bibliotheca ragusina,

Jorjo TADIĆ

ARON KOEN°

1

ZA VRIJEME procesa protiv Izaka Ješuruna il progona Jevreja u vezi s time, dubrovačku jevrejsku sinagogu vodio je rabin Aron Koen. Njegova porodica po- tiče iz Firence, a on se rodio u Dubrovniku, gdje je cijeloga života ostao i djelovao kao svećenik i kao trgovac. U svom djelu Bibliotheca Ragusina, I sv. (Dubrovnik 1740), u ko'jem opisuje živote svih Dubrovčana koji su se u bilo čemu istakli, dubrovački bistoriograf fra Serafin Crijević (Cerva), donosi i biografiju Arona Koena.' Prema tome, dommikanac fra Serafin Crijević postavlja i Jevrejina Arona Koena uz one velike 'i slavne Ijude koje 'je stani Dubrovnik dao. Osjećajući da bi mu neko mogao zamjeniti što tako radi, Crijević, koji se u svojim djelima uvijek ističe velikom objektivnošću, širinom pogleda i dubokim znanjem, odmah u početku Aronove biografije kao da traži izivinjenje što među toliko svećerrika i kršćanskih pisaca uvodi i jednog Jevrejina. Ali poštivajući rad ovog rabina i njegovu slavu i autoritet koji je u XVII v. uživao u svojem narodu i među knfiževnioima, .narooito kod talijanskih Jevreja, Crijević donosi biografiju ovog uglednog Dubrovčanina, iako nije bio kršćanin.

Porodica Aronova je porijeklom iz Firence, a njezino je ime bilo Lunel (Lu- nelli), ali joj je nadimak Koen, što znači da je svećeničkog roda. Pod tim ime- nom bila je poznatija, pa su se tako zvali Aron i sva njegova rodbina. Ova se porodica doselila u Dubrovnik prije 1586. god., jer je baš te godine u mjesecu aprila nastradao neki dubrovački brod nedaleko otoka Visa na 'kojem 'je bilo robe braće Davida i Josipa Arona Koena, ipored robe nekih drugih dubrovačkih i stra- nih Jevreja.* 1 2 Od toga vremena dal'je redovito se spominju braća David i Josip Koen u dubrovačkim arhivskim dokumentima, jer su obojica, a kasnije samo David, vodili dosta veliku trgovačku radnju u Dubrovniku.

* Poglavlje iz knjige pok. prof. dr Jorja Tadića Jevreji u Dubrovniku, Sarajevo 1937, izd. »La Benevolencia«, str. 329.

1 Ovo djelo, veoma važno za poznavanje kulturne povijesti Dubrovnika, čuva se u orlginalnom rukoplsu u bibliotecl samostana domlnlkanaca u Dubrovniku. odakle smo dobrotom ugledne uprave samostana. na čemu jo] najlepše zahvaljujemo, uzell skoro clo prvi dlo ove Koenove biografije.

2 Div. Not. CXXIV, 26—26* retro. — Među braćom Koen blo je nastao nekl spor, kojl su u augustu 1590. god. Imall da rljeSe Salamun Oef. Jos. Benrei l Abram Kastlde. Dlv. Not. CXXV, 96—96. (Sve navedene arhlvske serlje nalaze se u Hlstorljskom arhlvu u Dubrovnlku. (Nap. redakcije.)

314 J. Tadić

Mladi Aron Koen mora da se baš tih godina rodio u Dubrovniku, jer je već 1614. god. .istupao kao punol'jetan čovjek uz svoga oca.3 Vjerovatno je bio najstarije muško drjete Oavidovo, pa je zato i dobio ime svoga djeda Arona, kojega .inače nismo našli spominjana u Dubrovniku. Međutim, njegova žena Rena, baba naSega Arona, živjela je u Dubrovniku, gdje joj je sigurno i muž umro ili možda negdje u tuđini dok -je ona ondj'e boravila, jer je u Dubrovniku imala svoje tutore (sina Davida i Sal. Oefaj, i jer je dubrovačka vlada, po dubrovačkim za- konima, vršila nadzor nad njome i njezinom imovinom. Rena je, naime, bila u sporu sa svojim mlađim sinom Josipom oko očeve zaostavštine, pa su dva du- brovačka Jevrejina, 19. januara 1594. god., presudila da Josip isplati 25.000 aspra majci, kojoj pripada sve što se nalazi u porodičnoj kući, ali da ona ima dobiti potvrdu od Josipa Lindo .iz Skoplja da je njezin sin Josip od njega primio neki manji iznos novca.4

3 Dlv. Not. CXXXIV. 58'—59.< Dlv. Not. CXXVII, 117—117'. 120-129 .

Aron Koen je uoio škole najpre u Dubrovniku, pa onda u Veneciji. Kod kuće su imu bili učitelji djed Salamun Oef i Perahija Formon. Ovaj poslednji se dosta spominje u arhivskim dokumentima onoga vremena kao trgovac, a služio je i kao itumač .i prevodilac za jevrejski jezik. Aron Koen je docnije obojicu sačuvao u dobroj uspomeni, te <ih spominje u svom djelu.

Iz Dubrovnika je prešao u Veneoiju, gdje je učio u tzv. »Levantinskoj školi (Scola levantina)«, koja je okupljala Jevreje .'iz Turske. O tom Koenovom boravku onamo govori Jakov 'Moj. Alevi u predgovoru njegova djela. Alevi mu je bio drug u Venecčji, a pri izdanju knjige bio je prvi korektor. Tu .on mnogo hvali Koena, koji je bio .poznat zbog svoga znanja i morao napustiti Veneciju, te se povratio u svoju domovinu, gdje je bio jako voljen i cijenjen, kao velikan svoga grada te učitelj i širitelj nauke. Po svom vlastitom priznanju, premda je ostao sam .i bez moralne potpore svojih uoitelja, nastavio je da se bavi naukom i da u njoj nalazi utjehe. Međutim, sticajem prilika, morao se odati trgovin«, ali je i dalje nastavio da se bavi rnaukom, da daje drugome savjete i da odgovara na razna vjerska pitanja. Tako je napisao i svoje djelo, kao komentar onih istih vjerskih knjiga koje je već komentarisao njegov djed Salamun Oef. Svojoj knjizi je dao naslov. Zekan Aron [Brada Aronova), kako bi i po tome bila u vezi s onom njegova djeda. Oba su naslova uzeta prema Psalmu 133, koji glasi: »Kako je lijepo .i krasno, kad sva braća žive zajedno! Kao dobro ulje (šemen atov) na glavi, koje se stače na bradu, bradu Aronovu (zekan Aronj, koje se stače na skut od haljine njegove ...«

Serafin Crijević donosi detaljni sadržaj Koenove knjige, koja je skoro sva bila .posvećena komentarima raznih dijelova Biblije, a na koncu joj je pridodat opis Ješurunova procesa i događaja s .njime u vezi, kao i himna koju 'je -sam Aron sastavio u počast Ješuruna, u kojoj se nalaze .izvaci .iz raznih dijelova Biblije, pjesnički opis samog događaja, kao natčovječanske patnje Izaka Ješu- runa 'i njegovo čudotvomo spasenje. Ova se himna pjevala svake godine u du- brovačkoj sinagozi, da se time odade poštovanje Izaku Ješurunu i zahvalnost Bogu što je spasio njega .i cijelu jevrejsku općinu u Dubrovniku.

J. Tadić 315

Ta himna se pjevala na dan kada se u svim sinagogama čita stav »Vajhi« iz Geneze (Postanje 48. 28). koji govori o smrti patrijarha Jakoba, a koji počinje: »A djeca Izraeiova življahu u zemlji Egipatskoj u kraju Gesenskom, a držahu ga, i narodiše se i namnožiše se veoma ...«

U Koenovom djelu. kao i u onom njegova djeda Oefa, komentarisane su, u zasebnim poglavljima, slijedeće knjige Bibltje: Pet knjiga Mojsijevih — Posta- nje, Izlazak, Levitska, Brojevi i Zakoni ponovljeni; Salamunova pjesma nad pje- smama; Knjiga o Ruti; Plač Jeremijin; Coheleth (Knjiga Propovjednika); Knjiga o Esteri; Knjiga Jozue; Knjiga o sudijama; Dvije knjige Samuelove, tj. Prva i Druga knjiga o carevima; Treća i četvrta knjiga o carevima; Knjiga proroka — Izaije, Jeremije. Ozeja, Habakuka, Zaharije, Malahije i Danijela; Psalmi Davidovi; Piiče Salamunove; Knjiga o Jobu i Knjiga dnevnika, a na koncu još i Traktat o zakonitim obredima i ceremonijama.

Pored svoga naučnoga i vjerskoga rada u Dubrovniku, Aron Koen se još bavio trgovinom, o čemu je, naravno, ostavio za sobom mnogo spomena u arhivskim knjigama. Da bi upotpunili rrjegovu sliku, a -i da pnikažemo rad jednog od većih i istaknutijih jevrejskih trgovaca u Dubrovniku, iznećemo sve što smo o tome našli u dubrovačkim arhivskim izvorima.

2.

Najveću jevrejsku trgovačku kuću u Dubrovniku, za sav period koji nas u ovoj knjizi interesuje, vodila je porodica Koen. Osnovana je već za staroga Koena, koji možda nije ni dolazio u Dubrovnik, a proširena >je za njegovih sinova Davida i Josipa, te za Davidovih sinova Arona i Eleazara. I baš u vrijeme kada je trgovinu vodio Aron mlađi, dubrovački rabin, njihova je kuća bila veoma jaka i nadaleko je razgranala svoje veze i poslove, što je svakako moralo da bude po- sljedica njegovih sposobnosti, znanja i velike kulture. Stoga u trgovini Arona Koena treba svakako gledati i jedan dio njegova intelektualnoga rada i sposobnosti.

Isprva su trgovinu vodili David i Josip Koen, koji, po onome što o njima nalazimo u dubrovačkim arhivskim knjigama, nisu bil'i veKki trgovoi. Više se spominju kao časni suci,s kao stranke u neklm sporovima s drugim Jevrejima4 ili kao tutori,7 a tek ponekad ima nešto spomena i o njihovoj trgovirti,8 ali i to više indirektnih vijesti nego stvarnih podataka o njihovom trgovačkom radu.

5 Dne 10. oktobra 1594. rješavall su Davld Koen i Jakov Tobl spor između Abrama Abenuna I Abrama Oefa. Div. Not. CXXVII, 186—188.

6 Joslp Koen, Abr. Kuzl, Abr. I Jak. Abenun prepustlll su svoja međusobne sporove na riješenje du- brovačkom vlastelinu Mlhu Sorgo I Pavlu Pierlcl (D/v. Not. CXXIX. 38’). — J. Koen Je Imao spor s Josipom Esperlelom 1 njegovom ženom Zlbonom, kao nasljednicom pok. Josipa Benrel, pa su to rlješavall 1598. god. Abr. Kuzl, Iz. Abuaf. Jak. I Abr. Abenun (Ibfd.. 105—105, 108—109’, 111—112*). Dne 21. juna 1604. god. David Koen I Zoe (Zola) udova Joslpa Salame, hlrurga, prapustlli su Jakovu Danonu da riješi njihov spor oko nekoga dućana koji je Davld đržao za račun Zoe. D/v. Nct. CXXXI, 23*. 31—31', 35—35’.

7 David Koen I Iz. Abenun bili su 1602. god. tutorl Palombe, udove Joslpa Usiela, iz Skoplja. !d. CXXX, 148—149.

* Dne 24. aprila 1606. god. reglstrovao Je Davld Koen policu ukrcanja za Veneclju za 84 vreća vune, koje su za račun nekih Jevreja blle stlgle lz Skoplja. Div. de torls XIV, 144. — Dne 18. februara 1608. god. dali su Izak i Jakov Oef sekvestrovati sve stvari Davida Abuafa l Jahlela IŠkenazl, 12 Ankone, koje su $e našle kod Davlda Koena. !d. XVU, 44.

316 J. Tadić

Mladi školovani Aron Koen, Davidov sin, počinje da se spominje već od 1614. god., kada se kao punoijetan mladić počeo da upliće u zajedničke poslove svoga oca i ostale najbliže rodbine. Dotada je vjerojatno bio odsutan iz Dubrov- nika, po svoj prilici na školovanju u Veneciji. Ali otada trgovačku kuću svoje porodice vodio je sve više sam Aron, koji se isprva spominje u dokumentima skupa sa svojim ocem, a docnije, kada je otac već zašao u godine, preuzima sve u svoje ruke, te dijelom samostalno, a dijelom u društvu sa svojim bratom Eleazarom i njihovim zajedničkim drugom Samuelom Maestro, osniva najjaču trgovinu dubrovačkih Jevreja. Izgleda da ni Aron Jsprva nije vodio jaču trgovinu, nego da je potpuno radio u duhu i načinom svoga oca.

I on se spominje, 2. oktobra 1620. god., kao časni sudac, koji je skupa s Aronom Abeatarom .imao da riješi neki spor Jakova Bendanona i Dav. Sal. Maestro,’ a 20. marta 1623. kao drug svoga oca registrovao je mjenicu Tadlje Maleškovića, od 26. janutara 1622. god., na svotu od 113 dukata, koju se obvezi- vao isplatiti kroz godinu dana.'0

Uto je došao proces protiv Izaka Ješuruna, kada su svi dubrovački Jevreji stajali pred strašnim progonima. Skoro crjela njihova općina bila je uništena. David 'i Aron bili su neko vrijeme zatvoreni, umalo što i njih nisu stavili na mučila da vide ima li kakva dogovora između njih i optuženoga Ješuruna ili pak pokušaja podmićivanja članova dubrovačke vlade. Svakako, po riječima samoga Arona, porodica Koena proživljavala je u dubrovačkom getu vrlo teške časove strepeći nad životom i sudbinom dvojice svojih poglavica porodice. Konačno su bili pušteni na slobodu, ali su onda skupa s ostalim Jevrejima, zatvoreni u svom getu, u strahu provodil-i vrlo teške dane. Kada je pak Ješurun osuđen na 20 godina tamnice i kada je dignuta zabrana o slobodnom kretanju Jevrej’a u Dubrov- niku, porodica Koen nije bila ni dalje dovoljno zaštićena ni sigurna u gradu, koji umalo što ih nrje sve uništio ili prognao iz svoje sredine.

Među onim Jevrejima koji su ii poslije toga ostali u Dubrovniku bio je i njihov mladi rabin sa svojom porodicom. David i njegov sin Aron nastavili su da trguju, ali sva jevrejska trgovina preko Dubrovnika bila je skoro potpuno za- mrla. Tek s vremena ina vhi'jeme, za nekoliko godina, kako smo to uostalom i vi- djelii, spomije se poneki Jevrejin koji trguje bilo u Dubrovniku, bilo u vezi s njim.

Jevreji su s pravom izbjegavali ovaj grad koji je baš nedavno bio teško ugrozio njihove živote i imovinu. A ono nekoliiko porodica dubrovačkih Jevreja nije skoro nlšta značilo, jer je dotada sva njihova trgovačka aktivnost bila po- vezana s ostaiim Jevrejima izvan Dubrovnika. Kada su pak strani Jevreji preki- nul'i veze s Dubrovnikom, onda je ta mjera najteže pogodila ono nekoliko trgovaca koji su ostal'i da čuvaju svoje dubrovačko ognjište. U tim danima zastoja skoro svake trgovačke aktivnosti Jevreja, kada su siromaštvo i bijeda ušle u njihove domove, tako da su jedva mogli da prehranjuju i svog mučenika Ješu- runa u zatvoru, mora da je rabin Aron Koen, kao duhovni poglavica svoje zajed- nice, preživljavao vrlo teške časove. U tim momentima potištenosti -i osamlje-

» Id. CXXXVI, 13. 14’—15. w Ibld., 9' retro.

J. Tadić 317

nosti, pored ono dvadesetak Jevreja, koji su više zbog siromaštva i ineizvjesnosti ostali na mjestu na kojem ih je ona bura bila zatekla, Aron se povlačio u sebe, razmišljio o sudbini svojoj i svoga naroda, te iz dubine ojađene i potresene duše ispjevao onu himnu zahvalnosti Bogu za sve što je uradio za jednoga Jevrejina i za oitavu dubrovačku 'jevrejsku općinu. Možda je baš tada napisao i ona ostala svoja religiozna đjela, koja su mogla lijepo da privuku njegovu pažnju i apsorbuju sve njegove sile, koje su ostale neiskorišćene od običnih briga dnevnoga života i trgovačkog rada. A nesreća koja je nedavno zadesila sve dubrovačke Jevreje mora da je bila najviše potresla baš njihova rabina, kojemu je to moglo dati povoda da dublje razmišlja 'i o religioznim problemima i o providnosti Božjoj, koja se onako milostivo bila pokazala spasivši dubrovaoke Jevreje od progona i propasti. Iz takvih raspoloženja i refleksija izašlo je Aronovo djelo li himna zahvalnosti Bogu za dobrotu koju je pokazao prema njemu i njegovoj braći, onako teško pogođenoj za vrijeme Ješurunova progona.

Kada je Izak Ješurun bio pomilovan i osiobođen tamnice, dubrovački rabin Aron bio je sigurno prvi koji mu je pošao u susret s ostalim Jevrejima, te ga je, vjerovatno, uzeo sebi. Tako se jedino dadu razumjeti oni detaljni opisi Ješu- runovih muka i doživljaja na mučilima <i u tamnioi, koje je Koen u svom djelu donio a koje mu je Ješurun tada ispričao, 'jer se 'inače Ješurun poslije toga nije smio duže zadržati u Dubrovniku.

Poslije odlaska Ješurunova iz Dubrovnika ii poslije blažega postupanja Du- brovčana s Jevrejima, ovi su počeli da se polagano ponovno podižu i da opet ulaze u trgovinu. Dne 13. juna 1625. godine, posredstvom staroga Davida Koena, dubrovački poklisari u Carigradu pozajmiii su kod nekoga 280 cekina, s tim da ih dubrovačka vlada isplati mekome u Veneciji.” Kratko vrijeme zatim, na IstJ način, došao je do novca u Sofiji dubrovački poklisar Pavle Gradić, te je vlada zajam povratila Koenu i Samuelu Maestro, odbijajući im ono što su dugovali carinarnici za svoju robu.12 Porodica Koen, dakle, započinjaia 'je ponovno da trguje i da na Dubrovnik svraća jedan dio balkanske trgovine, te joj je doskora uspjelo u tom pogledu da postigne vrlo velike uspjehe.

Tada je došao u Dubrovnik i Josip Azubi (Azuvi), ujak mladoga Arona, koji rrije bio u Dubrovniku 1622. god., a koji je dotada živio, 'izgleda, u Sofijl. Azubi je 1629. god. sklopio društvo s Eleazarom Koenom, rabinovim bratom, i to za zajedničko vođenje agenturnih poslova na 10 godina. Azubi je Imao snositi sve troškove i sav rizik, a Aron se obavezao da će u ime svoga brata položitl 250 dukata, alii da će mu ih Azubi povratiti čim se društvo irazvrgne. Kao svje- dooi prisustvovali su ovome ugovoru Moj. Kabiljo 'i Abram Abeatar, dvojica od onih Jevreja koji su bili ostali u Dubrovniku i poslijB Ješurunova zatvaranja. Međutim se ta agenturna radnja raspala već 2. novembra 1629. god.13

Sa istim Josipom Azubi 'imali su zajednički neke poslove i David Koen sa sinom Aronom, pa su obe stranke, 27. augusta 1630. god., izjavile da su sve

" Cons. Ftog. LXXXtX, 161'.” tbtd., 239, 262.11 Dlv. Not. CXXXVI, 35 —36 retro.

318 J. Tadić

u redu likvidirale. Kako se baš tada Aron nalazio na putu, u Veneciji, to je u njegovo ime poslove likvidirao sam otac.'4

Ovdje se posljednj-i put spominje stari David Koen, ukoliko smo mogli da nađemo. Od 1631. god. trgovinu svoje porodice vode Aron i Eleazar, koj-i od 1632. god. imaju zajedničko trgovačko društvo s dubrovačkim Jevrejinom Samuelom Maestro, jednim od onih rijetkih Jevreja koji nisu bili -napustili Dubrovnik.

Godi-ne 1631, posredstvom Arona, dostavljeno je u Tursku dubrovačkim poslanicima 400 reala, 'i to 340 u Carigrad, a 60 u Sofiju.’5 — Iste godine dne 10. decembra upućena mu je -iz Artkone jedna bala raza.u — Dne 15. jula 1632. god. izabrani časni sud donio je presudu da Josip Azubi plati odštetu Aronu za oštećene kože koje su bile ukrcane za Ankonu, kao i neke koje je prošlih godina poslao u Veneciju jednim engleskim brodom.’7 — God. 1631. slali su Koen i Sam. Maestro bivoljih koža dvojioi trgovaca o Mesinu, s time da utjerani novac po- šalju u Veneciju za račun dubrovačkog vlastelina Brnje Đurđevića, a to su radili i 1632, kada su im u Mesini prodali 285 komada bivoljih koža.'B Ove -iste godine. 20. augusta 1632, poslali su Aron i Eleazar Koen, te Samuel Maestro, 105 snopova raznih koža u Veneciju engleskim brodom Džona Etsona, koji -im nije bio dobro poznat, pa im je Englez Džon Mansbrig, nastanjen u Dubrovniku, jamčio za rtjega da će vkrcane kože u redu predati u Venecijj.1’ I otada ova tri druga skoro uvijek zajednički nastupaju u trgovačkim poslovima, kojih je bilo mnogo, a koje -ne mislimo detaljno iznositi.

_ God. 1633, dne 18. januara, sva trojica trgovaca uputila su molbu dubro- vačkoj vladi da za 5 godina osigura sve jevrejske trgovce koji se budu služili dubrovačkom iukom, da niko neće progoniti ni njih, ni njihovu imovinu zbog bilo kojih razloga.20 T.ime su Koen 1 Maestro nastojali da ponovno ožive jevrejsku trgovinu preko Dubrovnika, koja j’e otada, uglavnom, bila u njihovim rukama, a koja se sve jače razvijala. Na ovome poslu je Aron Koen bio, sigurno, zaintere- sovan ne samo kao trgovac nego J • kao vjerski poglavar dubrovačke jevrejske općine.

Mjesec dana docnije, 18. februara, Aron j‘e ponudio dubrovačkoj vladi da se koristi za svoje poslanike u Turskoj njegovom mjenicom od 600 reala, s time da mu ih u Dubrovniku isplati kada budu odlazili drugi poslanioi u Carigrad, što je obično bivalo u mjesecu martu.2'

Glavni posao trgovačke firme Koen — Maestro bio je posredovanje između jevrejskih trgovaca u Turskoj i onih u Ankoni i Veneciji. Dakle, posao koji su i dotada vršili jevrejski trgovci u Dubrovniku. Pri tome su, naravno, trgovali onom 'istom -robom kojom i ostali, a o čemu je bilo detaijno govora u zasebnomu151«»715»92021

Ibld., 169—169’.Cons. Rog. XCH, 241 —242.Dlv. de U, 188.Dlv. Not. CXX™iI, 23—24.Dlv. de forls Ll, 175 1 d.Dlv. Not. CXXXVH, 24’.

Cons Rroq ^/č/fl^isr . Dne 26. februara 1646. god. dubrovačka vlada Je, posredstvom nekog dubro- vafikoo troovca u SoflJi poslala u Carlgrad nalog Isplate prlmljen od flrme Koen — Maestro na iflknV? i Ahrama Franko da tamo Isplatl 1.000 tallra dubrovačklm poslanlclma. Aron Koen se ujedno Sbvaćao ' plSmom8 hSSmU' Jakovu Eškenazl I tdrugovima, u , SoflJI, da pomognu dubrovafikom trgovcu da nJegov nalog (splate 1 d°stave u C^rigrad. {.ettere Lev. X!L, i°2.

J. Tadić 319

poglavlju o trgovini onoga vremena. Treba listaći da je veoina te tranzitne trgovine za vrijeme od ipunih 20 godina Išla baš preko braće Koen 1 Maestra, koji su bili uspjeii da uspostave veze sa svim većim ekonomskim centrima na Bal- kanu. kao i s onima preko mora u Italiji.

Arhivske knjige onoga vremena pune su spomena o tom njlhovom radu, tako da se firma Koen — Maestro spominje više od ijedne druge trgovaoke jevrejske radnje u Dubrovniku. U dokumerrtima koji se odnose na firmu spominje se jedno mnoštvo balkanskih Jevreja iz raznih mjesta balkanske Turske.

Iz Beograda su većinom primali mjenice koje su im slali tamošnji trgovci Sadil Bendanon, Pero Beteru, Ivan Đenoveze, Moj. Manjon, Abram i Jakob Perez, te Izak Vidah. — Tako je Pero Betera, Dubrovčanin, poslao iz Beograda 1. jula 1638. god. jednu mjenicu od 1.000 škuda, a drugu od 50 škuda. Prva je bila upu- ćena u Ankonu firmi Manzoni — lnviti, da je kroz 6 mjeseci Isplati Aronu Koenu u Dubrovniku, a drugu je imao prihvatiti Toma Alberičl, u Dubrovniku, 1 isplatiti Josipu Azubi.22 Preko firme Koen — Maestro upućena ije 1. aprtla 1639. mjenica Marka Miroslavića na 416 talira, za koju je Baro Nikolin, u Dubrovniku, imao ispostaviti novu mjenicu za Ankonu na Manuela Benso, a za novac primljen u Beogradu od Abr. i Jak. Perez.23 Kako u Dubrovnlku Baro Nikolln nije htio da akceptira mjenicu, to su Koen — Maestro uložili protest odmah 11. aprila 1639. god. — Braća Perez, iz Beograda, poslali su 1. jula 1639. god. preko Vlaha Si- mova, Dubrovčanina u Beogradu, mjenicu od 800 škuda na Antuna Rigi, u Du- brovniku, da ispostavi novu mjenicu za Ankonu. Flrma Koen — Maestro, kao prokuratori braće Perez, posredovali su pri tome.24 — Dne 12. oktobra 1649. god. braća Luka i Jero Naleškovići, u Dubrovniku, odbili su da akceptiraju mjenicu Ivana Đenoveze od 200 talira, poslatu iz Beograda 2. oktobra za Koen — Mae- stro, primljenih od beogradskog Jevrejina Moj. Manjona. Isto tako odbijena je jedna mjenica od 300 talira za braću Maestro, te mjenica od 200 talira za Sa- muela Maestro, sve do Izaka Vidaha.25 — U vezi s vunom iz Skoplja, koju je poslao Levi Atijas, firma Koen — Maestro uredila je 4. juna 1649. god. neki nesporazum s kramarom (kiridžijom) Jovanom Božovićem. Iz Skoplja je siao ovoj firmi, 1634. god., 94 snopa koža kordovana za Veneciju Mehmed-aga, zapo- vjednik skopskih janjičara.24 — lz Sarajeva su Abram Papo i Danrjel Pardo poslali 4. augusta 1637. god. preko Koen — Maestra 440 snopova raznih koža za Ankonu.27

Iz Sofije su stajali u poslovnim vezama s ovom trgovačkom kućom tamo- šnji Jevreji Jakob Abram, Samuel 'i Haim Benveniste, Saiamun Mordohej, braća Juda i Elija Piade, Jakov i Haim Primo i David Primo. I sofijski trgovci slali su svoje mjenice preko Dubrovnika, većinom posredstvom 'kuće Koen — Maestro, na razne trgovce u Ankonu. Tako je dubrovački vlastelln Antun Đurđevlć, trgovac u Sofiji, poslao 5. februara 1638. god. četlrl svoje mjenice, u ukupnoj svoti od 2.000 dukata, na više trgovaca u Ankoni, s nalogom da Sh isplate u Veneciji» Div. de toris LVIII, 191—193." Id. IL. 169—169'.« Ibld.. 256—259.25 Id. LXXVI, 261—261', 262—263'.“ Id. LIV. 135—142'. v Iđ. LVI, 231—231'.

320 J- Tadić

raznim jevrejskim trgovcima za račun braće -Primo, braće Piade -i Haima Benve- niste.28 Na -isti način slao je i Đurđević, u oktobru 1639, mjenicu od 4.000 dukata za Joba Maestro, u Veneciji, na račun novca primlj'ena u Sofiji od Eleazara Levi i Joba Maestra. Kako Seko Buća, dubrovački vlastelin, nije htio da ispostavi nove mjenice za Veneciju, to su Koen — Maestro protestovali u ime sofijskih trgovaca.29 — Iz Valone je, u novembru 1640. god., poslao Menahem Tnnke 1.360 manjih koža, dijelom za Koen — Maestro, a dijelom da ih ta firma proslijedi za Veneciju.30 — U augustu 1643. prenesena je na nekom brodu u Veneciju Davidu Namiasu veća količina tvrde smole i šiška, sve za račun Arona Koena.3’

» Id. LVIII, 6—12.w Id. LX, 76’.30 ld. LXII, 93'—94’. 3' !d. LXVI, 153—154.

Trgovina Koen — Maestro naročito je jako poslovne veze održavala s An- konom, gdje je neko vrijeme živio i Aronov brat Eleazar, vjerovatno kao predstav- nik firme?2 A osim toga 'imali su stalne veze -i sa Venecijom, kako smo to dijelom već 'istakii. Od jevrejskih trgovaca u Ankoni s njima su stajali u vezi Josip Anđelo, Rafael Abenun, Rafael -i Sepil Fermo, Salamun Moj. Franko, Sala- mun Kalji, Josip Kalvo, Josip Jona, Rafael Josef, Salamun Moj. Maestro, Mojsije i David Maestro, Izak Raf. Mat-rici, Rafael Namias, Eleazar Sal. Oef, Abram Papo, Danijel Pardo, Mojsije Sur-iel, Salamun Tudise, Abram Valenci i Tal-ijan Demetrije Pieriči.

3Anon Koen je stajao na čelu svoje trgovačke -kuće sve do smrti. Umro je

u Dubrovniku 1656. god., vjerovatno u mjesecu martu, jer je njegova oporuka, sastavljena 9. februara, registrovana u dubrovačkom notarijatu 21. marta 1656. god. Kako se otvaranje i registrovanje testamenata u Dubrovniku vršilo nepo- sredno poslije smrti testatora, to mislimo da je i Aron Koen umro, možda, 20. marta.

Budući da je ovaj testamenat vrlo interesantan za poznavanje samoga Arona, njegova ka-raktera i njegova književnoga rada, a objašnjava i neke njegove poro- dične odnošaje, to ga ovdje čitava donosimo u prevodu.

Tekst testamenta glasi:»U ime Božje amen. Godine od njegova spasonosna Rođenja 1656, indik-

cije devete, dana devetoga mjeseca februara u Dubrovniku, u kući obična stano- vanja, položenoj u getu na Placi.

*Ja Aron Koen, još tačnije Aron Izra Koen, nalazeći se ležeči u krevetu teško bolestan I ne znajući sat moga prelaska iz ovoga u drugi život, želečl da ne umrem a da radl mira svoje duše ne uredim potpuno svoje stvari, i kako sam na dva lista, koja će biti priložena ovom mojem testamentu, dao sva svoja uputstva i posljednju testamentarnu volju, odredujem i hoću da se u svemu i potpuno pri tome ostane, pazl i izvršava, jer je to moja posljednja volja, kako rekoh, i jer su potpisani mojom vlastitom rukom, a na koje u svemu I potpuno upućujem, te mi, Bogu hvala, ne treba ništa drugo kazati.«Slijedi tekst ovih dvaju listova, koji su nađeni priloženi testamentu, jedan

na španskom a drugi na jevrejskom, koji su bili -ispitani od više osoba, osobito * 30

MD

czrprei EB’p’rp trpujp nm) tn d’uSo onun ’Xf m* ron njni u cmn rzn r*o nfcm □’tmpo trtrroi D*tnn n*pr» nw O’P’Kr

00*7^ tvtco jp^arrVa^&T-TCTn jvi nSjn? on*axn cvrajn mcrt rri> rwS W • rn’r dS t.*b 3H1K

fTHK *v\ti6p TOpn Tcm fen yr, tth* rroSm ’ Cfshv uyt»no o*aan na-n Spm p'tJH

cw) ftT i*m tronovD®’ craonlOO'tia orr;|y

□tan«n*w a onsx> mriw cws w b p» pro n»

An<«floi,2Ilijftria.&ecttn,eo<Biiarii Veodnraina.

PsrAo^oioRiuiri.

Coo liccDtia&efcpaiori.

Naslovna strana knjige dubrovačkih rabina Salamona Oefa i Arona Koena Semen hatov — Zekan Aron. štampano u

Veneciji 1657. g.

j nwa n«r®

r

S-jro «&*«*» *•*»**•Irotfita poa*na3 tr-er J» ■>3' SaS *»o»> '*• »$w 0* *«>•*» i* > rs«4 tw4xv

rinfta&' o»w»r«Jto • U>r^«» 'moravnihon

•n»»oowwtrtJj njTfcro! •*■■"■•5 c®«j***> T<r»c4;

*<*oa» owb<^>5riw • *r48 Mdatro torofv tooiroof dfe&’Mnc* r« r-iai »» Jo h »sT»r*w'wR.»Soni nmi 0*s MaboAa •*■*«&» OeVi *? wx» rro Joo •«•» J W*I*** ■*■•*•*» &* **3* t>X*«IX0*Ww4b loHBaooHO bjtapro »f •M0Bli3oacpjoolM‘*ia*vo>mMb'»*a

0B» *Moa*W* **»o» <M**oro mw*| ^*« oro ■*■ *mro »rfp*WM*9 «M>Wd, *•**’• rororroD>iano v» *• wdb p*eo* ** faroroiaariafaa w*» *9i aa*w* ■■* b> J» »*» ’dtop ^LrnJenroao ■mnro* oMog^rD tr»m» rorooaroS *X» »9 W Drp orp oaj »o ftJ ■-Uo rasro ho ••*•> ororo* taoDJaJm -erairo ■>-*»» P^*»«McJ03w*»*ro tnor« ***l*f9bi <*rootne* «ro*a»t> >30 U *3 T»V0 AMSovoaflBM^ *■•«* tro^ba *qw» •w*So» w>«>,Mt dro*Mao *v*««84o» pi*ro*^pd raroiK« w»J>J* mp4»mm 3*p Bn roa-a« «■>••■ o*m r* nča «■*•**W*pM* *6 *» *i& *r ro* »aro roo» ■»■* •*■» Đ»*0D1>*4 C&NODRC* Sa>**l**W>đ J***k*T» *w* p»«r! f.lre ao*S*r»*J» Saocaom !• *■>*■) ivnt> ry ?y ? j-i«sot» cro MW* ■ in «4« ukn m w*Jro k> nJa>a »M p po* ■ roro 'MCD o»xJ k»p *Jak»J rr? o>*>

5*«Jd ooJfcnMe >»>> kxrx p*->cc txm* čk o3»

W r j t *

/rvtrocponoi o»-rco Um /»'m/u moq rroniau® rAn nrom r*r cm» ma ■mgtnrro/pirSmrocn pwic33»ncry WU.H> Lj' iUj *S* nroori pn ■pjm’vm

t.>er*w*ro«3ppt39U*» o>lao 3Hpros vpo roJi Mro Wd Jsd lLfo d*Wj i*p*lO^0'»*tfp> TWlr»#fW p7»*k>*»M •*m7*’oAv®*>S pS*3D 00*10" VntOtrrrf m*|roJn«aJat ntf)•o'*■crorooS vc*of*J »rofcrotn* rrpatj D»t» y» T*” nMo 'n Jf b^w ÔB oroi*ro*f o*5pro*a vmmatcih >r*»n pq chat> JaS *Jt*» p *• tac ro«ro o*** mt>K *ro^*s maiarop »*-0*5« O d©cojaroentroroe f** oJw> itojdd ocoSâo PMOlSJpVr poio .tMIOMMC »Jij^Jbo AoO«XD ponnoJu a**cai Mroo'*• 0*<et»*t*gta j**«i onmo rorirotofe Snroi* nt>o cr*j»oo |>*c*ip prroj eo’o oolro *J® ]ro mfcro tMx* *S«w »M o?0 iJttj wj w* aro seocr ptssj *• w '*• *wo trc*nl'W>*flc'»' ha o *rroS rropjp »»Ja* ProooaJvSroJ fe*cc'*ocpro bbôto *«*> pn> *Jd pfe c*Sb ’ mo i^ro Mto »Jort ftrorcro-j«6«5OM*XTr* prsro^p ncrrro) ttfvro jbo onjro Jro '*» ipmo oro* rro ’ew» • M» fbnvJan pM*9fe paX»o* mbdw*o ^zaMa* hfA DiroPnpto *i*c* cnrnlM inJoseJl minc «sJ ar-**MDvi* H naJcro a*»vMpv0 *StS5p rv>.'ek*D^»pjt<rorofeJkpvBffaî r**?n'ro naJ n!o a'rro »cv» âro 9109 sô •4ro-» praaWo >*w> iroja»v>*D jroJJĆ* *«• orioa jt’toKtaF &*> eJ* to»»j pJrvrê >o^Pvo7x>>7AroHo w*Nr*DS*op»n :p

Prva strana dela dubrovaćkog rabina Arona Koena Zek&n Aro:i štampanog u Veneciji 1657. g.

J.Tadić 321

od učenih i vještih Jevreja, tj. Salamuna Kalji i Abrama Abeatara, pošto su se zakleli na jevrejski način, bili su prevedeni na talijanski jezik da ih se potpuno razumije. A ti prevodi, učinjeni od svakoga od njih napose, nađeni su da se ne razlikuju ni u čemu, nego se u svemu slažu, pa su po volji gospode konzula (civilni suci) ovdje niže registrovani. Slijedi tekst prvoga lista u jevrejskom pismu, naime:

»U ime Božje. Bog Izraela zove rne iz moje tjeskobe Bogu i odgovara mi u Njemu -Nadaj se moje srce- i pomaže mi. Pošaljl svoj lijek i izliječi me u svojoj službi po svome milosrdu i samilosti. I da bi zapovijedao mojim sinovima i kćeri poslije mene, i pazio Božji put da čini milost, I pružao svoje ruke, i čuvao jedine duše moje, Davida I Arona, da bi ih Bog čuvao u zakonu Božjem, u svojoj službi, u dobroj svrsi, jer je ona naš život i trajnost naših dana. I pazite i ne zaborav- Ijajte Mišnaot koje vi znate napamet. A ti, Arone, ostani čvrst u Mišni i u Gemari, i budi zaposlen malo po danu i malo noću s mojim zetom, Ijubljenim duše moje, i s mojim milim Rafaelom Koenom, još skupa s Manuelom Sarajem uz njih, da neprestano čitaju odlomke, a neko vrijeme da odrede za Zakon, jer će nam Bog biti u pomoći i radiće za vas. Tako neka bude, amin.

Svojoj kćeri Ester ostavljam stotinu dukata, kao njezin dio nasljedstva. Tako isto spomenutoj svojoj kćeri mali Sefer (Svitak) s njegovim ukrasima, s time da ga može dati samo svojim nasljednicima poslije sebe, i da ga ne može nikome pokloniti, niti dati na dar, ni prodati, ni založiti, ali ako ga bude htjela darovati svome sinu Abramu. dozvoljavam joj, ali uz gore spomenute uslove. Dva druga Sefera s njihovim ukrasima neka budu Davidu i Aronu, s istim uslovima o pro- davanju, zalaganju ili darivanju. Nad ostalim svojim imanjem određujem staraocima svoga zeta Josipa Baruf (Baruh) i svog nećaka Rafaela Koena, i svoje unuke Davida i Arona Franko, da učine kako im ovdje odredujem.

Najprije, neka u ime Božje dadu štampati knjigu moga djeda, blage uspomene, i moju, koja je već gotova i pregledana, a ova moga djeda, kad bude pre- pisana, neka se uporedi s onom knjigom. Zatim, neka se postavi naslov koji sam dao i neka se dade jedno objašnjenje nad svakim poglavljem, a na knjigu moga djeda, blage uspomene. neka se zapiše «Šemen atov« i stav -Berešith*, a na mojoj knjizi »Zekan Aron« i stav -Berešith", kao i poviše iProrok* (Neveiim), i -Spisa* (Ketuvim), i • Članaka- (Maanmrim) n Tako će isto nastojati da slog bude jasan, a štampaće 800, da ih pošalju 200 u Carigrad, 100 u Solun (Solunich), 50 će podijeliti u Veneciji. 20 u Sofiji, 10 u Ankoni, 20 u Rimu, 50 u Zemljama Njemačkim, 50 u mjestima Amsterdama* stotinu će porazdiiellti u ostalim mjestima po Italiji i Jerusalemu,” a pojedine ko ih bude tražib. A oni u Jerusalemu darovaće ih besplatno u svakom mjestu, kako im se bude činilo, dok ostatak neka se prodaje prema procjeni koliko zapada. Novac koji se dobije neka se dade gospodinu Samuelu Abuaf i njegovoj braći, a neka ih oni potroše na izdržavanje centara nauke u Jerusalemu.33 34 * 36 skupa sa svojim novcem ili napose, kako im se bude činilo.

33 ld. LIV, 135 —139.33 Tako se zovu pojedinl dijelovl knjigc.34 Hoiandija.” Palostina.M Ješive

Ostatak moje robe, koju će vidjeti prema mojim knjigama, polagano će na- platiti i držaće u dućanu za pet godina trgujući, koliko se bude _ moglo, na dobit, a daleko od gubitka. Na koncu vremena, od dobitka koji bude izvadiće desetinu da pomognu udaju sirota, dajući svakoj od rodbine trideset, naime trideset . dukata bankovnih, dok se ne iscrpi ona desetina. A rodbina su nećaci gospode moje tetke Strelje. Ako ovi dukati ne budu dostajali. uzeće od dobitka da se dade svakoj od njih 30 dukata. kažem trideset.

322 J. TADIĆ

Nastaviče trgovinu s Jakovom” rečenlm pet godina na način kako je bilo I dosađ, i tako če ići nastavljajućl. A ond/e stojl knjlga dućana sva ispisana, te če nastavitl bilježit dajučl dugove. Od svega što u dukatima vrijedi u Venecijl. Ankoni I u Turskoj, kao I od dobiti, daće mu jednu trećinu, i neka primi po dobrom računu trećine, kao što je l dosad primao. A kasnlje, kada bude vidio da tako radite, pomognite ga u onome što možete. Njegovoj majcl, koja stanuje u kući, J neka ostane jer stoji radl upravljanja mojih unuka, neka se dade njezino, a za njezinu platu neka se da 25 dukata godlšnje, s onim što joj se dalo, I ostatak neka joj se dade. Kabanicu od bljeloga brokata I dolamu od velura u dvije boje daće mojoj sestri da dade svojim kčerima, kojoj se bude svidjelo. Ostatak spomenute dobiti, pošto se uzme desetina, podijeliče u šest dljelova. Jedan će dio uzetl Rafael, a ostatak novca kojl ostane od glavnlce, pošto se odvoje ostavštine gore spomenute I koje ću spomenutt ovdje niže, ono što ostane od kapitala, i doblti, i robe, ostavljam sada dvlje trećine svojim unuclma Davidu i Aronu Franko, a jednu trećlnu svome sestriću Abramu Barufu i njegovim sestrama, kojima če bfti staralac njlhov otac dok se udaju, i neka svakome od njih dade po jednu trećinu, a onu mojih unuka neka uzmu i neka između sebe podijele svakl polovicu. Preporučam im da se svi u Ijubavl drže I da ne bi zbog kakve svade, Bog sačuvao, poništtll ovo što ovdje kažem. Ako neki ne bude htio da se toga držl, neka bude na njegovu štetu, a ostall neka se drže, I onaj ko to bude radio, neka je blagoslovljen.

Pošto se navršl svih pet godina l još kasnije, uvijek, Davide i Arone, i vaši sinovi posllje vas, šaljlte za Talmudtoru Safeda I Talmudtoru Jerusalema ono što sam ja slao svake godlne za račun svoga gospodlna oca I svoj, kako to stojl u knjigama za svaku od njlh. Isto ćete tako slatl samo vi, Davide i Arone, ono što sam svake godine slao na Ime onoga što su jedan Jevrejin Abram Malho l David Bensahen ostavill u moje ruke od svoga Imanja, kako je zabilježeno u knjigama, a ja sam, za veću sigurnost, uložlo u kuče u Veneciji. Da ne biste pohltali da pošaljete vlše nego Što je u knjigama, vi I vašl sinovi posllje vas slaćete ono što sarp i ja slao, kako stojl u pomenutoj knjizi za moga gospodina oca, kao i za rečene Molha I Bensahena, I za mene. Znajte I pogledajte da sam u kuće u Vene- clll potrošlo mnogo novaca, u kojima Imam svoj dlo, I taj dlo neka je uvijek obavezan onome što imate slatl za Erec Jisrael,13 kojl ćete podiielltl kako nadete u knjigama I bllješkama, I on Je uvljek za sve obavezan, a ono što je preko toga neka je vaše.

. Tu su zabilješke kojima se možete poslužltl ako vam bude potrebno, bez kojih preko mene nlko ne može ništa tražitl od njih. A svi zaplsl na moju korlst nlštenl su l u sebi nemaju sadržaja.

Aron Izra Koen.« Slijedi tekst drugog zapisa ili -lista, pisana na španjolskom, i to:

. »Gospodlnu Pavu Menčetlću Imam dati mjenlce i osiguracije, bilješka o tome je u mojoj knjizl. U njegovo ime držim ono što je kod Nlkole Bunlća, što je dao Madalru I raze Invita I Kaka. Gospodinu Davidu Oefu™ ima se dati 100 škuda, na kojl se račun preko Rafaela dalo 10 škuda. Sa Saralvom je zaplsan račun u knjizl; Manuel zna sve I o računima u knjizl, te može poneku stvar objasnlti. Rečerri Manuel duguje u zapisu oko 100 dukata, kojl mu se poklanjaju, jer je prepisao I prepisuje knjige. Osim toga daće mu se njegova plata odonda dosad, odbivši ono što duguje prema knjizi, osim ovog zapisa. Treba da seurede knjige Kostura (?) I šve ono što bude potrebno.

Aron Izra Koen.Ovaj se testamenat nikakvim svjedočanstvom ne može ponlštlti.«

v Sa strane je zaplsano da je Jakov Koen Izjavlo, 2. marta 1661, da Je primio od Josipa Baruha, Davlda I Arona Franko sve što ga je l§lo prema testamentu.Sa'^strane je zapisano da je Dav|d Oaf, Izjavlo, juna 1SS!9. da Js primlo još 10 škute od Rafaete

Koena na račun neke mjenlce od 100 škuda.

8 8

J.Tadić 323

S u m m a r y

Jonjo TADIć

AARON COHEN

Aaron Cohen was rabbi of Dubrovnik where he was born at the end of the 16th century. His father's name was David Cohen and bis mother was Reina, daughter of the rabbi Salomon Oef. His grandfather Oef was hls first teacher to whom he expressed always a great gratitude; he was 'later replaced by the rabbi and -merchant Perahia Formon, an excellent expert and official interpreter of Hebraic fanguage. Aaaron studied at the “Scuola ’iiev.antina" iin Venice, where he distinguished himself by his sermons and his vast knowledge. He wrote the commentaries on the same chapters of the Bible as Salomon Oef, Thus the com- mon work of the grandfather and the grandson makes a whole and was published in a volume.

Aaron Cohen carried on also trade, unfortunately as he himself said, because it obliged him to give up his plans to devote himself to the soience only. His associates in the commerce were his brother Eleazar and Samuei Maestro. Their business was the greatest of all Jewish trading firms in the period ' we are dealing with in this book. They had dealings with all the trading centres of the Balkan Peninsula, particularly with Sanajevo (where Eleazar had settled down for some time), further with ' Sofia, Belgrade and with ltaly.

At the time of the trial against Yechouroun, Aaron Cohen and his Jfather were arrested. After that period Aaron and the members of his family were among those few Jewish families which -remained at Dubrovnik. He w-rote, in Hebrew, an account of this Trial, as well as a thanksgiving hymn .-to God for the salvation of Yechouroun and of other Jews of Dubrovnik.

He died in March 1656. Before his death he made his last will in which he asked, among other things, his work to be published together with his grandfather’s and to distribute, from 800 printed copies, 600 in Constantinople, Salonki, Rome, Sofia, Ancona, Amsterdam, Jerusalem, in ltaly and In'German countries. He ordered also a yearly aid to be sent to Talmud-Torahs of Safed and Jerusalem.

Aaron Cohen was the most remarkable among the Jews of the period dealt with in this book.

bibliotheca ragusina,

Documents