17. i 18. stoljeće

Rani barok Visoki barok Barokni klasicizam

(neoklasicizam) i rokoko

Barok se javlja u Rimu te se širi po cijeloj Europi (prvi “globalni” stil)

Ističu se nacionalne značajke pojedinih zemalja – svaka zemlja barokni stil razvija na drugačiji način (gubi se opći, zajednički karakter renesanse i manirizma)

Italija i Rim tijekom 17. st. prestaju biti glavno središte umjetnosti (sistem slobodnih gradova država se raspada, slabi moć Vatikana i Pape, jačaju apsolutne monarhije)

Barok nastavlja tamo gdje je renesansa stala – nema radikalnog prevrata koji je renesansa imala u odnosu na gotiku.

Prosvjetiteljstvo dostiže svoj vrhunac – vjera u razum čovjeka, vjera u znanost, vjera u zakonitost i uređenost prirode te u beskonačnost svijeta i vremena

U katoličkim zemljama (Italija, Španjolska, Francuska, Flandrija) umjetnost baroka povezana je s pokretom protureformacije – pokretom koji je trebao katoličkoj crkvi vratiti sjaj i ugled koji je narušila reformacija

Poslijednji veliki europski stil

Pokret, strast, nemir, uzbuđenje, težnja izazivanja jakih osjećaja

Težnja raskoši, ukrašavanju i jakom sjaju

Težnja beskrajnom bogatstvu i beskonačnom prostoru

Asimetrija zamjenjuje simetriju, nema više odnosa glavnih i podređenih djelova – djelo se shvaća kao cjelina građena od jednako bitnih dijelova i detalja

Međusobno prožimanje masa i oblika, jaki kontrasti (posebno svijetlo-tamno), imaju za cilj postizanje dinamike- jedna od glavnih odlika barokne umjetnosti

Wolfflin – suprotnosti oblikovanja renesanse i baroka

linearno – slikovito plošno – dubinski zatvoreno – otvoreno mnogoliko – jedinstveno jasno - nejasno

teznja raskosi, sjaju, pretjeranom  ukrašavanju

nestaje renesansna ravnoteža koju čine izjednačeni odnosi elemenata nosača i tereta

javljaju se teški vijenci a ukrasi se apliciraju čak i na stupove koji osim nosivih postaju i dekorativni elementi

Arhitekti se trude u crkve i palače unijeti što više sjaja, zlata, skupocijenih materijala – koristi se mramor, oniks, alabaster.

Građevine su arhitektonski potpuno rasčlanjene – izvana moraju pružati dojam raskoši a iznutra što većeg prostora

upotrebljavaju  se lazni  ukrasi  te oslikavanje  tavanica nebom, koje  treba  predstavljati  ogromnu  visinu  svodova (iluzionizam – povezanost slikarstva i arhitekture)

Barok je razdoblje velikih i monumentalnih palača, ogromnih perivoja i vrtova koji postaju sastavni dio samih građevina, raskošnih fontana i prostranih trgova

vrijeme “dvorskog ” namještaja s mnogo pozlate, sedefa i dragog kamenja. Namještaj se izrađuje i d rijetkog i skupog drveta kao i od bjelokosti te se prekriva skupim tkaninama – svila, brokat, baršun

doba porculana i kovanog željeza čija obrada doseže vrhunac

Jedan od začetnika barokne arhitekture

Od 1603.g. upravlja gradnjom bazilike sv. Petra

Radi izmjene u Michelangelovom tlocrtu – centralnu pretvara u longitudinalnu crkvu

Pročelje slijedi Michelangelovu shemu

Naglašena središnja os Red stupova se proteže

na dvije etaže Teatralan dojam Spaja crkvu s papinskom

palačom

Eliptičan centar trga u oštrom je kontrastu oblika s trapezoidom ispred same crkve

Trapezoid podsjeća na pozornicu teatra što je opet podsjetnik na monumentalnost i teatralnost kojima barok kao stil teži

U interpretaciji samog Berninija – trg predstavlja “majčinske ruke Crkve koja prima vjernike kao svoju djecu”

Obelisk od crvenog granita, 25,5 m visok; u Rim ga je donio Caligula 37. g te je krasio spinu Colosseuma. Sixto V. ga je 1586.g premjestio na sam trg – prvi monumentalni obelisk podignut u novom vijeku

Nalazi se na postolju te ga podupiru brončani lavovi

Ukupna visina 41 m Teži 324 tone Domenico Fontana bio je glavni

inžinjer koji je radio na njegovu premještanju

Crkva je projektirana na principu triangulacije (geometrije trokuta i elipse)

Radi se o centralnoj građevini

Vlada strogi geometrizam Kupola je uska, izvana se

ne vidi od visokog pročelja

Kasetirana je poligonima (čipkasta struktura)

Na pročelju se javlja konkavno-konveksno projektiranje

Koriste se udubljeni i izbočeni djelovi elipse

Pročelje je dvoetažno, ulaz je naglašen teškim vijencem te završnom elipsom na gornjoj etaži

Sve je zaobljeno, nema ravnih linija, vlada osjećaj elastičnosti i pokrenutosti masa

Španjolski trg

Trgovi se nisu mnogo promijenili s obzirom na renesansu no njihovo je projektiranje dobilo novu dimenziju – proučavanje perspektive

Trgovi su postali nadmetanje arhitekture i skulpture u svrhu istraživanja raznih efekata perspektive

Nastojalo se ostvariti savršenstvo u rasporedu elemenata koji čine cjelinu

Bilo je važno međudjelovanje prostora trga s okolnom arhitekturom

Prostor elipsastog oblika, nastao na mjestu nekadašnjeg rimskog stadiona iz 1. st.

U žarištima nalaze se dvije fontane – obe je projektirao Giacomo Della Porta – Fontana del Moro i Neptunova fontana

Na sredini nalazi se Berninijeva fontana 4 rijeke s obeliskom u sredini

Fontana del Moro

Neptunova fontana

Fontana četiri rijeke

Fontana di Trevi

Salvi, prema Berninijevim crtežima

Funkciju renesansnih palača u baroku preuzimaju dvorci

Grade se u gradovima (Louvre) i izvan njih (Versailles)

Za razliku od renesansnih, barokni dvorci su trokrilni – ne sačinjavaju zatvoren kubus po uzoru na antičku vilu već se otvaraju prema prirodi i zadobivaju tlocrt slova U

Pročelja dvoraca često su rastvorena dvostrukim stubištem koje postaje glavni element arhitekture podjednako na građevini ali i u njenij unutrašnjosti

Sastavni dio dvoraca postaju i perivoji koji su konstruirani poput arhitekture

Sastoje se od umjetnih jezeraca, bazena, fontana, sjenica, paviljona slikovitih vrtova i šuma

Postoje i arhitekti koji se samo bave dizajnom i projektiranjem perivoja

Perivoji su primjer spoja arhitekture, skulpture i prirode, pa čak i slikarstva jer dizajnirani vrtovi sa cvijećem ostavljaju slikovit dojam

Velika se pozornost posvećuje fontanama i bazenima s skulpturama

gradnja je započela za vrijeme Louisa XIII. a većina je dovršena za vrijeme Louisa XIV. čija je bio rezidencija

Stilski pripada visokom baroku

Versailles nije samo kraljevski dvorac već je i simbol francuske apsolutne monarhije te samog Louisa XIV.

Francuska je u vrijeme baroka najmoćnija europska država te je ovaj dvorac odraz svega onoga što ta država tada reprezentira u političkom smislu

izgradnja je trajala dugo i odvijala se u fazama, dvorac se stalno pregrađivao i nadopunjavao paviljonima (mali Trianon) a vrtovi su se širili novim bazenima i šumama

Iznimno skup projekt, Louis XIV. ispraznio je državnu blagajnu da bi mogao nastaviti s radovima – Francuska je gotovo bankrotirala zbog ovog projekta

Kralj se iz Pariza preselio u Versailles, preselio je čitav dvor i vladu te je sam obnašao i dužnost glavnog ministra (nakon smrti kardinala Mazarina)

Andre da Notre – arhitekt koji je projektirao vrtove

Charles LeBrun – dekorater interijera i slikar

Versailles, glavno pročelje

Dvorana ogledala

Kraljeva radna soba