ti je to rekao?”

„Da ćeš me pokušavati zastrašiti kao svjedoka, i da ćeš time samo još višenaštetiti sebi. Razmisli malo o tome.”

„Dakle, sve karte su u tvojim rukama. Slušaj, ja nemam nikakvo oružje.Zašto ne iziđeš van? Nitko te neće pojesti.”

Prsti su mu bili dugi na automatiku. Vidio sam samo jedan ili dva takvaotkad sam otišao iz Vijetnama. Bio je to ruski Tokarev, kalibra 7.62, oružje kojesu često nosili sjevemovijetnamski časnici.

Vidio sam kako je Mapes ovlažio trokutasti ožiljak na usni, kako je stisnuousta, kako su mu se oči suzile kao da lagano gricka komad uzice. Nije bio ružanmuškarac. Još uvijek je bio građen poput košarkaša ili čovjeka koji bi s lakoćomotrčao jutarnji džoging od osam kilometara. U redu na blagajni u trgovini, nitko



na njega ne bi obratio previše pozornosti. Osim zbog njegovih očiju. Bio je jedan od onih ljudi koji neprestano promatraju procjenjivački sve oko sebe,posebice one koji predstavljaju ili imaju nešto što njega zanima; i ponekad, kadabiste pogledali u oči takvu osobu, u njima biste vidjeli skrivenu primisao zbogkoje biste žurno pogledali u stranu.

„U pravu si”, rekao je i ostavio oružje na naslon kauča pokraj vrata. „Zatošto si takav nikakav. Tip si koji uvijek puca u prazno. Velika smetnja koja nezna gledati svoja posla.” Otvorio je komarnik i izišao na verandu.

„Misliš da će tvoje suđenje sada nekako drugačije izgledati?” upitao je.„Misliš da će svi dokazi nestati zbog toga što me slijediš po Montani?”

„Pogrešno si shvatio, Harry. Odustao sam od pokušaja da te sredim. Ti sipreviše lukav. Cijelog svog života zavaravaš ljude. Spalio si dvoje ljudi kada ti

je bilo sedamnaest godina, ubio si one Indijance, konobaricu u Louisiani, svogpartnera, a mislim da si ti i silovao i ubio Darlene. I za sve si se to uspio izvući.”

Vidio sam kako krv nestaje iz lica žene koja je stajala iza komarnika.Mapesova prsa su se uzdizala i spuštala od teškog disanja.

„Slušaj, ti šupčino...” rekao je.„Ali to nije ono zbog čega sam ovdje. Bio si pokraj škole, u onom

Mercuryu koji je tu parkiran, i promatrao moju kćer kroz dalekozor, raspitivaose o njoj. Moja poruka je jednostavna. Ako joj se ponovno približiš, ubit ću te.Vjeruj mi. U ovom trenutku nemam što izgubiti. Prići ću ti, gdjegod bio, iprosipati ti mozak.”

Sišao sam s verande u dvorište.

„A ne, nećeš”, rekao je. „I ti, Betty. Ostani ovdje i slušaj me. Moj odvjetnik je provjerio ovog tipa. On je pijanac, on je slučaj za umobolnicu, ima opsesiju jer su njegovu ženu ubili nekakvi dileri zbog njega. A onda je netko zaprijetionjegovoj kćerki i on je optužio mene i mog partnera. Činjenica da je on bivšipolicajac s kojim bi račune voljeli poravnati deseci ljudi nikako mu ne ulazi uglavu. Daj da ti nešto kažem, Robicheaux. Bettyn sin ide u katoličku školu uMissouli. Ona i njezin bivši suprug dijele skrbništvo nad njim. Ponekad gapokupim u školi ili ostavim ondje umjesto nje. To je ona ista škola u koju idetvoja kćer, to je slučajnost i isključivo je tako.”

„Čuo si što sam rekao. Sljedeći put neće biti nikakvog upozorenja”, rekaosam.

Ušao sam u kamionet i zatvorio vrata.„Ne, Harry, vrati ga natrag”, rekla je žena. „Tko je Darlene? Što to on

govori o silovanju? Harry?”„On je na odlasku. Zatvori vrata”, rekao joj je.„Harry, zvat ću šerifa. Ne može se samo tako izvući ako nije istina ono što

govori.”

„On je na odlasku i više se neće vra

ćati.”Potom je došao do prozora kamioneta upravo u trenutku kada sam uključio

motor.



„Ti ćeš u zatvor”, rekao je. „Ništa to ne može promijeniti. Možeš meposvađati s djevojkom, možeš prijetiti da ćeš me ubiti ako se zbog toga boljeosjećaš, ali za nekoliko tjedana gulit ćeš krumpire u Angoli.”

Stavio sam mjenjač u rikverc i počeo se polukružno okretati. Vjetar mu jenosio kosu, a koža mu je izgledala zdravo na suncu. Nije skidao pogled s mog

lica. Zglobovi su mi bili bijeli koliko sam stiskao mjenjač, a noge su mi se tresledok sam stiskao gas.Sve je bilo uzalud.Ali još uvijek je bilo vremena, još uvijek sam mogao to učiniti. Izvući

pištolj ispod sjedišta, iznenada mu ga uperiti u lice, oboriti ga na koljena,pritisnuti mu cijev snažno u potiljak i povući osigurač, natjerati ga da osjeti strahnjegovih žrtava koje su se pokušavale probiti iz zatvorenog prtljažnika dok semetal grijao, a plamen širio prema rezervoaru s gorivom. Mogao sam osjetitikako mi pištolj poskakuje u ruci kao da vodi svoj vlastiti život.

Isključio sam motor i izišao iz kamioneta. Osjetio sam svjež i hladan zrakna licu. Kuća od žutih klada, borovi i smreke na brežuljcima izgledali suočaravajuće. Spustio je pogled prema mojim rukama. Podigao sam dlanove.

„Jesi li ikada vidio lomače u Saigonu?” upitao sam.„Molim?”„Neki iz ARVN-a13 i bijeli miševi odveli bi ih do stupa, privezati ih za

njega i ispalili svakome po nekoliko metaka iza uha. Barem su mi tako pričali.Nikada to nisam na svoje oči vidio.”

„Mislim da si ti tamo gadno oštećen. Imaš trideset sekundi da se makneš sBettynog posjeda, a onda ćemo pozvati šerifa.”

„Bolje bi ti bilo da se usredotočiš na ono što ti govorim, Harry. Izvršitelj tihubojstava je vjerojatno bio posebna vrsta čovjeka. Mogao je ubiti ljude i otićikući na ručak. On je netko koga ti možeš razumjeti. Vi prepoznajete jedni drugeu skupini. Ali ti dobro znaš da ja nisam kao ti, i iz tog me se razloga ne bojiš. Jamogu doći ovamo i pričati kako ću te ubiti, ali ti znaš da ja to neću učiniti. Ališto je sa Sallyjem Diom?”

„Dio? Izgleda da si posve poludio. Gubi se odavde, čovječe.”„Govorio je nešto kako će te ubiti. Ne lažem. Ima neke nove tipove gore na

jezeru. Oni su prava stvar, pravi mafijaški ubojice. Nazovi Dana Nygurskog uDEA u Great Fallsu i pitaj ga. Ili još bolje, zatraži od njega da to porekne. Ako tini to nije dovoljno, mogu ti dati Salov broj telefona kojeg nema u imeniku, pamožeš s njim porazgovarati o tome. Ako te samo zajebavam, možeš sve toraščistiti za nekoliko minuta.”

„Što Dia briga za mene? Samo sam ga dva puta vidio.”„Pitaj ga. Možda se nisi trebao miješati u njegove poslove s

iznajmljivanjem posjeda preko Dbđeja Leeja. Vjerojatno je granični slučaj zapsihijatriju. Sumnjam da može zdravo razmišljati.”

13 Army of the Republic of Vietnam – vojska južnog Vijetnama



Oči su mu izgledale kao da su usmjerene na neku misao tridesetakcentimetara ispred njegova lica. A onda je ponovno pogledao mene.

„Gdje si sve to čuo?” upitao je.„Kloni se moje kćeri. Nemoj se niti približavati školi. Nije me briga ide li

sin tvoje djevojke u nju ili ne”, rekao sam i vratio se natrag u kamionet i

odvezao se.U retrovizoru sam ga vidio kako sam stoji na dvorištu, zureći za mnom, a

žena drži širom otvoren komarnik iza njega.

Vratio sam se kući, otišao na podnevni sastanak kluba liječenihalkoholičara, kupio namirnice za večeru, a potom sjeo na stražnje stepenice uhladovinu i pokušao se uvući u um Harryja Mapesa. On je bio pametan čovjek.Ubio je niz ljudi tijekom godina – prvi puta kada mu je bilo sedamnaest godina,a sam Bog zna koliko još u Vijetnamu – a nikada nije bio niti jednog dana uzatvoru zbog toga. Nije bio kompulzivan; bio je proračunat, i koristio se strahomi nasiljem kako bi postigao brz, praktičan kraj. Kao u sociopata, njegove suemocije bile jednostavne i bile su povezane jedino sa željama, preživljavanjem iuništenjem neprijatelja. Ostajao je pasivan, funkcionalan i bezazlena izgleda svedok se ne bi osjetio ugroženim. A onda bi bio dorastao situaciji.

Kada me vidio istočno od Dividea, na prašnjavoj cesti između indijanskegostionice i kuće majke Claytona Desmarteaua, na neki način je osjetio strah.Otišao je do školskog igrališta kako bi moje misli usmjerio u drugom smjeru ili,

možda, kako bi me isprovocirao da ga ponovno napadnem. Na neki način jezaključio da me Darlene poslala istočno od Dividea, vidjevši me na tojprašnjavoj cesti južno od rezervata Blackfeeta, pa se uplašio da ću negdje u tojzabiti otkriti što se dogodilo Claytonu Desmarteauu i njegovom bratiću.

Tijekom posljednja dva dana uspio sam okrenuti situaciju s Diom iMapesom, upotrijebiti maglu i njihova vlastita razmišljanja protiv njih, tako dapo svoj prilici više neće ugrožavati mene ili Alafair. Ali moja pravna situacijaostala je ista kakva je bila kada sam otišao iz Louisiane. Moja pobjeda postalo jeodržavanje postojećeg stanja. Legao sam na kauč u dnevnoj sobi, prekrio oči

rukom i zaspao.Slika koja mi se pojavila u snu bila je kratka, poput bljeska svjetlosti u

poslijepodnevnoj izmaglici. Darlene kako kleč i pokraj vode, a jeleni s bijelimrepovima gaze po mokrom tlu između kanadskih topola.

Osjetio sam kako me pera golicaju po čelu i obrazu. Otvorio sam jedno okoi ugledao Alafairino nasmijano lice. Neki dan je bila pronašla staru pernatumetlicu za prašinu u kući.

„Kako si, ti slatki maleni momčiću?” upitao sam.„Kako si, ti slatki maleni Dave?” rekla je. Bila je odjevena traper hlačice i

majicu s orkom.Sjeo sam na kauč.



„Kako si se vratila kući?” upitao sam.„Dixie Lee je došao po mene. Ti si spavao. Dave?”„Molim?” Protrljao sam lice i pokušao se usredotočiti na oslijepodne.„Imamo samo još dva dana škole. Vraćamo li se onda kući?”„Možda, momčiću.”„Najbolje bi bilo da nazovemo Batista i kažemo mu.”„Alafair, kada se vratimo kući, to bi moglo biti na samo nekoliko dana.

Možda ću morati prodati neke stvari kako bih prikupio novaca da možemo otićina još jedno putovanje.”

„Putovanje?”„Na jedno drugo mjesto na neko vrijeme. Pokraj oceana, možda.”„Nećemo više živjeti u našoj kući?”„Ne znam, Alf.”

Ugledao sam zbunjenost na njezinu licu.„Razmišljat ćemo o takvim stvarima kad se nađemo pred njima”, rekao

sam. „Samo ne želim da kasnije budeš razočarana ako se na neko vrijemepreselimo na neko drugo mjesto.”

Začuo sam zvonjavu telefona u hodniku. Alafair je uzela svoju kutiju zaužinu sa stolića i krenula prema kuhinji.

„Gospođica Regan me pitala jedemo li mi ribu”, rekla je. „Zašto me topitala? Što nju briga za ribu? Gurnuli su me na školskom igralištu. Bacila samgrumen prašine na dječaka koji je to učinio.”

Pustio sam je i nisam više ništa rekao.„Dave, najbolje da se javiš”, rekao je Dixie Lee koji je stajao na vratima, s

telefonskom slušalicom u ruci.„Što je?”„Bolnica Sv. Patricka. Clete je kod njih.”

Odvezli smo se do bolnice, ostavili Alafair u čekaonici na drugom katu da

čita stripove i otišli niz hodnik do Cleteove sobe. Policajac u civilu, sa značkomna pojasu, upravo je izlazio iz nje. Imao je plave brkove, košulju i heklanukravatu. Stavio je maleni notes u džep na košulji.

„Što se dogodilo?” upitao sam.„Tko ste vi?” rekao je on.„Prijatelj Cletusa Purcela.”„Kako vam je ime?”„Dave RobicheauxKimnuo je polako glavom i ja sam shvatio da mu moje ime ništa ne znači.

„Vašeg prijatelja su gadno isprebijali”, rekao je. „Kaže da ne zna tko sutipovi koji su to učinili. Ali konobar koji nas je pozvao je rekao da su mu se ta



dvojica obratila imenom. Recite svom prijatelju da je glupo štititi ljude koji ćezalupiti nekome ruku u vrata automobila.”

Prošao je pokraj mene i otišao do dizala. Dixie Lee i ja ušli smo u sobu,koju je Clete dijelio sa starijim čovjekom kojemu je u ruku bila priključenainfuzija. Cleteov krevet bio je udaljeniji od vrata, a jedan mu je kraj bio

podignut kako bi mogao vidjeti televizor koji je bio uključen bez zvuka. Jednomu je oko bilo otečeno poput ljubičastog jajeta, a glava mu je bila obrijana na trimjesta gdje su ga morali šivati. Desna mu je ruka bila u gipsu; vršci prstiju bilisu mu bez boje kao da ima gangrenu.

„Čuo sam vas da razgovarate s istražiteljem”, rekao je.„Izgleda da ti on ne vjeruje”, rekao sam.„Vjerojatno ima problema u braku. To vas čini ciničnima. Što ima, Dixie?”„O čovječe, tko ti je to učinio?” rekao je Dixie Lee.„Dvojica Salovih budala.”„Tko?” rekao je Dixie Lee.„Carl i Foo-Foo. No, opalio sam Foo-Fooa jednom u prepone. Neće tako

skoro koristiti svoju opremu.”„Što se dogodilo?” upitao sam.„Zaustavio sam se u jednoj gostionici. Zasigurno su vidjeli moj džip na

parkiralištu. Dohvatili su me palicom kada sam izišao. Kada sam pomislio da sukonačno gotovi, odvukli su me do automobila i zalupili mi ruku vratima. Dakonobar nije izišao, slomili bi mi i drugu.”

„Reci policiji”, rekao je Dixie Lee. „Zašto želiš zaštititi Carla i Foo-Fooa?”„Sve se vraća, sve se plaća”, rekao je Clete. „Ne sekiram se ja, prijatelju.”„Nekada si govorio ‘Uhiti ih ili ih ubij.’ Pusti neka ih policija uhvati”,

rekao sam.„Možda ih čeka nekakvo iznenađenje iz šešira”, rekao je Clete. Pogledao

me u oči. „Sav si se napregnuo, Udaraču. O čemu razmišljaš?”„Zašto su to učinili?”„Sal je sav u strahu. Nema više nikoga osim svog starog i nekoliko

unajmljenih Digića. Čak su ga i pederasti ostavili.”

„To nije to”, rekao sam.„Kako da ja znam što se događa u njegovoj glavi?”„Daj, Clete”, rekao sam.„Kada sam otišao, dugovao mi je tisuću i petsto dolara unatrag za plaću.

Osim toga, već sam mu unaprijed platio stanarinu. Pa sam stoga otišao unjegovu kuću i uzeo dvije zlatne pepeljare.”

„Ti ludo kopile”, rekao je Dixie Lee.„Dakle nije on ubio Darlene, zar ne?”

„Ne znam”, rekao je Clete.„Da, znaš. Netko je pucao na njega. Misli da je to bio Charlie Dodds. Da jeon ubio Darlene, ti bi bio prva osoba na njegovom popisu osumnjičenih. A i ova



„Bio je to moj izbor, Clete.”„Ako se želiš ponašati kao komičar u vezi toga, to je sjajno. Ali ne

vjerujem ti. Zajebao sam te. To je najgora stvar koju sam ikada učinio u životu.Kažem ti da mi je žao. Ne tražim od tebe da bilo što kažeš. Govorim ti kako seosjećam. Neću to više spominjati. Bio si mi najbolji prijatelj. Ja sam ti to

nametnuo.”„U redu je. Možda si postupio najbolje što si mogao u tim okolnostima.”Promatrao me svojim jednim otvorenim okom. Izgledalo je kao komadić

zelenog stakla na njegovom razbijenom licu.„Vrijeme je da zaboravimo na to, partneru”, rekao sam.„Doista tako misliš?”„Kome je još stalo do lanjskog snijega?”Progutao je. Oko mu se napunilo suzama.

„Jebiga,čovje

če”, rekao je.„Moram ići. Alafair je u čekaonici.”

„Moram ti nešto reći”, rekao je.„Što?”„Moram to prošaputati. Dođi ovamo.”„Što je, Clete?”„Ne, još bliže.”Nagnuo sam se nad njega, a onda je podigao svoju zdravu ruku, omotao mi

je oko vrata i povukao moje lice prema njegovom. Poljubio me u usta, i ja sam

mogao osjetiti cigarete u njegovom dahu, melem i lijekove kojima su mu bilipremazani šavovi i obrijani skalp.

Odvezli smo se zapadno od grada do gostionice u kojoj je Clete biopretučen i pronašli njegovu Toyotu na parkiralištu. Dixie Lee odvezao je džipnatrag do kuće, parkirao ga iza i zaključao. Nekoliko minuta kasnije nazvala jeTess Regan.

„Možete li doći do mene?” rekla je.„Kada?”„Večeras. Na ribu. Zar Alafair nije ništa rekla?”„Izgleda da se malo zbunila.”„Zvala sam ranije, ali nitko nije bio kod kuće. Nije ništa posebno, doista.

Možemo večerati zajedno i neke druge večeri.”„Večeras je sasvim u redu”, rekao sam.I bilo je. Večer je bila prohladna i mirisala je na cvijeće i zalivena dvorišta,

a ona je ribu ispekla na roštilju u dvorištu i poslužila je u svojoj malenoj

blagovaoni, koja je odražavala sunčeve zrake koje su dopirale kroz visokeprozore s početka stoljeća. Na sebi je imala uske traperice i cipele s niskompotpeticama, bluzu kratkih rukava s malenim ružičastim ružama i zlatne karike u



„Mislim da ću srediti Mapesa. Mislim da ću to učiniti.”Sjeo je na rub kauča u donjem rublju, ruku spuštenih između bedara.

Razrogačio je oči i protrljao lice.„Žao mi je što ti to moram reći, sinko, ali još uvijek se ponašaš poput

pijanca”, rekao je.

Petnaest minuta kasnije zaustavio sam se u restoranu koji je radio cijelunoć na rubu grada, kupio si crnu kavu, a potom odjurio cestom duž rijekeBlackfoot. Stablima pokriveni vrhovi planina tamno su se ocrtavali nazvjezdanom nebu, a rijeka i topole i vrbe duž obala bili su osvijetljenimjesečinom.

Bila je zora kada sam se provezao prašnjavom cestom s koje je ClaytonDesmarteau skrenuo u jarak. Polja su bila prekrivena rosom, a dugi zraci suncaobasjavali su zelena stabla visoko gore na sedlima planina koje su sačinjavaleDivide. Izvadio sam vojničku lopaticu iz stražnjeg dijela kamioneta, preskočiopotok na sjevernu stranu ceste i popeo se brdom do usukanih borova. Bilo jehladno i puhao je vjetar, ali ja sam se znojio, rukom čvrsto držeći lopaticu.Niska izmaglica omotavala je stabla i ja sam ugledao srnu s mladuncem kakopasu travu. Potom sam presjekao tanku prugu cestice koja se koristila kao prilazodlagalištu otpada i pošao dalje preko borovih iglica sve dok nisam došao dopotoka koji je tekao ispod gustih krošanja stabala ispod stijene, i slijedio gapreko mekih ostataka kolibe, zahrđanog drvenog ognjišta napola ukopanog u

mokro tlo i tepiha gljiva čije su stapke pucketale pod mojim cipelama.Naposljetku sam ugledao izvor koji je izlazio iz brda, voda se presijavala prekotamnih stijena i mahovine i širila u lepezu tamnog lišća i potočića koji su seformirali na stranama glavnog toka.

Annie i moj otac pokušavali su mi to reći u snu, ali nisam ih razumio. Bila je zima kada su Vidrine i Mapes ubili Claytona Desmarteaua i njegovog bratića.Bila je zima i tlo je zasigurno bilo smrznuto tako da ga se alatkama za kopanjemoglo samo okrznuti. Srce mi je divljački udaralo dok sam odvrtao metalniprsten ispod brida vojničke lopatice, izravnavao je u ašov i ponovno stezao

prsten. Odgurnuo sam slojeve lišća i podigao velike crne komade tla i finogašljunka, razbacujući ih na sve strane. Hlače su mi bile mokre do koljena, cipelepune vode. Onda sam promijenio nagib lopatice i počeo kopati jamu, bacajućipažljivo mulj na hrpu na obali. Radio sam pola sata, sve dok mi znoj nije probiokošulju, a ruke i lice postali umrljani blatom. Počeo sam misliti da je Dixie Leemožda imao pravo; jednostavno sam se ponašao kao da sam u suhom bunilu.

A onda sam lopaticom udario prednji dio radničke čizme i razmaknuo sampijesak i blato s rubova, zapetljanih vezica, duž sive goljenične kosti koja jevirila iz istrunule čarape. Otkrio sam i drugu nogu, potom zgrčena koljena i

iskrivljeno, ravno bedro koje je bilo premršavo za krpu koja je ležala oko njega.Drugi čovjek bio je pokopan odmah pokraj prvoga, zgrčen u fetalni položaj, a



malena, čvrsta loptica koja je nekada predstavljala njegovo lice bila je okrenutaprema tlu.

Izišao sam iz rupe na sredinu potoka, očistio lopaticu, a potom kleknuo nasuprotnu obalu i oprao lice i ruke u vodi. No drhtao sam cijelim tijelom i nisamse mogao prestati znojiti. Sjeo sam na obalu, privukavši koljena ispred sebe i

pokušao prestati hiperventilirati, pokušao razmišljati pribrano o ostatku jutra.Nisam baš pogodio samo središte mete, ali bilo je blizu, samo ako ne učinimneki krivi korak. A onda, dok sam brisao znoj iz očiju dlanom i gledao prekopotoka prema blistavoj hrpi blata i mulja kojega sam iskopao s tijela, premagnijezdima bijelih crva koje sam podigao na svjetlo, ugledao sam korodiranuzelenu čahuru koja je bila ispucana iz automatskog oružja. Imala je isti oblik kaoi meci kalibra 7.62 ispucani iz ruskog Tokareva.

Morao sam voziti pet kilometara prašnjavom cestom prije no što sam našaotelefonsku govornicu ispred zatvorene benzinske postaje. Počelo je kišiti iznadplanina, ali nebo na istoku još uvijek je bilo ružičasto i plavo, a zrak je mirisaona borove i kadulju. Kada sam uspio dobiti Dana Nygurskog na telefon unjegovom uredu, ispričao sam mu sve, ili samo imao to sve u glavi, ali riječi sumi izlazile iz usta kao u groznici, a srce mi je još uvijek ubrzano udaralo, iosjećao sam se kao da stojim na ciljnoj liniji na stazi, pokušavajući uposljednjim trenutcima utrke pogoditi pravu kombinaciju.

„Ubaci malo u nižu brzinu”, rekao je. „Kako si ih pronašao?”

„Bili su stjerani s ceste između gostionice i kuće Claytona Desmarteaua.Mislim da su ih Mapes i Vidrine istjerali iz kamioneta prijeteći im pištoljem iodvezli ih u šumu. Stara cesta odvaja se od glavne i vodi do nekog odlagalištaotpada. Ondje su izišli i otišli pješice do potoka. Ali tlo je vjerojatno biloprekriveno snijegom i smrznuto. Kladim se da se zimi na njega može slomitipijuk. A onda su prešli preko toplog izvora, gdje je tlo meko i mokro tijekomcijele godine, i tu su ubili Desmarteaua i njegovog bratića.”

„Reci mi još jednom ono za čahuru.”„Pojavila se u blatu. Nisam je čak niti vidio dok nisam prestao kopati. Ima

oblik kao ona za 7.62. Mapes ima Tokareva. Imao ga je u ruci u kući svojedjevojke dolje u Bitterrootu. Mislim da ga je imao i u Lafayetteu. Pokušavao jeprići svom otvorenom kovčegu kada sam ga udario lancem. Slušaj, to jedovoljno za nalog za premetačinu. Ali sve se mora obaviti kako treba. Možešdovesti FBI, pustiti njih da koordiniraju cijelu stvar.”

„Jel’?”„Oni mogu koristiti otmicu i bijeg preko granice savezne države, ili

lišavanje pripadnika nacionalne manjine njihovih građanskih pravaoduzimanjem života. Lokalna policija mogla bi to upropastiti. Ako Mapes

nanjuši što se događa prije no što oni dobiju nalog, bacit će Tokareva.”„Doživio sam dosta prigovora zbog onog prisluškivanja telefona.”



„Žao mi je.”„Nije se sve još stišalo.”„Bio sam pred zidom. Nisam znao što bih ti drugo rekao. Želiš da spustim

slušalicu i nazovem šerifov ured?”Oklijevao je nekoliko trenutaka.

„Ne, nemoj to učiniti”, naposljetku je rekao. „Pretpostavljam da imamoodređeni interes. Cijela ta stvar s Indijancima počela je s Pughom, a Pugh je već dugo povezan sa Sallyjem Deejem. Daj mi ponovno reci kako da dođem dotamo.”

Ponovno sam mu detaljno opisao put. Pljusak se pomaknuo istočno prekopolja i kiša je sada počela tući po krovu telefonske govornice. Indijanski dječakna starom biciklu sa širokim gumama prošao je pokraj mene cestom, licapognuta zbog kiše.

„Nazvat ću FBI i šerifov ured u Tetonu”, rekao je Nygurski. „Onda i samkrećem. Ali želim da mi nešto obećaš.”

„Što?”„Drugi će od sada nadalje preuzeti taj slučaj. Ti se držiš podalje.

Apsolutno.”„U redu.”„Želim tvoju riječ. Ne približavaj se Mapesu.”„Imaš je, ali moraš ga uhvatiti s Tokarevom.”„Mislim da si rekao svoje. Ali jesi li siguran da si upravo to vidio u

njegovoj ruci? Pitam se zašto ga se nije riješio.”„To su bili vrlo skupocjeni suveniri u Vijetnamu. Osim toga, uvijek seizvukao od svega što je učinio.”

„Gdje ćeš biti?”„Na cesti na mjestu gdje se njihov kamionet sjurio u jarak. Možemo pješice

otamo, ili pronaći prilaznu cestu koja vodi do smetlišta.”„Jel’ ti se javljao još Dio?”„Nije. Osim što su dvojica njegovih grubijana slomila ruku Purcelu. Rekao

je da je odnio dvije zlatne pepeljare iz Diove kuće.”

„Loš izbor mjesta za krađu. Purcel zasigurno nije nikoga tužio, jer bismomi već znali za to.”

„Rekao je nešto čudno kada sam ga jučer posjetio u bolnici. Rekao je, ‘Naščovjek će se najebati s pijeskom.’ Ili ga možda nisam dobro razumio. Mislim daDio ima djevojku imenom Sandy14. Sve u svemu, meni to nije imalo nikakvogsmisla.”

„Gdje je on sada?”„U bolnici Sv. Patricka u Missouli.”

14 sand – pijesak (nap. prev.)



„Možda je vrijeme da porazgovaramo s njim. Vidimo se nešto kasnijetijekom dana. U međuvremenu, čestitam. Dobar si ti policajac, Robicheaux.Vrati se natrag u policiju.”

„I ti si se pokazao dobrim prijateljem, Dan.”„I naposljetku, drži svoje ime podalje od mog posla neko vrijeme.”

Odvezao sam se natrag cestom po kiši i parkirao pokraj potoka gdje sam uzoru ušao u šumu. Oblaci su krenuli prema istoku, a kiša je prešla krajolikom izamene. U daljini, crvene litice planina izdizale su se prema visokim platoimaobraslima borom. Kada sam zatvorio oči i nagnuo glavu unatrag na sjedištu,začuo sam crvendaće koji su pjevali u topolama pokraj potoka.

Sljedećeg jutra popio sam gotovo dva lončića kave i čekao zvonjavutelefona. Gotovo cijeli prethodni dan proveo sam na mjestu zločina, u šerifovomuredu u Tetonu i u mrtvačnici. Gledao sam trojicu zamjenika kako dovršavajuekshumaciju i pažljivo odlažu tijela u crne vreće, dao sam izjavu FBI-u išerifovom uredu, porazgovarao sam s mrtvozornikom nakon što je on otvoriolubanje obojice Indijanaca električnom pilom i izvadio iz njih metke kalibra 7.62koji su bili ispaljeni izbliza njima u potiljke. Uputio sam ih da kontaktirajušerifov ured u St. Martinu o izjavi Dixieja Leeja u kojoj je on tvrdio da je načuokako Vidrine i Mapes govore o ubojstvu Indijanaca. Rekao sam im gdje mogupronaći Mapesa u dolini Bitterroot, gdje u Missouli radi njegova djevojka, kakveautomobile voze; govorio sam neprestano, sve dok ljudi nisu počeli odlaziti od

mene, a Nygurski mi rekao da će mi kupiti hamburger kako bih mogao krenutinatrag u Missoulu.

I tako sam popio kavu na stražnjim stepenicama i čekao da me netkonazove. Dixie Lee otišao je na posao i vratio se rano poslijepodne, a još uvijekme nitko nije nazvao.

„Samo polako, momče. Pusti njih da to riješe”, rekao je.Bili smo u kuhinji, i ja sam čistio cipele iznad novina koje sam rasprostro

po podu.„To i radim”, rekao sam.„Podsjećaš me na čovjeka koji je potrošio svoj posljednji cent na laksativ, a

nije se sjetio da javni toalet košta nekoliko centi.”„Daj, okani se skatologije.”„Čega?”„Nije vrijeme za šalu, Dixie.”„Otiđi na sastanak. Prestani nekako misliti na to. Sredili su ga. Slobodan si,

čovječe.”„Ti si ih sredio kada si zatvorio vrata za njima.”

Naposljetku sam nazvao ured Dana Nygurskog. Nije ga bilo ondje, nije miostavio nikakvu poruku, a kada sam nazvao šerifov ured u Tetonu, zamjenik jeodbio razgovarati sa mnom. Postao sam samo promatrač.



Sjeo sam za kuhinjski stol i počeo ponovno laštiti cipele.„Dok te jučer nije bilo stavio sam sve Cleteove stvari dolje u podrum”,

rekao je Dixie Lee. „Jel’ to u redu?”„Naravno.”„Vjerojatno će izići za koji dan. No, jedno rebro mu je gadno slomljeno.

Liječnik kaže da ima i čireve.”„Možda će se vratiti u New Orleans i početi ispočetka.”„Vidio sam nešto čudno u njegovom džipu.”„Što?” Ali nisam ga uistinu slušao.„Jastučnicu. S pijeskom u njoj.”„M-hm.”„Zašto bi stavio pijesak u jastučnicu?”„Ne znam.”

„Zasigurno je imao nekakav razlog. Clete nikada ništa ne radi bez razloga.”„Kao što sam rekao, ne znam.”„Ali čudno je što je učinio nešto takvo. Što ti misliš?”„Nije me briga, za ime Boga. Dixie, daj me malo ostavi na miru, može?”„Oprosti.”„U redu je.”„Samo sam mislio malo te rasteretiti.”„U redu.”

„Volio bih da se opustiš, da se malo nasmiješiš, počneš razmišljati oLouisiani, prepustiš drugima da to riješe.”

„Sve ću to učiniti. Obećavam”, rekao sam i otišao u kupaonicu, umio se, apotom pričekao na verandi vrijeme kada je Alafair trebala izići iz škole.

Ali bio je u pravu. Bio sam nervozan, i razmišljao sam i ponašao se glupo.U pronalaženju tijela Indijanaca bio sam daleko uspješniji no što sam ikadamislio da ću biti. Čak i ako FBI ili lokalna policija ne pronađu Tokarev, Mapesće ostati glavni osumnjičeni u ubojstvu zbog motiva i svjedočanstva DixiejaLeeja, pa bi mogao biti diskreditiran kao svjedok optužbe protiv mene u

Louisiani. Bez obzira kako ispalo, bilo je vrijeme da spakiramo stvari za put uNew Iberiju.I to sam počeo i raditi. Upravo tada je zazvonio telefon.„Gospodin Robicheaux?” rekao je ženski glas.„Da.”„Ovdje tajnica u DEA u Great Fallsu. Specijalni istražitelj Dan Nygurski

poslao mi je poruku iz svog automobila i zamolio me da je prenesem vama.”„Da?”„Rekao je, ‘Pronašli su oružje. Mapes je pritvoren. Nazovi za dva dana ako

želiš čuti rezultate balističkog vještačenja. Ali ovaj puta se neće izvući. Uživaj uputovanju natrag u Louisianu.’ Jeste li sve čuli, gospodine?”



„Jesam.”„Hoćete li mu ostaviti neku poruku?”„Recite mu da ga u časopisu Playgirl traže za duplericu.”Glasno se nasmijala.„Kako, molim?” rekla je.„Recite mu da sam mu zahvalio.”Pet minuta kasnije Alafair je došla kroz prednja vrata sa svojom kutijom za

užinu.„Kako bi ti se svidjelo da krenemo kući prekosutra?” upitao sam.Njezin je osmijeh bio ogroman.

Večeru smo pripremali u dvorištu, a u gostima nam je bila Tess Regan, a

potom smo se Alafair i ja popeli stazom do betonskog slova M na brdu izasveučilišta. Cijela dolina bila je prekrivena blagim crvenim odsjajem. Vjetar jena toj visini bio hladan, iako smo se znojili u svoj odjeći, a kiša i prašina mele sudolinu Bitterroot. A onda je vjetar počeo jače puhati kroz Hellgate, svijajućivučiku i šibajući našu kožu zrncima prašine. Iznad naših glava, sportski jezrakoplov u niskom letu prešao planine i krenuo prema letačkoj školi zapadnood grada, a njegova su četiri propelera blistala na sunčevom svjetlu.

Misao koja me morila cijelog poslijepodneva, koju sam pokušavaoodagnati u neki zatvoreni odjeljak u pozadini mog uma, vratila se poput

nasmijane dvorske lude koja je bila odlučna nastaviti igru i u produžecima.Kada smo se vratili kući, otključao sam Cleteov džip i podigao jastučnicukoja se nalazila na njegovom podu. Okrenuo sam je naopačke i napipao ostatkepijeska u šavovima. Onda sam nazvao telefonom broj Sallyja Deeja na jezeru.Linija nije bila spojena. Sljedeći sam dan ostavio za pakiranje, zatvaranjeinstalacija, sređivanje kamioneta, spremanje sendviča za put kući i razgovor sTess Regan o geografskim mogućnostima. Ali Sally Dee se morao još jednompojaviti u mom životu.

„U koliko sati ideš na posao?” upitao sam Dixieja Leeja za doručkomsljedećeg jutra.

„Ne idem. Šef mi je rekao da me danas neće trebati. To je nešto o čemusam htio porazgovarati s tobom, Dave. Budući da ti odlaziš, ne znam kakva mebudućnost čeka ovdje. Honorami posao na viljuškaru nije baš nešto što bi semoglo nazvati velikim potezom u karijeri.”

„Hoćeš li čuvati Alafair dok ja odem gore na jezero?”„Zašto ideš onamo?”

„Moram porazgovarati s Diom. Ako nije ondje, ostavit ću mu poruku.Onda ću se vratiti.”



„Što ćeš učiniti?” Ostavio je svoju šalicu na stol i zurio u mene.

Odvezao sam se do Polsona, a potom krenuo istočnom stranom jezeraprema voćnjacima s višnjama. Mogao sam nazvati Dana Nygurskog ili šerifov

ured, ali u tom bi slučaju morao prijaviti Cletusa, a smatrao sam da je čovjek sčirevima, slomljenim rebrom, zdrobljenom rukom i šavovima u glavi platiodovoljno.

Na jezeru je bilo hladno i bistro. Vjetar je mreškao plavu površinu, a valovisu se snažno razbijali o stijene duž obale. Parkirao sam ispred Diove kuće nalitici, skinuo vjetrovku i ostavio je u kamionetu kako bi mogli vidjeti da nisamnaoružan i pokucao na vrata. Nitko mi nije došao otvoriti. Obišao sam kuću sastrane, prošao pokraj ostakljene verande pune tropskog bilja i ugledao starijegDia u invalidskim kolicima na verandi. U ruci mu je bila cigara, a kroz pokrivač

kojim je bio omotan vidjela mu se guša, ljubičaste usne i otrovan izraz u očima.Rekao mi je nešto, ali nisam ga čuo zbog vjetra, jer sam gledao premastepenicama koje su vodile do stijena ispod i kratkog doka na kojeg su Sally Deei njegova dvojica sluga nosili gomile kovčega i kartonskih kutija. Čak su iSalovi bubnjevi bili na doku.

Njih trojica su me promatrali u tišini dok sam se spuštao stepenicamaprema njima. Onda je Sal kleknuo pokraj velike kartonske kutije i počeoojačavati njezin kut ljepljivom vrpcom kao da mene nema. Na sebi je imao žutikombinezon, s ovratnikom podignutim visoko uz vrat, a vjetar mu je nosio dugu

bakrenu kosu u lice.„Što želiš da radimo, Sal?” rekao je jedan od njegovih ljudi.Sally Dee stajao je uspravno, podigavši čašu ledene kave s ograde doka,

otpio gutljaj iz nje i pogledao me gotovo vesela izraza lica.„Ništa”, rekao je. „On je samo još jedan od onih tipova koji ti se nalijepe na

potplat kao guma za žvakanje.”„Oduzet ću ti samo minutu vremena, Sal”, rekao sam. „Mislim da ti je

netko sjebao avion.”„Da?”„Da.”„Moj avion?”„Točno.”„Kako su mi to zajebali avion?”„Mislim da je netko možda stavio pijesak u rezervoar za gorivo.”„Tko bi mogao biti taj netko o kome mi govoriš?”„To je sve što ću ti reći. Možeš to upotrijebiti ili zaboraviti da sam uopće

bio ovdje.”

„Da? Doista? Sjebao mi avion?”„Da sam na tvom mjestu, ja bih to provjerio.”



„Vidiš li moj avion tu u blizini?”„Pa, rekao sam ti što sam imao za reći, Sal. Sada idem.”„Zašto mi činiš te usluge?” rekao je i nasmiješio se prema dvojici

muškaraca koji su bili naslonjeni na ogradu.„Zato što ne želim čovjeka poput tebe imati na savjesti.” Namignuo je

prema muškarcima, koji su obojica bili u letačkim odijelima.„Pogledaj prema onom mjestu između dva otoka”, rekao mi je i pokazao

prstom. „Eno ga, tamo je. Samo gledaj. Čuješ taj zvuk? To je avion. Znaš čiji jeto avion? Vidiš ga sada, prolazi iznad onih borova. Zvuči li kao da ima pijeska urezervoaru? Izgleda li ti kao da će se srušiti?”

Mliječnobijeli amfibijski zrakoplov spustio se nisko između otoka i spustiose na plavu površinu vode, a propeleri su podizali oblake kapljica u zrak.

„Kao prvo, rezervoari su uvijek zaključani”, rekao je Sal. „Kao drugo, pilot je također i mehaničar i on sve provjerava prije no što bilo kamo krenemo.”Potom je pogledao prema dvojici muškaraca i nasmijao se. „Hej, čovječe, daj date nešto iskreno pitam. Izgledam li ti ja kao da sam upravo izišao iz broda s kostiu nosu i kopljem u ruci? Daj, nisam lud. Ništa ti se neće dogoditi. Samo miiskreno odgovori.”

Okrenuo sam se da krenem.„Hej, hej, čovječe, nemoj još bježati. Doista si nešto posebno.” Široko se

iscerio. „Reci mi uistinu. Misliš da smo svi tako glupi? Da nećemo shvatiti teigrice? Hoću reći, zar ti ja izgledam tako glupo?”

„Što to pokušavaš reći?”„Bila je to fina prevara. Ali trebao si odustati kada si bio u prednosti. Foo-

Foo je cvjećaru obećao sto dolara ako vidi čovjeka koji je poslao cvijeće iporuku. I tako nam je on jučer došao reći da je vidio to čovjeka. Pa smo pronašličovjeka i on nam je ispričao kako se sve to odigralo. Charlie Dodds nije bio nitiu blizini.”

„Izgleda kao da sve znaš. Žao mi je što sam tratio tvoje vrijeme.”Pokušao se nastaviti ceriti, ali vidio sam da mu smiješak blijedi. Također

sam vidio smeđi sjaj u njegovim očima, poput tračka svjetlosti u razbijenoj

pivskoj boci.„Reći ću ti što će se dogoditi nešto dalje niz cestu”, rekao je. „Kartat ću snekim tipovima u Nevadi. Ne s Carlom ili Foo-Foom. Momcima za koje nikadprije nisi čuo. Spomenut ću tvoje ime, i ime te rupe odakle dolaziš. Spomenut ćuPurcelovo ime također. Mogao bih dodati i Dixieja ako mi padne na pamet. To

je sve. Neću reći ništa drugo. Onda će se jednog dana na tvojim vratima pojavitineki čovjek. Ili će stajati pokraj tvog kamioneta kada iziđeš iz brijačnice. Ili ćemožda htjeti iznajmiti čamac od tebe. To će biti velik dan u tvom životu. Kadase to dogodi, želim da me se sjetiš.”

Njegova su se dvojica ljudi iscerila. Sunce je bilo jako ali hladno na jezeru,vjetar nepopustljiv poput glavobolje.



12

Priča o svemu tome bila je na naslovnici Missouliana sljedećeg jutra.Zrakoplov se srušio u rezervatu Salish, južno od jezera. Dvojica Indijanaca kojisu ga vidjeli kako pada rekli su da su čuli motore kako kašlju i loše rade dok jezrakoplov prolazio iznad njih, a onda su motori u potpunosti zakazali izrakoplov se postrance zanio između dva brda, iskopavši brazdu kroz borove ipotom eksplodirao. Neki je zemljoradnik pronašao uništena invalidska kolica nastablu dvjesto metara dalje.

Pitao sam se o čemu je Sal razmišljao u tim posljednjim trenucima dok je

pilot nemoćno pokušavao upravljati zrakoplovom, a Salovi se najamnicimigoljili u sjedalima, lica ukočenih od nevjerice, očekujući da on učini nešto,obzor se naginjao pod oštrim kutem, a stabla i stijene jurili prema njima poputpesnice. Pitao sam se je li razmišljao o svom ocu ili svom ljubavniku u zatvoru uHuntsvilleu, ili o meksičkom kockaru čije je uho iznakazio na nekoj jahti. Pitaosam se je li možda pomislio da je zakoračio u povijest zajedno s RitchiejemValensom, Big Bopperom i Buddyjem Hollyjem.

Ali sumnjao sam da je pomislio bilo što od toga. Mislio sam da je Sal usvojim posljednjim trenutcima razmišljao o Salu.

Presložio sam papir i spustio ga u vreću sa smećem u kuhinji. Alafair jestavljala naš putni hladnjak sa sendvičima i sokovima na prednje sjedište ukamionetu.

„Kako je Clete mogao ući u kuću Sallyja Deeja kako bi ukrao onepepeljare?” upitao sam Dixieja Leeja.

„Vjerojatno je sam ušao unutra. Sal to nije znao, ali Clete je napraviokopije svih ključeva. Mogao je otvoriti sve što je Sal posjedovao – kuću, čamac,automobile, zrakoplov, hladnjaču u gradu. Clete nije budala, sinko. Kao što jeWolfman znao reći, ‘Ti imaš krivulje, mala, a ja imam kuteve.’ Vidio sam ih u

jednoj od njegovih kutija kada sam stavljao njegove stvari u podrum.”„Bi li mi ih htio donijeti?” rekao sam.Dixie se spustio stepenicama u podrum i vratio se sa svežnjem ključeva

koji su bili povezani komadom žice.Izišao sam na verandu, prešao travnjak i ulicu, pa nastavio preko nasipa do

ruba rijeke. Sunce se još uvijek nije bilo uzdiglo iznad planina, pastrve su sehranile u vodi oko stupova čeličnog željezničkog mosta, a pilana s druge stranebila je tiha i prazna. Odvezao sam žicu i bacio ključeve u rijeku poput pljuskazlatnih i srebrnih novčića.

Dixie Lee je stajao na rubniku, promatrajući me, kada sam se vratio natragpreko nasipa.



„Jel’ to nije uništavanje dokaza ili tako nešto?” upitao je.„Sve je to rock’n’roll”, rekao sam.„Kak’ to da Dixie uvijek kaže ‘jel’?” upitala je Alafair.„Pokušaj ne govoriti ‘kak’, momčiću.”„Dobri Bože na nebesima, ostavi gramatiku tog djeteta na miru”, rekao je

Dixie.„Mislim da si možda u pravu”, rekao sam.„Vjeruj mi, jesi, momče”, rekao je, a potom duboko udahnuo i pogledao

prema plavim planinama koje su okruživale dolinu kao da je polagao nekakvoposebno pravo na njih.

„Jel’ nije ovaj svijet pravo zadovoljstvo?” upitao je.



Epilog

Harry Mapes bio je osuđen na dvije doživotne kazne koje je trebaoodslužiti u državnom zatvoru u Deer Lodgeu u Montani, a optužbe protiv meneu Louisiani bile su odbačene. Do grla sam u dugovima, ali sada je kasna jesen,vrućine je nestalo, a nebo se pretvorilo u savršeno plavu boju, onako kako to već izgleda u južnoj Louisiani kada se ljeto iscrpi u konačnom nizu crvenih zora igorućih poslijepodneva. Voda je sada hladna i mirna u zaljevima i uvalama, aribiči koji se otiskuju s mog doka donose svoje sanduke s ledom pune riba kojesu u leđima široke poput moje ruke.

Pozvao sam Tess Regan da nas posjeti, dogovorio sa svojom sestričnom ugradu da odsjedne kod nje, ali kada se približilo vrijeme da sjedne u avion, znaosam da neće doći. Rekla je da je razlog bolestan djed u Bozemanu. Ali obojesmo znali istinu to je u redu. Vjerujem da se svaki sredovječni muškarac sjećažene za koju misli da se trebao oženiti njome. Ona mu se javlja u usamljeničkimtrenucima, ili njezino lice vidi na nekoj djevojci u parku. Ali ona pripada onamo,nekom drugome, a ta pomisao nekada vam dime srce na način na koji ga nitkodrugi nije dirnuo.

Clete se vratio natrag u New Orleans i otvorio gostionicu u Ulici Decatur,

nešto niže od Zlatne zvijezde Joea Burde. Ne znam odakle mu početni kapital.Možda je iz kuće Sallyja Dia otišao s još nečim osim dvjema zlatnim

pepeljarama. Dixie Lee radio je sa mnom u mojoj radnji mjesec dana, vikendom je svirao u klubu u St. Martinvilleu, a potom se preselio u New Orleans iosnovao trio. Redovito su nastupali u Cleteovom lokalu i jednom od klubovamog brata. Jedne sam se večeri našao u Ulici Decatur i prošao sam pokrajCleteovog lokala kada su vrata bila otvorena. Vidio sam Dixieja kako sjedi zaklavirom, posve unutra pokraj plesnog podija i čuo ga kako pjeva.

Prije tri tjedna bio sam duboko u močvari u ranu zoru. U to doba dana

ondje možetečuti i vidjeti mnoge neobi

čne stvari: aligatora koji doziva svojupartnericu, žabu koja skače s čempresa u vodu. Gusta magla spusti se iznad

nepomične vode i provlači se između stabala. Toliko je gusta da ne viditevlastitu ispruženu ruku. Ali znam što sam vidio tog jutra, i znam što se dogodilo,i nemam nikakve potrebe razgovarati s psihologom o tome. Provlačio sam seizmeđu stabala, i upravo u trenutku kada je počelo kišiti kroz krošnju iznad mojeglave, Annie i moj otac došli su iz magle i stali na pijesak točno pokraj pramcamoje piroge.

Bila je bosa i na sebi je imala bijelu večernju haljinu, a oko vrata si jeisplela ogrlicu od ljubičastih gladiola.



„Ovoga puta je doista zbogom, Dave. Bio si doista poseban”, rekla je, apotom zakoračila u vodu, dok se haljina omatala oko nje. Poljubila me u oči iusta, kao što bi me možda poljubila majka.

Otac je na glavi imao nakrivljen šešir i smiješio se sa šibicom u kutu usana,podigao palac i namignuo mi. Potom su zagazili dublje u močvaru, a magla je

postala tako gusta i bijela i hladna da sam morao ispružiti veslo i udarati postablima čempresa kako bih znao gdje se nalazim.Niti snovi niti kasnonoćne oluje više ih ne dovode, a svakoga se dana

ustajem uz sunčeve zrake koje se lome kroz stabla oraha u mom prednjemdvorištu. Ali ponekad, u sumrak, kada farmeri pale stabljike šećerne trske nasvojim poljima i kada se mirisi i dim dižu nošeni vjetrom i spuštaju na rijeku,kada crveno lišće pluta po vodi u hrpicama pokraj moga doka i kada je zrakhladan i gorko-sladak od mirisa spaljenog šećera, pomislim na Indijance ivodene ljude, na glasove koji mogu govoriti kroz kišu i na prevaru nas vratiti u

prošlost, i u tom trenutku podignem Alafair na ramena i trčimo niz cestu premahrastovima poput konja i njegovog jahača prema mojoj kući, gdje Batist pečegaspagoo na roštilju, a papirnati lampioni vise na osvijetljenim prozorima, azmajevi postaju poput plišanih igračaka, napušteni i zaboravljeni, poput sjena uduši koje su jednog.lijepog jutra nestale s godišnjim dobom.

blues crne visnje

Documents