1. xxx

2. HRVATSKA BIBLIJA SUVREMENA VERZIJASTARI I NOVI ZAVJETI CONCORDANCA ZA PRETRAIVANJECROATIAN BIBLE CONTEMPORARY VERSIONOLD AND NEW TESTAMENTWITH CONCORDANCE 3. SVETABIBLIJASADRAVASTARI I NOVI ZAVJET 4. Biblija je dar Bojisvakomu narodu plemenu i jezikuOva se Biblija prua svakomu koji je moe itati s namjeromda bude prihvaena od svakoga kao rije Boja, a ne ljudska.Sve je Sveto pismo od Boga nadahnuto i korisno za uenje, zakaranje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti. (2 Timo-teju 3:16).Najprije znajte, da nijedno proroanstvo u Pismu nije samo-voljno tumaenje. Jer proroanstvo nije nikad dolo od ljud-skoga htijenja, nego su sveti Boji ljudi govorili kako su bilipotaknuti Duhom Svetim. (2 Petrova 1:20,21) 5. SadrajNOVI ZAVJET.........Broj poglavlja..StranaMATEJ Radosna vijest........28.............647MARKO Radosna vijest.......16.............673LUKA Radosna vijest...........24.............689IVAN Radosna vijest.............21.............717DJELA apostolska...............28.............738Poslanice apostola PavlaRIMLJANIMA........................16..............766PRVA KORINANIMA ...........16..............777DRUGA KORINANIMA........13..............787GALANIMA..........................6..............794EFEANIMA...........................6..............798FILIPLJANIMA........................4..............802KOLOANIMA........................4..............804PRVA SOLUNJANIMA.............5..............807DRUGA SOLUNJANIMA.........3..............809PRVA TIMOTEJU....................6..............810DRUGA TIMOTEJU................4..............813TITU......................................3..............815FILEMONU............................1.............817HEBREJIMA.........................13..............817Poslanice drugih apostolaJAKOVLJEVA........................5..............825PRVA PETROVA......................5..............828DRUGA PETROVA..................3..............831PRVA IVANOVA.......................5..............833DRUGA IVANOVA...................1..............836TREA IVANOVA....................1..............836JUDINA.................................1..............837OTKRIVENJE PO IVANU.......22..............838Konkordacija................................................851STARI ZAVJET........Broj poglavlja..StranaPOSTANAK............................50................1IZLAZAK................................40..............42LEVITSKI ZAKON...................27..............76BROJEVI..............................36............101PONOVLJENI ZAKON.............34............137JOUA.....................................24.............165SUCI.............................................21..............185RUTA.......................................4.............205PRVA KNJIGA SAMUELOVA...31...........208DRUGA KNJIGA SAMUELOVA.24.........233PRVA KNJIGA KRALJEVA......22............255DRUGA KNJIGA KRALJEVA...25............281PRVA KNJIGA LJETOPISA.....29............305DRUGA KNJIGA LJETOPISA.36...........328EZRA.......................................10.............356NEHEMIJA............................13............365ESTERA................................10............376JOB.......................................42............382PSALMI................................150............403MUDRE IZREKE.....................31............452PROPOVJEDNIK...................12............469PJESMA SALOMONOVA..........8............474IZAIJA...................................66............478JEREMIJA............................52............515TUALJKE..............................5............558EZEKIEL...................................48.............561DANIEL.................................12............601HOSEA..................................14............613JOEL........................................3.............619AMOS.....................................9............621OBADIJA.....................................1.............625JONA........................................4.............626MIHEJ.........................................7.............627NAHUM.....................................3.............630HABAKUK..............................3............632SEFANIJA...............................3............633HAGAJ...................................2............635ZAHARIJA..............................14............636MALAHIJA....................................4..............643 6. BOG JE IZGOVORIO SVE OVE RIJEIINe smije imati drugih bogova uz mene.IINe smije sebi praviti rezbarena kipa, ni bilokakve slike od bilo ega to je gore na nebu, ilidolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom. Ne smije imse klanjati niti im sluti. Jer ja sam Gospodin, tvojBog, ja sam ljubomoran Bog, pohaam zlodjelaotaca na djeci do treega i etvrtog koljena onihkoji me mrze, a milosre iskazujem tisuama, kojime ljube i dre moje zapovijedi.IIINe smije uzimati uzalud Imena Gospodina, svoje-ga Boga, jer Gospodin nee pustiti bez kazne ono-ga koji uzima njegovo Ime uzalud.IVSjeti se Subotnjega dana, dri ga svetim. est danaradi i obavljaj sve svoje poslove, a sedmi dan jeSubotnji dan Gospodina, tvojega Boga. Na taj danne smije obavljati nikakva posla, ni ti, ni tvoj sin,ni tvoja ki, ni tvoj sluga, ni tvoja slukinja, nitvoja stoka, ni doljak koji boravi kod tebe unutartvojih vrata. Jer u est dana Gospodin je stvorionebesa i zemlju, more i sve to je u njima, a sedmidan je otpoinuo. Zato je Gospodin blagoslovioSubotnji dan i posvetio ga.VPotuj svojega oca i svoju majku da dugo ivi uzemlji koju ti daje Gospodin, tvoj Bog.VINe smije ubiti.VIINe smije initi preljuba.VIIINe smije krasti.IVNe smije lano svjedoiti protiv svojega blinjega.XNe smije poeljeti kue svojega blinjega; ne smi-je poeljeti ene svojega blinjega, ni njegovasluge, ni njegove slukinje, ni njegova vola, ni nje-gova magarca, ni igdje ita to pripada tvojemblinjemu!ISUS JE IZGOVORIO OVE RIJEILjubi Gospo-dina, svojegaBoga, svim svo-jim srcem, svomsvojom duom isvom svojompameu. To jeprva i najveazapovijed.A druga je istotakva: Ljubisvojega blinje-ga kao samogasebe! O ovimadvjema zapovi-jedima visi savZakon i proroci.ZAPOVIJEDI BOJE 7. 1PostanakPRVA KNJIGA MOJSIJEVAstvorenja i sva iva bia to se miu, skojima voda obiluje, po svojim vrstama, isve krilate ptice po svojim vrstama. Ividio je Bog da je to dobro.22 Bog ih je blagoslovio rijeima: Raa-jte se i mnoite se! Napunite vode umorima, i ptice neka se mnoe i napunezemlju!23 Tako su veer i jutro bili peti dan.24 Onda je Bog rekao: Neka zemljaproizvede iva bia svake vrste: stoku,ivotinje to gmiu i zvijeri zemaljske,sve po njihovoj vrsti! I bilo je tako.25 Tako je Bog stvorio zvijeri zemaljskepo njihovoj vrsti, stoku po njezinoj vrsti,i sve to gmie na zemlji po njihovoj vrsti.I vidio je Bog da je to dobro.26 Onda je Bog rekao: Nainimo ovjekana svoju sliku i priliku! Neka on vladanad ribama morskim, nad pticama ne-beskim, nad stokom, nad svim zvijerimazemaljskim i nad svim to gmie po ze-mlji!27 Tako je Bog stvorio ovjeka na svojusliku, na sliku Boju stvorio ga, muko iensko stvorio ih.28 Onda ih je Bog blagoslovio, i Bog imrekao: Raajte se i mnoite se, napunitezemlju i podloite je sebi! Vladajte nadribama morskim, nad pticama nebe-skim i nad svakim ivim biem to semie na zemlji!29 I Bog je rekao: Eto, predajem vam svena cijeloj zemlji, bilje to nosi sjeme, i svastabla s plodovima u kojima je sjeme;neka vam bude za hranu!30 I sve zeleno bilje dajem za hranu svimzvijerima zemaljskim, svim pticamanebeskim i svemu to se mie na zemlji iima u sebi ivot. I bilo je tako.31 Onda je vidio Bog sve to je stvorio, izaista bilo je veoma dobro. Tako su veeri jutro bili esti dan.Dan odmora. Zemaljski raj. Eva2 Tako se dovrilo nebo i zemlja i svanjihova vojska.2 Sedmi dan Bog je dovrio svoje djelokoje je stvorio. On je poinuo sedmi danod svih svojih djela koja je stvorio.3 I blagoslovio je Bog sedmi dan i progla-sio ga svetim, jer je taj dan poinuo odsvih svojih djela koja je stvorio i uinio.4 To je opis postanja nebesa i zemlje kadsu bili stvoreni. U vrijeme kad je Gospo-din Bog stvorio zemlju i nebesa,5 prije nego je na zemlji raslo ikakvopoljsko grmlje i prije nego je na poljimaPostanak svijeta i ljudskoga roda1 U poetku Bog je stvorio nebesa i ze-mlju.2 Zemlja je bila jo pusta i bez oblika;tama je leala nad bezdanom i Duh Bojilebdio je nad vodama.3 Onda je rekao Bog: Neka bude svje-tlost! I bila je svjetlost.4 I vidio je Bog da je svjetlost dobra; irastavio je Bog svjetlost od tame.5 Bog je nazvao svjetlost dan, a tamu onje nazvao no. Tako su veer i jutro biliprvi dan.6 Onda je rekao Bog: Neka bude svod posredini voda, i tako neka rastavlja vodeod voda!7 Tako je Bog stvorio svod i rastavio vodeto su bile pod svodom od onih voda tosu bile nad svodom. I bilo je tako.8 Bog je nazvao svod nebo. Tako su veeri jutro bili drugi dan.9 Onda je rekao Bog: Vode pod nebesimaneka se skupe na jedno mjesto, i neka sepokae kopno! I bilo je tako.10 Bog je nazvao kopno zemlja i sku-pljenu vodu on je nazvao more. I vidio jeBog da je to dobro.11 Onda je rekao Bog: Neka pusti zemljaiz sebe travu, bilje to nosi sjeme, i plo-donosna stabla koja donose plodove posvojoj vrsti, plodove to u sebi samimadonose svoje sjeme na zemlji! I bilo jetako.12 Zemlja je pustila iz sebe travu, biljeto nosi sjeme po svojim vrstama, istabla to u sebi samima donose svojesjeme. I vidio je Bog da je to dobro.13 Tako su veer i jutro bili trei dan.14 Onda je rekao Bog: Neka budu svje-tlila nebeska na svodu da rastavljajudan od noi, te kao znaci neka ona sluei pokazuju vremena, dane i godine.15 Neka svijetle na nebeskom svodu darasvjetljuju zemlju! I bilo je tako.16 Onda je Bog stvorio dva velika nebe-ska svjetlila: vee da vlada danom, imanje da vlada nou, uz to jo i zvijezde.17 Bog ih je postavio na nebeskom svoduda rasvjetljuju zemlju,18 i da vladaju danom i nou, te da rasta-vljaju svjetlost od tame. I vidio je Bog daje to dobro.19 Tako su veer i jutro bili etvrti dan.20 Onda je rekao Bog: Neka se vode na-pune i provrve ivim stvorenjima u izo-bilju, i ptice neka lete iznad zemlje podnebeskim svodom!21 Tako je Bog stvorio velika morska 8. 2Postanakraslo ikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nijejo pustio kiu na zemlju i nije jo biloovjeka da obrauje zemlju.6 No dizala se magla iz zemlje i natapalaje svu povrinu tla.7 Onda je napravio Gospodin Bog ovje-ka od zemaljskoga praha i udahnuo muu nosnice dah ivota. Tako je ovjek po-stao ivo bie.8 Onda je Gospodin Bog daleko na istokuzasadio vrt u Edenu i ondje stavio ovje-ka koga je napravio.9 I dao je Gospodin Bog da niknu iz zem-lje svakojaka stabla, ugodna za pogled idobra za jelo, i stablo ivota usred vrta istablo spoznanja dobra i zla.10 A od Edena je izlazila rijeka koja je na-tapala vrt, i odatle se granala u etiri iz-vorne rijeke.11 Prvoj je ime Pion; to je ona to optjeecijelom zemljom havilskom, gdje imazlata.12 Zlato je ove zemlje izvrsno; a ondjeima i bdelija i kamena oniksa.13 Druga se rijeka zove Gihon, koja teepokraj cijele zemlje Ku.14 Trea se rijeka zove Hidekel; to je onato tee istono od Asirije. etvrta je ri-jeka Eufrat.15 Tada je Gospodin Bog uzeo ovjeka istavio ga u edenski vrt da ga obrauje iuzdrava.16 I Gospodin Bog je dao ovjeku ovu za-povijed: Sa svakoga stabla u vrtu smijejesti,17 ali sa stabla spoznanja dobra i zla nesmije jesti, jer onoga dana kad s njegajede, sigurno e umrijeti.18 Onda je rekao Gospodin Bog: Nije do-bro ovjeku biti sam: nainit u mu po-monicu koja mu pristaje.19 I doveo je Gospodin Bog sve ivotinjezemaljske i sve nebeske ptice, koje je na-pravio od zemlje, pred Adama da vidikako e ih nazvati. Kako Adam nazoveiva bia, onako e im biti ime.20 Tako je Adam nadjenuo imena svojstoci, pticama nebeskim i svim ivotin-jama u polju. Ali se Adamu nije nala po-mo njemu slina.21 Zato je Gospodin Bog pustio duboksan na Adama, i dok je on spavao, uzeomu jedno rebro i mjesto opet ispunio me-som.22 Onda je Gospodin Bog napravio enuod rebra koje je uzeo od ovjeka i doveoju k ovjeku.23 I Adam je rekao: Ta je napokon kostod mojih kostiju i meso od mojega mesa;ona e se zvati ena, jer je uzeta od ovje-ka.24 Stoga e ovjek ostaviti oca i majku iprionuti za svoju enu, i bit e njih dvojejedno tijelo.25 Oboje su bili goli, ovjek i njegovaena, i nisu se stidjeli jedno drugoga.Istoni grijeh3 Zmija je bila lukavija od svih zemalj-skih ivotinja koja je stvorio Gospo-din Bog. Ona je rekla eni: Je li uistinurekao Bog: Ne smijete jesti ni s kojegastabla u vrtu? 2 ena je odgovorila zmiji: Od plodovastabala u vrtu smijemo jesti,3 samo od plodova stabla koje je usredini vrta, zapovjedio je Bog: Od togane smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, da neumrete. 4 Zmija je rekla eni: Neete sigurnoumrijeti.5 Jer zna Bog da e vam se otvoriti oi imbudete jeli s njega i da ete postati kaoBog i spoznati to je dobro i zlo.6 Tako je ena vidjela kako je plod stabladobar za jelo i ugodan za pogled, i da jeplod stabla poeljan, jer daje spoznanje.Ona je uzela od njegova ploda i jela, i odnjega dala i svojem muu, koji je bio uznju, i on je jeo.7 Onda se obadvoma otvorile oi i oni suspoznali da su goli; stoga su splelismokvino lie i od njega si napravilipregae.8 Nato su uli um koraka GospodinaBoga, koji je hodio po vrtu za dnevnogpovjetarca, a Adam i njegova ena su sesakrili, pred Gospodinom Bogom, meugrmljem u vrtu.9 Onda je Gospodin Bog zovnuo Adama irekao mu: Gdje si?10 On je rekao: Kad sam zauo um tvo-jih koraka u vrtu, bojao sam se jer sambio gol, pa sam se sakrio.11 A On je rekao: Tko ti je rekao da si gol?Da nisi moda jeo sa stabla s kojega samti zabranio jesti?12 Onda je ovjek rekao: ena koju si midao da bude uz mene, dala mi je sa sta-bla i ja sam jeo.13 I Gospodin Bog je rekao eni: Zato sito uinila? ena je odgovorila: Zmijame zavela, pa sam jela.14 Nato je rekao Gospodin Bog zmiji:Zato jer si to uinila, prokleta si meusvom stokom i svim ivotinjama zemalj-skim! Na svojem e trbuhu puzati i prahe jesti sve dane svojega ivota!15 Neprijateljstvo u staviti izmeu tebei ene, izmeu tvojega roda i njezinaroda. On e ti zgnjeiti glavu, a ti e garaniti u petu.16 eni je rekao: Mnoge u ti muke um-noiti kad zatrudni. U bolovima e ra-ati djecu, udjeti e za svojim muem ion e nad tobom vladati.17 Onda je rekao Adamu: Jer si popus-tio molbi svoje ene i jeo sa stabla za koje 9. 3 Postanaksam ti zapovjedio, govorei: Ne smijejesti s njega: Neka je prokleta zemljazbog tebe; mukom e se od nje hranitisve dane svojega ivota.18 Oboje trnje i korov raat e ti i ti e sehraniti poljskim biljem.19 U znoju e svojega lica jesti kruh dokse ne vrati u zemlju iz koje si uzet; jerprah si i u prah e se vratiti.20 Adam je nadjenuo svojoj eni ime Eva,jer je majka svim ivima.21 I napravio je Gospodin Bog Adamu injegovoj eni odjeu od krzna i u njih ihodjenuo.22 Tada je rekao Gospodin Bog: Eto,ovjek je postao kao jedan od nas, daspoznaje dobro i zlo. A sad, samo da neprui i svoju ruku i ne uzme i sa stabla i-vota i jede, pa vjeno ivi23 Zato ga Gospodin Bog prognao izedenskog vrta da obrauje zemlju iz kojeje bio uzet.24 Tako je on prognao Adama, i postaviokerubine istono od edenskog vrta sognjenim maem, koji se okretao na svestrane, da uvaju put k stablu ivota.Kain i Abel4NatojeAdamspoznaoEvu,svojuenu,a ona je zatrudnjela i rodila sina,Kaina; rekla je: Dobila sam ovjeka po-mou Gospodina.2 Nato je rodila jo jednoga sina, njegovabrata Abela; Abel je postao pastir, a Kainpoljodjelac.3 Nakon nekog vremena dogodilo se da jeKain prineo Gospodinu rtvu od poljskihplodova.4 I Abel je rtvovao od prvina svojegastada, i to komade sala. Gospodin je milopogledao na Abela i njegovu rtvu,5 ali na Kaina i njegovu rtvu nije po-gledao. Kain je bio jako srdit i lice mu senamrgodilo.6 A Gospodin je upitao Kaina: Zato sisrdit i gleda pred sobom tako mrko?7 Ako pravo radi, ne odsijeva li ti lice ve-drinom? Ako ne radi pravo, grijeh vrebapred vratima i udi za tobom, ali ti trebanad njim vladati.8 A Kain je razgovarao sa svojim bratomAbelom; i dogodilo se, dok su bili napolju, da se Kain podigao na svojegabrata Abela i ubio ga.9 Onda je upitao Gospodin Kaina: Gdjeti je brat Abel? On je rekao: Ja ne znam.Zar sam ja uvar svojega brata?10 On je rekao: to si uinio? Glas krvitvojega brata vie k meni sa zemlje.11 Tako sada neka si proklet, prognanod domaeg tla to je otvorilo svoja ustada popije krv tvojega brata, iz tvoje ruke.12 Kad zemlju obrauje, ona nee vieimati snage da ti daje uroda. Bjegunac ilutatalica bit e na zemlji.13 A Kain je rekao Gospodinu: Prevelikaje moja kazna, a da bih ju mogao snositi.14 Zaista evo, ovoga me dana tjera s licazemlje; moram se skrivati daleko od tvo-jega lica; bit u lutalica i bjegunac nazemlji, i moglo bi se dogoditi da me netkoubije kad me susretne.15 A Gospodin mu rekao: Ne tako, negotko god ubije Kaina, sedmerostruka os-veta bit e na njega stavljena. I Gospo-din je stavio znak na Kaina da ga nitko neubije kad ga susretne.16 Kain je nato otiao ispred lica Gospo-dinova i doselio se u zemlju Nod istonood Edena.17 Kain je spoznao svoju enu, ona je za-trudnjela i rodila Enoka. On je sazidaograd, i nazvao ga po imenu svojega sina,Enok.18 Enoku se rodio Irad. Iradu se rodioMehujael, Mehujaelu se rodio Metuael,Metuaelu se rodio Lamek.19 Tada je Lamek uzeo sebi dvije ene.Jedna se zvala Ada, a druga Zila.20 Ada je rodila Jabala, koji je bio prao-tac onima koji prebivaju pod atorima iimaju stoku.21 Njegov se brat zvao Jubal. On je prao-tac svih koji sviraju na liru i sviralu.22 A Zila je rodila Tubal-Kaina, kovaakoji je pravio svakovrsno posue odmjedi i eljeza. A sestra Tubal-Kainovabila je Naama.23 Lamek je rekao svojim enama: Ada iZila, ujte moj glas; ene Lamekove, po-sluajte moju rije: Ubio sam ovjekakoji me ranio i momka koji me udario.24 Ako e Kain biti sedmerostruko osve-en, Lamek e biti sedamdeset i sedamputa.25 Adam je opet bio spoznao svoju enu iona je rodila sina i nadjenula mu imeSet. Pomislila je: Bog mi je dao drugogasina namjesto Abela koga je ubio Kain.26 I Setu se rodio sin, i on mu nadjenuoime Eno. Tada se poelo prizivati ImeGospodinovo.Ljudski rod od Adama do Noe5 Ovo je knjiga Adamova rodoslovlja. Udan kad je Bog stvorio ovjeka, stvo-rio ga na priliku Boju.2 On ih je stvorio muko i ensko, blago-slovio ih i nazvao ih Adam na dan kad subili stvoreni.3 Adam je ivio stotinu i trideset godina irodio mu se sin koji mu je bio po oblijuslian, i nadjenuo mu ime Set.4 Poslije roenja Setova, Adam je ivioosam stotina godina i rodili mu se sinovii keri.5 Tako je ivio Adam svega devet stotina itrideset godina i umrije. 10. 4Postanak6 Set je ivio stotinu i pet godina i rodiomu se Eno.7 Poslije roenja Enoeva, Set je ivioosam stotina i sedam godina, i rodili muse sinovi i keri.8 Tako je ivio Set svega devet stotina idvanaest godina i umrije.9 Eno je ivio devedeset godina i rodiomu se Kenan.10 Poslije roenja Kenanova, Eno jeivio jo osam stotina i petnaest godina irodili mu se sinovi i keri.11 Tako je Eno ivio svega devet stotinai pet godina i umrije.12 Kenan je ivio sedamdeset godina i ro-dio mu se Mahalalel.13 Poslije roenja Mahalalelova, Kenanje ivio jo osam stotina i etrdeset godi-na i rodili mu se sinovi i keri.14 Tako je Kenan ivio svega devet stoti-na i deset godina i umrije.15 Mahalalel je ivio ezdeset i pet godi-na i rodio mu se Jared.16 Poslije roenja Jaredova, Mahalalel jeivio jo osam stotina i trideset godina, irodili mu se sinovi i keri.17 Tako je Mahalalel ivio svega osamstotina i devedeset i pet godina i umrije.18 Jared je ivio stotinu i ezdeset i dvijegodine i rodio mu se Enok.19 Poslije roenja Enokova, Jared jeivio jo osam stotina godina i rodili muse sinovi i keri.20 Tako je Jared ivio svega devet stotinaezdeset i dvije godine i umrije.21 Enok je ivio ezdeset i pet godina i ro-dio mu se Metuselah.22 Poslije roenja Metuselahova, Enok jeivio hodajui s Bogom jo tri stotine go-dina i rodili mu se sinovi i keri.23 Tako je Enok ivio svega tri stotine iezdeset i pet godina.24 A Enok je uvijek hodao s Bogom, pa ganestalo, jer ga uzeo Bog.25 Metuselah je ivio stotinu i osamde-set i sedam godina i rodio mu se Lamek.26 Poslije roenja Lamekova, Metuselahje ivio jo sedam stotina i osamdeset idvije godine, i rodili mu se sinovi i keri.27 Tako je ivio Metuselah svega devetstotina i ezdeset i devet godina i umrije.28 Lamek je ivio stotinu i osamdeset idvije godine i rodio mu se sin.29 I on mu je nadjenuo ime Noa, pa jerekao: Ovaj e nas tjeiti u tekom poslunaih ruku na polju koje je prokleo Go-spodin.30 Poslije roenja Noina, Lamek je iviojo pet stotina i devedeset i pet godina irodili mu se sinovi i keri.31 Tako je ivio Lamek svega sedam stoti-na i sedamdeset i sedam godina i umrije.32 Noi je bilo pet stotina godina, i rodilimu se em, Ham i Jafet.Bog odlui unititi pokvareno ovjeanstvo6 Nato se dogodilo da kad su se ljudipoeli mnoiti na povrini zemlje ikeri su im se rodile,2 da su vidjeli Boji sinovi da su bile li-jepe ovjeje keri, i oni su ih uzimalisebi za ene, koje su god izabrali.3 I Gospodin je rekao: Moj duh se neezauvijek muiti s ovjekom, jer on je za-ista tjelesan; neka mu ivot bude stotinui dvadeset godina.4 U one dane ivjeli su divovi na zemlji,pa jo i kasnije, kad su Boji sinovi uzi-mali sebi ovjeje keri, i kad su ih onispoznali one su im rodile djecu. To su biligorostasi davnine, glasoviti ljudi.5 Tada je Gospodin vidio da je ovjekovapokvarenost na zemlji velika i da su svenakane miljenja i njihova srca uvijeksamo na zlo.6 Gospodin se pokajao to je stvorio o-vjeka na zemlji i bio srcem oaloen.7 I Gospodin je rekao: Unitit u s licazemlje ovjeka koga sam stvorio, obojeovjeka i zvijeri, sve to gmie i ptice uzraku, jer se kajem to sam ih stvorio.8 Ali je Noa naao milost u oima Gospo-dinovim.9 Ovo je rodoslovlje Noino: Noa je bioovjek pravedan i neporoan u svojemnarataju; Noa je hodio s Bogom.10 Noi su se rodila tri sina: em, Ham iJafet.11 Zemlja je bila pokvarena pred Bogomi puna nasilja.12 Tako je Bog pogledao i vidio kako jezemlja zaista pokvarena, jer je sve ovje-anstvo u svojem djelovanju bilo polopo zlu na zemlji.13 I rekao je Bog Noi: Kraj svim ivimstvorenjima je doao pred mene, jer jezemlja puna nasilja koja ine, i evo, un-itit u ih zajedno sa zemljom.14 Sagradi sebi korablju od drva gofera,napravi pregratke u korablji i premai juiznutra i izvana zemljanom smolom.15 Ovako e ju sagraditi: tri stotine la-kata neka bude duina korablje, pedesetlakata njezina irina i trideset lakatavisina!16 Napravi na korablji prozor za svjetlo ilakat visine odmjeri odozgor naokolo;stavio onda vrata korablji sa strane inapravi u njoj donji, srednji i gornji kat!17 Jer evo, pustit u potop na zemlju daunitim sva bia pod nebom koja imajuu sebi dah ivota; sve to ivi na zemljineka izgine!18 A s tobom u napraviti zavjet: ti eui u korabljuti, s tobom tvoji sinovi,tvoja ena i ene tvojih sinova.19 Od svih ivih bia uzet e u korabljupo dvoje da ih sobom uzdri na ivotu;neka bude po jedno muko i jedno en- 11. 5 Postanaksko!20 Od ptica po njihovim vrstama, odstoke po njihovim vrstama i od ivina togmiu po zemlji neka ue s tobom podvoje da ostanu na ivotu.21 Sobom uzmi sve to treba za hranu ispremi to kod sebe; to e biti za hranutebi i njima!22 I Noa je uinio sve onako kako mu jezapovjedio Bog.Potop7 Onda jednoga dana rekao je Gospo-din Noi: Ui u korablju s cijelom svo-jom obitelji, jer sam samo tebe vidio pra-vedna pred sobom u ovom narataju.2 Od svih istih ivotinja uzmi sebi posedmero, muko i ensko, a od neistihivotinja po dvoje, muko i ensko.3 I od ptica nebeskih po sedmero, mukoi ensko, da se kasnije mognu rasploditina zemlji.4 Jer, ve do sedam dana pustit u kiuna zemlju za etrdeset dana i etrdesetnoi, i unitit u sa zemlje sva iva biakoja sam ih stvorio.5 I Noa je uinio sve onako kako mu je za-povjedio Gospodin.6 Noa je imao est stotina godina kad jedoao potop na zemlju.7 Tako je Noa sa svojim sinovima, svojomenom i enama svojih sinova uao u ko-rablju zbog potopa.8 Od ivotinja istih i neistih, od ptica iod svega to gmie po zemlji.9 Ulo je Noi u korablju po dvoje, mukoi ensko, kako je Bog zapovjedio Noi.10 I dogodilo se nakon sedam dana da suprodrle vode potopa na zemlju.11 U eststotoj godini ivota Noina, se-damnaestoga dana drugoga mjeseca, nataj dan prodrli su svi izvori velikog bez-dana i otvorile se ustave nebeske.12 Kia je padala na zemlju etrdesetdana i etrdeset noi.13 Upravo taj isti dan uao je u korabljuNoa i njegovi sinovi em, Ham i Jafet, i snjima ena Noina i tri ene njegovih si-nova;14 oni i sve zvijeri po svojim vrstama,stoka po svojim vrstama, sve to gmiepo zemlji po svojim vrstama, i sve pticepo svojim vrstama, sve to je imalo krilai perje.15 Uli su Noi u korablju po dvoje od svihivih bia.16 Ulo je muko i ensko od svih bia,kako mu je zapovjedio Bog, onda ih jeGospodin zatvorio unutra.17 Nato se izlio potop na zemlju za etr-deset dana. Voda je narasla i podigla sekorablja, tako da je plovila nad zemljom.18 Voda je silom nadolazila i sve se viedizala visoko nad zemljom, a korablja jeplovila po povrini vode.19 Do tako silne visine nabujala je vodana zemlji da su bila pokrivena sva visokabrda pod cijelim nebom.20 Voda se popela petnaest lakata visokoiznad brda, tako da su ona bila poplav-ljena.21 I izginula su sva bia koja su se mi-cala na zemlji, ptice, stoka, zvijeri i sveto gmie po zemlji, a i svi ljudi.22 Sve to je imalo u sebi dah ivota, sveto je ivjelo na suhu, pomrije.23 Tako je on unitio sva bia koja suivjela na licu zemlje: oboje ovjeka istoku, sve to gmie i nebeske ptice. Sveje bilo uniteno na zemlji. Ostao je na iv-otu samo Noa i oni koji su bili s njim u ko-rablji.24 Voda je jo dalje nadolazila na zemljistotinu i pedeset dana.Svretak potopa8 OndaseBogsjetio Noe i svih ivih biai svih ivotinja koje su bile s njim ukorablji. I Bog je pustio vjetar da puhnepo zemlji tako da je voda opadala.2 Zatvorili se izvori bezdana i ustavenebeske se takoer zaustavile, i kia sneba je prestala padati.3 I vode su neprestano otjecale sa zemlje.I nakon stotinu i pedeset dana vode su sesmanjile.4 Sedamnaestoga dana sedmoga mjese-ca zaustavila se korablja na Gori Ararat.5 Voda je onda dalje opadala do desetogamjeseca. Prvog dana desetoga mjesecapokazali su se vrhovi brda.6 Nato se dogodilo, nakon etrdesetdana, otvorio Noa prozor korablje to jenapravio.7 Tada je ispustio gavrana koji je odli-jetao i dolijetao dok nije presahnulavoda na zemlji.8 Onda je ispustio golubicu da vidi je livoda otekla sa zemlje.9 Ali golubica nije nala mjesta gdje bistala njezina noga, pa se vratila njemu ukorablju, jer je voda jo pokrivala svupovrinu zemlje. Tako je on pruio svojuruku, uhvatio ju i uzeo sebi u korablju.10 Poekao je jo sedam dana, pa opet is-pustio golubicu iz korablje.11 Tada se golubica vratila k njemu tekpred veer; i gle, imala je u kljunu svjeimaslinov list. Noa je po tom znao da suvode otekle sa zemlje.12 Ipak je priekao jo sedam dana, paopet ispustio golubicu, ali se ona knjemu nije vie vratila.13 Dogodilo se est stotina prve godine,prvog dana prvoga mjeseca, usahnulesu vode na zemlji; a Noa je otkrio pokrovna korablji i pogledao, i vidio da se povr-ina zemlje poela suiti. 12. 6Postanak14 I dvadeset i sedmog dana drugogamjeseca bila je zemlja suha.15 Onda se Bog javio Noi, govorei:16 Izai iz korablje, ti i s tobom tvojaena, tvoji sinovi i ene tvojih sinova!17 Sobom uzmi sve razne vrste ivotinjato su s tobom: ptice, stoku, i sve togmie po zemlji da se slobodno kreu pozemlji, da se rasplode i razmnoe na ze-mlji!18 I tako je izaao Noa, s njim njegovi si-novi, njegova ena i ene njegovih sino-va.19 Sve zvijeri, sve sitne ivotinje, i sveptice, sve to se samo mie na zemlji, posvojim vrstama, izali su iz korablje.20 Onda je Noa podigao Gospodinu r-tvenik, uzeo je po komad od svih istihivotinja i od svih istih ptica i prineo nartveniku rtvu paljenicu.21 Kad je Gospodin omirisao ugodan mi-ris, rekao je u sebi: Nikada vie neuprokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mi-ljenje srca ovjejega zlo od njegovemladosti, neu ipak vie unititi sva ivabia kao to sam uinio.22 Od sada, dok bude zemlje, nee vienestajati sjetve ni etve, studeni nivruine, ljeta ni zime, dana ni noi.Zavjet Boji s Noom. Grijeh Hamov9 Tada je Bog blagoslovio Nou i njegovesinove, i rekao im: Raajte se, mno-ite, i napunite zemlju!2 Strah pred vama neka bude na svim i-votinjama zemaljskim i svim pticamanebeskim, sve to se mie na zemlji i svemorske ribe; one su u vae ruke pre-dane.3 Sve to se mie i to ivi, neka vambude za hranu. Sve to ja vama dajem,kao i zeleno bilje.4 Ali ne smijete jesti meso koje jo ima usebi svoj ivot, naime, krv.5 Zaista za krv vaega ivota trait uobraun; od svake ivotinje trait u zato obraun, od svakoga ovjeka, pa i odnjegova brata, trait u obraun za ivotovjeji.6 Tko god prolije krv ovjeju, njegovu ekrv proliti ovjek; jer je Bog stvorio ovje-ka po slici Bojoj.7 A vi se sada raajte i mnoite, rairitese na zemlji i namnoite se na njoj!8 Onda je Bog rekao Noi i njegovim sino-vima koji su bili s njim, govorei:9 Evo, sklapam sad zavjet s vama i svaim potomcima poslije vas,10 i sa svim ivim biima koja su s vama,s pticama, sa stokom i sa svim zemalj-skim zvijerima koja su s vama, i sa svimzemaljskim ivotinjama koje su izale izkorablje.11 Ja sklapam svoj zavjet s vama: da ni-jedno stvorenje ne bude vie uniteno odvode potopa, i da od sada vie nee doipotop da opustoi zemlju.12 I rekao je Bog: Ovo je znak zavjeta kojisklapam izmeu sebe i vas i svih ivihstvorenja koja su s vama za sve vaedolazee narataje.13 Stavljam svoju dugu u oblak koja ebiti znak zavjeta izmeu mene i zemlje!14 I bit e, da kad navuem oblake nazemlju ukazat e se duga u oblacima,15 i ja u se sjetiti svojega zavjeta kojipostoji izmeu mene i vas, i svih ivihstvorenja; nikada vie nee biti vode zapotop da uniti sva stvorenja.16 Kad se ukae duga u oblacima, pogle-dat u ju i sjetit u se vjenoga zavjeta iz-meu Boga i ivih stvorenja svake vrstekoja su na zemlji.17 I rekao je Bog Noi: To je znak zavjetakojega sam napravio izmeu sebe i svihivih bia na zemlji.18 A Noini sinovi, koji su izali iz kora-blje, bili su: em, Ham i Jafet. Ham je biootac Kanaanov.19 Ova trojica bila su Noini sinovi i odnjih se sva zemlja napuila.20 Noa je poeo obraivati zemlju i zasa-dio vinograd.21 Onda je pio vino, opio se i leao jeotkriven u svojem atoru.22 Ham, otac Kanaanov, promatrao jegolotinju svojega oca i rekao to vani obo-jici svoje brae.23 A em i Jafet su uzeli ogrta i stavili gaobojica na svoja ramena, ili su natra-ke unutra i pokrili njime golotinju svo-jega oca. Njihovo lice bilo je pri tomnatrag okrenuto tako da nisu vidjeligolotinje svojega oca.24 A kad se Noa rastrijeznio od vinadoznao je to mu je uinio njegov mlaisin.25 Onda je on rekao: Neka bude prokletKanaan, i neka bude najnii sluga svojojbrai!26 I on je rekao: Neka je blagoslovljenGospodin, Bog emov, Kanaan neka muje sluga!27 Neka rairi Bog Jafeta, neka prebiva uemovim atorima; Kanaan neka mu jesluga!28 Noa je ivio nakon potopa jo tri sto-tine i pedeset godina.29 A Noa je ivio svega devet stotina i pe-deset godina i umrije.Rodoslovlje Noinih sinova10 A sada ovo je rodoslovlje Noinih si-nova, ema, Hama i Jafeta, kojimasu se rodili sinovi poslije potopa.2 Jafetovi sinovi bili su: Gomer, Magog,Madaj, Javan, Tubal, Meek i Tiras.3 Gomerovi sinovi bili su: Akenaz, Rifat 13. 7 Postanaki Togarma.4 Javanovi sinovi bili su: Eliah i Tari,Kitim i Dodanim.5 Od ovih su se razgranali neznaboakinarodi po otocima. To su Jafetovi sinoviprema svojim zemljama, svaki s vlas-titim jezikom, prema svojim obiteljima inarodima.6 Hamovi sinovi bili su: Ku, Mizraim,Put i Kanaan.7 Kuovi sinovi bili su: Seba, Havila,Sabta, Ramah i Sabteka. Ramahovi si-novi bili su: eba i Dedan.8 Kuu se rodio Nimrod; on je bio prvi isilni vladar na zemlji.9 On je bio silan lovac pred Gospodinom,zato se govori: Silan lovac kao Nimrodpred Gospodinom.10 Poetak njegova kraljevstva bili su:Babel, Erek, Akad i Kalne u zemlji ine-aru.11 Iz ove je zemlje otiao u Asiriju i sazi-dao Ninivu, Rehobot-Ir, Kalah12 i Resen izmeu Ninive i Kalaha (to jeglavni grad).13 A Mizraimu se rodio Ludim, Anamim,Lehabim, Naftuhim,14 Patrusim i Kasluhim, od kojih supotekli Filistejci i Kaftorimci.15 Kanaanu se rodio Sidon njegov prvo-roenac, i Het.16 Onda Jebusejci, Amorejci, Girgaejci,17 Hivejci, Arkejci i Sinejci,18 Arvadejci, Semarejci i Hamatejci;poslije se plemena kanaanska dalje ra-irila.19 Dosezalo je podruje Kanaanaca odSidona prema Geraru do Gaze i premaSodomi, Gomori, Adami i Seboimu doLee.20 To su Hamovi sinovi po svojim ro-dovima po svojim jezicima, u njihovimzemljama i narodima.21 I emu, ocu svih Eberovih sinova, sta-rijemu bratu Jafetovu, rodili su se sino-vi.22 emovi sinovi bili su: Elam, Aur, Ar-faksad, Lud i Aram.23 Aramovi sinovi bili su: Us, Hul, Geter iMa.24 Arfaksadu se rodio Salah, a Salahu serodio Eber.25 Eberu su se rodila dva sina: jednomuje bilo ime Peleg, jer se u njegovo vrijemerazdijelilo ovjeanstvo, a njegovu bratubilo je ime Joktan.26 Joktanu se rodio Almodad, elef, Ha-sarmavet i Jerah,27 Hadoram, Uzal i Diklah,28 Obal, Abimael, eba,29 Ofir, Havila i Jobab: svi su ovi Jok-tanovi sinovi.30 Njihova Prebivalita se protezala odMee prema Sefaru do istonih gora.31 To su emovi sinovi po svojim ro-dovima, po svojim jezicima, u njihovimzemljama i narodima.32 To su obitelji Noinih sinova po svojimnaratajima u svojim narodima. Od njihsu se narodi razgranali po zemlji poslijepotopa.Kula babilonska11 Tada je zemlja imala jedan jezik i je-dan govor.2 I dogodilo se, da kako su putovali od is-toka, nali su ravnicu u zemlji inear iondje se naselili.3 Onda su rekli jedan drugomu: Haj-demo praviti opeku i da ju ispeemo!Opeke im bile mjesto kamena a zemljanasmola za buku.4 Onda su rekli: Hajde da sazidamo sebigrad i kulu s vrhom do nebesa, da prib-avimo sebi ime, da se ne rasprimo pocijeloj zemlji!5 A Gospodin je siao da vidi grad i kuluto su ih zidali ovjeji sinovi.6 I Gospodin je rekao: Doista, svi su sadjedan narod i svi imaju jedan jezik, i to supoeli raditi. Od sada ih vie nita neezaustaviti izvesti to god naume.7 Hajde da siemo i da im pobrkamojezik da ne razumiju jedan drugoga togovore!8 Tako ih je Gospodin rasprio odandepo cijeloj zemlji i tako su odustali od zi-danja grada.9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gos-podin pobrkao jezik cijele zemlje, i oda-nde ih je Gospodin rasprio po cijelojzemlji.10 Ovo je rodoslovlje emovo. emu jebilo stotinu godina kad mu se rodio Ar-faksad, dvije godine poslije potopa.11 Poslije roenja Arfaksadova, em jeivio pet stotina godina, i rodili mu se si-novi i keri.12 Arfaksad je ivio trideset i pet godina irodio mu se Salah.13 Poslije roenja Salahova, Arfaksad jeivio jo etiri stotine i tri godine, i rodilimu se sinovi i keri.14 Salah je ivio trideset godina i rodiomu se Eber.15 Poslije roenja Eberova, Salah je ivioetiri stotine i tri godine, i rodili mu se si-novi i keri.16 Eber je ivio trideset i etiri godine irodio mu se Peleg.17 Poslije roenja Pelegova, Eber je iviojo etiri stotine i trideset godina, i rodilimu se sinovi i keri.18 Peleg je ivio trideset godina i rodiomu se Reu.19 Poslije roenja Reuova, Peleg je iviodvjesta i devet godina, i rodili mu se si-novi i keri. 14. 8Postanak20 Reu je ivio trideset i dvije godine i ro-dio mu se Serug.21 Poslije roenja Serugova, Reu je iviodvjesta i sedam godina, i rodili mu se si-novi i keri.22 Serug je ivio trideset godina i rodiomu se Nahor.23 Poslije roenja Nahorova, Serug jeivio jo dvjesta godina, i rodili mu se si-novi i keri.24 Nahor je ivio dvadeset i devet godinai rodio mu se Terah.25 Poslije roenja Terahova, Nahor jeivio jo stotinu i devetnaest godina, irodili mu se sinovi i keri.26 Tako je Terah ivio sedamdesetgodina i rodio mu se Abram, Nahor i Ha-ran.27 Ovo je rodoslovlje Terahovo. Terahuse rodio Abram, Nahor i Haran, a Haranuse rodio Lot.28 Haran je umro jo za svojega ivotaoca Teraha u svojoj postojbini, u Uru uKaldeji.29 Abram i Nahor su se oenili. Abram-ovoj eni bilo je ime Saraja, a Nahorovojeni bilo je ime Milka, ki Haranova, ocaMilke i Jiske.30 A Saraja je bila nerotkinja, nije imaladjece.31 Onda je Terah uzeo svojega sina Abra-ma i svojega unuka Lota, sina Haranova,i snahu svoju Saraju, enu Abrama, svo-jega sina, i iselio se s njima iz Ura u Kal-deji, da idu u zemlju Kanaan, i doli sudo Harana i smjestili se ondje.32 Tako je bilo Terahovih dana dvjesta ipet godina, i umro je Terah u Haranu.Poziv Abrama12 Nato je Gospodin rekao Abramu:Idi iz svoje zemlje i od svojega rodai iz doma svojega oca u zemlju koju u tipokazati!2 Uinit u te velikim narodom, blagoslo-vit u te i uzveliat u tvoje ime; i ti ebiti blagoslov.3 Blagoslovit u one koji tebe blagosliv-ljaju, i proklet u one koji tebe proklinju;u tebi e biti blagoslovljena sva plemenana zemlji.4 I poao je Abram, kako mu je zapo-vjedio Gospodin, i s njim je poao Lot. Se-damdeset i pet godina bilo je Abramukad je otiao iz Harana.5 I uzeo je Abram Saraju, svoju enu, iLota, sina svojega brata, i sav imetak tosu imali, i svu druinu koju su bili dobiliu Haranu, i izali su da se zapute u zem-lju Kanaan. Tako su oni doli u zemljuKanaan.6 Proao je Abram zemlju sve do svetitaekema, sve do Hrasta Moreh. Kanaancisu tada prebivali u zemlji.7 Onda se Gospodin ukazao Abramu irekao mu: Tvojim potomcima dat uovu zemlju. I on je ondje podigao rtve-nik Gospodinu koji mu se ukazao.8 I krenuo je odatle dalje u gore istonood Betela i postavio svoj ator izmeuBetela na zapadu i Aja na istoku. Tu jepodigao Gospodinu rtvenik i prizvaoIme Gospodinovo.9 I tako je Abram putovao jo dalje premajugu.10 A nastala je glad u zemlji, i Abram jesiao u Egipat da se ondje za koje vrijemeskloni, jer je glad teko pritiskivala ze-mlju.11 I dogodilo se, kad se pribliio Egiptu,rekao je Saraji, svojoj eni: Znam dobroda si vrlo lijepa ena.12 Stoga kad te vide Egipani, rei e: Tomu je ena i mene e ubiti, a tebe ostavitina ivotu.13 Pa kai da si mi sestra, da mi zbogtebe bude dobro, i da bi zbog tebe ostaona ivotu!14 A kad je doao Abram u Egipat, vidjelisu Egipani da je njegova ena vrlo li-jepa.15 Vidjeli su ju i dvorani faraonovi ihvalili ju pred faraonom. I ena je bila do-vedena u dvor faraonov.16 I on je inio dobro Abramu zbog nje.On je dobio ovaca, goveda, magaraca,sluga i slukinja, magarica i deva.17 Ali je Gospodin pustio teka zla na fa-raona i na njegov dom zbog Saraje, eneAbramove.18 Onda je dozvao faraon Abrama i upi-tao ga: to si mi to uinio? Zato mi nisirekao da je ona tvoja ena?19 Zato si rekao: Ona mi je sestra, pasam je zamalo uzeo sebi za enu. A sada,eto ti tvoja ena, uzmi je i idi!20 I zapovjedio je faraon svojim ljudimaza njega, i oni su ga ispratili s njegovomenom i sa svim to je god imao.Abram i Lot13 Onda je Abram otiao iz Egipta daljena jug, on i njegova ena i sve to jegod imao i Lot s njim.2 Abram je bio vrlo bogat stokom, sre-brom i zlatom.3 Od juga putujui dalje sve do Betela, domjesta gdje mu je prije bio ator, izmeuBetela i Aja,4 do mjesta, gdje je prije podigao rtve-nik. Ondje je Abram prizvao Ime Gos-podinovo.5 A i Lot, koji je iao s Abramom, imao jeovaca, goveda i atora.6 A zemlje nije bilo dosta da bi ihuzdravala kad bi ostali zajedno, jer jenjihovo imanje bilo tako veliko da nisumogli ostati boraviti zajedno. 15. 9 Postanak7 I tako je nastajala svaa izmeu pasti-ra stada Abramova i pastira stada Lo-tova. Tada su jo prebivali i Kanaanci iPerizejci u toj zemlji.8 Zato je Abram rekao Lotu: Neka nebude svae izmeu mene i tebe, izmeumojih i tvojih pastira, jer smo braa.9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji seradije od mene! Ako li ti krene nalijevo,ja u nadesno; ili, ako ti krene nadesno,onda u ja nalijevo.10 I Lot je podigao svoje oi i vidio da jesva ravnica Jordana posve natopljena(prije nego to je Gospodin unitio Sod-omu i Gomoru) kao vrt Gospodinov, kaoegipatska zemlja, kako se ide premaZoaru.11 Tada je Lot izabrao sebi svu ravnicuJordana, i otputovao na istok. I tako seoni odijelili jedan od drugoga.12 Abram je ostao u zemlji Kanaanaca, aLot je ivio u gradovima ravnice i razap-injao svoj ator sve do Sodome.13 A ljudi u Sodomi bili su veoma zli ijako su sagrijeili protiv Gospodina.14 A Gospodin je rekao Abramu, poslijekako se Lot odijelio od njega: Podignisvoje oi i pogledaj s mjesta gdje stoji:prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;15 jer svu zemlju koju vidi, dat u tebi itvojim potomcima zauvijek.16 I uinit u tvoje potomstvo kao prahna zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prahna zemlji, moi e onda prebrojiti i tvojepotomstvo.17 Ustani i proi zemlju u duinu i u ir-inu, jer u je dati tebi.18 I Abram je podigao svoje atore ismjestio se kod Hrastova Mamre koji suu Hebronu, i ondje je podigao rtvenikGospodinu.Abram i Melkizedek14 IdogodiloseuvrijemeAmrafela, kra-lja ineara, Arioka, kralja Elasara,Kedorlaomera, kralja Elama i Tidala,kralja Gojima,2 da su se ovi zaratili s Berom, kraljemSodome, Birom, kraljem Gomore, sainabom, kraljem Adme, sa emeberom,kraljem Seboima i s kraljem u Beli, to jestu Zoaru.3 Svi su se oni skupili u Dolini Sidim, (tojest Slano more).4 Dvanaest godina sluili su Kedor-laomeru, ali su u trinaestoj godini pod-igli ustanak.5 A u etrnaestoj godini doao je Kedor-laomer i kraljevi koji su bili s njim i na-pali su Refaimce u Atarot Karnaimu,Zuzijce u Hamu, Emijce u ravnici kodKirjatajima,6 i Horijce na gorama Seira sve do El-Parana koji je uz pustinju.7 Onda su se vratili i doli u En Mipat, tojest Kade, napali su i pokorili svu zem-lju Amaleana i Amorejaca, koji su preb-ivali u Hazezon Tamaru.8 A kralj Sodome, kralj Gomore, kraljAdme, kralj Seboima i kralj u Bali, to jestu Zoaru, izali su i skupa se postavili uboj protiv onih u Dolini Sidimu:9 protiv Kedorlaomera, kralja Elama,Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kraljaineara, i Arioka, kralja Elasara: etirikralja protiv pet.10 A Dolina Sidim bila je puna jama sapaklinom; a kraljevi Sodome i Gomore subjeali i neki su pali u njih, a ostali pob-jegli u gore.11 Onda su oni uzeli sve blago Sodome iGomore i svu njihovu hranu, i otili svo-jim putom.12 Uzeli su i Lota, sina brata Abramovakoji je boravio u Sodomi, i njegovo blago,pa otili.13 Onda je doao neki bjegunac i javioAbramu, Hebrejcu, koji je onda boraviokod hrastova Mamre, Amorejac, bratEkolov i Anerov; ovi su bili u savezu sAbramom.14 A kad je uo Abram da je njegov bratzarobljen, naoruao je svoje izvjebanesluge, tri stotine i osamnaest ljudiroenih u njegovoj kui, i poao za njimau potjeru do Dana.15 On je podijelio svoje ljude, udario nanjih sa svojim slugama, tukao ih i tjeraosve do Hobe, koja je sjeverno od Dam-aska.16 Tako je povratio sve blago, i Lota, svo-jega brata, i njegovo blago, kao i ene iostale ljude.17 A kad se vraao s pobjede nad Kedor-laomerom i kraljevima koji su bili s njimu savezu, izaao mu u susret kralj Sodo-me u Dolinu ave, (to jest, Dolinukraljevsku).18 Tada je Melkizedek, kralj Salema, do-nio kruh i vino; on je bio sveenik BogaSvevinjega.19 On ga je blagoslovio i rekao: Bla-goslovljen budi Abrame od Boga Svevi-njega, Vlasnika neba i zemlje!20 I neka je slavljen Bog Svevinji, koji jepredao tvoje neprijatelje u tvoje ruke! Ion mu je dao desetinu od svega.21 A kralj sodomski rekao je Abramu:Daj meni samo ljude, a blago zadri zasebe!22 Ali Abram je rekao sodomskom kra-lju, govorei: Diem svoju ruku Gospo-dinu, Bogu Svevinjemu, Vlasniku nebai zemlje i zaklinjem se:23 da neu uzeti nita od konca, do re-mena obue, i da neu uzeti nita to jetvoje da ne ree: Ja sam obogatioAbrama 16. 10Postanak24 osim onoga to su pojeli momci i dioljudima koji su ili sa mnom: Aner, Ekoli Mamre; oni neka uzmu svoj dio!Obeanja Boja Abramu15 Poslije tih dogaaja dola je rije Go-spodinova Abramu u jednom vie-nju, govorei: Ne boj se, Abrame, ja samtvoj tit, tvoja nagrada bit e vrlo velika.2 Ali je Abram rekao: Gospodine Boe,to mi moe dati kad sam bez djece, amoj je batinik Eliezer Damaanin?3 Abram je rekao: Eto, nisi mi dao po-tomstva, pa e onaj roen u mojoj kuibiti moj batinik.4 Ali gle, odmah mu je dola rije Gospo-dinova, govorei: Taj nee biti tvojbatinik, nego onaj koji e izii iz tvojegatijela bit e tvoj batinik.5 Tada ga izveo van i rekao mu: Pogledajna nebo i prebroji zvijezde, ako ih moeprebrojiti! I onda nastavio: Toliko ebiti tvoje potomstvo.6 Abram je povjerovao Gospodinu i onmu je to uraunao u pravednost.7 Onda mu je On rekao: Ja sam Gospo-din koji te izveo iz Ura u Kaldeji da tidadem ovu zemlju u posjed.8 A on je rekao: Gospodine Boe, poemu u ja znati da u ju posjedovati?9 Nato mu je On rekao: Prinesi mi junicuod tri godine, kozu od tri godine, ovna odtri godine, grlicu i mladoga goluba!10 Tada mu je on donio sve te ivotinje,rasjekao ih na pola i stavio svaku polo-vicu jednu prema drugoj, ali ptice nijerasjekao.11 A kad su se ptice grabeljivice spu-tale na komade mesa, Abram ih otje-rivao.12 I kad je sunce zalazilo, pao je na Abra-ma dubok san, i ujedno ga obuzeo strahi veliki mrak pao na njega.13 Onda je On rekao Abramu: Za sig-urno znaj da e tvoji potomci biti stranciu zemlji koja im ne pripada, i morat esluiti drugima, i oni e ih tlaiti etiristotine godina.14 Ali samom narodu kojemu e sluitija u suditi, a poslije e oni izii s velikimbogatstvom.15 A ti e poi u miru k svojim oevima ibit e pokopan u sretnoj starosti.16 A u etvrtom narataju oni e sevratiti ovamo, jer zlodjela Amorejaca jonisu potpuna.17 I dogodilo se, kad je sunce zalo i nas-tao mrak, gle, pojavila se zadimljena er-avica i gorua zublja proli su izmeuonih rtvenih komada!18 Istoga dana napravio je Gospodin za-vjet s Abramom, govorei: Tvojem po-tomstvu dajem ovu zemlju, od rijekeEgipta sve do Velike rijeke, rijeke Eu-frata.19 Kenejce, Kenizejce, Kadmonejce;20 Hitejce, Perizejce, Refaimce;21 Amorejce, Kanaance, Girgaejce i Je-busejce.Hagara i Imael16 A Saraja, ena Abramova, nije muraala djece, a imala je slukinjuEgipanku ije je ime bilo Hagara.2 Onda je rekla Saraja Abramu: Gle,Gospodin mi je uskratio roditi djecu.Hajde k mojoj slukinji, pa moda u ponjoj dobiti djecu. Abram je pristao na ri-je Sarajinu.3 Onda je Saraja, ena Abramova, uzelaHagaru Egipanku, svoju slukinju, idala ju Abramu svojem muu za enu,poslije deset godina Abramova boravkau zemlji Kanaan.4 Tako je on uao k Hagari i ona je za-trudnjela. A kad je opazila da je trudna,prezrela je svoju gospodaricu.5 Onda je rekla Saraja Abramu: Ne-pravda to mi se nanosi ti si skrivio. Jasam ti dala svoju slukinju za enu, aona sad kad je vidjela da je trudna, sprezirom gleda na mene. Gospodin nekasudi izmeu mene i tebe!6 Abram je rekao Saraji, govorei: Gle,tvoja je slukinja u tvojoj ruci; ini snjom kako ti je drago! A kad je Sarajapoela s njom strogo postupati, ona jepobjegla od nje.7 Aneo Gospodinov naao ju na izvoruvode u pustinji, pokraj izvora na putu uur.8 On ju upitao: Hagaro, slukinjo Sara-jina, odakle dolazi i kamo ide? A ona jeodgovorila: Bjeim od svoje gospodariceSaraje.9 Nato joj je Aneo Gospodinov rekao:Vrati se natrag svojoj gospodarici, i pod-loi se njezinoj vlasti!10 Tada joj je aneo Gospodinov rekao:Umnoit u tvoje potomstvo tako da seod mnotva nee moi prebrojiti.11 I aneo Gospodinov joj rekao: Eto,trudna si sad i rodit e sina, komu enadjenuti ime Imael, jer je Gospodinuo tvoju muku!12 On e biti ovjek slian divljemu ma-garcu: ruka e se njegova dizati na sva-koga, a svaija ruka na njega i boravit eu blizini sve svoje brae.13 Onda je ona nazvala Gospodina koji jebio s njom govorio: Ti si Bog Svevidljiv,jer je reklaJesam li zaista vidjela ono-ga koji mene vidi i ostala iva?14 Stoga se onaj studenac nazvao Beer-Lahai-Roi Studenac Svevidljivoga,ondje je izmeu Kadea i Bereda.15 Hagara je rodila Abramu sina, aAbram je nadjenuo sinu, koga mu ga je 17. 11 Postanakrodila Hagara, ime Imael.16 Abramu je bilo osamdeset i est godi-na kad je Hagara rodila Abramu Imaela.Abram dobiva ime Abraham. Obeanje Izaka17 Kad je Abramu bilo devedeset i de-vet godina, pojavio se GospodinAbramu i rekao: Ja sam Bog Svemoni,hodaj preda mnom i budi neporoan!2 I napravit u moj zavjet izmeu mene itebe i prekomjerno u te umnoiti.3 Onda je Abram pao niice na svoje lice iBog je govorio s njim rekavi:4 Evo, ja sklapam moj zavjet s tobom, i tie postati otac mnogim narodima.5 Zato od sada tvoje ime nee vie bitiAbram, ve e ti ime biti Abraham, jer tepostavljam ocem mnogim narodima.6 uinit u te prekomjerno plodnim; inainit u od tebe narode, i kraljevi eizii od tebe.7 Ja u utvrditi moj zavjet izmeu mene itebe i tvojega potomstva poslije tebe krozsve njihove narataje za vjeni zavjet, ibit u Bog tebi i tvojim potomcima poslijetebe.8 I tebi i tvojem potomstvu poslije tebe,dat u zemlju, u kojoj sad boravi kaodoljak, svu zemlju Kanaan u vjeni pos-jed; a ja u biti njihov Bog.9 I rekao je Bog dalje Abrahamu: A ti drimoj zavjet, ti i tvoje potomstvo poslijetebe kroz sve njihove narataje!10 A ovo je moj zavjet to e ga drati, iz-meu mene i tebe i tvojega potomstvaposlije tebe: svako muko meu vamaneka bude obrezano.11 A bit ete obrezani na mesu svojeprednje koice, i to neka bude znak za-vjeta izmeu mene i vas!12 Svako muko dijete meu vama kadmu bude osam dana neka bude obre-zano, kroz sve vae narataje; onaj koji jeroen u tvojoj kui ili kupljen za novacod koga god stranaca, koji nije tvoj poto-mak.13 Mora biti obrezan svaki onaj koji jeroen u tvojoj kui i onaj koji je kupljenza tvoj novac. Tako e moj zavjet, utisnutu vae meso, biti vjeni zavjet.14 A neobrezan muki, koji nije obrezanna mesu svoje prednje koice, neka seiskorijeni iz svojega naroda; on jeprekrio moj zavjet.15 Jo je rekao Bog Abrahamu: Saraju,svoju enu, ne zovi vie Saraja, negoneka joj bude ime Sara!16 Ja u ju blagosloviti i dat u ti od njesina; onda u ju blagosloviti, i ona e bitimajka narodima i kraljevi narodimapotei e od nje.17 Onda je Abraham pao niice na svojelice i nasmijao se, jer je pomislio u sebi:Zar e se ovjeku od stotinu godinaroditi dijete? Zar e Sara koja ima deve-deset godina roditi dijete?18 I rekao je Abraham Bogu: Oh, da bisamo Imael ivio pred tobom!19 Tada je Bog rekao: Ne, tvoja enaSara e ti roditi sina i ti e mu nadjenutiime Izak! S njim u utvrditi vjeni zavjet is njegovim potomcima poslije njega.20 A i za Imaela usliao sam te: eto, bla-goslivljam ga, i uinit u ga plodnim iprekomjerno u ga umnoiti. Dvanaestglavara izii e od njega i uinit u ga ve-likim narodom.21 A utvrdit u svoj zavjet s Izakom kogae ti roditi Sara idue godine u ovo doba.22 Kad zavrio s njim svoj govor, Bog sepodigao od Abrahama.23 Nato je Abraham uzeo Imaela, svoje-ga sina, i sve koji su se rodili u njegovojkui, i sve koje god je kupio za novac,svako muko u kui Abrahamovoj, i ob-rezao jo isti dan meso njihove prednjekoice, kako mu je Bog rekao.24 Abrahamu je bilo devedeset i devetgodina kad je bio obrezan na mesu svojeprednje koice.25 A Imaelu, njegovom sinu, bilo je tri-naest godina kad je bio obrezan na mesusvoje prednje koice.26 U jedan isti dan bili su obrezani Abra-ham i njegov sin Imael.27 I svi muki njegove kue, roeni ukui ili za novac kupljeni od doljaka,bili su s njim obrezani.Abraham zagovara Sodomu i Gomoru18 Onda se Gospodin pojavio Abraha-mu kod hrastova Mamre dok je zadnevne ege sjedio na ulazu u ator.2 Kad je on podigao svoje oi i pogledaooko sebe, i gle, tri ovjeka stajali su prednjim. Kad ih je opazio, potrao im odulaza u ator u susret i poklonio se svedo zemlje,3 i rekao: Moj Gospodine, ako imam mi-lost u tvojim oima, nemoj mimoii svo-jega slugu!4 Dajte, molim, da vam se donese malovode da si operete noge, i odmorite sepod stablom!5 A ja u vam iznijeti neto kruha, da seokrijepite, pa onda moete poi dalje.Zato ste i proli pokraj svojega sluge. Ioni su rekli: uini kako si rekao!6 Nato je Abraham otrao Sari u ator irekao: Uzmi brzo tri mjerice bijelogabrana, zamijesi i ispeci pogae!7 Onda je Abraham otrao govedima,uzeo mlado debelo tele, i dao ga momkuda ga bre-bolje pripravi.8 Nato je uzeo masla, mlijeka i tele koje jedao pripraviti i postavio to pred njih; asam je stajao pred njima pod stablomdok su oni jeli. 18. 12Postanak9 Onda su ga upitali: Gdje je Sara, tvojaena? A on je rekao: Ovdje u atoru.10 On je rekao: Vratit u se k tebi kadistee vrijeme trudnoe, onda e tvojaena Sara imati sina. A Sara je pris-lukivala na ulazu u ator to je bio izanjega.11 A Abraham i Sara bili su ostarjeli, od-makli u godinama; a Sara je ve prolavrijeme raanja djece.12 Stoga se Sara sama u sebi nasmijala,mislei: Sad kad sam stara pa da pomi-ljam na uivanje; a i moj gospodar jestar.13 A Gospodin je rekao Abrahamu: tose smije Sara mislei: Zar u zbilja joroditi, kad sam ostarjela?14 Je li Gospodinu ita nemogue? Dogodine u ovo doba opet u doi k tebi, ionda e Sara imati sina.15 A Sara je zatajila, govorei: Nisam sesmijala. Jer se bojala. A on je rekao: Ne,ali se jesi smijala.16 Tada su ljudi ustali i krenuli premaSodomi, a Abraham je poao s njima daih isprati.17 A Gospodin je rekao: Zar da skrivamod Abrahama to u uiniti?18 Abraham e ipak postati narod velik imoan, i u njemu e biti svi narodi nazemlji blagoslovljeni.19 Dat u mu to do znanja, da bi on zapo-vjedio svojoj djeci i svojem buduemdomainstvu da se dre puta Gospodi-nova radei po pravednosti i pravici, dabi Gospodin izvrio na Abrahamu to muje obeao.20 I Gospodin je rekao: Poto je tuba naSodomu i Gomoru velika i njihov grijehveoma teak.21 Ja u sii i vidjeti jesu li uistinu iniliprema tubi to je doprla do mene, akone znat u.22 Tada su ljudi krenuli odande premaSodomi, a Abraham je jo ostao pred Go-spodinom.23 I Abraham je pristupio blie i rekao:Zar e i pravednoga pogubiti s bezbo-nim?24 Moda ima pedeset pravednih ugradu. Hoe li unititi mjesto radijenego ga potedjeti zbog pedeset praved-nih koji su u njemu?25 Daleko neka je to od tebe da takvo touini i da zajedno s bezbonim usmrtii pravednoga, i da bude pravedniku kao ibezboniku. Daleko neka je to od tebe!Nee li Sudac cijeloga svijeta suditi popravdi?26 A Gospodin je rekao: Ako naem uSodomi pedeset pravednih u gradu,potedjet u cijelo mjesto zbog njih.27 Onda mu rekao Abraham, govorei:Ja sam se, eto, ve usudio govoriti s Go-spodinom svojim, premda sam samoprah i pepeo.28 Moda ih ima pedeset pravednihmanje pet. Hoe li zbog ovih pet unititicijeli grad? On je rekao: Neu ga uni-titi, ako ondje naem etrdeset i pet.29 Onda mu je jo rekao, govorei: Akobi se ondje nalo samo etrdeset. On jerekao: Neu to uiniti zbog tih etrde-set.30 On je rekao: Neka se Gospodine neljuti ako jo progovorim. Ako bi se ondjenalo samo trideset. On je rekao: Neuto uiniti ako ih ondje naem samotrideset.31 Tada je on rekao: Ja sam se ve usu-dio govoriti Gospodinu. Ako bi ih seondje moda nalo samo dvadeset. Onje rekao: Neu ga unititi i zbog tih dva-deset.32 I on je rekao: Ah, ne ljuti se Gospodi-ne, ako samo jo jednom progovorim.Ako bi ih se ondje nalo samo deset. Onje rekao: Neu ga unititi i zbog tih de-set.33 Tako je Gospodin otiao svojim pu-tom im je zavrio razgovor s Abraha-mom, a Abraham se vratio u svojemjesto.Unitenje Sodome i izbavljanje Lota19 Nato ona dva anela su stigla uve-er u Sodomu dok je Lot sjedio navratima Sodome. im ih je Lot opazio,ustao je pred njima i poklonio se licemsve do zemlje.2 On je rekao: Molim vas, gospodo, svra-tite se u kuu svojega sluge da prenoitei operete svoje noge; onda sutra ranomoete nastaviti svoj put. A oni su rekli:Ne, mi emo prenoiti vani na trgu.3 Ali ih je on uporno navraao, pa se onisvratili k njemu i uli u njegovu kuu.On ih je ugostio i dao ispei beskvasnihpogaa, i oni su jeli.4 Ali prije nego su otili lei, opkolili sukuu ljudi grada Sodome, mlado i staro,sav narod do posljednjega ovjeka.5 Oni su pozvali Lota i rekli mu: Gdje suljudi koji su veeras doli k tebi? Izvedinam ih da ih tjelesno upoznamo!6 Nato je Lot izaao k njima van predvrata, a vrata je zatvorio za sobom,7 pa rekao: Molim vas, moja brao, neinite takva zla!8 Evo, imam dvije keri koje nisu spo-znale mua: njih u vam izvesti, pa inites njima to vam je drago, samo ne dirajteu ove ljude, jer su uli pod sjenu mojegakrova!9 A oni rekli: Odstupi odatle! i jo: Ovajje doao ovamo kao doljak i sad se pravisudac. Sad emo uiniti tebi jo gorenego njima! I navalili su silom na ovje- 19. 13 Postanakka, na Lota, i primicali se sve blie da raz-biju vrata.10 Ali ona su dva ovjeka pruili svojeruke i uvukli Lota k sebi u kuu i zatvo-rili vrata.11 A ljude pred kunim vratima, malo iveliko, udarili su sljepoom tako da suse uzalud muili da bi nali vrata.12 Onda su ljudi rekli Lotu: Ako imaovdje jo koga svojega, zeta, svoje sinovei keri, ili koga jo drugoga u gradu, iz-vedi ih iz ovoga mjesta!13 Jer mi emo unititi ovo mjesto; jer seteka tuba digla protiv njih pred Gospo-dinom, i Gospodin nas je poslao da ihunitimo.14 Tako je Lot iziao van i porazgovoriose sa svojim zetovima, koji su se bili oe-nili njegovim kerima, i rekao: Ustajte, iizaite iz ovoga mjesta, jer e Gospodinunititi ovaj grad! Ali su njegovi zetovimislili da on prebija alu.15 Kad je osvanula zora, aneli su pou-rivali Lota, govorei: Ustani, uzmi svojuenu i svoje dvije keri koje su jo kodkue, da i ti ne pogine kaznom grada!16 Kad je on jo uvijek oklijevao, uzeli suga ljudi za ruku, njegovu enu i obje nje-gove keripo smilovanju Gospodino-vui izveli ih izvan grada.17 I dogodilo se kad su ih izveli van jedanmu rekao: Bjei, da si spasi ivot! Neogledaj se natrag i ne zaustavljaj senigdje u toj ravnici; bjei u goru da i ti nepogine!18 Onda im Lot rekao: Nemoj tako, Gos-podine!19 Evo sada, ako je tvoj sluga naao mi-lost u tvojim oima, a veliko si mi milosr-e ve iskazao spasivi mi ivot; ali ja nesmijem bjeati u goru da me nesrea nesnae i ne poginem.20 Eno, ondje je grad dosta blizu da unjega pobjegnem, a malen je. Daj daonamo bjeim, nije li malen? pa da os-tanem na ivotu,21 On mu rekao: Evo, neka ti bude, i utom u ti udovoljiti, da neu razoriti grado kojem govori.22 Bjei bre i skloni se ondje, jer nemogu nita initi dok ne stigne onamo!Stoga je tomu gradu ime Zoar.23 Sunce je upravo izlazilo na zemljukad je Lot ulazio u Zoar.24 Onda je Gospodin pustio na Sodomu iGomoru kiu sumpora i ognja, od Gos-podina s nebesa.25 Tako je unitio one gradove, svuravnicu sve itelje tih gradova i sve to jeraslo na poljima.26 Ali se njegova ena iza njega obazrela,i ona je postala stup soli.27 Abraham je otiao rano ujutro namjesto gdje je stajao pred Gospodinom.28 Onda je pogledao dolje prema Sodomii Gomori i prema cijeloj pokrajini oneravnice, i vidio kako se dim dizao od zem-lje kao dim iz pei.29 I dogodilo se, kad je Bog unitio gra-dove u ravnici, da se Bog spomenuo Ab-rahama i izveo je Lota van iz sredinepropasti, kad je unitavao gradove u ko-jima je Lot boravio.30 Onda je otiao Lot od Zoara dalje gorei smjestio se sa svojim kerima u gori, jerse bojao ostati u Zoaru. I prebivao je ujednoj pilji s obje svoje keri.31 Onda je rekla prvoroena mlaoj:Na je otac star, a nema ovjeka na ze-mlji koji bi uao k nama kako je to obiajpo svemu svijetu.32 Hajdemo dati svojem ocu vina nekapije, pa emo s njime lei, tako emo socem sauvati potomstvo.33 Tako su onu no opile svojega oca vi-nom. I prvoroena je otila i legla uz svo-jega oca, a on nije opazio ni kad je onalegla ni kad je ustala.34 I dogodilo se sutradan da je rekla pr-voroena mlaoj: Eto, leala sam noasuz svojega oca. Dajmo mu piti vina i ovuno, pa onda idi ti unutra i lezi uz njega,tako emo s ocem sauvati potomstvo!35 Onda su i tu no dale svojem ocu vinai opile ga. I mlaa je ustala, otila i leglauz njega, a on nije opazio ni kad je onalegla ni kad je ustala.36 Tako su obje Lotove keri zatrudnjeleod svojega oca.37 Prvoroena je rodila sina i nadjenulamu ime Moab; on je praotac dananjihMoabaca.38 A mlaa, ona je isto rodila sina i nad-jenula mu ime Ben-Ami; on je praotacdananjih Amonaca.Abraham i Abimelek20 Abraham je krenuo odande na jugi boravio je izmeu Kadea i ura,a zadrao se u Gerari kao prolaznik.2 Onda je Abraham rekao za Saru, svojuenu: Sestra mi je. I poslao ondje Abi-melek, gerarski kralj, i dao je dovestiSaru.3 Ali Je Bog doao Abimeleku po noi usnu i rekao mu: Eto, umrijet e zbogene koju si dao dovesti k sebi, jer ona jeudata ena!4 Ali Abimelek joj se jo nije pribliio, paje odgovorio: Gospodine, hoe li i pra-vednika pogubiti?5 Nije li mi on sam rekao: Sestra mi je; ai ona je rekla: Brat mi je. U nedunostisvojega srca i istim rukama uinio samtako.6 Onda mu je u snu rekao Bog: Da, znamda si uinio u nedunosti svojega srca.Ja sam te sam zadrao da protiv mene ne 20. 14Postanaksagrijei, i zato nisam dopustio da judotakne.7 A sada vrati ovjeku njegovu enu, jerje on prorok i zagovarat e te da ostanena ivotu. A ne vrati li je, onda znaj dae umrijeti, ti i svi tvoji!8 Rano ujutro sazvao je Abimelek svesvoje sluge i rekao im sve to se dogodilo,a ljudi se vrlo prestraili.9 Abimelek je dozvao Abrahama i rekaomu: to si nam uinio? to li sam tiskrivio da si navukao na mene i na mojekraljevstvo toliku krivnju? Uinio si mito se nipoto nije smjelo dogoditi.10 I Abimelek je rekao Abrahamu: to sinamjeravao kad si tako radio?11 Abraham mu odgovorio: Mislio samda, ako u ovomu mjestu ne vlada strahBoji, onda e me pogubiti zbog mojeene.12 A ona mi je zaista sestra, ki mojegaoca, samo nije ki moje majke; tako mi jepostala ena.13 I dogodilo se, kad je Bog uinio daodem od doma mojega oca, rekao samjoj: Ovu e mi dobrotu iskazati: u sva-kom mjestu kamo doemo kai o menida sam ti brat. 14 Onda je Abimelek uzeo ovaca i go-veda, sluga i slukinja, te ih darovaoAbrahamu i vratio mu Saru, njegovuenu.15 Abimelek je rekao : Evo, moja ti je ze-mlja otvorena, ostani gdje ti se svia!16 Onda je rekao Sari: Evo, dajem tvo-jem bratu tisuu srebrnjaka, neka tobude za tebe odteta u oima svih koji sus tobom. Tako je ona bila opravdana17 Nato se Abraham pomolio Bogu, i Bogje ozdravio Abimeleka, njegovu enu injegove slukinje, tako da su opet mogleraati.18 Jer je Gospodin zbog Sare, ene Abra-hamove, bio zatvorio svaku utrobu udomu Abimelekovu.Roenje Izakovo21 Gospodin je pohodio Saru kako jebio obeao, i Gospodin je uinioSari kako je bio rekao.2 Sara je zatrudnjela i rodila Abrahamusina u njegovoj starosti, u odreeno vri-jeme o kojem mu je Bog govorio.3 A Abraham je nadjenuo ime Izak svo-jem novoroenom sinu koga mu je rodilaSara.4 Abraham je obrezao svojega sina Izakakad mu je bilo osam dana, kako mu jeBog zapovjedio.5 Abrahamu je bilo stotinu godina kadmu se rodio sin Izak.6 A Sara je rekla: Dao mi je Bog da sesmijem tako da svi koji uju o tomu, smi-jat e se.7 Jo je rekla: Tko bi bio ikad rekaoAbrahamu, da e Sara jo dojiti djecu?Pa ipak ja sam mu rodila sina u njegovojstarosti.8 Tako je djeak rastao i bio odbijen odprsiju. Abraham je na taj dan, kad je bioIzak odbijen od prsiju, priredio velikugozbu.9 A Sara je vidjela kako se sin EgipankeHagare, koga je bila rodila Abrahamu,podsmijeva.10 Stoga je rekla Abrahamu: Otjeraj tuslukinju i sina njezina, jer sin te sluki-nje ne smije biti batinik s mojim sinom,Izakom.11 A to je Abrahamu bilo vrlo neugodnozbog njegova sina.12 Onda je rekao Bog Abrahamu: Nekati ne bude ao djeaka i tvoje slukinje.Posluaj Saru u svemu to e ti rei, jere se po Izaku zvati tvoje potomstvo.13 Ali u i sina slukinje uiniti naro-dom, jer je tvoj potomak.14 Tako je Abraham ustao rano ujutro,uzeo kruha i mjeinu vode i dao je toHagari stavivi joj na ramena, i djeakajoj je dao i otpustio ju. Tada je ona otilai lutala je po pustinji Beer-ebe.15 A kad se voda u mjeini potroila,stavila je djeaka pod jedan grm.16 Onda je otila dalje i sjela nasuprotnjemu koliko moe lk dobaciti; rekla jeu sebi: Ne mogu gledati kako umire di-jete. Tako je sjedila po strani i poelaglasno plakati.17 A Bog je uo glas djeakov. Tada jeaneo Boji viknuo Hagari s neba irekao: to ti je, Hagaro? Ne boj se, jerBog je uo glas djeaka tu gdje lei.18 Digni se, podigni djeaka i dri ga svo-jom rukom, jer ja u ga uiniti velikimnarodom.19 Bog je otvorio njezine oi, te je opazilastudenac. Ona je otila ondje, napunilamjeinu vodom i dala djeaku piti.20 I Bog je bio s djeakom; on je odrastaoi smjestio se u pustinji i postao vjet stri-jelac.21 A prebivao je u Pustinji Paran, a nje-gova majka dobavila mu enu iz egipat-ske zemlje.22 I dogodilo se u ono vrijeme, Abimeleki Fikol, zapovjednik njegove vojske,rekao je Abrahamu, govorei: Bog je stobom u svemu to poduzima.23 Stoga zakuni mi se ovdje Bogom danee nikada nevjerno raditi ni protivmene ni protiv svega mojega potomstva!Kako sam ja tebi iskazivao dobrotu, takoti iskazuj i meni i zemlji u kojoj sad bo-ravi kao doljak!24 Abraham je rekao: Ja u se zakleti.25 Onda je Abraham prekorio Abimelekazbog studenca koji su sluge Abimeleko- 21. 15 Postanakve bile na silu posvojile.26 Abimelek je rekao: Ne znam tko je touinio, a ti mi o tomu nisi nita javio nitisam do danas to o tomu uo.27 Nato je Abraham uzeo ovaca i goveda idao ih Abimeleku, pa su njih dvoje zak-ljuili savez meu sobom.28 A Abraham je odvojio od stada naposesedmero janjadi.29 Onda je Abimelek upitao Abrahama:to znai ovih sedmero janjadi koje sisame stavio na stranu?30 On je odgovorio: Ovo sedmero janjadiuzet e iz moje ruke, da mi to bude zasvjedoanstvo da sam ja iskopao ovajstudenac.31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer-eba, jer su se ondje meu sobom zak-leli.32 Tako su oni zakljuili savez u Beer-ebi. Nato su se Abimelek i zapovjedniknjegove vojske Fikol, vratili natrag uzemlju Filistejaca.33 Onda je Abraham zasadio stablotamarisk u Beer-ebi i prizvao ondje ImeGospodina, Boga Vjenoga.34 Abraham je proboravio jo dugo vre-mena u zemlji Filistejaca.Kunja Abrahamova22 I dogodilo se nakon toga, da je Bogstavio Abrahama na kunju i re-kao mu: Abrahame! On je odgovorio:Evo me!2 I On je rekao: Uzmi Izaka svojega sina,svojega jedinca, koga ljubi, pa idi upokrajinu Moriju i ondje ga prinesi kaortvu paljenicu na jednom od brda kojeu ti pokazati.3 Tako Abraham rano ujutro osamariosvojega magarca, poveo sobom dvojicusvojih sluga i svojega sina Izaka; naci-jepao je drva za rtvu paljenicu, dignuose i krenuo prema mjestu o kojem mu jeBog govorio.4 Onda trei dan podigao je Abrahamsvoje oi i opazio mjesto u daljini.5 Abraham je rekao svojim slugama:Ostanite ovdje s magarcem, a ja i djeakidemo gore da se poklonimo, pa emo sevratiti k vama.6 Nato je Abraham uzeo drva za rtvu pa-ljenicu i stavio ih na Izaka, svojega sina,a sam je uzeo u svoju ruku kremen i no,i tako su obojica poli zajedno.7 A Izak je progovorio Abrahamu, svojemocu, govorei: Oe! On je odgovorio:Evo me, sine! I upitao: Evo je kremen idrva za oganj, ali gdje je janje za rtvu pa-ljenicu?8 Abraham je rekao: Sine moj, Bog e vesebi pribaviti janje za rtvu paljenicu.Tako su obojica ila zajedno dalje.9 Kad su doli na mjesto o kojem mu jeBog govorio, Abraham je ondje podigaortvenik, naslagao drva na njega, svezaosvojega sina Izaka i stavio ga na rtvenik,gore na drva.10 I Abraham je pruio svoju ruku i prih-vatio no da zakolje svojega sina.11 Ali ga je zovnuo aneo Gospodinov sneba: Abrahame, Abrahame On jeodgovorio: Evo me!12 On je rekao: Ne stavljaj ruku na dje-aka i ne uini mu nita, jer sad znam dase Boga boji i da mi nisi uskratio svoje-ga jedinog sina.13 Onda je Abraham podigao svoje oi,pogledao i vidio iza sebe ovna koji se biosvojim rogovima zapleo u trnje. Abra-ham je otiao ondje, doveo ovna i prineoga mjesto svojega sina za rtvu palje-nicu.14 Abraham je nazvao to mjesto Jahve-Jire (to znai, Gospodin e pribaviti)tako da se sve do danas govori: Na brduGospodina bit e pribavljeno.15 Onda je aneo Gospodinov pozvaoAbrahama po drugi put s neba,16 i rekao: Zaklinjem se sobom, govoriGospodin, zato to si to inio i nisi miuskratio svojega jedinog sina,17 blagoslovom u te blagosloviti, imnoenjem u umnoiti tvoje potom-stvo kao zvijezde na nebu i kao pijesakna obali morskoj; i tvoji potomci e osva-jati vrata svojih neprijatelja.18 U tvojim potomcima bit e blagoslov-ljeni svi narodi na zemlji, jer si posluaomoj glas.19 Onda se Abraham vratio svojim slu-gama, i oni se digli i otili zajedno u Beer-ebu; Abraham je boravio u Beer-ebi.20 I dogodilo se poslije tih dogaaja dasu javili Abrahamu, govorei: Gle i Milkaje rodila djecu tvojem bratu Nahoru:21 Huza, njegova prvoroenca, i njegovabrata Buza, Kemuela, oca Aramova,22 Keseda, Haza, Pildaa, Jidlafa i Betu-ela.23 A Betuelu se rodila Rebeka. Njih jeosam rodila Milka Nahoru, bratu Abra-hamovu.24 Njegova sulonica, kojoj je bilo imeReuma, isto mu je rodila sinove: Tebaha,Gahama, Tahaa i Maaku.San, smrt i pokop23 Sara je u svemu ivjela stotinu dva-deset i sedam godina; to su bile go-dine Sarina ivota.2 I Sara je umrla u Kirjat-Arbi, to jest uHebronu, u zemlji Kanaanaca. I poeo jeAbraham drati alost za Sarom i oplaki-vati ju.3 Nato se dignuo Abraham ispred svojepokojnice i progovorio Hetovim sinovi-ma, govorei: 22. 16Postanak4 Ja sam samo stranac i doljak meuvama. Dajte mi polje za grob meu vama,da mogu iznijeti svoju pokojnicu i poko-pati ju.5 Hetovi sinovi su odgovorili Abrahamu,govorei mu:6 uj nas, gospodaru! Ti ivi ovdjemeu nama kao vladar Boji. U naoj na-jboljoj grobnici pokopaj svoju pokojni-cu. Nitko od nas nee ti uskratiti dapokopa svoju pokojnicu.7 Onda se dignuo Abraham, duboko sepoklonio narodu zemlje, Hetovim si-novima.8 I rekao im, govorei: Ako elite da iz-nesem svoju pokojnicu i da ju pokopam,sasluajte me i govorite za mene Efronu,sinu Soharovu,9 da bi mi ustupio pilju Makpelu, koja jenjegova, a lei na kraju njegova polja.Neka mi ju proda za punu cijenu, kaomjesto za sahranjivanje meu vama.10 A Efron je sjedio meu Hetovim si-novima; i Hitejac Efron je rekao Abra-hamu pred svima koji su bili doli nagradska vrata, govorei:11 Ne, gospodaru, posluaj me! Poklan-jam ti polje i pilju koja je na njemu; da-jem ti ju pred svojom braom. Pokopajsvoju pokojnicu!12 Onda se Abraham poklonio pred lju-dima zemlje,13 i rekao Efronu u nazonosti narodazemlje, govorei: Ako mi je daje, pos-luaj me ipak! Plaam cijenu za polje,uzmi je od mene, da mogu ondje poko-pati svoju pokojnicu!14 Efron je rekao Abrahamu, govorei:15 Moj gospodaru, posluaj me; zemljavrijedi etiri stotine ekela srebra. to jeto meu nama? Pa pokopaj svoju poko-jnicu!16 I Abraham je posluao Efrona; i iz-mjerio je Abraham Efronu srebro koje jetaj zatraio u nazonosti Hetovih sinova,naime, etiri stotine ekela srebra trgov-ake vrijednosti.17 Tako je polje Efronovo koje je u Mak-peli ispred Mamre, polje zajedno sa pil-jom koja je bila na njemu i sa svimdrveem koje je bilo na polju i ponjegovoj okolonoj mei, prelo pravno,18 u posjed Abrahamov pred svim Het-ovim sinovima koji su bili doli na grad-ska vrata.19 Poslije toga Abraham je pokopaoSaru, svoju enu, u pilji na polju Mak-peli, ispred Mamre, to jest Hebrona, uzemlji Kanaan.20 Tako je prelo, polje i pilja koja je nanjemu, od Hetovih sinova pravno naAbrahama kao mjesto za sahran-jivanje.Izak i Rebeka24 A Abraham je bio star i zaao u go-dine; a Gospodin je blagoslovio Ab-rahama u svemu.2 I Abraham je rekao svojem najstarijemsluzi u svojoj kui, koji je upravljao svimnjegovim imanjem: Stavi svoju rukupod moje stegno,3 da te zakunem Gospodinom, Bogomneba i Bogom zemlje, da nee uzeti mo-jem sinu enu izmeu keri Kanaanacameu kojima boravim,4 nego e otii u moj rodni kraj k mojojrodbini i ondje e uzeti enu za mojegasina Izaka.5 A sluga mu rekao: A ako ena neepoi za mnom u ovu zemlju. Moram li jaonda povesti tvojega sina natrag u zem-lju iz koje si doao?6 Abraham mu rekao: Pazi da onamo nepovede mojega sina!7 Gospodin, Bog neba, koji me je odveo izkue mojega oca i iz mojega rodnogkraja, i koji mi je rekao i zakletvom obe-ao, govorei: Tvojem u potomstvu datiovu zemlju, on e poslati anela svojegapred tobom i ti e odande dovesti enumojem sinu.8 Ako li ena nee poi s tobom, ondatebe ne vee ova zakletva; ali nipoto nesmije ondje natrag odvesti mojegasina.9 Tada je sluga stavio svoju ruku podstegno Abrahamu, svojem gospodaru, izakleo mu se.10 Potom je sluga uzeo deset deva svoje-ga gospodara i svakovrsne dragocjeno-sti svojega gospodara sobom na put,podigao se i krenuo u Mezopotamiju, ugrad Nahorov.11 Izvan grada kod jednog studencapustio je svoje deve da polijeu. Bilo jeuveer, vrijeme kad izlaze ene zahvatativodu.12 Onda je on rekao: Gospodine, BoeAbrahama, mojega gospodara, daj miuspjeha danas i iskai milost Abraha-mu, mojem gospodaru!13 Evo, ja stojim ovdje pokraj studenca ikeri itelja ovoga grada izlaze zahvatativodu.14 Neka bude da djevojka kojoj reknem:Molim te, spusti svoj vr da se napijem,a ona je odgovori: Napij se, pa i deve u tinapojiti, onda je to ona koju si odredioza Izaka, svojega slugu, i po tomu u spo-znati da si iskazao milost mojem gospo-daru.15 I dogodilo se da jo on nije bio svriosvoje molitve, i gle, dola je Rebeka kiBetuelova, sina Milke, ene Abrahamovabrata Nahora, s vrem svojim na rame-nu.16 A djevojka je bila veoma lijepa, 23. 17 Postanakdjevica, koju jo mukarac nije spoznao.Ona je sila k studencu, napunila svojvr i dola opet gore.17 Sluga je pritrao k njoj u susret irekao: Daj mi malo vode da se napijem iztvojega vra.18 A ona je odgovorila: Napij se, gospo-daru! Tada je bre spustila svoj vr naruku i dala mu piti.19 Kad ga je napojila, rekla je: I devamau tvojim naliti dok se ne napiju.20 I bre je izlila svoj vr u korito, otralaopet studencu da zahvati vode i nalijesvim njegovim devama.21 A ovjek ju samo promatrao, a ostaoutei da vidi je li Gospodin dao uspjehanjegovu putu ili ne.22 Kad su se deve napile, ovjek je uzeonosnu viticu, pola ekela zlata teku, idvije narukvice za njezine ruke, desetekela zlata teke.23 Onda ju upitao: ija si ti ki? Kai mimolim te, ima li u kui tvojega oca mjestaza nas za prenoiti?24 Ona mu je odgovorila: Ki sam Betu-elova, sina Milke, koga je ona rodila Na-horu.25 I jo mu dalje rekla: Slame i hraneimamo mnogo a i mjesta za prenoiti.26 Tada se ovjek duboko poklonio Gos-podinu.27 I on je rekao: Blagoslovljen neka jeGospodin, Bog Abrahama, mojega gos-podara, koji nije uskratio svoju milost ivjernost mojem gospodaru. A mene jeGospodin pravim putom doveo u kuubrae mojega gospodara.28 A djevojka je otrala i sve is-pripovjedila onima u kui svoje majke.29 A Rebeka je imala brata ije je ime biloLaban; a Laban je pourio van k ovjekukod studenca.30 I dogodilo se, kad je on vidio nosnuviticu i narukvice na rukama svoje ses-tre te uo svoje rijei sestre, govorei:Ovako mi je ovjek govorio, poao je kovjeku koji je jo uvijek stajao kod devana studencu.31 I on je rekao: Hajde unutra, bla-goslovljeni od Gospodina! to stoji tuvani kad sam ja spremio kuu i mjesto zadeve.32 Onda je ovjek uao u kuu, a oni surastovarili deve, donijeli slame i hrane zadeve i vode da opere sebi noge, i noge lju-dima koji su bili s njim.33 I hrana je bila stavljena pred njega, alije on rekao: Neu jesti prije dok ne iz-nesem svoju stvar. Laban je rekao: Go-vori!34 On je rekao: Ja sam sluga Abraha-mov.35 Gospodin je veoma blagoslovio mo-jega gospodara tako da je postao vrlobogat. Dao mu je ovaca i goveda, srebra izlata, sluga i slukinja, magaraca i deva.36 Sara, ena mojega gospodara, rodilaje u svojoj starosti mojem gospodarusina; i njemu je predao sve svoje imanje.37 A mene je zakleo moj gospodar, govo-rei: Ne smije uzeti mojem sinu ene odkeri Kanaanaca, u ijoj zemlji boravim;38 nego e otii u kuu mojega oca i kmojoj rodbini i ondje uzeti enu za mo-jega sina!39 Ja sam rekao svojem gospodaru: Ato ako ena nee poi sa mnom?40 Ali mi je on rekao: Gospodin, predkime hodam, poslat e s tobom svojegaanela i dat e uspjeha tvojem putu, idovest e enu mojem sinu iz moje rod-bine i iz kue mojega oca.41 A tebe nee vezati zadana zakletvaako doe k mojoj rodbini, i ako ti je nedadu nee te vezati zadana zakletva.42 I doao sam danas k studencu irekao: Gospodine, Boe Abrahama, mo-jega gospodara, ako e sada dati uspjehmoje putu,43 evo, ja stojim na studencu, i ako sedogodi da mi djevojka koja doe zagra-biti vode, a kojoj reknem: Daj mi malovode da se napijem iz tvojega vra,44 i ona mi je rekla: Napij se samo, pa itvojim devama u naliti vode, onda je toena koju je odredio Gospodin sinu mo-jega gospodara.45 A jo nisam ni svrio govor u svojemsrcu, a eto, izala je Rebeka s vrem naramenu, ona je sila k studencu i zagra-bila vodu. A ja sam joj rekao: Molim tedaj mi piti.46 A ona je odmah pourila, spustiladolje sa svojega ramena svoj vr i rekla:Napij se, pa i tvoje deve u napojiti! Takosam se ja napio, a ona je napojila takoeri deve.47 Onda sam ju upitao: ija si ki? Onami je odgovorila: Ki sam Betuela, sinaNahora koga mu je rodila Milka. Natosam joj objesio nosnu viticu i stavio jojnarukvice na ruke.48 Onda sam se duboko poklonio Gospo-dinu, i blagoslivljao sam Gospodina,Boga Abrahama, mojega gospodara, kojime je vodio pravim putom da uzmemker brata mojega gospodara za njegovasina.49 A sad ako hoete iskazati milost i vjer-nost mojem gospodaru, recite mi; ako line, recite mi i to, da se okrenem nadesnoili nalijevo!50 Onda su odgovorili Laban i Betuel, go-vorei: Od Gospodina to dolazi; mi ti nemoemo rei ni da ni ne.51 Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je paidi da bude ena sinu tvojega gospodara,kako je odredio Gospodin! 24. 18Postanak52 I dogodilo se, kad je uo Abrahamovsluga njihov pristanak, bacio se niicepred Gospodinom sve do zemlje.53 Onda je sluga izvadio nakit od srebrai od zlata i haljine i darovao ih Rebeki. Injezinu bratu i njezinoj majci darovao jedragocjene stvari.54 Onda su jeli i pili, on i ljudi koji su bilis njim, i ondje su prenoili. Kad su ujutroustali, on je rekao: Pustite me da se vra-tim svojem gospodaru!55 Ali su njezin brat i njezina majkarekli: Neka ostane djevojka kod nas jonekoliko dana, pa poslije toga moe ii!56 A on im rekao: Ne zaustavljajte me,jer je Gospodin dao uspjeh mojem putu;pustite me da se vratim svojem gospo-daru!57 A oni su rekli: Pozovimo djevojku inju upitajmo.58 Tada su pozvali Rebeku i rekli joj:Hoe li ii s ovim ovjekom? Ona jerekla: Hou ii.59 I otpustili su Rebeku, njihovu sestru injezinu dojilju i Abrahamova slugu i nje-gove ljude.60 Blagoslovili su Rebeku i rekli joj: Ses-tro draga, budi majka nebrojenim tis-uama i tvoji potomci neka zaposjednuvrata svojih neprijatelja!61 Nato su se digle Rebeka sa svojim slu-kinjama, posjedale na deve i pole zaovjekom. Tako je sluga uzeo Rebeku iotiao.62 A Izak se upravo vraao od studencaLahaj Roi, jer je prebivao na Jugu.63 Uveer je Izak iziao na polje da raz-matra; i kako je on podigao svoje oi i po-gledao, a to su dolazile deve.64 Onda je Rebeka podigla svoje oi, pakad je opazila Izaka, spustila se brzo sdeve,65 pa upitala slugu: Tko je onaj ondjeovjek koji ide preko polja u susretnama? Sluga je odgovorio: To je mojgospodar. A ona je uzela koprenu ipokrila se.66 I sluga je ispripovjedio Izaku sve to jeuinio.67 Tada je Izak poveo Rebeku u atorsvoje majke Sare; uzeo je Rebeku i onamu postala ena, i on ju je ljubio. Tako seIzak utjeio nakon gubitka svoje majke.Abrahamova smrt. Ezav i Jakov25 Abraham je sebi uzeo jo jednu e-nu, a njezino je ime bilo Ketura.2 I ona mu je rodila Zimrana, Jokana,Medana, Midjana, Jibaka i uaha.3 Jokanu se rodio eba i Dedan. Deda-novi sinovi bili su: Aurim, Letuim iLeumim.4 Midjanovi sinovi bili su: Efa, Efer,Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to bila Ketu-rina djeca.5 A Abraham je predao Izaku sve svojeimanje.6 A sinovima od svojih sulonica dao jeAbraham samo darove i otpravio ih dokje jo ivio, daleko od svojega sina Izakaprema istoku u istonu zemlju.7 A ovo je broj godina Abrahamova ivo-ta: stotinu sedamdeset i pet godina.8 Onda je Abraham preminuo, umro je usretnoj starosti, star i pun godina, i bio jepridruen svojim precima.9 Njegovi sinovi Izak i Imael pokopali suga u pilji Makpeli, na polju sina SoharaHitejca Efrona, sina Soharova, ispredMamre,10 na polju koje je Abraham kupio odHetovih sinova. Ondje su bili pokopaniAbraham i njegova ena Sara.11 I dogodilo se, po smrti Abrahamovojda je Bog blagoslovio njegova sina Izaka.Izak je boravio kod studenca Lahaj Roi.12 Ovo je rodoslovlje Imaela, sina Abra-hamova, koga je bila Abrahamu rodilaEgipanka Hagara, slukinja Sarina.13 Ovo su imena Imaelovih sinova, ponjihovim plemenima poredana: prvoro-enac Imaelov Nabajot, onda Kedar, Ad-beel, Mibsam,14 Mima, Duma, Masa,15 Hadar, Tema, Jetur, Nafi i Kedma.16 To su Imaelovi sinovi, i to su njihovaimena po selima i atoritima njihovim,dvanaest glavara po njihovim ple-menima.17 A ovo su godine Imaelova ivota: sto-tinu trideset i sedam godina. Zatim iz-dahnu; umro je i bio pridruen svojimprecima.18 Imaelovi sinovi prebivali su odHavile do ura koji lei istono od Egiptau smjeru prema Asiriji. Naselili su se is-pred sve svoje brae.19 Ovo je rodoslovlje Izaka, sina Abraha-mova: Abrahamu se rodio Izak.20 A Izaku je bilo etrdeset godina kad seoenio Rebekom kerkom Sirijca Betu-ela iz Padam-Arama, sestrom Sirijca La-bana.21 A Izak se molio Gospodinu za svojuenu, jer nije imala djece. Gospodin gausliao i tako je njegova ena Rebeka za-trudnjela.22 A djeca su se sudarala u njezinojutrobi, ona je rekla: Ako je tomu tako,to e onda biti od mene? I ona je otilapitati Gospodina.23 I Gospodin joj rekao: Dva su naroda utvojoj utrobi, dva plemena e se odvojitiu tvojoj utrobi; jedno e biti jae od dru-goga, a stariji sluit e mlaemu.24 I kad je dolo vrijeme za roditi, a to za-ista blizanci u njezinoj utrobi.25 Prvi koji se pojavio, bio je crven, sav 25. 19 Postanakkao runo rutav; zato mu je nadjenulaime Ezav.26 Poslije je izaao njegov brat, a njegovaje ruka uhvatila petu Ezava; zato mu jenadjenula ime Jakov. Izaku je bilo ezde-set godina kad mu ih je ona rodila.27 I kad su djeaci odrasli, Ezav je biovjet lovac, ovjek pustinje. A Jakov jebio ovjek krotak i ivio u atorima.28 Izak je vie volio Ezava, jer je rado jeodivlja, a Rebeka je vie voljela Jakova.29 Jednom je Jakov skuhao jelo; a Ezavje doao s polja sav gladan.30 Ezav je rekao Jakovu: Daj mi brejesti toga crvenog jela jer sam ogladnio.Stoga mu je ime Edom.31 A Jakov je rekao: Prodaj mi ovogadana svoje pravo prvoroenstva!32 A Ezav je rekao: Ah, moram eto umri-jeti; to mi vrijedi to pravo prvoroen-stva?33 A Jakov je rekao: Zakuni mi se ovogadana! I zakleo mu se, i tako je prodaosvoje pravo prvoroenstva Jakovu.34 Nato je Jakov dao Ezavu kruha i jelaod lee. On je jeo i pio, ustao i otiao.Tako je Ezav prezreo pravo prvoroen-stva.Izak i Abimelek26 Nastao je u zemlji glad, druga negoona prijanja to je bila za vreme-na Abrahamova. Onda je Izak otiao fil-istejskom kralju Abimeleku u Geraru.2 Onda mu se pojavio Gospodin i rekao:Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji zakoju u ti rei!3 Budi kao prolaznik u ovoj zemlji i ja ubiti s tobom i blagoslovit u te, jer u tebii tvojem potomstvu dati sve ove zemlje itako ispuniti zakletvu kojom sam se zak-leo tvojem ocu Abrahamu.4 Umnoit u tvoje potomke tako mnogo-brojno kao zvijezde na nebu; sve ovezemlje dat u tvojim potomcima, i u tvo-jem potomstvu bit e blagoslovljeni svinarodi na zemlji;5 a to zato to je Abraham sluao mojglas i drao moje zapovijedi, uredbe, pro-pise i moje zakone.6 I tako je Izak boravio u Gerari.7 A kad su ga mjetani pitali za njegovuenu, rekao je: Ona mi je sestra. Jer sebojao rei: Ona mi je ena, mislio je:Mogli bi me mjetani ubiti zbog Rebeke,jer je lijepa.8 Nato se dogodilo, dok je ondje boraviodue vremena, filistejski kralj Abimelekpogledao je kroz prozor i vidio kako Izakljubi svoju enu Rebeku.9 Onda je dozvao Abimelek Izaka i rekaomu: Eto, ona je zacijelo tvoja ena. Kakosi mogao rei da ti je sestra? Izak muodgovorio: Mislio sam da bih zbog njemogao umrijeti.10 I Abimelek je rekao: to si nam to ui-nio? Kako je lako mogao netko od ljudilei s tvojom enom i tako bi ti navukaona nas krivnju.11 I zapovjedio je Abimelek svemu naro-du: Tko se dotakne ovoga ovjeka ili nje-gove ene, bit e usmren!12 Onda je Izak zasijao u onoj zemlji ipoeo u onoj godini stostruko, jer ga jeBog blagoslovio.13 ovjek se poeo bogatiti i nastavio sebogatiti, dok nije postao vrlo bogat.14 Posjedovao je stada ovaca i goveda imnogo sluinadi, tako da su mu Filiste-jci zavidjeli.15 Nato su Filistejci zasuli sve studencekoje su iskopale sluge njegova oca u vri-jeme njegova oca Abrahama, i oni su ihzemljom napunili.16 A Abimelek je rekao Izaku: Idi od nas,jer ti si mnogo moniji od nas.17 Tako je Izak otiao odande, razapeosvoj ator u Dolini Gerar i smjestio seondje.18 A Izak je opet iskopao studence kojisu ih bili iskopali za njegova ivota ocaAbrahama, a Filistejci ih, poslije smrtiAbrahamove, zasuli. On ih je nazvao is-tim imenima kako ih je zvao njegov otac.19 Sluge Izakove kopale su takoer u do-lini i nale ondje studenac s tekuom vo-dom.20 Ali se posvadili pastiri gerarski s pa-stirima Izakovim, govorei: Naa jevoda! Zato je on nazvao studenac Esek,jer su se ondje bili posvadili s njim.21 Potom su iskopali drugi studenac, pasu se i zbog njega posvadili, zato ga onnazvao Sitna.22 Onda je otiao odatle dalje i iskopaoopet studenac. Oko njega nije bilo svae,pa ga on nazvao Rehobot, govorei: Sadnam je Gospodin dao prostor da semoemo namnoiti u zemlji.23 Tada je otiao gore u Beer-ebu.24 U onoj noi javio mu se Gospodin irekao: Ja sam Bog tvojega oca Abra-hama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i bla-goslovit u tebe i umnoit u tvojepotomstvo zbog svojega sluge Abra-hama.25 On je podigao ondje rtvenik, prizvaoIme Gospodinovo i razapeo svoj ator, asluge Izakove su ondje iskopale stude-nac.26 Onda je doao k njemu Abimelek izGerare s pouzdanikom svojim Ahu-zatom i sa zapovjednikom svoje vojskeFikolom.27 Izak im rekao: Zato ste doli k menikad me mrzite i otjerali ste me od sebe?28 A oni su odgovorili: Vidjeli smo nasvoje oi da je Gospodin s tobom. Stoga 26. 20Postanaksmo rekli: Neka bude zakletva izmeunas i tebe; pa daj da s tobom zakljuimosavez,29 da ti nama ne ini nikakva zla, kakose mi tebe nismo dotakli, nego smo tisamo dobro inili i pustili smo te da ideu miru. Ti si, eto, blagoslovljen od Gospo-dina!30 Onda im on pripremio gozbu, i oni sujeli i pili.31 Onda rano ujutro se ustali i zakleli je-dan drugomu; a Izak ih otpustio i oni suotili od njega u miru.32 Dogodilo se isti dan da su dole slugeIzakove i pripovjedile mu za studenackoji su bili iskopali: Nali smo vodu.33 On ga prozvao eba. Zato je ime onomgradu sve do dananjega dana Beer-eba.34 Kad je bilo Ezavu etrdeset godina,uzeo je za enu Juditu, ker HitejcaBeerija, i Basematu, ker Hitejca Elona.35 Obje su zadavale mnogo jada Izaku iRebeki.Jakov dobiva blagoslov prvoroenstva27 Nato se dogodilo da kad je Izak ost-ario i oi mu potamnjele da nijemogao vidjeti, dozvao je svojega starijegsina Ezava i rekao mu: Moj sine! On muodgovorio: Evo me!2 A on je rekao: Vidi, ostario sam i neznam kad u umrijeti.3 Zato sada, molim te uzmi svoje oruje,svoj tobolac i svoj lk, pa idi u polje iulovi mi divljai.4 I pripremi mi od toga teno jelo, kako toja volim i donesi mi ga da jedem, da temoja dua mogne blagosloviti prije negoumrem.5 A Rebeka je sluala kad je Izak tako go-vorio sa svojim sinom Ezavom. I Ezav jeotiao u polje da ulovi divljai i donesekui.6 A Rebeka je progovorila svojem sinuJakovu, govorei: ula sam kako je tvojotac rekao tvojem bratu Ezavu, govorei:7 Donesi mi komad lovine i priredi miteno jelo da mogu jesti i tebe pred Gos-podinom blagosloviti prije nego umrem.8 A sada, moj sine posluaj moj glas iuini kako ti zapovjedim.9 Idi sada k stadu i donesi mi odande dvalijepa jareta, a ja u od njih priredititeno jelo tvojem ocu, kako on to voli.10 Onda e to odnijeti svojem ocu da bion to jeo, i onda tebe blagoslovio prijenego umre.11 A Jakov je rekao svojoj majci Rebeki:Gle, moj brat Ezav je ovjek rutav, a jasam gladak.12 Moe biti da bi me moj otac opipao, ionda bi ispao pred njim kao varalica, itako bih navukao na sebe prokletstvomjesto blagoslova.13 A njegova mu majka odgovorila: Namene neka padne to tvoje prokletstvo,moj sine; posluaj savjet moj idi i donesimi!14 On je otiao i donio svojoj majci, anjegova je majka priredila od toga tenojelo, kako je to volio njegov otac.15 Nato je Rebeka uzela najbolje haljinesvojega starijeg sina Ezava, koje je imalakod sebe u kui, i odjenula ih svojemmlaem sinu Jakovu.16 A jaree koice ovila mu je oko njego-vih ruku i oko glatkoga vrata.17 Onda je dala svojem sinu Jakovu uruke teno jelo s kruhom koje je bila pr-iredila.18 On je uao k svojem ocu i rekao: Oemoj! On je odgovorio: Evo me! Tko si ti,moj sine?19 Jakov je rekao svojem ocu: Ja samEzav, tvoj prvoroenac; uinio sam kakosi mi rekao. Sjedni sada uspravno pa jedimoju lovinu, da me onda mogne blago-sloviti.20 Tada je Izak upitao svojega sina:Kako si mogao tako brzo neto nai, mojsine? A on je rekao: Gospodin, tvoj Bog,dao je da naie.21 Ali Izak je rekao Jakovu: Primakni seblie da te opipam, moj sine, jesi li ti za-ista moj sin Ezav ili ne!22 Jakov je pristupio k svojem ocuIzaku, on ga opipao, i rekao: Glas jedodue Jakovljev, ali su ruke Ezavove.23 I nije ga poznao, jer su njegove rukebile rutave kao ruke njegova brataEzava; i tako ga je on blagoslovio.24 Onda je rekao: Jesi li ti uistinu mojsin Ezav? On je odgovorio: Jesam.25 I on je rekao: Donesi pred mene i ja ujesti lovine svojega sina, pa da te blago-slovi moja dua! Jakov mu je donio, i onje jeo; i donio mu vina, i on je pio.26 Nato mu rekao njegov otac Izak: Doisada ovamo blie, moj sine, i poljubi me!27 On je pristupio i poljubio ga. Kad je onosjetio miris njegovih haljina, bla-goslovio ga, govorei: Zaista, miris mo-jega sina jest kao miris polja kad gablagoslovi Gospodin.28 Neka ti Bog daje rose nebeske, i zemljerodne, i izobilja vina i ita.29 Neka ti narodi sluili i pred tobom seklanjali. Da bio gospodar svojoj brai, iklanjali se tebi sinovi tvoje majke. Prok-let bio koji tebe proklinje; a blagoslovljenbio koji tebe blagoslivlje!30 im je Izak bio zavrio blagoslivljanjeJakova, a Jakov jedva to je otiao ispredsvojega oca Izaka, vratio se njegov bratEzav iz lova.31 I on je priredio teno jelo, donio svo-jem ocu i rekao svojem ocu: Sjedni us- 27. 21 Postanakpravno, oe dragi i jedi lovine svojegasina, da me onda dua tvoja moe bla-gosloviti.32 Onda ga upitao njegov otac Izak: Tkosi ti? On je rekao: Ja sam tvoj sin, tvojprvoroenac, Ezav.33 Izak se neizmjerno prestraio i rekao:A tko je bio onaj koji je ulovio divlja i do-nio mi? Ja sam jeo od svega prije nego siti doao, i njega sam blagoslovio, i on etako ostati blagoslovljen!34 Kad je Ezav uo rijei svojega oca,vrisnuo je u pla, i plakao veoma gorkimplaem i zamolio svojega oca: Blagoslovii mene, oe dragi!35 A on je odgovorio: Doao je tvoj brat sprijevarom i odnio tvoj blagoslov.36 A Ezav je rekao: Nije li mu se dalopravo ime Jakov? Ve dvaput me pre-vario: moje pravo prvoroenstva uzeomi, a sad mi eto jo oteo i blagoslov.Onda je upitao: Zar nisi za mene sau-vao nikakva blagoslova?37 Izak je rekao Ezavu, govorei: Eto,postavio sam ga tebi za gospodara i svunjegovu brau dao sam mu za sluge, i op-skrbio sam ga itom i vinom. Pa to bihsad jo mogao uiniti za tebe, sinedragi?38 Ezav je rekao svojem ocu: Zar imasamo jedan blagoslov, oe moj? Blago-slovi i