A S T R A L N I B L A G O S L O V

D a l i b o r M l a d e n o v i ć

- metafizički roman -

VRLO VRLI NOVI SVIJET

"Čovjek tražeći sreću, pronañe iskustvo"

Arthur Schopenhauer

UVOD

"Jedno duže vrijeme, razmišljao sam kako da nazovemovo, prvo predavanje, pa zaključim, nakon dugo umovanja,da bi možda najbolje bilo nazvati ga Temelji Svijesti. Iakosam neko vrijeme sa tim naslovom bio potpuno zadovoljan,ipak, neka nevidljiva nit vodilja, vodila me podalje odprvobitnog naslova i polagano navodila na nove, te se nakraju odlučih za (po uzoru na Huxleya), Vrlo Vrli Novi Svijet.Naravno, da se slušatelja ne navede na krivi trag, sve ovosto će saznati, sa samom svijesti, objašnjenoj iz čistopsihološkog kuta gledanja, neće imati baš prevelike veze.

Neće imati veze ni sa fenomenologijom niti vječitimfilozovskim mistificiranjem svjesnosti i postavljanjem višepitanja nego što je moguće dati odgovora. Da li odgovor nasvako pitanje postoji? Vjerojatno postoji. Da li mi možemodati odgovore na sva pitanja koja smo si postavili u životu?Ne. Onaj koji kaže da ima odgovore na sva pitanja vjerojatnoima više problema sa samim sobom nego sa pitanjima nakoja može dati odgovore.

Bitno je u svemu tome naći osnovnu premisu. Ljudi neznaju odgovore na sva pitanja ali ih pokušavaju naći ipokušavaju dati. To u svakom slučaju nije isto kao i imatiodgovore. No, sve u svemu, danas možemo `odgovore nasva moguća i nemoguća pitanja` pronaći kod mnogih`nuditelja istine` poput raznih religijskih organizacija,znanstvenih udruženja, raznih medija, `produhovljenih`(takozvanih) internet `warriora`, pa sve do sitnijih i krupnijih

gurua, ušbukur baba, ali baba, meiher baba, saiji baba isličnih.

U nekim balkanskim krajevima obično se kaže da babe(ostarjele žene) vole izmišljati i baviti se traćevima, kao iiskrivljavati činjenice kako njima odgovara, ne bi li iz ničegastvorile nekakvu situaciju ili ne bi li već postojeću situaciju(više ili manje realnu) zamijenile što manje realnom ilipotpuno fiktivnom. Na stranu sada sa pučkom etimologijom(iako je interesantno kako je kontekst nekih riječi, kojenemaju isto značenje, u stvari - isti). No, prateći osnovnupremisu - `ljudi ne znaju odgovore na sva pitanja ali ihpokušavaju pronaći`, pitamo se što su ti isti ljudi spremniučiniti da pronañu odgovore?!

Kao prvo i najprihvaćenije, ljudi ih traže pored sebe, bilo dase pored njih nalaze novine ili daljinski. Možda ponekimagazin sa obližnjeg kioska. Možda neka knjiga koja jepreporučena od strane nekog za koga smatraju da o tomezna više od njih. Možda odlazak na misu. Možda čistikavanski razgovor. Možda traženje nečeg `egzotičnijeg` daim dade odgovore na masu stvari. Bilo gdje da se to nalazi,nalazi se pored njih. Zapamtimo riječ - pored.

Kao što svatko ima svoje mišljenje, jednako tako svatkoima pravo na to isto mišljenje. To pravo mu nitko i ništa nemože oduzeti. Promjena mišljenja uvjetovana je jedinoslobodnom voljom pojedinca da ga promijeni u svjesnom ilinesvjesnom stanju. Koja je razlika? Razlika je ogromna jerkada pojedinac mišljenje mijenja u svjesnom stanju on pratisve segmente promjene mišljenja, kao i uzročni faktor zaštoje mišljenje mijenjano i, možda još bitnije, u kojoj mjeri jemijenjano. Nesvjesno mijenjanje mišljenja je mijenjanje bezpračenja promjene i uzroka zbog kojeg je došlo do promjenemišljenja, već čisto povoñenje za posljedicom. U tom

slučaju, jedno je mišljenje zamijenjeno drugim a da pritom toni ne primjetimo.

`Mislim, dakle postojim` - je jako lijepa Descartesovauzrečica koja se može protumačiti na deset milijunasimboličkih načina. Pitanje je -`što mislim?` i `da li zbog togapostojim?`. Ljudi koji su mnogo razmišljali došli su do jednogvrlo lijepog zaključka - sve je misao. Neki su otišli korak daljepa napomenuli da smo svi možda stvoreni iz jedne jedinemisli. Neki kažu da misli oblikuju našu vlastitu realnost. Usva tri slučaja ja bih se složio, jer gledajući najjednostavniješto možemo, da nije bilo misli, ne bi bilo ničega. Sve što ječovjek stvorio, stvorio je mislima koja je pretočio kasnije udjela. Pozitivne misli, negativne misli, neutralne misli...svekasnije postaju djela.

Sa ovim se većina neće složiti i pitat će se na koji načinsve postaje djelo. Postaje na sasvim jednostavan način. Akoste zamislili u glavi zgradu koja se ruši, bilo bi glupo tvrditi daće se zgrada srušiti, ALI, u vašim mislima ta zgrada jesrušena. U svijetu materije ta zgrada nije srušena, u svijetumisli zgrada je srušena a možda i opet podignuta. Mozda jesrušena milijune puta i podignuta, sasvim nebitno, no jednačinjenica stoji - zgrada je srušena. Svijet misli, dakako, nijeisto što i svijet koji nazivamo realnim svijetom, svijetomfizikalnih zakona, svijetom koji je po nekima stvoren odBoga, po nekima stvoren od materije nakon Velikog Praska... bez obzira gledamo li na to kreacionistički ili čistoznanstveno. Svijet misli je nešto mnogo, mnogo suptilnije ina oko bezopasnije od materijalnog svijeta.

No je li uvijek tako? Zamislimo misao o rušenju zgrade uglavi nekog tko tu zgradu želi srušiti iz mnogo razloga.Zamislimo misao nekog tko želi sukobe a ima poziciju da to iostvari. U tom slučaju, misao može postati stvarnost. Proces

- `sa riječi na djelo` ne mora ni započeti. Bitniji je proces - samisli na djelo. U tom slučaju, svijet misli možemo slobodnonazvati proto (ili prvotnim) svijetom djela. Time bi mogli rećida ipak postoji nešto što prethodi materiji, pošto svijet mislinikako ne bi mogli nazvati materijalnim svijetom. Postoji limodel za to? Ne, jer misao ne mora uvijek utjecati namateriju van glave osobe koja misli, ali može gotovo uvijekutjecati na materiju od koje je sazdana osoba koja misli.

Svaka misao utječe na materiju koja čini mislioca, na načinda prvo djeluje na osjećaje osobe. Da li se osjećaji moguobjasniti kao materija? Ne mogu. U tom slučaju, imamo većdva, nazovimo ih, `Pred Svijeta` ispred materije. Da li osobaneće ići rušiti zgradu ili će je ići rušiti, hoće li baremrazmišljati temeljito o tome, kovati planove ili krenuti na čistodjelo sa rezultatom koji će kasnije uslijediti, za osjećaj ječisto nebitno, pošto će osjećaj biti stvoren u trenutku kada sekreira misao. Svaka misao stvara osjećaj. Osjećaj može bitibilo kakav, što je u ovom slučaju opet nebitno. Bitan je sam -osjećaj.

Tek nakon dva nevidljiva svijeta dolazi svijet koji možemonazvati vidljivim, iako ga svatko vidi na svoj način. Dvijeosobe mogu gledat jednu stvar i vidjet će je skoro identično,ali neće je vidjeti isto. Zašto? Prvi i osnovni razlog bio bi dadvije osobe nisu iste. Nitko nije isti. Opet mudri ljudi kažu daje svaki čovjek priča za sebe. Apsolutno točno, ako se menepita. Pa opet, neki kažu da je čovjek svemir za sebe. O, saovim se mogu itekako složiti.

Mislim, imamo mi dvije ruke, dvije noge, jedan vrat, jednuglavu i trup, ali ne postoje dvije osobe kod kojih je toidentično. Tjelesne proporcije razlikuju se od pojedinca dopojedinca. Otisci prstiju, DNK; sve nam se razlikuje, u većojili manjoj mjeri. Novija znanstvena istraživanja pokazala su

da i potencijalni klonovi ne mogu imati iste značajkekao`original`. Znači, individualnost ipak postoji a da se nismoni milimetra makli od vanjskih čovjekovih karakteristika.

Samo razmišljajući o tome udaljio sam se već podosta odpočetka a da nisam do sada rekao ništa. Opet, rekao sam ipreviše. Sve ovisi o kutu gledanja. No, držimo se materije,barem kao nosioca do kraja poglavlja.Svojom materijom djelujemo na materiju oko sebe. Znači,elektroni, protoni i jezgra sačinjavaju atome, atomi molekule,minerale, ugljikohidrate, proteine, DNK lance... Ovi se opetgranaju i tvore složenije tvari da bi na kraju dobili čovjeka -složen fizikalno biokemijski organizam koji hoda, trči, leži,skakuće, radi, zijeva i tako dalje. Činjenica je - tajorganizam...ta materija...se kreće.

Ajmo reći, čovjek i svi živi organizmi su živa materija i to ihbitno razlikuje od čaše...vode, recimo, koju piju. To je u nekuruku istina, ali i čaša vode sastoji se od atoma i molekula.Doduše, nema ono što je potrebno da bi razgovarala snama, ali, čaša vode, znači atomi i molekule + sama voda -znači - atomi i molekule imaju veze sa nama samima, poštou sebi imamo, tj. napravljeni smo od atoma i molekula, ali,vidi vraga, imamo u sebi i malo poveći postotak vode. Znači,čovjek je čaši vode ipak bliži nego što se u početku mislilo.Neki ljudi kažu da je sve Jedno a da to jedno obuhvaća Sve.Hm, o ovome bi se dalo porazmisliti, ali, ostanimo mi još nasamoj materiji.

Bilo što čovjek da radi, radi na više nivoa. Materijalnihnivoa? Da li je sve materijalno vidljivo? Nije. Atomi imolekule, kao i sitnije stanice u tijelu, nevidljivi su golimokom. Opet, da li je oko mjerilo vidljivosti i nevidljivosti? Iznaše perspektive da. Iz perspektive koja nijenaša...definitivno ne. Da li je ispravna naša perspektiva ili

perspektiva koja nije naša, trenutno je nebitno. Čovjek kadaobavlja neku radnju, dakle, djeluje svojim atomima imolekulama na atome i molekule materije sa kojom je uinterakciji. Bila ta interakcija trenutna ili dugotrajnija,djelovanje je ono što je bitno. Kao i sama interakcija.

Da bi čovjek obavljao neku radnju, potreban je uloženi rad,vrijeme i brzina odreñene mase odreñene materije kojom sedjeluje na drugu materiju. Bila ta druga materija potpunostatična ili dinamična, trenutno je nebitno. Materija možegraditi materiju, može utjecati na nju na bilo koji način, amože je i uništiti. Uništavanjem, materija prelazi iz jednogoblika u drugi oblik. Razbijemo li televizor, njegovi ostaci jošsu uvijek televizor, samo razbijen. Činjenica je - televizor jetelevizor, razbijen ili cijeli, pokvaren ili ispravan. Razlika jesamo u funkciji, da li nama služi ili ne. Materija utječe namateriju ali jedna materija ima odreñenu svjesnost da možeodrediti da li joj je druga materija potrebna ili nepotrebna."

JEDAN: Kako je Gavin otkrio sonar

"Koji jebeni ljudi bez duša? Kakvi ljudi bez duša?", upitaGavin izlazeći iz zaštitnog polja unutarnjeg sonara, tek tolikoda bi nakrivio glavu i postao svima vidljiv. "O čemu tipričaš?", upitala je vidljiva glava okrećući se premaKsanderu.

"Samo o jednoj teoriji", kaže Ksander, "teoriji nastalojnekoliko desetaka godina prije točke Konačnog Pomaka".

Vrativši glavu ispred membrane sonara, Gavin nastavi svojposao. Danas mu stvari očito nisu tekle po planu. Vanjskireaktor nije reagirao na impulse koji su dolazili iz sredinepolja. Iako je nekoliko desetaka puta ovoga jutra pokušao uglavi vizualizirati svaku i najmanju anomaliju u vektorskomproračunu, konačan rezultat preklapanja magnetskih silnicakoje bi trebale usmjeravati reaktor, bio je previše odudarajućiod početnog proračuna. "Ovakvo odstupanje ne može sedopustit", mrmljao je u bradu iscrtavajući rukom smjerpočetne faze.

"Teorija je ustvari svojevremeno zaživila kod velikog broja,takozvanih, osvještenih poklonika onoga što se u onovrijeme pogrdno nazivalo konspirativnim teorijama", začuKsanderov glas.

"Smatralo se da postoje ljudi koji su na inkarnativnomplanu toliko nisko, da jednostavno još uvijek vuku za sobomfragmente kolektivne animalne duše, nesposobni da razvijuunutarnju individualnu duhovnu komponentu".

Gavin odloži T-diodu, izañe iz kruga sonara, ovaj putcijelim tijelom i usmjeri pažnju prema Ksanderu.

"Smatrano je da ljudi ne mogu razviti individualnu dušu jernemaju takozvani, alat za empatiju", nastavlja Ksander. "Nijeni čudo što takva teorija nije opstala nakon KonačnogPomaka", promrmlja Gavin.

"Ako je tako nešto i bilo moguće shvatiti ljudima tik izvremena prije prvog Faznog Pomaka, mislim da je sam rastDelta frekvencije doveo do odbacivanja ovakvih eklektičkihteorija", gledao je u Ksandera kao da želi naglasiti da mu jošuvijek nije jasno zašto je njegov drug po radnom mjestu,jutros toliko uporan u nastojanju da razbije verbalnu tromost

koja se nadvila nad njih prije nekoliko tjedana, kada jeKsander tražio od njega da argumentima potkrijepi svojetvrdnje da je cijela ljudska evolucija postepeno "sužavalasvoj fokus" i "usmjerila" se samo i pretežito na izvršavanjestečene funkcije u stanju Jasnoviñenja.

"Dobro, i gdje bi to Jasnoviñenje završavalo? Umotoričkom automatizmu?", Ksanderov upitan i blagosarkastičan glas još mu je odzvanjao u glavi. "Cijelaevolucija, po tebi je samo zbroj stečenih obrazaca uma, kojisu, jelte, nekako uspjeli uzdići sebe iznad prosjeka i pritomse, onako ovlaš...osvjestiti?!"

Gavin se prisjetio ovoga razgovora u detalje. Ksander jeustrajao na argumentima koje mu Gavin nije mogao dati,pošto je duboko u sebi osjećao da je bilo kakva spoznaja utrenucima faznog Pomaka i kroz proces prelaženja PutemTransfiguracije do Konačnog Pomaka, samo niz dubokoukorijenjenih asocijacija koje vode do esencije njegova Bitka.Znao je tada, a zna i sada da Ksander na dijametralnosuprotan način od njega percipira stvari i da jednostavnosam razgovor kao takav, neće imati previše smisla.

Otkriće sonara je ono što njega fascinira i drži ga budnimnoćima. Puste teze i opetovano ispitivanje teorija koje su muionako većinski isparile iz glave, bile su mu više zamornenego li produktivne. Kada je prvi puta prije dvije godineosjetio u svom čeonom režnju divljačko podrtavanje koje jekasnije stvaralo strahovite migrene i dovodilo do intenzivnihenergetskih disbalansa prilikom uspostave mentalnogkontakta sa Delvinskom rasom, Gavin je mislio da mu jedošao - kraj. Sudnji dan ili Božja kazna za sve one stvarikojih se nije pridržavao u životu, a za koje je obećaosamome sebi da će ih se pridržavati, tih trenutaka je bilotoliko zastašujuće aktualno, dok je gubio svijest i tresao se

na podu poput djeteta u naletu epilepsije, da je jednostavnoobećao sebi jednom za sva vremena: "Ako ovo preživim,neću taknuti nikakav stimulans do kraja života, majke mimoje". I kasnije mu se pred očima pojavi sonar.

I. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI,INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG

"Da li je svijest dio materije? Teško, ako mene pitate.Mozak da. Svijest - ne. Da li su mozak i svijest isto? Nisu.Jednom mi jedna gospoña kaže - `ja ne vjerujem u ono štone vidim`. `U redu, gospoño` - kažem ja - `samo što japonekad ne vjerujem ni u ono što vidim`. Možemo li vidjetisvijest? Ajmo onako, zdravo logično. Ne možemo. Znači, većse treći svijet javlja od `nikud` i staje na poziciju ispredmaterije. Istina je, doduše, da je svijest satkana od misli.Satkana je i od osjećaja. Ali opet, svijest osim što je satkanai od jednog i od drugog, satkana je od još mnogo toga imože se slobodno reći da prekoračuje i misli i osjećaje aopet, proteže se kroz njih poput najtanjih niti iz nekogtkalačkog stana".

Zahr pogleda iznad spuštenih naočala prema prepunojkatedri. Šuštanje i pravljenje prilično "nervoznih" bilježakakolega koji su sjedili u prvom redu, pomalo ga je iritiralo.Spusti pogled i nastavi.

"Što je u stvari svijest? Možemo li reći da je svijest diomozga koji služi za razmišljanje, razlučivanje, donošenje

zaključaka i davanja naredbi tijelu što da učini? Možda. Štopokreće svijest? Da li su to neuroni, transmiteri, naravno,atomi i molekule i još mnogo toga što čini mozak mozgom?Možda. Ipak, postavlja se jedno rudimentarno pitanje - zaštoonda svi ne razmišljamo isto? Ako je svijest samo dio malenevidljive materije (ili materija), onda bi svijest trebala bitiviše manje ista kod većine ljudi. Ovako, ispada da je svijestpuno više sklona anomalijama i to u mnogo većem postotkunego su to ljudske vanjske karakteristike. Software je uvijekosebujniji od hardwarea, zar ne?"

Zastane na trenutak da otpije gutljaj vode. Pitao se, je liMyrn uzela ključeve od auta ili će ga opet zajebavati daprekine predavanje na pola i izañe ispred zgrade.

"Znači, mi svijest ne možemo vidjeti. Fizikalno, kemijski ibiološki nismo mogli dati dovoljno dobrih objašnjenja zaštonam se svijest svima toliko razlikuje, pa se ljudska djelatnostistraživanja iste `svela` na nove grane. Problem je u tomešto su neke od tih grana starije od same fizike, a opet, ljudikoji su radili na istraživanju svijesti bili su istovremeno iznanstvenici. Ajmo počet od filozofije. Grci su imalinekolicinu vrhunskih filozofa prije dvije tisuće i kusur godina.Oni su se istovremeno bavili i drugim naučnim djelatnostima(matematikom, astronomijom, onim što danas nazivamofizikom itd.).

Srednjovijekovna filozofija bila je raspodjeljena od crkvene(religijske), pa do onih malo tajnijih i okultnijih. I u jednoj i udrugoj bilo je znanosti. Ajmo konstatirati da je pretećadanašnje kemije bila upravo alkemija, okultna znanost kojaje spajala znanost i filozofiju. Religijski aspekt ću, za sada,držati po strani. U novije doba, od Kolumba na dalje,filozofija je počela opet dobivati na snazi, uzdajući se u sametemelje nastale u Staroj Grčkoj.

Student iz trećeg reda podiže ruku. "Izvolite kolega", Zahrse zagleda u njega. " Znači ovako, ako sam dobroshvatio...", započe mladić... "U starom svijetu i novom svijetufilozofija je bila slobodnija nego u Srednjem vijeku. USrednjem vijeku Evropom je vladala crkva. "

"Upravo to", Zahr će morati upamtiti ovog mladića. Svapitanje koja mu je do sada postavio na informativnimrazgovorima bila su kratka i pogañala su bit same stvari."Upravo to, kolega. Ajmo se usuditi zaključiti da se crkva ifilozofija stoljećima lagano razilaze".

U hali nastade lagani žamor. Odostraga, iz zadnjih redova,začuje se potisnuti smijeh.

Zahr na brzinu preleti pogledom preko svih, te nastavi.

"U doba baroka i renesanse opet dolazi do spajanjaznanosti, ovaj put u obliku spajanja onoga što danasnazivamo fizikom i onog što danas nazivamo kemijom, samose u ono doba još zvala alkemija. Newton, čije današnjezakone više manje svi znaju i kojega drže ocem fizikematerijalne točke i krutog tijela (zahvaljujući njegovimzakonima dinamike), umro je, pretpostavljaju, od trovanjaživom izvodeći alkemijske pokuse. Da se ne zamaramo sadasa time... Kasnije se javlja jedna poprilično kruta znanostkoja uspijeva na temeljima Kantove i Descartesoveostavštine spojiti filozofiju i znanost, a to je psihologija.Znači, tadašnja znanost nije mogla na adekvatan načinobjasniti na koji način funkcionira čovjekova svijest, afilozofija je bila razjedinjena u pogledu toga, tj. koliko glavatoliko teorija; psihologija je bila ona nit spasenja i uvoñenjetračka svjetlosti da obasja ponor izmeñu nauke i filozofije...ifilozofije i filozofije.

Doktor Freud danas se smatra jednom od najistaknutijihličnosti na polju psihoanalize i proučavanja svjesnog inesvjesnog. Znanstvenici kažu da čovjek koristi 6 do 15posto mozga. Pitanje je da li svijest obuhvaća samo to?Psihologija je dala tu odgovor u obliku svjesnog obuhvaćanjatih 6 do 15 posto a nesvjesnog obuhvaćanja ostalog. U biti,ajmo radije reći - podsvjesnog obuhvaćanja ostalog.

Podsvijest je, dakle, to što obuhvaća `ono ostalo`. Štoostalo? Šta je to `ono ostalo`? Neki kažu, poput spisateljaDavida Ickea, da se u podsvjesnom nalaze viši, božanskiimpulsi, poput ljubavi, viših osjećaja, kreativnosti, sauzvišenim stanjem uma i stanjem duha. Mozak se sastoji odlijeve i desne moždane hemisfere. Lijeva je logična,pragmatična, racionalna i sačinjava dio svjesnog dok jedesna podsvjesna (nesvjesna) i obuhvaća sve što jenavedeno u prethodnoj rečenici. I lijeva i desna imajuosjećaje, samo što su prvi osjećaji u službi racionalnog.Drugi nisu.

Uzmimo jedan jednostavan primjer. Možemo li opisatiosjećaje? Teško. Riječi su samo distorzirani (izmijenjeni)fragmenti, kako misli, tako i osjećaja. Postoje samo oni kojisu sposobniji riječima opisati osjećaje i oni koji su manjesposobni. Naravno, postoje i oni koji su potpuno nesposobniza tako nešto, ali, u globalu, više manje svi su to u nekoj faziživota, manje ili više uspješno, pokušali.

Osjećaj nije opipljiv i razlikuje se od osobe do osobe.Štoviše, razlikuje se od prethodnog osjećaja iako na prvipogled (da se tako izrazim) izgleda da su isti. Ako netkokaže - `ja tu osobu volim zato što dobro kuha`, to predstavljajednosmjerni osjećaj koji sa drugom osobom ne mora imatinikakve veze. No ako netko kaže - `ja tu osobu volim zato

što ona voli mene`, tu već dolazimo do procesa uzajamnostikao i malo težeg objašnjenja od puke ljubavi prema osobikoja se trudi oko našeg nutricionizma.

Osjećaje je teško opisat i jedino što druga osoba možeprimiti su preslike osjećaja prve osobe, naravno, ako prvaosoba priča o trećoj osobi. Ukoliko druga osoba osjećajepoklanja drugoj osobi, na koji način druga osoba raspoznajeriječi od osjećaja? Ako drugoj osobi kažem - `ti mi mnogoznačiš` a osjećaj mi se dijametralno razlikuje od izjavljenog,druga osoba to može vrlo lako prepoznati. Kako? Opet nanematerijalan način. Potrebna je samo dobra opservacija iodreñena doza vlastite objektivnosti. Osjećaj da li nam netkoželi dobro ili ne, ne može se objasniti racionalno, tako da diosvijesti koju nazivamo podsvijest u tom trenu postajedominantna. Da li je intuicija dio podsvijesti? Rekao bih daje, pošto do sada ništa ne upućuje da se intuicija možeracionalno pojasniti i objasniti."

DVA: Polje

Već se počelo debelo razdanjivati kada je Dafular ugasiocigaretu i popeo se u kamion. Od kada se glavna prilaznacesta prema gradu urušila u potresu, jedini put, put prekopolja, danas mu se činio mnogo težim i neprijatnijim.Nepregledne pustupoljine pred njim nalikovale su ovogsumornog jutra na ogromnu sivu ravninu, presjecajući udaljini sivo nebo u grotesknoj igri sivila i bjelila. Kamion sepolagano kretao. Po koje golo drvo izvirivalo bi iz zemlje,nenadano, dok je zadržavao pažnju na razlučivanju gdje se

nalazi granica horizonta. Ovako, spajanje neba i zemljeizgledalo je kao da sa kamionom leti u nebo. Ili kao da sekreće po bijelom dnu, okružen razrijeñenim fluidom sivila.Živa monotonija, ako se njega pita. Iako je bilo neke čudnedraži u svemu tome. Smrzavanje zemlje dovelo je do togada je svaki krtičnjak osjećao kao ogroman kamen ili metalnukuglu nasred puta.

Kamion je grabio polako prema šipražju, gibajući se umonotonom ritmu zaleñene zemlje i puta kojim inače ne bikročio ni da mu zlatom plate. Ni krijumčari raznim ilegalnimtvarima i kojekakvim materijalima ne bi garant zašli ovakoduboko u polja, iz primarnih razloga ili da si što više skrateput ili da proñu nezapaženo. Prilična neinteresantnamonotonija imala je neku draž u sebi, samo zato što jepriroda oko njega ostavljala dojam nestvarnog. U svakomslučaju, mogao je opušteno razmišljati i za čudo, nakon svihovih dana, danas se prvi puta osjećao smiren i bistre glave,iako je standardna tjeskoba uvijek bila prisutna. Dafular jeizvadio cigaretu iz paketa i osvrnuo se na pustopoljinu izasebe. Zatim vrati pogled na volan.

Sve bi ovo još i nalikovalo na izlet da danas prije mraka nemora istovariti robu i vratiti se iz istih stopa natrag. Po istomputu. Znao je da je večer zajebanija od jutra i da će se umraku mnogo teže snalaziti. Povakao je dugačak dim upluća i pogledao prema ogoljelom drveću koje je promicalo,da bi se svako malo neko novo drvo našlo u ravnini sakamionom. Bilo bi dobro da je uzeo kompas. Iako je imao,smatrao je, savršen osjećaj za zadržavanje smjera kretanja -čak i onda kada mu se činilo da je promašio neki put iliskretanje za desetine kilometara, da bi na kraju vidio da nijeprofulao put ni za kilometar - bojazan, da će se jednomizgubiti toliko, da će završiti ili u smrznutoj rijeci ili u nekomjarku ili da će izgubiti mnogo vremena dok se ne vrati na

pravi put, uvijek je bila prisutna.

Nekakva stara trošna ograda izvirivala je iz zemlje da bi senekoliko metara dalje izgubila pod bedemom zemlje isnijega. Na nebu, gavranovi su letjeli sabijeni u formacije uobliku kljuna i slova L, pa je na momente izgledalo da jeionako tmurno sivo jesensko jutro, koje se sve više približavaprvom danu zime, iznenada postalo prešarano crnimoblacima u bizarnom plesu svjetlosti i sjena. Odlučio jeupaliti radio da barem malo skrene pozornost sa monotonogpretumbavajućeg puta. Pritisne dugme, očekujući naštimanuradio stanicu da se oglasi. Ništa. Počne okretati kotač zatraženje stanica. Statičke smetnje odavale su svoje jasnenamjere da ovog jutra neće dopustiti niti jednoj jedinoj radiostanici da se proširi po unutrašnjosti kamiona. "Ajde u pizdumaterinu", nervozno je okrenuo kotač na radiju još nekolikoputa, ubrzo ga ugasivši. Baci cigaretu kroz poluotvoreniprozor i sa laganim uzdahom osjeti neku vrstu olakšanja nadjutarnjom tjeskobom. Pogleda prema nebu...

II. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI,INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG

"Bitno je napomenuti da se i svijest i podsvijest razlikuju odosobe do osobe. Fizikalne značajke se razlikuju umnogočemu; svjesne se razlikuju drastično (pošto nitko nerazmišlja racionalno na isti način). U tom slučaju moglo bi sereći da se podsvjesne značajke razlikuju enormno. Svivolimo različite stvari, težimo različitim stvarima i stvaramorazličite stvari bez obzira na okolinu. Okolina utječe na nas

samo u onoj mjeri koliko se naš svjesni dio `složi` sa njom.Ako su fizičke značajke `ukrašene` različitom odjećom,obućom, ukrasnim detaljima, svjesne `ukrašene` intelektom,statusom, staležom...podsvijesne su `ukrašene` sa onim štonije uvjetovano ničim već nama samima. Ako ćemo vjerovatiezoterijskom principu o čovjekovoj suštini i čovjekovojličnosti, tj. o ličnosti koja se mijenja u odnosu na okolinu i uskladu sa promjenama, dok suština od roñenja do smrtiostaje ista, onda možemo slobodno ustvrditi da je čovjektijelo / materija ispunjena ličnošću (svijest) i suštinom(podsvijest).

Postoji jedna lijepa anegdota o istočnom i zapadnomčovjeku te o razlici u osnovnim pogledima na neka načelaljudskog djelovanja. Kad zapadni čovjek pere auto, onrazmišlja što će raditi nakon što opere auto i koliko vremenaće još prati auto. Kad se uhvati slijedećeg posla, već će umislima biti u `budućnosti` i `raditi` nešto drugo. Dakle,zaključak je da zapadni čovjek sve što radi, radi automatski ineusklañeno na relaciji misao / materija. Istočnjak će raditiisto po pitanju materije, samo što će misao biti fokusirana naSADA. Ne na minut, dva, tri ili sat, dva, tri unaprijed, nego naupravo onaj tren kada svojom materijom (tijelom) utječe nadrugu materiju (spužva, automobil). U tom trenutku, istočnjakće zamijetiti kap vode koja pada sa spužve, presijavanjesunca na limu automobila i svoje ruke dok rade radnju.Ukratko, uhvatio je tren i po mom osobnom mišljenjunapravio je puno kvalitetniji posao. Možda nije radio tolikobrzo kao zapadnjak ali je, vjerujem, bio ispunjeniji samimčinom od zapadnjaka. Činjenica je da su i jedan i drugiautomobil oprani. Razlika je u načelu.

Još jedan jednostavan primjer. Svi znamo da je bilo kakvodjelovanje čovjeka, djelovanje mase u odreñenom vremenu.Čovjek ako sjeda u auto i po autoputu juri 240 kilometara na

sat, stići će na odredište mnogo prije čovjeka koji je vozio50. Nebitno da li zakoni dozvoljavaju i jednu i drugu brzinupo autoputu. Bitno je da će prvi stići brže, ali da ga netko pitašta je putem vidio, ovaj bi vjerojatno rekao - ništa. Drugi bivjerojatno znao opisati više stvari. Sam proces opservacije jeitekako bitan za ono što čovjeka razlikuje od mašine.Automatsko rañenje neke radnje i misao kako da obavislijedeću radnju, značajka je koja krasi kompjutore i strojeve.Čovjek je daleko više od toga.

Zato je bitno svijest i podsvijest dovesti u balans iliravnotežu. Balansiranje svijesti i podsvijesti prema mnogimznanstvenim i pseudoznanstvenim autorima, dovodi dostvaranja nove svijesti - supersvijesti. Pri tome bilo kakvioblici transhumanizma i ekstropije padaju u vodujednostavnim zaključkom - čovjek nije mašina. Supersvijestje nova vrsta svijesti sa potpuno novom vrstom misaonihprocesa. Prije toga, od empirijskog je značaja objasnitipovezanost samog čovjeka i frekvencija.

Ljudsko tijelo djeluje na odreñenoj frekvenciji. Sve imasvoju frekvenciju. Vid, sluh, njuh, opip, okus, podražaji i boli.Frekvencije koje može vidjeti naše oko nisu iste frekvencijekoje može čuti naše uho. Postoje ulazne frekvencije,frekvencije koje se apsorbiraju u pojedinom centru ifrekvencije koje se dalje emitiraju drugim centrima ili na nekidrugi izvor. Samim time, svijest ima svoju frekvenciju.Podsvijest ima svoju. Supersvijest obuhvaća i frekvencijusvijesti ali i frekvenciju podsvijesti, absorbira ih u sebi i opetih emitira dalje.

Na žalost, današnja nauka i psihologija još uvijekzastajkuju na pukom proučavanju svijesti, logičkog iracionalnog, dok im podsvijest predstavlja neku vrstu kanteza otpadke od svijesti.

Ljudi su strašno čudna bića. Još od vremena kad suovladali vatrom misle da se može ukrotiti bilo što prirodno.Ako je ovo imalo smiješno, mogu komotno, onako ležernoreći slijedeće - ljudi MISLE da vladaju energijom. Ljudi suovladali umijećem paljenja i gašenja vatre...kad ? Prije kojihpar stotina tisuća godina, zar ne?! Pošto nitko od svjedokatog dogañaja više nije medju živima, morat ću vjerovatipovjesničarima. Stotinjak tisuća godina vamo - tamo...da li jebilo prije 100, 200 ili 300 tisuća. No ostaje jedan alarmantanpodatak koji obilazi stranice crnih kronika iz novina u novine,obilazeći cijelu planetu u par dana - vatra odnosi živote.

Dovraga i bestraga, pa ja sam mislio da su ljudi ovladalivatrom?!?!?! Ili nisu??? Ljudi su ovladali strujom.Jednostavnim pritiskom prsta na sklopku. Opet...i strujaodnosi živote. I voda odnosi živote. I vjetrovi odnose živote.Moje pitanje je - da li su ljudi uistinu ovladali energijom urazličitim oblicima ili samo misle da je tako?! Razmislimo otome. Na nas i okolinu djeluju kinetička i potencijalnaenergija kojima takoñer mislimo da vladamo. Čovjekovagreška je što cijelo vrijeme misli da vlada nečim - i energijomi prirodom. I sobom.

Da li smo otkrili sve vidove energije? Da jesmo, mislim dabi ih razboritije i inteligentnije koristili. Solarna energijapokazala se itekako dobra u praksi, no mi svejedno koristimofosilna goriva koja zagañuju okoliš i uništavaju atmosferu.Od solarne energije nitko nema koristi, a ovo je svijet koji sevrti oko para. Kolektivno dobro i nauka u službi čovječanstvasu globalni mitovi za ljude niske inteligencije. Ako se menepita, čovjek nije još do kraja zakoračio iz pećine, a oni kojijesu, prošli su poput glavnog lika u priči `Platon i Pećina`.Dakle, vraćanje u pećinu je gubitak vremena, čak i onoglinearnog oko nas. Zato, ako otkrijete bilo kakav novi izvor

energije, za Boga miloga, čuvajte ga za sebe ili ga podijelitesa bližnjima."

Zahr ponovno podigne pogled sa papira i ovag se putamalo duže zagleda u studente. Dvoje ljudi u prvom reduostavljalo je dojam da pozorno prate i zapisuju svakunjegovu riječ. Nekolicina ljudi iz pozadine zamišljeno senešto konzultirala izmeñu sebe pa je Zahr zaključio davjerojatno otkrivaju neke potencijalne nejasnoće u njegovomizlaganju. Još kada je prije tri godine došao na ideju da svojustrast prema metafizici u širem smislu te riječi, ostvari upredmetu kojega je diplomatski prozvao "Vrlo Vrlim NovimSvijetom", i od kada mu je dekanat dao zeleno svjetlo dazapočne sa redovitim seminarima (ističući da materijalnukomponentu ne mora tražiti jer je nikada neće dobiti), i višenego zadovoljan, odlučio je pomno odabrati studente saslušanje predmeta, po načelu kratkog intervjua sa svakimzainteresiranim kandidatom. Pitanje koje je obično postavljau svojoj kancelariji nekoj zbunjenoj djevojci ili nadobudnommladcu, bilo je: "Što mislite, na koliko različitih nivoapostojanja mi upravo komuniciramo?"

Prema prvim reakcijama počeo je graditi preliminarnanačela vlastitog sustava vrijednosti koja će kasnije zaživjeti usvojoj potpunoj formi, kada prve grupe studenata ispuneomanji razred, da bi šesta generacija jedva stala u dupkompunu dvoranu, koju su prije imali priliku napuniti samopoznati gosti sa drugih sveučilišta i veleučilišta. Zahr,naravno, više nije imao ni toliko vremena ni volje ispitivatisvakog kandidata ponaosob, već bi samo na policu poredsvoje kancelarije stavio snop iskopiranih prijavnica koje bimu kasnije studenti ispunjene proturivali ispod vratakancelarije. Svi koji su predali prijavnice, nakon tjedan danamogli su podići skriptu (podijeljenu, baš poput predavanja,na tri, za razliku od opširnih predavanja, sažeta dijela), koja

bi se više mogla nazvati "vodičem kroz predavanja", nego likonkretnom skriptom za proučavanje svega onoga o čemuće slušati idućih tjedana. Zahr je smatrao da je to premastudentima bilo i više nego korektno.

"Od sada ću izraz svijest koristiti samo kao jedinicu začovjekovu opservaciju stvari oko njega otvorenim očima. Evoovako: `Svijest je od sada, dok ne kažem suprotno, samojedinica za čovjekovu opservaciju stvari oko njega -otvorenim očima`. Evo tako. Povijest je jedna vrlointeresantna stvar. Neki kažu da je pišu pobjednici. Pa kadpobjednici odu a vlast preuzmu gubitnici, tj. bivši gubitnici ilinetko drugi, opet ti mijenjaju povijest, pa opet neki treći i takounedogled. Interesantno je slijedeće: ne znamo točno što sesve na prostorima Balkana, bivšeg Sovjetskog Saveza, naBliskom Istoku i u svim ostalim žarištima sukoba, dogañalo uproteklih dvadesetak godina, ali eto znamo što se odigravaloprije par stotina, tisuća, desetaka ili stotina tisuća godina.

Imamo arheološko nalazište u kojemu se pronañu koplja,štitovi, mačevi i slične stvari. Pa se kaže kako se ratovalo iproturi u čitanke. Pa se nañu posude, ukrasi i slično, pa sekaže kako se jelo i ukrašavalo sebe i svoj interijer /eksterijer. Pa se pronañu nalazišta sa obućom od jednogmetra, toljagama od nekoliko metara, mačevima, štitovima,zdjelicama i ukrasima starim preko 100 tisuća godina,kostima prosviranim vatrenim oružjem starim 40 tisuća ilubanjama rezanim savršenim laserskim rezovima starim250 tisuća godina i procjeni se da nije pametno davati vantakve informacije, jer je nemoguće da su prije živjeli divovi ilineka ili neke naprednije intraterestrijalne iliekstraterestrijalne rase. Pa tko će normalan u to danasvjerovati?!? U egipatskom hramu nalazi se slikovno pismočiji jedan redak možemo vidjeti u uvodu u povijesne emisije,u obrazovnom programu, u čitankama i enciklopedijama...

Interesantno je da se dva slikovna redka ispod nalazi likkoji teško da liči na Egipčanina iz tog doba, ali čudnovato ličina one male sive / zelene kakve su mozda našli u Roswelluprije 60 godina i čije nas velike insektoidne oči gledaju samajica, bedževa, torbi, bilježnica, knjiga, stripova, serija,reklama i filmova. To se ne uklapa u povijest kakvu znamo ai tko će normalan u to vjerovati? Pazite, ovo nisu rekla -kazala priče, nego kontroverze o kojima se danas možepronaći puno vizualnih, audio i opipljivih činjenica. Ipak,`gos`n doktori` (kako narod u nas zna reći za svakog tko imaviše od 16 razreda škole i koristi se terminologijom iz nekih`čudnih i zastrašujuće debelih knjiga`), rekli su da su togluposti i priče za malu djecu.

Interesantno je koristiti termin glupost u kontekstu povijesti,u svijetu gdje se ljudi ne mogu složiti da li je svijet nastaoevolucijom ili ga je stvorio Bog. Ili je u pitanju bilo neštotreće. Samim tim, riječ dokaz je strahovito gruba riječ i vanpravnog konteksta (kod nas ni to!) nema nikakvu težinu.Dokazi su u naučnom svijetu, poput šturog Millerovogeksperimenta iz 1954. godine kojim je `objasnio`Primordijalnu Juhu i stvorio model nastanka života na Zemlji,i masa sličnih `dokazanih` teorija, zapravo nisu ništa drugodo pukih - teorija.

Opće prihvaćenih? Da. Dokazanih? Ne. Nema konkretnihdokaza tko je gradio piramide, odakle u pustinji erozija naSfinzi procjenjena na minimalno 12 000 godina, nastalausljed, pazite sad - kišnih oborina koje su Sfingu obasipavaletisućama godina. U Egiptu - da, ali pustinjskom i općepoznatom Egiptu kakav je opisan u čitankama - ne. Plato uGizi nalazi se ispod dobrog dijela pustinje i predstavlja ravnupovršinu debelu nekoliko desetaka metara. Uglavnom, pomom mišljenju... i piramide svugdje po svijetu i Sfinga i

kipovi na Uskršnjim Otocima i Machu Picchu i Stonehendge iJerichon i još masa drevnih grañevina nije gradjena uvrijeme kako piše u čitankama i na način kako piše učitankama.

Masa i masa artefakata diljem svijeta upućuje na jednučisto drugačiju povijest od konvencionalne, koja se nijemijenjala ni za slovo od 30-ih godina prošloga stoljeća. Ovoje doba interneta gdje su svi podaci manje vise dostupni udoba naručivanja bilo koje teško nabavljive i necenzuriraneknjige iz inozemstva, pošto na televiziji, u novinama ili udostupnim knjigama na ovim prostorima nećete saznatigotovo ništa ili ćete saznati strahovito malo. Sustavvjerovanja i predrasude su jedno. Proučavanje i potencijalniargumenti su nešto sasvim drugo."

TRI: Može li dvorana primiti studentaviška?

Farhida je nesigurno koračala hodnikom i zaustavila seispred masivnih, spužvom prekrivenih i kožom obloženihdvodjelnih vrata sa nizom malih nitna, rasporeñenih podužini i širini cijelih vrata, u sitnim redovima koji su seukrštavali, razilazili, ukrštavali i ponovno razilazili,ostavljajući vizualan dojam da se radi o redovima posloženihsmaragda na nekom mističnom brežuljkastom području.Približi se samim vratima i oslušne prije nego odluči da li dapokuša ući ili ne.

"Još uvijek je svijest mjerna jedinica za opservacijuotvorenim očima", čuo se iznutra duboki šekspirijanski muškiglas nalik na Sean Connery-ev. "Možemo li opservacijskimprocesom kroz vlastitu unutarnju dijelektiku doći dokonkretnih zaključaka, u vezi, na primjer, vjere i religije? Bilobi interesantno pokušati. Religija i vjera, za početak, nisuisto. Vjera je stvar pojedinca. Religija je dogmatskoprezentiranje segmenata vjerovanja putem simbolike iliinicijacije. Simboličke vjerske knjige trebaju se tumačiti nanačin simboličkog i literarnog proučavanja, dok suinicijacijske knjige bazirane na konkretnim činjenicama. Ijedno i drugo ima similarnu karakteristiku, a to je sustavvjerovanja. Svaka religija je sustav vjerovanja čija snaga iproširenost ovise o broju onih koji vjeruju u odreñen religijskisustav."

Odlučila je ući. Polagano u tišini odškrinuvši vrata, nañe sena ulazu u najveću dvoranu na cijelom učilištu.

"Dogma je ono što jednu religiju u očima svojih sljedbenikaželi prikazati jačom ili iskrenijom religijom od drugih religija.U današnje vrijeme okruženi smo dominantnim i manjedominantnim religijama sa mnoštvom interpretacija jedne teiste stvari - čovjekov položaj u odnosu na Boga. Svakareligija tumači drugačije čovjekov položaj a drugačije Boga.Opet, jedna im je stvar zajednička, barem većini, a to je dase gotovo svih Bogova treba bojati ili strepiti pred njima.Ukoliko pojedinac to smatra grotesknim, bizarnim i pomalobolesnim, pojedinac se proglašava heretikom ili baremateistom. Prije se za to spaljivalo i kažnjavalo. Danas se upojedinca upire prstom. Ako ništa drugo, barem smo semakli sa mrtve točke."

Smijeh u dvorani. Farhida se zbunjeno osvrne oko sebe unadi da će pronaći neki slobodan stolac da što prije sjedne u

njega i izbjegne neugodno pitanje profesora što radi naseminaru neprijavljena... Stolca, naravno, u prepunojdvoranetini nije bilo. Odlučila je ipak zatvoriti vrata zasobom, ovoga puta sa vanjske strane.

Prekasno...

"Kolegice", začuo se glas predavača, "možete sjesti u prvired. Kolege će vam napraviti malo mjesta u klupi."

"Hvala", reče i spuštene glave krene prema prvomovalnom redu katedre od tridesetak i nešto ovalnih "katova".Sjedne pored kovrčavog mladića koji joj se ugodno nasmiješipomaknuvši svoje stvari na svoja koljena. Farhida uzvratiosmijeh i sjedne.

"Religije su obično nastajale kombiniranjem starijih religija.Kršćanstvo je, recimo, nastalo spajanjem judaizma,gnosticizma, feničke religije i (kasnije) učenja Isusa Krista,za što se pretpostavlja da je zbir starih znanja ezoterika(dobrim dijelom Esena) kroz stoljeća, pa čak i tisućljeća prijeKrista. Kao i ostale religije, odbacilo je neke `sitnice` poputgnostičkog učenja da Bog nije bilo jedan, već da ih je biloviše – Bog i Antibog. U Gnostici je Jehova, to jest JHWHproglašavan demonom ili zlim Demijurgom. Zato se gnostikadanas proglašava herezom, a Katari zbog nje u Srednjemvijeku bili pogubljivani. Takoñer, ovo ima veze sa još jednom`herezom` - hermeticizmom, doktrinom starom (kako nekismatraju) nekoliko tisuća godina (stari Egipat), u kojoj sespominje zli demom Y (YHWH?) koji je obmanuo Mojsija(kojeg neki zapisi danas proglašavaju visokim svećenikomegipatskog Kulta Zmije, sa time da Mojsije nije bilo ime, većreligijski status - Moses). Znači, ili je Biblija u pravu...iliJehova nije bio pravi Bog. Ja samo impliciram. Neprejudiciram ništa i držim se golih činjenica a na vama je da

zaključite svatko za sebe."

Profesor Zahr uputi pogled prema Farhidi, no bez imalonaznaka bilo kakvog čuñenja ili negodovanja zbog njezinogupada na predavanje. Pretpostavljala je da je profesor dosada zasigurno svoje studente upoznao barem po licima.

"Izmeñu Starog i Novog Zavjeta postoje mnoge razlike. Unajblažu ruku, Novi Zavjet je malo `mirniji` od Staroga. Jesteli znali da je najčešće korištena riječ u Starom Zavjetu nakonriječi Bog - riječ krv? U Starom Zavjetu opisano je mnogokrvavih rituala, feničkih običaja zazidavanja i ubijanjanovoroñenčadi u `slavu` Boga itd. `Tijelo Kristovo` i `KrvKristova` nisu ništa drugo nego sinonimi za kanibalizam, dokje oltar još uvijek (makar samo simbolično) sinonim zažrtvovanje. Interesantno je da većina velikih religijskoopredjeljenih ljudi danas živi potpuno suprotno načelimaBiblije. Iskreno, ne vidim koliko je to u skladu sa duhovnošćui koliko moraju biti jaki argumenti da sve gore navedenostave u isti pretinac sa istom?!

Ostale religije rade na sličnom principu, no opet, anomalijemeñu njima smatraju se krucijalnim segmentima zbog kojihse vode ratovi još i danas. Znači, da bismo shvatili duhovno,moramo shvatiti šta su to bol i patnja. Ako nas već kojimslučajem i zaobiñu u životu, moramo dobro promisliti kakoda si ih sami natovarimo na vrat ili ih barem privućemo nasebe. Osobno, smatram da je duhovnost starija od bilo kojedanas poznate religije i da je više vezana uz individualanrast čovjeka nego uz dogme i doktrine koje se nameću kaoduhovnost."

JEDAN: Ksander ustraje na Gavinu potpunonepotrebnom razgovoru!

"Ti ljudi nazivali su se Organski Portali."

"Prema nekim materijalima, viši entiteti odobrili su ovučudnovatu i bizarnu emanaciju, pretežito za to da bi ljudi sarazvijenom dušom gradili svoja iskustva na mnogimpreprekama". Gavinu doñe da jednostavno kaže: "Odjebi,pusti me, imam posla", ali se suzdrži i mirno priupita: "Taantipod teorija...nije li malo previše predvidljiva u svojojbipolarnosti?"

"U jednu ruku je", kaže Ksander neutralnim tonom.Konzola ispred koje je sjedio prikazivala je dugu istančanukonveksnu zraku bjeline, kako se proteže od Treće Ravninedo Pete Astralne Sobe. Ispresjecane pruge blještećih obrisai kontura bilo je strahovito teško razabrati pod ovim udarnimvalom bijele svjetlosti na granici dimenzija. Gavin maknepogled sa konzole. Oči su ga uvijek lagano pekle, makarsamo bacio letimičan pogled na ekran konzole. Unatoč svimzaštitama, kako u konzoli, tako i u rožnici svakog članamalene posade koja je radila na periferiji treće ravnine,pečenje oči prilikom gledanja u disperziranu BožanskuEnergiju, bilo je neizbježno. Ksander je imao tu, nazovimo jepovlasticom, da ga je svaki tren obišlo neko od Sibius Anarbića, prelazeći dugim sjajnim prstima preko njegovih očiju ičela. Ksander je u nekoliko navrata spomenuo da mu na tajnačin vraćaju vid u primarno stanje i ujedno rade balans ućelijama rožnice, koje mogu postati lagano oštećene nakonpet minuta provedenih u intenzivnom gledanju svjetlosti.

"Dobro", reče Gavin gledajući ključ u ruci. "Kakvo jezapravo tvoje mišljenje o tome?"

Ksander ga pogleda neutralnim pogledom.

"Moje misljenje podudara se sa razmišljanjem koje sampronašao u jednom predavanju na koje sam naišao nainternetu, nekoliko godina prije Konačnog Pomaka", reče.

Izvadi iz donjeg pretinca masivnog stola kristalnu rešetku,promjera nekoliko centimetara. Proñe dlanom preko plošnogdijela. Cijelu prostoriju ispuni dubok, muški mono filtriraniglas, kao na nekom malom prijenosnom mono radioprijemniku prije Konačnog Pomaka.

- - - - -

"Prvo, da se razumijemo. Da se možemo kvalitetnopozabaviti ovim problemom, moramo imati barem osnovnoznanje iz psihologije, parapsihologije, genetike, okultizma,psihopatologije i poznavanja fenomenologije primitivizmakroz životno iskustvo i rad sa osobama koje pate odpsihopatije, sociopatije, niskog postotka emotivneinteligencije, agresivnosti, bezobzirnosti i primitivizma.Moramo još i poznavat fenomen hladnokrvne ambicioznostiu pogledu bezobzirnog uspinjanja na društvenoj ljestvici,lažni elitizam i apsolutni nedostatak interesa za bilo kakvopodručje ljudske djelatnosti od kojega se nema koristi.

Tek onda se može načeti ova tema, ali samo načeti.

Možda bi najbolje bilo kada bi riječ organski portalzamijenili sa `osoba koja nema nikakvih izraženih emocija`.Tad bi se mogli pozabaviti čistim područjem klasičnepsihoanalize.

Vjerujem da ste se sa takvim osobama susretali u životu.Zamislte porodičnu situaciju gdje jedna osoba sustavnomaltretira porodicu, dovodi druge do ruba živčanog iemotivnog sloma izazivajući u njima frustracije.

Vjerujem da bi se i ovdje moglo naći primjera. Ako ne,onda ste vjerojatno upoznati sa tuñim primjerima.Maltretirane osobe često su pronalazile argumente ne bi liopravdale postupke partnera, bračnog druga, sina, kćerke,oca, majke, djeda, bake itd., a ti argumenti se često sastojeod nabijanja frustracija sebi i pronalaženja krivnje u svojimpostupcima, čak i kada niti jednom riječju nisu dali drugojosobi razlog da učini to sto je učinila, bilo da se radi overbalnom maltretiranju ili fizičkom. Uzimam model porodicejer ga je najlakše za shvatiti.

Izmeñu maltretirane osobe i osobe koja maltretira javlja seodredjeni sado - mazo odnos. Maltretirana osoba koja uspijeshvatiti u kakvom se govnu nalazi i kad joj ponestane`argumenata` za predbacivanje sebi, teškom životu osobekoja je maltretira i kad shvati da sa drugom osobom neštodebelo nije u redu, počinje traženje pomoći. Pomoć ćevjerojatno dobiti od osobe koja se nalazi u sličnoj situaciji,znači potlačenoj, ili osobe koja po katakteristikama odgovaraosobi koja je maltretira. Ima i treća opcija, ali na to ću doćimalo kasnije.

Osoba koja se nalazi u sličnoj situaciji kao maltretiranaosoba, neće moći problem sagledati `izvan kružnice` negoće gledati okvir iznutra i zamišljati, kako da na temelju svog

iskustva pomogne osobi koja joj se obratila za pomoć. Poštosvi znamo da se savjeti dijele na temelju osobnog iskustva,ta osoba će vjerojatno dati savjet u stilu `proći će to / imajstrpljenja / ni meni nije lako / takav je život itd.` Kao osnovno- život nije takav !!!!!!! Svatko u životu gradi svoju kuću, pišesvoju knjigu i snima svoj životni film. Sami odabiremo kojećemo glumce uzeti u film i koga ćemo otpustiti iz filma - prijeili kasnije. Druga opcija u traženju pomoći bila bi tražitipomoć od osobe karakterno slične osobi koja maltretiradruge - pretpostavimo prijatelja dotične osobe, kuma, brata,oca itd.

Ta osoba nalazi se u svom krugu omeñenom kružnicomspoznaje o vlastitom iskustvu i dat će savjet tipa - `mimuškarci - žene smo malo impulzivni / znaš da dolazimo izloših porodica / znaš da smo rasli na ulici / znaš da smo biliu ratu / znaš da je on - ona u dubini duše dobar čovjek itd. ".Opa...upsi dejsi...faktor sentimentalnosti. Najgori mogućifaktor samozavaravanja i zamagljivanja emocija i stvarikakve one zapravo jesu - grañenje kule od karata i stvaranjekaotičnog singulariteta. Sentimentalnost - neprijatelj pravihemocija, neprijatelj svijesti i neprijatelj istine. Najjače oružjeljudi koje drže druge ljude u inferiornom položaju. E dakle,ako niti to maltretiranu osobu ne pokoleba, što je jako malovjerojatno, postoji i treća mogućnost.

Traženje pomoći od državnih organa. Osoba koja to učinivjerovatno je već toliko očajna i svjesna da svoju sudbinustavlja u nepoznate ruke - socijalnih radnika, psihologa,sudaca, tužitelja, odvjetnika itd. E sad....Osobe koje rade utim ustanovama takoñer su od krvi i mesa i takoñer imaju uživotu jednu funkciju - onaj koji tlači ili onaj koji je potlačen.Savjet tih osoba vrtit će se unutar spomenute kružnice.Rijetki su trenuci da unutar ove tri opcije pomoći postoji ičetvrta - osvještena osoba koja jako dobro poznaje um

primitivne osobe, lišene emocija a takoñer i maltretiraneosobe rastrganih emocija tokom dugog niza godinanametnute krivnje i sentimentalnosti. Osoba koja to može,zna koliko je teško izvući drugu osobu iz začaranog kruga ilijoj dati savjet kako da to učini bezbolno po maltretiranuosobu.

Znači, ta je osoba svjesna rizika, jer ta osoba poznajesposobnosti i mogućnosti, kao i namjere osobe kojamaltretira drugu osobu. E sad, dolazimo do pitanja: zarzaista postoje ljudi koji dugi niz godina maltretiraju drugeljude psihički, emotivno i fizički, do tog stupnja da su samiuvjereni kako rade ispravnu stvar i kako druga osoba tozaslužuje, držeći drugu osobu u stanju konstantnogmazohizma? Kako netko može dići ruku na osobu koju voli iprema kojoj gaji osjećaje? Kako netko nakon što povrijedidrugu osobu nije svjestan, nakon učinjenog, što je napravio?

Kako netko iz dana u dan može imati prema drugoj osobiodnos gori nego prema mački ili psu?

Zapitajte se - i da nehotice povrijedite drugu osobu, kolikobi vam trebalo vremena da shvatite što ste učinili?

Možete li fizički povrijediti drugu osobu? Teorija da svaki`štap ima dva kraja` pa tako i životne sudbine bračnihdrugova, ljubavnika, prijatelja, poslovnih partnera itd, rijetkoje kad ispravno postavljena teorija. Brak je tu najočitiji iodnosi unutar porodice, pošto imamo klasični 24/7 životnireality show gdje netko može masku držati 8 sati dnevno,koliko vremena obično provodi na poslu, pa otići upravo u tuporodicu i istrest svoje frustracije. Došli smo i do frustracija.Da li su frustracije glavni razlog zašto netko sustavno igodinama povreñuje drugu osobu ili osobe? Neka digne rukutko od nas nije bar na neki način isfrustriran??? Dakle,

frustracije i nisu neki presudni faktor u vezi ponašanja nekogpojedinca.

Jest da mogu biti, ali nisu uvijek razlog. Štoviše, frustracijeviše vode u fazu zatvorenosti, preispitivanja sebe,preodgajanja svojih mana i nedostataka, nego sustavnogmaltretiranja osoba koje volimo. Pa što je onda u pitanju? Očemu se radi? U čemu je problem? Žene i djecu tuku svi -radnici, doktori, policajci, akademici, umjetnici... A opet,`pripadnici istih društvenih klasa` ne tuku žene!!! Nasilnici suu odredenom postotku iz loših porodica i neke je odgajalaulica i popravni domovi. Drugi su to sve prošli pa nemaltretiraju!!! Ovi prvi nisu izvukli životne pouke, a drugijesu??? Pa kakav to, doñavola mora bit čovjek da godinamamaltretira drugu osobu jer nije izvukao pouke? Pa što takvogčovjeka razlikuje od nekog grabežljivca??? To što zna čitatii pisati? To što zna govoriti? Ili se čak stručno izražavati iimati visoki društveni status? Ako u većini slučajeva nijeodgoj, porodica, društvo ili ništa slično??? Pa, pobogu, što jeonda ??????? Znači da sa tim osobama nešto suštinski nevalja!!! Ako ne valja, treba ih hospitalizirat. Ali čekajte malo,doktor koji će ga kontrolirat može biti i gori od njega -profesionalno šarmantan, elokventan a kod kuće čistasuprotnost.

Odakle taj Doktor Džekil / Mister Hajd sindrom kod velikogdijela muške i ženske populacije??????? Neka se i zbrinedoktor. Njegov karton da sa njime nešto nije u redu dobit ćeravnatelj bolnice. Što ako je i on takav? Što ako se toproteže do predsjednika, kraljeva, biznismena, pa do ljudi izsvih slojeva društva??? Da li se proteže ?? Protežese...itekako se proteže! Pazite, ljudi koji maltretiraju su oni saočitom greškom `u programu`, jer njihova djelovanjaokupljaju oko sebe svjedoke, iako sve većinski završi `in thefamily` ili unutar uskog kruga ljudi. Tu i tamo izbije skandal,

pa se svi čude. Ali to je rijetkost. To su najočitiji primjercipopulacije koja je emotivno `gluha` na podražaje vlastitihemocija, morala (onog pravog) i granice do kuda sežesloboda pojedine osobe - znači - uzimaš drugom slobodukada mu radiš to što on / ona ne želi i kada ga / ju prisiljavašna nešto.

Čak i kada verbalno nedaš godinama nekom doći do zrakavrijeñajući njegov intelekt. E a sad...što sa osobama kojeimaju masku kod kuće a rade skrivene poslove dapovrijeñuju druge (od maltretiranja, lišavanja života itd.). Štosa onima koji su uzorni gradani, uzorni očevi a jednomodlukom pometu živote tisuća ljudi? Zapitajte se, da li ste tou stanju? Da li ste u stanju pregaziti drugu osobu radivlastitog napretka? Ako jeste, zašto? Volite li pritom osjećatinekakvu moć, dominaciju ili nešto treće? Ili nalazite sebisavršena opravdanja za tako nešto??? Ako nalazite, koja suto opravdanja??? Osveta? U redu, netko vas je povrijedio umladosti pa se sad svetite?

Istoj osobi, ili svima? Ako imate imalo obzira, koliko ćevam trebati da shvatite da to nije u redu? Dan , dva, mjesec,postupak, dva, 100? Cijeli život? Masa postupaka? Uništiliste živote drugih radi vlastitog napretka?

Uzrok ovoga tipa nekad leži u nekim stvarima, ali nije praviuzročnik? Što je pravi uzročnik?"

III. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI,INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG

"Svijest je sukobljena sa mnogo čime, pa bi tako mogli rećida je od prvih dana čovječanstva suočena sa ljudskomglupošću. O ovome bi se dalo pisati godinama ipretpostavljam da se tema još ne bi iscrpila. Od samogaosvita čovječanstva glupost prati ljudski rod kao sjena.Povijest nas ne uči životu, kako se kaže, već ljudskojgluposti i začaranom krugu ljudskih grešaka iz kojeg sečovječanstvo nikako ne može iskobeljat. Religija nas učiponiznosti i strahu od svega i svačega. Magijski okultizamnas uči da je čovjek Bog glavom i bradom i da je sputanjedino zakonima koje sam smatra bitnim ili nebitnim. NewAge nas uči da zatvorenim očima prolazimo kroz život,meditiramo po cijele dane, izigravamo gurue, širimo ljubav idijelimo je šakom i kapom i još da gledamo da pritom nešto izaradimo. Sport nas uči da ako ga već ne treniramo, ondabarem da ispijamo hektolitre piva i uživamo u pasivnosti,promatrajući isti. Razni mladenački `buntovni` pokreti učenas da droga širi svijest više nego alkohol. Postoje teorije”,profesor Zahr podigne glavu prema razredu, “da je doktorHoffman radio za CIA-u, a da su Leary i McKenna biliplaćeni od američke vlade da stvore hippie pokret.”

“Ma da?!”, začuje se sarkastičan komentar iz zadnjihredova. Zahr odluči izignorirati komentar.

“Umjetnost nas uči da ne uživamo u njoj nego da jeseciramo, dijelimo na pravce i podpravce, stvaramo od sebeljubitelje jedne a mrzitelje druge vrste umjetnosti. Dijelimo sena klase, kaste, elite, gledamo drugima u dvorišta asakrivamo smeće u svome. Svi smo tako prokleto fini izvančetiri zida a licemjerje i lažni moral samo su nepoznate riječiu rječniku. Da bar. U stvari, sve oko nas uči nas da sepriklonimo nečemu. Ako se ne priklonimo ničemu, opet,

društveno bi mogli pristupiti u tor anarhizma iliantiglobalizma, religijski u tor ateizma ili hereticizma,sociološki u tor nihilizma ili mizantropije.

Kakvi god da bili, za nas već postoji specijaliziran tor.Možemo biti takoñer i veliki ljubitelji takozvanih `teorijazavjere` i tražiti sve ono što nitko prije nas nije tražio. Znači,ljudska rasa voli stereotipe. U južnim djelovima SAD-a još idanas većina mrzi crnce. Paradoks je što je mržnjastereotipne prirode. Boja kože nije. Ako ne želimo biti dio nitijedne religije, ajmo naći za sebe adekvatnu sektu. Ako nitito, ajmo naći nekog duhovnog voñu, nekog gurua koji ćenam `otvoriti oči`, `ponuditi istinu` i `odvesti nas na praviput`.

Kad ljudi shvate da je put svakog pojedinca unikatan put ida pojedinac čim počne tražiti put po kojem netko drugi većhoda, gubi svoju svrhu, možda homo sapiens postane neštoviše. Nema argumenta, zapamtite, NEMA argumenta zaskretanje sa svog puta i prihvaćanja kolektivnog načinarazmišljanja. Traženje bilo kakve koristi osim vlastiteduhovne satisfakcije već je u startu osuñeno na propast.Samim time ljudi postaju hodajući zombiji. Kada čovjekizgubi Duh (Spirit), život mu je izgubio smisao.

Bilo kakvo prihvaćanje nekakvog defaulta (prečca) je samopriznavanje vlastitog poraza. Zato nije ni čudo što je današnjisvijet - svijet primitivizma, koji se nije promijenio od vremenaspilje i, svijet ljudi bez Duha. Zato se nemojte začuditi kadajednom otvorite oči i u nevjerici počnete pored sebepromatrati majmunolike spodobe sa toljagama i humanoidnekontejnere tupih, praznih i ispijenih pogleda. Da svatkopogleda samo malo dalje od nosa, umjesto da pronalaziisprazne isprike i kvazi argumente, vidio bi da ovo o čemupišem i nije toliko daleko od istine.

Mediji od ljudi čine samo ispraznu materiju koja se nerazlikuje od materije onoga što drže u ruci i iz čega piju.Nekad su ljudi (iako nepotrebno) ginuli za političke ideale iposvećivali svoje živote (iako nepotrebno) ciljevimapostizanja promjena (bar su oni tako smatrali). Danasmladež strepi što će im se dogañati sa idolima koji dvatjedna drže mikrofon u ruci (glazbeni idoli i natjecanja),provode tri mjeseca u Orwellovskoj dekadenciji (bigbrotheri), ili u teenagerskim serijama izlažu svoje mladeživote opasnosti, gubeći se po odjeljcima robnih kuća iizbjegavajući opasnosti koje vrebaju u ulicama punimmodnih dućana.

Dakle, glupost i dekadencija očito imaju mnogo togazajedničkog, a ljudi vole i jedno i drugo. Uskoro ćemo sedijeliti u alfe, bete, game i delte i čika Huxley neće moratčekat još 6 stoljeća da dekadencija poprimi punu formu i svenas asimilira. Ako to prije nje ne učini Borg.

Dakako, ovdje ne mislim samo na mašinsko / ljudskuformaciju koja želi uništiti ljudski rod u tv serijalu i filmovimaStar Trek, već i na mašinsko / ljudsku formaciju u svakomnesvjesnom čovjeku, koja prijeti da uništi sve ono ljudsko unjemu. Čovjek je odabrao ovaj život da uči i da se razvija. Pomogućnosti da nauči što više na svom duhovnom putu, dadaje maksimum sebe drugima i ne traži ni minimum drugihza sebe. To je ona umjetnost, onaj plamen unutar svakogpojedinca. Umjetnost i plamen koje svojataju sve religije,pritom zamijenjujući čovjekov uzvišen položaj u Kosmosu začovjekov ponizan, puzajući, licemjeran i gotovo bezdušanaspekt izdaje, kako drugih, tako na kraju i samog sebe.

Sve se vraća, poput jednog ogromnog i nevidljivog njihala,samo što je ljudsko stado previše slijepo u traženju

posljedica nego u razboritom sagledavanju uzroka. Tako danimalo ne čude ljudski odnosi koji se do dana današnjegnisu promijenili ni za dlaku i jedino što ljude sputava da jednidrugima ne ulaze u kuće, ubijaju jedni druge i još više lažujedni drugima u lice, su sami zakoni koje su izmislili samiljudi. Ne zaboravimo da homo sapiens mora biti dio nekogrepresivnog sustava sa nizom strogih zakona jer bez njih onne bi znao što smije a što ne smije. Znači, čovjeku drugimoraju pisati zakone jer on nije svjestan osnovnih moralnih ihumanih načela.

Čovjek na taj način može slobodno meñu četiri zida raditišto hoće, sve dok nije podložan djelovanju ljudskih zakonana njega. To je stvarno žalosno. Neki će tvrditi - `pa društvoje takvo, od samoga početka...probudi se iz iluzije!`. Mojodgovor bio bi - `to nije argument nego golo prihvaćanježalosnog i dekadentnog stanja u koje se ljudski rod uvalio ipo kojem se ne razlikujemo od nojeva koji imaju glavu upijesku ili neke pasivne životinjske zajednice...poput kokošikojima je bitno samo da kljucaju, hodaju unaokolo i tu i tamosnesu neko jaje. Ili stada ovaca ili nekog goveda, koje šutkeu toru prihvaća sve što mu se nametne`. Znam da u ovomeima više literarne simbolike, nego li konkretnih činjenica,ali...ljudi su već naučeni slušati o sebi kao o stadu i kao onečijim slugama, tako da ne vidim zašto bi to trebalo ikogazbunjivati ili vrijeñati. Ne zaboravimo, najviše boli ono čegase bojimo ili što želimo maknuti od sebe a nikako to daučinimo".

"Ispričavam se, profesore, ali kakve konkretno vezeljudska pasivnost ima sa Borg formacijom? Nije li ta parabolauzeta možda u krivom kontekstu?", student iz drugog redanespretno ustane da bi, valjda zbog neugodnosti, većslijedećeg trenutka brže bolje sjeo. Zahru se ovo pitanjeučini potpuno suvišnim i besmislenim.

"Kakve to sve ima veze sa Borg formacijom? Itekakve.Ljudi su već asimilirani od samih sebe jer su slijedili druge.Velike ideje čiji su predvodnici bili veliki slijepci samo su serazvile u smjeru koji je bio jedini i logičan za slijepce kojiprate glavnog slijepca, koji opet prati nekog većeg slijepca.Na internetu sam vidio jednu divnu izjavu o položajumodernog čovjeka u društvenoj hijerarhiji. Čovjek je opisankao biciklist koji pognuto gazi one ispod sebe. Da neko pitačovjeka zašto je pognut pred ili pod nekim - ne bi znao. Daga netko pita zašto gazi one ispod sebe - ni to ne bi znao.Znači, čovjek nesvjesno radi stvari i povodi se za većinom.kako religijski, tako i društveno, kulturno itd. Kao majmun. Uzdužno poštovanje majmunima, kokošima, ovcama i govedu,ipak uzrečice ostaju uzrečice. Jedna od njih je - `majmunradi ono što majmun vidi`.

Interesantna je takoñer jedna uzrečica, na mnogimmjestima slikovito objašnjena i ilustrirana - `niti vidim, nitičujem, niti govorim`. Interesantno je da svi vide, svi čuju i svigovore. Pitanje je samo - što to?"

Zahr pogleda prema djevojci koja je zakasnila napredavanje i koju nikada do sada na predavanjima nije vidio."Toliko pozorno prati predavanje, odkako je došla, da bičovjek mogao pomisliti da je došla ne zbog predavanje,nego zbog ruševine poput mene", pomisli i razvuće usta ulagani smiješak, nastavljajući:

"Čovjek se i nesvjesno povodi za masom, svojski setrudeći da njegov vlastiti sustav vjerovanja i vlastitapercepcija budu toliko u skladu sa sustavom vjerovanja ipercepcijom drugih, da me iskreno čudi što još postoje čak ineke jezične razlike u potpuno istovjetnom pristupu različitimili istim stvarima, bilo da se radilo o sociološkom, religijskom

ili duhovnom aspektu. O Bogu se kroz tisućljeća vodemnoge kontroverze. U starim religijama bili su Bogovi. Zatimse uvelo monoteizam i jednog Boga. Zatim su to napravile isve ostale kasnije religije. Danas se smatra da u višeBogova ili Božanstava vjeruju jedino tamo nekakvi`sotonisti`, `pogani (pagani)` i ljudi upitne inteligencije. Ok,ajmo ovako...karakteristike više Bogova nekad, pridodane sukasnije samo jednom Bogu.

Ajmo poći od aspekta da su prije Bogovi bili svakojaki -dobri, loši, pa malo dobri pa malo loši, pa malo osvetoljubivi,pa malo nagli kao djeca, pa ratovali izmeñu sebe, pa ratovalisa čovjekom, pa svojatali čovjeka za svoje više ciljeve...Uglavnom, ako su te sve karakteristike prešle na samojednog Boga (u svakoj religiji više manje), meni je osobnoonda žao tog Boga, jer mu je pridodano više ljudskihkarakteristika nego bilo čega drugog. A pazite sad, Bog jeSvemoguć. Znači, Bog se može ponašati poput najgoregprimitivca, nareñivati Mojsiju da napravi pokolj u dva sela`bezbožnika`, osuñivat one koji nisu na `njegovu sliku` i joštražiti od onih koji `jesu na njegovu sliku i priliku` da klečepred njim i na `koljenima pognute glave uñu u njegovokraljevstvo`. Meni je, moram priznati, iskreno žao takvogBoga. Ako je Bog stvarno takav, onda bolje nismo nizaslužili!!!

Problem je u tome što se u religijskim zapisima ne radi oBogu, već o skučenoj i uskogrudnoj ljudskoj interpretacijiBoga, prezentiranoj putem srednjovjekovnih kleričko /dogmatskih spisa čija se interpretacija nijemijenjala do dana današnjeg. Koliko ja znam, Srednji vijek jedaleko iza nas. Ili možda nije?!?

Onaj tko tvrdi da može pojmiti Boga, za moj pojam jebudala. Onaj tko tvrdi da mu je Bog `naredio` da napravi neki

ratni pohod Njemu u slavu, za mene je psihopat iumobolesnik. Ljudi sva ova stoljeća i tisućljeća nisu ništaradili u slavu Boga ili u ime Boga ili Bogova. Radili su to uime svoje slabosti i onog sto bi se moglo nazvati zlom unjima. Osnovni ljudski problem je što ljudi danas Pape slavekao same Bogove, što dovoljno govori o tome koliko smo semaknuli od Srednjeg vijeka. Štoviše, imamo i NovuInkviziciju, samo što se malo drugačije zove. Ljudi i daljepuše sve i svašta ko u Srednjem vijeku. Ako je tako, nek imje sa srećom. Mene, molit ću lijepo, izdvojite iz toga.

Interpretacija Boga trebala bi biti uvjetovana slobodnomvoljom i zaokružena percepcijom svakog pojedinca. U tomese razlikuju vjera i religija. U percepciji. Vjera jebezograničena percepcija individualnog. Religija jeograničena percepcija kolektivnog. Sve što je kolektivnopredstavlja fenomen stada omeñenog granicama tora. Da liljudima trebaju torovi? Da im ne trebaju...ne bi ih imali.

Ljudi će vjerovati u svašta što im se na adekvatan načinprezentira. Neki će to raditi svjesno. Neki potpunonesvjesno. Ova druga skupina ljudi mnogo više zabrinjava,jer istima se može, unutar njihove naivnosti, prodati iservirati sve i sva. Od igle do slona. Najnepotrebnija stvar,nakon neke glamurozne reklame učinit će se tolikopotrebnom. Najnepotrebniji lijek učinit će se toliko potrebnimi posebnim. Da se netko uvjeri koliko je ljudska ovisnost olijekovima danas sveprisutna, dovoljno je da uñe u prvuljekarnu i uvjeri se na svoje oči i uši kako ljudi kupuju sve štose reklamira. `Ali ja, gospoño jesam bolestan, ali vidite, kaoda nisam, jer ja uzimam koldreks`. Koliko ja znam, čovjekkada ima temperaturu, najbolje je da preleži u toplomkrevetu, odmara se, pije puno C i ostalih vitamina.Temperatura je, takoñer, koliko znam, odgovor tijela nanešto toksično za njega, što je došlo izvana i predstavlja

prirodan tjelesni proces obnove i regeneriranja organizma.

No, uzevši nešto što umiri taj proces u rekordnomvremenu, da čovjek ne bi trebao kod kuće ležati, po mommišljenju, jednako je mazohizmu, jer se tijelo forsira prijenego što završi proces regeneracije. Pretpostavljam da toide u korist modernom robovlasničkom društvu gdje radnikdobije otkaz ako nije `na smrt bolestan`, no u koristpojedinca, definitivno - ne ide. Ljudi kod većine lijekova nitine pročitaju kontraindikacije, niti razmišljaju o tome da jesvačiji organizam drugačiji.

Lijek za jednu osobu može biti otrov za drugu osobu. Netreba biti doktor House da se shvati ova analogija. Takoñer,lijek može biti koristan za jednu a štetan za desetak drugihstvari. Tako ulazimo u začarani krug iz kojeg je vrlo teškoizaći, osobito ako nismo kroz život naučili razlikovati pravebolesti i viroze od čiste hipohondrije. Um je u stanju napravitičuda. Takoñer, u stanju je napraviti čuda i potpunonekorištenje uma.

Samim time, potpuno je svejedno na koji načinrazmišljamo i kako doživljavamo svijet oko sebe. Disati ipostojati očito nije dovoljno. Potrebno se kolektivizirati,ukalupiti svijest i tako kastrirani graditi svoje male iluzornesvjetove unutar velikog iluzornog svijeta nemogućnosti ipotpune dominacije nad svime što je ljudsko. Mislite dapretjerujem? Od kad je čovjek prvi puta uzeo toljagu u ruke(ako ćemo vjerovati evoluciji, iskoristio ju je da postane voñaplemena. Kad je netko drugi htio iskazati neslaganje sasamim voñom, uzeo je u ruke drugu toljagu i `upečatljivimargumentom` pokazao voñi da nije u pravu.

Ako je voña preživio napad toljagom i pri tome izgubioborbu, on se povukao sa vodećeg položaja i nakon što se

povukao, počeo je tražiti istomišljenike koji se više slažu sanjegovom idejom voñenja plemena, nego sa idejom novajlije.Tu nastaje prva oporba. Pa, kad se ukazala prilika, oporbaodlazi u prvu šumu i razmišlja na koji način da skine vlast, nakoju misli da polaže pravo. Nakon cijelog dana provedenog unekoj šumi (prašumi), vraćaju se oboružani drvenimčinjenicama...i uskoro započinje nova, ajmo reći...`rasprava`.I tako u nedogled. Koliko se to mijenjalo do dana današnjeg?Gotovo nimalo. Naravno, metode su sofisticiranije ali suštinaje ostala ista. Doduše, danas postoji ono za što ondašnji ljudinisu znali a zove se demagogija, ali da uz demagogiju nepostoje suptilniji oblici prvobitnih toljaga, e u to me nitko nemože uvjeriti."

Razred se nasmijao.

"Zovite me altruistom, ali nedostatak bilo kakvogsenzibiliteta kod promatranja opetovanih pogrešaka koje seprovlaće kroz povijest ljudskog roda, mogao bi samo bitiznačajka koja krasi one kojima se život svodi na tri osnovnaelementarna načela ljudske materije: `u se, na se i poda se`.Osobno smatram da su neki evoluirali od tog stadija. Neki."

DVA: Nebo

"Zašto se uvijek na kraju, u suštini, uspostavi da život nijeono što mi očekujemo od njega da bude, već ono što on ustvari jest?", tim pitanjem Dafularova djevojka pokušala jeprije nekoliko mjeseci ubiti monotoniju jedneposlijepodnevne šetnje.

Dafularovi svjetonazori mogli bi se nazvati svakakvima,samo ne analitičkim ili metodološkim. Filozovska pitanja: "tkosmo, što smo i kuda idemo", radije je ostavljao nekimočalincima u godinama, zajapurenim u svojim kancelarijamaili predavaonama. "Višak filozofije, manjak seksa", bio jenjegov moto koji je godinama uspješno primjenjivao. Kako uteoriji, tako i u praksi. Ionako svi oni "...alci, intelektualci,činjenica znalci..", samo raznoraznim umovanjima ikojekakvim teorijama kompenziraju nedostatak seksa.Vjerojatno čak i kroničnu nejebicu.

"Hah, ne znam, možda je život nešto daleko kompliciranijenego što se to ljude usude i pomisliti", reče. Iako je nekakoznao da je njezino pitanje bilo više retoričko nego li stvarno.

Nije volio njene pretjerane filozofske analize i promatranjasvake stvari iz kuteva za pola kojih Dafular nije ni znao dapostoje ili ih, najblaže rečeno, nije bio svjestan. Jednomkada joj je rekao da "svak igra sa kartama koje su mupodijeljene i da svatko ima svoj film u glavi", odgovorila muje da je to samo "pokušaj banaliziranja i stavljanja nečeg udomenu solipsizma", tamo gdje "vrag leži u detaljima" i tamogdje je, to nešto, "mnogo dublje i slojevitije nego što tovećina misli". I toga trena, kao i sada, Dafulara je, saoproštenjem, bolio kurac i za pliće i za dublje i za banalnije iza slojevitije. U onom trenutku, kada je zadržao svoju misaou glavu, ne želeći sa Farhidom ulaziti u još jednopotencijalno prepucavanje, Dafular je osjećao da na svojojstrani ima vrlo moćnog racionalnog saveznika - čvrsto tlopod nogama. Sada, kada prestravljen, za razjapljenimustima, ukočen i na ivici infarkta promatra nebo, teško daosjeća išta osim primordijalne paranoje i iskonskog straha.Naime - neba nije bilo.

IV. ANALOGIJA SVIJESTI, NESVIJESTI,INDIVIDUALNOG I KOLEKTIVNOG

"Gledamo li na politiku kao na globalni fenomen njihala ilipenduluma, vidimo da se sve samo klati naprijed - nazad.Gledamo li politiku kao globalni fenomen klackalice koja sediže i spušta i pritom još vrti u krug, mislim da je sve rečeno.Mene iskreno, demagogija ne interesira. Politika bezdemagogije nije politika, već konkretniji oblik sociološkogdjelovanja. Sredinu u svemu tome ne vidim. Ako je netkovidi, neka je pokuša objasniti bez demagogije. Čovjek nemora biti poklonik Žižeka da vidi stvari u svjetlu u kakvomzapravo jesu. No, da li se radi o svjetlu? Teško.

U svijetu oko nas, na žalost, mnoge su stvari otišle tolikodaleko, da se najnormalnije ljudske osobine smatrajuslabostima, a stečene vanjske karakteristike još od dobaprvih ljudi, smatraju nečim najnormalnijim. Netko će reći dasu agresivnost, ugrožavanje drugih i strah, prirodne ljudskeosobine. Taj koji to tvrdi ili nije normalan ili mu je toliko opranmozak da razmišlja i djeluje poput loše programiranogrobota ili hodajućeg zombija iz Romerovih filmova.Psihopatija je, kao, samo nešto što se može naći kodekstremnih slučajeva nad kojima se ljudi zgražavaju, zazločine ili teška maltretiranja koja su pojedinci bili u stanjuučiniti. U novinama izañe svako malo neki stupac o ljudimakoji su negdje napravili nešto strašno...ubili, silovali, mučili. Ito, s pravom, osuñujemo.

No, u Dnevniku nas slike pobijene afganistanske ili iračkedjece ostavljaju prilično nezabrinutima. Ali, kada se neštodogodi u našem susjedstvu, onda se počinjemo zgražavat,proklinjat državu i sustav, tražiti zaštitu, mijenjati zakone itd.Ajde molim vas...pa to je toliko puta viñen i čut scenario daveć bole oči i uši od opetovane ljudske kronologijenebuloznih, bizarnih i groteskno tragikomičnih situacija zakoje jedino potpuno skučeni ljudski um može naćiopravdanja i još ih prezentirati kao nešto potpuno normalno ikao nešto što je dio ljudske prirode. Ako netko u bilo kojojsituaciji ili pod bilo kakvim okolnostima ima porive da ozlijedidrugu osobu ili fizički ili verbalno kroz dugi period, ta osobanije ništa više doli sofisticiranog psihopata koji djeluje uokruženju onih koji opravdavaju njegova djela ili žmire prednjegovim djelima.

Osoba koja sustavno maltretira godinama drugu osobu atraži cijelo vrijeme opravdanja za svoje postupke, nije ništaviše od manipulatora i osobe sa teškim problemom psihe inedostatka empatije. Osoba koja nema empatiju i opravdavase ustaljenim Darwinističkim animalnim doktrinama, kao`zakon jačega` ili `najjači opstaju` i nije za drugo nego da jese smjesti u adekvatan prostor sa sličnima, pa ko opstane,opstane. Ljudski um je u stanju pronaći najnebuloznijaopravdanja za kolektivni somnambulizam, tj. spavanje saotvorenim očima i životnu iluziju za koju misle da jestvarnost.

Možemo li reći da se neki ljudi ponašaju kao da su bezduše? Ljudi svih društvenih slojeva, naobrazbi, boja kože,religijske pripadnosti... Možemo. Itekako možemo! Da nepostoje oko nas ljudi koji kao da su bez duše, ili ajmo reći,kao da im nedostaje empatije, svijet bi bio mnogo ljepšemjesto. Možda ne bi postojale nove vrste cvijeća i možda nebi kao Eloi iz Wellsovog romana `Vremenski Stroj`, trčali po

livadi držeći se za ruke i pjevajući (ne treba ni pretjerivat), alibolji svijet od ovoga nije ni toliko teško zamisliti. Sve dokjedan čovjek ima moć nad drugim čovjekom i zloupotrebljavatu moć, nitko me ne može natjerati da vjerujem da ne živimou doba degeneričnosti i najelementarnije ljudske psihopatije.

Čovjek zbog svega toga ponekad poželi biti izvanzemaljac.Imati razvijenu svijest da može razlučivati što je dobro a štoje loše, što ima neke odreñene duhovne vrijednosti za njegaa što nema. Materijalizam nije jedina sfera ljudskogpostojanja kao što ni materija nije trajan oblik istoga.

Ukoliko vanzemaljske rase postoje (a vjerujem da postoje),ne bi li se trebali zapitati, da li je naša kolektivna svijest ustanju prihvatiti nešto nepoznato i teško objašnjivo?!Stvarno, problemi koji nas okružuju toliko su bitni za našusvijest da je postalo upravo nevjerojatno koliko se ljudizamaraju banalnim stvarima, izmišljaju vlastite probleme,kreiraju svoj odnos i interakciju sa drugima na temeljuproblema i iskustava stečenih u životu, iz kojega nisu izvuklini jednu pozitivnu pouku. Samo negativne. Znam da se inegativne mogu gledati na pozitivan način, ali tu trebapovući debelu vertikalu izmeñu pozitivnih iskustava kojarezultiraju pozitivnim lekcijama, i negativnih iskustava kojarezultiraju pozitivnim lekcijama, pošto u slučaju drugih nesamo da se zanemaruje pozitivna lekcija, nego se sav fokusi svo sjećanje drže upravo negativnog iskustva. Negativnaiskustva i negativna sjećanja, stvaraju - ukoliko nismosvjesni pozitivnih lekcija - bol, neugodnost i strah. I jedno idrugo i treće su niske frekvencije koje utječu na svijest islobodan razvoj svjesnosti."

ČETIRI: Komora

Xeron uñe u komoru ispunjenu svjetlošću i isprepletenimnizom royal plavih zraka, koje su ispresjecale prostor izmeñuSedme Astralne Ravnine i hipersvemira. Uvlačenjehipersvemira uvijek je u krajnjoj fazi predstavljalo dječju igru,iako je Xeron dobro znao da je cijeli proces stvaranja nižihravnina i puštanja protoka svjetlosti koji je trebao stvoritirazne oblike kreacije, bio sve samo ne mačji kašalj. Malanepažnja Čuvara Donjih Ravnina, i ode kompletnameñuravnina sama u sebe, prolazeći kroz točkusingularnosti i implodirajući na drugoj strani. Ovoga puta, sveje proteklo u najboljem redu, izuzev nekoliko znatiželjnihdošljaka koji su prvo promatrali a zatim gledali gdje da u nizutkaju kodove koji bi mrežu istovremeno spojili sa SvemiromKaosa.

Zaštite koje su ovoga puta bile pojačane, odstranile susvaki strani element i vratile energiju koda prema samomizvoru. Eksplozije nadošlih entiteta nije bilo ugodno zapromatrati, no, nužno je uvijek bilo beskompromisno. Uposlove Kreatora, zna se, nitko se ne miješa. Kada Apsolutodluči utkati novu svjetlost u novu Kreaciju, koristivši ČuvareViših Ravnina, onda se nitko ne miješa u Njene / Njegoveposlove. Ona / On najbolje znaju šta rade. Univerzum i sviUniverzumi i PodUniverzumi stvarani su na taj načintrilijardama godina unutar svakog Ciklusa i do sada, taj jezakon funkcionirao, rijetko kada prelazivši preko neke manjeili više vidljive pogreške, koja bi Svemir Kaosa ili neki odsličnih Univerzuma, infiltrirala u matricu glavnog koda. Xeronpovuće svjetlosni niz i lagano puhne ustima rastvarajući niz ipretvarajući ga u ovalni oblik blještavog sjaja, puštajući gada se dalje razvija i kreće prema Srednjim Ravninama.

Njegov posao je obavljen. Prije predaje izvještaja na VratimaApsoluta, preostaje mu još jedino da se spusti do DonjeAstralne Ravnine i proñe kroz Kapije koje je dijele od GornjeFizikalne Ravnine, u čijem meñuprostoru njegova nižasimultanost sjedi pred konzolom i koja je već trebala uvestizraku do Pete Astralne Sobe.

V. REFLEKSIJA SVIJESTI NAMISTERIJE I SVE ŠTO JE NEPOZNATO

"Sve misterije našega planeta, ili bolje reći naše planeteGaie, tj. Zemlje, mogu biti vrlo lijepe za proučavanje, za onekoji pronañu interesa za to ili lijepe za analiziranje iusporeñivanje, za one koji nañu više afiniteta za to. Misterijeljudskog roda i misterije koje su se odigravale paralelno saljudskom evolucijom (ma kakva ona da bila), nisu ništa novoza one koji su barem malo, u odreñenom periodu života,zavirili u neke knjige kojih na našem području i nije bilo bašmnogo, ali dovoljno da čovjek stekne kakvu takvu sliku omitovima, legendama, pučkim predajama, fenomenima iopćenito stvarima koje bi se (još i dan danas) mogle smatratinatprirodnim i neobjašnjivim.

Kao što sam malo natuknuo u prvom dijelu predavanja,nema konkretnih dokaza koji osporavaju da se oko nas i unašoj bližoj i daljnjoj povijesti, kao i u sadašnjosti, nisuodigravale i ne odigravaju se pojave izvan svakog

racionalnog objašnjenja i konvencionalnog naučnogpristupa. Mogu se jedino pokušati osporiti činjenicama iteorijama. To bi značilo da se teorije pokušavaju osporitidrugim teorijama, dok neke teorije teže odreñenimkompromisima pa pokušavaju spojiti ugodno sa korisnim idavati uvid u sve vrste teorija, pokušavajući nekako pronaćibalans izmeñu njih.

U današnje vrijeme, kruta pragmatika, konvencionalan ipraktičan način razmišljanja, te težnja ka racionaliziranjusvega što se može i malo teže može staviti u sferuracionalnog, doveli su do toga da su prihvaćenije upravo oneteorije koje pristupaju fenomenima i misterijama naracionalan način i lako objašnjiv način. Takve teorije suobično najzastupljenije i najeksponiranije, te ih se moze naćiu školskim čitankama, leksikonima, znanstvenoj literaturi,obrazovnim i dokumentarnim programima, na javnim tv iradio postajama, novinama i magazinima, kao i na velikim ipoznatim internet stranicama."

Zvono za kraj prve petine predavanja, lagano trgne Zahraiz stanja polutransa u koje je vjerojatno ušao nakon što jeprije desetak minuta prestao obraćati i najmanju pažnju narazred. Sada podigne glavu, skine naočale da ih obriše iobrati se svima umornim tonom. "Ja vas molim da ne kasnitena drugu petinu predavanja, pošto već na početkunamjeravam malo dinamičnije i vjerojatno većiniinteresantnije, ući u sve to o čemu pričam", reče i kreneprema vratima, zastajući tek na trenutak da propusti zadnjestudente da izañu.

Krene hodnikom do kancelarije, paleći usput mobitel daprovjeri ima li kakvih propuštenih poziva ili poruka. Stavljamobitel natrag u džep i zastaje pred oglasnom pločom dapročita nove obavijesti.

"Student treće godine komparativne književnosti tražicimericu prve ili druge godine istog smjera, za podjelutroškova režija te za moguću (potencijalnu) pomoć upogledu savladavanja gradiva prve i druge godine".

"Mo`š mislit", nasmije se ko kreten, od uha do uha,pokušavajući vizualizirat kako bi to trebalo izgledati kadaneki student u najboljim godinama potencije, umjestoprovoñenja dana u knjižnici i noći sa mišem u lijevoj ipenisom u desoj ruci, dobije cimericu. "Svašta", nasmije sepoluglasno. "Ali barem maštovito, ako ništa drugo", prozborionaj njegov zatomljeni, od studentskih dana, dio. Ta koja ćese prijaviti, osim ako nije glupa, ne ko kurac, nego ko stokuraca i desetine ćurki, vjerojatno želi zdavu studentskujebačinu, o kojoj će pričati svim svojim roñakama ikolegicama kada se vrati u neku svoju rednečku provincijugdje, prema riječima Bill Hicksa, muškarac govori turistimapridošlicama: "Upoznajte moju ženu i moju sestru",predstavljajući samo jednu osobu pored sebe.

Koračajući dalje, u sekundi napravi ozbiljan izraz lica,prolazeći pored nekoliko asistenata i asistentica koji su žuriliprema kantini.

TRI: Kantina

"Lik ga srolji, ali žešće", govori punim ustima lik za kojeg jeprije pola minute saznala da se zove Pijer.

"Nije normalan", nasmije se kudrava crnokosa djevojkanasuprot njoj. "Tip smatra da će mu valjda akademijasubvencionirati sredstva za podizanje vlastitog spomenika,koliko je siguran u te pizdarije o kojima govori."

Farhidin pogled prijeñe na mulatkinju pored crnke.

"Tip je pederast. Svi su oni pederasti", reče mulatkinja poimenu Pam. Sandra, kako je bilo ime kudravoj crnki, nasmijese pokazavši bijele zube i okrene se prema Pijeru iDavidu..."Još jednom iz tog `bratstva` nadobudnika", pomisliFarhida.

" Lik je egotriper do bola", smije se crnka, nastavljajućikako je njegov predmet izabrala samo zato jer joj se nijedalo sjediti na obaveznom seminaru iz likovnog oblikovanja.

"Izmeñu dva govana, odlučila si se za manje", nasmije sePijer. "Ne idu mi u glavu svi oni debili koji razjapljenih ustaupijaju i zapisuju svaku, ali ama baš svaku riječ `Kralja SvijuLuda`".

"Boli te kurac", kaže David. "I ovako i onako svakikonspirator u radijusu dvjesto kilometara zna za to njegovopredavanje. Lik će si zgrnut neku lovicu kada za koju godinu,nakon još par održanih seminara, napiše knjigu u stilu AlexaJonesa. Dignut će lovu na naivcima i isfrustriranim vikendkonspiratorima, sagradit si neku vikendicu u planinama, imantrati na sva ta pseudo Nietzcheovska preseravanja."

Svi se nasmiju. Osim Farhide. Jela je u tišini, uvidjevši sakoje strane vjetar puše i da nema nikakvog smisla uključiti seu ovaj razgovor bilo kakvim protuargumentima.

Nagledala se, načitala i naslušala ovakvih "individualaca" i

"intelektualaca" tokom zadnjih nekoliko godina i provela satei sate u raznim udrugama, organizacijama, grupama, teispred komjutora, viseći na raznim forumima i chatovima iulazeći u gomile, kako se kasnije pokazalo, potpunobespotrebnih rasprava, bez kraja i bez konca. I bez početka,prije svega.

Uostalom, jednog takvog "polupanja" ima i kod kuće.Doduše, razboritog i čvrstog a po drugoj strani brižljivog,nježnog i romantičnog. Ali ipak, sa njezine točke gledišta,laganog "polupanja". Jest da ga ona voli i da će muvjerojatno roditi djecu za koju godinu. Jest da se suprotnostiprivlače. Svi ti plusevi i svi ti minusi, svi tu kurčevi, palčevi isve te vagine, oko čega se više manje i sve vrti u životu,htjeli to ljudi sebi priznati ili ne.

Ipak, "polupanj" je "polupanj". Za nju. Kao i ova grupicapodvojenih tandema koja igra igru "nabijmo ludog idosadnog predavača na križ a kasnije odaberimo tko će sesa kime ići jebat". Izbor ionako nije pretežak. Dvije su opcije.One prirodnije. Iako je smatrala da ni tri, pa možda ni četiri,danas nisu izuzetak u ovom dobu raznorazniheksperimentiranja, daleko od ušiju i daleko od srca staraca ililjudi koji na ikakav način mogu imati utjecaja ili uzurpiratinjihov mali, skučeni, hedonistički svijet. Sve se vrti oko togada kurac uñe u pičku i da se pička nabije na kurac. Sva tateatralna preseravanja, kuloarska prepucavanja ikurtoazijska umiljavanja. Sve to vodi samo k jednom. Seksu.

VI. REFLEKSIJA SVIJESTI NAMISTERIJE I SVE ŠTO JE NEPOZNATO

"Ok, pokupim te oko 8", Zahr preklopi mobitel završivširazgovor. Zadnje grupe studenata ulazile su u dvoranu.Nasmije se propustivši još nekolicinu studenata, a onda isam uñe u halu.

Pričeka dok se svi namjeste, smire i utišaju, preslagujućipapire.

"Dakle", započe...

"Spomenute teorije koje teže ka odreñenim kompromisimameñu teorijama koje su u suštini potpuno suprotne,zastupljene su u pseudoznanstvenoj i popularnijojbeletrističkoj literaturi. O njima se ne uči u školama i nisutoliko zastupljene u javnosti, ali su svejedno prisutne udovoljnoj mjeri da čovjek na njih obrati pažnju. Upravo je ovojako bitno - obratiti pažnju. Nije nikakva tajna da većina ljudiprati samo najpovršnije stvari kakve se daju naći na svakojtv i radio postaji, te novinama, magazinima i žutom tisku.Većina ljudi, takoñer, ne obraća toliko pažnju na ono što semasovno ne prezentira u javnim medijima ili se na odreñeninačin u istima ne reklamira.

Proces kritike kod pojedinca, samim time postajestrahovito upitan i u tom slučaju se može komotno ustvrditida takvi ljudi obično traže samo ono sto se nalazi iznadpovršine. Svaka, ali svaka informacija koja putem javnihmedija doñe do nas, je mnogostruko mijenjana,prilagoñavana, cenzurirana i na svakojake načinedistorzirana. Nalik na dječju igru pokvarenog telefona.Nemojmo se zavaravati da renomirane novinske agenciježive za to da ljudima pružaju potpunu istinu o svemu sto sedogaña oko nas. Novinske kuće, i one renomiranije i one

marginalnije, gledaju prije svega da opstanu i na svojuurednu zaradu. Zarada se najbolje postiže izsenzacionalizma i onoga što ljudima najviše treba i što ljudinajviše traže. Pošto se prije nije znalo što to ljudima najvišetreba, mediji nisu bili toliko eksponirani. Danas, medijidiktiraju kako će ljudi ne samo gledati na svijet oko sebe,nego i doživljavati svijet oko sebe.

Znači, ljudima se servira sve na pladnju a većina je sa timei više nego zadovoljna. Prije su u tv programima voditeljiravnopravno debatirali i razgovarali sa svojimsugovornicima. Danas je to rijetkost. Ljudi su željni lakezabave i svega sto im služi za opuštanje. Ono što je malokompliciranije, poput primjerice, evropskih dramskih filmova,bit će slabo praćeno zbog sporta, politike, raznih plitkihshowova, holivudskih blockbustera ili isforsiranih estradnihglazbenih emisija. Dobro, možda nemam pravo biti tolikosubjektivan, ALI, poanta i dalje stoji! Televizija je, uz nekolikoiskra u mraku, poput dokumentarnih emisija i nekolikoemisija o kulturi, izgubila edukativnu nit. Novine nisu ništabolje. Istina u svemu tome postoji, ali ili se nalazi u malimpostocima ili je toliko zakamuflirana i vješto izmješana saneistinama, da čovjek stvarno mora biti uskraćen za čulasluha i vida, da to ne primijeti.

Tu dolazimo do treće vrste teorija. Takve teorije su običnobizarne, neprovjerene (u nedostatku boljeg izraza),odbacivane, ismijavane ili u najboljem slučaju ignorirane.Pardon, u najboljem slučaju nisu niti doprijele do manjegbroja ljudi, a kamo li do malo šireg ili šireg kruga ljudi. Što jeinteresantno, većina tih teorija obično nisu ništa više odpukog ploda mašte jednog ili nekolicine ljudi. Ono što jemalo interesantnije, je činjenica da postoje teorije koje jemalo teže odbaciti, a plod su rada malo većeg broja ljudi, saodreñenim renomeom i kredibilitetom (kako za koga,

naravno). Ono što je najinteresantnije, je činjenica da seveliki broj tih malobrojnih teorija, gotovo u većini togapodudara.

Ovdje ću iznijeti samo neke od tih malobrojnih teorija, patko želi, može ih malo dublje proučiti, a kome se već u startuučine smiješnima, može ih u startu preskočiti. Stvarslobodne volje i prava pojedinca da prosudi sam za sebe štomu najbolje odgovara, što mu manje odgovara ili što munikako ne odgovara."

DVA: Gdje san dodiruje javu

"Koja je ovo piiiiičkaaaaa maaaateeeeriiiinaaaaa?", urlaoje Dafular, nesvjestan sebe, pogleda prikovanog za ono gdjeje maločas bilo sivunjavo nebo. Disanje mu se ubrazalo domaksimuma dok se tresao poput šibe na vjetru. Ili boljerečeno, dok se tresao kao da ga trese pristojnih 220. I to uhladnoj vodi. Lovio je zrak grčeči se na sjedalu, ričućidesnom nogom volan dok je lijevom tražio nekakvo uporišteu podu.

Vrtoglavica je bila nesnosna. Nešto je iz predjela trbuhakrenulo na gore. Imao je osjećaj da ga tisuće mrava iznutraizjeda, sa unutrašje strane kože. "Jebem ti mater da ti jebemmater", urlao je trudeći se povratiti ritam disanja i sliku kojamu je cijelo vrijeme bježala pred očima.

Crnilo mu se i svaki tren očekivao je da će pasti u nesvijestili još gore, da će se razletjeti po cijeloj unutrašnjosti

kamiona. Gornji dio glave kao da mu je nedostajao i kao dase neka prodorna nevidljiva sila na velika vrata probijala krozmozak prema vratu i grlu. "Jebo ti pas mater", počeo jehisterično plakati i proklinjati.

Podigao je teškom mukom pogled prema nestalom nebu, unekakvoj jalovoj namjeri da očajnički pronañe nekakvuuporišnu točku u svom ovom bezumlju koje ga je snašlo. Makakvi... Sve se samo pojačalo. I pojačavalo. I pojačavalo.

"U pomoć", vrisne iz sveg glasa dok je gubio razum anekakva nepoznata sila izjedala svaki atom i molekulu utijelu, poigravala se sa svakim njegovim elektronom i radiladar mar u svakoj sinapsi u mozgu, kao da žanje poljedendrita, vlat po vlat.

"Jebo tiii pas mateer da ti jebo paaaasmaaAAAaateRRRR", urlao je u očaju, hvatajući se jednomrukom za grlo, kao da se pokušava osloboditi nevidljive sile,a drugom tražeći kvaku na vratima da izjuri van iz kamiona,za zrak, na slobodu. Tijelo mu se treslo sve jače a gušenje ivrtoglavica postali su nepodnošljivi.

"Isuse Bože...Isuse Bože mileni dragi", hvatao je zrak krozslogove. "Što se dogaña? Što se to jebeno doooogañaa?".Nešto ga je odbacilo nekoliko centimetara unatrag, premasamom dnu sjedišta. Ili je mislio da ga je odbacilo.

Želio je povraćati. Želio je svom silom povraćati. To ga jespašavalo svaki puta. I kada se napio kod Millera za Božićprošle godine. I kada se u Londonu za Wave Shock partijunabombonirao ekstazijem, hiperventilirao, dehidrirao iizgubio svijest nasred podija te se kasnije probudioispovraćan, hladnog čela, u šoku, u hladnoj vodi lavaboa,okružen nekolicinom muškaraca koji su ga polijevali po licu i

govorili mu da dišepolako..."Udah...nos....izdah...usta...taaakooo, samolagano...sve će bit u redu....samo lagano...sve je u redu...",prisjećao se riječi jednog od njih dok ga je polijevao vodompo vratu i čelu. "Sve je ok, izvući će se", govorio je drugiostalima. Ili možda za sebe. Nije mogao sada razmišljati otome, no misli su mu svejedno sporadično ispreplitale jednadrugu i poslagivale se jedna kroz drugu i jedna preko druge.

VII. VANZEMALJCI

"Postoje li vanzemaljci? Ako ćemo ići elementarnomlogikom i zaključiti da u životu nismo sreli niti jednog, moglibismo reći da ne postoje. Osobno, sklon sam vjerovati dapostoje. Zašto? Uz vlastiti sustav vjerovanja vjerujemtakoñer i vlastitoj intuiciji. Naravno, to nekom drugom nemora značiti apsolutno ništa. Jedni mogu tvrditi da nepostoje jer nema konkretnih dokaza za to. Drugi će tvrditi dapostoje jer nema konkretnih dokaza da ne postoje, iakoorganski ne mogu smisliti riječ `dokaz`, koja za menepredstavlja samo skup činjenica sa kojima se većinanaspram manjine presedanski složi. Ništa više od toga.

Ako ćemo govoriti o činjenicama, e tu je cijela priča većmnogo interesantnija. Sa jedne strane imamo gomiluznanstvenika koji bilo što pripisuju prirodnim fenomenima.Ono što ne mogu proglasiti niti prirodnim fenomenima,pripisuju fenomenima prirodnih fenomena. Meni je savršenojasno da su neki ljudi u stanju vidjeti vanzemaljce u šalicičaja ili pod krevetom. Sve bi bilo prekrasno da se radi o

malenoj brojci paranoičnih individualaca koji drhture punitikova ispred kamera i nepovezanim glasom pričaju kako suih oteli Pokemoni, Miki Maus, Pajo, Šiljo, Štrumfovi ili LetećiMedvjedići. No, bojim se da je cijela ta priča okovanzemaljskog fenomena malo šira, dublja i slojevitija. Ljudiobično grade mišljenja na temelju onog što pročitaju unovinama, vide na javnoj televiziji ili pročitaju u dvije, triknjige koje su prevedene na ovim prostorima. I naravno,zaključe da su sve to gluposti.

Ok. Ajmo opet malo koristit elementarnu logiku pakonstatirati da je svemir ogroman. Ako ima i granice, iz našeperspektive još je uvijek `beskrajan`. Ili stvarno beskrajan.Milijarde planeta i stotine milijuna sunaca. Milijuni galaksija.Sve brojke su, pretpostavljam, još i minorizirane u odnosu na(vjerojatno) stvarne brojke.Moje pitanje je: koliko čovjek treba biti lud da previdi tebrojke i bez imalo problema konstatira da je apsolutnonemoguće, da osim Zemlje, u cijelom svemiru postojedesetine, stotine, tisuće, deseci tisuća, stotine tisuća, milijuniili milijarde naseljenih svjetova?!?!?!

I da nitko nikad nije tvrdio da je kontaktirao vanzemaljce,da priče nekih ljudi nisu inspirirale autore sf romana, crtanihromana, serija i filmova, sve bi to bilo prilično dovoljno dakažemo da NE MOŽEMO ustvrditi i biti sigurni da život usvemiru ne postoji. E sad, ljudi kao ljudi, vole sebe smatratinečim što je toliko superiorno, toliko uzvišeno, toliko iznad,over i uber svih i svega, svega i svačega, da su se u stanjučudom čuditi, kako pobogu može u svemiru postojati nekarasa?! Ajde ok, mogu postojati neke primitivne...nekijednostaničari, možda. Ali, da postoje razvijenije civilizacijeod nas? E, to nikako!"

JEDAN: Gavin shvaća da mu Ksanderpočinje ići na kurac

"Stoj, stoj, stoj, stoj, stoj", reče Gavin, pogledavši prezirnoprema Ksanderu koji je jednim pokretom ruke "ugasio"rešetku. " To je samo niz paradigmi. Sve to ne drži vodu.Kako bi čovjek preživio sve te eone uz takvu limunaduinfiltriranog `bezdušja`"? Pa buna bi se digla već prvetisućice. Meñu `onima sa dušom`", pokazujući Ksanderuprstima obje ruke znak navodnika po zraku. "To bi imdopizdilo prije ili kasnije, pa bi kad tad podigli bunu protiv`bezdušnika`". Opet znakovi navodnika po zraku.

"Ne nužno", reče Ksander u svom diplomatskom tonu."Ljudi su tijekom tisuća i tisuća godina bivali sve više i višeudaljeniji od objektivne realnosti, tako da je s vremenompostalo normalno da abnormalno zamijene za normalno anormalno za abnormalno. Jednostavan mentalitet žrtvepredvidljiv u svim svojim obrascima."

"Ne znam... Vjerujem da je takvih teorija kroz povijest bilomasu. Dokazanih i nedokazanih od tadašnjih znanosti",Gavin će nezainteresirano.

VIII. VANZEMALJCI

Profesor Zahr uzvratio je djevojčin pogled iz prvog reda."Kasnila je, nije prijavljena na seminar, a izgleda da jenajzainteresiranija od svih ovdje prisutnih", pomislio je.

"Prvo, kako bi oni putovali do nas kada MI nismo još nitiprimirisali brzini svjetlosti, a kao što je opće poznato, jedinobi nam warp pogoni mogli pomoći da putujemo unajudaljenije djelove poznatog svemira. I tako razmišljavećina ljudi, zaboravljajući pri tome, da se još nismo niti malomaknuli sa elementarne fizike, a kvantna fizika proglašavase utopijom čim se udalji od tvrde i ustaljene znanstvenedoktrine. Znanost uzima samo ono što joj je potrebno da seopravda ono što većina ljudi smatra racionalnim. Planck seignorira, dok se Newton diže u nebo a Einsteinovenajjednostavnije jednadžbe smatraju svetinjom i nečim štonitko ne može prevazići. Ako to nije znanstveni mainstream,onda ne znam što jest?!

Kvantna fizika i kvantna mehanika, kao i sve ono što sesmatra istraživanjima `propalih` znanstvenika, dakle,pseudoznanošću, na potpunim su marginama znanstvenogundergrounda. Raketni program od početka je bio osuñen napropast, a to što su ljudi malo mrdnuli van Zemlje ieventualno malo hodali po Mjesecu...velika stvar. Milijardedolara potrošenih na 90 posto neuspjelih eksperimenata.Jedino što se pokazalo progresivnim bilo je odašiljanjesatelita i to pretežito u vojne svrhe. Dakle, Einsteinov životnirad sveden je na to, da na temelju njegove brilijantnostinaprave atomsku bombu koja je odnijela tisuće života (i čijese posljedice osjećaju i dan danas), a životni rad tisućarocket scientista sveden je da se u orbitu lansiraju sateliti kojise koriste u vojne svrhe. Mobilna telefonija? I to, ali niti blizuprioriteta.

Ali opet, naše rakete koje izgledaju poput prastarihpuščanih metaka i koje uzrokuju da NASA-ini znanstveniciotvaraju šampanjac svaki puta kada se neka ne raspadnejoš u atmosferi, mjerilo su superiornosti tehnologije kojom`polagano ali sigurno kročimo po svemiru`. Vama se to činismislenim? Meni ne. Tako da, svaki puta kada se na vojnimradarima ili na radarima kontrolnih tornjeva avio kompanijapojave čudne točkice, koje mijenjaju smjer, brzinu, kut inagib, i još bezobrazno nestanu u djeliću sekunde,znanstvenici mogu komotno, zavaljeni u naslonjače, ustvrditida je NEMOGUĆE da su to letjelice neke ili nekih razvijenijihcivilizacija. Upamtite, rakete su mjerilo kozmičkesuperiornosti i nema šanse da se nekakvi čudni tanjuri licigare šepure po nebu jer se to kosi sa zakonima gravitacije.

E, tu im u usta upada Bob Lazar. Znanstvenik koji jegodinama radio za NASA-u i koji je dobio nogom u dupe čimje počeo tvrditi da je bio dio tajnog NASA-inog projektasuradnje sa vanzemaljcima i da je na svoje oči imao prilikevidjeti jedan NLO, ući u njega i prodiskutirati savanzemaljskim znanstvenicima na kom principu radi. Znam,ovo zvuči smiješno. No ne zvuči više nimalo smiješno kadaLazar počinje u detalje opisivati vanzemaljsku tehnologiju ikoristiti formule koje su Zemaljskim naučnim krugovima jošprilično nepoznate. Dovoljno je samo reći da svakavanzemaljska letjelica, prema riječima Boba Lazara, ima okosebe vlastito gravitacijsko i elektromagnetko polje.Gravitacijsko da može mijenjati smjer, kut, brzinu i visinu povolji, a elektromagnetsko da može prolaziti kroz ono što minazivamo četvrtom i petom dimenzijom.”

PET: Da li je pesimist zaista optimist saiskustvom?

"Bože, koji debil", pomisli Ksander zadržavajući emocije nauzici. Nije prvi puta da se ovom, za semantiku i spoznajeuskraćenom "panju", mora opravdavati za sve što kaže.Kako li je samo progurao Fazni Pomak i ušao u KonačanPomak? "Svemir je, bit će, mjesto puno nepoznanica iupitnika", pomisli gledajući Gavina kako odlazi do sonara."Bolje da ovoga puta šutim jer stvarno mislim da ću pogazitsva svoja pacifistička načela i udarit ga šakom u glavu, azatim mirno sjesti pred konzolu kao da se ništa nijedogodilo". Oči su ga počele boljeti.

Izgleda da je ili nešto zadržalo Xerona ili će se spustitineko drugo biće i maknuti mu bol. Pogleda ulijevo premaMichaelu i ekipi za mjerenje magnetkog polja Druge Ravninekoju je hipersvemir povezivao sa Prvom Astralnom Sobom ilikako su svi oni na platformi voljeli reći - Predsobljem SvijetaMrtvih, ogromnim astralnim zbirom bezbrojnih Univerzumaprožetih eteričnim oblicima života. Nemalo puta se dogodiloda se neka izgubljena duša prišulja platformi ili neki astralnientitet sa Kapije, pretežno zmajskog ili reptilskog obličjazaposjedne prostor ispred platforme i počne vući energiju izzaštitnog polja i svih njih.

Samo je jednom bilo kritično, do sada, kada je ogromancrnozmajski entitet u pratnji nekolicine demona zaposjeovanjski rub platforme i direktno, tko zna kako probivši vanjskii unutarnji štit, počeo svima na platformi vući vitalnu energijuvan, kroz srčanu čakru. Sibius Anar bića na vrijeme suintervenirala, ali je ipak nekolicina radnika završila u

stacionaru u nexus komorama, gdje im se vitalna energijadanima vraćala, pošto su Sibius Anar bića zaključila da suoštećenja prevelika da im se sva energija, putem njih, vratiistog trena, pošto bi se vjerojatno ili rasprsnuli u tisućukomadića ili bi promijenili instantno oblik u srednje astralni,na način da bi duše jednostavno izletjele iz tijela, unemogućnosti da se vrate u, kako su na platformi voljeli reči- Planetarne Tetrapakove.

IX. VANZEMALJCI

"Da je u pitanju samo Bob Lazar, ok. No tokom zadnjih 35godina počinje u javnost istupati niz renomiranihznanstvenika koji su radili za vojsku, mornaricu, avijaciju,NASA-u i još poprilično mnogo vladinih organizacija. 2005.godine održan je ogroman summit manjeg dijela njih, nazvanDisclosure Project, gdje se oko 150 znanstvenika okupilo dabi argumentirano i dokumentacijski pojasnili sa čime su sesve susretali. Napomenimo još jednom da su dotičniznanstvenici samo vrh ledene sante onih koji su imali bliskaili manje bliska iskustva sa NLO-ima. Meksička vlada 2004.godine priznala je postojanje NLO-a i dala hrpetinu videodokumentacije koju znanstvenici nikako nisu mogli objasniti",reče Zahr i pogleda na sat. Još tri minute do kraja drugepetine.

"Priče o susretima sa NLO-ima, otmicama, mutilaciji stoke iljudi i ostalih ugodnih i neugodnih stvari, mogu se naći nasvim djelovima planete, meñu ljudima svih staleža, boja izanimanja. Interesantno je da se ovdje ne radi o pukim

pričama čobana sa Anda, koji žvaču lisće koke i vide`svašta` oko sebe, ili shamana koji na ayahuasci ili pejotlukomuniciraju sa `svim` i `svačim`. Sve su ovo normalne pričenormalnih ljudi. U masi slučajeva pribjegavalo sedetektorima laži, regresivnoj hipnozi i najveći dio njih uspio jeproći sa nepromijenjenom pričom i zbunjenim izrazimaispitivača koji nisu znali što da misle o svemu tome.

Uglavnom, previše je činjenica, svjedoka, istovjetnih priča idetalja koji se slažu u svim segmentima, da bi se sve tomoglo komotno objasniti.

Većina je od vas čitala Danikena. Neki su možda pročitali iSitchina. Nemojte se naći uvrijeñenima, ali niste pročitaliskoro pa ništa. Čast i jednom i drugom autoru, ali obapredstavljaju samo pučkoškolsku čitanku prema onome štoje napisano i istraženo u zadnjih 25 ili 30 godina."

Zahr prekine predavanje dvije minute ranije. Izañe izkabineta rekavši ostalima neka pričekaju zvono.

DVA: Gdje san postaje mora

Nije mogao povraćati. Koliko se god trudio, napinjao grlo isimulirao zvuk izlaska bljuvotine, jednostavno nije mogaoništa ispovraćati. Napinjao se na sjedalu, ovoga putafokusirajući pogled na podkrovlje kabine te zvjeraopogledom po smeñoj presvlaci. "Ovo nije moguće. Ovojebeno nije moguće", ridao je i grčio se osjećajući kako nekačudna energija prelezi u noge, pa u sakralni dio, pa u gornji

dio trbuha.

"Aufff, auffff", stenjao je počevši očajnički udarati podrugom sjedalu. Lijeva ruka još je bila napipavala kvaku.Napne se ne sjedalu koliko je god mogao. Lupi polusnažnoglavom o naslon sjedala. Skrene pogled prateći ruku inapipa kvaku. Osjećaj koji je imao dok je pokušavaoobuhvatit kvaku prstima, bio je ravan nuli. Čak i gore, ukolikotako nešto može biti mjerilo. Neki apsurd o pozitivnim inegativnim brojevima i vrijednostima proñe mu kroz glavu alion ga isti tren odbaci kao potpuno nebulozan i nepotrebanpodatak.

U prstima nije imao osjećaj čvrstoće. Koliko god dapritiskao kvaku, prsti kao da su mu bili od spužve ili odpapira. Kao da pokušava otvoriti vrata sa lignjom ilihobotnicom u ruci. Prisili se premjestiti desnu ruku. Stavi jena lijevu i pritisne kvaku. Kvaka se istovremeno spusti iškljocne. Vrata se otvore i Dafular ispadne na snijeg,koprcajući se po zaleñenoj zemlji.

Pokušavajući se lagano pridići, padne opet na zemlju,ovoga puta nosom uranjajući u udubljenje izmeñu dvamalena humka zaleñene zemlje. Mirisao je snijeg i osjećaotoplinu koja je dolazila iz malenog prostora izmeñu nosa izemlje, kojeg je hermetički zatvorio licem. Ostane kratkovrijeme u tom položaju. Činilo mu se da jedva, ali jedvapopušta intenzitet toga...nečega.

"Udah...nos...izdah...usta...huh...huh...", usporavao jedisanje osjećajući ugodu u balansu hladnoće ledene zemljena nosu i licu i toplog ali sviježeg zraka koji mu je strujaokroz nosnice. "Huh, huh", disao je ravnomjerno, gotovonormalnim tempom. Lupio je desnom šakom po zemlji iosjetio bol u u bridu dlana. Okrenuo se polagano na bok, pa

na leña. Ostao je ležati sklopljenih očiju, osluškivajućivlastito bilo i uživajući u svakom pojedinom udahu.

Tek sada je primijetio da se još trese, ali sasvim lagano,dok je vrtoglavica skoro nestala.

Usudio se otvoriti oči. Nebo je bilo sivo, kao da ništa nijebilo. Kao da nije uopće ni nestalo. Ako je uopće i bilonestalo. Nedoumica mu se raspadne gotovo istog trena.Trebalo je samo pogled spustiti prema dolje. U kojem godsmjeru pogledao, vidio je isto. Spopadne ga opet strah kadaprimijeti da su rubovi horizonta još uvijek bez neba. Umoran iiscpljen, ovoga puta promotri to..."bezneblje". Nije svemir.Nije niti praznina, rupa neka. Nije ništa od onoga što je ikadau životu vidio, mogao pojmiti ili vezati neku asocijaciju uz to.Ovo što je gledao, nadilazilo je za par kopalja njegovupercepciju.

Zaklopio je oči...I zaspao.

X. VANZEMALJCI

Zahr nesigurno krene hodnikom dok je vrtoglavicapostajala sve jača i jača. Uñe u kabinet i umije se hladnomvodom, pljesnuvši se nekoliko puta snažno po stražnjemdijelu vrata. Krene do masivnog stola i obiñe ga u nekolikokoraka. Sjedne na kožnatu fotelju i sklopi oči. Ostavi ihzatvorene nekoliko trenutaka, a onda ih opet otvori iposegne za telefonom. Uzme slušalicu u ruke i okrene broj.

"Da?", začuje se glas s druge strane.

"Gdje si, Zavore, stari hermetičaru, što ima?, nasmije seZahr.

"Ooo, pa gdje si, cigane stari", sa druge strane se čuosmijeh. "Jesi još živ? Nisu li te pokopali zajedno sa ostacimaone ruševine u kojoj predaješ?"

"Da bar jesu", kaže Zahr, hineći zabrinutost. "Ovako, jošmuku mučim sa svim i svačim što mi stane u vidno polje".

"Ajde, ajde, ne pretjeruj", posprdan glas brujao je sa drugestrane. "Uvijek si bio jedan od onih koji su otpisali i završilidan prije nego li je u stvari i počeo."

"Idi u kurac", glumio je Zahr ljutnju.

"Jel još obilaziš onu periferiju svakoga dana?"

"To uopće ne moraš pitati. Znaš da je ta periferijaretrospektiva postojanja cijelog grada koji je kasnije niknuodo nje. Jednostavno me podsjeća na neka bolja i mirnijavremena."

"Pesimist, kao i uvijek."

"Nego", otpoče Zahr, "trebao sam te zbog nečeg.."

"Ma, naravno, ti samo zoveš kada nešto trebaš."

"Ne, stvarno. Zadnjih pola sata imam nekakav deja vu azadnjih nekoliko minuta vrtoglavicu kao da mi je netko staviocrvotočinu na epifizu."

"Misliš da te netko skenira?", priupita Zavor.

"Ne znam", odgovara Zahr nesigurno." Znam da si ti bolji utim stvarima...Pa...Ako bi mogao na neki način pogledati dali možda netko želi `općiti` sa mnom...preko astrala",slabašno se nasmije.

"Ajd pričekaj pored telefona pa ti se javim za pet minuta",reče Zavor, "znaš, imam gužvu na poslu. Pred božičnagužva, zadnji sastanci i to... Morat ću otići do toaleta da se umiru skoncentriram. Ovdje u kancelariji nemam mira da gajebeš..”

"Ok, ajd."

"Ajd."

Telefon zazvoni za dvije minute.

"Momak, netko ti žešće prčka po glavi", kaže Zavorpoluzabrinutim ozbiljnim tonom.

"Jel opasno?", upita Zahr, više zbunjeno nego uplašeno.

"Ha, tako- tako. Kako se osjećaš?"

"Iscijeñeno i umorno. Ali vrtoglavica kao da je prestala."

"Ja sam ti šibnuo nekoliko zaštita", reče Zavor. "Trebalo bibiti dovoljno za nekoliko sati da spriječi bilo kakveuzurpacije."

"Hvala ti stari puno", reče Zahr." Ne znam stvarno odakleje došlo". Nisam neka krupna riba da mi ovi iz Tajne Vlade

pošalju nekog Deltu da me uništi theta skeniranjem",pokušao se našaliti.

"Slušaj", Zavor će ozbiljno. "Ovo ti radi netko iz blizine. Nenapada te nego jednosavno želi vidjeti što ti je u glavi.Izgleda da namjera nije zla, ali energija je prilično drevna.Slažući ti zaštite i mičući energiju sa tebe, osjetio samnekakvu prisutnost neke ancientuoze kako prolazi blizumene da vidi što ja to radim". Zavor je ušutio za trenutak aonda nastavio. "Pokušaj malo proučiti ljude iz svoje sredine isa kojima si u kontaktu zadnjih dva, tri sata. I ako nešto joštreba, zovni me. Nemoj da te čekam sljedećih tri mjeseca dase javiš opet", reče u nekakvom polušaljivom tonu.

" Neću, ne beri brigu. Hvala ti, starac. Čujemo se."

Zavor poklopi sa druge strane.

Zahr krene do predavaone.

- - - - -

"U moru teško zanemarivih činjenica i dokumentacije ljudikoji su bili u kontaktu sa vanzemaljcima (najčešće putemsamog vizualnog promatranja ili putem otmica), broj onih kojitvrde da u rukama imaju nešto konkretno u vezivanzemaljskih rasa vrlo je malen. Iako je malen i u većinislučajeva manje kredibilan od prvih slučajeva, daleko odtoga da je potpuno zanemariv.

Medju istaknutijima je Stewart Swerdlow, znanstvenik kojije radio početkom osamdesetih godina u Montauk Projektu,

tajnom projektu američke vojske, koji je trebao biti nastavakFiladelfijskog Eksperimenta. Općepoznata činjenica je da jetijekom Filadelfijskog Eksperimenta ratni brod U.S.S Eldridgepotpuno nestao sa radara. Manje poznato je da je brod -potpuno nestao. Dokumentacija iz Montauka i FiladelfijskogEksperimenta danas je dostupna i svatko zainteresiran možemalo googlat i pronaći što želi (ako želi, naravno). Ono što jekrasilo Montauk, nije bila samo poveznica sa Filadelfijskimeksperimentom, već usavršavanje tehnika doktora WillhelmaReicha u svrhu masovne mentalne i umne kontrole ljudi."

Zahr se nakašlje i nastavi.

"Ljudski mozak je ništa više nego jedan veliki lijepiorganski software koji se može pod hipnozom i putemdjelovanja elektromagnetskih, svjetlosnih i zvučnih impulsafragmentirati i defragmentirati po volji. Stewart tvrdi kako jeradio kao programer za vanzemaljske rase, u svrhumanipuliranja kolektivne ljudske svijesti. Takoñer se tvrdi daje rañeno na putovanju čovjeka kroz hipersvemir(supersvemir) putem Delta T antene i stolice iz Montauka(utjecaj elektromagnetkog polja unutar oktaedra na DNKsubjekta, korištenjem Hartmanove mreže i titranjemgeoloških struktura - izmeñu ostalog).

Ono što opisuju Stewart and Co., ne razlikuje se od sličnihpriča iz tajnih vanzemaljskih baza smještenih na područjujužnog dijela SAD-a i Novog Meksika.

Što se tiče poznatih Danikenovih teorija o astronautima izsvemira koji su prije milijun godina posjetili ili prebjegli nazemlju i stvorili ljudsku rasu, ili Sitchinovih teorija olegendarnim Enkijima i Anunakijima koji su takoñer stvorilinašu rasu, Stewartove teorije su daleko šire i obuhvatnije.Stewart spominje 12 rasa + jednu rasu, koje su dale svoj

DNK i kreirale ljudski rod. Ovo se u nekoj mjeri podudara saDanikenovom teorijom i Sitchinom i njegovom teorijom oEdenskom Vrtu. Od svih rasa koje Swerdlow spominje,najčešće čuta imena kod ostalih autora (čiji je rad potpunonevezan uz Stewartov), su Greysi (Graysi, Grejevi) ili malisivi (ljudi kažu mali zeleni) sa insektoidnim očima. Stewarttvrdi da oni nisu imali nikakve veze sa stvaranjem ljudskogroda već da su samo radnici i svojevrsni robovi jedne dalekomoćnije rase koja ih je sama stvorila. Ta se druga rasaspominje kod dosta izvora, i koja je zadnjih godina otvorilamnoge kontroverze u NLO i pseudoznanstvenim krugovima,a to je reptilska, Draco ili Drakonijanska rasa.

Znam da neki ljudi vrište od smijeha kada čuju za ovo, ali,ne postoji niti jedna drevna civilizacija koja ne spominjereptile u mitološkom ili u čisto pučko predajnom obliku.Kipovi, freske, priče i legende kod većine se narodapoklapaju. Istina je da su mitovi puni simbolike. Opet, punesu je i religijske svete knjige, tako da je opet u pitanju stvarindividualniog sustava vjerovanja. U dosta svjedočanstava,uz sivu se rasu najčesće spominje reptilska rasa. Obje rasesu navodno čisto zlo i služe višoj kasti astralnih demona,otimaju ljude i koriste ih kao energetske baterije držeći ih uzatvorenom oboru zvanom Zemlja. Swerdlow takoñeropisuje povijest svemira od njegovih početaka, evolucijurasa i ratove koji su se vodili u doba dok je naša planeta bilajoš užarena lopta (i prije). Star Trek ili ne, utopija ili ne,paranoja ili ne... ili samo čiste gluposti, o tome najbolje daodluči svatko za sebe.

Rase koje se jos spominju kod Stewarta i kod nekih drugihi starijih izvora, poput Alexa Colliera, iako ne toliko često kosiva i reptilska rasa, su Pledijska (Nordijska) rasa(humanoidna rasa jako slična ljudima), Sirius A rasa (vitkavisoka bića koja su na najvišem stupnju svijesti i tehnologije)

i Rigelska rasa (bivša humanoidna rasa koju su reptiligenetski dotjerali do ružne izopačene rase koja danasnavodno nalikuje više greysima nego ljudima i koja danassluži reptilima). Navodno da ako se stvari ubrzo ne pokrenuu samoj ljudskoj svijesti i ukoliko se ne ubrza ljudskispoznajni proces, čeka nas sudbina Rigela. Dosta izvoraobjašnjava da su rase na višem stupnju svijesti i kreću se udimenzijama (denzitetu) iznad naše, dok se našomdimenzijom mogu služiti po volji i kretati se van našeglinearnog vremena i našeg trodimenzionalnog prostora te damogu kontrolirati naše vrijeme i naš prostor po volji.

To možda najbolje i najzornije objašnjavaju Alex Collier, natemelju svojih kontakata sa Andromeda rasom, te LauraKnight - Jadczyk i Arkadiusz Jadczyk, na temeljuvišegodišnjih iskustava sa channelingom i kontaktima saKasiopeja rasom. Laura i Ark ukazuju da je moguć kontaktsa višim rasama na čisto mentalnom i misaonom nivou. Akouzmemo u obzir hermetički princip da je sav svemirmentalan a misao da je esencija realnosti, mogao bi se naćismisao u svemu tome. Iako je sam izraz channeling(kanaliziranje) dosta podvrgnut kritikama i smatran nečim štoje potpuno nemoguće, informacije koje su iznijeli Laura i Arku Kasipejskim Transkriptima (Cassiopaea), i više su negointrigantne, pogotove one koje se tiču vanzemaljskih rasa,dominacije sive i reptilske rase, multidimenzionalnosti,stupnjeva svijesti, denziteta, kvantne fizike i kvantnemehanike, genetike, paralelnih univerzuma i simultanosti.Ukratko, metafizika.

Milton William Cooper i Carla Turner bavili su seistraživanjem vanzemaljskih otmica i općenite agendevanzemaljskih rasa na Zemlji. Carla Turner umrla je odtumora 1996. godine, dok je M.W. Cooper ubijen u jednomameričkom rezervatu pod bizarnim okolnostima.

Senzacionalizam ili ne, potpuno je nebitno. Autori koje samnaveo samo su jedni od malobrojnih koji se bave (ili su sebavili) tematikom ufologije i općenito vanzemaljaca.Interesantno je takoñer, da je Gene Roddenberry, legendarnitvorac Star Trek serijala (Zvijezdanih Staza), inspiraciju ovanzemaljskim rasama dobio nakon nekoliko channelingkontakata, nakon što se povezao sa poznatom spiritisticom imedijem Phyllis Schlemmer. Za kraj bi još bilo dobronapomenuti da vanzemaljsko pitanje svakog dana ima sveviše i više interesenata, no opet, bez poznavanja svijesti isamih sebe, teško da ćemo moći i nazrijeti djelić istine osamim vanzemaljskim rasama."

ČETIRI: Silazak

Slijedeći zraku svjetlosti, Xeron krene u linearno spuštanjepo fazi. Meñudenzitetski silazak uvijek je na njega djelovaokao ulazak u atmosferu za astronauta. Prstenovi svjetlostipribližavali su se i udaljavali u spiralama dok je lebdiopolagano prema dolje u zrakopraznom prostoru koji jeodjeljivao eter od granice Astralnih Soba. U daljini su sevidjela brda Sinoptikuma preko kojih su pulsirajući kvazariplesali svoj dinamičan ples u nekom nepravilnom,sinkopiranom ritmu. "Bože", pomisli Xeron. Svaki puta kadabi prolazio u niže ravnine na ovaj način, nije mogao sakritisvoje divljenje izvorima preko kojih Apsolut djeluje na nižeastralne i apsolutno sve fizikalne ravnine. "Vidio sam Kapijegdje nastaju svi vjetrovi i Izvor gdje nastaju sva mora irijeke", prisjetio se Enochovog zapažanja kada su ga Anñeliproveli kroz razne astralne ravnine.

Nije li i Thoth / Hermes mudro rekao: "Vidio sam planeteveće od galaksija i entitete veće od planeta", takoñeropisujući svoju ascenziju i putovanje astralom. He he, malonjih zna da su oba entiteta ustvari on, Xeron glavom,bradom i promjenjivim oblikom. On, Xeron, KozmičkiSvetitelj, Uzašli Majstor, Ascendirano Biće Svjetlosti iProdužena Ruka Apsoluta, on čija rasa je njegovala DrvoSephirota i rješavala kozmičke pobune i razne pokušajeuzurpacije harmonije u Kosmosu, dok su planete bile jošudaljeni astralan san a galaksije samo izmaglice u povojima.Oni koji su postavili najčvršće granice naokolo SvemiraKaosa, da se ne širi u nove Univerzume. Bijeli Zmajevi, PaaTal, Sijači Života, Kozmički Diplomati, Čuvari Balansa te,ugrubo rečeno, birokrati Svevišnjeg Izvora Apsoluta koji suprvi došli do rješenja kako da se Ain Soph, Dah Jednoga,Sophia ili Božanski Sveti Duh, proširi na svaku nižu ravninukoja je stvorena.

Nisu li im Kerubimi osobno odali priznanje a nacijaSeraphima najdublje poštovanje, kao rasi koja nije nastalaspuštanjem iz krugova Apsoluta, već uzdizanjem iz milijardi imilijardi, trilijardi i trilijardi godina napretka?! Nisu li imThronesi otvorili Put obasjan lovorikama i čistom svjetlošću,prema Apsolutu, kao rasi koja je pokazala da je zaslužilapoštovanje Najviših Božanskih Kreacija?! Biti PripadnikSibius Anar rase, sa sobom je vuklo počasti ali i ogromneodgovornosti, kojih bi se rijetko koja skupina visokih astralnihentiteta uhvatila sa zadovoljstvom. Oni, Sibius Anar, marljiviradiše i ponos u kruni Tvorca, opet su pokazali koliko nivoasvaka pojedina Igra Postojanja može imati, kada su se samiodlučili prvi inkarnirati u najnižu fizikalnu ravninu i krenutiprema gore, putem inkarnacija, uzimajući samo kratakpredah izmeñu dva života u fizikalnom. Danas, danas je togotovo trend. Svi se žele inkarnirati i svi žele osjetiti breme

fizikalnosti na sebi. Kažu da nema boljeg osjećaja kada dušaponovo iskoči van iz tijela i vrati se Kući. Iskreno... i nema.

XI. ASTRALNI ENTITETI I SVE TAJNEUNIVERZUMA

Zahr osjeti laganu vrtoglavicu, ali ovaj put ne iziñe iz hale.Pokuša se što bolje iskoncentrirat na predavanje.

"Za ova područja ne moram niti napominjati koliko imasvjedočanstava kroz stariju i noviju povijest te koliko imaraznoraznih oblika dokumentacije u vezi navedenih tema.Govoreći o bilo kojoj od tih tema, moramo imati jasnoiskristaliziranu jednu misao - svi navedeni oblici (entiteti) nisumaterijalne prirode i ne pripadaju materijalnoj prirodi. Dakle,sa materijom kakva je nama poznata, nemaju apsulutnonikakve veze. Neki od nas vjeruju u život poslije života, nekine vjeruju. Neki opet vjeruju u život prije i poslije života, nekiopet, ne vjeruju. Sasvim nebitno i, da opet napomenem,stvar sustava vjerovanja pojedinca.

Da li umiremo i stvarno umiremo, na bilo kojem planu, da lidalje odlazi misao, da li dalje odlazi naše eteričko tijelo(duša), da li idemo u Raj, Pakao, u Valhallu, da li seinkarniramo kroz reinkarnativni proces, da li smo bili i da lićemo biti obuhvaćeni kotačem Dharme ili samom Karmom,da li ćemo otići na neko mjesto iz naših najdivnijih snova ilinoćnih mora, nitko sa sigurnošću ne može reći."

Vrtoglavica proñe istovremeno kao što je i došla.

"Kod ljudi koji su doživjeli kliničku smrt, priče se preklapajugotovo do najsitnijih detalja. Kod ljudi koji su doživjeliastralnu projekciju, takoñer. I jedni i drugi vidjeli su sebe -van tijela. Prvi su u 99 posto slučajeva vidjeli sjajnu iblješteću bijelu svjetlost. Sve se ovo poklapa sa dostareligijskih, mitoloških i okultnih tekstova. Regresivnomhipnozom mnogi ljudi su `odlazili` u prošle živote. I takodalje, i tako dalje...

Znači, nešto bi ipak moglo postojati. Naravno, poštujemvolju svakog pojedinca da ustvrdi da ne postoji ništa nakonsmrti.

Na temelju višegodišnjeg iskustva i proučavanja navedenihtema, teško da mogu ostati suzdržan i objektivan, tako da seunaprijed ispričavam što neka moja razmišljanja, do kojihsam došao na temelju teoretskog, spoznajnog i praktičnogprocesa, neće možda zadovoljiti većinu u pojedinim, gotovosvim ili apsolutno svim segmentima.

Kada govorim o teoretskom ili teorijskom procesu, prijesvega mislim na literaturu koju sam jednim manjim dijelomnaveo, čijim ću autorima biti vječito zahvalan što su mi uodreñenim periodima života postepeno otvarali oči svojimmislima, djelima, idejama i stavovima.

Pod spoznajnim procesom, prije svega mislim na intuitivnei emotivne spoznaje, kada sve usvojeno teorijskim putem,bude potpuno absorbirano u cijelom čovjekovom biću.Jednostavno, shvaćanje i čitanje emotivnim centrom,srčanom čakrom ili samim srcem (kako kome boljeodgovara) i pretvaranje cijelog teorijskog procesa i tuñihmisli u svoje vlastite putem takozvane metodeFulcanellijevog čekića, tj. postepenog razbijanja teorijskih

djelova raznih materijala dok se ostanu sitni djelići koji seupotpunjuju u vlastiti spoznajni mozaik. Bilo bi pretencioznoreći da je moj vlastiti mozaik potpuno složen, jer bih istogtrena sam sebi skočio u usta i postao kontradiktoran sebi.Nipošto. Ali, smatram da je i ovo, možda za nekoga malo,meni strahovito bitno i da je to nešto što me čini strahovitoponosnim što živim i što imam priliku učiti i spoznavati."

Iznenada, djevojka iz prvog reda ustane kao da ju je neštoubolo i brzim korakom počne koračati prema vratima,mrmljajući nešto u prolazu, kao: "Ispričavam se" ili neštoslično.

Zahr neprimjetno kimne glavom i nastavi.

"I na kraju, pod praktičnim procesom, ili procesompraktikuma, mislim na meditacije, kriya yogu, pranayamayogu, reiki, vrill, kundalini tehnike te razne oblike duhovnihvježbi i tehnika, o čemu ću više pričati malo kasnije."

"Dakle ovako. Udahnite duboko", Zahr se nasmije.

"Čovjek je savršena božanska kreacija koja predstavljasavršen spoj materije i antimaterije, fizičkog i eteričkog,opipljivog i duhovnog. Čovjek je Svemir za sebe, cjelina kojaobuhvaća Univerzume i dio cjeline koja tvori Kosmos.

Čovjek se sastoji od milijarda Univerzuma koji se nalaze usvakom čovjekovom atomu, a opet, čovjek predstavlja jedan(gotovo najmanji) dio jednog Univerzuma. Čovjek jesimultano biće koje istovremeno egzistira na različitimnivoima postojanja, od kojih su neki viši od našeg, a nekiniži. Neki `lijevo` od našeg. A neki `desno`.

Čovjek simultano postoji i `hijerarhijski` i `paralelno`.

Univerzuma ima beskonačno mnogo. Protežu se krozmateriju, kroz astral i kroz hipersvemirsku ravninu koje sekasnije u obliku antimaterije na odreñene načine povezujusa djelovima materije i tako kreiraju nove Univerzume.

Čovjek je spoj duše, uma i tijela. Kad tijelo umre, duša i umidu dalje. Duša i um tvore svijest, podsvijest i supersvijest.Podsvijest je cijelo vrijeme na odreñene načine povezana saastralnim nivoima dok je supersvijest povezana sahipersvemirskom ravninom. Kroz proces reinkarnacije,čovjek prolazi `razrede` i savladava lekcije koje odreñuju nakoji način će se manifestirati i kako će se manifestirati uslijedećoj inkarnaciji.

Sporije savladavanje lekcija - duži inkarnativni proces zadušu. Pricip putovanja duše kroz inkarnacije i nivoe svijestimogao bi se opisati poput jajeta sa bjelanjkom i dvažumanjka ili dva nasuprotno okrenuta kišobrana. Prvi iposljenji nivo su svjetlost i misao - Jedno i Sve.

Zatim idu nivoi (bilo gdje u cijelom Univerzumu):

- subatomski, nivo povezanih atoma (minerali, stijene, biljke,jednostanični organizmi)

- nivo insektoidnog i sličnog života, nivo životinjskog(animalnog) života

- nivo ljudskog i ostalog humanoidnog i nehumanoidnogživota (gornja fizikalna sfera)

- nivo višeg vanzemaljskog života (donja astralna ravnina)

- kontemplacijski nivo (srednja astralna ravnina) gdje odlaziduša koja `čeka` da `ide dalje` i ravnina u kojoj prebivaju

općenito sve duše nakon što napuste bilo kakav oblikmaterije (tijela i slično), te u kojoj obitava naše Više JA

- nivo viših oblika svijesti (viša astralna ravnina ) u kojojobitavaju anñeli, arhanñeli, demoni i ostali visoki entiteti kojisu većini ljudi gotovo nepoznati ili potpuno nepoznati

- nivo na kojemu obitava naše Najviše JA - (Oversoul, NadDuša, po nekima Karma) JA iznad svih oblika simultanosti iJA koje odreñuje gdje ćemo se i kako ćemo se inkarnirati ikakve lekcije ćemo prolaziti (visoka astralna ravnina)

Svaka ravnina dijeli se na sedam pod ravnina.

I na kraju (i početku):

- već spomenuti nivo Jednog, Izvora, Univerzalne KozmičkeInteligencije, Božanske Inteligencije, Boga, Božjeg Uma,Najvišeg Uma, Tvorca, Svjetlosti, Misli, Najviše Energije,Najviše Frekvencije, Ljubavi, Stvoritelja, Kreatora,Najuzvišenijeg Stanja Uma ili Oblika Svijesti, Ničega, Svega,Uma ili Duše...nazovimo kako nam se sviña i kako želimo.

To je dio najvećeg ciklusa duše, koja prolazi sve nivoe aistovremeno postoji na svim nivoima. Svaki `hijerarhijski`nivo ima beskonačno mnogo `paralelnih` nivoa ili dimenzija.Stupanj svijesti, nivo, denzitet, dimenzija i ravnina nisu jednote isto, već nešto mnogo kompliciranije, za što bi se trebaloispisati stranica za jednu podeblju knjigu. Istovremenomožemo biti npr. atomi, životinje, ljudi, više svijesti, anñeli,demoni i Sve i Ništa. Istovremeno, svi nivoi nalaze se unajmanjem djeliću čovjekova atoma i čovjek se istovremenosastoji od beskonačno mnogo takvih Univerzuma.

Na taj način, najmanji ciklusi prestavljaju najmanje djelove

najvećeg ciklusa, koji istovremeno prestavlja najmanji dionajmanjeg ciklusa, koji je veći od najvećeg ciklusa. Čovjekovnajmanji djelić atoma skup je svega toga, a opet, čovjek jeskoro najmanji dio svega. Malo se vrti u glavi, zar ne? :)Najmanji čovjekov djelić atoma ili najmanji djelić DNK jezapravo sam Bog - Jedno - Ništa - Sve itd, a opet čovjek kaocjelina samo je mali, mali, mali dio toga. Važno jenapomenuti da su vrijeme, prostor i materija samo proizvodnaše svijesti, našeg uma, naše simultanosti i samog Boga -Izvora."

"Ukoliko me ne proglasite ludim", nastavi smiješeći se,"nadam se da će ovo mozda pomoći nekima da vide i drugeaspekte pojašnjavanja Čovjeka, Svijesti, Materije, Duše,Simultanosti i samih Ciklusa Postojanja. Što naravno neznači da je sve baš tako sve kako sam spoznao i napisao.Ne mora biti točno apsolutno ništa, može biti točno nešto, amože biti točno apsolutno sve. Na vama je da odreditesvatko za sebe."

Četvoro studenata ustalo je i napustilo razred.

TRI: Svatko ima svoga Čuvara

"Netko stoji iza njega", reče Farhida nervozno seogledavajuću ukolo i nervozno pritisčući mobitel u ruci.

"To je ono što smo htjeli znati", govori glas sa druge straneveze. "Hvala ti što si ovo saznala za nas. Ne samo hvalanego: HVALA TI!"

Veza se prekine.

Farhida ostane zbunjeno stajati, zureći u zaslon mobitela."Što je meni ovo trebalo?!", pomisli ispuštajući duboki uzdah.

XII. MEDITACIJA I OSTALE DUHOVNEVJEŽBE I TEHNIKE

"Kada bismo upotrijebili najednostavniju analogiju ipokušali dati adekvatan odgovor na pitanje što je tomeditacija, mogli bismo jednostavno reći da je meditacijasve. I uzvišeno stanje svijesti i uzvišeno stanje uma. Zameditaciju nije potrebno ništa više od volje da se boljeupoznaju svi aspekti sebe. U svijetu danas postoji na tisućerazličitih vrsta meditacija od kojih svaka skupina ima svojpristup i neka osnovna načela kako pristupiti kojoj meditaciji.Nema meditacije koja nije bazirana na disanju.Disanje omogućava i uvjetuje naše postojanje na fizičkomnivou i upravo je zato bitno - naučiti disati. Još je bitnijenaučiti - pravilno disati.

Ono sto nam meditacija omogućava je spoznavanjejednog potpuno novog svijeta - svijeta tišine. Svijet tišine nerazlikuje se mnogo od viših nivoa svijesti. Svijet tišine dio jesvijeta harmonije a svijet harmonije opet je dio Univerzumakoji je u nama i čiji smo mi sami dio. Oni koji zaziru odsvakog oblika meditacije trebali bi se zapitati da li i običnosjedenje u stolici, šetnja prirodom, čitanje knjige ili bilo kakavdrugi način opuštanja nije zapravo jedan oblik meditacije?!

Naravno da je. Ljudi očekuju pri svakom spomenu meditacijeveliku količinu guruizma, ljude koji sjede na stablima ililevitiraju iznad zemlje. To se zovu predrasude inepoznavanje osnovnih načela meditacije.

Hoćemo li koristiti meditaciju da umanjimo stres, dasredimo misli, da odemo u hipersvemir, da dotaknemonirvanu, da odemo do Boga, da upoznamo sebe, da odemou sebe, da odemo u/na astral, da se spojimo sa Višim Ja, dase spojimo sa Nad Dušom (Oversoulom), da se povežemosa Jednim, sa Izvorom, sa Kosmosom, Univerzumom,Svemirom, Suncem, paralelnim realnostima, vatrom,zemljom, vodom, zrakom, vjetrom i hoćemo li pritom stajat,sjedit, ležat, biti u lotosovoj pozi, imati ruke na prsima ilipored tijela, koristit afirmacije, zamolbe, upute, simbole,zvukove, arhetipove, boje ili hoćemo li nešto vizualizirat,prepustiti se struji svijesti, otvarat čakre, vrtit čakre,balansirat čakre, pustiti misli da teku ili ispraznit um odmisli.......sasvim je nebitno, pošto ne postoji univerzalanmodel koji vrijedi isto za dvije osobe."

"Oprostite", javio se opet onaj student. "Ja sam mislio daćete se još neko vrijeme zadržati na samim vanzemaljcima",rekao je zbunjeno. "Zatim ste skrenuli na trenscedentalneteme, dok ste temu o vanzemaljcima ostavili bez rezimea. Ilise tako barem meni čini...?!". Nekoliko se glava složi sa njim.

"Dosadan si, majstore i to žešće", Zahr pomisli, no kulturnoprijeñe preko komentara. "Kolega", razvuće usta u širokosmijeh. "Jeste li vi u mom izlaganju i mom dosadašnjemradu pronašli liniju liberalizma i otvorenosti?"

Student zbunjeno pogleda oko sebe, kao da nije siguranda li je pitanje upućeno njemu. "Jesam", kaže.

"Smijem li ja u vašem pronaći liniju strpljenja?". Razred seglasno nasmije a student pocrveni, neugodno sepremiještajući sa noge na nogu, promucajući nešto kao:"N...naravno" i sjedne.

Zahr kimne glavom prema njemu u znaku podrške, tenastavi.

"Svaka meditacija utječe na odreñeni način na frekvencije ienergije koje se nalaze oko nas i u nama. Zamislimo da smoradio prijemnici koje samo treba podesiti na odgovarajućuvalnu duljinu. Netko će pronaći svoju valnu duljinu. Netkoneće. Stvar osobnog izbora. Najuporniji će možda otkriti cijeliraspon valnih duljina i moći će se, ajmo pretpostaviti,polagano osposobljavati za primanje sve viših frekvencija inovih oblika energija koje su uvjetovane tim frekvencijama.

Sve oko nas je energija. Energija je dio nas kao što smomi dio energije. Energija se proteže kroz beskonačan rasponfrekvencija. Tako da je sve i frekvencija. Što je viši nivosvijesti, svjesnosti i nivo simultanosti, to je energija jača(veća, šira, dublja), a frekvencija viša.

Energetski centri (čvorišta) koji povezuju naše eteričko ifizičko tijelo, nazivaju se čakre. Postoji 7 (7 + centar zauzemljenje) čakri unutar tijela - korijenska, sakralna, solarpleksus, srčana, grlena, čeona (pinealna, treće oko) ikrunska. Svaka čakra ima svoju boju a svaka boja ima svojufrekvenciju.

Oko nas se takoñer nalazi zaštitno energetsko polje zvanoaura, kao i tri univerzalne (božanske) boje koje (ovisno opojedincu), na odreñene načine utječu na naše čakre, nanaš duh, um i tijelo.

Boje čakri su (redom): svijetlo crvena, svijetlo narančasta,svijetlo žuta, svijetlo zelena, ledeno plava, rojal plava,ljubičasta. Boja za uzemljenje je smeña.

Tri božanske boje su zlatna, bijela, srebrna.

Energetski centri teže spajanju eteričkog sa elementimadigestije, regenerativnosti, cirkularnosti i respiratornosti -elementima zemlje, vatre, vode i zraka.

Simultanim postojanjima i ciklusima povezujemo se saJednim – Bogom, u Četiri Aspekta God Minda; kako je tolijepo opisao Itzhak Bentov - ljubav, volja, mudrost,kreativnost (kreacija).

Svemir nastaje mišlju. Da bi misao kreirala svemir,potrebno joj je tijelo (materija).

Svi mi spustili smo se `dolje` jer `gore` je popriličnodosadno. Fizikalna realnost je realnost najboljegspoznavanja prepreka za kasnije. Sada nismo svjesnigotovo ničega. Već na stupnju iznad svjesni smomnogočega.

Osnovni drevni simboli koji otvaraju vrata viših dimenzija isjedinjuju čovjeka sa svojim višim simultanostima, drugimsvjetovima i sa samim Apsolutom / Izvorom su: aleph, phi,ankh, infinity i unity.

I ne zaboravite jednu strahovito bitnu stvar. Držite seSvjetla i budite dio njega. Sunce nije samo obična zvijezda,već izvor svjetlosti i života. Sunce je emanacija Apsoluta.Sunca su takoñer I planete u višim denzitetima, jednako kaošto su i zasebni entiteti / Svijesti."

TRI: Lud, zbunjen, normalan

Osjećajući prazninu u glavi i nekakvu nelagodu koja jepočela prelaziti u sve dublju tjeskobu, poželjela je vrisnuti,samo da potisne ovaj osjećaj gubljenja živaca i razuma.Osjećaj, koji se iz sekunde u sekundu sve višerasplamsavao. Izvadi cigaretu, zapali je nervozno, povućenekoliko dimova, ugasi je, te zbunjeno se ogledavajući okosebe, krene u razred.

Čuvši nekoliko koraka od vrata dubok muški glas kakosmireno u polujednoličnom tonu priča o vrlo, vrlo intrigantnimstvarima, Farhida pomisli: "On je danas jedini normalan dioove situacije" i uñe u razred.

XIII. NOVI SVJETSKI POREDAK,ILUMINATI, MASONI I MATRIX

"Zadnjih godina pojavilo se podosta teorija, koje nekismatraju teorijama zavjera, drugi poluistinama a trećiistinama koje su konačno počele isplivavati na površinu.Kada je riječ o samim konspiracijama ili zavjerama, bitno jeusputno spomenuti da ljudi prilično olako upotrebljavaju tajizraz. Zavjere postoje, naravno, na odreñenim nivoima, u

svakom domaćinstvu, manjoj zajednici, većem kolektivu,grupama, udruženjima itd. Postoje svugdje. Mogu bitipotpuno bezazlene a mogu biti i potpuno opasne, ponekad ikobne. Živimo u svijetu koji je maltene oblikovan zavjerama,tako da je dosta teško odredit, tko se zapravo trudi ponuditinešto što je više od pukog nagañanja i teoretiziranja, a tkoradi na tome da širi neistine i da pritom ima koristi od toga.

Zadnjih godina moglo se pročitati svega i svačega u lakonabavljivoj i teže nabavljivoj literaturi. Obično je teženabavljiva literatura (ona koja nije tiskana u milijunimaprimjeraka i koja se može nabaviti u svakoj knjižari) ujedno(ne uvijek) i malo teže `probavljiva`. No opet, nekako sam senaučio pratiti intuiciju i ne se povoditi za time da li je neštodostupnije ili nije, nego se čisto usredotočiti na informacije,izvore informacija, pa usporedit sa sličnim tekstovima isličnom literaturom, pa se malo po malo dobije nekakva slikakoja može, ali i ne mora imati veze sa našim prvimpredodžama o tome što zapravo čitamo i proučavamo.

Naravno, povodeći se za općepopularnom,pseudoznanstvenom, `konspiracijskom` i beletrističkomliteraturom, otkrio sam da su ipak one opće prihvaćeneknjige, iako odudaraju od znanstvenih, povijesnih ilidruštvenih, samo malo nabildanije teorije koje se već u prvimkoracima trude da spoje ugodno sa korisnim, to jest, damasama daju malu dozu mistifikacije ali već iza prvog zavojaili krivine počnu usporavat. Kod manje poznate ali u užimkrugovima vrlo cijenjene literature sličnog sadržaja, može senaći teorija koje su itekako škakljive i koje bi već nateoretskom nivou mogle ozbiljno uzdrmati mase, pa tamanda se tiskale i u najgorem žutom tisku."

Djevojka se vratila u razred. Zahr se nadao da će uspjetipovezati ovih nekoliko propuštenih minuta.

"Jedne od najegzotičnijih teorija su teorije o masonima kaomračnoj organizaciji koja zajedno sa iluminatima vladasvijetom tisućama godina (navodno još od Atlantide iLemurije ili kontinenta Mu), zatim teorije o kraljevskimporodicama koje vladaju svijetom uz pomoč masona iiluminata i koje su svojevrstan spoj ljudskog i reptilskogentiteta, tj. imaju velik postotak reptilske genetike, tako daosoba `plave krvi` može mijenjati (putem demonskih,seksualnih ili magijskih rituala) oblik iz čovječjeg u reptilski iobratno. Interesantno je da su reptili postali nezaobilazni diobilo kakve nove literature koja proučava područja poputufologije, okultnog ili mističnog.

Čak i političkog života. Smatra se da svijetom vladajureptili i hrane se ljudskom energijom (kao što se ljudi hranemesom, voćem i povrćem), te da putem svojih sluga -greyseva, kraljevskih krvnih linija, iluminata i masonainsceniravaju sve sukobe, ratove i općenito sve vidovestvaranja negativne energije i straha, kojima se hrane.Navodno je reptilski gen onaj famozni trinaesti gen rasa kojesu donirale gene za stvaranje čovječanstva i taj gennavodno vlada našim R - Kompleks centrom u malommozgu, izaziva agresije, strahove i općenito sve oblike nižihfrekvencija. Takoñer je interesantno da kada je fetus umaternici, ima reptilski oblik.

Neki materijali upućuju na masonstvo i iluminatstvo usamom crkvenom, političkom, društvenom, monetarnom imedijskom vrhu. Interesantno je vidjeti velike gradove čije suglavne grañevine smještene unutar pentagrama, ili obeliskekoji prezentiraju falusne simbole a nalaze se u mnogimvelikim gradovima (gledajući na taj način i neboderi bi moglipredstavljati falusne simbole), kao i reptile u grbovimakraljevskih porodica, država i unija. Ili sakrivenu simboliku na

gotovo svakom koraku, putem velikih korporacija, ulogotipovima velikih kompanija, u reklamama itd... Koliko sute teorije istinite ili nisu, najbolje da svatko provjeri za sebe.Materijala ima stvarno mnogo i jedina prepreka ozbiljnijemproučavanju može biti nezainteresiranost ili smatranjedotičnih teorija čistim budalaštinama, no, opet moramnapomenuti da se, kao i kod ufologije, neki materijali opasnopodudaraju a neki materijali tvore čak i vrlo zanimljivecjeline.

Interesantna je takoñer i teorija o matrixu (matriksu), tj.hipnotičko perceptivnom kontrolnom sistemu koji nekolikotisuća godina ili čak nekoliko stotina tisuća godina drži ljudezatočenicima vlastite i kolektivne sputane svijesti. Neštopoput priča u filmovima `Matrix`, `Grad Tame`, `Logan`sRun`, `THX 1138`, `Čarobnjak Iz Oza`, `Metropolis`, `BladeRunner` ili u Kusturičinom filmu `Underground`, samo štozapravo teorije o matrixu sežu još u doba Platona i ranoggnosticizma, ezoterije i hermeticizma, veda, ranog budizma ikabale. Interesantno da se sve ove drevne doktrine slažu dačovjek mora balansirati tri osnovna centra - 1. motorički(nagonski / seksualni / ego centar), 2. emotivni i 3.intelektualni centar, da bi sebe doveo u potpunu ravnotežu ishvatio više aspekte sebe.

Samim time, matrix (ukoliko stvarno postoji), neće imatitoliku kontrolu nad pojedincem.

No, pošto su šanse da se tri osnovna centra u čovjeku(rasporeñena kroz energetske centre - čakre) usklade idovedu u balans i ravnotežu, gotovo jednake nuli, čovjek će,na žalost, još jedno vrijeme morati provesti u matrixu, bilo dase radi o matrixu kojeg spominju u `konspirativnoj` literaturi,bilo da se radi o matrixu kojim svaki čovjek sputava samsebe. Ovdje treba povući referencu sa onim što ste do sada

saznali na tu temu pa zaključite sami da li vam je prihvatljivijipragmatski ili transcedentalni pogled na cijelu stvar.

Opet, i teorije o matriksu mogu dovesti do čisto subjektivneinterpretacije koja se kasnije pokušava staviti pod okriljeobjektivnog. Slično je i sa teorijama o Novom SvjetskomPoretku (NWO - New World Order) , izrazom kojim su seBush stariji, Bush mlañi, Kissinger, Clinton i cijela vojskavodećih ljudi, voljeli koristiti da bi objasnili Vrli Novi Svijet. Tuse moram složiti sa dobrim dijelom `konspirativne` literature iustvrditi da putem današnjeg medijskog, monetarnog,trgovačko - lančanog, političkog i općenito društvenogjednoumlja, steriliteta i dekadentne regresije, čovjek nije nitidaleko od toga da postane mašina, hodajući zombi ili samoizbezumljena ovca koja se povodi za stadom i strepi odlovačkih pasa i pastira.

U tom pogledu, potpuno se slažem sa piscem DavidomIckeom. Legendarni stand up komičar Bill Hicks jednom jevrlo lijepo opisao položaj modernog čovjeka - `slobodan sida radiš sve što ti se kaže`. Ni Laura Knight, po mommišljenju, nije daleko od istine sa konstatacijama o represijikoja utječe na svaki segment čovjekova razvoja i slobode,opisujući svijet kao bivše mjesto iz Kafkinih romana asadašnje iz Orwellovih. Ja bih nadodao - i buduće izHuxleyevih ili Phillip Dickovih romana. Ne daj Bože -Lovecraftovih!"

Razred se nasmije.

"Dakle, da li nam se sprema Novi Svjetski Poredak?Možda. Da li će nas za koju godinu sve čipirati i na radnimmjestima, fakultetima i školama zvati rednim brojevima,šiframa ili simbolima? Moguće je. Da li će malobrojna elita(koja sada `hipotetski` vlada svijetom i ljudima), pokazati

svoju punu moć i dati čovjeku do znanja da se njime možedominirati i javno, a ne više tajno? I to je moguće. Hoće li sespustiti vanzemaljci i zavladati javno svijetom ili će doći drugikoji će svijet ostaviti na miru ili će doći treći koji će svijetuvesti u eru blagostanja i mira? Danas me ništa više ne biiznenadilo. Da li u dualnom svemiru tama mora postojati dabi sa svjetlom činila savršenstvo i cjelovitost BožanskeKreacije? Na ovo najbolje da svatko odgovori sam za sebe.

Danas u ovom kaosu koji vlada na Zemlji stvarno ništa nemože iznenaditi. Ipak, jedna stvar stoji - ljudi prvo trebajupostat ljudi, a kad postanu ljudi trebaju postati svjesni sebe usvom punom sjaju. Tek onda, ali tek onda, možda sve ovopostane vrlo bitno. Ili vrlo nebitno. Čovjek sa otvorenimočima je čovjek čija se svijest proširila i tom čovjekutolerancija, shvaćanje i prihvaćanje sebe i drugih nepredstavlja nikakvu prepreku. Dok čovjek ne shvati koliko jeuniverzalan, multi dimenzionalan, simultano postojan iduhovno slobodan od materije - a istodobno u fizičkomobliku spojen - vezan sa njome i dio nje (a ona dio njega),čovjek neće nikada biti ni približno svjestan svojih pravihpotencijala. Ovako, čovjek će samo biti rob materije i robkolektivne percepcije, ma koliko on sebe smatraojedinstvenim i individualnim."

SIRIANSKA OTKRIVENJA

"Da bismo uopće shvatili na koji način funkcioniraju ovajUniverzum i drugi Univerzumi, koja je naša stvarna svrha ina koji način opčenito funkcioniramo u fizikalnoj relnosti,potrebno je prije svega shvatiti jednu malu ali vrlo bitnučinjenicu, a to je da sve što smo teorijski usvojili do sada,predstavlja samo jedan vrlo vrlo mali dio koji sačinjava većidio. O cjelini ovdje neće biti ni govora, pošto je pričanje obilo kakvoj cjelini u čistoj suprotnosti sa poznatim aksiomom:`Tao koji se pokušava objasniti riječima više nije Tao`. Da sevratimo malo na teorijsko znanje i potencijalno pitanje zaštoteorijsko znanje ne može sačinjavati cjelinu. Da može, svi biznali sve. Ovako, svi znamo da je znanje strahovito relativnastvar i da teško da obuhvaća samo ono što bismo moglinazvati intelektom. Znanje je stvar transcedentalne prirode ukojoj bismo kao imperativ mogli staviti spoznajni proces.Spoznajni proces dio je nekoliko procesa koji se konstantno ikontinuirano odigravaju u našem emotivnom centru ilisrčanoj čakri. Bilo koju knjigu da čitamo, bez spoznajnogprocesa riječi ostaju uvijek samo - riječi. Pročitanozaboravljamo. Spoznajno usvajamo i pamtimo. Netko nammože pričati o hamburgerima, sladoledu ili seksu cijeli život,možemo pročitati na tisuće knjiga teorija o tome, ali dok samine probamo, mi ne znamo o čemu se tu radi. Na isti način,možemo pročitati na tisuće knjiga o duhovnosti, meditaciji i

transcedenciji opčenito, ali, bez da smo išta od toga osjetili,uvijek ćemo biti zatvoreni u vlastitu tranziciju i puštati malomalo druge ili vanjske utjecaje da nam odgovore na onapitanja koja možemo na odreñene načine pronaći unutarsebe samih."

Zahr stane na trenutak. "Ovo slijedeće dobro upamtite ipodcrtajte u svojim bilježnicama i laptopovima", napomene.

Utjecaj literature na spoznajni proces______________________________

"Literatura je, kao što nam je svima manje više poznato,jedan vrlo bitan medij preko kojeg možemo doznati sve isvašta. U svemu je najbitnije individualno sagledavanje biločega napisanog i vlastito odabiranje onoga što negdjeduboko iznutra smatramo ispravnim, točnim, korektnim i pomogućnosti istinitim. U prvom dijelu bio sam dosta kritičanprema takozvanim - `nuditeljima istine` i načinimapojedinaca da svoju vlastitu percepciju ture ostalima kaoimperativ jednog složenog empirijskog spoznajnog procesa,ili barem onoga za što oni smatraju da to isto predstavlja. Unemalom broju slučajeva dogaña se to da oni koji tvrde daznaju istinu i da su im poznati putevi istine, na vrlozapanjujući način u rekordnom roku uspijevaju okupiti okolosebe zavidan broj pristaša i onih koji se u potpunosti slažusa svime o čemu njegov `guru` priča, a da pojedinac nijeprije provjerio ili bar pokušao otkriti na koje načinefunkcionira njihov `unutrašnji sat` i u kojoj je mjeri usklañensa `satom` onoga koga smatra svojim duhovnim vodičem.

Kada meni netko, recimo, kaže - `ja ZNAM` neke `stvari` -ja ga samo priupitam na koji način je došao do njih.Odgovori su obično, gotovo uvijek u stilu - `pročitao sam,

rekli su mi, znam ljude koji znaju ljude koji znaju ljude kojiznaju one ljude koji znaju.... ili saznao sam od nekog menikredibilnog izvora`. Nice, ali osobno ću prije popričati sačovjekom koji je svjestan one stare gnostičke: `Znanje nijeznati o NEČEM, nego znati NEŠTO`. Dakle, prije ću sjesti ipopričati sa nekim tko je vlastitim snagama i na temelju svogvlastitog truda došao do nekakvih odgovora, nego sa nekimtko je na temelju neke knjige prvo navedenih jedinki, došaodo odgovora za koje je spreman / spremna i `život dati`.Literatura je, daklem, u najboljem slučaju, samo zbirinformacija iz druge ruke, a ljudi su skloni na nevjerojatnenačine mistificirati banalno a banalizirati i trivijaliziratimistično i trancedentalno!", reče, pogledavši studente ispredsebe, imaju li možda namjeru postaviti neko pitanje.

* * *

Dragi profesore Zahre!

Prisustvovao sam vašem predlanjskom seminaru i moramvam priznat da mi je dosta otvorio oči. U meñuvremenu sumi se počele dogañati mnoge čudne i nevjerojatne stvari,koje sam Vam opisao na ovih nekoliko stranica teksta kojeprilažem uz ovo pismo. Pošto ove godine pauziram a živim900 i nešto kilometara od sveučilišta, mislio sam da jenajbolje da Vam se obratim pismenim putem i osobno Vaskontaktiram kada se vratim na sveučilište.

Iskreno Vaš,

Leon Starskij

________

Dosadašnjim surfanjem po internet stranicama, prošaosam mnoga virtualna mjesta na kojima se nudi istina i gdjese članovi ponašaju gore od pripadnika neke religioznesekte, tvrdeći da je upravo ona njihova istina - istina nadistinama. Nova Mojsijad (tj. Mojsije u množini), ohrabrenaonima kojima vlastiti svijet počinje kada se konektaju nainternet i kliknu na link svog omiljenog foruma, započinjesvoj osvajački pohod gazeći sve pred sobom i mičući sa putaone koji se ne uklapaju u njihovu verziju istine. Dvanajinteresantnija mjesta na koja sam naletio u svojimpotragama za popunjavanje rupa u vlastitom znanju, bila sudva metafizička foruma koja nude prilično velik broj činjenicai stvarno mogu biti korisni u prikupljanju odreñenog brojainformacija, no, nakon nekog vremena čovjek shvati danakon što proñe kompletan materijal i jednog i drugogforuma, da se stečene informacije trebaju na odreñenenačine apsorbirati. I tu po meni nastupa osnovni problem.Naravno, za taj problem postoje rješenja ponuñena nasvakom forumu ponaosob, no ipak, neke vlastite nedoumicenavele su me da pratim svoj vlastiti put i pazim da nezabrazdim preduboko u bilo koji koncept na dva ponuñenaforuma. I mislite da nisam? :)Narod kaže mudro - "jebeš karakter koji nije labilan", tako dauz male izlete u vode čistog povjerenja na ono što je rečeno,kao i u vode naivnosti, jednostavno sam uronio u moreponuñenog. Nakon nekog vremena shvatio sam jednunajbitniju stvar - plutao sam po moru informacija iz drugeruke, od kojih su mi neke pomogle a druge vrlo odmogle.

Oba foruma imaju malo malo pa čisti religijsko dogmatskikoncept. Kao što katolici smatraju heretikom i nevjernikomsvakog tko se puno propitkuje i nije zadovoljan sa svim što jeponuñeno, tako se i na navedenim mjestima vodi pravi mali

rat tko je u pravu a tko u krivu, tj. preslika rata ili rat iz drugeruke, pošto se onaj malo "praviji" rat vodi izmeñu onih koji suinformacije dobili iz prve ruke. Ovako, idemo redom.Kredibilan izvor broj jedan tvrdi da je bilo kakvo prevelikopropitkivanje stvar manipuliranosti od strane hipotetskihentiteta koji su se nadvili nad ljudski rod poput poliesterskevrećice, dok drugi kredibilan izvor tvrdi da je svakopropitkivanje stvar manipuliranosti od strane hipotetskihentiteta koji su se nadvili nad ljudski rod poput poliesterskevrećice. U redu. Sve je ok i sve štima, no, postoji jedna malacaka u svemu tome. Kredibilan izvor broj jedan smatra da jekredibilan izvor broj dva manipuliran dok kredibilan izvor brojdva smatra isto za kredibilan izvor broj jedan. Primjećuje linetko tu da nešto duboko ne štima u svemu tome? No, tonije sve!

Ljudi se hvataju ili jednog ili drugog izvora i prihvaćaju SVEšto taj izvor nudi. Oni koji su našli ponešto ili, nedaj Bože,povezali neke segmente obaju ili više izvora, postali sunepoželjni na onim mjestima, pazite sad, koja tragaju zaznanjem i istinom. Yeah right :) Tako da nije nimalo čudnoda se na rat iz prve ruke nastavlja rat iz druge ruke, pa trećepa tako dalje i dalje i dalje. Kada sam počeo shvaćati da jejednostavno najbolje maknuti se i sačuvati vlastitodostojanstvo u najezdi ego manijaka koji pate od kompleksavoñe i njihovih poltrona koji pate od kompleksa da ih vodeego manijaci koji pate od komleksa voñe, zapitao sam se -"zašto slijepci prate slijepca koji prati većeg slijepca a svi iduprema tome da progledaju, kada mogu pratiti sami sebenajprije si priznajući da je najbolje da sami odrede štosačinjava slijepilo a što sačinjava progledanost?!"

U meñuvremenu, doživio sam ono što bi se u najblažuruku moglo objasniti kao kundalini aktivacija, iako tu ima jošmnogo mnogo toga što je vrlo teško, čak i nemoguće za

objasniti i opisati. Nakon nekog vremena počeo sam viñativisoke svjetlosne entitete oko sebe i doživljavati stvari kojenikako ne bi mogao opisati riječima. Ono o čemu ću pričati unastavku nadilazi percepciju mnogih, pogotovo onih koji sunaučeni da se u nedostatku vlastite percepcije i vlastitihspoznaja, hvataju za tuñe i uzimaju ih zdravo za gotovo. Dovećine informacija ja i meni uzak krug ljudi došli smo upravochannelingom sa višim entitetima različitog energetskogintenziteta, koji obitavaju na različitim frekvencijskimrazinama.

Kao prvo, oni koji tvrde da je channeling kanal koji je sklonmanipulaciji, njih se ionako ne može uvjeriti u suprotno.Svako ima pravo mislit što hoće, no, ipak, jedna maladigresija mogla bi se pokazati itekako kvalitetnom akopretpostavimo da su i oni najveći neprijatelji channelinga dovećine svojih informacija došli upravo putem channelinga,koliko god da oni tvrdili da su u pojedinim podzemnim inadzemnim bazama odreñenog profila, imali kontakt oči uoči. Opet, neka svatko misli što želi. Oni koji, opet,channeling pokušavaju objasniti psihološkim procesima,mentalnim bolestima, pretjeranom imaginacijom, što drugoreći nego ili da preskoče ovaj materijal ili im jednostavnopoželjeti dobru zabavu.

Opet, ako netko smatra da jedna mala grupa ljudi izjednom malog provincijskog mjesta ne može za razliku odonih sa drugih kontinenata imati čeneleng ili da nisu dovoljnozreli za to, ili da su bili pod utjecajem manipulacija od stranehipotetskih entiteta koji su se nadvili poput poliesterskevrećice nad ljudski rod, ili da smo manipulirani iliprogramirani raznim programima za dolazak nove ere,novog doba, nove religije i tako dalje...ja mu želim dobar tekdok bude čitao/la ovaj materijal.

Energija koja je prevladavala kod pojedih seansi sapojedinom skupinom entiteta bila je vrlo anomalična i variralaod skupine do skupine kao i od mjesta do mjesta i utjecajakoji su pokušavali upadati ili upadali u kanal. Ujedno, da bihse unaprijed ogradio od pitanja pojedinih"teoretičara"...pročitao sam knjigu od Dr. Karle Turner"Masquerade Of Angels" i još hrpetinu pojedinih materijalakoji bi mogli upučivati na manipuliranost, programiranost itd.,no, zamislite, još uvijek mi sve to ne igra nikakvu ulogu,pošto smatram da svi ti materijali priličnojednodimenzionalno i vrlo separatistički u hermetičkizatvorenom sustavu mogu itekako represivno djelovati nasvijest pojedinca, unatoč tome što ih je većina iskrenonamijenjena implikaciji prema osvještenosti.

Bilo kako bilo, imat ćete uskoro priliku pročitati još jedan unizu channeling sažetaka i informacija koje smo dobili odSirius A svjetlosnih entiteta koji su se pod raznim imenimado sada nazivali i opisivali u ostalim channeling materijalimai koji su, kako osobno smatramo, najzaslužniji za većinuinformacija dobijenih iz raznih channeling materijala.Nadalje, dosta informacija dobili smo od reptilskih entitetakoji se nalaze u jednoj orbitalnoj stanici koja kruži okoZemlje, kao i nešto sitno informacija od Ari lavljih bića -visokih atralnih entiteta i još sitnije informacija od rasegreyseva.

NAPOMENA: Možda će ponešto od iznesenog materijalabiti nepovezano ili prožeto naizgled eklektičkim mislima.Pošto sve ovo pišem iz glave i pozivam se na sjećanja, kao ina segmente spoznaja, molim one koji će pokazati interesna čitanje navedenih materijala, da budu stpljivi i tolerantniprema mojoj svojevrsnoj struji svijesti. Takoñer, uzimam uobzir da su neke informacije mogle biti distorzirane usljedkrivog vlastitog tumačenja ili pogrešne percepcije. Hvala.

* * *

Zahr stavi pismo ispod povećeg snopa papira.

"Ovo o čemu ću vam dalje pričati, izvodi su iz pisamajednog studenta koji nije želio biti imenovan", reče.

I. SIRIANSKA OTKRIVENJA

"U UNIVERZUMU (Univerzumu svih Univerzuma - kakofizičkih tako i astralnih) postoje dva vječita stanja koja su ustalnoj interakciji, a to su RED i KAOS. Kada bi uUNIVERZUMU postojao samo RED i kada bi put Svjetlostibio jedini način odabira, UNIVERZUM bi bio jedno nadasvedosadno i ustaljeno mjesto bez ikakvih ciljeva, gdje bi entitetiprovodili vječnost znajuću šta će se sve dešavati sa njima izaobilazeći sve prepreke pošto navedene prepreke ne bi nipostojale. Za bilo kakav napredak prepreke su nužne iosnovne. KAOS je zbir prepreka koji služi kao dioBožanskog Plana da bi entiteti rasli kroz nivoe postojanja,stapajući se sa Izvorom i opet se vračajući na druge misijesa novim izazovima i preprekama. Ne postoji prviUniverzum, već UNIVERZUM koji je bio, je i bit će.UNIVERZUM koji obuhvaća sve Univerzume koji su bili, jesui koji će biti. Neki od tih Univerzuma su pod vladavinomREDA, neki pod vladavinom REDA i KAOSA, neki podvladavinom KAOSA i REDA, dok se neki nalaze pod čistom

dominacijom KAOSA.

Naš fizički Univerzum nalazi se pod dominacijom KAOSA iREDA dok se naša Galaksija nalazi pod dominacijomKAOSA, koji se opet počeo vračati u RED (ili u koji seponovo počeo vračati red). Koliko god izgleda za su RED iKAOS potpuno nepovezani meñusobno, oni su samo dvijestrane istog novčića zvanog ZAKON, tj. ZAKONUNIVERZUMA ili ZAKON JEDNOG. JEDAN (IZVOR) nijestvorio sav život u Univerzumima, već entitete koji su samipočeli stvarati entitete i tako unedogled. Svim entitetima dataje mogućnost izbora - hoće li odabrati RED ili KAOS, ili ćebalansirati izmeñu njih u namjeri da se stvore takozvanipodbalansi, tj. bezbrojne nijanse raznih mogućnosti prelaskaiz REDA u KAOS i iz KAOSA u RED. Jedini pravi put doIzvora je put Svjetla. Put Svjetla i RED nije jedno te isto.RED može voditi ka Svjetlu, a i ne mora. KAOS ne moravoditi ka Svjetlu, a i može. Uvijek su u pitanju nijanse iupotreba Pravila ili Principa Infinitivnosti. Ništa nijeDefinitivno. Sve je Infinitivno. Infinitivno može biti Definitivnokao što dugoročno može biti kratkoročno i obrnuto.

Univerzumi nastaju, razvijaju se i nestaju u cikličnim(kružnim) procesima koji su dio većeg - evolucijskog procesakada se dva ili više Univerzuma spoji i počne tvoriti cjelinu,odbacujući elemente KAOSA da bi se putem REDA počeostvarati novi KAOS koji bi doveo do novog REDA. Ovo nemaveze sa kabalističkim, telemitskim i alkemijskim shvaćanjemUniverzuma kroz prizmu KAOSA u obliku Velikog Ništavila iliVelike Praznine. Do spomenutih interpretacija došlo je usljedšture okultno /magijske interpretacije i korištenja KljučevaEnoha u svrhu vladavine Čovjeka nad samim sobom idrugima, kao i naivnom vjerovanju Čovjeka, usljed vlastitogslijepila, da može kontrolirati više entitete koji vole raditi posistemu `zavadi pa vladaj`, zatim, demagogije spram

Čovjeka i ostavljanja dojma da se njima vlada dok su u stvarioni ti koji vladaju onima koji bi željeli vladati (tj. misle davladaju) njima.

Simbolika i nepotrebni simbolizam u svemu što nasokružuje na mnogim razinama, samo je odraz spomenuteokultne magije i neizbježnih rezultata po samog čovjeka kojise bavi njome. Simbol je jedno dok je simbolika simbola kojiveć ima odreñeno značenje, nešto sasvim drugo. ReneGuenon je opisao križ kao sjecište astralnog (okomica) safizičkim svijetom (horizontala). Možemo li pretpostaviti da jekriž samo loša interpretacija ankha koji prezentira isto to,samo što je gornji dio okomice razgranat u dva dijela iprezentira RED i KAOS da bi donja strana okomiceprezentirala ZAKON. Križ prezentira samo mješanje REDA iKAOSA i gornjoj okomici i predstavlja vrlo lijepo izvitoperenipogled na ljudsku percepciju spoznavanja što je to RED ašto je to KAOS te često brkanje simbolizma anñeoskog idemonskog .

Anñeoski i demonski oblici postojanja, naravno da nisujedini, već jedni od beskonačno mnogo njih, što bi mogloobjasniti često mješanje Mraka (Tame) sa Svjetlošću. Kakose Svjetlost najbolje vidi u Mraku, tako se i Mrak najbolje vidina Svjetlosti. Iako nisu svi anñeoski entiteti dio REDA kao nisvi demonski dio KAOSA, postoje entiteti koji su zaduženi zaRED i oni koji su zaduženi za KAOS. Prvi oslobañaju ipomažu da se individualno sagledaju prepreke i da sesavladaju, drugi zatvaraju i pomažu da se kolektivno postavišto više prepreka i da se što teže savladaju ili po mogučnostiuopće ne savladaju."

DVA: Kako je moglo nestati to što jenestalo?

Dafular otvori oči. Nije znao koliko je trenutaka proveo nasmrznutom tlu. Obzirom na to da mu je cirkulacija radilanormalno a prsti se mogli pomicati sa lakoćom, zaključio jeda je prespavao, ili bio u nesvijesti, možda nekoliko sekundi.Polagano se pridigao, oslanjajući se na utrnulu ruku i zauzeopoluklečeći položaj, kao da se sprema svaki čas iskočiti izneke zasjede ili početi utrku na 100 metara sa preponama.Uzdahnuo je teškom mukom i pogledao oko sebe. Zemljaoko njega bila je i dalje smrznuta; nebo je bilo kao i prije.Ništa se, na očigled, nije promijenilo. Možda je bilo maločudnovato što nigdje nije bilo kamiona, ali, pobogu,smatrajući nestanak kamiona bitnom i neobičnom stvari uusporedbi sa onim što mu se dogañalo proteklihtrenutaka...činilo mu se pomalo neukusnim. Možda je biločudno što na sebi nema odjeću i što bi, prema svim fizičkim,kemijskim, biološkim, kao i prema svim zakonima ljudskogtijela, trebao cvokotati zubima i drhtati svakim atomom svojemišićne mase, no njemu je bilo i više nego ugodno.

Ustao je i krenuo prema mjestu gdje je do prije nekolikotrenutaka stajao kamion, iz kojeg je iskočio, u nadi da će, mašto djelovalo na njega unutar kamiona, popustiti kada seiskobelja van. Pokazalo se da je djelimice bio u pravu, poštoizgleda da su mu snijeg, smrznuto tlo i sama hladnoća zrakapomogli da utjecaj nevidljive sile popusti. Ili je nevidljiva sila"namjerno popustila" kada je izašao van. Nije znao ivjerojatno nikada niti neće, no jedna stvar će stajati dok ježiv - ovoga će se trenutka sjećati do posmrtne postelje.Razmišljao je hodajući gol ko od majke roñen po

pustopoljini, osjećajući se da bi mogao pretrčati tisućumetara u nekoliko sekundi ili se vinuti u zrak pedesetakmetara, ukoliko to samo poželi jednom jedinom mišlju.

Koračao je gol, osjećajući toplinu kao da na sebi ima termozimsko odijelo, osjećajući svaki pojedini mišić svog tijela,svaki atom i svaku molekulu. Osjećao se da više niti nijepotpuno unutar vlastitog tijela, već kao da ga okružuje...Kaoda se pretvara u energiju koja napaja njegovo tijelo. Osjećajstraha potpuno je ustuknuo pred ovim novim osjećajem,osjećajem potpune svjesnosti svoga bitka, potpunesvjesnosti samoga sebe, svoje najdublje srži, najdubljeosobnosti. Postao je svjestan svih svojih ličnosti, od onihbliskih koje nastaju u svakom trenutku našega života -ličnosti iskreirane našim postupcima kao i djelovanjemraznih vanjskih utjecaja kroz čitav naš život, pa do onihpotpuno udaljenih, kada jedna ličnost nije niti malo svjesnadruge ličnosti - ličnosti koje prevladaju kod šizofrenika iosoba sa problemom multiosobnosti.

Dafular je sve to znao, osluškujući vlastite misli, kao štozagriženi sportski fan upija svaku riječ komentatora namalom tranzistoru uz pivo i roštilj. Odaja tajni bila jeotvorena, a predsoblje, puno nepotrebnih i ometajućihprimisli i osjećaja, gotovo u potpunosti raskrčeno. Ovakvubistrinu u glavi nikada nije osjećao. Koračao je sa sve većomi većom lakoćom, kao da će se svaki tren potpuno odlijepitiod vlastitog tijela.

II. SIRIANSKA OTKRIVENJA

"Priče o greysima i reptilima i različite interpretacije istih,vjerujem da su planski i smišljeno puštene u javnost da bi seprikrila jedna puno gora istina, a to je vladavina nižihi viših astralnih demona u našoj fizikalnojravnini postojanja, te manipulacija od niza demonskih i inihentiteta koji se hrane našim energijama. Suočimo se sačinjenicom da se demonima lakše hraniti našom energijom ida ne trebaju nikakva svemirska pomagala da bi to učinili.Neki od skupina entiteta, pa tako i reptilskih, ovdje su samoda promatraju dogañaje koji se odigravaju na ovom strateškibitnom mjestu iz kojeg je stvoren / stvara se / stvorit će senovi Univerzum. Drugi su ovdje po svojim agendamaizrabljivanja te potpunog manipuliranja ljudskog roda, uskovezanih i uz raznorazne suradnje sa zemaljskim i kozmičkimvladama, sa odreñenim protokolima ili potpuno mimo svihprotokola. Treba razlikovati reptile koji su nastali na Zemlji(koji su nekoć živjeli na površini Zemlje; danas žive upodzemlju) i reptile koji su došli iz udaljenih kutaka ovoguniverzuma te iz drugih univerzuma. Niti jedna rasa nijehomogena i svaka rasa dijeli se na mnogo subrasa, od kojihje svaka različito orijentirana u odnosu na nas.

Neki reptili su više orijentirani eksperimentiranju na ljudimasa većim postotkom reptilske genetike u svrhu eventualnogproduživanja ljudsko / reptilske vrste u obliku hibrida, kojihdanas po svijetu hoda već pozamašan broj a čije stvaranje iusavršavanje traje tisućama godina. Spoj reptilskog iljudskog genoma samo je jedan od minornijih spojeva kakvise pokušavaju kreirati od pojedinih više ili manjehumanoidnijih rasa, nama pretežno nenaklonjenih ičovječanstvu potpuno nepoznatih. Većina ih to radi zbogsvoje fasciniranosti mesom i tijelom...manje dušom. Postojiodreñeni postotak reptilskih otmica koje su prilično velikanepoznanica, ali vjerujem da su usko povezane uz sama

simultana postojanja ljudi koje otimaju. Otmice Greysa mogubiti daleko različitije (ovisno o agendi) i u nebrojenimpostocima učestalije od otmica (od mnogih autora)iskomercijaliziranih reptila. Već sam govorio o tome da jeČovjek savršena božanska kreacija. Viši entiteti koji susimultano povezani sa svakim od nas, tj. MI kroz različiteoblike simultanih postojanja kroz dimenzije, denzitete istupnjeve svijesti, utječemo uzajamno jedni na druge pouzoru na hermetički princip - `kako gore tako i dolje, kakodolje tako i gore`. Ponekad, kompletan životni rad pojedincaili cijele skupine ljudi, bilo o kojem području da se radi, može(putem višeg Plana) nastati zbog jedne jedine osobe ili višenjih, kako bi im se otvorilo oči ili, po drugoj strani, kako bi imse pažnja skrenula u drugom smijeru. Ovdje prejudiciram narazne materijale metafizičkog, duhovnog i konspirativnogsadržaja koji, osim što u sebi kriju masu pitanja, istovremenodaju i odgovore na njih, što i nije loše, ali je loše što se tiodgovori smatraju potpuno istinitima, za što smatram da imaviše veze sa egom autora ili njegovih sljedbenika, nego saopservacijom proučavatelja.

Tako da u dosta slučajeva ispada, da svi materijali koji kojigovore o ljepoti, ljubavi i duhovnoj uzvišenosti, pripadajusferi new age manipulacije. Ukratko, čovjek koji težiuzvišenom idealu ljepote, ljubavi i slobode, manipuliran je odstrane `onih` koji mu to uskraćuju, pa bi se svaki čovjektrebao oduprijeti toj manipulaciji i težit uzvišenom idealuljepote, ljubavi i slobode. Ako to nije paradoks, onda neznam što jest. U tom slučaju, ako nešto postavimo kaoaksiom i damo mu imperativnu vrijednost, nakon odreñenogbroja okupljenih sljedbenika istoga, kao i nakon odreñenogvremenskog perioda, sustav opetovanog preispitivanja`aksioma` bit će ekvivalentan hipotetskoj manipuliranostipojedinca iz pozicije kolektiva koji je stvorio aksiom iznečega i dao mu imperativnu formu. Upravo na taj način

funkcioniraju metafizičke i ine teorije i upravo se u tomeočituje manipulacija.

Bilo kakav način komunikacije sa višim entitetima, ili ide uprilog samom procesu komunikacije ili jednostavno ne ide uprilog procesu. Da pojasnim...sama forma komunikacije uvjetje da se date informacije podvrgnu metodi Fulkanelijevogčekića. Pošto bez intuicije i bez spoznajnog procesa nema nikvalitetnog rada sa `čekićem`, teško da se one, kojima jespoznajni proces osiromašen spoznajama poput jezičnogpoimanja osiromašenog za semantiku, može razuvjeriti daintelektualni i ego centar jednostavno nisu dovoljni da sepojme stvari koje su po samoj prirodi veoma suptilne.

Upravo zbog toga osiromašena percepcija pojedinca koji jena odreñene načine došao do nekih informacija ili ih dobio /la putem channelinga, dovodi do onoga što možemo nazvatidistorziranim kanalom, putem kojeg mogu putovatiinformacije šarenolikog karaktera. Informacije koje su datepojedincima trebale su u što većem broju biti stavljenevan...prije svega na internet, pa da se kasnije usporeñuju, noopet, ego i taština odigrali su tu finalnu ulogu tako da sujedni svoje informacije dali van i proglasili ih svetinjom, doksu drugi informacije počeli naplaćivati putem internetstranica sa pretplatom i putem raznoraznih seminara, što uvelikoj mjeri podsjeća na new age mutnoću i materijalanaspekt koji bi trebao (po nekoj bizarnoj logici) biti zamjena zatranscedentalno.

Što me navelo, profesore, da napišem kratku priču u kojojkarikiram odnose ljudskih ovaca / sljedbenika raznih gurua isamih `individua` sa kompleksom duhovog voñe, koji sebenazivaju guruima. Ili ih barem drugi tako nazivaju.

Znam, profesore, da ni sami niste ljubitelji raznoraznihgurua, pa se nadam da će Vam se dopasti ova kratka pričicakoju sam objavio na internetu pod pseudonimom."

* * *

NEKOĆ... I SADA

"Nekoć su ljudi i cijele civilizacije baratale sa visokomtehnologijom. Savladale su sve tehničke pojedinosti i svojnapredak posvetile radu na svim vidovima energije, ne bi lina što bolji način uspjele postići potpunu kontrolu nadmaterijom i uzdizanje van granica fizikalnog. Tek kada suljudi u potpunosti shvatili da je to jedan dugotrajan i priličnobolan proces, većina se okrenula starom načinu života. Starinačin uključivao je sakrivanje iza materije i tehnologije. Zatimsu stare civilizacije na Zemlji propale, pa se nakon toga maloigralo genima vanzemaljskih i zemaljskih civilizacija, ali je uduhu Kozmičkih Olimpijskih Igara napravljeno svojevrsnonatjecanje, tko će se prije sjetiti kako se vratiti na putduhovnog i uzdići se iznad materije, nakon što je genetskomproduktu zvanom `dvonožni pokus koji priča` oduzeto staroznanje na stare dane.

Pa su oni koji su kreirali `dvonožni pokus koji priča` rekli:`Ako se do kraja predviñenog ciklusa probudi barem jednajedina individua, znači da je ovaj naš pokus (eksperiment)imao nekakvog smisla`. I ciklus počne teći. I materija uzmeglavnu riječ. Pa se ljudi malo ubijali, pa se mirili, pa se opetubijali, pa se opet mirili...pa došao netko tko je rekao:

`nemojte se boriti, ja ću vam pomoći`. Ljudi spuste oružje istranac započne svoju priču: `Vi koji ste oko mene i koji ćeznati prepoznati istinu u mojim riječima, vi ste odabrani ijedini ćete posjedovati pravo na potpunu Istinu...ostali ćetepasti pod utjecaj kointernih profesionalaca koji će vam pričatilaži, tako da se nikad ne probudite`. I neki ga slijediše...

Drugi se ogluše na proroka i učitelja nekih. I počnu daljeratovati. Na drugom kraju svijeta, pojavi se drugi prorok kojizapoče svoju priču drugim ratnicima, potpuno drugimriječima: `Vi koji ste oko mene i koji će znati prepoznati istinuu mojim riječima, vi ste odabrani i jedini ćete posjedovatipravo na potpunu Istinu...ostali ćete pasti pod utjecajkointernih profesionalaca koji će vam pričati laži, tako da senikad ne probudite`. Ajde dobro...riječi su iste, ali su bile nadrugom jeziku :) I on okupi takoñer vjerne sljedbenike. Svakiod proroka nekolicini da privilegije da meñu ostalimanaprave reda kada netko od njih počne malo sumnjati u riječibilo kojega od dva nuditelja istine. Prvi nuditelj istine kažesvojim sljedbenicima: `nebo je zeleno, oblaci su crveni astabla su narančasta...u slučaju da vam netko kažesuprotno, želi vas odvesti na krivi put.`

Drugi kaže svojima: `nebo je žuto, oblaci su smeñi a stablasu grimizna i onaj tko tvrdi suprotno, taj radi za prve`. Mislesi ljudi i misle - jel zeleno il žuto...jel crveno il smeñe...jelnarančasto il grimizno...`? Misli si jedan i misli i kaže nakonpodužeg vremena: `ja mislim da je nebo sivo, oblaci rozi astabla šarena`! ... ` Hahahahahaha` - započnu se smijatiostali - `vidi morončinu haha, vidi idiota haha, vidi debilahahaha, kako je glup`. Njihovi gurui se takoñer nasmijaše, aliiz prikrajka, da ih nitko ne vidi. Nasmiju se samo onima kojisu najbliži njima i kažu:` vidite kako bi svatko danas htio bitinovi prorok`. Oni se nasmijaše na to, znajući da su u blizinisvog proroka sigurni od laži i od kojekakvih manipulacija od

drugog proroka, ali i od navopridošlih proroka. Svaki odproroka, kao da su pročitali misli svojim najbližim ljubimcima,kažu na opće iznenañenje svoje pastve:` Ja vidite, ne želimda me vi smatrate prorokom.`

`Svi smo mi na jedan način proroci. Ja samo želim danaučite misliti svojim glavama i da danas, sutra to znanjeznadete prenijeti svojim potomcima` - nastavljajući - `jer jasam čovjek kao i vi. Od krvi i mesa. Ja vam dajem sloboduda razmislite o svemu što vam ja prenosim. Možete biti ikritični ukoliko to želite. I ja bi volio biti kritičan spram sebe itvrditi da sve o čemu ja govorim nije istina i da možda uriječima drugog proroka ima takoñer istine, ALI, na moju ivašu veliku radost (za dobre stvari) i veliku žalost (za lošestvari), sve ono što vam prenosim je istina, ali ja znam da steto već odavno i sami shvatili i da ne dvojite u moje riječi`. Onipočnu brzo odmahivat glavama govoreći - `lagali bi vamkada bi rekli da ponekad nismo malo provirili što se sve tokrije iza riječi drugog proroka, ali smo na kraju zaključili datamo ima toliko laži i toliko neistina...baš kako ste nam Vi togovorili, proroče i učitelju naš.`

Zamišljen, učitelj kaže: `to je bila kušnja onih koji želemanipulirati vama u potpunosti...I vi ste tu kušnju savršenosavladali` - nastavljajući - `bravo, bravissimo...Ovime stedokazali sebi da sami razmišljate svojim glavama...kaojedan. I samim time, ja sam strahovito ponosan na to! Svi steindividualni do neslućenih granica...a misli vam se nerazlikuju ni za milimetar` - vičući ozareno - `doñite sada bližeda vas Babo sve zajedno izgrli i izljubi`......"

* * *

"......Oni, poput razigrane i pohvaljene djece, potrčašesvom pastoru u naručje, zaboravljajući ispod njegovih velikihi divnih toplih ruku, kako su bili zapravo jako blizu da ihslatkorječive riječi drugih proroka ne odvedu pored Puta, uvječnu tamu iluzije i mraka. U isto vrijeme...kamera sepomiče na drugi kraj Zemlje, prikazujući drugu skupinunasmijanih ljudi, kako opušteno sjede, leže i kleče poreddrugog gurua, tajanstveno se osmjehujući...Sa `onim` sjajemu očima", Leon završi priču dok su polagano napredovali uzbrdo, penjući se sa šumske strane da izbjegnu strme padinei kozje staze po kojima se nitko normalan na dvije noge ne biišao verati.

"Boga ti, priča nije loša", nasmije se Ugulfar. "Jest da iz njeizviru frustracije nekog tko je na svakom internet forumu nakojeg je došao nakupio samo svañe i prepucavanja, testvorio pravu malu kohortu virtualnih neprijatelja", reče,nastavljajući, "no, sve u svemu, vrlo originalno, iako ne iučinkovito, pošto to razračunavanje sa raznoraznim`nuditeljima istine`, teško da će bilo kome biti interesantno.”

"Ma, ko ih jebe", zaključi kratko Leon pridržavajući se zakratku granu dok se uspinjao preko metarnog brijega. "Sveove godine ionako mi je bilo bitno tko na kakav način djeluje,a ne pusta razmišljanja raznih `internet warriora`."

Ugulfar je kimnuo u znak slaganja. Otkad je prije trimjeseca sletio na polje pored Leonovog ranča, slijeñenpobješnjelom krstaricom Rebdiva te nekoliko sitnihJednovozila Grepsa, nije imao mnogo vremena razmišljati oraznoraznim virtualnim `jadima` svog mladog prijatelja.Previše je energije ulagao u samu njegovu zaštitu. Leon jebio duboko uvjeren u to.

Za razliku od proteklih dana i mjeseci, kada su u svojimsvakodnevnim šetnjama običavali obilazit pretežno istamjesta u krugu nekoliko kilometara, imajući već uhodan ritualrazličitih smjerova koje su si unaprijed odredili, danas suodlučili otići na cijeli dan i posjetit obližnje brdo udaljenopetnaestak kilometara, uspeti se na brdo, sići sa drugestrane i prenoćiti u malenom motelu u gradiću sa drugestrane brda, te se sutradan vratiti na ranč, obilazeći brdo, našto će vjerojatno izgubiti veći dio dana i noći. Sve u svemu,avanturistički duh ove dvojice mangupa, koje je sam kosmospovezao na vrlo čudan način, bio je iz dana u dan sve jači ijači.

Približavali su se vrhu brda. Pogled prema dolini, koji senazirao kroz krošnje visokih borova i redova topola, bio jeveličanstven.

"Ajmo malo predahnut", predloži Leon, lagano uspuhanzadnjom etapom uspona.

"Pričekaj da doñemo na čistinu", odvrati Ugulfar prolazećipored njega i grabeći prema gore kao da se kreće ponekakvom linearnom uspravnom pravcu. Leon ga je slijedio.Dvadesetak metara dijelilo ih je od čistine i ceste koja sijećešumu i čistinu po samoj polovici. Iako nije bio ovdje dobrihsedam godina, Leonu je slika ovog mjesta ostala u sasvimdobrom sjećanju.

Priroda se nije promijenila, pošto je nije imao tkopromijeniti. Njihova noga možda je slijedila noge nekogfarmera prije desetak ili pedesetak, možda i sedamdesetak,nekog trapera prije stotinjak ili nekog domoroca prijedvjesetotinjak ili više godina. Čovjek je tu, bio je siguran,rijetko prolazio, ali stvarno rijetko. Učio je nešto na satovima

regionalne povijesti da je put robe, kojom su trgovali traperi,doseljenici- pretežno skandinavskog porijekla - i domoroci,prolazio drugom stranom brda, tamo gdje su sada krenuli;gdje se protezala dolina i gdje je preko dva stoljeća nicaomaleni gradić koji se u zadnjih sedamdeset godina razvio umalo rudarsko industrijsko središte za preradu boksita.

Bilo je divno prolaziti maltene neistraženim djelovimaprirode. Nigdje smeća, nigdje ostavljenih pivskih limenki,nigdje ostavljenih prezervativa, kao na udaljenim vidikovcimaokolo gradića nekoliko kilometara udaljenog od njegovaranča.

Ovdje nije bilo ničega, nikakvog svjedočanstva prisutnostinekog primitivnog i seksom opsjednutog srednjoškolskogigrača nogometa i plitke buduće domaćice i potencijalnesamohrane majke, koja trenutno prolazi razdobljecheerleadinga, prije nego li postane kraljica maturalnevečeri, kojoj će kralj, vladar nogometnih terena, ostaviti maluuspomenu koju će moći vidjeti tek nakon devet mjeseci; kojaće prethoditi traženju posla u lokalnoj tvornici i kojoj ćekasnije pripisivati sve svoje propuste u životu, kao i uništenživot u cjelini.

Ovakvi preludiji, sve u svemu, ovdje se nisu dogañali.

Izašavši na čistinu, našli su se pred omanjom prirodnomkupolom koju su grane graba, crne johe i nekoliko brdskihborova, oblikovale u gotovo savršen kružni oblik, sa vidljivimulazom načinjenim od vješto savijenih grana koje su senadvile nad zemlju poput neke fontane koja je raspršivalavodu u svim smjerovima, no ipak pazeći da osnovna estetikagibanja bude zadovoljena.

Čistina je bila dugačka oko pedeset i široka oko

sedamdeset metara. Do ceste koja ju je djelila na pola, imalisu za prijeći još kojih dvadesetak metara.

* * *

Izašavši na cestu, teško je bilo ne primijetiti faroveautomobila koji su ih zaslijepili brzo im se primičući kako jeautomobil ubrzavao prema njima.

U prvi mah, Leon je pomislio da neka pijana budala imatrenutak kurčenja pred nekom potencijalnom sekspartnericom, ili da se neki stočar sa obližnjeg ranča vraćao izneke lokalne krčmetine.

Tek kada je u iznutra osvijetljenom automobilu zamijetionekoliko likova namrgoñenih pogleda, kako ih promatraju,"onim" pogledom, i pošto su mu očito sve privremene teorijepale u vodu, Leon uradi ono što bi vjerojatno devedesetpošto muškaraca učinilo na njegovom mjestu - a kasnijelagali izmišljajući lovačke priče, ukoliko, naravno, prežive -ukipi se na mjestu i ostane u tom položaju, u nijemom,ukočenom strahu, promatrajući svijetla koja su činiladvadeset metarnu razdaljinu izmeñu sebe i njih, svakim jetrenom smanjujući sve više i više.

Osjeti kako ga snažna ruka povuće unatrag. Još uvijeknijem, padne na nasip pored ceste i vidje Ugulfara kako stojina cesti, pred sve jačim i prodornijim farovima jurećegautomobila, poput toreadora koji smireno gleda prema bikukoji juri prema njemu i čeka zadnji tren da se uzmakne ipropusti bika kroz crveno platno.

Ugulfar nije imao platno kojim će parirati automobilu na

sveopće veselje, ovdje nepostojeće publike - ukoliko neračuna sebe pod publikom - već brzim pokretom posegne udžep i u sekundi izvadi mali sjajni artefakt. Leon se u trenusjeti što je to.

Ugulfar uzme nukleotrokut i baci ga prema automobilu.Ono što je uslijedilo u djeliću sekunde bilo je tolikozapanjujuće i grandiozno, da je premašivalo sve scene usvim 3D akcijskim prizorima kakvih se nagledao u životu.

Svjetlosna eksplozija, škripa kočnica i automobil počne dagubi na smjeru i počevši se kretati cik- cak, no ne gubeći nimalo na brzini, zaokrene prema Ugulfaru koji se u zadnji časodbacio u stranu, a zatim prema njemu, koji je još uvijeknijemo i ukočeno promatrao dogañaje kao da se nalaze nafilmskoj traci.

Automobil ga je zaobišao jedva za metar. Leon jezbunjeno promatrao kako se automobil iza njega gubi, prvou šumi dvadesetak metara iza, a zatim i u provaliji nekolikodesetina metara ispod njih.

Došavši polako k sebi, ustane i potrči do šume,promatrajući provaliju malo dalje od strmog puta kojim su seuspeli i automobil kako leži u podnožju, ispunjenom krupnimkamenjem.

Nikakve eksplozije nije bilo. Izgleda da je to bilo jedino štose nije poklapalo sa filmovima.

Ugulfar doñe do njega te stane promatrati prizor na dnuprovalije.

"To ti je bilo zbog onog sarkazma", kaže Ugulfar u polušali.

"Huh", odvrati Leon. "Otkada te imam za tjelohranitelja,dragi moj prijatelju, izgleda da je moj sarkazam prešao i natebe."

"Izgleda da postaješ krupna zvijerka", reče Ugulfar, ovogaputa ozbiljan, i dalje ne skidajući pogleda se dna provalije.

"Tko su bili ovi?", upita, znajući koliko mu pitanje vjerojatnozvuči glupo.

"Što misliš?!", odvrati Ugulfar gledajući pravo u njega."Prijatelju, krug se sve više i više smanjuje a radijus traženjapostaje sve uži i uži. Više nisi siguran ni na ranču", reče,lagano ga potapšavši po ramenu. "Dorothy, vrijeme je daodeš u Oz."

Leon nije znao što bi rekao na to. Znao je samo da jeusran od straha, zbunjen...i iako je u zadnjih nekolikotjedana dobio niz konkretnih ukazatelja da ovaj život nijejedini kojeg ima i da će, nakon prelaznog stanja koje ljudinazivaju smrću, samo prijeći u neki drugi, sličan ili potpunodrugačiji oblik postojanja, svejedno je ono ljudsko, odroñenja gomilano i brižljivo održavano u njemu, naginjalo dase prepusti ljudskim karakteristikama poput zabezeknutosti iočaja.

Do podnožja više nisu progovorili niti riječi.

Leon je znao da Ugulfar itekako dobro zna koliko mu jezahvalan, te da mu ne mora na glas ukazati na to.

Šuteći i hodajući niz cestu koja se polagano strmo spuštalaprema podnožju, Leonu se misli vrate nekoliko mjeseciunatrag...Unazad na sam početak cijele ove okultne, krimi,

akcione, triler, dramske, na momente komične zemaljskointergalaktičke sage.

* * *

"Znači, arhetip stavim pored simbola", Leon postavi pitanjeviše kao retoričko.

"Jes` ti lud!?", odgovor se istoga trena pojavi na zaslonumonitora. "Rekao sam povrh, ne pored.”

"Ok, u redu", napiše Leon. Nije mu bilo jasno zašto seMambo pjeni na svaku sitnicu. Zadnjih nekoliko mjeseci, odkada su se upoznali na jednom forumu i nastavili održavatikontakte putem ICQ-a, rijetko kada je osjetio da mu jevirtualni prijatelj nervozan i osoran na način na koji je topokazivao ovo jutro.

"Care, idem off, hvala ti za tehniku", napiše i makne ICQsa zaslona.

Izašavši iz kuće, primijeti kako je vani dosta hladno, te sevrati u kuću po jaknu.

Hladna listopadna prijepodneva na ranču su obično bivaladosadna. Nije to kao u većini onih ruralnih drama, gdje svipo cijele dane muzu krave, jašu neukrotive konje i uletavajuiz jedne romanse u drugu. Život na ranču, za mladogčovjeka na kraju dvadesetih, bivao je pomalo monoton,ukoliko čovjek stvarno nije došao proživjeti ovaj život kaonetko kome su krave, konji i suknja konobarice u prvoj krčmibili smisao života.

Sjeo je u karavan i uputio se prema gradu.

Neonski natpis puba, vidio se kao i obično, sa prve okukeprije samog spuštanja u grad. Spuštao se jednim odprilaznih puteva koji se spajao sa glavnom magistralom, tikprije samog ulaska u predgrañe. "Popit ću kavu", pomisli, "azatim ću fino krenuti do studentskog naselja da vidim da liimaju li neke nove igre ili nove muzike.”

Zaustavio se na ovećem parkiralištu ispred puba.zaključao automobil i laganim korakom krenuo premavratima. Već se izvana dalo vidjeti društvance kako, uz pivu ikavu o nečemu žustro debatira. Za koji trenutak će se i samuvjeriti o čemu, iako je često znao požaliti zbog svojeznatiželje, pošto se pokazalo da se žestoke debate većinomvode oko potpuno trivijalnih i beznačajnih stvari.

Zapazili su ga već sa vrata. Zastao je na trenutakprivikavajući se na topli zrak ispunjen mirisom kamina.Mahne prema društvu te krene prema malom hrastovomšanku nasred prostorije i mahne konobaru da mu doneseuobičajno.

"Šta je, štemeru?", upita Brzonogi Ike, najviša glava koja jepoput svjetionika nadvisivala glave ostalih. "Tebe nema panema...Odjebo malo društvo staro, ha?!", podbadao je nasvoj potpuno bezazlen i...podbadajući način.

"Ma šeći kožicu", reče Leon. "Morao sam učiti i posprematipo cijelom ranču. Znate da će mi se pola stvari posmrzavatiako u roku nekoliko dana ne prekrijem i izoliram sve što sedade zaštititi."

"Kad se vračaju tvoji?", upita Karlo, koji je sjedio poredIkea.

"Nemam pojma", odgovori iskreno. "Očito su im Filipiniprirasli srcu. A i koji će kurac raditi ovdje po zimi", nasmijese. "Imaju sina kojemu šalju dovoljno para da se brine zaranč i još da krade Bogu dane ne radeći apsolutnio ništakorisno, osim prisilnog zablejavanja u knjigu, kada se prisilinakon druge frule".

"Ti - šu, čovječe", reče Steven, pokazujući pogledomprema drugom stolu, gdje su sjedila dva rendžera.

Leon pogleda u rendžere te makne pogled, napravivši "jebiga" izraz lica. Ogledavao se po prostoriji, zastavši pogledomna kaminu iz kojeg su lijepo pucketale iskre povećih komadadrva koje je polagano gorjelo.

"Sinoć sam", kaže Simon, koji je sjedio nasuprot njega igledao ga zbunjenim pogledom," pričao na ICQ sa onommalom sa foruma".

"Da...? I...?"

"Rekla mi je neke stvari o pozadini rada sa nekimtehnikama, te neka budemo oprezni jer da vjetar ne puše izsmijera iz kojeg mi mislimo da puše", Simon ga je gledaolagano se namrštivši.

"Neka curica previše zabrijava?", upita Ike.

"Jel ti znaš o kojoj mi `curici` govorimo?", upita Simonljutito.

"Ne", reče Ike,"ali svejedno mi se čini da je u kurcu",nasmije se napravivši glupu grimasu prema Stevenu.

"E, nekad si glup ko kurac", reče Simon i vrati pogled naLeona. "Slušaj, ajde se ti malo primiri sa svim tim tehnikamana nekoliko tjedana.”

Leon ga zbunjeno pogleda. "Jes` ti lud?", upita. "Pa tetehnike su bogomdan način da se smirim i opustim kad godsam nervozan.”

Gledao je u Simona kao da mu nije jasno o čemu ovajpriča. No, bilo mu je jasno.

"Samo ti kažem da budeš oprezan", reče Simon. "Ništaviše."

Leon je osjećao, već neko vrijeme, duboko u sebi, danešto generalno ne valja sa većinom ljudi sa kojima sevirtualno družio, vodio podugačke razgovore i zbog kojih jeostajao budan do kasno u noć, mnogo puta dočekavši jutropred ekranom, iscrpljen i preumoran da ode čak do kreveta.Osjećao je da se lagano počinje udaljavati od okoline isvakodnevice koja ga okružuje. Nije se čudio Ikeu što je,makar i u šali, postao prema njemu lagano osoran idistanciran. "Ljudi nisu glupi", pomisli, "misliš da sve stigneš,da možeš dovijeka spajati ugodno sa korisnim, koristitiprijatelje iz djetinjstva za ubijanje dosade, a na kraju ostatisam na ranču i čuditi se kako nitko više nema vremena zatebe. U ovim krajevima to je bio čest problem. Zatvorenost,distanciranost i sujeta, koji su vikendima uvečer isplivavalina površinu u obliku žestokoh verbalnih sukoba, koji sunemalo puta završavali tučnjavama ili čak posezanjem zahladnim - u rijetkim slučajevima i vatrenim - oružjem.

Pogleda Ikea. "Moram nešto promijeniti u životu", pomisli."Početi džogirati ili se upisati u teretanu."

Misli mu prekine Steven. "Reci mi, onaj lik, onaj kojeg sividio u onoj viziji, onda, kad si rekao da te netko napao saenergijom ili sa čime već...", reče zastavši.

"Što s njim?", upita Leon.

"Vidio sam tog lika, Vulfija, neki dan", reče Steven. "Lik mise činio sasvim u redu dok smo razmijenili nekoliko rečenicapred radnjom u kojoj radi.”

Leon pogleda Simona. "Jebem ti jezik", reče kimajući unegodovanju.

Simon napravi "jebi ga" izraz lica.

Steven nastavi. "Uglavnom, nije mi jasno zašto bi taj liktrebao biti neki bitan faktor u toj nekakvoj kompjuterskojzavjeri, gdje se netko urotio protiv tebe."

Leon pogleda opet Simona, ovim puta "jebem ti mamu"pogledom.

"Steven", započe Leon. "Ja znam da ne vjeruješ u te stvarii znam da si teški skeptik kada god čuješ da se nekomdogodilo nešto što odudara od, kako ti kažeš, racionalnog".Pogleda Stevena pokroviteljski. "Ali majstore", reče, "tosvejedno nije razlog da vjeruješ svakoj riječi ovog debila",pogleda u Simona, "koji očito i sam sumnja u neke stvarikada ih ide povjeravati ljudima koji to ne razumiju...Ili ne želerazumijeti."

"Lika sam pozvao na film u petak, pa ono...nadam se da tine smeta", reče Steven.

"Boli me kiton", odbrusi Leon, i dalje svako malo

pogledavajući prema Simonu. "Što se mene tiče, može nasbiti cijela ulica zajedno sa botaničkim vrtom.”

* * *

Prijeñu nekoliko stotina metara prije nego li se nañu ispredbenzinske crpke.

"Idi ti unutra", reče Leon. "Ja ću popušiti cigaretu u mirupored vratiju.”

Leon je bio u ovom gradiću prije kojih sedamnaest,osamnaest godina, dok ga je otac vozio u izviñački tabor,nakon što mu je pobjegao autobus čiji je vozni red krivoupamtio. Sjetio se očevog izraza lica nakon što ga je uizviñačkoj uniformi probudio i rekao da je autobus saizviñačima otišao prije pola sata.

"Sine, glup si na majku", rekao je otac paleći ñip u garaži.Bilo je to sve što je otac rekao toga jutra, prije nego li serastao sa sinom u skautskom kampu, rekavši samo: "Budimuško i nemoj mi se raspekmeziti tu ko neka pičkica nakondva dana."

Ovaj gradić nalazio se na pola puta i ovdje su se zaustavilida otac natoči benzin. Ona crpka, ukoliko je još postojala,nalazila se nekoliko blokova dalje, ako ga sjećanje služi.

Začuje korake kako se približavaju pločnikom iza ugla,udaljenom nekoliko metara.

Muškarac koji je pojavio iza ugla i prilazio, izgledao jeprilično nezgrapno za svoju veličinu. Leon pogleda kroz

staklo i baci pogled prema Ugulfaru koji je plaćao namirnicena blagajni, vidjevši da je vanzemaljac primijetio došljaka.

Čovjek stane na metar ispred Leona te ga odmijeri od glavedo pete. Podigne pogled.

"Dobar veče", promrmlja čovjek jakim domaćim akcentom.

"Veče", uzvrati Leon, gledajući pridošlicu, očekujući dakrene prema vratima trgovine.

Umjesto toga, čovjek izvadi značku i zapovijednim tonomkaže: "Molim vas da izvadite sve iz džepova."

Leon zbunjeno pogleda prema Ugulfaru, zatečeniznenadnom situacijom.

"Ajde, ajde, brže to malo", reče muškarac nestrpljivimtonom.

Drugi muškarac odjednom se stvori iza ugla nekolikometara od njih, pozivajući na walkie talkie pojačanje.

"Šta ovi `oće?", pomisli Leon, zaprepašten sve više i višeovim bizarnim razvojem dogañaja, dok je iz džepa vadiostvari i stavljao ih na pod, osvijetljen svjetlom baterijskelampe inspektora koji je stajao pred njim.

Treći muškarac priñe bliže, noseći pištolj u ruci, u pratnjivozila koje se stvorilo iza istog ugla, odakle se pojavio drugimuškarac. Preciznije, iza kojeg su se pojavila sva trojica.

Leon vidje da se Ugulfar zaustavio ispred police sačipsom, prije samog izlaza iz trgovine. Promatrao je premavan analizirajući situaciju. Leon je znao da je Ugulfar

spreman na sve, ukoliko se ova sve više groteskna situacijajoš više izmakne kontroli.

Leon da Ugulfaru pogled očima da se umiri, odmahnuvšigotovo neprimijetno glavom lijevo- desno.

Čovjek ispred njega, ili previdjevši ili ignorirajući njegovpokret, podiže sa poda paketić koji je Leon prvi put vidio uživotu.

"Što je ovo?", upita zapovijednih tonom policajac. "Što jeovo, gospodine?", pogleda Leona sarkastično prezirnimpogledom. "Malo bi se drogirali, jelte?!", upita sarkastično.

"Što si pronašao?", upita drugi ko fol, glumljeno iznenañenovim "pronalaskom".

"Momak bi pušio marihuanu, a zna da je to u ovoj državizabranjeno", kaže prvi slavobitno.

Treći čovjek im prilazi, pogleda Leona i unese mu se u lice."Mali, jebo si ježa u leña", reče, gledajući paketić u rucidrugog policajca. "Tri godine ti ne ginu", zamijetisarkastičnim glasom. "Ja da sam na tvom mjestu, ja bi vratiovrijeme unatrag i nikad se ne bi pojavljivao ovdje", govorihvatajući ga za nadlakticu u namjeri da ga sprovede doautomobila.

Leon pogleda Ugulfara koji je već krenuo prema vratimaposegujući rukom u džep, vjerojatno za trokutom ili alphaomamljivačem.

Leon dopusti da ga i drugi muškarac uhvati za drugunadlakticu. Gledao je Ugulfara dok su ga vodili ka autu i jošjednom pokazao laganim pokretom glave, neka se umiri.

Iznenada, iz pokrajnje ulice začuje se škripa motora i zasekundu pred njima se stvori WV Buba, zakočivši dva metraispred njih. Iz Bube izañe muškarac.

"Gospodine", reče treći policajac, držeći spušteni pištolj uruci. "Nepropisno ste parkirali. Smjesta se udaljite prije negoli vam naplatim kaznu". "Ajde, ajde", nadoda mašući drugomrukom.

Leon pogledava na tren muškarca pred njima a zatimokreće glavu prema vanzemaljskom prijatelju koji stoji saunutarnje strane vrata i nijemo promatra novonastalusituaciju.

Čovjek vadi značku. "Unutarnja kontrola", kaže. "Ostavitemladića i poñite sa mnom."

Policajci se pogledaše. "Što je sad ovo za cirkus?", upitadrugi. "Privodimo dilera. Maknite se od nas", povika ljutito."Ukoliko vam nešto ne štima sa našim radom, imate dežurnuslužbu u postaji gdje možete podnijeti prijavak i dati zahtjevza nadziranje bilo koga od nas. A sad se maknite."

Čovjek stoji u stavu "voljno". Okrene se bez rijeći premaautomobilu trećeg policajca, u trenu izvadi pištolj saprigušivaćem i u sekundi bešumnim zvukom iz cijevi, otvorihaubu automobila.

"Koji kurac...", prvi policajac krene prema njemu, vadećipištolj.

"Ja bi na vašem mjestu ostao miran", smireno kažemuškarac. Podigne ruklu u zrak. Simultano, deseci svjetalaupališe se dvadesetak metara dalje, gdje je prvo raslinje

započinjalo svoj "pohod" prema šumi, nekoliko metara daljeod glavne ceste koja je prolazila pored parkinga..

Leon ugleda nekoliko snajperista te jedno oklopno vozilokako izviruje iza žbunja i raslinja.

"Znate kako se kaže svugdje u svijetu", govori, vadećitorbu iz prtljažnika, gledajući prema Leonu," male ribenajebu dok se veće uvijek izvuku."

Baci torbu na pod. Gracioznim pokretom klekne poredtorbe i otvori je. Izvadi veliku vrećicu ispunjenu pozamašnomkoličinom nekakvog bijelog praha.

"Gospodo", reče , "mislim da će noćas ježa u leña jebatnetko drugi". U tom trenu, iza Ugulfara pojavi se nekolikozamaskiranih specijalaca, zaobilazeći ga i izlazeći iz trgovinesa podignutim poluatomatskim puškama, uperenim u trojicupored Leona i četvrtog u automobilu.

"Pa oni su ih ozvučili", pomisli Leon u šoku, polusvjestanvrtoglave situacije pune bizarnih obrata i suludih raspleta.Ovo je drugi puta da je pomislio da je upao u neki ludi film ilida sanja. Ako ne računa situaciju, kada se prije nekolikomjeseci sivoliko biće njegove visine stvorilo u njegovoj sobi,mijenjajući oblik u ljudski i natrag u vodozemsko sivi.

* * *

"Univerzum `pamti` naše objektivne postupke i poteze kojevućemo kroz život dok se mi sami zamaramo subjektivnimobrascima", reče Simon, zavaljen u udobnom naslonjačuStevenove primaće sobe.

Petak je došao u tren oka. Stevenov stan bio je krcatnjemu poznatim i polupoznatim ljudima. Negdje na polovicimonotonog i predvidljivog filma, otišao je u dnevni boravakzapaliti cigaretu i prelistati novine koje Steven svakodnevnokupuje. Tek što je povukao nekoliko dimova i prelistao dvijestranice, u prostoriju uñe Simon, noseći pivu u ruci i sjednenasuprot njega u drugi naslonjač. Njegov dolazak u sobu iočita želja za razgovorom, pretvorili su ovu večer u jedaninteresantan i dinamičan dijalog. Barem sa Leonove stranegledišta.

"Tako nekako i ezoteričari gledaju na stvari. Ognostičarima da ne govorim", reče Leon. "Vućemo sponekroz život, ni sami ne znajući koliko nam se tereta opetovanoi opetovano veže uz te spone."

"Teško se osloboditi prošlosti kada nikada nisi ustvari nitipočeo živjet u sadašnjosti, već ti ona izgleda poput nekakveapstraktne budućnosti", Simon otpije gutljaj pive i zagleda seu mali drveni kip pored fotelje u kojoj je sjedio.

Da je netko ušao u sobu i obratio pažnju na njihovrazgovor, vjerojatno bi prokomentirao da se radi o nekakvojfilozofiji, u kojoj plivaju dva nejebičara koji provode vrijeme u"krivoj" prostoriji, u kojoj se ne gleda film i u kojoj seneposredno ne upucava ženama. Leon je bio sitobjašnjavanja, da filozofija nije ništa drugo doli sposobnostirezoniranja i da više filozofije može postojati u nekoj pučkojpjesmi ili nekom SF romanu, nego li u cijelim tomovima idesecima tisuća stranica onoga što se službeno nazivafilozofijom. Ljudima je jednostavnost odavno otišla u vražjumater.

"A i način na koji ljudi percipiraju sadašnjost", nadoda

Simon.

"Nisu li ljudi", reče Leon kimnuvši, "pod percepcijom naviklismatrati samo čulo vida?! Što ako su osjeti u stvari drugačiji,negdje drugdje, u drugim dimenzijama?". Nastavi prešavširukom preko brade, "što ako su naša bazična čula samoneke vrste pripomoći koje su nam dodijeljene da se lakšeorijentiramo u ovom prostorno vremenskom habitatu u kojemprovodimo život? Što ako ta čula postoje negdje `gore` unekom novom i suptilnijem obliku?! Recimo, gdje vid, sluh,njuh, opip i okus nestaju pred novim čulima osjećaja i misli,gdje samo putem jednih i drugih u stvari `gledamo, slušamo,njušimo, pipamo te kušamo`?!"

"Misliš, nešto poput osjetila čija su naša primarna čulasamo neka vrsta fizikalnih alata ?", upita Simonzainteresirano.

"Da, tako nekako", reče Leon.

III. SIRIANSKA OTKRIVENJA

"Nije teško za zaključiti da je najteži put, put individualnograzvoja i vlastitih spoznaja.Dugoročne stvari ponekad mogu biti dugoročne na kratkestaze a kratkoročne stvari ponekad mogu biti kratkoročne naduge staze. Koliko se god ovo činilo na prvi pogled banalnimi lupetajućim, ajmo malo ovu izjavu analizirati dio po dio.Uzmimo jedan primjer. Kada nešto planiramo i smatramo daće to što planiramo uroditi plodom kroz neko duže vrijeme, to

se naziva dugoročnim planiranjem. Mi već u glavi imamostvorenu sliku o tim potencijalnim plodovima. Ne moramo tovizualizirati, ali obično mi `vidimo` neke segmentepotencijalne budućnosti bilo da vjerujemo da će se todogoditi, bilo da nismo sigurni ali opet polažemo neke nadeu to. To čemu se nadamo i čemu stremimo, bilo da to radimojer nemamo što za izgubiti, bilo da to žarko i pod `svakucijenu` želimo, može uroditi plodom mnogo brže nego smoto očekivali. Ukoliko to doñe brže nego što smo očekivali, tudolazimo do zaključka da dugoročne stvari ipak nisu u tomslučaju dogoročne već kratkoročne. Nisu. Mi smo ih zamislilidugoročnima i poslali, tj. `poslali` ih na duge staze. To što suse te stvari manifestirale, da tako kažemo, prije vremena, neznači da one i dalje nisu dugoročne. E, tu dolazimo do onogbitnog. Da li se mi znamo sa željenim `poklonom` nositi nanačin na koji na koji bismo se teoretski nosili?

Zapamtimo, teorija i praksa nisu isto. Znam da bi odgovortrebao biti da je sve to individualno, ali ipak, imam osjećaj dabi većina taj `poklon` uzela, nakon što proñe prvooduševljenje, zdravo za gotovo. U tom slučaju, velike suvjerojatnosti da poklon ubrzo postane samo stepenica više unekom novom stremljenju prema dugoročnom drugom`poklonu`. Bilo da taj poklon padne u zaborav, bilo da senakon nekog vremena počinje smatrati nečim što je `Bogomdano` i na što uvijek i u svakom trenutku `imamo pravo` (ilida nakon nekog vremena počnemo na taj `poklon` gledatikao na nešto što ipak nije bilo niti poklon, već neki prolazni`poklončić`), tu dolazimo do onog osnovnog - dugoročnestvari ponekad mogu biti dugoročne na kratke staze. Istovrijedi i za suprotan slučaj. Želimo da se nešto kratko trajejer nismo zadovoljni sa time. Jednostavno, napravimo neštoda prekinemo to `nešto`. To nešto se makne. Nešto što jebilo kratkotrajno na kratke staze u odreñenim slučajevimamože stvarno nestati. No, ponekad, može se vraćati.....i

vraćati..... i vraćati.....na duge staze.

Možda bi ponekad bilo dobro, za promjenu, čisto davidimo, napravit rez i ubrzati dugoročno, tek toliko da vidimona li promjenjeno dugoročno može ispasti kratkoročno i kaotakvo nas navesti da se posvetimo slijedećem kratkoročnom,pa da vidimo da li ćemo što promijeniti. Ili nešto kratkoročnopustiti da se ponavlja, tek toliko da vidimo od čega smozapravo napravljeni.

Bitno je takoñer shvatiti pojmove kao što su evolucija irevolucija. Kada bacimo pogled na obje riječi, može nam selako učiniti da ih od istog značenja dijeli jedno jedino slovo.To isto slovo meñu njima radi toliku dijametralnu suprotnostda se obje riječi razlikuju jedna od druge za nekolikodesetaka tisuća svjetlosnih godina.

Revolucija je ciklički proces. Što se god mijenjarevolucijskim procesom, mijenja se samo na prvi pogled imijenja se samo u vanjštini. Bilo koja revolucija u ljudskojpovjesti bila je samo za jedne skup euforičnih promjena kojesu dovodile do napretka, dok je za one koji su bili pobornici`predrevolucije`, bila samo korak unazad. Istina je(vjerojatno) uvijek ležala negdje u samoj sredini, a to senajbolje objašnjava da se svaka revolucija, bila ona upočetku progresivna ili regresivna, u vrlo kratkom razdobljukoje je usljedilo nakon nje, pokazala donositeljem apsolutnoistih stvari upakiranih u malo drugačiji papir. Znači, napraviose manji ili veći krug da bi se stvari kad - tad vratile na istutočku od koje je krug i počeo.

Evolucija je, za razliku od revolucije, spiralan procesnapretka. Spiralni rast se za razliku od kružnog vraćanja,dogaña postepeno, polagano i naizgled ne donoseći nikakvevidljive promjene. Problem je u tome da ljudi nisu svjesni

onih glavnih promjena koje se najteže primjete a najdužetraju!

Spiralan rast i način na koji bi se trebao odvijati, lijepo jeopisan u knjizi Bringers Of The Dawn od Barbare Marciniak(u našem prijevodu Donositelji Svitanja op.a.). Ukoliko stečitali knjigu ili je se spremate pročitati, molim vas da obratiteposebnu pozornost na XIII (trinaesto) poglavlje, u kojem ćemnogi pronaći sebe i ono što se počelo dogañati u nama ioko nas. I na kraju, razmislite, ali RAZMISLITE dobro oonom što ste pročitali i usporedite sa onim što se dešava uvama."

* * *

Automobil je usporavao kako se primicao brvnari koja je,poput komada lego kocke, ležala pored makadama napustopoljini, koja se nakon nekoliko desetaka metarapretvarala u blagu padinu. Nije znao koliko su se vozili i ukojem smjeru su točno išli, jer taj mu je dio krajolika biopotpuno nepoznat.

Arvil, kako je bilo ime njihovom spasitelju, upravo jezavršavao razgovor sa nekom ženskom osobom. Bilo jekasno jutro i brundanje motora automobila uspavljivao ga je.Pogledao je prema Ugulfaru koji je mirno i nijemo promatraoprirodu kroz prozor, naočigled nezainteresiran novonastalomsituacijom, kao da je to nešto što se dogaña svaki dan i štose samo po sebi podrazumijeva. Leon je znao da nije tako.

"To je ono što smo htjeli znati", reče Arvil u slušalicu."Hvala ti što si ovo saznala za nas. Ne samo hvala nego:HVALA TI", završio je razgovor prekinuvši vezu.

"Dobro je", pogleda prema vozaču. "Sve ide prema planu."

Vozač promrmlja nešto nerazgovijetno što je Leonprotumačio kao znak odobravanja.

Kada se sve zbroji i oduzme, ovi ljudi bili su mu simpatični.Nije osjećao onu svoju standardnu i redovitu tjeskobu kadabi se našao u nekoj neugodnoj situaciji, gdje je upravo tatjeskoba bilo nešto poput šestog čula.

Upravo u taj tren vozač zaokrene na mali puteljak poredkolibe, zaustavivši se nekoliko metara dalje. Arvil prvi izlaziiz automobila, vadeći iz gepeka nekakvu poveću plahtumaskirno zelene, smeñe i žute boje, te je poče stavljatisprijeda na automobil, požurujući ih laganim mahanjemdlana neka što prije izañu iz automobila.

* * *

Unutrašnjost kolibe bila je na oko mnogo veća nego li sečinila izvana. Prostrani kamin, veliki perzijski sag, masivnistol za barem 10 osoba, tri velika francuska kreveta,štednjaki gomila lonaca iznad njega. Polica s knjigama bilaje nešto što ste u takvom ambijentu mogli i zapaziti iliprevidjeti, pošto je stajala u sjeni zida, nasuproz malogprozora koji je bio pod naslagama snijega. Prije nego li je ipomislio negdje sjesti, Leon vidje vozača kako podiže ručkuna podu i otvara mala podrumska vrata. Pokaže im rukomda ga slijede.

Ono što ih je dočekalo u podrumu, bilo je sve samo neočekivajuće. Umjesto očekivanog zemljanog ili

zabetoniranog poda, nalazila se mala platforma, dva metra upromjeru ispod koje kao da nije bilo ničeg, koliko je mogaozapaziti u polumraku. Platforma je bila potpornim stupomspojena sa podom kolibe.

"Svjetla", vikne Arvil spuštajući se stepenicama. Svjetla seupale u isti mah i osvijetle pukotinu ispod njih.

Leon se grčevito uhvati za ogradu, suspregnuvši vrisak uzadnji čas, uvidjevši da nije u pitanju neka mala pukotinaispod njih, već beskrajan vertikalni hodnik. Kao da se nalazena vrhu okna za lift u nekom njujorškom neboderu.

"Majko mila", ipak mu se uspije oteti uz usta. Ugulfar jenekako uspio zadržati neutralan, no ne i nezainteresiranizraz lica, kakav je do sada imao. Barem kao masku predostalima.

"Krenimo", Arvil reče vozaču koji istog trena napravi pokretrazdvajanja i spajanja ruku po ogradi platforme, koja laganozadrhti, da bi se nakon sekunde počela spuštati u ponor.

"Koliko pitanja...", pomisli Leon. Na mnogo toga htio biodgovore. Ako ništa drugo, barem na mali dio toga što muse počelo dogañati zadnjih nekoliko mjeseci njegova do tadamonotonog života, bez nekih vidljivih uspona ili padova.

IV. SIRIANSKA OTKRIVENJA

"Ponekad je ljudska svijest svašta u stanju napraviti samo

da kompromitira samu sebe. Sabotiranje spoznaja moženas samo odvesti stranputicom od osnovnog puta koji svatkomora proći, a to je put učenja, prisjećanja, spoznavanja,proširivanja fizičke realnosti...i rasta. Bez otvaranja srčanečakre nema ni rasta, tako da nam sva teorija ovog svijeta,bez naše unutrašnje asistencije, ne može, kao ni savpraktikum, otvoriti unutarnja vrata prema spoznajama.Istraživanje, propitivanje i traženje odgovora na pitanja,nezaobilazan su dio spoznajnog procesa. Na svako pitanjepostoji odgovor, kao što na svaki odgovor postoji novopitanje koje iz njega proizlazi. Da bismo kvalitetno razumjeliodgovor, potrebno je u potpunosti shvatiti pitanje na koje jetaj odgovor došao.

Pritom, moramo imati na umu da će na svako retoričkopitanje stići retorički odgovor, na svako suvišno pitanjesuvišan odgovor a na svako pitanje koje je postavljeno tektoliko da je postavljeno, stići će odgovor tek toliko da jeodgovoren. Um dobija ono što srce osjeća. Sve je misao, alije sve i osjećaj. Jedno bez drugoga ne ide. Opet, tu trebaodvojiti individualno i kolektivno. Rad na sebi individualno i ugrupi nije isto, pošto je grupu lakše manipulirati, kontrolirati,programirati i razoriti, kako izvana, tako i iznutra. Traženjeodgovora mora biti spoznajno, na individualnoj razini, dokgrupa može poslužiti za usporeñivanje informacija i moždamalo ubrzavanje procesa koji se opet vraća na individualno.To je vrlo bitno za upamtiti. Govor ega mnogo je jači u grupi iu većem kolektivu jer lakše potpiruje kolektivno nesvjesno.

Na višim nivoima ponekad može doći do ispreplitanje željasa strahovima, a pošto je strah ljudima gotovo svakodnevnapojava, često se zna dogoditi da se ljudima vrlo lako moguostvariti njihove najgore more i strahovi. Upravo zato, čovjekmora paziti što želi, a pogotovo paziti na ono čega se boji.Strah privlači strah, bijes privlači bijes, ljutnja privlači ljutnju,

radost privlači radost, ljubav privlači ljubav. Sve se svodi najednostavnu analogiju - kakvo će se jelo složiti, takvo će se ipojesti. Često se dogaña da većina ljudi u neznanju emitiraiz sebe pravu invaziju misli i osjećaja prema drugima što jojse uvijek u nekoj mjeri i vraća, tako da uopće nije čudno dase oni koji vole stavljati ruku u vatru, jednostavno - opeku.

Problem nije opeći se, spoznati na temelju naučene lekcijei ne ponoviti istu stvar, nego ponavljati opetovano istupogrešku nebrojeno mnogo puta i čuditi se u potpunomneznanju - `zašto se to baš meni dogaña`?! Sličan primjer jei nerazriješenost sa nekim dogañajima u prošlosti. Što jedalja prošlost, to ćemo teže razriješiti sa sobom nekusituaciju u kojoj smo se davno našli i koja je na odreñenenačine utjecala na nas. Stavljanje stvari pod tepih i vañenjevan kao loših uspomena, samo je odgañanje i strah da sekrene prema naprijed, jer spone izmeñu nas i odreñenihsituacija u svačijoj prošlosti, postoje. I ne samo da postoje,nego nas vuku natrag tako dugo dok ne postanemo potpunosvjesni objektivnog pristupa koji dovodi do oslobañanjaenormnih količina energije, koja se zatim usmjerava prema`naprijed`. Razriješavanje sa prošlošću nije stvar samomentalne ili empatijske prirode, već spoznajne prirode upotpunosti."

Profesor Zahr zastade na trenutak. Odkad je svojezabilješke nastale na temelju razmatranja i dugogodišnjegproučavanja mnoštva materijala različite tematike pod istimnazivnikom, zvanim "svjesnost", spojio i nadogradioLeonovim zabilješkama, morao je priznati, iako mu je ego tou više navraza branio, da je slika koju je sada dobijao,mnogo potpunija od one koju je imao prije nego li mu je ovaj,naizgled nadobudan student, počeo vlastitom inicijativom,ispunjavati mozaik novim segmentima vlastitih spoznaja kojesu, nekom čudnim kozmičkim zakonima, uskoro postale (i

ostale) njegove vlastite.

"Nešto poput shvačanja fizičkog ali i onog drugog slijepila.Jedna fizički slijepa osoba jednom je izjavila - `slijepac jezapravo onaj koji živi u tami vlastitog duha`. Na sličan načinmožemo govoriti o slijepilu koje je ekvivalentno nenaučenimlekcijama i neshvaćanju da frustracije usljed nekih situacijakoje su nam se dogodile u bližoj ili daljoj prošlosti, dolaze iostaju zbog ostavljanja energije u prostorno vremenskimprocjepima, koju smo jednostavno prikačili za neki dogañaj(ili dogañaje). Tu energiju treba osloboditi, tj. osloboditispone izmeñu nas i nekog dogañaja, kao što je već rečeno.

Djela mogu biti ponekad samo skretanje pozornosti samisli. Pošto nas primarno do bilo kakvih rezultata dovodemisli, možemo pokušati ustvrditi da su djela ponekad ili čakčesto, ovisno o situaciji, samo maska misli. Jedna odnajgorih maski putem djela je kritiziranje, koje je čisti produktega i težnje da se sebi da veći značaj neko nekom drugom.Intelektualno kritiziranje i težnja za opetovanim raspravamatakoñer nisu osloboñene utjecaja ega, bilo da li se teži kadijalektici ili ne."

Pomisli kako je Leon u stvari jedan fascinantan karakter ucijeloj ovoj priči njegovog života. Mjesecima mu šaljući svojezabilješke nastale, kako je tvrdio, na temelju mentalnihkontakata sa visokim svjetlosnim entitetima, Leon je biotoliko ustrajan u svom povjerenju u njega, odagnavši svakusumnju da će ga ismijati ili proglasiti ludim ili u najblažu rukunekim ekscentrikom - čak i autistom - da je svako pismostizalo u pravilnom vremenskom razmaku, dočekujući gauredno na stolu njegove kancelarije svakog trećeg umjesecu. Sekretarica bi uredno posložila poštu koju jesvakodnevno primao na sveučilišnu adresu, po datumimakada je odaslana, slažući na sam vrh pisma i pošiljke sa

naznakom "Hitno".

"Kasnije ćemo malo obrazložiti, po uzoru na prvi dio,Kontrolni Sistem i teze koje su popularizirane zadnjih godina.Sada ćemo još malo ostati na mislima i djelima. Misli moguubijati. Da, dobro ste čuli. I metaforički i simbolički. Idoslovno. Rast nad samim sobom i svojim slabostima,osvještavanje energije koja je u nama, može nas maltenepretvorit u Supermana. No, koliko bi osvještenost u timtrenucima mogla prevazići želju za moći i za dominacijom?!Zato nas se (izmeñu ostalog) i drži u neznanju, jer bi znanjeprije iskoristili za negativno, nego za osvješteni rast.Zamislimo da je svemirski program (spominjan u prvomdijelu) bio uspješan i da smo kročili van naše galaksije i došlido naseljenih planeta. Da li bi politika posjetioca biladobročudna ili manipulatorska i imperijalistička?!"

"Viši zakon kaže - `svako trčanje pred rudo ne smije izlazitiiz granica vlastitog dvorišta dok dvorište ne postane većinskisposobno da se nosi sa posljedicama...na bilo koji način.`A zemlja je jedno veliko dvorište koje emitira ogromnekoličine misli i energije kroz različite univerzume, tvorećiputem pozitivnih misli i energija enegetski štit koji nas možeštititi od vanjskih negativnih utjecaja, isto kao i negativan štit(koji je najjači oko Zemlje), koji nas može `štititi` od pozitivnihkozmičkih utjecaja i propuštati i apsorbirati negativno izvanai zadržavati negativno iznutra.

Promjene koje se dešavaju na više dimenzionalnim,denzitetskim i kozmičkim nivoima, a koje imaju veze sazavršetkom razdoblja Kali Yuge, Platonove Godine,Veličanstvene Godine, Željeznog Perioda itd. (što sepreklapa sa masom starih proročanstava i drevnimastrološkim kalendarima), nazovimo ih Valom, dizanjemfrekvencije, preklapanjem više Univerzuma i stvaranja

novog, jednostavno će utjecati na život na Zemlji u skladu saenergijama koje su do sada emitirane odavde prema van.Na pozitivnu energiju bit će odgovoreno pozitivno. Nanegativnu negativno.

Tako da dvoje bliskih ljudi može doživjeti raličite sudbine,ovisno o stupnju osvještenosti pojedinca, frekvencijama kojeemitira i energijama koje je prihvatio / la tijekom života,neovisno o prostornom ili prijateljskom ili familijarnomaspektu. Potencijalna kataklizma, ako će je biti, bit ćenajmanje fizička a više multidimenzionalna / univerzalna idonijet će potrese, vulkane i poplave u vidu frekvencija isposobnosti i predodreñenosti nekoga da ih prihvati i da živi iraste sa njima. To je jedini put. Spiralni put evolucije. Sveostalo je revolucijski put koji će se nanovo i nanovo vraćatina početke neke nove Kali Yuge, sve dok se kolektivnonesvjesno toliko ne smanji da jednostavno više neće bitipotrebe za negativnim okolišem u kojemu se generacijskirañamo i prebivamo.

Kaže se da čovjek prvo treba vjerovati sebi i voljeti sebe,da bi mogao vjerovati drugima i voljeti ih. To je istina. Zato jesve jasno... zašto se oko nas dogaña ono što se dogaña,pošto većina, gotovo svi, vjeruju preslici sebe za koju misleda su oni sami. Što jače kolektivno nesvjesno / matrix /izmanipulirana realnost djeluje na pojedinca, to višepojedinac izvlači zaključke i logiku iz istog kolektivnognesvjesnog i pretvara u nešto imperativno, na temelju čegarazmišlja i djeluje, što je suštinski pogrešno."

* * *

"Na većinu pitanja na koje želiš odgovor, ti odgovor, u

stvari, već nosiš u sebi", reče Arvil šečući po izduženojprostoriji prešaranoj raznobojnim svjetlima, za koje Leon nijemogao biti siguran dolaze li iz zidova, poda ili stropa. Uvelisu ih u prostoriju, nakon naizgled beskonačnog spuštanja uponor, te ulaženja kroz beskonačan broj ogromnih dvokrilnihvratiju iza kojih se svaki puta nalazio sve dulji i širi hodnik, odkojih je zadnji, koji je jednim dijelom vodio do ove prostorije,bio dugačak kilometrima i gubio se u daljini blagim spustom.Leonu je nalikovao na unutrašnjost neke ogromne zmijurinekoja se spustila kroz pukotinu u zemlji da bi se domoglanekog plijena.

"Znači, ukoliko sam dobro shvatio", primijeti Leon, nakonovog više satnog razgovora koji je počeo sve više nalikovatina Arvilovo ispitivanje nego li na neki dvosmjerni razgovor,"ja sam iz svog srčanog centra, svoje srčane čakre, stvorionovi Univerzum?!", reče, gledajući prema Ugulfaru,pogledom koji u sebi objedinjuje cinizam sa zbunjenošću."Ja sam inkarnacija samog Hanuka, visokog astralnogakranja, glavom i bradom", reče glupavo, osjećajući kolikonjegove riječi zvuče isprazno, nestvarno i u biti, moronski."Ja stvarno ne znam da li da se ubijem od smijeha ili da seubijem od muke", ovog puta sarkazam više nije mogao ostatiprikriven, dok je tugaljivo gledao Arvila ravno u oči.

"Za ubijanjem nema potrebe", primijeti Arvil ,"pošto si sena vlastitoj koži uvjerio da postoje oni koji će to rado učinitiumjesto tebe", napomene - ovoga puta uzvraćajući pogledtako duboko i prodorno, da je Leon morao pogledati u stranu- nastavljajući, "a vjeruj mi, takvih ima na nekoliko potencijaviše nego što bi ti to bio spreman sebi priznati, čak i u svojimnajluñim snovima."

"Znači, dobro sam zaštićen", reče Leon glupavo, ni sam neznajući više što da misli i kako da vodi ovaj razgovor.

"Nemaš pojma koliko, mali. Nemaš pojma", odgovori Arvilkoji nije skidao svoj prodoran pogled sa njega.

V. SIRIANSKA OTKRIVENJA

"Da se malo vratimo na govor ega putem kritiziranjanečega. Kod većine kritika, subjekt same kritike čisto jesuvišan, pošto se često kritika ni izbliza ne dotiče subjektakao takvog, već stremi sagledavanju unutarnjih nesuglasicaonog koji kritizira. Na taj način, teoretičar koji ima žestoketendencije prema pragmatskim stajalištima, ma koliko dobarbio...ipak ostaje samo teoretičar. Ništa više.

Možemo napisati milijun stranica teorije o nestankuAtlantide, o brončanom dobu i prestanku direktnih kontakataviših rasa sa ljudskom...Možemo napisati tonu materijala oizoliranosti ljudskog roda u periodu Kali Yuge (3102. pr.n.e. -2012. n.e., prema nekim starim izvorima), no spoznaje otome moramo tražiti u nama samima i u svijetu koji nasokružuje. U našoj bližoj ili daljoj okolini može se naći zavidnakoličina spoznajnih djelića vlastitog mozaika svakogpojedinca, no opet, bitno je slušati, gledati, osluškivati iosjećati. Koliko god da apstraktno ovo zvučalo, ali nekadvjetar, zrak, voda, zemlja, vatra, trava, lišće, šuma, polje itd.mogu dovesti čovjeka do neslućenih spoznaja, daleko odsame pjesničke inspiriranosti. O energetskim fluktuacijama ianomalijama u nama i u našoj okolini da ne govorim. Uči seiz svega. Zato smo ovdje.

Promatrajući stvari iz čisto fizičko / materijalne perspektive,mi smo dio kolektiva koji proživljava svakodnevicu i ukolikoželimo na uspješan način opstati u kolektivu, istovremenozadržavši vlastitu individualnost i integritet, moramo naodreñene načine `pobijediti` svakodnevicu tako da jeprilagodimo sebi i napravimo si mjesto, odakle ćemo imatilijep pogled iz ptičje perspektive na nas same i na našuokolinu.

Jednostavno, kritiku je teško uputiti i naći u njoj uporište, izprimarnog razloga što nismo svi isti i što se percepcijarazlikuje od individue do individue, uz mogućnosti da se nekividovi raznih percepcija povežu; ali opet, kao što jespomenuto, sve se vraća na individualno. Suprotno tome jekolektivno nesvjesno, a to smo i previše dobro upoznali unašoj okolini i u našoj zvaničnoj povijesti. Pa i u namasamima.

Pod implikacijama o našoj različitosti, prije svega, ne bitrebalo ni malo čuditi što nismo svi isti, što smo voñeni i nasvojevrstan način odreñeni našim simultanim postojanjimana relaciji `gore - dolje i obratno` i što nas iznutra ima viševrsta i podvrsta nego li životinja i biljaka izvana. Na planetiimamo na desetke tisuća biljnih i životinjskih vrsta. Koliko se,dakle, sve one razlikuju fizički, toliko se ljudi razlikujumentalno, perceptivno, po svjesnosti, genetski, simultanimpostojanjima, inkarnativnim napretkom...Uglavnom,razlikujemo se frekvencijski i energetski.

Mogli bismo sve promatrati i dualno. Iz jednog čistogignorantnog kuta gledanja, mogli bismo patnju, bol i smrtsvrstati u negativan aspekt dualnoga, što opet dovodi doparadoksa na mnogim razinama promatranja, pošto smo zaratove, razaranja, bol, patnju i bilo kakav oblik nasilne smrti,više manje sami krivi i snosimo u svemu tome dio vlastite

odgovornosti. Pitate se kako? Vrlo lako objašnjivo.Kolektivno nesvjesno potpiruje individualno nesvjesno usvakom pojedincu i vrlo lako može doći do odreñenelančane reakcije u svijesti samih pojedinaca, koja lako pada,u takvom `svjesnom` stanju, pod utjecaje različitih ideologijai smišljenih manipulacija. Da su krivi, na primjer, nekipojedinci koji su se našli na krivom mjestu i u krivo vrijeme -nisu, barem ne na svjesnoj razini, ali enormna energijakolektivne nesvijesti jednostavno ima tendenciju da povuće usebe ili opkoli i stavi pred gotov čin pojedince kojima se utom slučaju najbolje jednostavno maknuti sa nekogpogrešnog mjesta i to u pravo vrijeme, da ne doñe do uplivakrivog vremena na krivo mjesto.

Stara uzrečica: `što biraš, to doživljavaš` i nije tolikonedorečena, uzmemo li u obzir pasivnu komponentu, gdjepojedinac na sasvim neposredan način proživljava nekestvari sa kojima se jednostavno ne želi suočiti na bilo kojinačin. O aktivnom načinu da ne govorimo, pošto se sam posebi podrazumijeva. Načina za borbu sa `vjetrenjačama` imabeskonačno mnogo, no interesantno je da ljudi birajupretežno samo dva načina. Ili način dominacije (aktivne ilipasivne) ili način prepuštanja dominaciji (opet aktivan ilipasivan), o čemu vrlo lijepo govore razne psihološke imetafizičke studije o mentalitetu predatora i mentalitetužrtve.

Jednostavno, koliko da se grubo činilo, mi snosimoodgovornost za svaki svoj postupak, pa i onda kada se čininemoguće djelovati na bilo koji način protiv kolektivnenesvijesti i kada imamo osjećaj da smo pritisnuti uza zid.Možda će ovo u nastavku zazvučati preanalogno, no u timtrenucima trebamo se razborito i koliko je god moguće,objektivno zapitati što u nama predstavlja refleksijakolektivne nesvijesti i želimo li i sami biti dio toga?!?

Trebamo se takoñer zapitati, treba li osjećati `zid` iza sebe iligledati na isti `zid` kao na svojevrsnu simboliku umjetnegranice koja nam je nametnuta putem istog kolektivnognesvjesnog?!?!

Tajna je da granice postoje samo u našem umu i da sunametnute od istog onog umjetnog sustava koji pokušavabilo kakvo micanje istih granica, pa čak i preciznijuvizualizaciju i iskristaliziraniju percepciju, svrstati u sfereindividualne dezorijentiranosti i disfunkcionalnosti naspramnametnute projekcije nesvjesnog, koja pokušava stoljećima,pa čak i tisućljećima biti shvaćena kao jedina pravapercepcija realnosti. Postmodernizam i strukturalizam, kao isolipsizampojedinaca unutar raznih područja, na vrlo lijepnačin predočavaju sve vidljive paradokse unutar razgranatemanipulacije, i to samo onoga što je vidljivo! Pitanje je, šta bitek bilo da se na vrlo kvalitetan način predoči i ono što jenama samima nevidljivo i poput paučine omotano oko iunutar nas samih?!"

* * *

Te večeri Leon je pomislio da mu je došao kraj. Ubrzano jehodao šumom pored ranča, dok mu je srce luñački udaralo.Nesigurno je gazio po smrznutom humusu, potrčavši tu itamo. Nekoliko puta skoro da je posrnuo i pao. "Akopadnem", pomisli, "past ću zauvijek". Izašao je na malulivadu i počeo malo sigurnije koračati se desne strane,prema putu koji vodi do rijeke.

Zrak je bio oštar i kristalno čist. Pluća su ga boljela dok jeudisao punim kapacitetom. Svako malo, morao se uhvatiti za

neko drvo da ne padne na pod ili jednostavno ne izgubisvijest. Konstantni blicevi pred očima i blještava svjetlost,kao da je netko blizu njega upalio trodimenzionalnistroboskop, malo malo bi ga bacala iz ravnoteže. Imao jeistovremeni osjećaj da ga nešto zabija u zemlju do pola tijelaa gornju polovicu svom snagom vuće prema nebu izvijezdama. Teturao je pa opet vraćao ravnotežu, pa opetteturao, pa potrčao nekoliko metara da suzbije paniku, teškodisanje i luñačko udaranje srca. Mislio je na Simona,razgovor sa Sanom, te kako je ova večer bila vrlo, vrlointeresantna - iako se tako u početku, pa i u sredini, nijedoimala - i kako negdje duboko u sebi jedva čeka da je opetsretne. Nešto silovito pribije ga uz drvo, učinivši da mu srceposkoči do pete, digne se do malog mozga poput lifta koji jeizgubio kontrolu, zapulsira mu u R - kompleksu, da bi seopet "vratilo" u pete i na mjesto gdje je primarno stajalo.Leon nije znao da li se stvarno dogodilo ili on ima samotakav osjećaj.

"Mambo, jebat ću ti majku majčinu", pomisli dok mu jepanika - još uvijek - paralizirala um. "Aha, sve je u redu";nastavi sarkastičan misaoni monolog. "Samo ti stavi simbolna simbol, i polagano čekaj da vidiš što će se dogoditi...”. Idogodilo se. Dogodilo se da mu je netko kao od šale otvorioglavu i spojio mu treće oko sa hodnikom u nekoj drugogdimenziji i pitaj boga dragoga u kojoj galaksiji. Zašto li jepalio komp umjesto da je, ionako premoren, samo legnuo ukrevet i zaspao?! “Majčice mila", panika je počela opetnadvladavati razboritost, "majčice mila, uradit ću sve, samoda ovo prestane". Osjećao je vorteks u čelu i vrhu glavekako opet počinje djelovati. Cijelo tijelo mu je pulsiralo dokse borio da zadrži fokus, krečući se izmeñu dimenzija.

* * *

"Te večeri je očito sve počelo", reče Arvil šečući gore doljepo prostoriji.

Visoko mršavi muškarac, vjerojatno marinac ili nešto drugošto je pozicionirano u vojsci, sudeći prema držanju i strogoćiapsolutno u svemu - glasu, stasu, govoru, pogledu...

Sa ovim čovjekom nema zajebancije, Leon je to nekakoosjećao u sebi. Gledao je Arvila i čekao da li će još neštoreći. Nije. Arvil obiñe Ugulfara, koji je sjedio u udobnomnaslonjaču i stane pored malog mini bara.

"Ajd molim te natoči malom sokić", kaže čovjeku koji ih jeovdje dovezao. "I njegovom gostu", nadoda.

Vrativši se do stolca, uzdahne i sjedne. Napravi misaonupozu, odmjeravajući Leona nekakvim zamišljenim pogledom,gotovo udaljenim u odnosu na poglede koje mu je upućivaodo tada.

"Pričaj mi o svom arhetipu, buñenju energije u sebi i oprvom napadu demona", polagano progovori napravivši jošzamišljeniji izraz lica.

PET: Simultanost i singularitet

Ksander je zadovoljno zatvorio oči, osjećajući olakšanje iiznenadnu opuštenost, kao da ga tisuće ruku miluje i masira

po unutrašnjoj strani glave, mičući mu bol i napetost svakimsvojim novim dodirom. Xeron ga je obilazio polaganolebjevši u polju koje je stvorio prije nekoliko trenutaka. Ili gaje "donio" sa sobom. Ksander nije znao. Nije baš da ga jebilo ni briga. Sve dok ovaj prekrasan osjećaj traje i neprestaje, Ksander se osjećao poput lososa ili pastrvepuštene u neki kristalno bistri planinski potok.

"Ne pretjeruj", začu Xeronov glas u glavi. "Još ću tejednom morati obići danas, budi bez brige", misao jeodzvanjala u Ksanderovoj glavi, rušeći mu iluziju da je zadanas gotov s poslom i da će ga Xeron prebaciti gdje godželi, da se potpuno odmori od ove naporne konzole i ovogponekad, vrlo iritirajućeg posla. Iako ovdje nije bilokontrolnog sistema i iako je svatko odabrao funkciju koju ćenekoliko sati na dan izvršavati tokom nekoliko stoljeća,koliko će trajati njegov novi život, sve je ovo ponekaddjelovalo vrlo naporno.

"Volio bih opet vidjeti Piramide u Spiralnoj Galaksiji prekoRuba", odasla Xeronu mentalnu poruku.

"Zašto ne?!", instantan odgovor ispuni mu misaone kanale.

* * *

"Ne slušaj ga, mala", vikao je Ike u prolazu, gurajući seprema dnevnom boravku i šanku, gledajući u Simona idjevojku oko koje se Simon nešto uzmotao zadnjih polasata. "Prodavat će ti isprazne spike i onda će te pojebati",vikao je gubeći se meñu ljudima na hodniku. "Sve se svodidanas samo na jedno", čuo se glas koji je nadglasavaožamor, "da kurac uñe u pičku i da se pička nabije na kurac;

to je najjednstavnija ljudska filozofija."

Leon je stajao pored Simona no nije pokazivao nikakavinteres da se uključi u razgovor, iako je Simon nekoliko putasporadično ustrajao na tome. Vjerojatno mu je lakše išlozavoñenje uz potporu. Leon, ne samo da mu se nijeizigravalo potporu i treće lice koje će podizati dinamikurazgovora i onda iznenada nestati, kada zaključi da je došlovrijeme da dvoje ostanu sami, nego je lagano imao želju otićikući. Ovo je možda bila najbolja filmska večer u zadnjih nepamti koliko vremena, koja je nakon filma prerasla u feštu,sa komadima na kojima je oči mogao napasti cijeli spektarprisutnih muškaraca, od poseljačenih nabildanih,testosterona prštećih balvana, do štreberčića koji su se zbiliu male grupice i ščućurili se u uglovima prostorija. Prije filmaovdje je bilo možda petnaestak ljudi. Sada, kako je noć sveviše padala, Leon je mogao ustvrditi brojku od tridesetaknaknadnih pridošlica, čiji broj je još rastao. Svaki čas, porednjega bi prošlo neko novo lice.

Bio je umoran, nezainteresiran i nije mu se dalo raditiapsolutno ništa.

"Jel to neki tvoj prijatelj?", nasmiješeno upita djevojka kadaje Ike prošao.

"To ti je jedan debil", otpoče Simon. "Kao malenog netkoga je pogodio kamenom u glavu i od onda je malopogubljen", napravi tužan izraz lica.

"Stvarno?", upita djevojka u čudu.

Leon pomisli kako će Simon ovoj malo teže moći u svomstilu rastumačiti kako su žene postale potpuno inertne uodnosu na svoju istinsku prirodu, te kako su razni oblici

"ženskog osvješćivanja" samo nametnuti iluzorni stereotipi,proizašli iz patrijalhalnog sistema, da žene i dalje misle kakosu bogzna što napravile po pitanju svoje slobode. Ustvari,Simon je volio napominjati: "Imale ste pravu slobodu na kojuste pristale da vam je oduzmu, jer na nju niste gledale kaona slobodu. To je bilo prije nekoliko tisuća godina.Sada...sada ste željele slobodu, za koju ne znate kakoizgleda niti što predstavlja, da ste potonule još dublje iodmakle još dalje od svoje iskonske prirode, misleći da stekonačno slobodne"... Simon bi obično završavao: "Što je ustvari težak paradoks."

Teško da će ovoj djevojci pričati o "njenom" položaju umodernom društvu. Kroz tri inkarnacije...možda.Trenutno...ne baš.

No Simon nije bio njegova mišljenja.

"Znaš, žene su ona praizvorna, drevna energija prirode.Žene su nositeljice energije boginje Isis", Simon je započeodrugi dio ovog predvidljivog upucavanja. Prvih pola satastrpljivo je čekao, Leon je to znao, da razbiju led sa svimopčim temama, osvrtima na samu zabavicu, na život ugradu, na hvaljenje domaćina i njegove ideje za rañenjemjedne nevjerojatno napredne stvari kao što je bilo osmislitifilmsku večer...i tako dalje i tako dalje...

Krenuo je prema dnevnom boravku. Ike je stajao dvametra od njega i grlio neku djevojku, slavobitno mašućislobodnom rukom u stilu "svijet je moja tvorevina", dok joj jenešto žustro objašnjavao. "Ukoliko je uspio u krevet dobitionu malu sponzorušu prošle godine na studentskom tulumu iševiti je u susjednoj sobi, dok je njezin dečko ponosno, punsebe, pokazivao okupljenima projekt dizajna nekezgradurine, iz kojega je dobio najviše ocjene i pohvale, onda

će valjda smuljat svaku koja mu to dopusti", pomisli i kreneprema sredini prostorije.. Svatko je talentiran za nešto.

Na sredini prostorije stajao je Vulfi i promatrao ga. Leon gapromotri te brzo makne pogled.

Izgleda da će se stvarno lagano pokupit kući. Umor ga jesve više i više nadvladavao.

"Starskij", vikne Steven sa vrata sobe u kojoj se prijegledao film. "Ajde doñi na dim."

"Joj, još i to", pomisli. "Pa nosit će me doma...", razmišljaoje dok je odmahivao rukom u stilu "ne hvala" u smjeruStevena. Napravio je krug po sobi, prošavši pored Ikea kojije već naveliko ljubio onu ribu koji je maločas tovio salovačkim pričama, te krenuo kroz hodnik u drugu sobu,očekujući Simona kako obavlja istu radnju kao i Ike, radnjunastalu logičnim slijedom dogañaja po predlošku: "pričanje /gluma, ljubljenje / gluma / jebanje / gluma, opraštanje /gluma..... i po prilici: ignoriranje / gluma", što u ovoj stančiniod sedam ili osam soba - nije se mogao precizno sjetiti - nebi trebao biti veliki problem. Bar što se tiče prostornogaspekta intime.

Za čudo, Simon je i dalje razgovarao. Prišao im je da seoprosti prije nego što ode.

"Pogledaj samo onu reklamu za onaj preparat isproban,kao, na stvarnim ženama", pričala je djevojka. "Trideset inešto godina od one prve štrklje koja je osvojila modne pistei nametnula novi trend i stvorila masu novih stereotipa",nastavljajući, "i od vremena kada je pederski lobi zavladaomodnim svijetom, pretvarajući djevojke i dječake a dječake udjevojke", pogledala je Leona, osmjehnula se i nastavila:

"oni, reklamni stručnjaci, majstori iluzije, pokušavajuprezentirat novo svjetko čudo - stvarnu ženu."

Simon se od srca smijao. "Odlično si to zamijetila, Sana!Kao, pogledajte novi izum - stvarnu ženu, koja pere, kuha,glača, doji djecu i obavlja nekoliko poslova istovremeno i jošima", napravi rukom preko otvorenih usta hinjeni izrazzgražanja: "pet centimetara celulita oko struka i dupeta."

Bogamu, Leon se očito prevario u pogledu ove djevojke.

Simon i djevojka su se toplo smijali.

"Stvorili su iluziju i utopiju, zamijenili stvarnost fikcijom,koja bi trebala služiti kao nekakav super svijet u koji bi ljuditrebali odlaziti i sklanjati kada se umore od ovoga svijeta, aligle kontradikcije, taj iluzorni svijet počinje poprimatikarakteristike stvarnog svijeta da bi se što bolje infiltrirao unjega", reče Sana. "Svijet koji ne postoji počinje zamjenjivatirealan svijet, na način da ljudi više ne razlikuju jedan svijetod drugoga."

Leon se uključi u razgovor. "Evo, ja ću sutra kupiti jogurt iotvorit ga u parku na klupi i još lagano zaplesati oko jogurta,pozivajući djevojke na `parti`. Ukoliko one ne doñu do mene izaplešu sa mnom, tužit ću i firmu jogurta i reklamnu kuću",reče glumeći ozbiljnost.

Sana i Simon se nasmiješe. "Problem je u tome", rečeSana, " što je pametnome sve to ustvari stravično smiješno,ali u samoj biti je vrlo žalosno...Zamisli da po glavnom trgujurim od tipa do tipa, isprobavam im pulovere po prstima ipitam ih sa čime su ih prali...Debilana jedna u što nasmajstori iluzije pretvaraju."

"Sana je inače iz Antartana", Simon napravi malu digresiju."Došla je ovdje u posjet rodbini i ostaje dva tjedna, koliko jojtraje godišnji", završi.

"Gdje radiš? ", upita Leon.

"O odjelu jedne marketinške tvrtke za osmišljavanjereklama", odgovori Sana susprežući osmijeh.

Leon se morao glasno nasmijati na ovo. "Zakon,krititiziranje same sebe i svog posla", reče smijući se. "To sezove objektivnost. Ona prava."

"Ne kritiziram ja sebe", namigne Sana ,"već samo svojposao". Nastavi u malo ozbiljnijem tonu. "Recimo, ima tolikodobrih ideja i toliko originalnih pristupa za raditi reklame kojeće ujedno biti i interesantne i u skladu sa životom prosječnogčovjeka, bez ikakvih preserancija i utrka, čiji će proizvod prijepostati brand."

"Ali glavonje gledaju samo paru i ne daju...", nastavi Leon.

"Jebi ga, ne daju", složi se Sana.

VI. SIRIANSKA OTKRIVENJA

Zahr se zagleda u razred. "Prije kraja sata još ću vamsamo pročitati ovaj dio referata neimenovanog studenta",reče, prelazeći pogledom preko kolegice u prvom redu prijenego počne čitati.

"Svaki puta kada stavim papir ispred sebe ili kada sjednempred monitor, jedna stvar provlaći se, stalna i neisprekidana.Toliko stalna da je već gotovo postala opsesija. No, nemarazloga za zabrinutost, pošto se ne radi o ničem negativnom,već sasvim suprotno, o vrlo kreativnom impulsu koji uvijekdovodi do stanja da pred papir ili kompjutor sjednem `prazneglave` i rijetko kad znam kako će tekst ispasti. Obično nakontoga slijedim intuiciju, mješajući vlastite spoznaje sainformacijama dobijenih iz vlastitog kanaliziranja ilikanaliziranja nekog od dvoje / troje bliskih ljudi. Uglavnom,kanal nije otvoren samo kad želim ostvariti kontakt, već ikada radim bilo koju od dnevno uobičajnih stvari. Sečućiprirodom, čitajući knjigu, gledajući tv ili pri čitanju članaka saneta. Ponekad naizgled potpuno nesuvisla stvar može nanajtajanstvenije načine povezati nepovezane stvari u cjelinu.Slučajno naletih na tv-u, na film `Bang Bang You`re Dead`,američko kanadski film o mentalnom sklopu srednjoškolacau jednoj američkoj srednjoj školi, na koji se, naravno,nadovezuje opčenita slika o hipokriziji, kako gradića u kojemse nalazi škola, tako i američkog društva uopće, to jest,hipokriziji koja je zasjenila ovaj naš `Treći Kameničić OdSunca`.

Hipokrizija, za koju čovjek koji je iole osvješten, ne moraulaziti u monolog, pitajući se, da li ona predstavlja premisu usvemu ovom ili ne, pošto izmeñu nje, neosvještenosti istraha gotovo da i nema razlike. Opet, na stranu hoćemo linegativnom aspektu čovjekove neosvještenosti dodatipreliminarno mjesto ili nećemo, hipokrizija zaslužuje da je seobjesi visoko na vješalicu za koju je čovjek ovješen nogama isa koje visi naglavačke. Gledajući američki modelprogramiranja učenika u srednjim školama i dijeljenja naalfe, bete, game, delte, igrače američkog nogometa,geekove, nerdove, cheerleadersice, pobornike raznih

glazbenih subkultura itd., i ukoliko maknemo kićenuprodukciju kakva krasi njihove filmove, dobili smo samoprenesen prikaz separacije i podložnosti raznim kolektivno /nesvjesnim programima i upakirane psihopatije koja sevješto, stoljećima infiltrirala u sve spore ljudskog društva. Ufilmovima možemo vidjeti scene odraslih ljudi, zabrinutih nadničim konkretno, kako isturuju trademark `odgovornosti` i`racionalnog`, tj. ono što im je kroz život nametnuto kaonešto oko čega se mora voditi ogromna briga. Ukoliko nafilmove pogledamo kao na prilično dobar moderan prikaz kojivrlo autentično prikazuje glupost i hipokriziju u velikomsvjetlu (bila to stvarna namjera ili ne), dobijamo (još) jedanprilično zoran model koliko je kolektivno nesvjesnodominantno i koliko se teško otrgnuti iz ralja koje jedinomogu predstavljati lažnu sigurnost, lažna načela, lažnaiskustva i opčenito - lažan život.

I previše je filmova snimljeno o hladnim, više ili manjeinteligentnim osobama koje sustavno maltretiraju sve štodiše u njihovoj okolini. Ne bih preduboko ulazio uproblematiku psihopatije na filmu i njezine i više nego očitekomercijalizacije sa manipulativnim prizvukom, nego bihsamo ukratko elaborirao neke segmente više ili manjeprihvaćenih teza o psihopatiji u užem i širem smislu. U užemsmislu ne mislim na fundamentalnu psihologiju psihologa kojisu svojim radovima stekli svjetsku slavu, nego na modernijioblik teoretske i praktične psihoanalize koja se maloodmakla od podsvjesnih osnova seksualnosti do pete ilidesete godine života. O modernoj psihoanalizi može sepronaći dosta materijala koji se vrlo dobro nadopunjuju sastarijim (fundamentalnijim) materijalima, ali se takoñerizvrsno preklapaju jedan sa drugim, ovisno o sposobnostipažljivog čitatelja da opservira i poveže ono što je pročitao.

No opet, može li to objasniti što je većina potpuno

(kolektivno) nesvjesna negativnih entiteta koji su samopropitivači (testeri) naših unutarnjih slabosti, ili gledajući izanalogno / religijskog kuta, katolici i svi pobornicifundamentalnih religija, ne bi se toliko trebali bojatiiskušenja, samo da se malo bolje upoznaju sa unutrašnjomprirodom tih iskušenja i načinima na koje se reflektiraju nanas. Dakle, prihvatiti propitivača kao suštinski izvor zla aignorirati našu slobodnu volju i slobodu izbora, koliko ćemozapravo doživljavati nekog propitivača, notorni je paradokskojega se mogu uhvatiti samo oni koji nisu u stanjurazmišljati vlastitim glavama. U tom slučaju, to je samoreligijski fundament kolektivnog nesvjesnog koji je vrlo često(kao što je napomenuto u prvom dijelu) uzrok sveganegativnog, kako kroz povijest, tako i u ovom trenu, služećitakoñer potpirivanju atmosfere u kojem će se ludilo ipsihopatija smatrati sitnim slabostima, a propitivanjefundamentalnih načela smatrati i predstavljat kao `hereza`,`ludilo` i `psihopatija`. Katolički i -ini fundamenti sa gotovokleričkim karakteristikama ionako su podložni utjecajusimbolike, po distorziranom uzoru na stare ezoterijske /okultne nauke. Upravo ta fasciniranost simbolikompredstavlja ekvivalent davanju univerzalnog značaja donjimastralnim entitetima i davanju istima božanskih sposobnosti,posebice što se tiče štovanja i dizanja navedenih entiteta usame bogove, sa kojima nemaju, naravno, nikakve veze.Vrlo je bitno za shvatiti, ne da `sotona` ima mnogo lica, većda propitivači / testeri / niži astralni entiteti pretežitodemonske prirode, imaju mnogo lica i naličja."

"Ovdje se jasno vidi", reče profesor Zahr: "koliko sezapravo sam model kompletne teorije produbio i dobiopotpuno novu dimenziju u mislima i peru ovog studenta".Nastavi...

"Da se vratimo na psihopatiju. Psihopatija u klasičnom

obliku vrlo je uzak pojam i tiče se prije svega, onoga što bise moglo nazvati `oštricom` psihopatije. Znači, tu su svedenipojedinci koji imaju žestoke tendencije kroz život, da naudedrugima...ponekad i sebi. O psihopatiji u širem smislu mnogose toga može naći po metafizičkim i konspirativnimstranicama i forumima, a autora koji impliciraju upravo na tajproblem ima stvarno mnogo, tako da ne bi ulazio u topreduboko, iz respekta prema višegodišnjem radupojedinaca, uključujući mnoge koji su utjecali i na vaš rad,kao i vaš rad, profesore Zahre, i koji su to opisali i elaboriralimnogo bolje i mnogo originalnije nego što bih to sam učinio,a ionako ne bi mnogo suštinski odudarao.

Dakle, najgrublje rečeno, psihopatija je nedostatakempatije i nedostatak bilo kakvih vlastitih emocija. Neki izvoriizvanredno elaborirajuće pristupaju tom području i navodenedostatak percepcije koja je zamijenjena projekcijomizvana. Da pojasnim, osjećaji, empatija i percepcija samo supreslika tuñih osjećaja, empatije i percepcije i na taj način senajlakše mogu prepoznati.

Takve `individue` vole se hraniti energijom `žrtve` i voleljude koristiti za svoje male "`igrokaze`, `predstave`, `filmove`itd. , koji su više manje melodramatske naravi, sa ciljem da`žrtve` podrede sebi, ispletu `začaranu` mrežu oko `žrtve`istovremeno ju zatočivši u mentalno / fizičko / emotivnizatvor. Svaljivanje osjećaja krivice i vlastite odgovornosti nadruge, psiho / fizičko / emotivno manipuliranje, razaranjeokoline po načelu `zavadi pa vladaj` pritom birajući `favorite`koje će držati u svojoj blizini i koji će ujedno i sami imatiulogu kontrolora i manipulatora (svjesno ili nesvjesno),pokazivanje `emocija` samo kad su `stjerani uza zid`, lošagluma emotivnih stanja (npr: plač koji prestaje u sekundi kaoda je rukom odnesen, promjena dijametralno suprotnihraspoloženja u sekundi i ostale karakteristike neprirodnog

ponašanja i neprirodnog tijeka promjene samih emocija),demagogija bez trunke iskrenosti, hvatanje za druge kadsami počnu "tonuti" itd. itd., samo su neki od primjeradjelovanja `individualaca` koji su ništa drugo nego `prva linijafronte` kolektivnog nesvjesnog, jer, što takvi `pometu` i gdjetakvi `proñu`, bez da ih se registrira i adekvatno reagira, tu`trava više ne raste`...Bar ne u skorije vrijeme.

Postoje u politici, crkvi, show businessu, svakom gradu ivjerojatno u svakoj ulici. Odlaze na posao, imaju porodice,veće ili manje krugove prijatelja i `oblikuju` najbližu okolinuprema svojim `vrijednostima` a da ona toga većinski nije nisvjesna. U današnje vrijeme neiskrenosti, vladavineizopačenih vrijednosti i kolektivnog nesvjesnog, gdje su ljudikoji žive cijeli život zajedno - gotovo kao potpuni stranci,nimalo ne čudi što takvi ljudi uspijevaju savršeno živjeti životnekog drugog i još se u dosta slučajeva `domoći` nekogdruštvenog `položaja` sa kojeg će imati lijep `pogled` na`one ispod` a ujedno imat i lijepu priliku igrati nesvjesnu igruagenta / pijuna u grotesknoj igri kontrolnog sistema. Takvimase obično oprašta kad igraju na kartu sentimentalnosti.Bolesni, gotovo besmisleno iracionalni postupci bit ćeopravdavani `trenutkom slabosti`, `ovim`, `onim`... tako daokolina vjerojatno neće ni stići razborito analizirati postupke,kad će se već pojaviti `nešto novo` što će ju opet i opetdržati u stanju vječite vage vlastite nedoumice i varirajućihosjećaja, koji će ionako ići u smjeru da nahrane prvopsihopatski orijentirane osobe, a zatim i same kontrolore.

Teze da takvi ljudi nemaju dušu, i više su nego bizarne igroteskne, i u krajnjem slučaju smiješne. Sve ima dušu. Dase ponašaju kao da su roñeni bez nje - da, ali ipak, ništa nemože postojati bez duše a da se ne ponaša poput pukogzombija ili androida. Izvori kojih se mnogi hvataju pri svojimpretpostavkama o nedostatku duše kod psihopatskih osoba

su i više nego dvosmisleni i prije svega ukazuju nanedostatak duha (spirit) a ne duše (soul), što definitivno nijeisto, tako da su takozvani `organski portali` ljudi kojimavitalna životna energija u širokom luku zaobilazi srčanicentar ili heart čakru. Djelomično su na niskom stupnjuinkarnativnog procesa. Mogu biti vrlo inteligentni, no kao štoje napomenuto, empatijski prazni. Mogu biti načitani iposjedovati odreñene vještine, ali biti perceptivno ispoznajno osiromašeni. Govorimo dakle o velikom dijeluzemaljske populacije koja je osiromašena za takozvanuduhovno / spoznajnu semantiku. Na simultanom planu, takviljudi su najčešće utjelovljenja demonskih, viših astralnoreptilskih, transparentnih i pojedinih zmajskih entiteta uobliku energije i frekvencije na relaciji `gore - dolje` i `dolje -gore`, o čemu smo već pričali. Samim time, sasvim jepredvidljivo da ih vode žeñ i želja za moći i za dominacijom.Naravno, u elementarnom neznanju da su upravo tokarakteristike slabih a ne jakih ljudi."

DVA: Svjetlost

Osjećao je da nije sam. Prvi puta, u cijelom životu, nestaloje svih onih depresija, strahova, tjeskoba i neuroza,anksioznosti, laganog opsesivno - kompulzivnog poremećajate anhedonije. Pritisak u području sinusa i čela potpuno jenestao. Tikovi očima i glavom, koji su mu gotovo postali"zaštitnim znakom" proteklih godina, postali su potpunonepotrebni. Nije bilo niti traga nikakvom pritisku.

Znao je, duboko je u sebi znao, da je napokon postao -

čist.

VII. SIRIANSKA OTKRIVENJA

"Kao što smo napomenuli, ono što `upravlja` čovjekovimeteričkim tijelom, su misli i osjećaji. Upravo zato, misli iosjećaji najviše su skloni manipulaciji. Svaka misao i svakiosjećaj imaju svoju vlastitu frekvenciju koja se istovremenopretvara u energiju, koja istog trena počinje pokretati našeeteričko tijelo, koje dalje djeluje na fizičko tijelo. Ljudskiosjećaji, od najpozitivnijih do najnegativnijih, nafrekvencijskoj skali osjećaja, gledano iz sveobuhvatneperspektive Univerzuma, djeluju na čovjeka u onimkoličinama u kojima su astralno i fizičko tijelo spremniprihvatiti pojedini osjećaj. Da je čovjek u stanju iskusitipozitivnu ili negativnu emociju u frekvencijskom rasponu kojinadilazi frekvencijski raspon na kojemu se primaju iodašiljaju njegove vlastite emocije, čovjekovo eteričko tijelovjerojatno bi moglo podnijeti više frekvencije, ali fizičkodefinitivno ne bi.

Kad se kaže - `umro od bola ili tuge`, ne misli se samosimbolički, već i na doslovan način, pošto emocijefrekvencija nižih od svakidašnjih, koje emitiramo i primamosvakodnevno, mogu itekako naštetiti samom eteričkom /astralnom i fizičkom tijelu, tako da vrlo lako može doći dozastoja rada srca i dišnih puteva. Respiratorni i cirkularnisustav od najveće su važnosti za rad fizičkog tijela i ukolikonegativnim / strahovito niskim frekvencijama `bombardiramo`svoje tijelo svakodnevno / tjedno / mjesečno / godišnje ili

višegodišnje, jednostavno je pitanje vremena kod svakogpojedinca kad će i astralno i fizičko tijelo reći - `dosta !!!!!!!`.

Ljudi koji su iskusili bilo koji od nebrojenih oblikatranscedencije, ubrzo su uvidjeli da u `istom paketu` dolaze ipozitivne i negativne stvari, koje osim što ovise o višimfaktorima i o više faktora, prije svega ovise o pojedincu injegovom vlastitom pristupu, onome što sam nazvaospoznajno / duhovnom semantikom. Astralni entiteti nikad ne`spavaju` i dovoljno je samo da nesvjesno probudimonegativne misaone forme Archone, da bi već kroz nekolikotrenutaka privukli pažnju kojekakvih kasti negetivnih entitetakojima se istog trena pružila prilika za doručak, ručak,večeru i nekoliko predjela. Ljudi ne shvaćaju jednupreliminarnu činjenicu, a to je da svaka negativna emocija,makar i ona upakirana u oblik požude, strasti, euforije i želje,služi samo da nas zavara na Putu kojega si više manje samistvaramo trnovitim. Uz naravno, `asistenciju` viših negativnihentiteta. No, početni impuls uvijek je u nama.

Kao što na našem transcedentalnom Putu postojenegativni entiteti - testeri / teaseri i negativni entiteti kojima jeisključivo cilj da ostanemo `glupi` kakvi jesmo da bi se štodulje, bolje i obilnije mogli hraniti našom energijom, postoje ientiteti koji bdiju nad nama. Iako teško da to bdijenjemožemo svrstati u kontekst anñela čuvara, prije svega zboggotovo nemoguće percepcije kako stvari uopće funkcionirajuna višim nivoima, vlastiti čuvari ovdje su jer smo to prijesvega ili mi sami u višem obliku postojanja, inkarnirani ovdjeda stječemo dragocjena iskustva, ili entiteti srodni i povezanisa jednim od naših viših simultanih postojanja. Rasa uUniverzumu ima beskonačno mnogo. Viših rasa ima takoñerbeskonačno mnogo. Povezanost sa bilo kojim od čuvara,znači enormnu prednost pri stjecanju dragocjenih iskustava iopčenito dubinu spoznajnog Puta kojim koračamo, znajući

da neka viša svijest bdije nad nama, od nižih astralnihentiteta, preko viših pa sve do onih najviših koje možemosvrstat u `anñeosku i arhanñeosku` hijerarhiju.

Spoznajni put, osim kontakata sa svojim vlastitimčuvarima, obuhvaća apsolutno sve, od teorijskogopserviranja otvorenih očiju, uma i srca (pogotovo srca), pado dubokih unutarnjih dijaloga i povezanosti sa svimprirodnim elementima od kojih smo načinjeni. I simbolički idoslovno. Sirius A rasa, tj. ono što je pojedincima poznatokao Sirius A rasa, rasa je visokih svjetlosnih astralnihentiteta koji predstavljaju prirodni balans unutar našegUniverzuma i izmeñu viših i nižih Univerzuma. Univerzalansimbol koji je dat u obliku svjetlosnih simbola i simbola u žitu(govorimo o jednom jedinom simbolu) predstavlja Unijufizičkog i astralnog, no ono što je mnogo bitnije po nas,predstavlja Uniju izmeñu ljudskog i božanskog, otvarajućipojedincima, koji su pripremani kroz inkarnacije, Put premapotpunoj Transfiguraciji, tj. onom što se u gnostici nazivaTerestrijalni i Celestijalni Put, koji zajedno čine dva stupnjapotpune transfiguracije iz fizičkog u viši oblik postojanja.

Kroz neke izvore, Sirius A čuvarima pokušavao se stavitiprizvuk `Star Trek rase` koja je ratovala sa `ovim`, ratovalasa `onim`, u ratovima im je planeta Khoom `pomaknuta izorbite` pa sada žive na ledenom planetu, ali, paradoksa li,oni su tehnološki najnaprednija rasa u cijelom Univerzumu i`pokvareno prodaju tehnologiju i humanoidnim i reptilskimrasama`, no ipak, nisu toliko napredni da vlastitu planetuvrate na izvornu putanju (nije da ne pršti od dječjeparadoksalnosti...). Sve ovakve konotacije nazvao bihjednostavno distorzijom percepcije pojedinaca koji svojuskućenu percepciju `prodaju` drugima pod sveobuhvatnu; ilibi ih, još bolje nazvao, posuñujući termin od TerrencaMcKenne - `balkanizacijom epistemologije`, pošto je

epistemologija očiti segment koji nedostaje u umu većinekonspirativnih teoretičara i novih `proroka` koji bi cijeli svemirsaželi u ljusku jajeta ili u ping pong lopticu, samo da mogu (anije da se pri tome svojski ne trude).

Ionako većina teorija postoji samo da upućuje, ili naodreñene načine upozorava, no nikako da se svaka odteorija uzme zdravo za gotovo. Iz svega se da izvućiponešto, samo što pojedinac pri tome mora biti itekakooprezan i itekako svjestan što zapravo traži. Postojibeskonačno mnogo percepcija iste stvari, tako da, ukoliko jenekome cilj jednu nevjerojatno visoku rasu entiteta, kojiegzistiraju na nivoima postojanja koji su nama praktičkinezamislivi, da iste entitete `balkanizira` i maltene napravi`foršpan` za potencijalni Spielbergov ili Lucasov film, to jedio nečije slobodne volje, sve dok ne pokuša svoju teorijustaviti pod nešto univerzalno ili iz nje stvarati odreñenudogmu. U pogledu toga, već sam nekoliko puta napomenuoda sve ovo što slušate i čitate od mene, uzmite kako želite itražite istinu (ili neistinu), svatko prema vlastitom nahoñenju.

Da nastavim... Sirius A rasa, tj. rasa koja je poznata podtim imenom iz nekih popularnijih izvora, rasa je koja zajednosa nekim drugim entitetima kreira novi Univerzum kojinastaje (nastao je) iz ovog Univerzuma. U suradnji /simultanoj povezanosti sa onima koje zovemo pripadnicimaanñeoske i arhanñeoske hijerarhije, Sirius A rasanadgledava unutarnji i transcedentalni razvoj viših pozitivnihentiteta koji su inkarnirani u fizičkoj realnosti. Govorimonaravno, o simultanosti i emanaciji viših entiteta koji su narazličite načine povezani kroz denzitete. Pažljivom čitatelju /proučavatelju drevnih ezoterijskih, kao i raznih religijskihzapisa, neće promaći poveznica izmeñu ovoga štopokušavam (možda nespretno) iznijeti i onoga što je narazne načine (pretežito kroz simboliku) kroz tisučljeća punilo

razne materijale ezoterijskog i religijskog karaktera.

Ključna figura inkarnirana na Zemlji, o kojoj postojiogroman broj različitih drevnih zapisa, je astralni kralj Henok,iz novije literature poznat iz radova Billy Meiera i StewartaSwerdlowa, kao i još nekih, u uskim krugovima renomiranih,ali sveobuhvatno gledajući, anonimnijih autora. Swerdlowovateorija o Henoku kao astralnom kralju Lyreana samo je jednavrlo kvalitetna simbolika, no nikako ne i cjelina koja je gotovonemoguće poveziva iz stotina i stotina drevnih i novijihzapisa prepunih simbolike. Henok se kao ključan entitetspominje u drevnim zapisima kao Enoch, Hanokh, Henoch,Thoth, Metatron, Hermes, Mithra, Idris, Kether i još mnogim,mnogim imenima i gotovo da je nezaobilazan lik okultno /ezoterijsko / mistično / religijske literature kroz povijest.Spominje se u Bibliji, Talmudu, Enochianu, Kabbali, Kuranu,Zoharu, Budizmu, Hinduizmu, teozofiji, kriptozofiji, spiritizmu,mistici, alkemijskoj literaturi, gnostici, perzijskoj religiji,hermeticizmu, egipatskim, feničkim i sumerskim religijama,etiopskim i afričkim religijama, mormonskim knjigama, umitovima i gotovo da nema ezoterijsko / religijskog područjagdje nije spomenut barem pod jednim imenom. Simbolika seviše manje svugdje preklapa.

Dakle, radi se o strahovito visokom entitetu / arhanñelu kojise spustio u fizičku realnost da izvuće odreñeni broj duša ipovede ih u `kraljevstvo nebesko`, tj. viši nivo postojanja,najbolje opisan u Kasiopejskim Transkriptima kao ČetvrtiDenzitet. Nakon toga, Henok će se ponovno uzdići `na neboi sjesti na prijestolje pored / ispod Stvoritelja`. `Kraljevstvonebesko` opisano je u nekim djelima i kao grad Zion,odnosno nivo postojanja koji znači `čist u srcu`. Na taj načinputem simbolike i spoznaja, jednostavno ne možemozažmiriti pred činjenicom da je `Kraljevstvo nebesko`,odnosno Zion - nivo postojanja osvještenih, visoko

inkarnativno uznapredovalih individua koje imaju otvorenu ipročišćenu srčanu čakru, što bi se prema Alexu Collieru ili uKasiopejskim Transkriptama i još nekim channelingmaterijalima, nazvalo potpuni OPD (individualac nesebičnoopredijeljen prema drugima).

Većina zapisa i mitova koji se tiču Henoka vrlo temeljitoopisuju i kraj jednog razdoblja i `podvajanja` ciklusa(kozmičkog ciklusa) gdje jedni odlaze u slijedeći ciklus, dokdrugi ponavljaju ciklus, samo na drugačiji način nego što jeprotekao ovaj. `Štoperica` ide ponovno na `nulu` a što će sedalje dogañati u opetovanom ciklusu, to nitko ne zna osimonih koji će ga proživjeti.

Ovo vjerojatno i previše podsjeća na priče o `kraljevstvunebeskom`, `sudnjem danu` i uzlasku 144 000 duša `unebo`, no opet, usporeñujući mnoštvo drevnih izvora saizvorima novijeg datuma, ukoliko sa novijih izvora maknemo`masku` i neznatne anomalije koje se pokušavajuprezentirati kao nešto krucijalno, dobili smo ništa drugo negomalo `ekspandiranije` teorije, ali opet analogne kukuruzukoji se prije koristio i jeo kao kukuruz, dok se nismo sjetili daiz njega možemo peći kokice. Konspirativni teoretičari,pogotovo one frakcije kojima je transcedentalnost`ustuknula` pred UFO / Alien Agenda teorijama,`požurili` suse da što bolje pojasne svojim sljedbenicima, kako je bilokakva najava bilo kakvog dolaska nekog višeg entiteta, oddrugog Isusovog dolaska, pa do dolaska Mithre, Bude imnoštva različitih entiteta, samo jedna floskula kojapredstavlja manipulacijuraznih vanzemaljskih entiteta koji nas drže u mentalno /duševno / fizičkom zatvoru.

Naravno, kao `putar na kruh`, desetljeće / dva prijemnoštva implicitnih teorija o vanzemaljcima koji programiraju

ljude raznim dolascima viših entiteta, pojavilo se mnoštvosamozvanih proroka i gurua koji su tvrdili da su samiinkarnacije raznih viših entiteta, tako da bi ipak priču omanipulaciji (bilo kakvoj) vrlo oprezno čitao izmeñu redova,priču po priču, primjer po primjer, `proroka` po `proroka`,definitivno se lišeći predrasuda i neznanja da se sve stavi uisti koš i prezentira masama po principu - kako jedan, takosvi. To je glupost na koju mogu nasjesti jedino neoprezni inestrpljivi ljudi. Praksa je pokazala da se upravo takvi ljudine ustručavaju ponaći neke `svoje` entitete koji će ih `voditi` i`ukazivati` im kako da se `otrgnu` od `manipulacije` koju jenjima neki kredibilan izvor iz nekih vlastitih razloga (ne bihulazio u to) proglasio budalaštinom ili manipulacijom. Trebashvatiti da kako jedna lasta ne čini proljeće, tako jedanprorok ili guru ne čini teoriju, pogotovo ukoliko je teorijastoljećima ili tisućljećima starija od njega !!!"

* * *

Došavši do rijeke, Leon je stavio ruke u hladnu vodu.Dehidracija i hiperventilacija, "navele" su ga da potrbuškelegne i uroni cijelo lice u vodu. Drhtao je dišući duboko kolikoje god mogao dok mu se cijelo tijelo divljački treslo.Hladnoću uopče nije doživljavao. Otpio je nekoliko gutljajavode iz rijeke, grabeći vodu rukom i lagano je prinosećiustima.

"Emily, her memory is not what it ought to be.Out she goes, without her clothesshe thought that she was dressed"...

"Majko mila", pomisli. "Totalno sam pukao."

Riječi pjesme dalje su odzvanjale u njegovoj glavi...

"Not again, Emily, you need help,can't you see??Take these pills and improve your memory"...

Legne na leña i počne se smijati iz sveg glasa.

"She forgot what she just thought. Am I at home or not?Her latest move, she can't recall,her brain is way to small"...

Mozak umije biti vrlo sjebana i bizarna stvar...U trenutkukada je pomislio da mu je došao kraj, njegov vlastitipodsvjesni radio počeo je emitirat pjesmu "Emelie", čije suspaljane i poluzajebantske riječi kao gong odzvanjale unjegovoj glavi.

I dalje ležeći, glasno zapjeva :

"Not again, Emily, you need help,can't you see??Take these pills and improve your memory"...

"Zaboravio sam koliko su A.C.T. prejeben band", pomislinastavljajući u glavi vrtjeti zaraznu melodiju i još zaraznijirefren ovih genijalnih švedskih romantičnih progresivaca.

Počne se opet smijati kao blesav, ležeći na podu ipromatrajući grane visokih borova i trake vidljivog nebaiznad njih.

* * *

"Vidimo se onda sutra na kavi oko 10", Sana mahne rukomi nestane iza živice koja je zaklanjala kuću njenih roñaka odpogleda sa ulice.

Simon i on nastavili su koračati jednoličnim korakom.

"Interesantna djevojka", primjeti Leon.

"Interesantna", složi se Simon. "I zagrijana za tebe."

"Molim?", upita Leon, misleći da je nešto pogrešno čuo.

"Kažem, zagrijana je za tebe", nastavi Simon. "Došla je domene i prvo što me pitala bilo je kako da ti se približi a da neispadne budala". Pogleda Leona. "Što si mislio, da sam jehtio izbariti?"

"Pa...da. To se podrazumijevalo", reče Leon zapanjeno."Čekaj malo, čekaj malo", pogleda Simona ispod oka,pogledom "ili si ti debil, ili sam ja debil, ili smo oba debili -četvrtog nema"- "meni sad tu nije jasna jedna stvar...Ribadoñe do tebe, pita te za mene, ti sat vremena pričaš sa njomne dajući mi niti najmanji hint o onom što je zapravo nastvari...", pogleda u Simona. "Jes` ti normalan? Koji je tebikurac?"

"Htio sam te samo spriječiti da se ne zaletiš i ne zajebešcijelu stvar", Simon hladno pogleda u njega i nastavimonotonim tonom koji nije u sebi sadržavao nikakvihuočljivih emocija. "Sana je žena koja ne daje drugu prilikuukoliko nešto zajebeš zbog brzopletosti ili sindroma `ja, ti,ranč i moj podignuti kurac`. Stari, vrijeme je za vezu...a znašda me intuicija u pogledu tih stvari nikada ne vara?!"

"Oprosti", Leon reče mekano. "Ponekad zaboravljam dame poznaješ bolje od mene", nasmije se.

"Nemaš beda", promrlja Simon i potapša ga po ramenu.

Izañu na glavnu cestu. Pored njih polagano proñe crniPontiac, odmičući prema raskršću. Nakon nekoliko sekundiskrene udesno.

"Takve više ne proizvode", Simon je gledao za Pontiacom.Zaključio je ovo više za sebe nego za obojicu.

"Nije baš ni jeftin", Leon nastavi retoriku.

Neko vrijeme hodali su u tišini.

Simon prvi prekine šutnju. "Kada si dijete", reče, "mozak ticijelo vrijeme egzistira u alfa stanju svijesti. Cijelo vrijemeponašaš se i djeluješ na podsvjesnoj razini".

"Sjećam se kad je Ike imao teoriju da si kao dijete umočenu nekakav prirodni LSD, kao Obelix u čarobni napitak", Leonse smijao na svoju opasku, "te da te peru svakakvi filmovi."

"To je zbog alfa stanja", reče Simon. "Sve obaveze, sveprepreke i sve nedaće u djetinjstvu su ti jednostavnonestvarne i bajkovite. To je zato što te alfa stanje svijesti, ustvari podsvijesti, još uvijek povezuje sa astralom iz kojeg sistigao prije odreñenog vremena - preciznije - kad si serodio."

"Nisu li neki filozofi i metafizičari nazivali podsvijestalephom, svijest bethom a supersvijest gimelom", upitaLeon.

"Jesu", odgovori Simon. "Aleph, beth, gimel ili alpha, bethai gamma, stanja su svijesti na čijim frekvencijamaegzistiramo, to jest primamo, zadržavamo ih i odašiljemodalje. Na žalost, većina nikada - pošto negdje upredpubertetnom i pubertetnom razdoblju polagano počinjezanemarivati impulse alfa stanja i počinje egzistirati većinskina beta valovima - ne uspijeva uskladiti to, možemo ganazvati stanje racionalnog ili logičkog uma, to beta stanje, saprimarnim alfa stanjem. Drugim riječima, većina potpunozatomi i zaboravi dijete u sebi i zaključa podsvijest bacivšiključ najdalje što može, da ga više nikada po mogućnosti nenañe. Ego i seksualna energija, osnovni nosioci iluzije kojuproživljavaju, nazvat ću ih `stanovnicima beta područja`, upotpunosti počinju dominirati cijelim čovjekovim bićem".

"Svim osnovnim centrima u tijelu, zar ne?", upita Leon.

"Možeš to i tako nazvati", reče Simon. "Sve se svodi na toda čovjek nikada ne uspije povezati oba stanja u sebi inadograditi ih jednim tipičnim stanjem svijesti na kojemu bidanas svaki osvješteni individualac trebao egzistirati, a to jegama stanje svijesti ili takozvana supersvijest. Problem je utome da kada čovjek u potpunosti `ubije` u sebi alfa stanje,koje bi trebalo kroz život sve više njegovati i pustiti da seprirodnim putem balansira sa beta stanjem i stvori novo -gama stanje, počinje propadati u bezdan vlastite taštine inajnižih poriva, pošto su mu više frekvencije, one kojesporadično dolaze iz alpha stanja, postale potpuno i trajno -bar za života - nedostupne."

Leon i Simon mogli su jedan drugom u tolikoj mjeri bitilonac i poklopac, da su prisutni ponekad znali zbunjeno pitatida li mogu jedan drugome čitati misli, nakon što su dijalogdoveli maltene do stupnja da se nadopunjuju u jednoj jedinojriječi i u nekoliko sekundi umijeli isprepleteno stvoriti

kompleksnu rečenicu koja je zvučala kao da ju je izgovorilajedna osoba.

"Čim uñeš `u mašinu`", reče Leon, "a to može biti već upredškolskoj ili školskoj dobi, `mašina´ počinje u tebi laganopotiskivat to dječje zaigrano kreativno stanje i tu dječjunevinost, ljubav i čistoću polako zamjenjivati automatskimrazmišljanjem i automatskim djelovanjem. Tako od čovjeka uvrlo kratkom roku, još prije nego li se kako treba uhvati zapišu, nastaje robot koji postaje svjestan svih oblika zakona,pravila, zapovijedi i hijerarhija...samo što prestaje bitisvjestan sebe."

"Da, to u pretpubertetnoj fazi", doda Simon. "A što se tekdogaña kada dijete uñe u pubertet i kada seksualna energijapočinje nadirati kao lava iz Vezuva?! Kada nametnuteasocijacije postanu toliko jake a automatizacija misli tolikorobotizirana da čovjek jednostavno postane razapet izmeñuodlazaka na wc i konstantnog drkanja i odlazaka meñuvršnjake i verbalnog onaniranja i penetriranja u oblikudizanja vlastitog ega pri ponižavanju drugih, to jest kurčenjapred ženkama njihove dobi sa nevidljivim ali sveprisutnimfalusom u njihovim kretnjama, govoru, gestama tepokušajima nadmoći."

"Onaj panj Darwin bio bi presretan", zaključi Leon. "A drugipanj Freud i sam bi drkao na sve ovo. Svakim danom isatom, normalno i iskreno rezoniranje odlazi u krasnu pizdumaterinu, a zakon stada, zakon jačega i zakon uzdignutogkurca i mokre pičke - bilo gdje i bilo kada, da li najočitiji iliomotani u sto slojeva hipokrizije - postaju jedini mogući iprihvatljivi zakoni. Uostalom", pogleda prema Simonu i tužnouzdahne, "oba panja danas su ikone na tronu muškogmačizma, ženske isprepredenosti i zajedničkog kazalištaapsurda."

"Upravo to", reče Simon.

"A šta je tek sa navikama...", nastavi Leon. "Svakacigareta, svaka kava, svaka piva, čaša vina, svaki popušendim marihuane ili haša, svaka kemija, i LSD i ecstasy ispeed, svaka druga droga te svaki antibiotik, anestetik,analgetik, anabolik i sve ostale pičke mile materine zasmirenje, za spavanje, za `energiju`, za pospješenuaktivnost, za buñenje, za dizanje kurca i palca...Što sa tim?"

"Dobro pitanje", kaže Simon. "Danas je cijeli svijet, odnajvečih zvaničnih `narkomana` pa do najvećih sportaša ioličenja `zdravlja` i `zdravog života`, ništa drugo nekoglobalni centar narkomanije gdje nitko od nula do sto idvadeset godina nije izuzet uzimanja narkotika. Već odmirisa kemikalija kada te izvuku iz majke, a da ne govorim oprvoj injekciji i dozama `zdravlja` i `imuniteta`.

Leon kimne te nastavi, nadovezujući se na svoju ali i naSimonovu misao. "Sve to (mislim na navike, koje prekosvakodnevnih rituala unašanja odreñenih količina toksina uorganizam, da bi se `umirila` psiha, koja je u stvari od svihtih navika i postala sjebana) služi samo da bi se u čovjekustvorile podosobnosti, to jest alteri (alter stanja svijesti bezkojih čovjek više ne može – kao što ne može ni bez navike;nakon kraćeg ili dužeg vremena u druženju sa tom navikom,više ne može zamisliti život bez nje), koji nakon nekogvremena počinju zamjenjivati onog `prvobitnog` čovjeka injegovu bit."

"Samo što je razlika", Simon nadoda, "u tom što", zastanena trenutak da ponovno pogleda crni Pontiac koji seprovozao pokraj njih, "te alternativne osobnosti nemaju bit ilisuštinu, već se hrane tvojom suštinom, istovremeno je

zatomljavajući i sprečavajući je da doñe u neki dublji dodir satim `prvobitnim` tobom, a s vremenom postanu tolikoinfiltrirani u tebe da više ne možeš razlikovati što od togapredstavlja stvarnoga tebe, a što ne."

Leon je, kada se sve zbroji i oduzme, bio vrlo ponosan štoima Simona za prijatelja. I to ne bilo kakvog prijatelja, većnajboljeg, od djetinjstva najboljeg, prijatelja. Razmišljao je otome dok se crni Pontiac i treći puta provozao kraj njih anjega i Simona zahvatila snažna vrtoglavica.

VIII. SIRIANSKA OTKRIVENJA

"Mislim, najlakše je svjetleće krugove, pa krugove u žitu ijoš mnogo, mnogo artefakata, kao i viñenja raznih entiteta,jednostavno proglasiti vanzemaljskom konspiracijom,manipulacijom, programiranjem i pranjem mozga, kao izadržati i onako malobrojne koji su potencijalo manje ili višesposobni kročiti na put osviještenja i spoznaja, dajednostavno zabrazde u nabildane `Star Trek / Star Wars /Visitors` teorije, gdje je veliko pitanje koliko je uopćekredibilan izvor da u kratko vrijeme nañe na tisuće vjernihsljedbenika, koji će bilo kakvu više ili manje različitu teorijuod teorije navedenog izvora, smatrati notornom glupošću i`očitim` znakom programiranja i manipuliranja.

Osobno sam, prema tim izvorima (ukoliko su neki od njihtočni), programiran Greenstar, New World Religion, Monarchi sličnim programima i ovdje pišem jer me guraju samigreysi, reptili i demoni iznad njih da pišem to što pišem i da

im u narednim godinama, tokom navodne invazije, budemsluga koji će za njih raditi prljave poslove protiv ljudi. Još kadkažem da teorije o reptilima smatram čistom `marketinškom`isturenošću jednog ili dva alien entiteta da bi se prikrilemnogo gore i gorče istine, kao i da kažem da nisu svi alienentiteti sto posto homogeni i sto posto zli, te da postoji višefrakcija i više vrsta kod isturenih reptila, te da su oni samiprema nekim drugim rasama samo " žrtveni jarci " ili štoviše,`jagnjad` koja je stavljena ovdje kao negativni aksiom premakojem se vrednuje manipuliranost pojedinaca (već prematome smatra li dotični pojedinac `aksiom` aksiomom), dobardio ljudi koje znam rekli bi da sam jednostavno manipuliranili programiran. Ili da sam budala. Eh sad...svakomenjegovo. Balkanski kantautor i pjesnik Balašević na jednomje svom koncertu divno primjetio: `Oni kojima sam htioobjasniti neke stvari, nisu to od mene ni tražili. Oni koji su odmene tražili da im objasnim neke stvari...njima se ionako nemože ništa objasniti!`.

Djevojka iz prvog reda počela je pakirati svoje stvari te selagano dizati sa stolca, spotaknuvši se tako da je skoro palana pod. Zahr je primijetio da je djevojka vrlo blijeda i da jojočito nije dobro.

Ustane i krene van iz dvorane.

"Kolegice", vikne Zahr, "je li vam dobro?"

"Sve u redu", djevojka se blijedo nasmiješi prema njemu,"samo sam umorna i neispavana."

Izañe van iz razreda.

Zahr je još nekoliko trenutaka gledao prema vratima.Nešto mu je govorilo, duboko u njemu, da nešto sa

djevojkom nije u redu i da poñe za njom. Drugi glasovigovorili su mu da je pusti i da nastavi predavanje.

Zahr nastavi...

"Takozvane `Mother Of Darkness`, tj. žene koje senavodno koriste za mračne magijske rituale, opisivale supromjenu obličja nekih subjekata kod rituala, kao promjenuiz ljudskog u reptilsko / više astralno / demonsko, a ne nižeastralno polufizičko reptilsko, što definitivno nije isto.Reptilski entiteti `izgurani` su svi u `isti koš`, tako dapovršnom i `senzacionalizma` gladnom proučavatelju vrlolagano mogu promaknut detalji, da se ne radi o samo jednojskupini entiteta, već o desecima, ako ne i stotinama skupinareptilskih entiteta koji niti ne potječu sa istog mjesta, nitiimaju ikakve veze jedni sa drugima, osim prefiksnogepitetnog pridjeva `reptilski`. Nekome tko voli stvari gledaticrno bijelima, ovo će biti strahovito teško za prihvatiti.

Niti jedna skupina entiteta nije homogena, izuzev pojedinihdemonskih skupina u koje se ubrajaju i neke visoke astralnereptilske skupine, no opet napominjem, manipulacija se krijeupravo u isturavanju jedne rase i svrstavanje iste podhomogenu skupinu entiteta koji se ponašaju kao klasičanBorg u namjeri da asimiliraju ljudsku rasu na Zemlji. Pojediniizvori poput Swerdlowa svrstali su reptile u niže i više kaste,dajući im opet isti negativan prizvuk po načelu - kako jedan,tako i svi. Opet, tvrdim da se radi o krivoj interpretaciji ibrzanju sa zaključcima, naravno, u slučaju da brzanje sazaključcima nije stvar nečijeg plana da se upravo takvimaprikazuju, u što ne bih ulazio, pošto su, manje više, stvarialien tematike ionako zakomplicirane gdje ne treba,pojednostavljene gdje ne treba i nametnute svima kao jediniizvor istine, sukobljavajući se sa ostalim `kredibilnimizvorima istine`. Što ne znači da dijelova istine nema, no

opet, iz kog aspekta gledanih i u kojoj mjeri… To je onobitno.

Da kažem da su greysi igrači mnogih strana (pretežnonegativnih), a reptili istureni `žrtveni jarci` kozmičke politikenižeg i višeg astrala, gdje se na iste reptilske entitete, tj. rasukoja nas baš i ne ubraja u prijateljske rase (ali daleko odtoga da rade sve one stvari za što ih se tereti u raznimmaterijalima), jednostavno homogeno klasificira kao`neprijatelja No. 1` i to kod sličnih izvora koji jedni drugimadijele statuse manipuliranih i programiranih (tako da sestvarno treba zapitati gdje se potencijalna manupulacijauistinu krije), vjerojatno ću usrećiti mnoge koji će zadovoljnotrljati ruke slušajući `još jedan u nizu manipulativnonebuloznih tekstova `neke budale` koja nije prihvatila nitijednu od `ponuñenih` teorija ljudi koji su vrlo kredibilni uraznim sličnim ili suprotnim `alien theory` miljeima.

Daleko od toga da je sve ovo što sam napisao u gornjihnekoliko odlomaka, besprikosnovena istina, pošto, s obziromda znam cijelu istinu i da je znam u potpunom omjeru, ili bise već `uzdigao` na `viši nivo` ili bi me netko spustio na `nižinivo`, gledajući analogno stvari crno bijelima (kakvim ih sepokušava prikazati kod mnoštva izvora). Takoñer, daleko odtoga da se kod, manje više, svakog izvora ne može neštonaći, no opet, bilo kakav faktor isključivosti kompletnogizvora informacija kod pojedinog izvora, bio bi glupost ipokušaj zatomljavanja potencijalnih teorijskih dijelova da`prijeñu` u potencijalne spoznaje; no opet ukazujem, daizvori koji tvrde da posjeduju potpunu istinu i da je njihova`istina` jedina prava, rade to iz samo njima poznatih razloga,no opet, meni osobno potpuno neprihvatljivih.

Da se to sve radi, od mutilacije, bespovratnih otmica,najgorih eksperimenata, da, ali rade ih one rase prema

kojima su zemaljski reptili prava mala `jagnjad`. Da zemaljskireptili imaju prste u koječemu...otmicama, istraživanjuljudske krvi i ljudskih gena, da, ali da prednjače u tome,definitivno ne. Fascinantno je koliko su neki pojedinci uporniu traženju najkultnijih, najbizarnih i najmračnijih teorija ovanzemaljcima, a zastaju kod homogenih teorija, koje,ukoliko se gledaju - kako jedna tako sve (što mnogi i rade),predstavljaju ništa drugo nego perceptivno osiromašen,eklektičan pogled na stvari koje su toliko dublje i slojevitijeda potpunu istinu o njima većina neće nikada saznati (bar neza ovog života). O kutu gledanja da ne govorim. `Bauk`balkanizacije epistemologije očito se nadvio nad cijeluzemaljsku kuglu, pa bi se termin u skorijoj budućnosti vrlovjerojatno mogao prozvati `teracija` ili `gaiacija`epistemologije, uz dužno poštovanje i ispriku planeti Zemljina ovakvoj zajedljivo gruboj primjedbi."

Nekolicina se nasmije.

"Sve ovo što sam naveo u vezi nižih astralnihvanzemaljskih rasa, možda je najmanje bitan dio cjeline,pošto svatko tko sebe smatra i malo osvještenim, možeprobati izvesti jedan mali pokus. Da sam sebi kaže - `odsada ne želim da me više manipuliraju i uzurpiravaju nikakvinegativni entiteti`. Nakon toga će se pokazati u kojoj mjeri jenetko dosljedan da ono što je započeo, privede i kraju. Natemelju jedne jednostavne odluke individualca vidjet će sedvije stvari: tko su zapravo entiteti koji najviše negativnodjeluju na ljude i tko su u stvari kontrolori i, drugo ali mnogovažnije, vidjet će se tko je od čega napravljen. Kao što samveć napomenuo na kraju prvog dijela predavanja, teorije oagendama, manipulacijama i konspiracijama potpuno subesmislene i nebitne, sve dok ljudi ne postanu ljudi, nepočnu misliti svojim glavama, a ego, strah i materijalnukomponentu zamjene sa osvještenosti, ljubavi i spoznajama.

Pojedinac bi se, dakle, trebao zapitati, da li je spreman damu se život promijeni iz korjena i da mu sve stare stvaripostanu suvišne, ne zato što pojedinac to žarko želi, negošto počinje dubinski shvaćati da mu jednostavno nisupotrebne i da više nisu dio njega, dok sve nematerijalnestvari postaju novima i dijelom spoznajnog puta buñenja iosviještenja.

Jednostavno, `Ključevi Enocha` leže u mnogimpojedincima koji imaju simultano postojanje `u obliku`visokog entiteta koji sudjeluje u stvaranju novogUniverzuma, koji je stvoren, samo je pitanje vremena kadaće doći do `preklapanja` našeg Univerzuma sa novimUniverzumom. Kao što sam napomenuo, Sirius A rasa imaulogu nadglednika i ključnih figura kod stvaranja novogUniverzuma. Visoki astralni Univerzumi nastaju djelovanjem iinterakcijom mnogih visokih i ultravisokih astralnih rasa,takozvane anñeoske i arhanñeoske hijerarhije, od kojih jevjerojatno najizraženija Ari - Lavlja rasa visokih astralnihentiteta koji djeluju u interakciji sa Sirius A rasom.

Ovdje se opet moram malo reverzno vratiti na sam termin`balkanizacije epistemologije` i možda `osvijetliti` načinpercipiranja rase koja je stara trilijarde godina (prema našemračunanju vremena) i koja se razvijala u Univerzumu tolikodavno prije našeg... i prethodnika našeg Univerzuma...ipredhodnika prijašnjeg Univerzuma, da jednostavno nemasmisla toliko iskrivljavati percepciju i smještati rasu gotovoanñeoskih entiteta u neku polufizičku realnost i davati imstatus startrekovskih Ferengija, koji samo gledaju na profit ikako da svima prodaju tehnologiju. To je toliki bullshit dačovjeku `bullshit detektori počnu raditi` - da citiram izvorkojega se ne mogu sjetiti (možda Robert Anton Willson?) -`poput Gigerovog brojača nad ruševinama Hirošime`. Dapostoje Sirius A kreacije koje su stvorili genetkim putem -

postoje. Da neka od tih kreacija ima sposobnost proizvoditivisoku tehnologiju - ima, kao i da ima možda`opredijeljenost` da iz neutralne perspektive pristupa ihumanoidnim i reptilskim i ostalim rasama. No, da se radi osamim Sirius A entitetima...nikako!"

Zahr skine naočale, pogleda razred i reče: "Uzmite kratkustanku. Ja se odmah vraćam", te krene za djevojkom.

TRI: Fluktuacija

Farhida je jedva stavila stvari u torbu, nespretno sepridigla, dok je vrtoglavica postajala sve jača i jača. Ustala jei krenula van iz predavaone.

"Kolegice", "je li vam dobro?", začula je profesorov glas.

"Sve u redu", pogleda ga sa stopostotnim odglumljenimsmiješkom, "samo sam umorna i neispavana."

Noge su joj se savijale u koljenima a pod kao da joj se sveviše približavao, dok je teturala hodnikom prema toaletu dase malo umije hladnom vodom.

"Ovo je ludost", pomisli. Nije trebala skenirati profesora iproslijediti njegov mentalni otisak, otisak uma, Arvilu i cijelojonoj njegovoj tajnoj organizaciji.

"Ne znaš više tko pije a tko plaća u svom tom kaosu i borbi

energije i magije", razmišljala je, pazeći da se padne, jer bipridizanje moglo predstavljati ili oveći problem, ili buñenje nabolničkom krevetu. Ili ne buñenje uopće!

Ušla je u toalet koji se sve više vrtio u krug. Umila je lice uumivaoniku i naslonivši se leñima na zid, jednostavno sespustila na pod u sjedeći položaj...

IX. SIRIANSKA OTKRIVENJA

Zahr prvo užurbano krene hodnikom, a zatim laganopotrči, u nadi da će stići djevojku prije nego li napustisveučilište ili se jednostavno ne izgubi u nekoj odmnogobrojnih prostorija unutar velikog kompleksa."Kolegice", viknuo je nekoliko puta po hodniku dok se vraćaonatrag, nakon što je provjerio izlazna vrata i pogledompreletio preko južne strane izvan sveučilišta, koja jeobuhvaćala mali park i poveću livadu pored parka. Ni uparku ni na livadi nije bilo nikog, a da bi se djevojka takobrzo izgubila iz vidokruga - uključujući vrijeme od dvije, triminute, koje je razdvajalo njen i njegov izlazak iz hale -morala je trčati iz sve snage, koliko su je noge nosile - u štoje Zahr, sudeći po stanju u kojem ju je vidio trenutak prijenego li je napustila dvoranu, iskreno dvojio.

"Misli, misli, misli, misli", mantrao je po hodniku, "gdje bimogla biti". Poput malja, spoznaja ga lupi posred čela. "Wc",pomisli i trčećim korakom krene prema ženskom wc-u.Intuicija mu je rijetko kada govorila što da radi u životu i kakoda se ponese, kada se nañe u raznoraznim manje ugodnim

ili potpuno neugodnim ili nepredvidivim situacijama, tako daje često iz raznoraznih verbalnih konflikata ili pojedinihsituacija gdje je trebalo donijeti odluku u "roku odmah",izlazio kao pokisla kokoš, nesiguran, nespreman suočiti sesa novonastalim stanjem i često nesiguran šali li se toKosmos sa njime, stavljajući ga u kojekakve bizarne situacijeu kojima bi se od čovjeka zahtjevalo da u istom trenutkubude komandant Data - zbog instant memorije, Sokrat -zbog instant rezoniranja, Superman - zbog trenutnepromjene sebe u nad biće, Demosten - zbog elekvencije inevjerojatnih govorničkih vještina, te bilo koji od onihhladnokrvnih, vječno nasmijanih kongresmena koji ledenudiplomaciju i opskurnu demagogiju imaju u malom prstu.Nikad, ali apsolutno nikad se nije proslavio u situacijamagdje treba preuzeti bilo kakvu inicijativu i u nekojnepredvidivoj situaciji postati heroj ulice, kvarta, grada,države...No, ovoga puta, intuicija se vrpoljila u njemu, nedajući mu ni sekunde mira. Ona strana njega koja se željelavratiti na predavanje, potpuno je pokleknula pred onomstranom koja očajnički želi pronaći djevojku.

Vrata wc-a treskom su se otvorila prije nego što jezakoračio u njega.

Djevojka je sjedila na podu pored lavaboa, leñimanaslonjena na zid, dodirujući rukom cijev koja je izlazila izlavaboa i ulazila u zid.

"Alo, jel ti dobro?", prodrmao je djevojku lagano,pogledavajući prema umivaoniku, razmišljajući da li da jemalo poškropi hladnom vodom iz njega.

"A-m-r-hmmmmm", mrmljala je djevojka.

Zahr je vidio do sada samo jednom neku ženu u ovakvom

stanju, kada je studentica iz doma sa kata ispod njegovog,nakon što ju je ostavio dugogodišnji dečko, popila hrpetinutableta za umirenje.

"Kava", pomisli gotovo ushićeno, dok mu je riječ kavaprolazila ispred očiju kao u nekoj zamišljenoj reklami,pretvarajući se iz "kava" u "eureka", te natrag u "kava."

Pridigao ju je, polagano prebacivši njezinu ruku oko svogramena, obuhvativši je drugom rukom oko struka. Crnakudrava kosa ulazila mu je u nosnice, dok su koračali premanjegovoj kancelariji. Djevojka je u nekakvom šoku. Ukolikojoj ne pomogne kava, nazvat će hitnu.

Posjevši djevojku na dvosjed, dograbio je telefon i naručiodvije kave iz kantine.

* * *

Arvil je slušao cijelu priču, ne prekidajući ga ni na sekundu.Čak niti ne zahvalivši pomočniku, kada je ispred njega stavioneki multivitaminski polugazirani sok. Samo ga je promatrao,mijenjao izraz lica iz zabrinutog u još zabrinutiji, malopogledavao u pod, pa u pomočnika - kao da imaju nekakvuprešutnu komunikaciju trenutnim kontaktom oka - pa jenekoliko puta pogledom prešao preko Ugulfara, pa se opetzagledao u njega, mijenjajući opet, svako malo, izraz lica.Kad je Leon završio, Arvil nekoliko trenutaka ne progovoriništa. Pogledao je svog pomočnika / vozača, te se nakonnekoliko sekundi napokon obrati Leonu.

"Toliko nebuloznu, a toliko savršeno preciznu priču, satoliko revolucionarnih otkrića, a opet, sa toliko glupavih

stranputica te hoda po tankom ledu...moram priznati...janisam čuo u cijelom svom životu", pogledao je Leonapogledom koji u sebi nije imao ni trunke sarkazma ilipodsmijavanja, što se možda moglo izvući iz kontekstanjegovih riječi.

"Ponavljam ti, ukoliko nisi dobro shvatio do sada", reče idalje ga ozbiljno gledajući, "da si imao više sreće negopameti...I da ti je glava bila `na panju` mnogo više puta negošto ti zapravo misliš."

Pogleda prema Ugulfaru. "A ti, kolega", reče, ovoga putasa tračkom sarkazma u glasu, "bilo bi poželjno da konačnomakneš tu maskaru sa sebe i prikažeš se u pravom obliku."

"Zar baš moram?", upita Ugulfar sa laganom hladnoćom uglasu, za koju je Leon znao da ju je jedini on zamijetio.

Mogao je slobodno ustvrditi, da je u životu, kako bi narodrekao, "u tančine" poznavao samo dvije osobe - ukoliko seizraz "osoba" mogao u svom semantičkom obliku i u svojojesencijalnoj formi, odnositi, kao takav, na drugu osobu - a tosu bili Simon i Ugulfar. Simon, koji mu je bio prijatelj oddjetinjstva, koji ga je poznavao bolje nego što je sampoznavao sebe i kojega je on poznavao bolje nego što jeSimon sebe poznavao - barem je tako mislio - i prijatelj sakojim mu je rastanak - kada se prije nekoliko mjeseci, zbogposla, silom prilika, morao preseliti na drugi kraj države - iviše nego teško pao.

Ugulfar, koji se pojavio na njegovim vratima, prljav i krvav,mrmljajući istovremeno na engleskom i na još nekom, njemunerazumljivom jeziku, neka ga pod hitno skloni - dok mu jekoža prelazila po cijelom tijelu iz gmizavo sive u blijedoljudsku, a oči mijenjale u sekundi cijeli spektar duginih boja -

nakon početnog straha i zgražanja, nakon samo nekolikotjedana opravka u njegovom podrumu - iskopanom ispodˇ"zvaničnog podruma", koji je služio kao atomsko sklonište -potpuno uvukao pod kožu. Izgubivši Simona, mirnog noponekad temperamentnog stanovnika njegovog grada,države i planete, dobio je Ugulfara, mirnog no ponekadtemperamentnog stanovnika sistema Beta Roguli, sistemakojeg su razne frakcije majmunolikih bića, rebdiva, grepsa tebića sa insektoidnih kolonija, pregazile u roku nekolikotjedana, prema našem računanju vremena.

"To je samo na tebi", rekao je Arvil mirno, gledajući uUgulfara, "dragi moj Ugulfare...Mislim na tu odluku...",zastane na trenutak, "samo što i ti i ja znamo da ćeš nekakosvom dragom prijatelju morati objasniti da njegov prijateljSimon nikada u stvarnosti, kao takav, nije postojao."

TRI: Buñenje

Otvorila je polagano oči i postala u potpunosti svjesnasituacije oko sebe... Situacije u kojoj se našla. Izašavši izbunila - za kojeg je sada shvatila da je bilo više stvarnostnego li san, samo što je njoj usljed gubitka svijesti inenormalnog umora, nakon što je na pola došla k sebi,osjetivši kako ju netko poput ranjenika nosi, bolje rečeno -vuće, i posjedava na krevet, sve to djelovalo poput nekogzačaranog sna - pogledala je u sve manje maglovito muškolice koje je sve više počelo djelovati poput holograma.

"Profesore", reče drhtavim glasom, "ja vas molim, da

maknete sve ono što ste stavili na mene, a ja vam seispičavam što sam vas mentalno skenirala."

"Stavio?", upita profesor zbunjeno, da bi nakon nekolikotrenutaka zgranut prošaptao: "O moj Bože", i uhvatio seistoga trena za telefonsku slušalicu.

- - - - -

"Makni ono, ako Boga znaš", vikao je slijedeće sekunde uslušalicu, "objasnit ću ti sve kasnije...Samo...makni..",isprekidano je vikao u slušalicu kombinacijom zapovijednog imolećivog tona.

U dvije sekunde, hologram je nestao i slika joj se potpunorazbistrila pred očima.

"Jesi dobro", upita profesor zabrinuto.

"Prošlo je", odgovori Farhida umornim tonom. "sada samdobro."

"Drago mi je", odvrati profesor glasom u kojem se osjetilovidljivo olakšanje. "A sada", nastavi, "djevojko...Mislim da ti ija imamo o mnogočemu za popričat..."

X. SIRIANSKA OTKRIVENJA

"Ispričavam se na kašnjenju", reče Zahr, prelazeći prekoispunjene dvorane i stajući za katedru.

Nakon što je ostavio Farhidu - kako se, konačno jesaznao, zvala djevojka - koja je odbila vratiti se napredavanje, obećavši da će pričekati koliko je god potrebno,da završe započeti razgovor, kojega su imali prilike samonačeti, u nekoliko minuta, prije nego li je Zahr shvatio dapredavanje, iako trenutno druga stvar na listi današnjihprioriteta, ipak ne može više čekati, zbog svih studenata kojisvoje dragocijeno vrijeme troše da bi slušali o temama kojeim, u krajnjem slučaju, neće niti ući u indeks, niti će im nabilo koji način utjecati na prosjek ocjena.

"Gdje smo stali...? Aha...!”, profesor Zahr lagano šmrcnu iproguta slinu. Iako u predavaoni nije bilo prašine, pošto sudvoranu svakodnevno održavali, ipak su njegovi senzori unosu i grlu dali lagani nagovještaj da se neka mala“paravojna kolona” prašine uspjela sakriti i sada mu laganoprkosi.

“Simultana postojanja svakog ljudskog bića obuhvaćajuneka od postojanja nižih astralnih entiteta iz raznih rasa iraznih Univerzuma, kao i postojanja koja su toliko visoka daje jednostavno nemoguće spoznati i osjetiti o koliko seenergetski visokim entitetima radi. Kao što je većnapomenuto, svaki osjećaj, svaka misao i svako stanje duha`obitava` na odreñenoj frekvenciji i prožeto je (ispunjeno) saodreñenom energijom. Da se samo dvije osobe `zamijene`,tako da se presadi svijest jedne u tijelo druge (analogija) iobrnuto, i da se sve emocije prve osobe vežu na druguosobu, obje osobe bi se provele u najmanju ruku - `čudno`,pa sve do potencijalnih stanja svijesti, koje bi se pod naletomtuñih emocija jednostavno slomile, stvarajući teška oštećenjana astralnom i fizičkom tijelu.

Već sam pisao o energiji i osjećajima viših entiteta koji su

za nas toliko intenzivni da ih ne bi mogli podnijeti. Samo odonih entiteta koji su `stepenicu` iznad nas, a kamo li entitetakoji su na stotine tisuća, pa i milijuna i milijardi `stepenica`iznad nas (`iznad` ovdje samo koristim kao analoganperceptivni pojam), tako da je bilo čije `nagovješćivanje`spoznaja o samom Bogu, Izvoru, God Mindu ili opet,spoznaja o visokim astralnim entitetima i opisivanja istih unajgorem religijskom kontekstu i davanja istima klasičnihljudskih karakteristika na `steroidima` (naravno, uz premisuda izvor smatra da je samo on u pravu, a svi drugi da sumanipulirani), nešto je što bi se osim `balkanizacijomepistemologije` ili distorziranom i skučenom percepcijom,moglo nazvati još i glupošću, pa čak i potencijalnomnaznakom psihopatije.

Simultana postojanja su toliko teško perceptivna za nassame, da je gotovo nemoguće opisati ono što je gotovonemoguće percipirati nekome, tko želi da mu se to pojasni.Spoznaju je teško staviti na papir. Onome kome to uspije, tajse može smatrati pravim duhovnim umjetnikom. Pokušajmoopet zamisliti da svaki čovjek ima više simultanih postojanjaod kojih je svaki visoki astralni entitet unikatan. Jedan izskupine visokih entiteta koji je manifestiran simultano ufizičkoj realnosti. Sad pokušajmo zamisliti koliko tek imadrugih skupina entiteta i koliko entiteta ima uopće, ako samou fizičkoj realnosti simultano obitava 6,1 milijardajedinstvenih astralnih entiteta...nekih sličnih, nekih manjesličnih...a nekih toliko dijametralno različitih da nadilazi sveokvire naše 3D percepcije.

Upravo je zato bitno za shvatiti zašto se svi oblicimanipulacija iz astralne ravnine, baziraju na uzurpacijiemocija i potpirivanju kolektivnog nesvjesnog uz mogućnostda i ono malo osvještenijih individua nije `pošteñeno`utjecaja negativnih misli i stvaranja svog vlastitog matriksa u

glavi putem negativnih misaonih formi Archona. Bilo kakvaalien agenda u svemu je tome samo minoran dio `kolača` isamo jedan indikator, onima koji znaju čitati izmeñu redaka iučiti iz svega, koliko je spoznajno znanje i transcedentalanput jedini izlaz iz fizičke realnosti, kojoj je gornja granicasamo ekspandiranija sfera misli i osjećaja, dok se u suštinijoš uvijek radi o dimenzijama koje nanovo i nanovoprekoračuju granicu donjeg astralnog i fizikalnog u sklopusvoje prave prirode, što se na nas odražava na različitenačine.

Najgora vrsta roba je čovjek zarobljen u vlastitom duhu ituñoj percepciji, bilo da se radi o fanatičnom slijeñenju nekereligijske dogme, bilo da se radi u fanatičnom slijeñenju nekematrix / alien agenda ideje, pošto u tim okolnostima ljudipostaju samo revolucionari koji visoko podižu prst u zrak,viču na sav glas, ruše postojeće da bi podigli nešto novo, ana kraju samo bivaju iskorišteni i odbačeni, nakon što svoju`ulogu` odigraju do kraja. Pitanje - `za što sam se ja toborio?` - često se čuje, recimo, kod ljudi na područjuBalkana, bivšeg Sovjetskog Saveza, Bliskog Istoka itd..Zamislimo sad isto pitanje kod stvari do kojih može prodrijetijedino intuicija i percepcija, gdje je nemoguće koristiti petčula i gdje stvari izlaze daleko izvan područja fizikalnog. Sadzamislimo revolucionare koji vode `astralne` ratove...i u kojojmjeri tek oni mogu biti manipulirani....

Činjenica je da ne znamo gotovo ništa (barem većina), aono malo što znamo, podložno je manipulaciji. Upravo zato,niti jedan izvor nije na isti način kredibilan za dvoje ljudi, akamo li za mase koje podreñuju cijele živote nekom izvoru inekoj ideji, bez ikakvih unutrašnjih spoznaja ili sakonstantnom unutarnjom dijalektikom (ovdje treba povućigranicu izmeñu dijalektičkog procesa koji vodi do konkretnihrješenja i više se ne ponavlja i dijalektičkog procesa koji se

neprestano vrti u krug), koja obično prevlada na onu stranukoju prezentira neki izvor ili neka ideja. Tu se krije pravamanipulacija."

Iako je sve teže mogao pratiti slijed vlastitih riječi, Zahr jeshvatio da je ušao u potpuno automatsko stanje odsustvaduha, čitajući jedno a razmišljajući o nečem drugom, iako, nanjegovu i sreću i uzbuñenje i šokiranost i iznenañenje...istrah... ne toliko različitom od onog što je isčitavao sa papiraproteklih minuta, sati, dana, tjedana, mjeseci i godina.

"Sami kontrolori, koje možemo nazvati i Watchersima,palim anñelima ili entitetima koji eonima žive u vlastitomlimbu i svojevrsnom matriksu iz kojega mogu imatinevjerojatno jak utjecaj na donje astralne ravnine i na samufizičku ravninu postojanja, simultano povezani sa fizičkimpostojanjem, mogu `vladati` i manipulirati direktno putemodreñenih osoba koje simultano ili predstavljaju te entitete ufizičkoj realnosti ili prestavljaju vessel - `letjelicu` za jednog iliza više kontrolora. Dakle, fizički entiteti mogu se podijeliti udvije skupine, što se tiče povezanosti sa kontrolorima - ili susami kontrolori a da su toga potpuno nesvjesni ili manje iliviše svjesni...ili jednostavno `ugošćuju` kontrolore a da sutoga opet potpuno nesvjesni ili manje ili više svjesni.

U svakom slučaju, te osobe su prijetnja okolini jerkontrolori preko njih mogu potezati nevidljive niti po cijelojplaneti, preko negativnih entiteta koji su na različite načine unekom periodu ovog ili prošlih života (što opet ima veze sasimultanošću), odabrali put Kaosa kao jedini mogući put, nanačin na koji istovremeno služe i kontrolorima i sami sebi uispunjavanju svojih niskih poriva koji manje više završavaju umaterijalno / seksualnoj ili možda i pojedinoj astralnojdomeni, no opet u svrhu traženja `moći`, koja će im ispunitisve snove unutar materijalnoga.

Kontrolori se mogu sresti na svim krajevima svijeta imjesta gdje prebivaju u fizičkoj realnosti (na bilo koji od dvanačina...da se više ne ponavljam), nisu odabrana slučajno iodabrana su na višim razinama u svrhu sprečavanjapojedinaca koji imaju vrlo visoka simultana postojanja, kojaprebivaju u Ljubavi i Svjetlosti i povezana su sa Izvorom /Jednim, ili vrlo napredan inkarnativni proces, da se nikadane probude iz sna, a ukoliko se već i počnu buditi, da seučini sve da ih se spriječi, pošto takvi kontrolorimapredstavljaju najveću prijetnju. I što se tiče samograzotkrivanja pojedinog kontrolora i što se tiče (umalobrojnim slučajevima) egzistencije samog kontrolora.Takav će, na svim simultanim razinama, dati sve od sebe dana što bolji način potpuno onemogući ili čak uništi pojedincakoji se počeo buditi i koji bi se mogao pokazati presudnim zanjihovu egzistenciju.

Uzevši u obzir, naravno, da su polusvjesni ovih promjenakoje dolaze od samog Izvora i gornjih astralnih ravnina, i kaoi većina ljudi rade stvari za koje su jednostavno`programirani` od sebe samih, jer za druge načine ne znaju.Tu leži tajna, takozvanih `Illuminata` i onih, koje upornopokušavaju neki autori strpati u domenu kraljevskih porodicaili domenu ljudi koji rade za njih. Problem je puno prizemniji,širi....i efikasniji, pošto se takvi nalaze u porodicama svihstaleža, raširenih po cijelom svijetu.

Daleko od toga da sami kontrolori ne vide šire, jasnije idalje od prosječnog čovjeka u 3D postojanju na Zemlji, alitakoñer, vide daleko slabije i daleko su manje svjesni stvarikojih su svjesni bilo koji pripadnici donjih astralnih ravninakoji rade i postoje na strani Svjetlosti. Tako da entiteti poputSamyazua, Azaziela, Gorgone, Phyrona i ostalih, vodebespoštedni rat za svoj vlastiti nastavak integriteta u mraku i

Kaosu u koji su sami sebe gurnuli i u kojem prebivaju tolikodugo da su zaboravili kako izgleda Put Svjetlosti, Ljubavi,Jedinstva i samog Izvora.

Zamislimo najsebičnijeg bogataša na planeti koji ima`moć`, `slavu`, žene, naravno, novac i sve što poželi njegovego i njegovi prizemni i niski porivi. Taj će se teško odrećisvog načina života i manipulacije nad ljudima i teško će seodreći igranja samog `Boga`, misleći upravo to i želeći datako živi vječno. Upravo se oko toga sve i vrti, što seodražava putem manipulacije i negativne energije na nassame i na naša postojanja, a to su prepreke u obliku onihentiteta koji sebe smatraju `Bogovima` i koji se žele igratiigru samog `Boga` u vidu vlastitog stvaranja i razaranja. Iakobih kod pojma samog `stvaranja` ostao vrlo suzdržan.

Ne bih vam htio stvarati strah ili tako nešto, ali vjerojatnoste se u životu na bilo koji način (fizički, virtualno ili astralno /u snovima) susreli sa nekim od kontrolora. Iako su uvijeknegdje u `prikrajku`, ostavljajući često dojam o sebi kao ovedrim osobama punim znanja koji će rado pomoćisvakome, kad - tad isplivaju na površinu u svom punom`sjaju` i svojem punom `svjetlu`. Nekima treba više vremenada maska padne sa lica...nekima manje.

Ovisno od `osobe` do `osobe`, tj. od kontrolora dokontrolora. Pružat će vam istinu u malim količinamaupakiranu u veo i ozračje laži i manipulacije. Iskorištavat ćevas energetski, ujedno vam laskajući kako ste baš vi`odabranik` koji je na `dobrom putu` prema svojim ilimaterijalnim ili duhovnim ciljevima. Hranit će se vašimmislima, a pogotovo vašim osjećajima i vašom energijom.Isplest će oko vas mrežu u kojoj će vas držati lažima iobmanama (poput Grime iz Gospodara Prstenova) iz koje ćesamo osvješteniji pojedinci uspjeti izaći. Većinom su

obilježeni psihopatskim karakteristikama, pošto ih većina toupravo i je. No, ne mora biti da je tako kod svih. Tu je bitnaona razlika koja je u Kasiopejskim Transkriptima opisanakao razlika izmeñu OP i OPS (organski portal i opredjeljenprema sebi) sintagmi."

JEDAN: Uloga sonara

Gavin je prešao rukom preko crvenog koda. Vrata sebešumno otvoriše i on u potpunoj tišini zakorači uunutrašnjost prostorije. Spiralna rasvjeta istog se trena upali.Prostorija je bila prilično malena i služila je samo za odmor ispavanje. Poput svih ostalih prostorija u StambenomNeXsusu, na svim nivoima i na svim horizontalnim mjestimadiljem Granice, i ovu prostoriju krasila je jednostavnost isvrhovitost. Krevet, stol i Datoteka, koju je povremenokoristio za osjećanje glazbe, koja bi se u potpunoj tišinirazlegla prostorijom, bili su jedini predmeti koje su koristili uslobodno vrijeme, dok su se nalazili u prostoriji za odmor.

Zidovi od stijenki, njemu još uvijek nepoznatog materijalajoš nepoznatijeg porijekla, lagano su su se uvlačili i izvlačili,tvoreći sliku koja iz sekunde promijeni oblik iz konkavnog ukonveksan i poprimi opet konkavan položaj. Gavina je to"lelujanje" zida još uvijek znalo iznenaditi i fascinirati u istovrijeme, imajući čak i nekoliko puta terapeutski učinak,nakon što je, pogotovo prvih tjedana dolaska na Granicu,jedva dočekao dolazak u sobu da se do mile volje izjeca,vapeći za starim životom, Gornjom Fizikalnom Ravninom teživotom kakvog je vodio prije Faznog i prije Konačnog

Pomaka. Bio je sretan...relativno.

Bio je depresivan...Imao je tikove...Bio je neurotičan,opsjednut seksom, programiran opsesivno - kompulzivnimporemećajem, bio sklon ponekoj tučnjavi i agresivnimispadima, bio sklon lakim i sintetskim drogama, cigareti ialkoholu...Imao djevojku, koja danas prebiva u DonjojAstralnoj Ravnini, smještena negde uz samu žižu "kozmičkebirokracije", prema kojoj više ne osjeća apsolutno ništa i zakoju ga ne veže više apsolutno ništa, nakon što su nakonFaznog Pomaka karmičke spone počele pucati, da bi nakonKonačnog Pomaka potpuno popucale i udaljile ih svjetlosnimmiljama daleko jedno od drugog. I literarno. I simbolički. Idoslovno.

I ova Granica, ogroman meñuprostor koji je obuhvaćaonekoliko dimenzija koje su se ispreplitale, ostavljajući"razboje" - nije znao kako drugačije da nazove te "stvari" -koji su kreirali i "tkali" nove dimenzije i prostore meñu njima,uvijek pazeći da se linija Granice ne prelazi i da graniceizmeñu Gornje Fizikalne Ravnine i Donje Astralne Ravnineostanu netaknute, u stvari nije bila ništa različitija od GornjeFizikalne ili Donje Astralne Ravnine. Svatko je imao svojufunkciju koju je obavljao - kako gore tako i dolje...kako doljetako i gore.

Jest da je ovdje spektar osjećaja bio obuhvatniji za sigurno90 posto nego što je to osjećao u Gornjoj Fizikalnoj Ravnini,da je vidno polje bilo 98 posto proširenije i da je mogaogledati stvari ne samo očima, već putem svih čula u sebi.Jest da je mogao čuti 99 posto više nego u GFR i da jemogao “slušati” samim osjećajima. Jest da izmeñu misli iosjećaja gotovo da i nije bilo više nikakvih barijera, ALI,ovdje je bilo dosadnije nego "dolje". Dolje je bio "glup", "tup","sjeban", ovakav i onakav, ali dinamika života "dolje" njemu

je osobno bila intenzivnija nego ovdje, kao Graničaru izmeñuGFR i DAR.

Znao je da se nitko od ostalih nije slagao sa njime,pogotovo Ksander, koji nije plakao od tuge idezorijentiranosti što se "uspeo" ovdje, već što to nije uradioranije. Njegov antipatični kolega, u tandemu je sa svojomgornjom simultanošću, Sibius Anar entitetom po imenuXeron, svakodnevno odlazio na proputovanja po svimastralnim ravninama i dimenzijama, planetama i svjetovimana koje je smio "kročiti", a da ga elektromagnetski pritisak, ugornjim dijelovima astrala, za koje još nije bio ni približnospreman, ne raznese u ergove čiste energije i vrati opet uesencijalan kontemplacijski oblik koji bi morao prijeći granicuiz Srednje Gornje, prema Donjoj Astralnoj Ravnini. IKozmički Vjetrovi i Intenzitet Svjetlosti viših ravnina, zvanPleroma Kapijama, bili su dostatni da ga Xeron nakonponekad kratkog putovanja spusti u donje dijelove astrala.Koliko je čuo od Ksandera, u zadnje vrijeme niti ne izlazi izsfera Donjega Astrala, za čije je Pokrajne izračunao, onakou grubo, da bi mu trebale 4 trilijarde godina, samo da ihobiñe sa Xeronom - znači u roku "odmah", od početne dofinalne destinacije - a kamo li sam.

Gavin se okrene prema Datoteci i pusti laganog Brahmsa,podešavajući u sebi osjećaj na srednji senzibilitet i manjiintenzitet. Istog trena, proñoše ga trnci po cijelom tijelu,spuštajući mu se do tabana, u valovima ugode, penjući muse niz kralježnicu, jednostavno "prozujeći" kroz sakralni dio,tako da je na tren okrenuo oči prema gore od potpunogprepuštanja osjećajima koji su se stvarali Brahmsovomglazbom.

Pred očima mu se pojavi sonar. Ne onaj čvrsti, osovinskisonar na kojemu je svaki dan provodio sate i sate, već ovaj

višedimenzionalni, kroz hipersvemir predočen suptilniarhetip, koji je bio njegova poveznica sa NjegovimSuperiorom, koji je sonar - taj mali suptilni višedimenzionalniarhetip - svaki puta obasjavao i ispunjavao novom svetošćuSvevišnjeg Izvora Apsoluta, koji je zatim Njegova Volitivadisperzirala u svaki izvor njegova energetskog toka i dalje usvaki elektron i foton koji je obavljao elementarne funcije utijelu.

Nekako je znao da ovaj suptilni sonar preko njega upravljaonim čvrstim, osovinskim sonarom. Sjetio se da je Ksandernekoliko puta izjavio, da simbol Ujedinjenja i SveopćePovezanosti, kojim su Sibius Anar bića održavala Unijuizmeñu fizikalnih i astralnih ravnina, otvara Kapije Hanuka,ključevima koji svaki osvještenik nosi u sebi. Sonar je bionjegov ključ, a njegov zadatak bio je prilično zamršen;ovladati sposobnostima razumijevanja ključa i svih mudrosti iznanja koje ključ nosi u sebi. I emotivno - kao svjetlo. Imentalno - kao simbol. I fizički - kao osovinska naprava. Iakoje Gavin - opet - znao, da se svo troje isprepliće negdjeduboko u njemu i postaje, na jednoj dubokoj, dubokoj razinipostojanja - Jedno.

* * *

"Jebo me, nisam normalan", mislio je Leon, sjedeći ipromatrajući rijeku. Osjećaj euforije potpuno je zamijenio inadvladao osjećaj straha. Disao je na momente plitko, namomente duboko, uživajući u svakom udahu, koji kao da muje bio uskraćen do prije nekoliko minuta. Ljudi su dobili pravana disanje, a još uvijek nisu naučili disati. To je ononajžalosnije. Kada nisi svjestan kojim potencijalimaraspolažeš, ti si istovremeno i gluh i slijep i nijem. I

nepokretan.

Šta mu se to dešavalo do malo prije? Je li ga netko napaosa energijom? Da li je kanalizirao veću količinu energijenego što je trebao? Nije znao.

Znao je da se nešto dogaña. Nešto krupno, nešto veliko inešto nenadano. Nešto duboko u njemu, govorilo mu je danije bio u nikakvoj stvarnoj opasnosti po život. Nekako, malopliće od te duboke konstatacije, znao je da je "duboki glas"spoznaje potpuno u pravu. Bio je, i još je, nošen na valovimaenormno jakih energija i da je nešto trebalo krenuti "po zlu",on sada ne bi bio živ, već fizički raspršen i milijarde atoma imolekula - da mu se ne nañe nikakav niti najmanji fizički trag- ili bi jednostavno mrtav ležao na podu. Tad je shvatio, svimsvojim bićem, i to shvatio u potpunosti, iz svih kutova iaspekata, u potpunoj "dubini duše" i svojoj srži, da se saenergijom nije za zajebavati.

ČETIRI: Piramide

Pažljivo savijajući nit prema dolje, da se donji dio zrake štobolje utka u Ksandera, Xeron obavi zadnje pripreme zaputovanje koje ih je čekalo.

"Pravac Piramide!", vikao je Ksander, očito jedva čekajućida opet krene što dalje od Platforme. Xeron je znao koliko jeposao Graničara težak i monoton, ali je upravo taj posao biojedno ogromno iskustvo koje je probuñene pripremalo naviše nivoe astrala. Nitko od Graničara nije bio, kroz sve

inkarnacije u fizikalnim ravninama, pošteñen stranputice iteških životnih situacija i odluka koje su ih češće dovodile naPut Tame nego li na Put Svjetlosti, sa kojeg su krenuli prijemnogo Krugova. Upravo zbog toga, zbog svih nedaća kojesu sami bili hrabri odabrati, u dogovoru sa Kosmosom i podbudnom pažnjom Sibius Anar rase, Graničari su bili cijenjeniu svim astralnim ravninama, a njihova je slava bilaopjevavana u mnogim astralnm sobama, gdje su mnogiastralni pjesnici pretakali energiju u razne ode, koje supoprimale zasebnu formu i povezivale se sa ostalim odamaslične suštine.

Nitko od te astralne djece nije osjetio breme fizikalnosti,već su u vječnom zagrljaju Apsoluta, provodila svojapostojanja u sagledavanju raznih vidova fizikalnih postojanja,prativši "zgode i nezgode svojih junaka" na različite načine -od holografskih zaslona stvorenih djelovanjem polja koja suse postavljala izmeñu njih i odreñene radnje ili nižih / nižegentiteta, koje / koji su promatrali i analizirali, pa do samog"sudjelovanja", gdje bi na kratko dozvoljeno vrijeme "naselili"sam niži entitet, ili cijelu skupinu njih i promatrali stvari "izprve ruke", intenzivnije osjećavši dogañaje nego li u prvomslučaju.

Da li se tu radilo o vrsti astralnog licemjerja, Xeron niježelio suditi. Sibius Anar bića, barem dobar dio njih, pretežnose nisu slagala sa mnogim vidovima i načinima djelovanjavećine ostalih visokoh rasa, te skupina entiteta i samostalnihentiteta, obraćajući se za savjet pretežito Avi Lavovima ilisamom Apsolutu, preko Devetorice Izaslanika u VijećuApsoluta. Avi Lavovi, naseljeni još uvijek u PraiskonskojŠumi, bili su nosioci mudrosti i u nemalom broju slučajeva,savjetnici samog Apsoluta. Ta visoka i mudra rasaSeraphima, koja je sa Sibius Anar rasom, dijelila pretežitoistu ljubav prema fizičkoj kreaciji i koja je poznavala sve

najdublje tajne samog Kreatora / Jednog / Apsoluta i koja jeu Šumi imala dio Izvora i preko njega uvid u Sve Što Jest,uvijek je znala ili dati savjet ili donijeti odluku koja se gotovouvijek podudarala sa odlukama koje su Sibius Anar donijeli iliizglasali nezavisno od konzultiranja sa Aviima.

Probuñeni i Pomaknuti i sami su svojevremeno, svatko nasvoj način, shvatili kako im najveći neprijatelji u fizikalnimravninama nisu bili barbarizam te okrutni životni uslovi inemalo puta okrutno skončavanje istih, već nelogičnost,izokrenuta percepcija te opčenito zatrovanost Uma, koje suu njih postepeno utkivale pojedine elohimske i gotovo svedemonske frakcije, koje su uspjele "izboriti" svoj "status zaslobodno hranjenje i dominaciju", kada je Apsolut dopustioKaosu da povede svoje "svite" prema Donjoj AstralnojRavnini.

Bilo bi naivno tvrditi da su odmetnuti entiteti uspjeliprevariti sam Apsolut i upustiti se u grijeh sa Ženom.Prevariti sam Apsolut, bilo je nemoguće, pošto su i sami bilidio istoga i Koji ih je poznavao bolje i dublje nego li su sesami poznavali. Jedino tko je ispao naivan u cijeloj toj igriinfiltracije u fizičko, bili su oni sami, te rasa "polubogova"Nephilima. I "Giganti" i "Titani", i "Kronosi" i "Zeusi" i"Samaeli / Gebure / Jupiteri" bili su pijuni u vječitoj igri Životai Prepreka. Naivčine su u svojoj taštini svu svoju snagu ienergiju pretočili u Simbole Moći, koji su kasnije tisućljećimabili predmeti većinskih presipavanja iz ničega u ništa, većinikabalista, ezoteričara, okultista, alkemičara, hermetičara,monoteista te mnogih drugih koji su u "potragu za Istinom"krenuli "naoružani samo" egom i intelektom. Svaki iskrenipjesnik, pisac, romantik i esencijalist bili su mnogo bližeotkrivanju same Istine od većine "samozvanih znalaca iproučavatelja" iste. Nije li sam Ksander, prije Pomaka,rekao: "jebeš društvo kojemu je strukturalizam najveći

domet?!"

Sve je to još u Atlantidi krenulo nizbrdo. Xeronu je ionakoprošao tren od susreta sa atlantiñanskim Magovima iMudracima. Taština je zavladala a mrak se spustio na jednuod jačih duhovnijih prijestolnica u ovom dijelu galaksije. Zatoje kazna u obliku neznanja bila toliko surova. Zato ljudi još idanas plaćaju svoju cijenu. I Atlantiñani su bili naivni. Baremmali postotak koji je upravljao sudbinom cijele Zemlje. Zarazliku od samoljubivih viših entiteta kojima nije danamogućnost odabira, pošto se smatralo da su granice`dobrog` i `lošeg` usvojili samim svojim nastankom ipostojanjem van vremena, Atlantiñanima je ta mogućnostdata, a bili su upozoreni i na posljedice. I to na katastrofalneposljedice njihovog pokušaja da se okoriste Znanjem zbogiluzorno prividnog rasta, koji bi prije ili kasnije završiouništenjem cijele planete. Na kocku je stavljan jedankontinent pun Znanja i ostatak svijeta bez istoga; ili sa istimu malim količinama. Xeron je smatrao da je odluka, koja jebila donijeta, koja se donaša i koja će se donositi - nabezbrojnim Atlantidama, ustvari bila ispravna, je ispravna ibit će ispravna.

Pred "Konačan Pomak" - kako to vole nazivati Kseron iostali Graničari, a i veliki dio Probuñenih i Pomaknutih,naseljenih / koloniziranih u sve dijelove Donje AstralneRavnine - došlo je do novog "fenomena", koji je po bizarnostiuspio zasjeniti i onaj u Atlantidi, a to je bio fenomenbanaliziranja ama baš svega što je ljudima došlo u kontaktsa bilo kojim od osjetila. Dok su Atlantiñani bili gladni Znanja,ovi su bili gladni Neznanja, ismijavajući sa jedne strane svešto je imalo ikakve veze sa pravom, esencijalnom naravinjihove prirode, a sa druge strane izvodeći bajalice,invokacije ili jednostavno afirmirajuči vlastite želje iprohtjeve, ne imajući ni približnog pojma šta to oni u stvari

rade i sa čime sve dolaze u kontakt. Dvije politike, od kojihprva "ako nešto želim, onda ću pod svaku cijenu doći dotoga" i druga "ako nešto želim, moram to samo žarko željeti ito će se stvoriti preda mnom", koje su u naličju različite ali usuštini potpuno istovjetne, dovele su kompletan ljudski rodna toj planeti na sam rub grotesknosti. Nitko od bića, osimpojedinih Transparentnih i Demonskih zajednica, a ponajvišeod raznih CrnoZmajskih frakcija, nije ni približno očekivaoovakvu inerciju Duha U Čovjeku, nakon svih pouka koje sunaučili nakon nestanka Atlantide. Ne potopa. Negonestanka.

Fenomen banaliziranja "iskristalizirao" se najviše dolaskomupravo onih segmenata koji su trebali pomoći da seduhovnost i nauka konačno povežu u jednu zasebnu granu -dolaskom naprednije nauke i tehnologije. Kasnije sepokazalo da nauka nikada neće dostići niti jednu milijuntinunauke starijih civilizacija, a razni su blješteći katodni ekranipostali centar moderne civilizacije. Banalizacija je još višedobila na zamahu, kada su se ionako raštrkani djelići starihZnanja, počeli još više razvodnjavati i banalizirati, pa se polastoljeća prije samoga Pomaka pojavio trend rada saenergijama, no u "suradnji" sa raznim opojnim sredstvimademonskog karaktera. U to vrijeme, dok su se viši entitetihvatali za glavu od zgroženosti i u nastojanju da shvatekoliko glupost, dekadencija i primitivizam - kao spojdemonskog utjecaja i ljudske gluposti - mogu kod "IzabraneDjece" daleko otići, na Zemlji su entiteti, bez i malouznemirenosti, kombinirali rad sa teškim i drevnimenergijama, sa raznim drogama ili sa raznim oblicimarazvratnosti i hranjenja najnižih fizikalnih nagona u Čovjeku.Ovakvo ludilo, morao je priznati, zaobišlo je i sam Babilon.

Čovječanstvo prije Konačnog Pomaka imalo je samo jednuzajedničku osobinu - dekadenciju koja je uvijek dovodila do

uništenja. Umna zaostalost od koje je patila većinatadašnjeg stanovništva, otišla je toliko daleko, da je i onomalo Poslanika bilo ili nezamijećeno ili jednostavno uništenona razne načine. Svaka individua koja je nastojala sačuvativlastitu individualnost i koja je osjećala da svi odgovori ležeu kreativnosti koja proizlazi iz volje, volje koja proizlazi izmudrosti i mudrosti koja proizlazi iz ljubavi, bila je na raznenačine izopčena iz zajednice i provodila živote u mukama iagoniji, u svijetu koji su došli mijenjati, a ne kopniti i gubitiduh u njemu. Egu je jednostavno bilo dovoljno što je plivao umoru primitivne i niske ugode. Sve ostalo je lukavo,tisućljećima, dovodio do točke usijanja, provodeći svoj malilukavi plan i dalje misleći da je nadmudrio sam Izvor. Ništaviše. Ništa manje. No, tisućljećima degeneriranočovječanstvo nije ni izdaleka moglo pojmiti ovakojednostavnu stvar.

A kako i bi?! Već u samim počecima zadnjeg zemaljskogKruga, kada su `pale` arhanñeoske , anñeoske i demonskesvite počele utjelovljivat sebe, najprije u posjetitelje iz drugihzvijezdanih sistema, a zatim i u same stanovnike planete,jednostavno žudeći za nektarom posrnule ŽenskeUniverzalne Energije, obeščašćujući je na svakom koraku,stvari su otišle daleko od svih zacrtanih puteva po kojima sečovječanstvo svojom voljom moglo kretati. Svojom voljom.No kada je ta volja zamijenjena tuñom voljom, koju nitko nijemogao prepoznati kao takvu, sam vrh ega, koji je obitavaona najvišem dijelu i u najdubljem dnu najcrnjeg crnila, izasame Praznine i Ništavila, krijući se od Apsoluta kao što sepodao um krije od uma koji ga je prepoznao, tekao je urijekama, morima i jezerima crnila, nadgledan budnim Okomsamoga Molocha, trujući um, duh i tijelo svakog stanovnikate nesretne planete i dobrog dijela galaksije, kako ufizikalnim, tako i u astralnim ravninama.

Svaka njihova duhovna i religijska knjiga upučivala je naistu stvar. Spisatelji su manje ili više upakirano prenosilifragmente istine na papir. Pjesnici su u pjesmamapodsvjesno ostavljali Ključeve, samo da što više pojedinacashvati ili barem nazrije djelić Istine. Ništa se od toga nijedogodilo. Ljudi su i dalje plivali, ronili i utapali se u vodamacrnila, trošeći i najmanji dio energije za borbu protiv onih kojisu crnilo ili osjećali pa šutjeli ili ukazivali na njega. Jedan odmalobrojnih koji je to vidio, rekao je da se “sve boje moguprefarbati, osim crne" i bio je u pravu. Ono što se ne možeumaskirati dovoljno dobro a da se maska kad tad ne počinjenazirati, učinit će sve, samo da masku što dulje održinevidljivom.

Ono malo Poslanika koji su kroz fizikalno postojanje - ipostojanja - na Zemlji, uspjeli ostati odvojeni od materije ikoji su u fizikalno postojanje došli sa manje ili višeiskristaliziranom percepcijom i Znanjem o Istini i Putu, prije ilikasnije, najviše usljed straha i nesigurnosti od ignorantne izaostale sredine i okoline, padali su u zamku postepenogzaborava i sagledavanja stvari iz ignorantnog ljudskogaspekta koji je rastao i koji je počeo nadvladavati unutarnjupovezanost sa Izvorom i Vodičima.

Tu je došlo do ozbiljnog paradoksa kojeg za malo nitko nijebio pošteñen, pa čak i nakon Faznog i nakon KonačnogPomaka, pošto su se još uvijek osjećale posljediceprogramiranja i robovanja nametnutim asocijacijama, kao iposljedice života u "svijetu unutar kutije". Iskristalizirana slikamanjine, počela se gubiti usljed zamućene slike većine.Xeron je znao da Ksander još i sada ima problema saodbacivanjem sve manjih i manjih "naslaga" navedene"mutnoće", u obliku nametnute projekcije putem programa,asocijacija ili najjednostavnijih "mentalnih i duševnihafirmacija", kojima je većina, obično putem naredaba i

ostalih uzurpacija mentalnog, duševnog i tjelesnogkaraktera, te dugotrajnim slamanjem volje, držala tu manjinuu okovima. Suludo je bilo to, da je manjina Kaosa upravljalavećinom i okretala je protiv manjine Reda.

Kada je Svjetlost rekla: ˇ"igrat ćemo pošteno", svi smoznali kakav nas Put čeka i što je sve pred nama, unastojanju da "fair playom" omogućimo odreñenom dijelučovječanstva da se vrati na pravi Put.

"Vidi, stigli smo", ozareno je vikao Ksander dok su sepribližavali magličastom oblaku, obasjani zvijezdama koje suzaigrano titrale u nebesko plavo / ljubičasto / zelenom svoduUniverzuma.

"Ako ništa drugo", Xeronova misao ispuni sve pripadnikeSibius Anar vrste, koji na tren zastanu da se povežu saXeronom i na tren budu sa njim u podnožju Piramida saSamom Rubu svega što postoji, postojalo je i postojat će,"Ksandera najviše tješi jedna pomisao - njegov Svemir višenije crn."

XI. SIRIANSKA OTKRIVENJA

"Stare (drevne) energije djelovale su na čovjeka uvremenima zlatnog, srebrnog i brončanog doba. U skladu satim energijama čovjek je živio i te iste energije ponovno se,`na velika vrata` vraćaju pred kraj, ovog, željeznog doba.Ako zamislimo zlatno doba kao kozmičko proljeće, srebrnokao ljeto, brončano kao jesen, a željezno doba kao kozmičku

zimu, ovaj period u kojemu se svi mi trenutno nalazimo,mogli bismo opisati kao `doba kozmičkih visibaba`, odnosnodoba velikih promjena kozmičkih doba, iz kozmičke zime ukozmičko proljeće. Promjene koje sve više i više ljudi osjeća,odigravaju se na principu promjene energija i povišavanjafrekvencija, kako oko nas, tako i u nama samima, tako da nebi trebalo čuditi što se pojedincima vrtoglavo `brzo` otvarajučakre, što u sebe primaju enormne količine energije(energija), što se počinju osjećati `bestjelesnima`, `vanvremena` i `van prostora`. Te promjene kozmičkih godišnjihdoba dogañaju se u cijelom kozmosu. Gledajući sa čistohipotetskog metafizičkog stajališta, ne približavamo se miastralu, nego se astral približava nama.. Energije postajuistovremeno suptilnije nego ikad, a po drugoj strani snažnije iobuhvatnije nego ikad (bar u poznatoj nam povijesti).

Jednostavno, sve se budi!

Bude se elementi - vatra, voda, zemlja, zrak...eter...Budise sve što raste iz zemlje, od prašuma i šuma do najsitnijihtrava. Upravo ono što raste iz zemlje predstavlja onajprimaran energetski balans, na temelju kojega možemopromatrati kako se balans, na malo teži, duži i bolniji načinpočinje razvijati i u nama samima. Sve što raste iz zemlje,više nego ikada u poznatoj nam povijesti (govorim orazdoblju Kali Yuge - željeznog doba), postaje svojevrsniprirodni transsiver, primajući i odašiljući ogromne količinekozmičke i zemaljske energije, iznova i iznova,pročiščavajući svoju vlastitu energiju. Na taj način, šume,prašume i sve što raste iz zemlje, možemo slobodnosmatrati energijski najizbalansiranijim živim bićima na ovojplaneti. Tko zna...možda je i svemir jednom bio šuma?!Možda on još uvijek to i jest! Apstrakcija ili ne, van zakonamaterije sve je moguće, a pošto su nam još uvijek nepoznatizakoni same materije (koliko god da ih konvencionalna

znanost smatrala ne samo poznatima, već i dorečenima isavršeno objašnjivima - pretežito u nedostatku boljegobjašnjenja)...ne bih dalje ulazio u ovo. Za sada.

Neki će početi intenzivno osjećati energije tek kada doñedo početka procesa balansiranja unutar vlastitog disbalansa.Tada može doći do postupnog ˇ`udaljavanja` od prevelikogutjecaja elementa / energije zemlje na donje centre (čakre).Pritom, pojedinac bi trebao osjetiti lagani odmak idistanciranost od velikih grupa, velikih druženja i okupljanja,shvaćajući da vode ka stvaranju lažnih i iluzornih dojmova iiskustava, koje osoba počinje ispreplitati sa stvarnimiskustvom. Mudar čovjek jednom je rekao: `Poklonjenasloboda nije sloboda, već se za slobodu treba izboriti`.

Sloboda nema cijenu, kao što je nema ni individualnost.Cijene plaćamo samo prilikom vlastitog neznanja, učeći navlastitim greškama i lekcijama. Tu se djelomično krije tajnaVelikog Buñenja!

Jedan od načina buñenja je buñenje simultanosti u kojojpostoji odreñeni `postotak` one energije koju zovemokundalini energijom, a to znači energije koju smo, duboko usebi i u skladu sa simultanim postojanjima, sami izabrali ienergije koja nas dubinski, ponekad nježno, ponekadsnažno, mijenja iz korjena i privlači novim stvarima koje suuvijek bile oko nas, a mi nismo znali (osjećali) da postoje.Govorimo, naravno, o jednosmjernoj karti za buñenje.Čovjek roñen `u Kristu` - simbolički - postaje potpuno novobiće, kojemu `sve stare stvari postaju suvišne, dok sve stvaripostaju nove` - Korinčani.

Sve teme koje proučavamo, stvari koje nas ispunjavaju ivlastiti principi koji dolaze iznutra, trebaju biti u skladu sacijelim našim bićem i jednostavno, moramo sami živjeti ono

što `propovijedamo`, inače je cijeli posao uzaludan. Kao štopsihopatska osoba projicira misli i osjećaje i većinu vremenaje duboko uvjerena da je jedino njen stav ispravan stav (dok,naravno, ne doñe do promjene kuta projekcije i osobazauzme dijametralno suprotan stav od prethodnog, za kojiće, opet, biti spremna `dati vlastiti život` i ugrožavati tuñe, nabilo koji način), tako i emotivno i mentalno slaba i duhovnoneosvještena osoba živi u uvjerenju da je stav bilo kogadrugoga, tko je malo `glasniji` na riječima, ubjedljiv,`karizmatičan`, `pun` samopouzdanja itd., superioran stavspram stava osobe koja je u suštini vjerojatno ispravna ipozitivna, ali koja se ponaša kao žrtva i prema unutra iprema van; i prema sebi i prema drugima.

To je pogrešan stav i to se mora mijenjati iz korjena.Spoznaje mogu ponekad biti i vrlo neugodne a samepromjene iznutra vrlo, vrlo bolne i dezorijentirajuće, no bitnoje da putem postepenog balansiranja naših centara, budemoitekako svjesni unutarnjeg napretka i postepenog,evolutivnog rasta. U fizičkoj stvarnosti, čovjek treba raditisvoj posao, ali posao koji će svjesno sam odabrati i, usvjesnoj suradnji sa ostalima, svojim radom doprinijeti, kakosvom vlastitom razvoju, tako i razvoju čovječanstva i cijelogUniverzuma. Na žalost, od takve fizičke realnosti, još smostrahovito udaljeni.

U odreñenoj mjeri na nas mogu utjecati impulsi nas samihiz paralelnih realnosti, tj. realnosti koje su stvorene izodreñenih momenata i koje se svakog trena (putem misli iosjećaja), stvaraju nanovo i nanavo i nanovo, gdje svaki Jaiz paralelne realnosti dijeli iskustva, misli i osjećajeZajedničkog Ja (ili Zajedničkih Ja) da bi od trena`osamostaljenja` vlastitog Ja doživljavao svoja vlastitaiskustva, misli i osjećaje, a starih se `sjećao` iz perspektivenovostećenih lekcija, iskustava, misli i osjećaja. Paralelna Ja

djeluju na malo drugačiji način i drugačije su povezana odsimultanih Ja, no, Univerzalna suština je uvijek podjednaka.Doći u doticaj sa svojim višim bićem, zapravo je mnogolakše nego živjeti u iluziji, samo je stvar u dovoljnojosvještenosti i impulsu za kontakt, koji, osim mentalno, prijesvega mora ići - iz srca. Ne zaboravimo da je materijalansvijet, samo mali koncentrični kružić oko kojega se protežeastral i ostale bezbrojne i beskonačne sfere.

U nastavku, cjelini koju sam nazvao Tiha Evolucija,pokušat ću zaokružit ono što sam započeo u prvom i drugomdijelu, a to su teme psihopatije, channelinga, Sirius A entiteta/ čuvara (`Ascended Masters` u Bringers Of The Dawn knjizi,`Lord Of The Cycles` u Thotovim / Hermesovim zapisima -Emerald Tablets Of Thoth i najviše rase `vanzemaljaca` kojase spominje u Lacerta Fileu. Dovoljno je, za sada, samocitirat dio Enochove Knige iz etiopskog izvornika: `In thosedays shall the elect and holy race descend from the upperheavens, and their seed shall then be with the sons ofmen`), univerzalnih spoznaja, teorija zavjera (terminobilježavanja zavjera, ionako nije ništa drugo nego samateorija zavjere, pošto ima ulogu da pod zavjere stavlja ičinjenice, proglašavajući ih zavjerama), takozvanog `novogsvjetskog poretka` (za koji je nekima jasno da ne da bitrebao početi, nego da je već naveliko počeo, samo jepitanje na koji način), te mnoge druge teme.

Kao što sam već napomenuo na kraju prvog dijelapredavanja pod nazivom Vrlo Vrli Novi Svijet, svemanipulacije moramo staviti pod veliko `povećalo` i lagano,spoznajno i empatijski, strpljivo i intuicijski koračati Putem zakoji osjećamo da je ispravan i da pojedinac ostaje pojedinacna svom putu prema suštinskom buñenju. Ljudi najprijemoraju upoznat sebe i prestati biti alieni (vanzemaljci) samisebi, pa se tek onda hvatati `u koštac` sa manipulacijama i

`manipulacijama`, programima i `programima`, negativnimentitetima i `negativnim entitetima`.

Mudra izreka kaže - `tko pobijedi sebe, pobijedio je cijeluvojsku`. Takoñer, tko upozna sebe, upoznao je sve ostale.Ne zaboravimo da je ponekad (gotovo uvijek), najteže samsebi oprostiti neke stvari. Bitno je pratiti vlastite misli i vlastiteosjećaje i paziti da se sam sebe ne manipulira putem istih,kao i da drugi ne manipuliraju pojedincem putem istih.Naravno, ako pojedinac sam shvati i spozna kako da nemanipulira sam sebe putem vlastitih misli i osjećaja, teško daće dopustiti da ga manipulira okolina, pogotovo djelovikolektivnog nesvjesnog.

U današnje vrijeme, više nego ikad, ljudi se jednostavnoboje bliskosti i boje da drugi tu bliskost olako ne shvate. No,primarni uzrok ionako leži u strahu od bliskosti sa sobom.Kao što sam već napomenuo - doći u doticaj sa svojim višimbićem mnogo je lakše nego živjeti u iluziji, samo je stvar udovoljnoj osvještenosti i impulsu za kontakt, koji, osimmentalno, mora ići iz samog središta srca. I na kraju svega,ne zaboravimo, prava je istina ona koja se osjeti, a ne samosazna od nekog drugog."

U taj tren oglasi se zvono, a Zahr užurbano krene narazgovor sa Farhidom.

TRI: Hod

Hodao je kilometrima i miljama. Nije ni sam bio u

potpunosti svjestan kada je polje ostavio iza sebe i da setrenutno ubrzano kretao po malenom šumarku - gol golcat.Nekoliko metara od njega, potok koji je tekao glasno ježuborio, ispunjavajući noćnu tišinu slojevitim zvukovimavodenog zbora. Dafular nije ni to zamijećivao. Hodao je ihodao, pravilno koračao, gledajući ovaj svijet fizičkim očima,no mentalno, svojim "trećim okom", promatrao je bijelekrajolike, odbljeske te svjetlosne produžetke tla, drveća ivode. Gledao je preko granice jednog drugog svijeta, jednogsvijeta koji nudi sve odgovore na sva pitanja koja je ikadimao. Koračao je i nije stajao. Gdje će završiti, nije ga bilonimalo briga. Znao je samo jedno - nema stajanja. Ne sad.

U transu se uzvere na drvo koje mu se našlo na putu,užurbano se penjući do samoga vrha. Hoće li se ponovospustiti ili će skočiti, nije znao. Znao je samo da - ide. Nemastajanja. Ne sad. Popne se do vrha. Ostane jedan trenutakstajati na klimavoj krošnji, koja je prijetila svaki tren popustitii vratiti ga dolje, tamo od kuda se uzverao. Nije se obaziraona to.Pogledao je prema obzorju. Jedan dugi pogled, upijajući,opraštajući, prije nego li je skočio na zemlju.

Skočivši, ostane trenutak mirno stajati na nogama, neosjećajući nikakvu bil. Nikakve potencijalne prijelome.

Zatim, trenutak kasnije, padne u nesvijest.

* * *

"U današnjem divljem društvu, možda je i najbitnije gledatione ljude koji su uspjeli vrline uzdići iznad mana", reče Sana,odlažući šalicu kave na tanjurić.

"Na koji točno segment divljaštva misliš", upita Leon, "nasvijet kao na hedonističku bućkurišovinu, na svijet kaoglobalnu izdrkotinu ili možda na svijet kao na konzumerskuaktivnost - umnu pasivnost?"

"Prodavače su ionako izmislili kupci", nasmije se Sana,"tako da tome ne bi davala preveliku važnost. `Kud jedan,tud i svi`, nije se mijenjalo još od starog svijeta. Moda,ugoda, težnja prema trenutnim stvarima..."

Leon ju je gledao ravno u oči. Sinoć je konstatirao da jebila lijepa. Jutros je konstatirao da je ustvari bila -jednostavno prekrasna. Žena od glave do pete. Žena na kojumu se olako može dići ćuna, ali i na koju mu još brže možeproraditi poštovanje. Žena...u koju bi se mogao zaljubiti.Ukoliko već nije. Dizanje ćune.. plus poštovanje...Nije li to ustvari ljubav? Gledao ju je i nije skidao pogleda s nje.Istovremeno, upamtio je svaku njenu riječ, svaki njeni pokret,svaki njen treptaj očima...Imala je lagani tik nosom, kao da jeprehlañena, i to mu se u isti mah učinilo i šarmantnim ijebozovnim. Pobogu, ova žena je savršena samo u tome štopokazuje svoju nesavršenost. Žena. Ne djevojčicazarobljena u tijelu žene. Ne histerična adolescenticazarobljena u tijelu žene. Već žena - utjelovljena u tijelu žene.

Onako, više na pamet, odsutno, gledajući ju sakombinacijom zadivljenosti i pomame, kaže: "Jebeš društvokome je strukturalizam najveći domet", i istovremeno senaceri od uha do uha.

"E, sad bi ja tebe mogla pitati", smijala se, "na `koji`strukturalizam misliš? Misliš li na strukturalizam koji je uokovima hedonizma i nikako ne vidi izlaz van iz njega? Ilimožda na strukturalizam koji je sam po sebi kontradiktoran?

Ili možda na strukturalizam koji ukazuje na mnoge problememodernog društva?", pogledala ga nekakvim vragolastimpogledom. Ne onim “mačkasto ženskim” kakav izvode lošekokete koje su učile pokrete od - ili preloše ili predobro -udanih majki ili iz tv sapunica, već nekom čudnommješavinom pogleda “ja znam što radim” i pogleda “nemojsumnjati u to”.

"Uostalom", nastavi Sana, zadržavajući isti, `onaj` pogledna njemu, "oduvijek mi se više sviñao egzistencijalizam."

Isuse, pa on nju voli.

"Drago mi je da se ne slažemo 100 posto barem unečemu", Leon se nasmije. "Kad svi misle isto, obično nitkone misli ništa", reče. "Tako barem narod kaže u svojojmudrosti", nadoda.

"Zato ja volim pristupati ljudima bez zadrške", Sana munamigne, počastivši ga svojim blistavim osmijehom, koji jeotkrivao malu jamicu sa lijeve strane usana. "Što sam ja višebez zadrške, to većina diže jače štitove i ima veću zadršku",primijeti. "To je izvrstan način da vidim sa kime ću odžati bilokakav kontakt dulji od pola sata, iako je i to previše",ponovno primijeti.

"A pjesnik je htio reći...?!", Leon se lukavo osmjehne, ko folokrenuvši prste prema sebi.

"Pjesnikinja je htjela reći", ispravi ga, "da si ovogposlijepodneva njen", nasmije se oponašajući ustima`jebački ugriz`. "Rekao mi Simon ujutro da si zagrijan zamene i da ne želi smetati i oduzimati nam dragocijenovrijeme", nasmijala se najvragolastije do sad. "A nije baš daćemo biti toliko bezidejni i nemaštoviti...Jel?!"

Leonu se kurac digao...do granice neugodnosti.

TRI: Ponovno Buñenje

Kad je otvorio oči drugi puta toga dana, Dafular više nijebio na istom mjestu na kojem je zaklopio oči. Preciznijerečeno, gdje je pao u nesvijest. Okrene se oko sebe ipogledom prijeñe preko nepostojećeg horizonta morabijeline. Nalazio se u bijelom moru, ili oceanu - nije mogaobiti siguran, iako mu je unutarnji glas sugerirao da je potpunosvejedno... - čistog blještavila. Svakog trena propadao je svedublje i dublje, u bjelinu bez vidljivog dna.

Disao je punim plučima, kao da se nalazi u podnožjuplanine, a ne u vodi. Nije se bojao. Više se nije ničeg bojao.Ako je mrtav - a unutrašnji glas mu je sugerirao da nije -onda je ovo najljepši osjećaj i najljepše mjesto na kojem jeikada bio. Ako nije mrtav - a unutrašnji glas mu je sugeriraoda nije - onda je ovo najljepše mjesto koje je posjetio zaživota. Propadao je sve dublje i dublje, dok su odbljescisvjetlosti poprimali oblike raznih stvorenje kakva obitavaju umorima.

Svjetlosni oblici koji su poprimali oblike riba, hobotnica,liganja, delfina, kitova te nekih drugih stvorenja koja je vidio,ali im se nije mogao sjetiti imena, kao i stvorenja koja nijeapsolutno nikada vidio u životu, od kojih je za neke sumnjaoda su ikada obitavala na Zemlji - iako mu je unutarnji glassugerirao da ovo nije Zemlja - nastajali su i u trenu nestajali

oko njega.

Prvi puta, odkad se osvjestio "ovdje", dobio je želju dazaroni sam, bez da ga neke sile vuku prema dolje. Slijedećitren to i učini. Spuštao se, otkrivajući da se mnogo bržekreće kada to radi sam. Kretao se munjevitim brzinama iimao je osjećaj prije da pada sa neke nevjerojatne visine,nego da roni prema još uvijek nevidljivom dnu mora ilioceana - za kojeg mu je unutrašnji glas sugerirao da nepostoji, te da ovo more nema vrha ni dna, početka ni kraja.Ono jednostavno - JEST. Ono postoji. Van vremena i vanprostora, neomeñeno bilo kakvim granicama istih. MoreVječnosti. Ocean Infinitivnosti. Voda Beskraja.

Dafular zaroni još dublje. Niti svjetlosti ispreplitale su sepred njim, zaigrane i lepršave, sastavljajući se i opetspajajući u nebrojeno mnogo sićušnih djelića, od kojih je -glas mu je sugerirao - svaki djelić bio jedan svijet, a svakitrag svjetlosti vjerojatno galaksija u tom svemiru bjeline ičistoće. Pored njega pojavi se nešto što je poprimilo oblikbalona i nastavilo se širiti oko njega. Ni sam nije bio svjestankada se iznenada sam zatekao "unutar" balona, što je fizičkibilo nemoguće, obzirom da ga vanjske stijenke nisu nidotakle, niti su prošle pored njega. Unutarnji glas govorio muje da to nema apsolutno nikakve veze sa fizikom.

Iznenada, pred očima jasno vidi visoki, nebrojeno mnogometara visoki metalni stožac, čiji vrh završava negdjeduboko u plavetnilu oceana ispod njegovih nogu, dok sesamo dno stožca nalazi nekoliko desetina metara udaljenood njega i možda petnaestak, dvadesetak metara ispodrazine njegovih stopala. Nije stigao niti pomisliti da li će sespustiti na platformu ili neće, kada su mu - kao u nekomisprekidanom filmskom kadru - stopala najednom dodirnulaplatformu.

Nije imao vremena ni pomisliti gdje je nestalo nekolikosekundi na putu izmeñu njega i platforme - kako je u trenunazvao nevjerojatno visok, izdužen oblik koji se uzdizaonevjerojatno visoko iz mora, a njegov glas nije ništaodgovorio na to - a već je stajao na samom rubu platforme.Stojeći na ivici ponora, zaključio je da je visina sameplatforme iznad razine oceana, najmanje petsto a najvišetisuću i dvjesto metara. Glas u glavi kaže sedamsto - aDafular nije imao nikakvog razloga da se ne složi sa njime.

Platforma nije bila konstruirana od niti jednog njemupoznatog materijala, već slitine materijala koji bi u njegovodoba bio najbliži aluminiju, sa nekoliko desetaka puta većomčvrstoćom i nekoliko desetaka tisuća puta većim posmičnimnaprezanjem. Opet, nije imao razloga zašto da ne vjerujeunutarnjem glasu. Prošetao je po platformi gore - dolje itaman kad je počeo malo bolje proučavati svijet - more - podsobom, već se slijedećeg trena zatekao kako pada, pratećiliniju platforme, prema morskoj površini. Da li je pao ili jeskočio, nije mogao ustvrditi, pošto se opet dogodio onaj "rezu sceni".

Zaustavio se nekoliko centimetara od površine mora.Sunce je obasjavalo površinu kristalnog plavetnila vode, čijisu se valovi veselo ljuljuškali u polaganom ritmu sunčevihodsjaja na površini, tvoreći niz sjajnih minijaturnih blještavihstakalca. Morska sol izvirala je u laganim brežuljcima ivraćala se opet u modri beskraj. Podigao je pogled premasuncu. Sunce je bilo isto kao ono kojeg je promatraonekoliko dana prije nego što su počeli oblačni dani. Moždanijansu sjajnije. Zrak je bio možda malo gušći a sama vodamalo rijeña, pošto je vidio nekoliko desetina metara dubokokroz vodu. Zaključio je da se vjerojatno nalazi na Zemlji,samo...Ili u nekom drugom vremenu. Ili u budućnosti.

Glas u glavi kaže da se nalazi - u prošlosti. U drevnojprošlosti nekoliko desetaka tisuća godina unatrag. U zlatnomdobu Atlantide. Znao je - vjerujući istom glasu - da se nalazina najjužnijem dijelu kontinenta.

Sada se stopalima potpuno spustio na površinu mora.Promatrao je vodu nekoliko trenutaka. Zatim raširi ruke izabaci glavu unatrag. Zažmiri i dopusti suncu da ga potpunoispuni svojom toplinom.

Kada je otvorio oči, nalazio se u istom položaju, ali morunije bilo niti traga. Sunce ga je i dalje obasjavalo, ali kao daje bilo malo veće i još toplije. Nalazio se u vrtu prepunomzelenila i raznobojnih biljaka. Malen drveni most polukružnose uzdizao iznad bistrog tamno plavog potoka koji jeubrzano tekao malo dalje od njega. Potok je bio širok jedvametar i dubok možda dvadeset centimetara. Travnate obaleispunjene biljem svih boja i vrsta izmamile su mu uzdah nausta. Okrenuo se oko sebe. Gdje god je pogledao i doklegod mu je pogled sezao, vidio je isto: prekrasan prizor izbajke, poput onih čije je prizore kao malen viñao poslikovnicama te u crtanim i igranim bajkama.

Edenski vrt - sugerirao mu je glas u glavi. Isti kontinent,samo nekoliko milijuna godina ranije. Opet, nije imao razlogada ne vjeruje glasu. Sjeo je na malenu livadu, prešaodlanovima preko meke trave i upitao glas da li smije ostati uovoj bajci – zauvijek.

Glas u glavi odgovori mu, da je ovo mjesto daleko odbajke, te da pričeka nekoliko trenutaka. Dafular ostade sjeditii promatrati okoliš. Ništa, morao je priznati sebi, ali ništa ganije moglo pripremiti na ljepotu ovih prizora. Osjećao se, kaoda je došao kući. Napokon. Nakon dugo lutanja. I dugo

traženja.

Najednom, nebo obasja ljubičasto plavkasti sjaj. Dafularpodigne glavu i uhvati pogledom odsjaj nekolicine blještavihribolikih silueta kako se iz središta sjaja polagano spuštaju.Poželi ustati, ali glas mu kaže neka ostane sjediti. Dafular nasvoje iznenañenje, možda najveće do sada, primijeti da,simultano njegovom glasu u glavi, jedna od sjajnih ribolikihsilueta počne da sjaji u raznim nijansama svijetlih boja, odkojih je svaka bila različitog intenziteta.

Začuje u glavi nešto nalik na smijeh. "Jesi li mislio dapričaš sam sa sobom ?", upitao je unutrašnji glas / sjajnaribolika silueta, u veselom tonu. Prije nego li mu je išta palona pamet da odgovori, silueta je ispružila nešto nalik ruci,koja kao da je bila obavijena perajom. Silueta napravi pokretrukom i ispred Dafulara se pojavi maleni sjajan piktogramkoji istovremeno počinje ekspandirati i širiti se u svimsmjerovima, poprimajući oblik oveće trodimenzionalnekružnice. Kako je donji rub kruga dotakao tlo, Edenskog Vrtaje nestalo i on se nañe u samom nebeskom svodu, bezikakvog tla na vidiku ispod sebe. Lebdio je ispred predmetakoji mu se polagano počeo približavati.

"Gavine", kaže unutarnji glas, "ovo je Sonar."

TIHA (r)EVOLUCIJA

"Draga moja gospodo i nimalo histerične dame! Saponosom Vam predstavljamo...", glas je postajao svemetaliziraniji, dok se karusel u daljini počeo sve jače i jačeokretati.

"...intervju sa poznatim mañarskim metafizičarem,doktorom Ustzchvanom Petzchukom iz malog mjestaMuzhschkurturburkuzsch, poznatog po blizini sarumunjskom granicom i brojnim metafizičarima."

Zbunjeno je promatrao cirkus dok se uzdizao iznad njega ipočeo lebdjeti sve više i više, prema zvijezdama. Male bijeletočkice po nebu postajale su sve bjelije ali istovremenonekako zamućenije u svojoj masivnosti. Kao da mu je netkozamutio vizir na dalekozoru, istovremeno zumirajući sliku odnajslabijeg prema najjačem.

Metaliziran Glas: Doktore, dobar Vam dan! Upravo sevraćam sa intervjua sa doktorom UshzchguromZorhchgyjem.

Doktor: Dobar dan, kao i svaki dan.

MG: Recite mi doktore, kako to, ali kako to da vas svi ovihdana smatraju čovjekom koji je riješio sve metafizičke tajne itajne o samom čovjeku?

D: Pazte ovako...vrlo, ali...vrlo lagano sam spoznao sve

tajne univerzuma.

MG: Može konkretnije?

D: Naravno. Pazte. Ja sam otkrio da živimo u matriksu i danama vladaju reptili.

MG: Toooooooooooo doktore. Sada napokon govorimoistim jezikom. Može li nas bezuvjetna ljubav spasiti odreptila, kako Icke tvrdi?

D: Mladiću, nemojte biti smiješni hahaha. Ljubav je samoproizvod new age kulture.

MG: Hm, može biti doktore, može biti. Može li nas znanjespasiti od reptila?

D: Da, ali pazite, mladiću, da se ne radi o pogrešnomznanju.

MG: Pogrešnom?

D: Da, naravno. Štiti nas samo pravo znanje.

MG: Šta je krivo znanje?

D: Kointelpro.

Karusel se sve jače i jače okretao. Metalna konstrukcijaškripala je dok se pokretala. Uskoro je škripa postalanepodnošljiva kako se karusel počeo još brže okretati. Iakoje plovio negdje izmeñu dva sazviježña, istovremeno kao daje bio svjestan svega što se dogaña u cirkusu negdje dalekoispod njega.

MG: Koktel ..pro...interna..kro...pro...Ma nema veze. Što jeto?

D: Jedan vrlo moćan aparat koji vam servira uz informacijei dezinformacije. Aparat je u službi reptila i domaćihizdajnika.

MG: Znači, doktore. Ukoliko sam dobro shvatio...Akovolim...onda sam manipuliran new ageom a ako mislim dase nešto razlikuje od vašeg mišljenja onda padam podutjecaj koint...krnt...koktel...prox...ma nema veze...?

D: Mladiću, vi ste vrlo neozbiljni za svoje godine! Rekaosam: "ako je krivo znanje u pitanju, onda je kointelpro"!!!!!

Sazviježña u nestala, u trenu zamijenjena dugačkimkanalom, kojim je tekla rijeka malo gušća od samog zraka.Kretao se kroz rijeku plivajući i lebdeći istovremeno,promatrajući sa lijeve strane kanala dugačak hotel saogromnom terasom, ispunjenom ljudima koji su gledaliprema njemu, no vrlo nezainteresiranih pogleda, kao dasvaki dan promatraju nekog tuñinca kako se kreće pokanalu. Voda u kanalu bila je duboka oko metar, metar i pol.Primijetio je, da se u ovom beskrajno dugačkom kanalu, nemora uopće truditi da održava smjer. Krećući se kao ponekoj nevidljivoj liniji, gledao je lica ljudi na terasi i u njihoveoči, nezainteresirane, odsutne, nalik na oči Eloya dok uromanu H.G.Wellsa promatraju svoju družicu kako se utapa.Upita se da li je ovo nekakva nacija zombija.

MG: Ahaaaaaaaaaaaaa!!! Znači vako. Vi nemate pravoznanje ali ono koje imate smatrate da nije kointelpro?

D: Ja to nisam rekao!

MG: Nego?

U pozadini, kao da se istovremeno začulo odasvud,zasvirali su prvi taktvi Pink Floydove "Welcome To Machine".Promatrao je lica i te beživotne oči na njima. Karusel seokretao u istom brzom zaglušujućem monotonom ritmu, kojitrenutno jedva da je i čuo. Zvukovi kao da su se simultanostišavali i pojačavali, ovisno o njegovoj pažnji i usmjerenojpozornosti prema odreñenoj stvari iz svih kuteva njegovogvidnog polja. Zamijetio je da promatra nekoliko svjetovaistovremeno.

D: Znanje treba tražiti svaki sam na raznim mjestima.

MG: Koja nisu kointelpro.

D: Upravo tako.

MG: Kako da znam koja jesu a koja nisu?

D: Intuicija.

MG: Govori li ona svima isto?

D: Ne.

Metalizirani glas postao je tih poput šapta, da bi seslijedećeg trena razvezao u nevjerojatno snažnu buku. Niskefrekvencije rezale su zrak, stvarajući kaos u akustičnompolju svugdje oko njega. Vibracije, nalik onima koje proizvodisirena za zračnu uzbunu, ispreplitale su se sa vibracijamakarusela i višim frekvencijama psihodelično ambijentalnihtonova.

"You bought a guitar to punish your ma,

And you didnt like school, and you know youre nobodys fool,So welcome to the machine".

Zvukovi su odzvanjali cijelom dužinom kanala, odbijajućise od stijenki i vraćajući se prema njemu, dižući se daleko uvis, polagano ali intenzivno prodirući u kaos niskofrekventnihvibracija.

MG: Kao da onda znam šta je točno a šta nije?

D: Ima na raznim mjestima materijala koji su provjereni.

MG: Od koga?

D: Od ljudi koji imaju znanje?

MG: Znam nekog osobno?

D: Ne.

Kakofonija je za trenutak ustuknula pred eufonijomMoogovog Saw Wave sinusoidalnog zvuka, pomiješanog sasuzvučjem bazičnog leada, provućenog kroz 24 decibelnifilter sa srednjom rezonancijom i phaserskog pada koji jeoblikovao panoramu na snažnim temeljima akustične gitaredvanaestice. Solo dionica na sintesajzeru razlijegala se svešire i sve više, da bi najednom dobio dojam kao da svedolazi "odozgora" i kao da se zvučnici nalaze u samojatmosferi.

MG: Pffff. Ovo postaje sve zamršenije i zamršenije. Da li jemožda reptilima dat preveliki značaj da nas se udalji odsamih sebe i onoga što prezentiramo u Univerzumu?

D: Gluposti. Reptilima je još dat i premali značaj.

MG: Pa drugi doktor kaže to isto.

D: Drugi doktor je kointelpro.

MG: Možda ste oboje kointelpro?!

D: Gluposti.

Izgubljen u suzvučju Pink Floydovog savršenstva, nije niprimijetio kako mu se vid zumirao i kako se našao samonekoliko metara udaljen - samo putem vidnog polja - odčovjeka koji je nagnut preko ograde terase promatrao časnjega, čas u daljinu daleko iza njega. Pogledao je čovjeka uoči. U njima nije bilo ničeg. Prazne, tupe, beživotne.

MG: Što da recimo, kontaktiram vanzemaljce?

D: Kointelpro.

MG: Pa to mi je rekao i drugi doktor!

D: On je kointelpro isto.

Metaliziran glas opet se pojačavao, dok je karusel sve jačei jače, počeo opet ispunjavati zrak neugodnom kakofonijom.Bio je svjestan svih zvukova koje je čuo odjedamput i svihstvari koje je mogao vidjeti istovremeno, samo ukoliko biobratio pažnju na njih. Trenutno mu je pozornost bilausmjerena prema čovjeku na rubu terase. I premaogromnom NLO-u koji se odjednom stvorio iznad hotela.

MG: On kaže da njegov izvor kaže da je on kontaktiraovanzemaljce i da je točan.

D: On je kointelpro kao i njegov izvor.

MG: Da li je vaš izvor točan?

D: Više manje.

MG: Ali i oni su kontaktirali vanzemaljce!

D: Ali nisu kointelpro!

NLO se zadržao nekoliko trenutaka na istom mjestu. Dokse pjesma Floyda gubila u daljini, karusel utišavao svojuiritantnu buku, a metalizirani glas i glas njegovogsugovornika postao još tišim - da ga je mogao razabiratjedino mislima - NLO se počeo prepolavljati i padati prematerasi ispunjenoj ljudima.

MG: Kako to???

D: Intuicija.

MG: Pa to je rekao i...Ah, pustimo to. Nego, to mi nalikujekao kada je u Srednjem vijeku svećenik vidio nešto više. Onje bio proglašen svecem. Običan čovjek heretikom.

D: Tako nekako.

Promatrao je u šoku što se dogaña. Htio je vikat. Htio jevrištat, neka se maknu. Neka se svi pod hitno sklone. Nekase razbježe. Neka poskaču u kanal ako treba. Tad shvati dase kanal zapravo nalazi nekoliko stotina metara udaljen odhotela te da njega prikovanog uza sve te ljude, drži samonjegov zumirani pogled.

MG: Još uvijek nikako da dobijem odgovor, što odvaja

pravo znanje od kointelpro informacija?

D: Pa sad sam vam rekao, to je intuicija.

MG: Znači, ako ja kažem da, recimo, Castaneda opisujućiLetače, može opisivati nešto drugo nego, što recimo, vamaili meni može pasti na pamet putem asocijacije?

D: Vama može na pamet pasti nešto drugo. Meni maloteže.

Uz buku, NLO padne, istog trena poklopivši sve ljude naterasi. Gledao je nemoćno u beživotne oči čovjeka koji je domaločas bio nagnut preko ograde, čije tijelo se u trenutkuprepolovilo i čiji je gornji dio trupa ostao beživotno miran, kaozalijepljen za ogradu, dok su ga oči i dalje promatrale.Nezainteresirano i, ovoga puta, opravdano beživotno.

MG: Hmm, nije li to ipak, malo...pompozno?

D: Nije. To je realno, odraslo i razborito.

MG: A meni se ipak nekako čini da vi osobno malo težeprihvaćate mišljenje nekog drugog ...

D: Ovisi ČIJE je to mišljenje.

MG : Aha, vi smatrate da je kredibilno mišljenje ljudi kojiznaju znanje, sa velikim Z, kako bi rekao jedan moj kolega?

D: Da.

U šoku, kroz glavu mu prozuje imena svih svetaca, dok jekanala, hotela i terase sa truplom potpuno nestalo. Pitao se,zašto metalizirani glas razgovara sa čovjekom kojega je

upoznao virtualnim putem i sa kojim je u nekoliko navrataušao u blage verbalne sukobe, smatrajući ga, poput osobekoju je metalizirani glas takoñer spominjao - kao drugog"doktora" - za "virtualnog gurua", koji je uz fenomenaloobrañene i precizne informacije - bar prema vlastitommišljenju - nudio banalizirane budalaštine -opet premavlastitom mišljenju - vrijedne najzabačenijih kutaka žuteštampe, kao i floskule na oksimoronskoj granici izmeñueklektike, demagogije i dogme.

MG: Evo, ja naprimjer smatram da i ja nešto malo znam...

D: To nije točno.

MG Pa kako to znate?

D: Intuicija.

MG: Ali isto mi je rekao i drugi doktor...

D: Moram li jezik izlizat ponavljajući za koga drugi doktorradi?!?

Što god da ovaj metalizirani glas radi, očito da informacijeizvlači duboko iz njegove vlastite podsvijesti. Zvuk karuselaopet se pojača.

MG: Hmm, dajete li recimo, za pravo mom mišljenju da seCastanedu može interpretirati na 1000 načina?

D: Na 999 krivih i jedan ispravan.

MG: Koji je...vaš?

D: A nego čiji?!?

Našao se u praznini crnila, kojeg je obasjavala tanka zrakasvjetla. Zum - pogled i slijedećeg trena opet se našaoobasjan sjajem tisuća zamućenih zvijezda. Ne stigavši sepotpuno pribrati od ove nagle promjene, zvijezde poprimeoblike desetaka konja koji vuku dvokolice, nalik na one uBen Huru. Konji projuriše pored njega, dok je jedan malozaostao, propevši se i njišteći, grabeći prednjim nogama poosvijetljenom crnilu. Vizije istog trena nestade.

MG: Može mali argument, samo jednom, pliz?

D: Znanje štiti, neznanje šteti.

MG: Pffff, opet na početku. Čije znanje?

D: Onih koji znaju.

MG: Šta biste rekli na činjenicu da od najobičnijegfudbalera dobijam konkretnije odgovore nego od vas?!

Tada shvati. Metalizirani glas je on sam. Onaj diopodsvijesti koji mu očito nije dao mira.

D: Fudbaler nema znanje.

MG: A možda je i on koi..kjn..čekaj...kointelpro!!!?

D: Počinjete konačno shvaćati.

MG: Da gubim razum i smisao za logiku?

D: Da se pravim pogledom na stvari dolazi do znanja.

Svemir. Tama. Zvijezde. Asteroid pod patikama. Plavi

planet ispred / iznad njega sa desne strane i narančastocrveni planet sa prstenom nalik na Saturnov, pored plaveplanete. Gleda, kao da zna u što gleda. Sve mu je jasno.Kao da taj tren zna odgovor na sva pitanja, krajičkom okapogledavajući visoko biće pored sebe. Upita: "Znači, to jedakle to"?! Biće odgovara: "Da". Osjeća nevjerojatantrenutak prisnosti izmeñu sebe i tog bića, dok gleda časplavu, čas narančasto crvenu planetu sa prstenom. Iako negleda u biće, zna da biće radi isto što i on. Ne mora nipogledati biće da zna, da je to biće upravo on sam u nekomdrugom, dalekom i bliskom; istovremeno, višem oblikupostojanja.

MG: A koji je pravi pogled?

D: Moj. I nekolicine ljudi koji su u kontaktu sa mnom.

MG: Aha...Dijalektika, znači?

D: Da, moja vlastita. Njihove su njene posljedice i njenarefleksija.

MG: Auuu, doktore... Pa vi imate sljedbenike, znači?!

D: Ljude koji imaju znanje.

Kaos. Šeće ulicama nekog evropskog grada. Vrijemeradnje… kao sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća.Šeće; bolje rečeno, ubrzano hoda ulicom prema zapadnomželjezničkom kolodvoru. Ni sam ne zna od kuda to zna.Trenutno ga niti ne interesira. Shvati da bježi pred gomilomrazjarene mase ljudi nalik na zombije, koji ubijaju sve predsobom, predvoñeni preko dva metra visokom ćelavomfigurom, koja sa ogromnom drvenom toljagom, nalik nanekakvu naboranu i grbama ispunjemu bejzbolsku palicu,

lomi lubanje prolaznicima, koji u strahu, unezvijereno bježeda spase goli život. "Doñi", kaže mu neka žena koja se stvoriispred njega; žena u srednjim godinama, crne kudrave kose ižidovskih crta lica. "Doñi", uhvati ga za ruku i povede utramvaj koji su vukli konji. Vrata tramvaja se zatvore i onstane u čudu gledati ženu koja je potpuno nezainteresiranostala promatrati dogañaje van tramvaja.

MG: I čita se Castaneda, Gurdjieff...?

D: ZNAJU se Castaneda, Gurdjieff.

MG: Znači, ono što Gurdjieff naziva: "spremnost naispiranje mozga" u slučaju vas i vaše grupe je u potpunostiisključeno?

D: Upravo tako. To ide samo one koji nisu dio grupe ili kojikritiziraju grupu.

MG: Aha, znači, ko je protiv vas, taj je odma kointelpro,ispran, glup, nerazborit...?

D: Mnogo složenije.

MG: Može mali elaboratluk?

D: Znanje, iskustvo, intuicija.

Ona dvo i nešto metarna nabildana čelava gromada, nalikna glavnog antagonista iz prvog dijela Highlandera, stanepored tramvaja i gleda u svim smjerovima. Iako mu je poglednezainteresiran i indirektan, on zna da traži njega. No,istovremeno zna i da ta ćelava mrcina nije svjesna kako onizgleda. "Vidio me, ali me nije osjetio", pomisli. Žena je idalje potpuno nezainteresirano gledala kroz prozor. Konjski

tramvaj polagano je prolazio ulicama istopljenog asfalta salijeve i desne strane tračnica; asfalta uzdignutog napojedinim mjestima, gdje su se gomile istopljenih leševa iljudskih djelova tijela, jednostavno stopile sa njime. Žena gaje pogledala i dalje šuteći, dok je on osjećao kao da senalazi zapravo u slikama koje vise u njegovoj vlastitoj sobi,pored kreveta, dobijajući laganu vrtoglavicu zbog samespoznaje da gleda oči u oči jednu od svojih prijašnjihinkarnacija - židovsku učiteljicu i amatersku pijanisticu iviolinisticu - koju su Nijemci, zajedno sa njezino troje djece,streljali u šumama pored Budimpešte. Znao je, takoñer, daovaj grad nije Budimpešta, već Zagreb - manja metropolamalo južnije od same Budimpešte, grad "razapet" unekakvom prostorno vremenskom kontinuumu, ispunjendogañajima na granici bizarnosti, grotesknosti, nakaradnosti,opskurnosti i kaotičnosti; kao udruženih u spoju futurističkihkadrova iz Serlingovih "Zona Sumraka", Bergmanovihkadrova u kojima najsunčaniji dan prikazuje - nanajmorbidniji način, Gigerovih slika, te na kraju, motiva sacovera nekih albuma teško metalne grupe Morbid Angel.

MG: Recimo, ako ja kažem da ste, recimo, iracionalni“pragmatik” koji na temelju svog statusa, datog od mene,oksimoronskim načelima proizvodi male krugove, pravi malerevolucije, propušta bit i vraća se iznova i iznova napočetak?!

D: Rekao bi da ste programirani.

MG: I da nemam znanje..

D: To se podrazumijeva.

Našao se na planeti okovanoj ledom. Ogromni glečerinadvisivali su se stotinama metara iznad njega, čineći

ogromnu tvorevinu polukupolastog oblika.

MG: Da recimo kažem da se divite ljudima i promičeteljude koji su promicali stvari koje vi smatrate iluzornima, bi lise to odrazilo na vašu svijest da mi date konkretanodgovor?!

D: Bojim se da vas ne pratim...

MG: Pa...da recimo kažem da na temelju proizvoljnihinterpretacija činjenice miješate sa vlastitom fikcijom i natemelju pravila: "reći ću ti pička prije nego ti kažeš to meni",vodite pravi mali unutarnji rat koji se iznutra reflektira premavan - direktno prema neistomišljenicima. Jel pozadina togastrah ili?

D: Pa vi ste...pa vi ste.....vi ste neki...psihopat. Evo vamovaj link i proučite ga pažljivo:www.disleksija.organskiportali.com.

Narančasta i plava planeta vidjele su se na desnoj stranineba, kristalno čisto. Narančasta planeta nije imala prsten inije nikako mogao biti siguran radi li se o istim planetama.No, nekako je znao da nije slučajnost posjetiti dva mjesta sakojih se vide gotovo identične planete. Gdje je nestao prstennarančaste planete i da li se možda ne vidi sa svijeta nakojem se nalazi, nije mogao biti siguran.

MG: Čitao sam to ali nisam sebe našao u tome.

D: Zato što sami sebi najteže priznajete stvari. Tako to ideu životu.

MG: Ahaaa. Znači, ja kažem nešto što vam ne odgovara ivi kažete da sam psihopata, vaši sljedbenici to prihvate i

svaka moja daljnja izjava me više gura u more psihopatije.Interesantno...

D: Promatranje.

MG: Gurdjieff je takav fenomen vrlo lijepo opisao.

Hodao je po ledu promatrajući ogroman uzdignuti svod odleda i snijega, stotinama metara iznad njega, koji je sanjegove lijeve strane izbijao iz zemlje. Svod se nakrivljavaovisoko nad njim pod kutem od oko sto stupnjeva, koliko jegolim okom, onako ovlaš, mogao odrediti. Nekoliko metaraod njega, sa desne strane, tekao je prekrasan kristalno čistpotok, probijajući se žustro kroz utabani put od snijega ileda. Pogledao je pred sebe. Put pred njim činio sebeskonačno dugim.

D: Ne dirajte ono što ne shvaćate.

MG: Gurdjieffa?

D: Gurdjieffa.

MG: Znači, to što vi radite nema veze sa mister Smithom imister Braunom koji se oko nečeg slože a ostali ih slijedebez razmišljanja?

D: Ne vidim tu poveznicu. Bitno je promatrati drugoga kakosam oko sebe plete mrežu.

MG: Aha. Sad shvaćam. Znači...Netko kaže nešto što vamne odgovara, vi kažete da je on, recimo, programiran ilipsihopata i upozorite ostale da ćete vi sad tu osobu malobockat u prenesenom i upakiranom značenju. Ukoliko će taosoba šutit, znači da je, po vama, pritajeni psihopata.

Ukoliko će se pobuniti, usprotiviti i odgovoriti, znači da je iviše nego očit psihopata, manipulator i programiran?!?

Najednom, nañe se u jednoj poznatoj ulici svoga grada.Šeće iz pekare prema Domu umirovljenika. Netko je sa njimali trenutno nije usredotočen na tu osobu. Gleda u nebo.Sitna zvijezda počinje pulsirati, šireći se po cijelom nebu ipribližavajući se nevjerojatnom brzinom. Ogroman svjetlosnibljesak natjera ga da zatvori oči, iako negdje duboko u sebizna da je mogao slobodno gledati ovu prekrasnu ekspanzijubjeline i sjaja.

D: Najbolje da pročitate ovo:www.disleksija.predatorovum.com

MG: Pročitao sam i to i nakon nekoliko odlomaka činjenicaskreće u eklektiku.

D: Gluposti.

MG: Primjećujem da izmeñu vas i drugog doktora postojiviše sličnosti nego razlika...

D: Ne samo da ste psihopat i predator, nego ste i slijep.

MG: Znači, drugi doktor, kao ni vi, ne stvara dogmu i neinterpretira stvari u skladu sa svojom projekcijom?

Metalizirani glas opet se počeo pojačavati, dok jekonstrukcija karusela škripala kao da će se svakog trena ilizaustaviti ili urušiti sama u sebe.

D: Drugi doktor da. Ja ne.

MG: Znači, kada vam magistar Arkadije napiše da stvarate

dogmu u vezi teze "onih koji nemaju dušu"...?

D: I on je manipuliran u zadnje vrijeme...

"Zašto ovaj guru?", pitao se. "Da li više zbog ukazivanja narazliku izmeñu mističnog i banalnog ili zbog samouplitanja umrežu pseudo mistike i banalnosti?", ponovno se zapitaodok je metalni glas počeo nadglasavati sve zvukove izokoline, tvoreći vjerojatno privid, da njegova čula postajutrodimenzionalna. Ovaj guru, jedan od onih koji će sve citatei parafraze koristiti kao imperative svojih stavova i pogledana sve oko sebe, možda je bio još i najbezazleniji u moruonih koji su došli prije njega, koji su došli paralelno sa njime ikoji će doći poslije njega. "Da je radio u modnom časopisu,Gurdjieff i Castaneda postali bi mu glavni manekeni.Žalosno, ali istinito", pomisli.

MG: Ali vaši sljedbenici ne misle tako. Čak uzimaju sveizjave magistra i magistrice kao aksiom. Čak i ljude sadisleksije.com otpravljaju istim riječima odbrodošlice(suprotno od dobrodošlice)...?!

D: Mislim da gubim vrijeme sa va...

MG: Samo trenutak, za još jedno pitanje. Vi imatesljedbenike koji vas slijede i projiciraju vašu hm...percepciju iimaju, znanje sa velikim Z, ali to rade i sljedbenici drugogdoktora. Ne radi li se tu o preseravanju i sindromu ovce,koja, da ne bude "ovca u nirvani" traži drugu, projiciranuadekvatnu nirvanu za sebe?

D: Mislim da moram ići...

MG: Radit Castanedine tehnike?

D: Zašto ne?

Zašto ovaj "implikator istine" a ne onaj drugi? Možda zbogtoga što je u vezi drugog bio siguran tko je, što je i za kogaradi ? Možda zbog toga što je ovaj ekspert u ukazivanjukako da čovjek brzo otvori oči a zatim ga uvjerava da ih brzoopet zatvori, jer da proces otvaranja nije tekao prema nekomiluzorno / utopijsko / utabanom planu?

MG: A ...balončić, reikić ili meditacijicu koju, ha? Priznajte,močorčino...lavčino...groooarrrrr (namigujem prema doktorusa podignutim palcem u zrak)?!????

D: To je kointelpro i hrana za ovce, za razliku odCastanede i još ponekih ezoterijskih vježbi.

MG: Koje nisu iz tajnih redova?

D: Gluposti.

MG : Nije li ezoterija malo šire područje od vašeinterpretacije. To je kao da kažete glazba, i zatim vašukus...A te tehnike...Kako da otkrijem koje su...Ajoj, da,znanje, razboritost i intuicija.

Nije mogao biti siguran. Znao je samo da neki tolikoustraju u odreñenim učenjima u svim njihovim segmentima,kao da pokušavaju u njih uvjeriti više sebe nego li druge.Znao je i da plitki ljudi uvijek usporeñuju druge sa sobom,neuki ljudi usporeñuju sebe sa drugima, dok mudri shvaćajuda usporedbe ne postoje. Očito je u ovom slučaju, kao i umasi drugih slučajeva, došlo do ispreplitanja ovih trijuaspekata. U dobu kada plitki postaju mudri, mudri neuki aneuki plitki i "sveznajući" i gdje su se osnovne ljudskevrijednosti izgubile pred "pravom na raspolaganje istinom",

očito ili ništa više nije bilo bitno i vrijedno ili je sve postaloprebitno i prevrijedno. Netko je opet rekao da vrag leži udetaljima. Pitanje je, koji vrag i u kojim detaljima?! Netkodrugi je opet rekao da vražiji ljudi uvijek hodaju oko onih kojiimaju što da kažu, te dime, deru se i klate, sve dok se onomalo istine ne razvodni i istina ne izgubi svaki smisao iesenciju.

D: Ali ne bilo čija.

MG: Ni slučajno vaša...Što danas želim od Gurdjieffa? Darazmislim... Želim li ga uz novu lanenu košulju koju mi jejučer poklonila žena ili nove samt hlače? Želim li gapohanog, pirjanog, tvrñe ili mekše pečenog? Želim li ga uljetnom, zimskom, jesenskom ili proljetnom izdanju? Želim liga na kapaljku, malo pomalo ili ga želim za sva vremena?Želim li učiti od njega ili njime učiti druge? Želim li mupristupiti kao čitač ribičkog, sportskog, ljubavnog,sudbinskog, političkog ili znanstveno fantastičnog magazina?Postoji velika razlika u pristupu. Nije isto čitamo li oGurdjieffu koji je upecao pastrvu, Gurdjieffu koji obara rekordna 100 metara sa preponama, Gurdjieffu viñenog satajanstvenom damom na egzotičnom otočju, Gurdjieffu kojitraži izgubljene prijatelje po svijetu, Gurdjieffu koji je rekaoodlučno "NE" valorizaciji bespravno sagrañenih objekata iliGurdjieffu koji se golim rukama bori protiv svemirskih reptila isvemirskih insekata, izbacujući žute i zelene munje iz očiju,dok mu iz ruku izlaze metalni nastavci dostojni "Čoveka -Oružja" iz serijala o He- Manu? Želimo li o Gurdjieffu voditikurtoazijske ili možda kuloarske razgovore ili višepreferiramo "grublji" aspekt ubjeñivanja drugih na koji načinvoditi razgovor o njemu? Je li nam bitnija filologija ili volimodoslovno pučko tumačenje? Hoćemo li ga proučavati kaonovi uradak Paris Hilton ili kao Martina Heideggera?Hoćemo li pri tome biti glasni ili tihi? Hoćemo li se javno

sramotiti ili ćemo biti tajnovito dostojanstveni? Hoćemo lieklektiku koristiti kao vezivan materijal ili (e)lastiku za sveono što se gradi dugo vremena i na čvrstim temeljima, ilićemo možda istim putem tražiti veze izmeñu Petra Pana iGurdjieffa, Pamele Anderson i Gurdjieffa, Družbe PereKvržice i Gurdjieffa, Vodića Kroz Galaksiju Za Autostopere iGurdjieffa, Davida Ickea i Gurdjieffa ili, što ja znam...Stewarta Swerdlowa i Gurdjieffa? Nadam se da se gospodinGurdjieff neće na moju izjavu nimalo više okretat u grobu,nego što se do sada okretao, od kada su u zadnjih nekolikogodina njegovi radovi postali "modni detalj na platnu" svakogsamozvanog mistika i gurua, bio on new age, konspiracijskiili okultno orijentiran, dok novonastala virtualna mjesta o"svjesnosti" nude Gurdjieffa u instant natuknicama po načelu- "birajte naš put i našu interpretaciju u pola sata instantdobijena znanja o Gurdjieffu i vašoj svijesti" - i poputreklamnog pamfleta spajaju veliko ime sa vlastitomhipokrizijom i malim identitetom, koji se nada da će postativeći ukoliko uz svoju vlastitu filozofiju nadoda maloprostoručno interpretirane Gurdjieffove filozofije, onako, kakomu se svidi i uz koji sako (kaput) se trenutno nosi.

Iznenada, našao se u nekakvoj dvorani, prepunojstudenata. Sa bilješkama ispred sebe, obraćao sestudentima, svaki čas popravljajući naočale na licu. "I zato",govorio je dubokim muževnim glasom koji se orio po cijelojdvorani, "ukoliko vidite da senetko...negdje...javno...rasipava Gurdjieffovim imenom u tomkontekstu, da citira i parafrazira sve u šesnaest, da ga uvijekkoristi kao argument u bilo kojoj raspravi (bilo koje ime uzGurdjieffa), bilo da li se govori o prikolici sa pokretnimdjelovima ili se govori o potrazi za vlastitomSuštinom...zahvalite u mislima ili javno toj osobi što vas jeuputila na tako veliko ime, jednog velikog čovjeka kao što jeGurdjieff, nabavite i pročitajte sve što se može naći od

navedenog autora, i, ZA BOGA MILOGA, bježte koliko vasnoge nose, od daljnjih interpretacija pojedinaca, jer ćete sestvarno susresti sa `Gurdjieffom na 1001način`"!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

D: Ovo je stvarno previše...

MG: Znam, stvarno je previše...

"Draga gospodo...i nimalo histerične dame... Doktor odlazibez pozdrava ali nekako imam osjećaj da ovo nije sve",metalizirani glas pištao je iz svih zvučnika. U pozadini sečula sirena za zračnu opasnost koju je nakon nekolikotrenutaka zamijenio zvuk sirene za nuklearni napad.Muškarci sa zašiljenim izduženim brkovima smijali su se izsveg glasa, a žene sa suncobranima i u lepršavim haljinama,sašivenim po nekoj, vjerojatno, pariškoj modi s kraja 19. ilipočetka 20. stoljeća , kikotale su uz muževe, radeći bizarnočudne grimase. Sve je podsjećalo na nekakav groteskankabare ili cirkus. Nekakav freak show, gdje je glavnazvijezda upravo metalizirani glas komentatora. Uz zveket,lom i histeričan smijeh, zastor se spušta uz Marillionovupjesmu "Separated Out", pomiješanu sa zvukovima iz filma"Freaks" te legendaranom brojalicom:

"We accept you, one of us! We accept you, one of us! Gooble Gobble! Gooble Gobble! We accept you! We accept you!"

* * *

Probudio se u znoju. Mjesečeva svjetlost ispunjavala je

spavaću sobu. Okrenuo se na bok i podlaktio se desnomrukom. Soba je bila ispunjena sjenama koje je vjetarostavljao njišući lišće vani na krošnjama. Pogleda na sat.Pola pet. Uronio je glavu natrag u jastuke i progutao teškuslinu. Nije mu se dalo ustajati po vodu.

"Jesi dobro", upita ga Sana, nježno mu prelazeći rukompreko trbuha.

Uhvati je nježno za ruku. "Jesam", odgovori, "samo samsanjao nekakve nebuloze od snova."

* * *

"Ne idi. Nešto tu smrdi", rekla mu je Sana isprativši ga navratima. Simon je u tišini stajao iza nje, zamišljen i šutke mudavao do znanja da se slaže sa njom. Leon preko njihovihramena pogleda brata, koji mu dovikne, ne skidajući pogledsa monitora, neka ne ide jer osjeća da nešto nije u redu saovim pozivom.

"Idem vidjeti što tip hoće", Leon je rekao tonom koji nijeostavljao mjesta za neke dodatne rasprave.

Sjetio se kako je izašao na ulicu i ušao u automobil.Rukovao se sa Vulfijem koji zatim u tišini upali automobil.Krenu prema periferiji grada.

"Malo je čudno što si me nazvao...", otpoče Leon.

"Oprosti", rekao je Vulfi. "Inače to ne radim."

Uzao je cigaretu i prinesao je ustima.

"Jednostavno mi je, sasvim spontano došlo da ti se javim ida malo popričamo."

Zastanu ispred semafora na raskršću. Vulfi je pušiocigaretu lupkajući drugom rukom po volanu.

"Oprosti, nisam te ponudio cigaretom..."

"Hvala, ne treba. Prestajem."

"Imaš pravo. Loša je to navika", rekao je polaganopokrečući automobil i nakon par sekundi skrenuo u sporednuulicu koja je vodila van grada, prema makadamu i šumarkuna periferiji.

"Ma odjebi mi u skokovima. Šta zapravo hoćeš?", mislio jeLeon u sebi. Neka kaže što ima pa da ode natrag.

"Čuo sa da te interesiraju priče o vanzemaljcima. Poglavitoo rebdivima", Vulfi kao da mu je pročitao misli. U mraku sevidjelo samo svjetlo farova i žar cigarete.

"Recimo... Moji prijatelji nekad malo previše pričaju."

"Rekli su mi Steven i Ike na fešti. Od tog dana osjećampotrebu da te nazovem. Znaš... ja sam imao neke čudnekontakte sa jednom djevojkom na fakultetu. Mislim..U biti, nemislim, nego sam siguran da potječe iz iluminatske porodice.Čudne stvari su se dogañale dok smo bili zajedno. Jedvasam je se riješio."

Leon se malo opustio. Možda tip ipak nije imao nikakveveze sa onom vizijom. Možda stvarno malo pretjeruje u vezinjega.

"Interesantno", reče. "No, stvarno ne znam kako bih ti jakonkretno mogao pomoći. Mene te stvari interesiraju, ali, nemogu biti siguran u ništa od toga dok ne isprobam navlastitoj koži. Takav sam, jebi ga", nasmije se u mrak.

"Ma, ne beri brigu uzalud", Vulfi se nasmijao. "Ja sam tisamo to htio reći. Samo ti dati tu informaciju, a ti dalje radi sanjom što te volja."

Slijedećih sat vremena, prisjećao se, razgovarali su osvemu i svačemu, kao da se poznaju godinama. Vulfi mu jeispričao o Nostradamusovoj teoriji o dijelu srednje Evropegdje će se šačica probuñenih boriti protiv Antikrista i o otokuu Egejskom moru koji gleda prema tom mjestu. Nije višeimao prema Vulfiju niti najmanje zadrške. Pričao mu je otehnikama, o Mambu, o jednoj virtualnoj poznanici koja imaogromno znanje u vezi tih stvari i o tome kako poznaje ljudekoji imaju znanje o okultnom i općenito o energiji. Kakonjegova poznanica čak i sama tvrdi da ima nekakve veze sailuminatskim porodicama. Ispričao mu je sve što zna otajnama na koje je nabasao u zadnjih nekoliko godina.

Greška.

Otvorio se. Bio je naivan.

Taman dok je objašnjavao na koji način se postavljajuarhetipovi da bi se dobio sigil, osjeti da nešto nije u redu.

UVOD

"Prije nego krenemo sa trećim dijelom, samo jedan maliuvodni komentar u vezi stvari na koje sam često do sadaupozoravao. U zadnjih nekoliko godina na internetu sepojavio jedan veliki i zanimljiv fenomen, a to je fenomenpojedinaca koji otvaraju svoje stranice, forume i raznoraznedomene na kojima traže sljedbenike i nude informacije izprve ili druge ruke. Većina je uvjerena da su informacije sakojima raspolažu jedine istinite i `oslobañajuće` i da te isteinformacije niti slučajno ne smiju podlijegati bilo kakvomobliku analiziranja ili kritike.

U tom slučaju, jedno VELIKO upozorenje: ukoliko ste sesami našli na putu ili pod pokušajima pojedinaca da vam veću startu omalovaže vaš način razmišljanja, vaš sustavvjerovanja, proglašavaju vas utopistom, glupom osobom,naivnom osobom, programiranom, manipuliranom ili mozgaispranom osobom, to vam je u startu alarm da dobrorazmislite želite li biti samo poltron i klasična ovca ljudimakoji jedino to i žele od vas, nudeći vam za uzvrat `veliko ijedino znanje`, `buñenje` i `realan i razborit` put, ili želitezadržati onaj dio sebe za koji vas svim silama žele uvjeriti danije dio vas.

Pri tome, pokušajte usporediti `učenja` pojedinih `gurua`sa učenjima njihovih `gurua` i zaključite u kojoj mjeri se radio čistom copy / paste efektu i projiciranju nečega, što sami`gurui` smatraju i uzimaju kao `percepciju` i kao `znanje`, nonañu li se i pred najmanjim upitom objektivnog promatrača,`percepcija` uskoro ustupa mjesto hipokriziji,kontradiktornosti i eklektici, prepuštajući vlastitimsljedbenicima da u svojoj zasljepljenosti `brane` ono u šta

sam njihov `guru` nije siguran. Virtualna metafizička mjestasama po sebi nisu loša i nude strahovito puno informacija,no mogu biti i kamen spoticanja i led za otklizavanjepojedinaca, ovisno o tome koliko će vjerovati u sebe, akoliko u druge.

Nañete li se na bilo kojem od tih mjesta, dobro, ali dobro(još jednom napominjem) razmislite ŠTO zapravo želite odsebe i ŠTO zapravo želite od drugih, prije nego se zapleteteu mrežu kolektivnog nesvjesnog i vaše vlastite nedoumice, iotvorite u sebi dijalektički kaos koji će se nanovo i nanovoponavljati i vrtiti u krug. Zapamtite da su sve ovo suptilne iosjetljive stvari koje mogu čovjeka navesti na Put Buñenja iPut Osvještenja, ali mogu čovjeka dovesti do samog rubaparanoje, straha i gubitka vlastitog identiteta, gdje čovjekzauvijek gubi sebe, misleći da zapravo izgrañuje sebe.Jedino mjerilo moraju vam biti vaš unutarnji kompas i vašalibela, drugim riječima, intuicija i emotivna inteligencija.

Ovdje smo došli učiti, raditi na sebi, spoznati Put Ljubavi iPut Svjetlosti i voditi bitke koje su naše. Nismo došli ratovatina tuñim frontovima i slijediti Put Kaosa i Put Mržnje. Došlismo otkriti TKO smo i ŠTO smo, TKO su naši PRAVIneprijatelji a TKO su naši PRAVI saveznici. Sve što pročitateovdje, kao što sam u mnogo navrata napomenuo, uzimajtesa velikom rezervom, pošto se nikada neću usudit tvrdit danudim `Univerzalnu Istinu`. Ja samo želim svoje spoznajepodijelit sa drugima."

Farhida je sjedila u prvom redu. Zahr ju je promatraokrajičkom oka. U pola sata razgovora, koliko im je vrijemedozvoljavalo, smatrao je da su si rekli veliku većinu toga štoje bilo na umu i njemu i njoj. Nevjerojatni dojmovi, koji će sevjerojatno danima - što više - mjesecima, slagati dok se neslegnu na pravo mjesto, bili su toliko intenzivni, da je svako

malo morao napraviti stanku od sekundu - dvije, nemoćanda istovremeno vrti dogañaje u glavi i vodi predavanje.Djevojka mu je razjasnila neke stvari od kojih je većinu znaoi sam, no, nikad nije imao prilike o njima pričati sa nekim tkose nalazio "unutar Mreže".

"Kao što sam napomenuo, problem nije u duhovnim iezoterijskim učenjima, već u pojedincima koji na svoj načininterpretiraju duhovna i ezoterijska učenja, smatrajući da jeupravo njihov pogled na znanje i istinu, onaj oslobañajući.Dakle, put do znanja i istine sam je po sebi neutralan, dok supojedinci ti koji mu daju pozitivan ili negativan prizvuk,pokušavajući djelovati na ostale, od kojih pojedinci izskupine `ostalih` djeluju opet na druge i tako dalje i takodalje.

Zasljepljenost samo jednim uskim područjem, koje, porezoniranju pojedinaca i njihovih sljedbenika (kao isljedbenika od sljedbenika), nudi istinu, nije ništa drugo negočisti fanatizam, iluzija i nesvjesna (ili svjesna) manipulacijadrugih, po sistemu djelovanja raznih religijskih dogmi. Bitnoje za napomenuti, da uvijek kada se stvara dogma, stvara seprije nje `uvod u samu dogmu` gdje se bilo kakve opasnostipo samu dogmu, unaprijed, vješto razrañenom taktikom,počinju prezentirati kao raznorazne hereze i kaopredstavljanje upravo onoga negativnog što je dovelo dostvaranja `pozitivnog`, tj. same dogme. Katolici će reći daukoliko se netko ne slaže sa njihovim učenjima, taj je heretik.Isto to reći će i sljedbenici Islama i većina religija koje suokrenute izvana prema unutra.

Nove religije (bez navodnika), takozvane `UFO / alienagenda / matrix` religije, djelovat će poput pravog opijuma zamase željne nečeg novog, šokantnog i nadasve kritički (i naprvi pogled) realno orijentiranog, što bi trebao prvo ispuniti

mase, zatim porušiti sve postojeće, da bi se nakon togaizgradilo nešto novo. Koliko mi je poznato, prva i druga fazasasvim se pristojno odigravaju prema raznim (unaprijedpredviñenim) planovima i kalupima. Treća faza, tj. izgradnjanečeg novog, nije se dogodila niti će se ikada dogoditi, svedok skupine koje drže jednu ideju na okupu, ne postanupotpuno koherentne skupine individualno osvještenihpojedinaca koji nemaju sposobnost ni tendenciju bezglavostremiti ka još jednoj revoluciji (ma koliko suptilna da onabila), već polaganim radom na sebi postat dio onoga što bise moglo nazvati tihom evolucijom, u skladu sa svojomsuštinom, te svojim unutarnjim i vanjskim bićem.

Upravo zato, apeliram na vas, koji pratite moje predavanje,da prije svega uzmete u obzir, da moj Put i moja razmisljanjane moraju niti približno predstavljat vaš Put i vašarazmišljanja, kao što moje spoznaje ne mogu biti iste kaospoznaje neke druge osobe, u toj mjeri da bi na temeljuspoznaja išli širiti `znanje`. Znanje je ono do čega se dolaziSAM, izrazitim napornim radom na sebi, strpljivošću iljubavlju prema znanju koje svaki pojedinac za sebe traži.Nekima je to strahovito teško za shvatiti i prihvatiti, dok sudrugi to znali i znaju, bez da im je itko trebao ukazati na to!

Da citiram što je kolega napisao u jednom svom pismu:`Meni osobno, Sirius A entiteti, Ari / Lavlji entiteti i pojedinianñeoski i arhanñeoski entiteti, predstavljaju prijatelje iduhovne ukazatelje na moje vlastite pogreške, te entitete sakojima dijelim dubok uzajaman odnos pun poštovanja,ljubavi i spiritualnosti, što ni malo ne znači da predstavljajusamo vodiče koji će umjesto mene proživjeti ovaj život ilispriječavati da naučim svoje lekcije.

Većina ljudi, čim spomenem svoj odnos sa višim bićima,automatski me svrstavaju pod programiranu ili ludu osobu.

Problem je u tome, da iako sasvim prihvaćam sud nekog tkoima pragmatsko / racionalna stajališta i tko jednostavno neželi prihvatiti stvari van domene materijalnog i `vidljivog`, nemogu nikako shvatiti sudove pojedinaca koji sami vjerujuchanneling zapisima nekih poznatijih izvora, dok sve osimnekolicine izvora smatraju šarlatanima, programiranima ilažovima. Takoñer, isti slijede duhovan put pun tolerancije,okrenutosti prema drugima, a ljubav smatraju nametnutimosjećajem negativnih entiteta, i to onih koje su im na pladnjuponudili pojedini, njima kredibilni izvori. Sami osjećaji, premapojedincima, samo su nepotrebna smetnja pred intelektom,koji bi, prema njima, trebao predstavljati ONO, što će nasputem naše promućurnosti i naše razboritosti (kako nekitvrde) izvući van iz svega ovoga. E sad, ljudi (valjda usljedvlastite nesigurnosti) vole glasne predvodnike pune sebe, daim pričaju što da rade i da im nameću svoja stajališta`.

Glasni pragmatici su danas u svijetu više slijeñeni od onihkoji su ili samozatajni ili jednostavno povućeni od namjera daidu naprijed `ñonom`, tj. egom (i taštinom) i da budustrahovito glasni i kad treba i kad ne treba (zapravo...nikadne treba, ali... :)). Kad uzmemo u obzir da se zadnjih godinapojavio jedan vrlo interesantan fenomen proizašao kao iznekog recepta neke stare katoličke kuhinje, a taj fenomenmogao bi se opisat kao fenomen `metafizičkogpragmatizma`, gdje usvojeni postulati predstavljaju pravemale aksiome u koje ostali ne bi trebali dvojiti, da u očima`gurua` ne ispadnu smiješni i glupi. Ili programirani imanipulirani. Sve je to, kažem, lukavo osmišljeno, ali previšeplitko za pojedinca koji ima sposobnost `uključiti mozak`barem na brojku 1, tj. uključiti upravo onu razboritost (koju`gurui` malo pogrešno interpretiraju) da shvate da upravosvojim `naivnim`, `nerazboritim`, `programiranim` i`manipuliranim` pristupom, ostaju na pravom putu dasačuvaju vlastiti integritet. I zdrav razum."

* * *

Prisjećao se jasnih djelova razgovora od prije pola sata.

"Profesore, nemojte biti naivni i misliti da sve ovo o čemugovorite, što proučavate, podučavate i čak i mislite", rekla jeFarhida, "nije promatrano i praćeno od mnogih strana, odkojih vam neke žele dobro, malo više njih niti dobro niti zlo,dok vam velika većina njih želi zlo."

"Ali, u tom slučaju", prisjećao se svojih riječi, "ja bi većodavno trebao biti pod zemljom".

"Zašto?", upitala je. "Sve dok ste im samo reklama u kojuće ionako malobrojni povjerovati, dok će većina već nakonpredavanja odmahnuti rukom i uhvatiti se nečeg drugog, viniste opasni po njih. Uostalom", nastavi, "njima su od vassamog, interesantniji vaši potencijalni sljedbenici, koji bi uživotu mogli početi raditi malo praktičnije stvari od samihpredavanja i ukazivanja na neke stvari."

"Da, to je logično", Zahr se složio. "Za koga točno radiš?",upita.

"To vam ne mogu reči ni u ludilu", Farhida se nasmije, "alivam mogu reći da sam imala sreću da naletim na one kojirade za dobru stranu."

"I `regrutirali` su vas zbog vaših mentalnih sposobnosti?",upita, kao da u glavi slaže slagalicu u kojoj su se ionako svidjelovi i više nego dobro poklapali.

"Da", reče Farhida. "Odabrali su one meñu nama, koji susvoj dar ili otkrili pa ga nikad nisu ni pomislili zloupotrebljavatili ga nisu otkrili ali su po prirodi okrenuti prema Svjetlu."

"Koliko frakcija postoji? ", prisjećao se svog pitanja. "Tri iliviše?"

Farhida se počela smijati. "Profesore", reče u smijehu,"postoji ih na tisuće...Na desetine tisuća!"

* * *

"Jel tebi dobro?", upita Simona nakon što je vrtoglavicaprošla.

Simon ga je nijemo promatrao. Bio je sagnut i držao jeruke na koljenima. "Dobro mi je", odgovori.

"Što se to, pobogu, dogodilo", upita Leon.

Kako je automobil prošao, tako su se istovremeno i jedani drugi u čudu pogledali. Leon je imao osjećaj da su mu senoge stopile sa pločnikom. U glavi mu se strahovitozavrtjelo. Vrtoglavica je bila popraćena jednoličnimpiskutavim zvukom. Po Simonovom izrazu lica mogao jezaključiti da je zbunjen kao i on, ali mogao je primijetiti jednudrugu stvar. Simon je bio ljut.

"Nikad ovako nešto nisam doživio", reče Simon gledajućiu smjeru u kojem je Pontiac prošao prije nepune dvijeminute. "Što si točno osjetio?", okrene se upitno premaLeonu.

"Vrtoglavicu", odgovori Leon. "I imao sam osjećaj kao daću se svaki čas stropoštati na pločnik i spojiti sa asfaltom."

"Onda smo obojica osjetili isto", zaključi Simon pljunuvšina pod. "Po svemu sudeći, reklo bi se da nas je netko ilimalo žešće skenirao ili napao sa energijom. Ili oboje."

"Tako izgleda kada te netko skenira i napadne saenergijom?", upita zbunjeno, gledajući Simona.

"Koliko sam uspio pohvatati iz priča ljudi po raznimforumima i blogovima, koji su pisali o svojim iskustvima,reklo bi se da tako izgleda", Simon napravi malu stanku, "ilijedno ili drugo. Ili oboje istovremeno."

Ostatak ulice prohodali su u tišini, zadubljeni u vlastitemisli. "Napadi energijama...skenovi...", Leon pomislizbunjeno, "zašto bi se takvo nešto trebalo dogañati namadvojici?"

"Možda zato što je odbrojavanje počelo", odgovori muglas u glavi.

"Kakvo odbrojavanje", upita u sebi.

"Veliko finale", odgovori glas. "Veliko finale. Grandiozno.U kome su uloge već podijeljene. U kom svatko počinje igratiulogu koju je odabrao. Ulogu, koja mu je namijenjena."

Leon se trgne. "Za boga miloga", pomisli, "počeo samvoditi monolog u glavi. Još ću početi i pričati sa sobom naglas."

I. TIHA (r)EVOLUCIJA

"Već u samom uvodu o virtualnim `guruima` i njihovimsljedbenicima koji smatraju da je Znanje `zbir informacija -koje dolazi od gurua ili gurua od gurua`, ostavio sam mnogoslobodnog prostora za rezoniranje i sagledavanjesegmenata danas strahovito teške problematike, gdjepojedinci, sa nešto malo prikupljenih informacija, osnivajurazne grupe (virtualne ili stvarne ), ne bi li što višenovopečenih `istraživatelja istine` privabili putem informacijaili tzv. `stranačkog programa` koji nude, da se pojedinac našto brži način uhvati informacija, čiju suštinu obično zaobilaziusljed brzopletosti i vlastite nediscipline, da bi odmahpreskočio nebrojeno mnogo stepenica i uhvatio serezimiranja i konkluzija samog virtualnog ili stvarnog `gurua`.

Na taj način, vrlo lagano se može primjetiti da pojedincitoliko kopiraju `guruov` način razmišljanja da u svojimizjavama i komentarima trude što vjernije prekopirati`guruove` stavove, poštapalice, eufemizme te ostalekarakteristike svog idola. Idolopoklonstvo u većini slučajevadovodi do čistog stavljanja razuma na nulu, zatvaranjaintelektualnog centra i puštanja emotivnog centra da padnepod dominaciju ego centra, koji ne dozvoljava da se pritajeniintelektualni centar u službi druge osobe (u ovom slučaju`gurua`) na niti jedan način `uzurpirava` i narušava `sklad`emocija i ega.

U tom stanju, nazovimo ga stanjem `isključenosti uma`,osoba na vlo impulzivan i afektivan način zauzima stajalištagrupe i voñe grupe i slijedeći ustaljeni ljudski impuls

kolektivne nesvijesti, u okrilju grupe (pod okriljem koje inajgluplji argument i najbizarnija izjava mogu zazvučatismisleno ili čak poput aksioma), zavezanih očiju slijediglasove drugih na `putu` prema `oslobañanju` sebe. Odčega? Od onoga što će u hodu, zavezanih očiju, čuti odpredvodnika (`gurua`) ili nekog drugog iz grupe, tko moždajasnije čuje pa prenese dalje.

Ako `guru` pritom kaže da se ne smije meditirati, onda sene smije meditirati. Ako `guru` kaže da je netko `nesposobansa shvati značenje puta`, onda je taj `nesposoban da shvatiznačenje puta`. Ako `guru` kaže da se mora stajati na jednojnozi, onda se mora stajati na jednoj nozi. Ako `guru` kaže daje `X`plav, `Y`žut, `Z` crven a `U `neprijatelj, onda je to tako io tome se ne raspravlja...Niti ne razmišlja...Niti ne pomišljana razmišljanje. Ako `guru` kaže da se mora meditirati pocijele dane, onda se mora meditirati po cijele dane. Usvakom slučaju, radi se upravo onako kako `guru` kaže."

Bilo je dovoljno da samo pogleda Farhidu, da bi se istitren, poput filma, kadrovi njihova razgovora počeli ponovnoodigravati pred njegovim očima.

* * *

"Što svi oni zapravo žele od nas", upita Farhidu. "Žele livladati nama? Žele li novi svjetski poredak?", gledao ju jeupitnim pogledom.

"Žele ono sto ustvari želi svatko koji se nañe u poziciji daima utjecaj na barem jednog čovjeka, a taj utjecaj koristisamo da bi od čovjeka imao bilo kakve koristi, a to jekontrola. Sve stvari na ovom svijetu oduvijek su funkcionirale

na način da se kontrolira većina, koja će slijepo slijediti svezakone koje će im nametnuti bilo kakav aparat, koji bi želionad njom imati kontrolu", reče Farhida, šćućurena natrosjedu, držeći objema rukama šalicu kave, polaganootpijajući gutljaj.

"Jesu li vanzemaljci na bilo koji način povezani sa time",upita, ne gledajući Farhidu već prateći pogledom linijunebeskog svoda kroz prozor.

"Vodite li vi svoja predavanja na temelju bajki ili na temeljustvarnih pretpostavki?!", upita ga Farhida nimalo sarkastično,sa upitnom mirnoćom u tonu, koja je naglašavalakomponentu strogosti.

Zahr nije imao što za odgovoriti na ovu retoriku.

* * *

"Odakle oni znaju tko sam?", Leon upita šaljući mentalnuporuku. Ležao je na ležaju u maloj sobi, u koju ga je prijenepunih sat vremena uveo Avrilov pomoćnik. Nije se trudioprovjeriti, mogu li se vrata otvoriti ili su ga jednostavnozaključali u sobu. Šta god napravili, njemu se trenutno nijedalo ustajati. Pričekat će kada ga pritisne nužda. U prostorijije bilo pomalo vruće, što ga je istinski iznenadilo, obzirom nato da je na 300 metara dubine ipak očekivao hladniju iugodniju klimu. Spuštajući se u podzemlje, uspio je nabrojatioko stotinjak prividnih katova. Ukoliko ga osjećaj za dubinu iza vertikalnu distancu nije varao, kada je u sebi sekundepredočavao metrima pri odreñenoj brzini. Bilo da jeizračunao približno točno ili sasvim površno, činjenica jeostajala ista - nalazio se na velikoj dubini u unutrašnjosti

zemlje, u nekoj futurističkoj bazi o kakvima je čitao u žutojštampi i po raznoraznim internet stranicama.

"Znaju jer su njihovi izvori procjenili da trebaju znati",odgovor u obliku povratne mentalne poruke bio je kratak ijasan. Odgovor, koji je, kao i uvijek, pogañao u samu bitstvari.

"Mogu li mi te informacije na bilo koji način naštetiti", upitagledajući prozirnu svjetleću siluetu ispred sebe. Gledao je uobličje i osjetio onu sigurnost i mirnoću kakvu je osjetio svakiput kada se našao u Xeronovoj blizini ili u blizini nekogdrugog Sibiana. Nije bio siguran nalazi li se Xeron isprednjega ili ga promatra kroz "vrata" koja prikazuju neku drugudimenziju. Ili oboje.

"Ne i oboje", misao mu se u glavi jasno iskristalizirala.

"Ha?", upita u sebi.

"Te informacije ne mogu ti naštetiti preko tih ljudi. Oboje jeodgovor na drugo pitanje."

Već je pomalo bio zaboravio da Xeron ima uvid u svakunjegovu misao. Pomisli kako je Arvil prema njemu bio i višenego korektan, objasnivši mu do najsitnijih detalja na kojinačin djeluje manipulacija i na kakve sve načine nesvjesnesluge raznih "vladajućih frakcija", nastoje "utihnuti" one kojisu počeli čeprkati po površini ledenog brijega spletki, laži,podvala, iluzija te potmule vladavine, koja po hijerarhijskojstrukturi djeluje nekoliko desetaka tisuća godina, još odrazdoblja kada je crno svećenstvo i crno bratstvo iz sjene,zavladalo u drugom periodu civilizacije Atlantisa.

"Jednima će ovo zvučati poput najbizarnije fikcije, dok će

drugima nalikovati na paranoju u njenom najboljem izdanju",prisjećao se Arvilovih riječi.

"Svi niži i srednji entiteti, koji na razne načine imaju sferevlastitih interesa proširene na razne dijelove višeg fizikalnogpodručja - pa tako i samu Zemlju na tom nivou postojanja -učinit će sve, samo da se rat za kontrolu nastavi. Onipolicajci od kojih smo te izvukli, razni bankovni, burzovnimešetari, inžinjeri, raketni stručnjaci, tajkuni, kraljevskeporodice, radnička klasa, bogati, siromašni, prodavači,grañani, seljaci i svi ostali slojevi i staleži društva, uodreñenoj su mjeri demonizirani i služe kao instrumentraznim rebdivskim, grepskim, rogulskim, majmunolikim,insektoidnim i još kojekakvim zlim frakcijama vanzemaljskihentiteta koji se nalaze u vladavini sjene, voñeni nevidljivimnitima raznih nižih, viših i visokih demonskih kasti. Teško damožeš zamisliti bilo koji zemaljski animalni ili plantoidnientitet, a da već ne postoji u Univerzumu, na nižem ili višemstupnju svijesti od ljudi koji nastanjuju Zemlju, pa bili oni nanajnižem ili najvišem podstupnju odreñenog rasponasvjesnosti."

"Znači, ona priča sa `bogomoljkama`, koje ljudskoj djecikidaju ruke i ostale djelove tijela i proždiru tu djecu dok sujoš živa, mogla bi biti istinita?", Leon se prisjetio daljnjekonverzacije i svog pitanja.

"U toj dimenziji, a mislim da znam na koju dimenziju točnomisliš, ljudi su po stupnju svijesti nalik kokošima u ovojdimenziji i služe drugim bićima kao hrana. Bogomoljke u tojdimenziji imaju svijest nešto manju od ljudi u ovoj dimenziji."

Nije htio na glas komentirati, ali većina Arvilovih odgovorau odreñenoj se mjeri podudarala sa svime što mu je Xeronispričao do tada putem mentalnih kontakata. Arvil mu je

ispričao da je manipulacija tame, još u Atlantidi otišlapredaleko i da je znanje iz stoljeća u stoljeće postajalo svebanaliziranije. Muška energija postala je s vremenom samoutjelovljenje barbarizma i dominacije, dok je ženska energijapostala samo sinonim za prepredenu promućurnost i zapronalaženje adekvatnog habitata. Leon se složio saArvilovom teorijom, da žene imaju duboko uprogramiraneprogramske kodove za nastavak vrste i da će učiniti sve,samo da podignu svoje potomke. Pod svaku cijenu.Ponekad svjesno. Pretežno nesvjesno. Upravo su takvimentalni / misaoni i emotivni programi distorzije primarnihenergija u muškom i ženskom umu, duhu i tijelu, utjecali na"Luciferov Pad", tj. Pad Čovjeka u čistu sferu materijalnog,zarobivši ga na granici izmeñu stupnja svijesti nižeg od onogna kojem bi čovjek trebao egzistirati, i onog, višeg stupnja,sa kojeg je "pao".

Jednostavno, banalizacija i nedostatak poimanjakreativnosti, doveli su do košmara u kojemu se ljudski rodtrenutno nalazi. Takav zatvor, znao je i sam, "vidljiv" je samomentalnim i osjećajnim "čulima". "Vidljiv" je - intuicijom.Jedino mislima i osjećajima možemo nazrijeti i pokidatiokove i rešetke koje nas drže udaljene od one, prave -slobode.

No… i on je prema Arvilu bio potpuno korektan. Ispričaomu je sve o energetskim napadima koji su bili vršeni nanjega. Ispričao mu je i o napadima magijom te raznim crnim isivim frekvencijama. Ispričao mu je i o napadu demona, kojiga slijedi kroz inkarnacije. Ispričao mu je i kako je, na višenačina, u vizijama, putem mentalnih kontakata, kao i sasvimsporadičnim putevima, saznao tko je nositelj toga drevnogdemona u fizičkoj realnosti. Morao je odigrati na kartuneprijatelja i napasti energijom sve pokretne ciljeve koji sumu se našli u blizini, koji su ili smrdjeli ili nisu niti smrdjeli niti

mirisali. Nakon toga, svi kontakti sa osobama koje su na bilokoji način bile povezane sa ovim demonom - a kojima taštinanije dozvoljavala da makar i naslute svoje sužanjstvo, dok imje percepcija bila toliko sputana i sužena da je višenalikovala kolektivnoj projekciji, reflektiranoj putevimavlastite iluzije i osjećaja nadmoći, kao i nečeg "enormnovelikog", postignutog tokom "godina napredovanja isakupljanja `Univerzalnoga Znanja`", usljed zabrinjavajućegnedostatka da se pojme stvari koje se nalaze na samoj"prvoj stepenici" - bili su prekinuti.

Mambo, njegov virtualni "prijatelj", je u to vrijeme dobroznao što se dogaña, a kojeg je vlastita taština spriječavalada mu otvoreno kaže u kakvoj se opasnosti nalazi. Kasnije,shvativši da je i Mambo samo pijun jednog virtualnog gurua,koji se bavi crnom magijom i ima ulogu kontrolora jednecijele virtualne zajednice i jak "paukoliko ljepljiv" utjecaj nanekoliko drugih virtualnih zajednica, prekinuo je svakikontakt i doticaj sa bizarnim "bijelo / crnim bratstvom", kakoje nazvao tu nejasnu virtualnu zajednicu "energijskiheksperimentatora", koje veže jedino vlastita taština iegoizam, a od kojih se većina nikada neće ni sresti u životu.Kako niti jedno sa drugim, tako niti jedno sa zdravimrazumom.

Pričao mu je o Vulfiju, tom pijunu koji je, ni kriv ni dužan,upao u ovu mrežu crnila i astralnih prevrata, na temelju svojepsihopatske ličnosti, postao podoban da posluži kao"aerodrom" za svakojake astralne entitete negativneorijentacije, od onih gotovo bezazlenih pa do onih, koji kaoda su izašli iz kotla samog Molocha. Kada je prvi putanapadnut magijom i kada su Sibius Anar bića odgovorila nataj napad velikom aktivacijom Svjetlosti i vlastitomtehnologijom izvukli tamu iz njegove duše, vidio je u vizijidvije osobe. Vidio je ženu koja na njega iz svojih usta šalje

vatrene lopte zlatnoga sjaja. Druga osoba u viziji bio je Vulfi.Ta žena, po njemu vještica, koristila je Vulfija kao pokretnukonzolu za napad na njega. Ipak, gledajući sada na sve tedogañaje, uvidio je da mu u to vrijeme glavni neprijatelji nisubili ni Vulfi, ni "manipulatorka male virtualne zajednice", većnjegovo vlastito neznanje.

Biće iza te, kako ju je on volio nazivati, vještice, pratilo gaje kroz inkarnacije. On se samo trebao povezati sa njom. Aona ga je trebala samo držati kao kap vode na dlanu,davajući mu sa jedne strane uvid u "nezamislive tajnesputane vlastitom sujetom" a po drugoj strani se hranitinjegovim duhom i kradući mu energiju. Sve bi tako vjerojatnoispalo, da se kotač sudbine zvan "viša simultana postojanjakoja čuvaju vlastitog `poslanika` i više od kapi vode nadlanu", nije umiješao i spriječio daljnje taloženje zla u njemu idemonizaciju njegova duha, uma i bića, koja bi svakimtrenutkom sve više povećavala mogućnost da nikada u sebine utjelovi energiju visokog astralnog entiteta / kralja, na čijisam spomen njegova imena, nastaju nemirna komešanja uredovima demona, demonskih drakoida, crnih zmajeva,transparenata i ostalih astralnih - po gnostici - testiratelja /ispitivača - po njemu - izroda Svjetlosti i Ljubavi, te na žalost,onih pravih vladara iz sjene koji vladaju Zemljom u trećemdenzitetu. Bio on povezan sa nekim i otvoren prema nekomu "stvarnosti" ili u virtualnom svijetu, nije bilo ni toliko važno.

Manipulacija te bilo kakva uzurpacija energije može bitiuspješna u oba slučaja, pošto se izvor manipulacije nenalazi u ovoj našoj stvarnosti, koja je u samom izvorustvarna poput one virtualne, već se nalazi na visokomastralnim ravninama, na "Divljem zapadu" astrala, kojimaova naša fizikalna ravnina predstavlja samo prašnjavo tlopod nogama, po kojem se gazi u čizmama sa mamuzama,po kojem se pljuje i vrši mala i velika nužda. Pitanje je

vremena kada će "stanovnici u prašnjavom tlu" to početishvaćati. Njemu su o tome govorili Sibius Anar entiteti.Govorio mu je vlastiti Kompjutor njegovog Uma. Odgovori opravoj prirodi te žene, po njemu vještice, stizali su sarazličitih strana. Čak ga je i ona mala - ne može joj se sjetitinadimka - upozorila putem Simona, doduše na vrlo suptilannačin, neka se makne od vještice i neka shvati da morauvijek pogledati prema onoj strani od koje najmanje očekujeda mu doleti "nož u leña".

Leon je po pitanju ljudskih odnosa znao biti, nije mu tonikada bilo teško priznati, ponekad vrlo, vrlo naivan. Čim bimu netko posvetio i najmanju požnju, otvarao bi se poputcvijeta, često ostavljajući u sebi samo one najnužnije tajne i`aseve u rukavu`. To ga je često u životu znalo koštati. Uslučaju, kako ju je on nazivao, vještice i, "pokretne sonde zaprivlačenje negativnih entiteta" u obličju njegova poznanikaVulfija, koštalo ga je možda i do te mjere, da je u jednomtrenu pomislio da će mu život završiti na podu Simonovesobe, u prisustvu zgranute Sane te, naravno, uznemirenogSimona. U tom, jednom trenu, pomislio je da će mu svakiudisaj biti onaj - zadnji.

Pričao je Arvilu i o tome, kako je nakon Vulfijevog pozivana kratku šetnju i slušanja o tome kako bi njih dvojica ustvarimogli postati bolji poznanici, barem što se tiče sfera interesaza proučavanjem mističnog i nadnaravnog, njegovogpolaganog skidanja vlastitog štita opreza, za kojega mu jeintuicija "savjetovala" neka ga ne skida, te potpunogotvaranja sugovorniku po pitanju povjerenja, uslijedio osjećajda nešto "jednostavno nije u redu", popraćen gušenjem,malaksalošću i nećim odvratnim, crnim, zlim i paranoičnimšto mu je zaposjelo um, ukočilo cijelo tijelo i pokušalo muzarobiti dušu - kao što bi čovjek u ruku uhvatio leptira - ne bili tom energijom smrti, hladnoće, straha, crnila i paranoje,

nešto iz njega vuklo enormne količine energije. Ležeći napodu, osjećao se poput nekog teškog ranjenika, iz kojegaistječe i posljednja kap krvi. Pričao je Arvilu i o tome, kako je,čim je naslutio - a kasnije duboko u sebi i na vlastitoj kožiosjetio da nešto sa njime definitivno nije u redu i da sepočelo odvijati nešto što je zlije od svih zala sa kojima se uživotu susreo - rekao Vulfiju neka ga istog trena odvezenatrag do grada.

Nakon što je nekoliko minuta mučki podnašao Vulfijevonepovezano ponašanje, koje se protezalo u rasponu odstraha i konstantnih upita za njegovo stanje, pa do bizarnoginzistiranja na nastavku pričanja o nezavršenoj temi - što senjemu u tom trenutku učinilo i više nego suludim, navodećiga na zaključak da sa psihom njegova poznanika neštoduboko ne štima - počeo je polagano dizati oko sebe zaštitei vraćati energiju izvoru koji ga je napadao. Prekasno. Sadaje to znao. Izvor, demon koji mu se doslovno obavio okonjega i pripio se na sve njegove energetske centre, isisavaomu je, poput nekog velikog pauka koji siše životne sokove izslijepljene i omamljene muhe, svu energiju iz tijela. Kada je,oslabljen, u napadu golog straha i istinske panike, istrčao izautomobila koji se zaustavio kod Simonove zgrade,primijetio je tiho kretanje crnog sportskog automobila poredsebe - istog onog Pontiaca kakvog su on i Simon, pa čak injegov brat, viñali u nekoliko navrata, kako ih prati nasigurnoj distanci, uvijek kada bi nešto pokušavalo uzurpiratnjegovu energiju (naravno, nikada kao te večeri). Kasnije ćesaznati da su u njemu bili Arvilovi ljudi, imavši sa sobomskenera koji je odbijao mentalne napade još nekoliko strana,koje su se priključile napadu demonskog entiteta. Kasnije ćesaznati da skener nije bio ljudsko biće.

Kada je, sav izgubljen - osjećajući kao da je istovremenodobio temperaturu 41 i kao da je netko u njega ulio tekući

metal, sa golim užasom u srcu, tamom u duši te ledenimzagrljajem smrti u umu i tijelu - doteturao do vrata Simonovastana, istog je trena učinio ono čemu se opirao cijelimputem. Posrnuo je istoga trena i srušio se na pod, urlajući odbola i nemoći, zapomažući iz sveg glasa, slušajući Saninevriskove, Simonovo urlanje te bratovo zapomaganje. Bol,nepokretnost i paranoja ispunili su ga cijelog. Nakon što jesvaki udah postao sve kraći i nakon što je potpuno prestaodisati, tonući u ništavilo, začuje prvo tihi, a zatim mnogojasniji glas u sebi, kako mu glasno govori neka ga uhvate zaruke, naprave krug i viknu četiri puta kako `Ljubav PobjeñujeSve`...

"Lju...lju..baaAAAAAAAv", sricao je na podu, bez zraka,dišući "na škrge", "pobije....ñu...je...SVEEE", osjećajući nekunovu snagu u sebi, ustao je sa poda te zaurlao zadnji diorečenice.

"PONOVITE TOOO", zaurla hvatajući ih za ruke. Nakonšto su njih četvoro napravili krug i viknuli isto četiri puta, i jošjednom, peti put, tek toliko da budu sigurni da stvarnoosjećaju - SVI, a ne samo on, kako jedna nova, čista iprodorna energija počinje ispunjavati prostoriju, a ponajvišenjega, čisteći mu dišne puteve, srce, dušu i um. Srce, koje jena podu udaralo možda sa nekoliko udaraca u minuti, sadaje počelo divljački udarati poput duplog basa nekoghimničnog power metal benda. Vrtjelo mu se u glavi i imao jeosjećaj da će istog trena pasti na pod i izletjeti van iz tijela,kao one noći na ranču, u šumi pored rijeke. No, znao je,znao je da više nije u nikakvoj opasnosti.

Znao je takoñer i što mu je prvo za činiti. Gledajuću ustrop, koji je istovremeno postao neka nevjerojatno udaljenatočka u Univerzumu, odasla snop zlatne energije iz svogsrčanog centra. Simultano, iz iste točke, u njegov srčani

centar uñe vrh beskonačno duge, blješteće bijele sjajnezrake, koja je ulazila u njega paralelno za zlatnom, koja jeizlazila iz njega. Znao je dvije stvari. Prva je bila da je bioprvo ljudsko biće nakon dugo, dugo vremena, koje je imalosnagu i čistoću da se poveže - sa samim God Mindom,Kreatorom, Stvoriteljem, Ocem / Majkom te svojim velikimprijateljem, osjetivši onu davno zaboravljenu, a tolikopoznatu energiju - energiju Apsoluta. Pitao se samo, dok muje blaženstvo ispunjavalo svaku molekulu tijela, radeći muspokoj u duši, mir u tijelu i blagostanje u umu, kako li je tosamo mogao zaboraviti!? Druga stvar je bila, da je izvlastitog srčanog centra, iz svoje središnje čakre, upravostvorio novi Univerzum! Kroz glavu mu je prošla slikaglavnog lika iz filma Dune, kako ispušta iz srčanog centrazraku bijelog svjetla.

Nakon nekoliko trenutaka zrake nestanu. Ruke serazdvojiše i on sjedne na stolac. Disao je punim plućima,osjećajući u sebi nevjerojatnu snagu, ispunjenu kristalnimushitom i čistom euforijom. Gledao je po sobi mnoštvopridošlica, po prvi puta, te divne, visoke, svjetlosne siluete,kako se "kreću" kroz njega i kroz sve njih. Zatim uhvatizadivljene poglede svojih prijatelja. Svi su oni gledali isto,istim očima, u sfere daleke ljudskom umu i ljudskom srcu, aopet, sfere bliže njima nego što su u stvari bliži jednidrugima, u prostoru sobe, u svojim tijelima...

II. TIHA (r)EVOLUCIJA

"Do sada se pokazalo da najbolje uspjevaju egzistirati dvije

vrste `gurua`, otpornih na kišu, vjetrove, vrućinu, snijeg ihladnoću. To su `gurui` koji pretežno u svojimpropovijedanjima zagovaraju dva modela rada na sebi. Prvimodel je teoretski (teorijski), koji ne služi ničem ukolikopojedinac na temelju teorije, vlastitom intuicijom ispoznajama ne doñe do onih segmenata koji dovode dounutarnjeg znanja. Drugi model je praktični, koji opet ne služiničem, ukoliko pojedinac prije toga nije došao do spoznaja.U oba slučaja, iako teorijski u svojim `filozofijama`, obje vrste`proroka` smatraju svoja načela suštinskima isamospoznajnima, kod oba modela, sama suština i putprema samospoznaji, promašeni su za milijune svjetlosnihgodina.

Najjednostavnije stvari, od suštinske snage i važnosti,uvijek su na temelju ljudske gluposti bile zakomplicirane doneprepoznatljivosti, da bi se dalje dijelile u raznim ljudskimgrupama i frakcijama da bi se i ono neprepoznatljivozakompliciralo do još neprepoznatljivijeg, a kada su sefrakcije odreñenih stajališta počele dijeliti na još manje grupei skupine, od kojih je svaka uzela dio neprepoznatljivosti ipočela još više zakompliciravati, cijela situacija poprimila jerazmjere gologa apsurda. U tom teatru apsurda i bizarnosti,slikovito gledano, Drvo Znanja koje se poklopilo kamenimblokom od 1000 tona, na koji je nasipano brdo šljunka visinei širine nekoliko kilometara, je isto ono drvo znanja za kojese više niti ne zna da li postoji ispod kamenog bloka i brdašljunka, u potrazi za kojim se (u vlastitoj nevjerici vjerovateljau brdo ili eventualno u kameni blok), ide micati zrno po zrnošljunka, od kojih svako zrno predstavlja jednu ispraznuteoriju a svaka vreća sljunka jednu ispraznu grupaciju / školu/ sektu koja `traga` za `iskonskim znanjem`.

U mnogim drevnim doktrinama koje su u sebi zadržaledjelove istinskog Znanja, nalaze se `ključevi` za

otključavanje manjih, pa sve većih i većih vrata, koja vode odnajmanjih prostorija do dvoranetina spoznaja i znanjaproistaklih od samog Izvora.

U gnostici se kaze da je Put Transfiguracije, tj. konačnogbuñenja, Put, gdje Sophia (Božanski Duh) ruši sve barijerena putu prema Logosu (Božanski Um). U raznim duhovnimdisciplinama gdje se radi sa energijama, kaže se da jeBuñenje (Transfiguracija) primanje u sebe velikih količinaenergije, koja budi, pročišćava i traži Put prema sjedinjenjučovjeka sa Kosmosom, nakon što je čovjek u sebi uspiobalansirati energiju zemlje sa kozmičkom energijom.

Pri tome, najobuhvatniji oblik energije koju možemo primitiu sebe, naziva se Prana, dok se najobuhvatniji inajuniverzalniji oblik Prane naziva Kundalini. Samo buñenjekundalini energije u sebi u prevelikim količinama, vanpočetka zakoračivanja na Put Transfiguracije ili u stanjeShaumbre (silaska s Kotača Karme), znači slabljenje vitalnihfunkcija, nesposobnost fizičkog tijela da podnese enormnekoličine energije, razne mentalne i fizičke poremećaje aponekad i smrt fizičkog / planetarnog tijela. Upravo zbogtoga mnogi drevni izvori upozoravaju na opasnosti koje semogu dogoditi ukoliko osoba nepripremljena želi otvaratikanale za prijem kundalini energije, bez da ima imalo pojma ipredznanja o Putu Transfiguracije / Shaumbre.

Sama namjera, pri tome, da se nešto prakticira da birezultat nahranio sam ego, dovodi do svih onih negativnihsimptoma koje sam naveo. Sve, ali SVE ide preko srčanogcentra / srčane čakre, za čije otvaranje većina treba proćiinkarnacije i inkarnacije, ogroman put sticanja Znanja /Spoznaja, odbacivanje ega u samoj suštini i izgrañivanjeiskrene namjere koja vodi do iskrenog djelovanja putemempatije do Univerzalnog Sklada, Harmonije i sjedinjenja sa

Božanskim u sebi. Nakon dužeg djelovanja viših frekvencijana njega, čovjek počinje osjećati, percipirati i doživljavatistvari onakvima kakve one u stvarnosti jesu. Govorim,naravno, o odreñenom senzibilitetu.

Suština svega je življenje vlastitog života i življenje premaUniverzalnim / Božanskim zakonima. Tisućljetnomiskrivljenom logikom i percepcijom ljudi su jednostavno došliu ćorsokak (slijepu ulicu) misli, osjećaja, namjera idjelovanja. Stvar je vrlo jednostavna; ljudi ne žive Život, većse igraju Života!!! U toj, često zlonamjernoj i regresivnoj igri,prepunoj bizarnosti i stvari van svake pameti, lišene zdravograzuma, kolektivna projekcija negativnih utjecaja kojisveprožimajuće djeluju na ljudsku psihu, ljudski Duh i ljudskotijelo, stvara u bilo kom pogledu najveći zatvor od svihzatvora ikad viñenih.

Zatvor bez boje, okusa, mirisa, vidljivih rešetaka, kojipostepeno guši ljudsku svjesnost i ljudski duh i pretvaračovjeka u robota ili svojevrsnog zombija, koji, zamijenivšiigranje života za stvaran život, neminovno prenaša značajkevlastitog zatvora na svoju okolinu i svoje potomke. Na tajnačin, tisućljetni, od raspada Atlantide djelujući ćorsokakljudske svjesnosti, spoznaja, zapažanja i očitovanja, putemkolektivnog nesvjesnog, nudi samo blijedu preslikuzamagljenih asocijacija, koje u skladu sa izvitoperenomlogikom, djeluju na čovjeka da gleda na stvari potpuno vankonteksta stvarnosti i da kojim god putem krene, čak imalobrojni pojedinci koji se žele `probuditi`, biva `vraćen` naistu polazišnu točku sa kojom kao da je povezan jo-joelastičnom gumom.

Na taj način većina, uključujući raznorazne sljedbenikepojedinih sekti, proroka ili ideja, iluzornim iskustvima i`lekcijama`, grade vlastiti mozaik unutar predviñenih

obrazaca vlastitih slabosti i unutar holograma vlastiteiracionalnosti, koja nije samo dio čovjekove `percepcije`stvarnosti, već nešto mnogo dublje i sakrivenije od pukogpronalaženja na temelju dviju pročitanih knjiga, nekolikomeditativnih tehnika, raznoraznih instant tehnika za buñenjeili fanatičnog slijeñenja ideja starijih i novih `proroka`. Jo-josa kojim smo povezani elastičnom gumom, leži u namasamima. Ne leži u nikakvim vanzemaljcima koji `namkontroliraju misli`, nikakvim demonima koji nas obmanjuju inikakvim ljudima `sa dušom` ili `bez duše` koji naspokušavaju kočiti ili manipulirati. Svi oni mogu natezatilastiku ili elastičnu gumu, ali naš smjer kretanja prvobitno jeuvjetovan svjesnosti - da postoji guma i da postoji jo-jo.

Tek u tom stadiju, potpune svjesnosti o vlastitimograničenjima, višegodišnjim radom, koji može potrajati idesetke života kroz mnoštvo inkarnacija, potrebno jepolagano otpuštati lastiku i udaljavat se od jo-jo-a.

PET: Unija

Kada se prvi puta povezao sa Sibius Anar bićima, Leon jeuletio u nekakav tunel, crvotočinu, beskonačno dug hodnik,nalik na onaj u filmu Kontakt. Vorteks koji mu se otvorio napodručju trećeg oka, spajao je njegov um sa beskonačnoudaljenim dimenzijama, galaksijama, svjetovima iuniverzumima, kroz koje je putovao nevjerojatno velikimbrzinama. Udar energije bio je ogroman. Nikakve zaštite inikakva uzemljenja u ovom slučaju nisu pomagala. Kada jeizjurio van iz kuće, nakon što se počeo tresti kao da je stavio

golu ruku na strujni vodič, hodao je kilometrima u stanjutransa, boreći se da zadrži prisebnost i ostane u vlastitomtijelu, a i da se istovremeno ne razleti u beskonačno mnogodijelova; vidio je sebe, obrijane glave, spojenog na njemupotpuno nepoznate ureñaje. Imao je drugo ime i odgovaraoje sebi na mnoga postavljena pitanja te večeri. Epifiza mu jepotpuno bila spojena sa Kosmosom. Leon u to vrijeme nijeznao da epifiza u stvari predstavlja "Kosmos u malom",srčana čakra - unutrašnje Sunce / Apsolut, dok korijenska idio sakralne čakre predstavljaju Zemlju i njenu površinu.

Kada su mu Sibiani, na njegovu zamolbu, poslali simbol zadirektniji mentalni kontakt, nije bio ni približno svjestan da jedobio na poklon i na raspolaganje, upravo onaj simbol kojiće odvesti dio čovječanstva u novo doba, zlatno doba, petudimenziju ili takozvani, četvrti denzitet. Fazni pomak bio jeindividualni ulazak u četvrtu dimenziju. Konačan Pomak bioje kolektivni ulazak u petu. Naravno, kolektivni ulazak svihonih koji su "zakoračili" u četvrtu.

Taj simbol, simbol Unije, Ujedinjenja, Promjene, bio jeodaslan po čitavoj planeti. Bizarno je bilo to, što skoro panitko, nije imao ni najmanjeg pojma što taj simbol u stvaripredstavlja. Postojala je samo tužna činjenica da su ga i onimalobrojni, koji su približno shvatili njegovu Univerzalnuveličinu i snagu, počeli svojatati za svoja udruženja, sekte ikultove, banalizirajući (kako tipično za to doba) i ono malotoga što je bila prava umjetnost da se izbanalizira, usredsvoje očitosti.

U ono vrijeme, Leon je bio samo polusvjestan masovnehipnotiziranosti ljudi, pa čak i onih koji su sebe smatrali"probuñenim predvodnicima drugih", ma što da to svepredstavljalo i značilo u to suludo doba. Ksander je, zarazliku od Leona, bio u potpunosti svjestan svega što se

dogañalo na kraju toga razdoblja, imajući uvid u sve iz "ptičjeperspektive". Da li su tome pomogli svadnevni izleti saXeronom na Piramide na kraju Univerzuma ili možda posjetGradu - Stablu u obliku slova V, van vremena i prostora,izmeñu nekoliko Univerzuma - nije bio siguran. Vjerojatno ijedno i drugo. U to doba, svi su smatrali da raspolažupotpunim i bezuvjetnim pravom na istinu. Predvodnici raznihfrakcija, lukavo su i mudro postavljeni da zbunjuju i onemalobrojne, koji su, pretežno na inkarnativnom nivou visokeosvještenosti i empatijske rezonancije, bili dobri kandidati dasa što više znanja i "vještina", zakorače kroz manja, ali teškoprolazna, vrata Faznog te kroz grandiozne kapije KonačnogPomaka. Sada je znao da su deisti toga vremena bili upravu. Apsolut se nije neprestano miješao u živote svojihkreacija.

Na kraju, ionako sve doñe na svoje. Oni koji su bili naodreñene načine spremni suočiti se sa nadolazećimpromjenama i koji su ujedno bili kandidati za prihvaćanjenove frekvencije i rada sa novim vrstama energija, uspjeli suna poprilično bezbolne načine proći kroz transfer. Naravno,ništa se nikada, pa ni najmanja promjena na bolje, nijemijenjalo potpuno bezbolno, poput, recimo, spoznaje, da jejedina osoba koju je netko istinski volio, bila u stvari jedinaosoba koja je nekog istinski ostavila.. Bol je bila ona glavnapoveznica sa fizikalnim, na tjelesnom nivou. Strah je bio,naravno, inačica i vjesnik boli, koji je dolazio iz viših ravnina.Svi ostali, uključujući one gomile "probuñenih samozvanihavatara", napravili su korak u novi Univerzum, ali naravno,Univerzum trećeg denziteta, gdje će se povijest vjerojatnostvarati na drugačiji način, gdje politika donjih astralnihravnina možda neće utjecati na čovječanstvo u toj mjeri kaona početku prošlog Kruga / Ciklusa i gdje dominacija nadnjime neće biti snažna kao u predhodnom Univerzumutrećega denziteta. Prepreka će naravno, morati biti, ali u

kojoj mjeri i na kakav način (ili načine), to nije mogao znati nion, ni bilo koji od radnika na platformi ili radnika duž cijeleGranice. Nije im bilo dopušteno da znaju, dok evolucija udonjim ravninama ne doñe do odgovarajućeg stupnja.Ionako su potencijalne "budućnosti" mogla "vidjeti" samovisoka astralna bića.

* * *

"Glavno da se sve odigralo onako kako treba", Arvil seushodao po prostoriji gore-dolje.

Hala za sastanke bila je prazna. Samo je nekoliko prisutnihentiteta zauzimalo omanji dio velikog prostora.

Crna kovrčava djevojka, zavaljena u udobnom stolcu,progovori:

"Sa Zahrom je proteklo sve u najboljem redu. Objasnilasam mu u poruci koju sam mu ostavila na kompjutoru, jošneke stvari koje bi on trebao znati, zbog njegove vlastitezaštite i adekvatne pripreme za ono što će se dogañatislijedećih mjeseci."

"U to ne možemo biti sigurni", reče Aloin, Arvilov pomagač,koji se oslobodio ljudskog obličja čim je ušao u halu.

"Aloine, po običaju si težak kao i uvijek", prozbori svijetlabrineta koja je sjedila pored Arvilova pomagača, okrenuvšise sada prema Arvilu i dalje zadržavajući strogoću u glasu."A ti Arvile, odgovori mi iskreno. Je li sva ta pompa okoLeona ustvari bila opravdana?"

Arvil je nekoliko trenutaka promatrao lijepu Plejadanku.

"Ne znam", reče. "Ti si ga zavela. Ne ja. Najbolje da tinama kažeš."

Oči su mu se smijale dok se prisutni u prostoriji nisu mogli"suzdržati samo očima".

"Nisko, kao i uvijek", prozbori djevojka. "Moj, njegov,naš...privatni život, njegova uloga u svemu ovome i samidogañaji koji su većim dijelom iskristalizirani i odavnoprorečeni...ja ne vidim čemu stalno radiš istu grešku, dragimoj Arvile i sve trpaš u isti koš?"

"Ne ulazim, draga moja SaAoNijaAalo, u to koliko jezavoñenje dio vaše univerzalne politike mira i sloge meñuplanetama", Arvil se očito trudio da mu glas zvuči što manjesarkastično, "ali, moraš priznati da su stvari malo složenijenego što bi ih ti željela pojednostavljeno prikazati. To se,znaš, zove realan pogled na konsenzus realnost kojoj smopristali prisustvovati."

"Ne", Sana ga je gledala pomalo uznemirenim pogledom,ali strogoća u njenom glasu nije popuštala, "to se zove lošaastralna politika koja je postala lošom Zemaljskompolitikom."

"Pitanje je, oprostite zbog digresije kojom vraćam sastanakna pravi put, zbog kojeg smo se okupili ovdje, koliko ćemozadržati Leona i odbjeglog mu prijatelja?", upita Farhida.

"Dok ne proñe nužnu mentalnu obuku", Arvil ju jepogledao, skrenuvši istog trena pogled na Sanu. "Tek onda,ali tek onda, draga SaAoNijaAalo, možeš mu se pridužiti.

Ovo nije moja volja niti moja zapovijed..."

"Baš...", Sana će posprdno.

"Žao mi je", reče Arvil, kimnuvši glavom.

Slijedeći tren, u prostoriju uñe Sibius Anar biće.

* * *

Pitao se da li je bilo pametno što je prešutio Arvilu da jesvjestan svog visokog utjelovljenja. Nije nikako mogao bitisiguran da li je to bio nekakav test sa Arvilove strane. Podrugoj strani, još ni sam nije bio u potpunosti spremanprihvatiti istinu o sebi i prihvatiti samoga sebe, u svim svojim"višim" i "nižim" aspektima. Bojao se. Bio je preplašen.Preciznije govoreći, bio je usran od straha. Imao je problemasa disanjem i živcima, za što mu je Simon u nekoliko navratarekao da to predstavlja otrgavanje od ega.

Nedostajala mu je Sana. Nedostajao mu je Simon. Hoće liikada više vidjeti Sanu? Hoće li ikad više vidjeti Simona unjegovom pravom obliku? Simon i Ugulfar bili su jedno,ali...da li je to bila posljedica psihološkog programiranja navanjštinu, nije mogao znati; on je želio vidjeti Simona, upravoonog Simona, svog najboljeg prijatelja, sa kojim je proživiocijelo djetinjstvo i čije se prijateljstvo održalo kroz mladostsve do današnjeg dana.

"Bijeli Zmaj je pretvaratelj Prolaza", prisjetio se igre, kojusu Simon i on igrali kao djeca, stvorivši vlastitu verziju"Tamnica i Zmajeva".

Pitao se, kako bi se ponašao bilo tko, samo da mu prijateljjednog dana zakuca na vrata, ne ko vanzemaljski entitet, većkao osoba koja se vratila sa plastične operacije, potpunopromijenjenog lica.

Sjetio se što mu je Arvil rekao kada mu je u tančineopisao ženu koja mu je svojim demonom zadavala velikeprobleme. "Ta žena...ta vještica, kako je ti nazivaš", rekao jetada Arvil, "radila ti je zla cijelo vrijeme, samo što si togapostao `svjestan` tek prilikom prvih uvertira u promjenustanja svijesti."

Možda nije bilo pametno i što je Arvilu prešutio da je tuinformaciju dobio od Rebdivskih i Grepskih entiteta, sakojima je ušao u kontakt - bolje rečeno, sa kojim su onistupili u kontakt - mentalno, putem njegovog roñenoga brata,kada ga je posjetio na ranču prije nekoliko mjeseci, baš kadase počeo odigravati Fazni Pomak. "Da li je sve to bilokoincidentalno?", pitao se tada. Sada je znao da sve to nijemoglo biti nekoincidentalnije i namjernije nego što seodigralo. Kad bi ljudi samo znali koje sve vanzemaljskeentitete, više ili niže, ubrajamo u "Sudbinu"...

III. TIHA (r)EVOLUCIJA

"Ovih dana dosta sam razmišljao o jednoj stvari koja mi jezaokupila pozornost.Da li ste se ikada zapitali na koji način djeluje takozvana`fenomenologija` raznih pokreta u ljudskim područjimadjelovanja i što uzrokuje njezin nastanak a što uzrokuje

njezin nestanak? Od pamtivijeka ljudi su izražavali sebe krozrazličita područja djelovanja i na temelju svog djelovanja`osmišljavali` različite `pokrete`, `struje`, `pravce` i`podpravce` unutar raznih pravaca, bilo to vezano uz bilokoje područje gdje se kao primaran faktor - pokretačpojavljivao ideal u svojoj esenciji ili kreativni impuls koji jedovodio do očitovanja čimbenika bitnih za započinjanjeodreñenog procesa. Ljudi su stvarajući nešto novo, uvijekiznova i iznova započinjali takozvani `trend`, kojemu su sekasnije priključivali drugi u nastojanju da prošire i nadopunestvaralaštvo pojedinca (ili pojedinaca) ili da jednostavnodjeluju inspirirani radom pojedinca, no nevezano uz njegovnačin djelovanja.

Pojedinac, `tjeran` unutrašnjim `nagonom` napravi neštonovo na području glazbe, spisateljstva, slikarstva, kiparstva,mode... i nakon kraćeg ili duljeg vremena to postanesvojevrstan `trend`, sa vrlo bitnom karakteristikom da uvrlom kratkom periodu `održavatelji` tog `trenda` počinju`nicati` kao `gljive poslije kiše`, simultano i potpunonevezano jedni uz druge. Štoviše, u mnogim `trendovima`potpuno je nepoznat sam izvor, tj. onaj pojedinac koji jetrend započeo, tako da kada se `trend` pojavi, imamo naraspolaganju pravu malu `paletu` pojedinaca sa različitimpristupom istom `trendu`, na temelju kojih se pojavljuju onikoji počinju stvarati `podtrendove` i `meñutrendove`. Krozpovijest se pokazalo da kako vrijeme `odmiče` , `trendovi`,`podtrendovi` i `meñutrendovi` postaju sve brojniji, aliistovremeno i sve kraći i intenzivniji. Poput svijeća koje gorekraće ali sjajnije.

Dok je za jedan `trend` prije nekoliko tisuća godina bilopotrebno nekoliko stotina godina da se razvije, još kojastotina godina da kulminira i još koja stotina da počneopadati, dajući polagano mjesta `podtrendovima` i

`meñutrendovima` da proñu kroz isti proces, prije par stotinagodina bilo je potrebno možda stotinu godina i par dekadaza uspon, kulminaciju i pad, danas je potrebno sveganekoliko godina, čak i mjeseci da se pojedini `trend` razvije,kulminira i počne opadat. Obično kada pristalice i pobornicinekog `trenda` kažu da je sve u vrijeme trajanja odreñenogtrenda `imalo dušu` i `bilo stvarno i iskreno` i sa nostalgijomse prisjećaju starih dobrih vremena trajanja nekog `trenda`,dok sa viškom ili manjkom simpatije gledaju na pokušajenastavka `trenda` čak i u doba `post podpravaca trenda`,često se znamo priupitati što zapravo dovodi do nastanka inestanka nekog trenda.

Mogli bismo reći da dovode razne frekvencije koje sesimultano očituju kod pojedinaca koji su otvoreni premaodreñenom tipu frekvencija. Na taj način, pojedinci u raznimdjelovima svijeta, kroz povijest su dolazili do istovjetnih ilisličnih ideja koje su se kasnije dalje nastavljale oblikovatikod njihovih nasljednika i sljebenika ( bez obzira bile oneprogresivne ili regresivne ). Kada je ideja doseglakulminaciju, frekvencija se počela `prelamati` na dva dijela iliviše dijelova i putem energije usmjeravati na daljnji processtvaranja novih idejnih obrazaca koji dovode do novih ideja.Što različite frekvencije jače djeluju na fizičku realnost, toviše trendova u sve kraćem roku nastaje, kulminira i nestaje,ostavivši odreñen tip `nasljedstva` koje se kasnije očitava uvećoj ili manjoj mjeri, u većem ili manjem krugu poklonikapojedinog trenda.

Kako frekvencije mogu djelovati na pozitivan, negativan ineutralan način, tako se u pojedincima budi niz različitihočitovanja i refleksija koje dovode do odreñenog kreativnogimpulsa, bio on progresivan, stagnirajući ili regresivan. Štose više frekvencije `zgušnjavaju` i `pretaču` u jednu novu,univerzalnu frekvenciju koja će označiti kraj jednog perioda i

početak drugog perioda evolucije ljudske svijesti, to ljudi jačei intenzivnije osjećaju promjene u sebi i oko sebe (kao što jeveć napomenuto u drugom dijelu Sirianska Otkrivenja).Pošto se od sve oko nas i u nama svodi na djelovanjefrekvencija putem energije, mi sve oko nas i u namapercipiramo na tri različite razine:

1. Fizičkoj / govornoj / motoričkoj

2. Mentalnoj / misaonoj

3. Emotovnoj / osjećajnoj

Sve tri razine dolaze sa različitih `mjesta` postojanja, takoda ispreplitanja izmeñu njih često mogu dovoditi do sukoba ineusklañenosti, tj. onoga što je Gurdjieff nazivao `trimaosnovnim centrima koji nisu u balansu`. Svaka interakcijaizmeñu pojedinca i bilo čega iz njegove okoline `podvrgnuta`je djelovanju tih triju razina.

Kao što je spomenuto u prva dva dijela, frekvencije utječuna apsolutno sve sto se dogaña u nama i oko nas. Stvarajutrendove, mentalne obrasce, manje i veće promjene kojepostepeno dovode do zatvaranja pojedinih ciklusa i kreiranjanovih. U ovo vrijeme kraja Kali Yuga razdoblja, utjecajfrekvencija je, kao što je već spomenuto, intenzivniji negoikad u poznatoj nam povijesti.

Alex Collier je prije 15 godina rekao da će se svake godinedogañati sve više i više negativnosti, pogotovo meñuadolescentima, zbog preklapanja denziteta i energija sakojima se neće znati nositi na pozitivan način. Tako da, nekiće se okrenuti ka alkoholu i drogama, drugi magiji, treći ćena razne fizičke i psihičke načine autodestruktivno djelovatina sebe i druge (poput nanošenja psihičkih i fizičkih boli

putem verbalne i fizičke agresije, ranjavanja /samoranjavanja itd.), četvrti će se okrenuti promiskuitetu,peti samoubojstvu ili ubojstvima itd. Uglavnom, radit će sveoblike autodestrukcije jer im se ego jednostavno ne možepuniti novim i suptilnijim oblicima energije (a istovremenom inajdublje pročiščujućim do sada - u zadnjih desetak tisućagodina).

Tu se naravno, javljaju sporadični programi od raznih alienrasa (reptile bi ovdje maltene stavio na začelje, kakvihsmatram da sve rasa ima), koji dovode do `bojkota` tijela iuma da prihvate novu frekvenciju (frekvencije). Primjer jesamo u mom gradu, koji ima jedva nešto više od 50 000stanovnika, kako iz godine u godinu postotak dekadencijeraste prema zabrinjavajućoj brojci od 90 posto. Pomoći se,na žalost, tim ljudima, kolektivno ne može. Individualno da.Ali opet, ukoliko se neke stvari i pročiste sa energijom,programi koji se ne mogu maknuti bez njihovog poznavanjasame biti programa, `gaze` njihov um u bespoštednoj bitcida se spriječi bilo kakvo formiranje prave, Objektivne ličnosti.Sa jedne strane, stvari su toliko suptilne, a sa druge tolikonemilosrdno prodiruće u samu dubinu duše i uma, da jezreloj osobi tesko odvojiti `žito od kukolja`, a kamo li nekomadolescentu ili post adolescentu koji se još nije udaljio odbazičnih programa seksualnosti.

* * *

"Što vidiš pred sobom", upita Leon.

Darman, držeći oči potpuno zatvorenima, odgovori polako ioprezno, naglašavajući riječi kratkim i isprekidanimslogovima, dišući pritom plitko i intenzivno.

"Vidim visok svjetlosni entitet pored sebe. Liči na tebe, alibez kose. Ili ti ličiš na njega", odgovori. "No, nisi to upotpunosti ti, već neko biće koje ne nalikuje previše načovjeka. Ali, ja prepoznajem tvoje oči", zastane. "Da, nemasumnje. To si ti."

"Što radim? Šta imam na sebi?", upita Leon, pokušavajućiu glavi stvoriti sliku kako bi moglo izgledati biće koje njegovbrat promatra.

"Imaš obučenu…nekakvu…prekrasnu svilenu halju bijeleboje, sa kraljevsko plavim umecima oko vrata, koji ti se uobliku V izreza spuštaju nekoliko centimetara ispod vrata.Nijanse crne boje nalaze se unutar kraljevsko plavihumetaka. Crna boja se mijenja do bijele kroz cijelu paletuboja. Šalješ si pozdrave. I zamolbu da budeš čvrst uvremenima koja slijede. Takoñer ti poručuje... poručuješ si,da put neće biti nimalo lak."

Darman opet zastane na nekoliko trenutaka.

"Nalazim se u svemiru. To...biće... lebdi poredmene...Lebdiš pored mene. Prolazimo pored neke plaveplanete; modro plave planete. Prekrasno je. Slika se mijenja.Više nismo u svemiru. Sada sjediš za starim klavirom i svirašnekakvu jednostavnu sjetnu melodiju... U nekakvoj si starojprostoriji, pored nečeg što bi se moglo opisati kao iskopispunjen vodom ili kao manji nepravilan bazen. Klavir senalazi na malom platou koji djelimice `ulazi` u bazen. Platose nalazi i na zemlji i u bazenu. Do dijela u bazenu može sedoći i sa zemljane strane i preko bazena preko malogispucalog kamenog putića koji je sav prekriven lišćem. Ustvari, cijela prostorija je prekrivena žuto, zeleno smeñimliščem kao u jesen. Krova na kući nema. Zidovi su obrasli

bršljanom ili nekom drugom penjačicom. Cijala ta prostorijaizgleda kao da je dio nekog ladanjskog imanja izsedamnaestog, osamnaestog ili devetnaestog stoljeća.Gledam nebo iznad kuće, to jest, iznad ruševine. Kao da jejesen, baš kao što izgleda prema lišću. Nebo je svijetlooblačno, dok se prema zapadu, kroz oblake vidi neštozlatne, crvenkaste, narančaste, žute i modre boje, kao nakonzalaska sunca. Vidim i nekoliko bijelih oblaka u daljini,prošaranih zrakama sunca na zalasku. Sve mi izgleda,onako, dosta životopisno; onaj pravi, jesenski ugoñaj."

"Kako se zove taj entitet? Kome pripada?", upitao je,pokušavajući dobijenu sliku zadržati u glavi.

Gotovo istoga trena, Darman zavrti glavom s lijeva nadesno, kao da se želi riješiti nekakvog nevidljivog tereta naglavi, imajući pritom vezane ruke.

"Sibius Anar", odgovori Darman. "Slika nestaje. Praznina".Stavi glavu meñu dlanove. "Mrkli mrak."

"Dobro, dosta je...", reče Leon zabrinuto gledajući u brata.

"Čekaj. Vidim nešto u tami. Nekakav simbol. Počinje jarkosvjetliti."

"Kome pripada simbol?", upita , spremajući se svaki trenizvući brata iz transa, bude li trebalo.

Neobičan obrat te večeri, dogodio se malo poslijejedanaest uvečer. Brat i on gledali su dobar dio večeri serijena Sci Fi kanalu. Negdje na sredini jedne od starijih epizodaZvijezdanih Staza, Darman počinje govoriti o tome kako bilijepo bilo da postoje svi ti vanzemaljski entiteti. Leon je sabratom, polagano, gotovo nonšalantno, ušao u čisto

neformalan razgovor, tu i tamo, možda, upakirano istaknuvšineko svoje mišljenje. Kasnije je samo natuknuo bratu otehnikama, za koje su neki ljudi, koje on, kao, poznaje, reklida nalikuju na putovanje po holodeku u Star Treku.Razgovor se nastavio još kojih četrdesetak minuta, da biDarman, negdje pri kraju epizode stare Galaktike, izrazioželju da proba uraditi jednu od tih tehnika. Otišli su prošetatido rijeke, pošto je smatrao da je bolje da brat isprobatehniku na otvorenom, pod zvijezdama, pored šume i rijeke.Tehnika se zvala "Putovanje kroz Hipersvemir". Nakon samonekoliko minuta rada, Darman je utonuo u poluhipnotiziranostanje, nekakvo stanje transa, koje je Leonu bilo poznato odprije. Sve bi bilo potpuno uobičajeno, ukoliko bi se taj nazivmogao primijeniti kod ovog, da Darman nije počeo pokazivatinešto drugo i potpuno neuobičajno - stanje medija. Opisivaomu je stvari koje vidi do najsitnijih detalja. Leon ga je, iako isam nesiguran u sve to, bolje rečeno, u svo to novonastalostanje, u početku vodio kroz vizije, da bi kasnije Darmanpreuzeo ulogu medija / voditelja, odgovaravši mu na mnogapitanja i prije nego li ih je postavio i ukazujući mu na nekeprivatne stvari iz njegova života, o kojima sam Darman ustvari nije znao ništa. Ili je znao vrlo malo. Sami savjeti bili suupravo onakvi savjeti, kakve bi Leon dao sam sebi u naletuobjektivnosti i objektivne samokritike. Sada, nakon sat inešto, koliko je prošlo od rañenja tehnike - ukoliko je samatehnika tu uopće i bila presudna a ne samo trigger zakontakt sa višim entitetima i drugim stvarnostima - kada seveć nekoliko puta ozbiljno zabrinuo za brata, osjećajućistrahovito jake nalete energije oko njih i izmeñu njih, poželioje za taj dan stati i objasniti bratu kako da se uzemlji ipolagano završi sa tehnikom.Prvi puta, kada se povezao sa Sibianima, Leon je duboko usebi znao tko je.

"Pripada Grepsima."

"Ha?", Leon se šokirano okrene prema njemu.

"Imam kontakt sa Rebdivima. Kažu da ti žele neštopokloniti."

"Što to?"

"Informaciju."

"Kakvu?", upita zbunjeno i pomalo uplašeno. Još se nijedogodilo da kontaktira ijednog pripadnika rebdivske rase.Znao je da ga promatraju, kao i Grepsi i Roguli, ali da gažele kontaktirati...

Jedine kontakte prije toga imao je sa Sibius Anar, visoko-astralnim svjetlosno- energetskim entitetima. Bilo kakvainformacija od rebdiva, istovremeno ga je zanimala i plašila.

"Poručuju ti da se nemaš čega bojati i da budeš sigurniji usebe. Kažu da je ova informacija samo znak uzajamnogpovjerenja..."

"U redu..."

"Upitaj se tko si."

"Tko sam?"

"Upitaj se, duboko u sebi, tko si?", ponovi Darman.

"Tko sam?", Leon je postajao sve zbunjeniji.

"Pogledaj duboko u sebe i zapitaj se ponovno!"

"Pa ja sam", otpoče Leon, "Sibius Anar biće. Ja sam SibiusAnar entitet u jednoj višoj ravnini postojanja!"

"To nije sve. Gledaj dalje", Darman glas, na trenutak jezazvučao zastrašujuće strano i guturalno. Nije bio siguran dali mu se to učinilo.

"Kud da gledam?", upita sve zbunjeniji, uplašeniji ali inestrpljiviji u isto vrijeme.

"Zapitaj se ponovno tko si!", Darman ponovi.

"Ne volite vi mene baš, ha?", Leonu se omakne sarkazam.

"Iskreno, ne. Radimo ovo zbog tvoje uloge i zbog onog tkosi a ne zbog ljubavi prema tebi. Teško da je ljubav izmeñunas i vas moguća."

"Znači, mrzite me?", upita, osjećajući kako mu se vraćahrabrost i sigurnost, vjerojatno zbog okretanja razgovora nanjegov "mlin".

"Ooo, itekako! A sada, se ponovno zapitaj, tko si!"

"Tko sam?", upita ponovo, dok ga je iznenadna spoznajapočela ispunjavati iz same srži njegova bića.

"Ti...si - Hanuk!"

IV. TIHA (r)EVOLUCIJA

Kako sa jedne strane djeluju programi, da bi frekvencijepromjena što teže i negativnije utjecale na čovjeka, tako sadruge strane djeluje magija `utjelovljena `u magijskimritualima. U nekoliko navrata do sada, dao sam naslutiti osvim negativnim (magijskim) konotacijama koje mogu nastatiusljed interakcije sa raznim energijama putem ega. Na tajnačin, frekvencije višeg spektra ne mogu djelovati na / krozčovjeka i sva frekvencija koju čovjek, djelujući kroz donjecentre i misaoni / mentalni centar, može pobuditi u sebi i okosebe, je frekvencija niskog spektra djelovanja koja pretežnohrani ego, istovremeno uzimajući od subjekta enormnekoličine vitalne energije, za koju pojedinac nije ni svjestan(pretežito) da je gubi, usljed vlastite zasljepljenosti`nevidljivom igračkom` ili `nefizičkim narkotikom`. U suštini,magija bi se mogla protumačiti kao `transcedentalni heroin`,koji stvara privid kontrole nad samim sobom i drugima,postepeno u potpunosti lišavajući čovjeka bilo kakvogdjelovanja iz gornjih centara (u prvoj fazi emotivnih a zatim imisaonih).

Analogija je u tome, što svaki pojedinac u sebi nosisposobnost da mijenja sebe i okolinu, dugotrajnim ijednostavnim nastojanjem da se sva energija koja prolazikroz njega, usmjerava preko srčanog centra (srčane čakre)putem iskrene namjere i kristalizacije četiri aspektaBožanske Mudrosti (ljubav, volja, mudrost, kreacija),postepeno dovodeći sebe do unutrašnjeg sklada i balansa,koji je bez uporišta u emotivnom / srčanom centru -jednostavno nemoguć. Paradoks leži u tome, da pojedinac,nesvjestan svojih potencijala kojima ga je opremila / obdarilaMajka Priroda, želi instant putem zavladati sobom iokolinom, instantno riješiti sve svoje probleme i imatisavršenu kontrolu nad sobom i ljudima koji ga okružuju i

poželjan `status` meñu istima, koji se ne bi bazirao naljubavi, toleranciji i kredibilitetu, već na strahopoštovanju ilijednostavno - strahu. Slično načelo primjenjivo je kodraznoraznih gurua / samozvanih utjelovljenja `bogova` i`božanstava`, te osnivatelja raznoraznih sekti i kultova, kojinakon vrlo kratkog vremena, na vrlo suptilne i nesuptilnenačine, ljubav i poštovanje svoje `pastve`, počinjuzamjenjivati strahom i strahopoštovanjem, ne razlikujući se,u suštini, nimalo od totalitarističkih diktatora po raznimdržavama, republikama i banana republikama Trećegasvijeta.

Taj strah okoline ili `strahopoštovanje` okoline, vjerojatnoje san svakog adolescenta koji usljed vlastitih frustracija inedostatka hrabrosti (čitaj: u strahu) da se sa problemimanosi na adekvatan način, primjeren očitovanjima višihrealnosti u fizikalnoj realnosti - dakle: voljom, snagom /inteligencijom duha / mudrošću, tolerancijom / ljubavlju ikreacijom - pribjegava `energijskom opijumu /transcedentalnom heroinu`, pa će svaki takav pojedinac krozživot, prije ili kasnije, razviti vlastiti `sustav obrane` u oblikuštita na području motoričkog / nagonskog / ego centra, kojiće se na odreñene načine povezati sa djelovima logičkogdijela mozga, dok će iz `podsvjesnog` (kreativnog) dijelamozga, usljed potpune blokade emotivnog centra, vući samoblijede impulse koji će egu i logičkom dijelu mozga bitidovoljni prilikom raznih `invokacija`, `evokacija`,`vizualizacija`, `rada sa zvukovima`, `mantri " te raznoraznihprimanja i odašiljanja energije nižeg frekvencijskog spektra;ukoliko, naravno, pojedinac odluči krenuti `veličanstvenimputem vladavine nad astralnim entitetima, umovima iemocijama ljudi iz okoline, glorifikacije samog sebe,ostvarivanja svih svojih želja i fantazija` - u potpunomnedostatku shvaćanja samoga sebe.

Pojedinci ovoga tipa, koji kada uñu u nekakvo srednježivotno razdoblje, usljed nesposobnosti elementarnogrezoniranja izmeñu onog - istinskog dualnog aspekta (a to jeda su pozitivno i negativno, iz 3D perspektive, samo rubnapodručja koja se protežu kroz područje neutralnog, gdjepojedinac na temelju vlastite intuicije, percepcije, spoznaja imudrosti razabire impulse jednog i drugog i na temelju togauči odjeljivati impulse jednog od drugog i graditi vlastitoiskustvo na temelju prepoznavanja i odjeljivanja koje dovodido kreiranja vlastitog Puta), posežu za silnomzakompliciranom i promistificiranom `retorikom`, čije vreloleži jedino u negativnom aspektu straha i taštine; i naravno -neznanja.

Tim, nazovimo ih kvazi načelima, pojedinac pronalazi`mudra` opravdanja za vlastite postupke, kao što ovisnik oheroinu pronalazi opravdanja za vlastitu ovisnost i postupkeproistakle iz nje. Ipak, iako je broj takvih pojedinacanevjerojatno velik u odnosu na one koji su ovdje došli saunaprijed pripremljenom misijom (pripadnici a pogotovopredvodnici magijskog undergrounda) a sa druge straneprilično benigan po druge (a maligan po njih same),svejedno se ne smije zanemariti da su takvi iz `većine`prilično dobar `alat` u rukama `manjine` koja itekako dobrozna što radi, kako radi i sa kime to, putem magije, točnosurañuje.

Ta `manjina` zna, da je za otvaranje energetskih procjepaprema negativnom, potrebna enormno velika količinaoduzete energije, koja nekada zahvati i polovinu zemaljskepopulacije. Prvi koji je (naravno, u poznato doba) uspiootvoriti portal prema demonskim ravninama, prema JohnBainesu i nekim hermetičkim zapisima, bio je Mojsije, koji jeinvocirao Y-a (YHVH-a, Jehovu). Ne zna se koliko ih je jošbilo u Starom vijeku, ali poznati su slučajevi Johna D-a u

Srednjem vijeku, Blavatske, Levia i raznih pripadnika raznihteozofskih, spiritističkih i inih `kripto` pokreta, te AlisteraCrowleya prije stotinjak i nešto godina. To su samo oni`komercijalniji` koji su nakon Mojsija prizivali pretežno niže isrednje astralne demonske entitete. U slučaju magijskogpodzemlja, prizivanje Moloha (Sotone, Saturna) odigrava sena tajnim mjestima i za bilo kakvo usmjeravanje negativneenergije prema našoj fizičkoj ravnini, potrebna je krvna žrtvate Magovi čija tijela mogu podnijeti transfer energije i kojiusmjeravaju energiju tijekom cijelog rituala. Krv (energija uzgusnutom obliku) prelazi u energiju tzv. `kesñanog tijela`(astralnog tijela - prema Gurdjieffu) i napaja odreñeneastralne ravnine. Krv je samo `ključ` kojim se otključavajuvrata raznih dijelova astrala, da bi se sva energija uzimana uodreñenom periodu od mnoštva ljudi, što kvalitetnijeusmjeravala prema odreñeniom `mjestima`. Obično prijerituala (dan do nekoliko sati) počinje padati kiša ili puhatijužni vjetar, koji utječu na ljudsku frekvenciju da polaganopočne opadati.

Ukoliko ni to nije dovoljno, tu je uvijek HAARP i razna ELFtehnologija (chemtrailsi, odašiljači) koji potpuno`razoružavaju` pojedinca. Ukoliko se netko i snañe, energijaodlazi već u povećim kolicinama, ali ne toliko intenzivno,tako da se ljudima čini da su iznenada postali umorni, da sudobili glavobolje i tumače to na čisto psiho / fizički način.Previše je tu faktora u igri i raznih tehnologija da ćepojedinac sa `afirmacijom ljubavi` i `all in the head`pristupom, instantno uspjeti spriječiti nešto, a da izlazi izokvira njegove / njezine autosugestije. To je kao da netkosiluje nekoga i drugi kaže: `evo ti poljubac da prestaneš` ili`ako ja mislim da me ta osoba ne siluje, onda me ne siluje`;a sve ovo nije ništa drugo nego vrsta silovanja gdje žrtva nijeni približno svjesna da je se siluje. Ne postoji ništa što bi tospriječilo u trenu, osim ukoliko netko stvarno nije `otkrio Nea

u sebi` (glavni lik iz filma Matrix op.a.). Vjerujem da seraznim simbolima može spriječavati, ali osoba onda moraimati na raspolaganju jedan duži period priprema, da sebrani od toga. Oni koji su zakoračili na put dijalektičkogprocesa u sebi ili ostavili dijalektički proces iza sebe (iakomoram ustvrdit da takvu osobu nisam upoznao, a daleko odtoga da sebe brojim u takve iznimne pojedince, da ne bi bilopogrešnih interpretacija...), pretpostavljam da su otkrili dasvaka vrsta manipulacije i energetske uzurpacije od straneneke druge osobe, pada u vodu, ukoliko pojedinac usljedvlastitog neznanja ne dovede sebe u situaciju da postanesubjekt manipuliranja te raznih vidova energetskihuzurpacija, bilo da pristupa tome pasivno (ne radeći ništaosim gomilanja pogrešnih i stečenih asocijacija, usljedautomatiz(a)ma vlastitih misli, usljed projekcija te usljedkonstantnog skretanja vlastite pozornosti), bilo da pristupatome aktivno (putem različitih `magijskih disciplina`).

Svatko tko u sebi na odreñene načine probudi energiju izakorači na takozvani (prema gnostici) Put Transfiguracije,počinje osjećati, kako pozitivne, tako i negativne aspekteviših sfera. Jedno bez drugog jednostavno ne ide. Takvi,nazovimo ih potencijalima, počinju osjećati snažne promjenekoje ubrzo postaju dio njih, ali istovremeno osjećaju da sepočinju udaljavati od standardnih / nametnutih / `realnih` i`racionalnih` obrazaca razmišljanja, osjećanja i djelovanja.Nakon što, prije ili kasnije, proñe prvo razdoblje pokušavanjapodjele vlastitih iskustava i spoznaja sa najbližom okolinom -kojoj je prilično nejasno o čemu se tu zapravo radi - individuashvaća da je prepuštena sama sebi. Što prije to shvati i štoprije počne mijenjati vlastiti sustav vjerovanja i odbacivatisve staro i nepotrebno i prihvaćati novo, osoba počinjeduboko u sebi osjećati i doživljavati jednu novu i drugačijurealnost.

Mnogi stari problemi, snovi, maštanja, brige, ideje, ciljeviitd. postaju banalni i potpuno suvišni. Odnos sa okolinom sedrastično mijenja te počinje micanje i odbacivanje od sebesvega što može negativno i manipulativno utjecati napojedinca i micanje i odbacivanje onih, koji na ovaj ili onajnačin mogu ili pokušavaju negativno i manipulativno utjecatina tog pojedinca; koji mogu biti i sami nesvjesni ilipolusvjesni viših realnosti i viših utjecaja koji se isprepliću uuzajamnim odnosima i uzajamnim djelovanjima. To jeprilično bolan i mukotrpan proces i što više osoba počinjespoznavati sebe i svoje potencijale, to su kontrolori (demonite razni viši, niži i polufizički te fizički entiteti) uporniji dapojedinca vrate `na staro`, u kontrolni sistem ili kako bi sepopularno reklo - u matrix.

Najveći pad ljudskosti, bio je, kada se Sotona / Molohprikazao kao dobrotvor. Ljudi koji su u ovaj život ušli savišom percepcijom, pretežito su pali u zamku sagledavanjastvari iz aspekta ignorantne ljudske percepcije, a onimalobrojni koji su shvatili kako živjeti u skladu sa energijom,s vremenom nisu `odoljeli` zovu svakodnevice i monotonijimatrixa. Na taj način, sama je mudrost zamijenjena jednomnadasve banalnom osobinom koja na loš način povezujeslabašne fragmente mudrosti, sa lukavošću, licemjernjem iproračunatošću, a naziva se promućurnost, tj. onim što suKasiopejci nazvali `inteligencijom koja je u stvari samoupakirana lukavština u eri spiritualnog barbarizma`.

Sam faktor banalnosti, `priljepljen` gotovo na sve što nasokružuje, povezan je sa istom `promućurnosću` na vrloslojevite načine i prikazuje vrlo jednostavnu distinkciju odsamog rezoniranja i zdravorazumskog zaključivanja, prijesvega u kolektivnom pristupu `največim tajnama i istinama`putem ega, ignorancije, frustracija, straha i vlastitehipokrizije. Populacija koja je uspjela banalizirati samo

poimanje i značaj same Univerzalne energije, koju osjećamoputem mnogih razgranatih energija koje utječu, uvjetuju ioblikuju naš život i naše cjelokupno postojanje na svimnivoima i u svim oblicima i cjelokupnim formama i koje su seod pamtivijeka štovale i u skladu sa kojima se živjelo -naročito u civilizacijama koje su bile mnogo naprednije odnaše - nije zaslužila ništa bolje od toga da je se nazoveignorantnom i glupom!

Znanje o djelovanju materije je jedno. Znanje o djelovanjuduha je nešto sasvim drugo.Ukratko, onaj tko je trebao shvatiti, shvatio je, dok onaj tkonije, neće shvatiti cijeli život, već će sve podreñivati ipredodrediti vlastitom obujmu shvaćanja, te banalizirati iobezvrijeñivati ono što je daleko izvan njegove domenepoimanja i shvaćanja. O spoznajama da ne govorim. Udanašnje vrijeme, u kojemu se više trebaju tražiti saveznici amanje prijatelji (rijetko se dogodi da jedno ne isključujedrugo), najteže je biti ispravan i dosljedan. Ukratko, najčešćeje najteže slijediti ono što se naziva čovječnošću, pa zatoljudi bojevaju na tisuće tuñih bojeva, samo da ne morajukrenuti u svoj.

* * *

Iz sna ga prene tiho kucanje. Otvori oči. Nije se mogaoprisjetiti kada je točno, ponesen mislima, utonuo u san.

"Naprijed", poviče.

Vrata se tiho otvore. Poznata glava polagano uñe uprostoriju i zatvori vrata za sobom. Leon sjedne na rubkreveta i zagleda se u starog prijatelja. Nekoliko metara od

njega, stajao je Simon i promatrao ga. Iznenañenje ioduševljenje trajali su sveukupno jednu sekundu, dok mu uglavi nije zatitrao impuls spoznaje o čemu se zapravo radi.Ugulfar je, kao što je bilo jasno vidljivo ispred njega, uspiopoprimiti Simonovo obličje.

"Promijenio sam obličje uz pomoč tehnologije koja je ovdjedostupna", naglasi Simon, vjerojatno mu pročitavšifragmente misli. No, glas koji je izlazio iz Simona više jenalikovao po boji na Simonov, ali po dubini i po intonaciji naUgulfarov.

"Vidim", Leon se pokušao nasmijati, iz čega se uspioizroditi samo bljedunjavi osmijeh.

"Glas...", namigne prema Simonu.

"A jebi ga", kaže Simon ravnodušno. "Rekao sam:`dostupne tehnologije`."

Leon se čudio sam sebi kako se uspio postepeno oporavitiod svih dosadašnjih prevrata i novonastalih situacija, kao inapraviti mjesta u sebi za sve te silne spoznaje. Kao da gaje neka nevidljiva sila - što je u stvari bilo točno -prilagoñavala. Ipak, od svega ovoga što je doživio u protekladva dana, teško da će se oporaviti mjesecima. Do sada jebio skeniran, pokušali su ga astralno oteti nebrojeno mnogoputa, bio je napadan energijom, iz njega je bila crpljenaenergija, bio je napadan i crpljen magijom i demonima terazličitim skupinama negativnih astralnih entiteta; ali nikad,baš nikad, na njega nisu kretali automobilom u namjeri da gapregaze i nikad, ali aposolutno nikad, nije se našao uogromnoj podzemnoj bazi.

Do jučer, uračunavši u sve i Ugulfarov dolazak, sve je ovo

još i nalikovalo na nekakav nategnuti roman gdje su se stvaribalansirale kako su se dogañale. Ovo sada, već je bilanekakva stepenica dalje, kao kada iz vlastitog stana, nakonšto smo proživjeli svakakva iskustva, doñemo na ulicu idoživimo u kratkom vremenu nekoliko njih koja nas potpunoizbace iz ravnoteže. Ipak, neki unutarnji glas mu jesavjetovao da sada možda i nije najbolji trenutak da popustipred vlastitim osjećajima i pred obujmom nemoći prednovonastalim promjenama. Bojao se, ukoliko samo otvorivrpcu na paketu novih neprožvakanih informacija, puknut ćeko kokica. Ili kao balon. Osjećao se poput dječaka koji otvarapoklon, znajući da je unutra boksačka rukavica na opruzikoja će ga udariti u bradu ili u lice, ili neki smiješni pajac naoprugi, koji će iskoćiti iz paketa i svejedno ga uplašiti, htio onto ili ne. Zato pokuša već u startu komunikaciju navesti na“drugi kolosjek”.

"Ovih dana bilo je burno, ha?!", upita retorički.

"O da", složio se Simon.

"Skoro smo `opet` pali sa `drogom`, ha?, nasmije seglupavo.

"Podsjeća li te to malo na priču o dva petnaestogodišnjakakoji hine da bacaju nepostojeći paket pored sebe i počinjumahnito trčati, nakon što su ugledali policijski automobil?",upita Simon smijući se kroz nos.

"Da, ti mangupi zaslužili su nakon svih onih nepodopštinasa nepostojećom drogom, da padnu zbog iste, takoñernepostojeće."

Simon se šutke složio, zadržavajući lagano nasmijani izrazlica.

"I to još od lažnih policajaca", doda.

Leon se naglo, u trenutku, uozbilji. Izgleda da je vlakpočeo opet `mijenjati kolosjek`.

"Kako to misliš?", upita.

"Pročitao sam Arvilu iz glave", reče Simon. "On, naravno,to ne zna, pošto ništa nije osjetio."

Leon je sada bio potpuno zbunjen. Ne, dosta, stvarno jedosta novih situacija i novih informacija, novih spoznaja inovih iznenañenja. Dosta je bilo.

"Nisi li rekao da možeš iz ljudskog uma hvatati samonejasne fragmente nepovezanih misli?"

"Mogu", složi se Simon, "ljudskim bićima."

"I...?"

"I...Arvil to svakako nije", reče Simon sa vidljivom dosadomu glasu.

"Mooolim?????", vikne Leon zaprepašteno. Ne, sada bistvarno bilo dosta. Bio je potresen. Puknut će. Znao je da ćepuknut. Stvarno.....dosta je. Definitivno će puknut. Slomit ćese poput šibe.

"Arvil je pripadnik Gondolinske, ili kako bi glasio drugiprijevod na naš jezik, Gvendolinske civilizacije. Još uvijeknisam siguran koji je prijevod više točan."

"Zajebi sad prijevod", Leon će, još uvijek blijedog izraza

lica, sa novonastalom mučninom u želucu i `knedlom` u grlu."Tko je on? Što su oni?"

"Civilizacija koju su stvorili Sibius Anar entiteti. Moguuzimati oblik po volji. Želiš li da ti kažem i da onaj njegovbrkati kolega nije čovjek?", zastane na nekoliko sekundi, aonda, vjerojatno smatrajući Leonovu šutnju kao potvrdanodgovor, nastavi: "On pripada jednoj frakciji rebdiva. Frakcijikoja se želi iskupiti za sve grijehe prošlosti."

Leon je šutio.

"Rano` su se sjetili", Simon primijeti sarkastično, što jeLeona podsjetilo na njegove kontakte sa vjerojatno istomfrakcijom, koja se nalazi ( ili se nalazila) u orbitalnoj stanicikoja kruži oko Zemlje.

"Zašto šutiš?", priupita Simon.

Leon pogleda Simona.

"Da mi kažeš ne znam što više, dragi moj Simone,svejedno mi je, pošto mi je gornja glava postala poput onedonje - kurčeve."

"Onda te vjerojatno ne zanima tko su bili oni kvazimurjaci?"

"Tko?", Leonov glas zazvučao je ravnodušno. "Zli rebdivikoji su uzeli ljudski oblik?"

"Bingo! Samo što nisu uzeli ljudski oblik, nego su nashipnotizirali da ih vidimo kao ljude."

"I htjeli su nas oteti?"

"Prvo, `privesti` nas pred svjedocima; tu mislim na dvatrgovca na crpki i jednoga koji radi u trafici unutar trgovine, azatim nas na nekom tihom i mirnom mjestu - jednostavnoeliminirati", Simonov glas zvučao je ravnodušno.

"I gdje su sad? Zatočeni?", Leon je postajao sve višeumorniji.

"Recimo...da su vraćeni, u prvobitan oblik."

"Misliš…?"

"Da. Eliminirani."

Simon krene prema vratima.

"Vraćam se za dva sata. Odspavaj još malo a onda ćemose opet sastati sa Arvilom. Izgleda da ćemo se trebati početiprivikavati na ovaj podzemni prostor, barem većinu vremena,pošto izgleda da ćemo tu boraviti slijedećih nekolikomjeseci", reče te izañe iz sobe.

Leon je nekoliko trenutaka gledao u vrata. Zatim legne.

V. TIHA (r)EVOLUCIJA

“Da se još samo malo zadržimo na samom značenjupojma `magija`, kako u etimološkom, tako i u općeupotrebnom smislu te riječi. Magija je izvedenica nastala kao

izvedenica grčke riječi `magos` i hebrejske riječi `mag`, aoznačavala je pripadnika svećeničke kaste kod Medijaca iPerzijanaca. Vjerujem da sama etimologija odlazi dublje uprošlost, u doba Babilona, Egipta, Fenikije itd. Magos / Mag,član svećeničke kaste, slovio je za učitelja, učenjaka,majstora, čarobnjaka, mudraca i odatle dolazi korijen riječi`magija`, koja označava čarobnjaštvo, vračanje, čaranje,prizivanje itd. Davajući riječi `magija` isto značenje kao riječi`okultizam` (što većina zapravo radi, mistificirajućisrednjovjekovne fragmente i amatersko / mističnim pseudo-onomaziološkim pristupom `zadire u nevjerojatno dubokesakrivene tajne` izmeñu pojmova Magic i Magick, Magija iMagika), u stvari se vrši jedno izvanredno epistemološko`seciranje` gdje se usljed brkanja značenja pojedinih terminapokušava izgraditi nekakav `terminološki kompromis` kakav,u stvari, uopće ne postoji. Dakle, svako prezentiranje magijekao nečeg `tajnog`, `sakrivenog`, `božanskog`,"`univerzalnog`, `anñeoskog`, `sveprožimajućeg`,`suštinskog` itd., je samo banaliziranje nečega, što se dadepokazati na jako jednostavnim primjerima i sa jednostavnimargumentima i činjenicama.

Nema tu ničeg mističnog i impozantnog, već sejednostavno radi o `limunadi` shvaćanja izvedenihfragmenata okultizma, ezoterije, demonologije, raznihduhovnih disciplina, alkemije, Kabale te raznih filozofskihinterpretacija baziranih na etnološkim i kulturološkimodražavanjima unutar pojedinih perioda, tako da uz filozofijusrednjovjekovne demonologije i mistike, imamo kasnijiteozofski / spiritualistički model, koji je usljed spajanja saprvim modelom, te raznim interpretacijama kabale i raznihsadržaja okultno / ezoterijskog karaktera, te raznihsolipsističkih teorija nekolicine umova na prelasku iz 19. u20. stoljeće, doveo do stvaranja `famozne` Theleme, čiji jeutemeljitelj Aleister Crowley.

Koliko su radovi Crowleya (koje je kasnije radnik u cirkusui preporodjeni `magičar`Anton LaVey iskoristio kao postulateza svoje nihilističko / mizantropske `sotonske` pamflete iutemeljenje `Sotonske Crkve` ), Lovecrafta te slične ekipe skraja 19. i početka 20. stoljeća bili `objektivno magični` i `nitimalo` fascinirani demonologijom i drogama, govore činjeniceda su dotični cijelo svoje životno istraživanje posvetilidubokom divljenju i štovanju demonskoga, te konzumiranjupovećih količina raznoraznih narkotika kroz život, trudeći seda u svom tom bizarnom hedonizmu obojica `proture`navodno `velika djela drevne magije glavom i bradom`. I dokje Crowley sebe prozvao Gospodarem Therionom (čiji brojznamenaka daje numerološku vrijednost 666), i kleo se na`univerzalnu knjigu svih tajni` pod imenom Equinox,Lovecraft je, iako djelujući pretežno literarno, u svojimdjelima ostavio pozamašan opis magijskih (demonskih)rituala, dao zorne opise mnoštva reptilskih i demonskihentiteta i `proturio svijetu` takodjer jedno veliko djelo `drevnemagije`, jedan i jedini Necronomicon, od navodnog autoraAbdul Alhazreda, koji je knjigu (navodno) napisao vlastitomkrvlju, za kojega se špekuliralo da je u stvari sam Lovecraft.

To se u ono vrijeme, iako je od toga prošlo cijelo stoljeće,zvalo isto kao što se naziva i danas - marketingom.Lovecraft je uveo Crowleya u jedan tajni ezoterijski red gdjesu imali (valjda) na raspolaganju mnoge resurse i nauke,kako postati što većim magičarem. Uopće nije upitno da su ijedan i drugi imali pozamašnu količinu znanja, ali, da je toznanje bilo nešto `univerzalno`, `izvorno` i`neponovljivo`...mo`š mislit. Da je imao malo više tog "Izvornog Znanja ", Crowley ne bi nikada završio na`tretmanu` pročišćavanja i micanja iz njega mnoštvanegativne energije, negativnih entiteta i toksina (koje je usebi `taložio` godinama), kod jednog `malo` većeg igrača,

imenom Gurdjieff, koji je kasnije izjavio da `crnju dušu odCrowleyeve nije u životu vidio`. Znači da je `Veliki Mag`,očito ili precijenio sebe, ili podcijenio `više sile` sa kojima jebio u kontaktu. Ili oboje.

Utjecaj Crowleya na današnje horde nadobudne djece,preko solipsističke filozofije koja je utjecala na bizarnoeklektičan pokret zvan `Sotonizam` i kasnije preko mnogihidolopoklonika meñu rock, metal, gothic metal, industrial iblack metal izvoñačima, očito je veći nego ikada ranije, pase danas recimo svaka peta djevojčica zainteresira za Wiccua svaki peti dječak za magiju, pročitaju nekoliko knjiga i iduraditi razne rituale koji se na prvi pogled mogu činiti priličnobenignima, a završiti vrlo kobno po psihu i duh. Samosimpatiziranje demonskog i negativnog, proistaklo izasocijacija projiciranih iz raznih `okultnih` trendova, danas jevrlo raširen problem i kamen spoticanja za `graditeljeuniverzalnog znanja`, koje se još nije uzdiglo iznad pojmovapoput religije, dogme i loše interpretiranog dualizma.

Magija je, u stvarnosti, samo jedan oblik korištenjaenergije. Energija nije magija, već je magija pristupkorištenju energije na odreñenoj frekvenciji (čitaj: pretežitoniskoj). Uzet ću si slobodu pa reći da se radi o zloupotrebienergije. Reći `sve je magija`, je kao reći `svo kretanje jeautomobil` ( a ja bih nadodao `kao automobil koji polako alisigurno juri u strmu provaliju`). Dakle, ne brkati magiju sadrevnim doktrinama korištenja energija i rada sa energijamau svrhu vlastog rasta i za sklad sa prirodnim elementima iKosmosom. Radi se samo o nepoznavanju značenja samogizraza te o distorziranosti istog u opće kulturnoj i jezičnojprimjeni. Dakle, magija je samo oružje u rukamainteligentnijih primitivaca, koji u domeni svog ega smatrajuda su spoznali `najviše univerzalne istine`. Ništa više nitimanje od toga.”

* * *

"Ne možeš spavati?", upita ga Sana nježno, laganopriljubljujući svoje tijelo uz njegovo.

"Potpuno sam budan", glas mu je zazvučao udaljeno.Bojeći se da Sana možda ne stekne pogrešan dojam,nastavi pričati. "Ne mogu sam sebi vjerovati, ali nakonvišesatnog `iscrpljivanja` od strane najljepše žene na svijetu,ja nakon kratkog i čudnog sna ne mogu više ni kapkezatvorit, a kamo li zaspati", nasmije se.

"Gdje samo nañe ono: `najljepša`?", Sana će podrugljivo,pripivši potpuno svoje tijelo uz njegovo.

"Znaš o čemu razmišljam?", upita.

"Ne."

"Razmišljam o sve većoj i većoj dekadenciji koja dolazi sasvakim novim naraštajem. Dekadentna mladež prima sve usebe putem gotovih, obrañenih informacija u oblikučinjenica, a ne u obliku osjećaja."

"Moderne barbike i kenovi", Sana tiho uzdahne, podvlačećise ispod njegove ruke. On je zagrli.

Ona nastavi: "Sve je otišlo na vanjštinu, sterilnost,hedonizam i najniže porive. Jebi ga, moderno društvo imoderno doba", ustanovi. "Gledaj samo glazbu. Vladajusterilni pravci gdje je sama muzika posljednja stvar, a ljudikoju je rade više nalikuju i prema svom sviračkom umijeću i

prema osjećaju za glazbenu estetiku, na programere iobrtnike, nego na umjetnike."

"Zato što sa umjetnošću nemaju veze", kaže Leon.Rukom, na kojoj mu je ležala, lagano joj je milovao dojku."Glazbena mafija i lobiji vode glavnu riječ. Današnja muzikaviše nje stvar glazbenika nego stvar producenata. Tajsterilitet, mlada i isprazna robotizirana generacija, u većini,jednostavno ne može registrirati putem svojih `senzora`.Ona Gurdjieffova paradigma: `mladac - izvana gladac,iznutra jadac`, prelijepo opisuje stanje osvještenosti meñunovim nositeljima `tekovina civilizacije`, unazad sto i višegodina."

"Da, svi znaju sve a nitko ne zna ništa", složi se ona.

"Poput prenapuhanih balona su, kojima cijelo vrijeme prijetiigla, pa da puknu uz prasak i da se više nikada ne pokrpaju ine napušu", reče i snažno je pritisne uza sebe.

"Ukratko, puni su govana", konstatira Sana i rukom gauhvati za penis.

"Ooo, daa!", morao se složiti ne skrivajući uzbuñenje. I uglavi i dolje. "Još malo pa bi moglo eksplodirati i neštodrugo."

"Misliš, eruptirati?!", ispravi ga.

"Jebeno - da!", nasmije se. "Bože, imam najpametniju curuna svijetu", vikne, prevrnuvši je na leña. "Gospoñice, uskoroćete biti - pojebani", kaže, držeći ju u "zarobljenom položaju".

"A - ha", reče ona, hineći posprdnost, u ovoj ljubavnoj igri"nadmoći", gledajući ga ravno u oči, pogledom koji mu je

opet, iznova i iznova, oduzimao dah.

VI. TIHA (r)EVOLUCIJA

“Prije nekoliko godina, samo nekoliko dana nakon što samse vratio sa rada iz inozemstva, i imajući `čast` da upoznam(prije nego što su se razvukli po našim provincijama),globalizam, konzumerizam, hedonizam i robotizaciju ljudi `usvom najboljem izdanju`, moja draga majka zamolila me daodem umjesto nje (pošto je taj dan radila u suprotnojsmjeni), na prezentaciju nekakvih proizvoda za njegu tijela.Nije baš da sam izgarao od želje da odem, ali, ne imajućitoga dana nikakvog pametnijeg posla, otišao sam tamo. Sjeosam negdje u sredinu omanje dvorane i čekao da započneprezentacija. I prezentacija počne...Uz zvuke nekakve dancepjesme lik istrčava iz zadnjih redova prema naprijed unekakvome funky / groovie ritmu; i tako, lagano si`začagavši` stigne ispred prvih redova, direktno pred panoza projekcije. Istovremeno, pali se projektor i na panounovčanica od 1000 dolara. Čovjek, očito u nekoj vrstiekstaze, upita sve nas prisutne: `što vas motivira i pokreće uživotu?` - nastavljajući bez da je saslušao odgovore - `I vićete imati mnogo novca u svom životu, zahvaljujući tome štoste se upravo SADA zatekli ovdje, sa nama`. Drugi čovjek,koji sjedi na sredini prvoga reda, glasno viče: `vuuuuou` iplješče fascinirano, gledajući u čovjeka pred panoom. Svese to odigravalo u roku nekoliko sekundi.

Zbunjen (i moram priznati, lagano uplašen), pogledavamljude oko sebe u namjeri da ću naići na pokoji izraz lica nalik

na moje (u najmanju ruku zbunjeno), ali, ono što me još višeuplašilo je to što sam, gdje god da sam se okrenuo, vidiosamo gomilu ugodno iznenañenih, nasmijanih, razdraganih ičak nekoliko euforičnih lica, poput onoga od `plesača` predpanoom. Uglavnom, `plesač` je slijedećih pola sata dizao ispuštao glas, poput nekog mesije ubacivao riječi `imati`,`bogatstvo` i `pravo mjesto` na mjestima gdje bi neki vjerskifanatik vjerojatno koristio sintagme poput: `Izbavitelj`,`Kraljevstvo Nebesko` i `grupa odabranih` (nevjerojatnokoliko su modeli `ubjeñivanja` danas gotovo istovjetni jedandrugom), a `mudre` glave oko mene sve klimale u savršenojsinhronizaciji, nasmijavši se na `plesačev` smijeh, napravivšinamrgoñen izraz lica na njegovu tužnu grimasu dok jegovorio o onim `neodabranima` - koji su same sebe `otpisali`tako što nisu htjeli postati dio tog, `veličanstvenog lanca`,kojemu ćemo, jelte, svi mi tamo prisutni, pripasti..- isumnjičavo se ogledavali meñu sobom kada je `Veliki Plesači Majstor Svog Zanata` konspirativno napomenuo, da senada da u `našoj` grupi neće biti sličnih` pojedinaca koji neshvaćaju svoju životnu priliku`, te se požurio napomenutikoje su povlastice ukoliko `odabrani` odmah, ali ODMAH,dadu svoj `cijenjeni potpis`, kojim garantiraju uzimanje(kupovinu) `najpovoljnijega` paketa proizvoda tvrtke posimboličkim, gotovo `komisionim` cijenama.

Nakon što bi `odabrani` uzeli odreñeni paket, oni bi u štokraćem roku trebali pronaći nekoliko vlastitih `mušterija` kojebi došle na slijedeći sastanak `tvrtke` i uključile se svojimnovčanim upisninama i (naravno) kupovinom proizvoda u`uzak krug odabranih`. Čuvši sve to iz `plesačevih` usta,dobio sam volju da odmah ustanem i kažem po domaći: `Te(ovaj)...pa zbogom...i hvala za kruške`, ali bijah preduhitrengomilom koja se počela dizati, ne da ode, nego da se štoprije potpiše. Onaj drugi lik, kojega sam spominjao, cijelo jevrijeme vikao: `Tako je!!!!! " - ili - `Bravoooo!!!!!" -..ili

jednostavno, vjerojatno njemu toliko tipično - `Waouw`(zazvučavši na trenutke kao neki čuko ostavljen ispredtrgovine, koji tužno laje za gazdom), tako da ga je, tobože,ko fol, `plesač` morao nekoliko puta sa osmijehom`opomenuti` da malo `smiri strasti` te da `ga shvaća`, da je`lijepo biti tako sretan` itd. Uglavnom, odlučivši ostati još kojuminutu da vidim kako će se ta `bureleska` odigravati, ostaosam potpuno ravnodušan kada je `plesač` zamolio svogbodritelja iz prvog reda da ustane i predstavio ga kao svogpomoćnika, pošto je dinamika cijele te polusatne parodijevodila k tome...

Uglavnom, upamtio sam tu lekciju za sva vremena.

Nekoliko godina kasnije, tj. prije mjesec / dva,pretraživanjem programa na tv-u, u Oprah Showu pronañemisti princip, no ovoga puta upakiran u sofisticiran bestsellerkoji je `okrenuo temelje moderne duhovnosti naglavačke` -The Secret. Gledam tu čistu konzumerističku i hedonističkuprezentaciju `duhovnosti`, taj toliko puta viñen i predvidljivscenario, gdje nekolicina autora - gurua, sjedi poredvoditeljice i ekstatično govori o svom uspjehu i kako putemduhovnosti doći do cilja (čitaj: novca). `Trećim okom premaWall Streetu` (kako je to jedan prijatelj izvrsno uočio),`meditacijom do dobitka na lotu`, `otvaranjem DNK lanaca zamaterijalno blagostanje`, `vizualizacijom do jahte`,`energijom do menadžera godine` itd., itd., samo su bizarneparabole jednog bolesnog stanja svijesti i uma, na koje očitonitko više nije imun. Najstariji zanat na svijetu - `duhovnoprosvijetljenje`, neumorno gazi, svaki puta upakirano udrugačiji celofan, sa istim upakiranim paradoksom koji jenakon mnogo površinskih izmjena, od primarnog smrada,ljudima čak počeo mirisati.

Ne možeš biti, kako narod mudro kaže `i pošten i jeben`

istovremeno.

`Univerzum daje`. Na ovom rudimentarnom načeluizgrañene su mase teorija, pretpostavki i `aksioma`, kako ušto kraćem vremenu, uz nimalo truda ili uz minimalan napordoći do svega što smo ikada u životu mogli poželjeti.Odricanje je tu nešto što je očito, pogotovo u današnjevrijeme, postalo suvišno. Nevjerojatno koliko je teško zashvatiti da čovjek čista srca i iskrenih namjera, zahvaljivajućiUniverzumu za svoje postojanje, biva cijelo vrijemenagrañivan kvalitetom i ispunjenošću vlastitog duha. No, toje očito prejednostavno, jer nedostaje onaj primitivan ljudskifaktor da se, kako narod kaže, od `pite napravi govno` iobrnuto. Zato je najbolji lijek, dokazan od raznoraznih guruana temelju ljudske neinteligencije, nesposobnostirezoniranja, nedostatka ikakve dinamike vlastitog duha,nedostatka spoznaja i percepcije, usljed nelogike i gluposti,kao i sveprisutne gladi za eklektikom i paradoksalnošću, dase mistično uvijek banalizira a banalno mistificira. Na tajnačin, vuk (guru, trgovac `duhovnošću`) ostaje sit, a ovce(preko 90 posto sujetne, licemjerne, egoistične i ignorantnepopulacije) na broju.

Gledajući bivše robijaše, prodavače automobila,marketinške stručnjake, kako blistavih osmijeha pričaju osvom `velikom` uspjehu kod `krave muzare zvaneUniverzum`, cijelo vrijeme napominjući stadu u elipsoidnimredovima pred sobom: `I vi možete uspjeti, i vi možete bitipoput nas`. Čovjek iz publike kaže da sa ženom nije vodioljubav godinama, ALI, nakon odgledanog dokumentarca TheSecret on je odmah navalio na ženu (bit će da problemstvarno nije bio u čovjeku...), što je cijelu dvoranu studijanasmijalo, da bi jedan od protagonista, to jest pisaca tefamozne i nadasve impozantne knjige, uperio kažiprst sapodignutim palcem u čovjeka, namignuvši mu, kao da mu

govori: `Ti, lave...lavčino...tigre` ili u krajnjem slučaju:`Nestaško`.

Kako god da se okrene, pred očima milijunskog auditorijaširom svijeta, odigravala se žešća debilana, tolikopredvidljiva u svojoj ispraznosti, plitkoći te očitom cilju zbogkojega je sva ta farsa - ta parada gluposti i teatar apsurda ioksimoronstva, od pisanja knjige, promocije te `slučajnoga`planetarnoga uspjeha - i pokrenuta. Da li se poredupakiranog smrada nalazi Oprah ili pano i novčanica od1000 dolara, u suštini, potpuno je nebitno. Da li je mjestoradnje u velikom američkom megapolisu, malombalkanskom gradiću ili zabitom bliskoistočnom selu, opet je usuštini nebitno. Bitno je, da sklad trgovaca i kupaca nikadane gubi na svojoj blještavilosti i glamuru, kao i na intenzitetu.Kada `wishful thinking` postaje cilj, umjesto sredstva (kako jeto Oprah mudro primjetila), proces, koji mora postojati i putkoji se mora prijeći, gube na formi i na onom stvarnomintenzitetu, što dovodi samo do iluzije učinka i onoga štopravi učinak u svojoj esenciji u stvari jest."

Zastane na trenutak i zagleda se kroz prozor. Djevojka izdrugoga reda kao da je čekala priliku da Zahr napravi nekukratku stanku izmeñu čitanja.

"Profesore?"

"Izvolite", Zahr pogleda u smjeru djevojke.

"Treba li čovjek biti potpuno lišen bilo kakve ugode i voditiživot pun odricanja?"

Ovo je bilo dobro pitanje.

"Pokušat ću vam odgovoriti što kraće, uz nekoliko

digresija", reče.

"Ovako...Kosmos daje čovjeku onoliko koliko mu jepotrebno - naravno, prema mom skromnom mišljenju - dapreživi i da pronañe svoj unutarnji Put. Kosmos nemanikakve veze sa kreditnim karticama, dobitkom na lotu, vilomna Havajima ili bilo kojim drugim oblikom materijalnihprohtjeva, stvorenih u suradnji sa vrijednosno / materijalnimmonetarno demonskim entitetom. Sve argumentacije unastojanju da se opravda `ugodno sa korisnim` suzavaravanje samih sebe i ništa drugo nego odraz vremena ukojem živimo. Čovjek se mora prelomiti od nastojanja daprevaziñe ugodu a ne da istoj konstantno teži, pošto ugoda,po meni, suprotno odricanju, ne ide dalje od domene niskihsamonametnutih strasti. Ovdje ne mislim na `ugodu` kaotežnju da živimo bez boli i bez patnji, već na konstantno iopetovano uzmicanje pred bilo kakvim preprekama izatvaranjem u iluziju pod okriljem najnižih poriva. Ne kažemniti da je druga solucija asketski način života, ali poniznost unastojanju da se živi najjednostavnije što se može a u istomobliku i najdostojanstvenije, predstavlja onaj izazov, koji jemeni osobno nešto malo uzvišenije od pukog odjeljivanjamaterijalnog od materijalizma ili materijalnog blagostanja odtrčanja za materijalnim dobrima. Još jednom danapomenem: meni je ovo pretakanje iz šupljeg u prazno ponačelu sklapanja kompromisa sa `realnosću`, slikovitoizraženog `držnjem glave u pijesku i, u klečećem položaju,dupeta usmjerenog prema zvijezdama`.

U vezi svega što se radi na transcedentalnom planu, neprestaju me zbunjivati `utabana` načela usvojenih obrazacatuñih `kredibilnih` načina djelovanja, što opet dovodi dozatvaranja u manji kolektiv `znalaca koji prate utabanestaze` dok im gurui pokazuju put. Sjećam se da sam sejednom susreo sa najapsurdnijom konstatacijom koju ću

pamtiti kao `bullshit advise of the year`, kada se meñugomilom `produhovljenih` ljudi povela polemika, što tozapravo znači kada netko osjeća da je `van prostora ivremena` i kada pojedinci vide i doživljavaju `stvari` koje suvan spomenutog prostora i vremena. Kada je jedna osobanapomenula da ona već duže vrijeme osjeća te `simptome`,druga osoba, inače strahovit zagovaratelj `onostranog`,ukazala je na problem stresa, deluzija i problema sa vidomte posavjetovala prvu osobu neka ode k ljekaru. Mistifikacijabanalnog. Banalizacija mističnog.

Ista paradoksalna banalnost vrijedi kod većine slučajeva`duhovnog rasta sa hotelima za odmor, saunama imaserima`, kao pandan duhovnog snobizma i duhovnehipokrizije koji traže uporište u broju pobornika istoga.Balkanski kantautor Štulić divno je rekao: `Oj Balkane saEuropom na usnama`, a ja bi to malo obradio i prilagodiodanašnjoj `duhovnoj ekspanziji` i rekao: `oj matrikse satranscedencijom u mislima`.

Ovo ja nazivam `new ageom` i banalizacijom božanskog isvrstavanja u najniži ljudski poriv za `ugodu`; u stvari, terminza potpunu inertnost uma, odsutnost duha i prepuštanjetijela onome što ostaje nakon supresije duha i uma.Blagostanje u kontekstu financijske neovisnosti podsjeća mena zvučnu kulisu neke reklame za banku ili trgovački lanac.To je ono što me nekad tjera da plačem i smijem se u istovrijeme. Prava duhovnost je odbacivanje svega materijalnog;a `meditirajmo za poslovan uspjeh` , `deprogramirajmo se zadobitak na lotu`, `otključavajmo se da dobijemo povišicu`podsjeća samo na izlizane floskule raznoraznih `duhovnihvodića` pod zajedničkim motom: `kako matriks oplemenitiiluzijom transcedencije i pritom zaraditi na naivcima`. Odmahse sjetim `duhovnjaka` iz ovih krajeva koji su `u najvišemstanju buñenja` pozivali ljude u raznorazne `lance sreće i

novca` ili im naplaćivali sam `ulazak u njihovu blizinu`.Odurno, odvratno i vrijedno svakog prezira.

U filmu `New Age` Michaela Tolkina ta tematika`duhovnosti sa materijalnom pozadinom` vrlo je lijepoobrañena. Ako vam Kosmos i `da` pare i bogatstvo, dat ćevam ih samo da vas testira i podvrgne kušnji, na kojojvećina, ionako - pada.

Na žalost, danas je, u doba nevjerojatnih širenjainformacijskih horizonata i sveopće dostupnosti, plafon iznadljudskih glava niži nego ikad. Blažena ona planeta i onacivilizacija u kojoj su najveći problemi oni koji se najvišeisturuju kao takvi.

Nisu li se i Schopenhauer i Aristotel složili u jednom, da`samo budala srlja ka ugodi, dok se mudar čovjek kloni boli izla`?!

Bitno da svi mi ispijamo crnu šalicu `utjehe` koja zatvaratreće oko i onaj `blaženi` dim koji hrani sam ego. Oni kojipuše, ionako nesvjesno i na pogrešan način rade saenergijom vatre, koja se zatim na pogrešne načinerasporeñuje i djeluje u njima negativno na njihovreproduktivni sustav, dok oni koji piju kavu i slične napitkekoji u sebi sadrže kofein i srodne supstance, prekomjerenimuživanjem djeluju negativno i kroz godine pogubno na svojcirkulatorni sustav.

Svi smo mi na odreñene načine demonizirani, usljedvlastitog neznanja. Dodatna `plodna tla` za daljnju, učestalijui intenzivniju ili dugotrajniju demoniziranost, potrebna sujedino ili krajnjim neznalicama ili budalama.

Žalosno ali istinito, koliko su se tisućljećima uzdizala dva

banalno / pseudomistično nebulozna aspekta kakva danaszaokupljaju veći dio zemaljske populacije. Prvi aspekt je`oglušavanje` na negativno, i pokušaj `perceptivnog skoka`za tisuću stepenica, zanemarujući da izmedju nas i Izvorapostoje mnogi čimbenici kojih trebamo biti svjesni i gdjevlastita ignorancija može dovesti do velikih zastranjenja,kojih se opet ne mora niti biti svjestan, ali koja će se krozživot itekako osjetiti. Drugi aspekt je simpatiziranjenegativnog i traženje `kompromisa` izmeñu `dobra i zla`,zaobilazeći svjetlosnim godinama samu esenciju navedenihsintagmi, uzimajući kao diskurs tobožnju `sredinu dualnog`,dok suština ostaje zakopana u negativnom, ma koliko da seto negativno činilo simpatičnim. Opet, radi se o ignorantnompristupu usljed `oglušavanja` na pozitivno. Na prvi načindjeluju religije, pseudoreligije nastale `ženidbom` istoka izapada (uključujući New Age pokret), te razne sekte. Nadrugi način djeluju različiti `okultni`, `magijski`, `ezoterijski`,`sotonski` pokreti, kultovi te razni drugi psihopatološki isolipsistički načini interpretacije `vječite problematikedualnog`.

I jedno i drugo nastaje kao posljedica višegodišnjeggrañenja vlastitih asocijacija na temelju projekcija koje sudošle izvana, različitim načinima i metodama i usljednesposobnosti pojedinaca da se otrgnu od utjecajaprojiciranih asocijacija, gdje se kao `rezultat` pojavljuje`koktel` negiranja pozitivnog i simpatiziranja negativnog, iobratno. Svaki iole osvješteni pojedinac zna i osjeća gdjeprestaje jedno a počinje drugo, dok ostali - usljed ko znakakvih nametnutih asocijacija, loših životnih iskustava,frustracija, programa, ogorčenosti, manipulacija ilijednostavno usljed nesposobnosti elementarnog rezoniranja,kako područja jednog i drugog, tako i granice (granica)izmeñu njih, nijansi, stupnjeva i meñustupnjeva u jednom idrugom, kao i u onome što ih odijeljuje – jednostavno toga

nisu svjesni. Stvari su ovdje jasne i jednostavne kao dan,jedino je problem u lošoj percepciji (tj. nedostatku iste i uprojekciji), neznanju te posljedičnim čimbenicima koje samnaveo.”

Četiri: Put

"Stani, stani, stani...Vrati se malo, molim te, do podnožja",vikao je Ksander nadglasavajući astralni vjetar.

Xeron se nasmije te ga u trenu vrati u samo podnožjegrañevine koja se protezala kroz dimenzije i čija veličina jeKsanderu tek prije nekoliko posjeta postala sve manjezastrašujućom.

"Ludilo...Ludiloooo!", vikao je nadglasavajući vjetar, lebdećiu kraljevski plavom oblaku ljubičastih magenta kontura kojesu se ispreplitale kroz Ksanderu još uvijek nezamislivenijanse ledeno plave, svijetlo modre i zelene boje.Promatrajući kako cijeli poprima svijetlo zelenu boju, skakaoje i vrištao poput djeteta po zraku Univerzuma obojenog uboje samoga Apsoluta.

"Ovo je astralni blagoslov. Ovo je jebeni astralniblagoslov!", vikao je iz sveg glasa, mašući rukamarazuzdano, nalik na nekog pobornika narodne glazbe saprostora Balkana koji pokretima kaže: "Ma nek se nosi sve u`onu stvar`, koliko sam sretan!"

"Ksandere", poruči Xeron blago, šaljući mu mentalnu

poruku, "smanji doživljaj. I bez izraza koji simulira porive umateriji, može se sasvim pristojno opisati ova neviñenaljepota.”

"Oprosti", reče Ksander, jedva mu od uzbuñenja obrativši inajmanju pažnju. "Idemo dalje, može? Do vrha. Dovrhaaaaa!!!!!"

"Ajde...", pošalje mu poruku uzdišući u mislima (ako bi seto tako moglo nazvati) misleći: "Hijao", na opće radosnoraspoloženje svoje rase koja se rijetko kada zabavljala u tojmjeri kao pri njegovim izletima sa Ksanderom. SvakiKsanderov polazak na piramide značio je za njegovog`babysittera` Xerona, da sa svojom nižom simultanošćumora u pristojnoj mjeri pokazivati onu vrlinu, po kojoj suSibius Anari poznati diljem Univerzuma - beskrajnustrpljivost.

"Do vrha", pošalje poruku, napravivši mentalnu gestuprema svojim sunarodnjacima, koja bi se mogla opisati kaonamigivanje.

VII. TIHA (r)EVOLUCIJA

"Dragi moji, došli smo gotovo do samog kraja predavanja",reče Zahr prekopavajući po papirima, ne bi li za sam krajizvukao nešto sa rezimirajućom poantom. Nasmije sa kadanañe jedno od Leonovih pisama.

"Za kraj, pošto je više od polovine materijala zbir, kako

mojih, tako i razmišljanja jednog anonimnog studenta, bilo bilijepo da u tom tonu i završim današnje predavanje, pa ćuovo preostalo vrijeme iskoristiti da pročitam jedno od pisamaneimenovanog studenta:

Prije nekoliko mjeseci, dok je na mene pokušan napadenergijom (ne astralni napad entitetom ili entitetima, jer ihrazlikujem), misli su mi automatski krenule drugim tokomnego što su `plovile` tijekom cijeloga dana, `prebivajući`manje više u domeni matriksa / kontrolnog sistema. Misli suse, nakon tog trena, počele oblikovati u jednu novuspoznaju, da više vrijedi taj jedan momenat i tren od svihonih dnevnih iluzorno / samonametnutih stvari koje samautomatski izvršavao bez trunke kreativnog impulsa i bivaopolagano crpljen od mase entiteta koji su mi se našli ublizini; samo zato što sam autosugestivno stvaraokompromise sa sobom, radeći dosadne i neispunjavajućeradnje koje nisam želio (sugerirajući sebi, da ih u stvari,želim). Ovom prilikom, moj dubok naklon osobi koja jeusmjerila svoje misli ka meni i svoju negativnu energijupokušala ostaviti `pred mojim vratima`, jer za mene je toimalo tarapeutsku vrijednost. Jednostavan primjer kako inegativno može ispasti pozitivno.

U trenutku dok pišem, blizu i malo dalje od mene nalaze serazne svite entiteta, a tako i kod svakog, htio si netko topriznati ili ne. Pitate se zašto ovo spominjem? Ovako..većinadepresija, iznenadnih promjena stanja svijesti, raspoloženja,fizičkih manifestacija i ostalog, nastaje zbog energije ilidirektnih djelovanja (opet energija) raznih entiteta koji su sezatekli u našoj blizini (namjerno ili `slučajno`). Uzmimo jednunarodu najprihvatljiviju mogućnost...da trenutno u našojatmosferi obitava nekoliko stotina tisuća `duša`, koje zbogkojekakvih razloga još nisu `otišle` na kontemplacijski nivo,već lutaju i svakodnevno `proñu kroz nekog` ili doñu u nečiju

blizinu, što se osjeti na razne, pretežito benigne načine. Štoje entitet `veći` i `snažniji`, to jače i intenzivnije djeluje nanas. U svijetu je mnogo slučajeva ljudi koji su poludjeli nakonvišegodisnjih eksperimentiranja sa magijama, ne bi li svojplanetarni život `poboljšali` raznim `kolaboracijama` sa`višim` negativnim entitetima.

Smatram da je primjer raznih šizofrenika takoñer bitan,pošto se većinski radi o ljudima koji su na ovaj ili onaj načinod roñenja ili malih nogu `maltretirani` od raznih negativnihentiteta. Ljudi koji su to počeli saznavati i čije spoznaje supočele dovoditi do `faznih momenata` kretanja premaTransfiguraciji, obično zapnu o kamen vlastitih predrasuda,pošto mnogi ne mogu prihvatiti da NE POSTOJI jedan iuniverzalan Put, već mnogi putevi koji su dio Puta. Netko ćedoći do nečega pomoću reikija, netko joge, netko meditacije,netko pomoću raznoraznih tehnika vizuallizacije ili zvuka,netko pomoću čitanja knjiga, a netko pomoću razmišljanja,dok će netko doći pomoću `ničega`, samim svojimpredstavljanjem i bivstvovanjem onoga sto on / ona ustvariJEST.

Do Izvora tisuće putića. No, uprkos predrasudama `čiji jePut, ONAJ... pravi`, ljudi koji su zakoračili na PutTransfiguracije prepoznat će u drugima same sebe, zarazliku od većine, kojoj `najelementarnije` i `najjednostavnije`stvari, neće biti jasne i koji će vući reference sa iskustvom ivlastitim asocijacijama proizašlim iz kolektivnog načinarazmisljanja, djelovanja i osjećanja. Gluhom čovjeku, koji jegluh od roñenja, možeš objašnjavati što je to glazba,roñenom slijepcu što su boje, nevinom čovjeku kakav je seksa onom koji nikad nije probao čevape kakvi su čevapi. Dokse ne ISKUSI, NE ZNA SE i može se samo nagañati ipretakati iz šupljega u prazno. Dakle, svakodnevno dolazimou kontakt sa svim i svačim, ali doslovno sa svim i svačim; od

energije drugih ljudi i simultanih postojanja drugih ljudi, donaših vlastitih simultanih postojanja, raznih nižih i višihentiteta, programa, manipulacija i još mnogo toga, što je vandomene naše percepcije i naših fizičkih osjetila.

Kao što je nekima od vas poznato iz razne duhovne temetafizičke literature, eterično tijelo `ispunjava` oblikfizičkog, sve dok se čovjek ne osvijesti i sve dok eteričkotijelo ne `obujmi` fizičko tijelo. Prilikom bilo kakvog napadasa energijom, djeluje se na `zatvaranje`, tj. težak ili potpunospriječen protok energije u pojedine dijelove eteričkog tijela,koje mi zovemo čakrama.

Treba povući granice izmedju utjecaja magije, astralnihuzurpacija i programa, ELF-a (extreme low frequency -ekstremno niskih frekvencija) i HAARP-a (tehnologija zapromjene kako vremenskih prilika, tako i promjene učovjekovom raspoloženju; koja djeluje pretežito putem niskihfrekvencija) koji nas svakodnevno `zapljuskuju`. Gurdjieff jeodavno rekao jednu empirijsku vrednotu koja glasi: `čovjek usvakom trenutku mora biti svjestan sebe, svojih misli, svojihosjećaja i svojih postupaka`. U protivnom, programi činesvoje. Kada čovjek počinje stvari doživljavati ne onakvimakakvima ih on smatra da jesu, nego kakve one STVARNOjesu, dolazi do zaprepašćujućeg otkrića da u novoj sferipostoje nova pravila igre, kojih u staroj sferi nisu bili svjesni ikoja su percipirali i doživljavali na različite načine. Tu više nepomažu nikakve autosugestije niti sugestije drugih jer `ujednoj koži ne živi više njih, već samo jedan`.

Strah od novih odgovornosti, novih osjećaja, drugačijegtipa razmišljanja, novih spoznaja - ali i od potpune spoznajenovih problema i prepreka - postaje toliko jak, da pojedinacsam počinje otvarati sebe prema raznim programima imanipulacijama, svom se silom želeći vratiti na staro,

proklinjući Morphiusa (jednog od likova u filmu `Matrix`, uovom slučaju svoje duhovne vodiče i učitelje i svoja višasimultana postojanja), što mu je `dao pilulu za Stvarnost`.Najviše shvaćamo ono što mislimo da shvaćamo najmanje iobrnuto. Ono u čemu smatramo da smo najmanjenapredovali, napredovali smo najviše; i obratno. Nasuptilnom planu, to je vrlo često upravo tako. Najvećaobmana kontrolora (viših i nižih), poslije one tisućljetne(holografske), je upravo davanje svih informacija van(pretežito putem interneta), pošto, poznavajući ljudsku psihui mentalne obrasce (obrasce programa i manipulacije), nijebilo teško zaključiti da će i ono malo potencijala potpasti podutjecaje raznih `dark occult / alien` ili po drugoj strani `light /love / alien` skupina i grupacija koje neće vidjeti prst prednosom, taman da se prst zadržao tamo cijeli život. Netkovidi, netko ne vidi; tako stvari idu i sve je to dio jedne višeselekcije prema dalje, da se na razne načine doñe dobalansa, kako individualnog, tako i kolektivnog. Sve ostalo -otpada; kako individualno, tako i kolektivno.

Tako bi nekako sve i trebalo izgledati, ukoliko se naravnoradi o obrascu vlastitog samorazvoja i ukoliko se time neutječe na tuñu slobodnu volju. Recimo, ukoliko se netko želiubiti, ne bih mu baš rekao, samo tako, olako: `uradi to`.Suština stoji, iako je teško povući granicu izmeñu crnog ibijelog (ne mislim dualistički, da se neki ne uhvate na to). Ufilmu `Crash` to je vrlo lijepo prikazano.

Ako nešto želim, da time upotpunim svoje iskustvo i svojespoznaje, onda ću to i napraviti, ukoliko ću, naravno, biti umogućnosti.

Ako nešto ne želim, a radim kompromise sa sobom,razvodnjavajući samu srž, teško da će se to odrazitiprogresivno na moju suštinu.

Ovdje smo dosli iskusiti fizikalnu realnost i sudjelovati iz prveruke u uzajamnoj Kreaciji izmedju nižih i viših sfera. Mi NEMORAMO ništa što ne želimo, ali pri tome, mi moramo znatii paziti što želimo. Na putu (barem većine) slijeñenja četiriaspekta Stvoritelja - volje, mudrosti, ljubavi i kreacije(kreativnosti) ili, po nekim ezoteričarima - nade, vjere iljubavi, sami stvaramo ambijent u kojem biramo posljediceuzroka koje smo odabrali. Izmedju uzroka i posljedica nemakompromisa, već samo promjene uzroka ukoliko posljedicane djeluje u skladu sa našom suštinom.

U `Bringers Of The Dawn` knjizi lijepo piše, parafraziram: `daste znali što vas sve čeka ovdje, teško da biste se odlučiliovdje inkarnirati; a da spoznate sebe u pravom svjetlu ipotencijalu, teško da biste ostali ovdje`.

Ovdje smo, upravo zbog toga, da postojimo i da stvaramoživeći i djelujući prema Univerzalnim Zakonima - koji su kroztisućljeća ljudske dekadencije i iskrivljene logike / stvarnosti,postali gotovo potpuno distorzirani, banalizirani i mistificiraniu isto vrijeme i na različite načine - te da se, naravno,uzdignemo.

Naša vlastita seksualna energija, koja nas pretežitozarobljava u materiji, utječe na naš svakodnevni život, vrlo jelako kontrolirana od viših i nižih astralnih, te nekihpolufizičkih entiteta na mnogo višem stupnju svijesti odnašega. Često, čovjek jednostavno treba zamoliti svojuseksualnu energiju da se umiri. Ako je program jak i energijapostane neobuzdana, djelujući mimo našeg emotivnog imimo našega intelektualnog centra, imajući težište samo unašem motoričkom centru, mi toj energiji jednostavnotrebamo, u tom slučaju, zapovijediti neka se primiri. Ona jenajzaslužnija u fizičkom postojanju za naše komplekse,

frustracije, motivacije (i nedostatke iste), za nervoze i zaagresivnost. Bez dvojbe da ona ponekad može biti i dobarpokretač, ali takoñer i bez dvojbe da može biti velika kočnicačovjekovom napretku, pošto je ionako na razne načineinfiltrirana u našem nervnom sustavu, djelujući na emocije ina misli. Ljudi, često i kada uspiju obuzdati podivljaluseksualnu energiju u sebi, na kraju pokleknu na `drugojstepenici`, pred egom koji se počinje opirati oslobañajućojenergiji. Ista stvar sa oslobañanjem od materije, pa takomožemo povući mnoge paralele izmeñu seksualne energije isame materije. Nije upitno da kreacija nastaje kao našodgovor na djelovanje Kaosa, ali ta, nazovimo je `posebnostKaosa`, nije razlog da čovjek ne gleda dalje od tog stupnja ida postane, bude ili ostane - idiot.

Već sam napomenuo i poznato vam je da su Drakoi samoneke vrste reptila i to pod demonskim protektoratom, koji su- nakon raspada Atlantide, zajedno sa Crnim Svećenstvom -čiji se se utjecaj i moć kasnije infiltrirali u kulture Sumera,Egipta, Indije, Kine, Anatolije, Perzije, te raznih djelovaEvrope i svijeta - održavali odreñene vrste rituala spajanjademonskog sa ljudskim, da bi se dobili kvalitetni nasljednici(Nefilimi) koji su u sebi nosili sjeme i ljudskog i demonskog.Stari zapisi su puni toga. Ti `Sinovi Bogova` mogli su u bilokom trenutku u sebe primiti odreñenog demona koji jeostajao u tijelu i uživao u blagodatima fizičke realnosti (čitaj:seksu, perverzijama, vladanju, moći...).

Crno Svećenstvo, sve odreda inicirani demonski Magovi,utjecali su, da se polagano struktura moći širi i da odreñeni`Sinovi Bogova` pojačavaju svoju moć i šire svoju vladavinu.Neki ogranci reptila ovdje su bili samo posrednici, koji binadgledavali kako napreduje `premošćivanje` ogromnihanomalija izmedju fizikalnog svijeta i četvrte i pete astralneravnine. `Sinovi Bogova` alias Nefilimi alias Shapeshifteri,

NISU spoj ljudskog i reptilskog, nego ljudskog i demonskog.E sad, da li su neke od tih demonskih rasa više astralnereptilske rase?! Vjerojatno jesu. Bilo kako bilo, ti reptili /demoni, visoka su astralna bića, koja su putem odreñenihfrekvencija (na kojima egzistiraju) uspjela zavladati dobrimdijelom fizičke realnosti (i to ne samo ovdje na Zemlji).Dakle, nema tu nikakvog `seksanja` alien fizičkih ipolufizičkih reptila sa ljudskim ženama jer im smeta klima naZemlji, pa bi oni sad, kao, malo htjeli potomke da vladajupreko raznih `agendi 2000`, `novog svjetskog poredka` iostalih eklektičkih pizdarija za djecu, domaćice i WOW(`World Of Warcraft` kompjutorska igra) frikove.

Ljudi se često pitaju, ukoliko postoje viši entiteti, zašto namne pomognu da se `izvućemo` iz ovog teškog života. Nekanam barem pošalju nekog učitelja. ne neke `fiktivne` i `tamoneke astralne`. Fascinirajuće je, kako ljudi odmah idu na`loptu` potpune banalizacije i besmislenosti. Zašto bi višioblici postojanja poslali učitelja od krvi i mesa? Da nosi našteret? Da živi život umjesto nas? Koja razlika izmeñu učiteljakoji nije u fizičkom obliku i učitelja koji je u fizičkom obliku?Zar Buda, Isus, Ašjata Šimaš i mnogi drugi inkarnirani višientiteti u fizičkom obliku nisu bili dovoljni da otvore oči,onima, koji su, naravno, htjeli da im se oči otvore?! Ništa nedolazi olako i treba poštivati i najmanje `hintove sa neba`, ane se nadati da će netko nekoga povesti za ruku i objasnitimu sve tajne njega / nje, kao i sve tajne Univerzuma. Imatakvih mnogo danas u svijetu, a nazivaju se pripadnicimasekti, religija, gurua i imaju velike sličnosti sa pticom nojem isimbolikom `glave u pijesku i dupeta prema zvijezdama`.Ako je `druga` strana, nekog, na odreñeni način `inicirala /aktivirala`, onda neka ta osoba bude zahvalna na tome ipokuša poraditi na samoj komunikaciji sa vlastitim višim`nevidljivim` učiteljima i duhovnim vodičima, jer smatram dabolje učitelje neće naći.

Ako se svaki dan u isto vrijeme dogañaju odreñeneenergetske anomalije u organizmu, umu ili osjećajima,moglo bi se raditi o odreñenim energijskim fluktuacijama,koje mogu biti uzrokovane kako vanjskim, tako i unutarnjimutjecajima. Meni je recimo, svaki dan senzibilno razdobljekada sumrak prelazi u noć, jer počinjem osjećati laganepromjene i oscilacije u srčanoj i čeonoj čakri. Fluktuacijemogu nastati ako u se u odreñeno doba dana radisvakodnevno isti `ritual`, na primjer, ispijanje kave, odlazak udućan, pauza za cigaretu, čašica vina, slušanje glazbe itd. Iliako se u odreñeno doba počne raditi nešto, što je suprotnoonome što se radilo do tog trena, primjerice, nakon dolaskasa posla i rañenja nekih drugih stvari, gdje umu, emocijama itijelu treba odreñen period da `provare` i usklade u sebienergiju do tog trena i pripreme čovjeka na novo stanje.Senzibilnije osobe to prilično intenzivno i jako osjećaju.Takoñer se promjene mogu dogoditi ako osoba, koja jeprovela odreñeno vrijeme sama, doñe meñu ljude ili dobijegoste, ili osoba koja je bila meñu ljudima ostane sama.

U rijetkom okolnostima, može se dogoditi da netkonamjerno u odreñeni dio dana fokusira misli ili energijuprema nekoj osobi, ali, mislim da su to stvarno rijetkesituacije i da sigurno ne bi trajale duže od nekoliko tjedana ilimjeseci. Opet, sve je moguće...

U vezi samih dogmi u slučaju ljudskih ovaca, nažalost, jase slažem sa svim religijskim i pseudo religijskim konceptimaidolopoklonstva i pravljenja `svetaca` od spammera kojimrvice kolača prezentiraju kao cijeli kolač, pošto oni koji ihpuše, bolje - pretpostavljam - nisu ni zaslužili. Jednostavno,to ljudima, očito, treba. Kako je u Srednjem vijeku crkvaodreñivala tko će biti Svetac, na temelju vlastite politike,danas crkva zajedno sa New Age mašinerijom rañenja

biljaka iz ljudi, radi to putem vrlo jednostavnog recepta:`pronañi svoga idola i gurua, slijepo mu vjeruj i stavi svoj um,osjećaje, tijelo i sam život i Duh, njemu u ruke`. Recept jevrlo jednostavan. Guru će pričati o samim lijepim stvarima i`otkrivati` desetke tisuća godina stare aksiome, dok će sebiljke ispranih mozgova slijepo uhvatiti za `jedinstveno`,`neponovljivo`, `sveobuhvatno` učenje `velikog Učitelja`,`Učitelja nad Učiteljima`, od kojih, poneki, esenciju same`božanske ljubavi` prošire na više nivoa - meni i običnim`smrtnicima` potpuno neshvatljivih, izmeñu ostalog - i načudne načine uspiju transcedentalno, zamijeniti - premamojoj, vjerojatno, potpunoj ignorantnosti u vezi shvaćanjasame `božanske moći` i `transcedentalne čistoće`, udodirivanju svoje pastve za spolovila - sa pederastijom inapastvovanjima, osvjedočenima od nemalog brojasvjedoka."

Zahr upali projektor te stavi na njega foliju sa ispisanimlinkom na internet domenu koja govori o nedokazivoj, znači,potencijalnoj pedofiliji “avatara” Sai Babe. Domena danasviše ne postoji.

Pričeka pola minute i ugasi projektor.

"Pretpostavljam da je doslovno tumačenje simbolike`utjelovljenja Boga` u ljudskom biću, rezultat potpunogzaobilaženja epistemologije, kako samog gurua, tako injegovih zaslijepljenih sljedbenika, koji će naprosto`svršavati` na izjave tipa: `ja sam ovaj`, `i ti možes postatovaj`, `svi smo mi ovaj`...itd. I Ivan Pavao Drugi širio je ljubavi ljudi su ga naprosto obožavali. Katolički guru izazivao jepravi trans kod masa, prozborivši nekoliko prosto složenihrečenica na svim jezicima, tipa: `volimo jedni druge`,`budimo jedni uz druge` i sličnim floskulama meñu ljudima`širio` mir, razumijevanje i toleranciju. To što je bio, prema,

tragično preminulom Milton William Cooperu (u knjizi BeholdThe Pale Horse) za vrijeme WW2 (Drugog svjetskog rata)jedan od najaktivnijih prodavača bojnih otrova (Zyklona B) -u periodu dok je radio za njemačku tvornicu IG Farben - zakoncentracijske logore, nije niti toliko bitno, prema svim onimizjavama o `bratstvu i jedinstvu`, `ljubavi`, `blagostanju` iostalim floskulama o kojima svaki čovjek koji je `uključiomozak barem na jedan`, zna barem toliko koliko i sam`širitelj` i `nuditelj` ljubavi i istine.

Dakle, nije toliko problem u guruu, koliko u ispranimmozgovima koji jedva čekaju da se pojavi `još jedan saneba`, koji će misliti umjesto njih, raditi umjesto njih iopćenito živjeti umjesto njih, dok će njima preostati jedinomantra `love is in the air, penis is in the ass`. Takvi moderniEloi voliti će jedni druge, jesti voće, smijati se i zabavljati i,možda se malo začuditi, ukoliko zatrube morločke sirene inajave da neka se `hrana puna ljubavi` pripremi da budepojedena. Pesimist će reći da je polje puno govana, dok ćeoptimist reći da iz hrpe govana raste prekrasan grm ruža.Objektivno, postoje i govno i ružin grm, koji, usljed vječitebolesti somnambulizma, dovode do viñenja ili samo jednogili samo drugog. i vjerovanja samo u jedno ili u drugo. Tražitiesenciju u ružinom nektaru, bez ikakve predodžbe ogovnima oko ruže ili barem o trnju na ruži, je samo bezglavoskakanje u `euforičnu` jamu iluzije. Ništa više...Ništa manje...Samo glava u pijesku, koljena na zemlji, dupe naguženoprema zvijezdama...

Štulić, balkanski pjevač i kantautor, jednom je divno rekao:`Ljubav je ono zbog čega se gine, do ljubavi se teško stiže`,pa nije bio nikakav samoprozvani Avatar niti išaobalkanizirati i banalizirati epistemologiju.

Znam da je sve ovo vrlo nezahvalno područje sa tisuću

različitih aspekata vjerojatno iste stvari, ali brkanje Eminemasa Metallicom, techno DJ-a sa Mozartom a dvotaktni Ottomotor sa unutarnjim sagorijevanjem, sa zvukom violine imudro zaključiti da se radi - o potpuno istoj glazbi ili istimzvucima, po mom mišljenju, je daleko ispod razineignorantnog.

U argumente, eklektiku i paradokse, kao i u dinamikurasprava, da ne ulazim...

`Wishful Thinking` (poželjno razmišljanje) nije isto što ikreiranje vlastite stvarnosti. Ako netko misli da ljudi okonjega ne postoje i ode živjeti u kolibu na brdu i uči svojudjecu da ljudi ne postoje, oni su izgradili vlastitu iluziju a nevlastitu stvarnost. Grañenje vlastite stvarnosti može započetitek kada čovjek postane svjestan stvari koje ga okružuju.Daklem...prvo se mora naučiti puzati da bi se moglo hodati ihodati da bi se moglo trčati. Sve ima svoj proces. Kako dijetenije svjesno većine stvari koje ga okružuju, tako čovjekunutar `kontrolne strukture`, nije svjestan stvari koje nemože osjetiti sa bazičnim čulima (tj. može, ali rijetko).

Čim otvorimo prozor, odemo u dućan, odemo pred kuću(zgradu), nalazimo se već na "otvorenom" za raznepotencijalne uzurpacije. Čim kažemo nekom: `dobro jutro`,dogaña se transfer energije. Ponekad ne stignemo još niotvoriti oči kako spada i razbuditi se, a već na nas utječemasa raznih influenci i faktora, kako pozitivnog, tako inegativnog karaktera. Ukoliko se u umu, srcu i tijelu nedogaña svakodnevno čišćenje i `provjetravanje` nekolikoputa na dan, energija se nakuplja i taloži. Sve to `priziva`svakojake astralne, poluastralne i fizičke svite na `švedskistol` i nikakva psudo katoličko dogmatska načela tipa: `mi,ljubav i Bog - ostalo je hereza` ili `ako ja mislim da nečegnema onda toga nema`, ne prolaze i padaju u vodu,

zadržavajući se samo u okvirima vlastite ignorancije ihipnotiziranosti.

Religije i post religije po tom su pitanju napravile slonovskiposao programiranja većine kako `antipod nema nikakvogutjecaja`, klanjajući se pritom upravo antipodu, misleći da sebore protiv istog. Bilo bi dobro da se oni koji još nisuzakoračili van sfera vlastitih paradoksa, malo proučeznačenja izraza: `kušnja`, i `patnja`. Naravno, van kleričkogkonteksta. U `Poslanici Korinčanima` lijepo stoji, da `svakomtko krene Kristovim Putem (alegorija na Put Transfiguracije)stare stvari postaju suvišne dok sve ostale stvari postajupotpuno nove`.

Samo negiranje postojanja nečega sa čim se netko nijesusreo ili nema nikakvih informacija i spoznaja o tome, nijenista drugo nego - negiranje, dok se bilo kakvom suočavanjusa problemima onih, koji su odmakli od stadija negiranja,treba pristupiti zaobilazeći klasičnu zamku tuñe projekcije ivlastitih asocijacija na iste projekcije.

Einstein je mudro rekao: `Ne možeš riješiti problemkoristeći isti način razmišljanja koje je stvorilo problem`.

Takoñer, bez propitkivanja nema ničega.

Jedna osoba jednom mi je rekla da je `put duhovnosti putboli`. U ono vrijeme to mi je bilo smiješno. No, stvari takostoje. Bez muke nema nauke. Kao što je rekao - odGurdjieffa štovan - Nasradin Hodža, veliki mudrac:`Ako sevoliš sanjkati, moraš voljeti i gurati sanjke`.

Noge trebaju biti na zemlji, glava u zvijezdama. Većini sunoge na zemlji u klečećem položaju, dupe okrenuto premazvijezdama a glava u pijesku. Zato se i dogaña da se ljudi

grupiraju, sektiraju, guruiraju, ovčare, oboriraju i radesvakojake stvari koje su u potpunoj suprotnosti sa ljudskomsuštinom. Instant napredak i instant učenje ne postoje, a danprotekao bez borbe samo je iluzija napretka.

Čovjek treba svakodnevno imati odreñeni dio dana zasamoću i razmišljanje. Da li će to raditi kod kuće, u prirodi iligdje već, ovisi o pojedincu. Meñu literaturom koja se čita iproučava, trebaju se tražiti poveznice, a ne se opterećivatioko anomalija koje su u suštini trivijalne, ali nekom čudnomlogikom predstavljaju kamen spoticanja kod većine ljudi.

Sve titra i kreće se, tako da je preklapanje raznih dimenzija/ gustoća i prolazak jedne kroz drugu itekako moguće. Akomi i mravi nismo na istome mjestu (osim ukoliko netko neživi u mravinjaku) nisu niti astralne / eterične i fizičkeravnine. Iako je `mjesto` jako elastičan termin za astral.Najveće tajne leže u drevnim i mističnim knjigama. Sve ovomoderno je samo šturo objašnjavanje, lišeno simbolike zanešto, što se ne može riječima prenijeti; već bi jedni drugimatrebali slati mentalne slike i spoznaje, od čega je prvo još imoguće, ali drugo, za sada - definitivno nije.

Život kakav danas živimo potpuno je u neskladu saUniverzumom i sa muško / ženskim aspektom Univerzuma ienergijama na čijim principima djeluju spolovi. Žena sve višei više postaje uspavani element i, u suštini, arhetip, a ne onošto joj je suština, a to je da bude pasivni elementUniverzuma i nositeljica frekvencije Boginje Isis; u gnostici,platonizmu, valentinijanskoj religiji (gnostika), helenističkojfilozofiji, ranom kršćanstvu - Sophia, u `AndromedaKronikama` Alexa Colliera - Iss Nes, u nordijskim Runama -Isa, u Kabbali - Ain Soph koja djeluje preko Binah, uhinduizmu - Brahma itd.. Samo spajanje žene i aktivnognegativnog astralnog elementa, predstavlja stvaranje novih

dimenzija (donji astral), preko kojih demoni imaju direktnukontrolu na niže fizikalne ravnine kojima su fascinirani. Zbogtoga nastaje `progon iz Raja` i zbog toga se poremetilakozmička ravnoteža izmeñu aktivnog (muškog) i pasivnog(ženskog) principa, dovodeći do disbalansa nižih i srednjihastralnih ravnina, zajedno sa gornjom fizičkom (našom).Zbog toga je nastalo komešanje u redovima Seraphima,Ophanima, Powersa i Kerubima i zbog toga se riješilo da seu fizičku ravninu spuste Henok / Enoch / Kether (glasJednog - muški princip) i Isis kao Shekinah (ženski princip) ida kroz inkarnacije poprave stvar i spriječe sve veći brojdemonskih bića da se utjelovljuje na Zemlji. Zbog toga su`Glasnici Bogova / Veliki Kozmički Svetitelji / AscendiraniGospodari` iz hijerarhija Anñela, Arhanñela, Thronesa,Principalitisa, Virtuesa i Dominationsa, te svih ostalihanñeoskih kasti, odlučili utjecati na fizičku realnost,održavajući balans izmeñu sklada i nesklada.

Govorim, naravno, prije svega, o Sirius A entitetima, koji,na svoj način, iz naše perspektive jesu neutralni (ima ih narazličitim nivoima postojanja i različitog polariteta..), ali izkozmičke perspektive, da nema njih, ne bi bilo niti nas (opetmolim da se prouče poveznice sa Collierom i Paa Tal rasomiz `Drakonijanskih Kronika`). Lavovi / Ari bića (možda drugoime za Serafime, Kerubine i Thronese), vrlo vjerojatnozmajska eterična bića (koja su stare solarne civilizacijepercipirale kao lavove), konstruirala su Kristalnu Lubanju, daenergija boginje Isis na što kvalitetniji način ispuni fizičkurealnost i balansira je sa astralnim ravninama, popravljajućištetu nanijetu pasivnom dijelu Univerzuma. Ovo moždanekome izgleda kao bolesna SF / okultna pretjeranaumišljotina, ali ono što ja smatram, je da ovo DEFINITIVNOnije igra, već borba da se na što bolji i bezbolniji način,postojanje ovog Univerzma privede kraju i odreñen postotakentiteta prenese / prijeñe u novi Univerzum. Dakle, stvar nije

3D prirode, već seže `do` samoga Izvora.

Takoñer, da napomenem, da to što se radi zadnjih godina,sa takozvanim mentalnim programima i stvaranjem raznihseksualnih objekata, vrši se od strane Tajne Vlade i raznihzemaljskih agendara koji su povezani sa nekim frakcijamaaliena (jednom humanoidnom, nekoliko greysovskih inekoliko reptilskih koji žive u Zemlji); to jest, na taj način, utoj formi, mi ih tako doživljavamo zbog njihovog igranjanašom percepcijom.

Implantirani su potencijali. Nikakva većinska zemaljskapopulacija, već minorna brojka od jedan do dva posto ljudi,koji su sebi nose ogroman potencijal za kreiranje novihrealnosti i novih Univerzuma. U implante su uprogramiranikodovi, koji na pojavu `zabranjene` misli, počinju aktiviratiprograme, tako da većina potencijala danas provodi vrijemepo ludnicama usljed `dijagnosticirane` šizifrenije, raznihparanoja, kompulzivnih poremećaja, neuroza i općenito svihmentalnih i živčanih oboljenja. Implanti su najčešćepostavljeni na mjestima u zglobovima (manji), trećem oku /pinealnoj žlijezdi (veći) i u srcu (najveći). Implanti nisunikakve mesnate nakupine, nikakvi materijali, većminijaturna energetska čvorista koja na odreñene načinedjeluju similarno crnim rupama u svemiru i na odreñenenačine dovode do djelovanja mikrosvemira na makrosvemir.Izgleda da su potencijali sami `pristali` na to, da bi seselekcija postrožila do maksimuma a izazov pojačao različitaiskustva (nikada nisam shvaćao `dosadu` i `mazohizam`viših bića da se manifestiraju i utjelove u nižem obliku,`natječući se` tko će prihvatiti što `radikalniji` i `osebujniji`oblik `dobrovoljne` patnje...).

Pravila igre su ovakva: zamislite da ste nevjerojatno visokientitet koji jedan dio sebe šalje na nepredvidiv i opasan put,

ali, očito, nužan i potreban; i vi se spustite `tamo dolje`,svakim svojim iskustvom kreirate, poput tkalačkog stana,fragmente od kojih kasnije nastaju djelovi svjetova, dimenzijai Univerzuma, borite se sa entropijom koja se u nižojrealnosti manifestira kao vrijeme, dobijate prepreke na kojeviši entitet (vi u višem obliku postojanja) neće utjecati, svedok ne probijete `bazični kod` i izañete iz labirinta ilizačaranog kruga, shvativši duboko u sebi, da ste sami sebe,u stvari, poslali na ovo putovanje. Posustanete li, ili ćeteprobati opet na istom mjestu u nekoj drugoj točki entropije, iliće neki drugi fragment vas otići na neko drugo mjesto,ubirući dijelove Ciklusa. Što ste veći potencijal, to ćeprepreke biti žešće...Ovo ne znači da će vas netko pretućina ulici, da će vas pokušati eliminirati svaki dan i da će cijeliživot netko na vas utjecati tako da vas stavlja u bezizlaznepoložaje. To je samo u filmovima.

U stvarnosti, postoje sile koje kontroliraju na koji načinpojedinac napreduje, sile koje čuvaju pojedinca od iskustavakoje nisu dio njegovog puta i sile koje pokušavaju na svemoguće i nemoguće načine (i suptilne i grube), pojedincaodvlačiti od njegovog puta. Potencijal se stvara krozinkarnacije, a polaritet kroz balans. Tako da, ovdje su jednaod prepreka implanti, niske frekvencije, vrijeme i programi;na nekoj drugoj, sličnoj planeti vjerojatno neke drugeprepreke itd. Onaj tko je postavio implante, samo je dio`birokracije` koja radi i izvršava svoj posao za nekog drugog,a taj opet za nekog drugog i tako u krug. Teško da ćemotako lako za života shvatiti sve tajne `kozmičke politike`,kada ne možemo shvatiti niti dio tajni svjetske politike, kojabi trebela biti puno jednostavnija. Danas nas mogu sasvimlijepo pratiti i satelitom. Ne trebaju nužno implanti za to, osimza programiranje neuro sustava te misli i osjećaja.

Sve teorije zadnjih nekoliko godina dale su van enormno

mnogo detalja i istine, ali su se (tko zna zašto, jel?!)ispreplele sa mnogo pizdarija i loših interpretacija.

Jedan primjer klasičnog programiranja prikazan je u filmu`Simone`, sa Al Pacinom u glavnoj ulozi.

U filmu, režiser kojemu su uskratili sredstva za završetakfilma i kojeg napušta glavna glumica, upoznaje ludogvirtualnog stručnjaka kome je ostalo tjedan dana života.Nakon smrti ostavlja režiseru simulaciju ženskog lika,kojemu kasnije režiser dodaje geste, pokrete, osobine velikihglumica... i dovršava film sa virtualnim likom. Nitko neprimjećuje da je glavna glumica Simone (skraćeno odSimulation One) artificijalna i, uskoro se režiser nañe uvelikoj nevolji usljed zataškivanja pravog `identiteta` glavneglumice. Kada nakon drugog filma odluči prekinuti iluziju,prije nego se sazna laž, odluči to napraviti na finiji način,napravivši film gdje Simone sa svinjama jede napoj,potpisavši nju kao režisera filma. Pošto je tajanstvenaSimone sa prva dva filma postigla planetarni uspjeh, publikaostaje oduševljena i ovim, njenim uradkom a kritika gaproglašava kultnim filmom. Režiser, u sto muka, vidjevši daje kreacija prevazišla kreatora, izjavi, gledajući svoj virtualanlik: `Postala si stvarnija od svih onih koji te obožavaju`.

Odlučivši se da prekine sve na grublji način, briše virtualniprogram i baca hard disk u kovčeg, a kovčeg u more.Kamere u marini to snimaju i režisera optuže za ubojstvo.On više ne može nikog uvjeriti, da je svijet zavaravaovirtualnim likom te da Simone ne postoji. U zatvoru doñe dospoznaje da: `želeći skrenuti pažnju na svoje filmove, želio jesamo pažnju skrenuti na sebe, da ga svijet primjeti`. Opet,ostao je u sjeni virtualnog lika. Kasnije, njegova kćerkaslučajno pronalazi ostatak softvera i uspijeva povratiti likSimone, koja se `pojavi živa i zdrava` na nekoj egzotičnoj

lokaciji i, režisera puštaju na slobodu. Režiserova bivšažena, vlasnica studija - u kojemu je režiser, u tajnosti stvaraoi snimao filmove sa Simone - ima već razrañenu strategijukako da iluzija Simone nikada ne izblijedi; pa `stvori` brakizmeñu Simone i bivšeg muža i još im `podari` virtualnodijete. Svijet je fasciniran `novonastalim dogañajima`, asvaka vijest o Simone okreće pozornost cijeloga svijeta usmjeru iz kojeg je plasirana, iako nitko Simone nije vidiouživo i iako svi njeni intervjui dolaze iz `tajne prostorije`, anjeni javni `nastupi` nisu ništa više od holograma,popraćenih dimnim i svjetlosnim efekatima. Na kraju filma,Simone `odluči` ući u politiku i djelovati dalje u tom smjeru...

Mislim da je svaki rezime o onome na što film ukazuje,potpuno suvišan i da će svatko odmah prepoznati na kojinačin danas u svijetu djeluju iluzija i programiranje.

U današnje doba, kada nitko više ne gleda stvaralaštvo ikada je tolerancija poput kratkoga fitilja i gdje se trošeogromne količine energije na potpuno nepotrebne stvari, dokse potrebne stvari smatraju smiješnima i iracionalnima -zahvaljujući, prije svega `podobnosti` odreñenom pristupuzapadnjačke interpretacije logike i postavljanja `imperativnih`načela, tj. odreñenoj interpretaciji `imperativnih načelaobjašnjavanja čovjekovog bitka`, koji se više manje svodisamo na pokušaje objašnjavanja posljedičnih / vanjskihprocesa koji se odigravaju u čovjeku - kompletan sementalan ustroj ljudskog roda pokušava svesti najednostavne i površne obrasce ljudskog biheviorizma.Upravo od tuda dolazi impuls da se sve tumači jezikomtrenutnog čovjekovog shvaćanja svijesti, koje se zatimprezentita kao `činjenica`, koju čovjek nesvjesno usvaja`zahvaljujući` fiktivnoj naklonjenosti raznim `izvorimakredibiliteta`.

Svaka ideja i svako učenje, u prosjeku se sastoje od trivrste sudionika i pratitelja neke ideje ili nekog učenja. Prvi sutakozvani, vatreni sljedbenici, koji će neku ideju bezrezervnoširiti i jednostavnim je `kloniranjem` prenašati dalje. Drugaskupina sastoji se od, takozvanih, neutralnih pojedinaca, kojiu `tišini` sakupljaju fragmente dotične ideje (ili ideja) i u`miru` ih `raz(g)rañuju`. Treća skupina su takozvanipojedinci, koji usvajaju pojedine fragmente ideja, da bi natemelju vlastitih zapažanja učinili manji ili veći odmak odsame ideje. Oni mogu krititizirati neku ideju, ali će, za razlikuod prve i većeg dijela druge skupine, to činiti mnogorazboritije i objektivnije, potpuno shvaćajući onu mudruGurdjieffovu izreku (da parafraziram): `Svaki kritičar i naokoneprijatelj, ustvari ti je najbolji prijatelj, jer te poznaje bolje odsvih onih koji te hvale`.

Na temelju tih grupacija, dolazi se do požljivog promatranjapozadine raznih uvjerenja kod pojedinaca. Jedno je imatičvrsta vlastita uvjerenja i po potrebi ih isticati u razgovoru;drugo je nemati vlastita uvjerenja i graditi ih u razgovoru. Usvakom slučaju, treba biti itekako oprezan i svjestan onestare Proustove izreke (da parafraziram): `U razgovoru sadrugima postajemo samo slike drugih`. Bez shvaćanja sebe idinamike vlastitog razmišljanja, koja se mijenja iz sekunde usekundu pod djelovanjem vanjskih utjecaja - nastalihemitiranjem raznih energija drugih pojedinaca, koje seusmjeravaju prema nama - bilo kakav razgovor navedenogoblika, neće daleko stići. Ili ćemo misliti da hoće, dok će seon, u stvari, vrtiti u krug.

Upravo zbog toga, većina mudrih individualaca krozpovijest, koji su na odreñene načine shvatili i spoznali dubljeistine, upakirali su svoje znanje u roman, pjesmu, neki drugiliterarni oblik, kip, sliku, fresku, fotografiju, glazbeno djelo,filozofsko djelo i sl. Na taj način, takva upakirana

`pantomima` koja osvještenima više otkriva nego što skriva ineosvještenima više sakriva nego li otkriva, možda je najboljiključ za borbu protiv današnje kolektivne nesvijesti,hedonizma, bestijalnosti, psihopatije te općenito agresivnogneznanja.

Da je, recimo, bilo koji materijal, koji je nastaochannelingom ili nekom drugom metodom, napisan u nekojod gore navedenih formi, autor bi bio pošteñen maseneugodnih iskustava, od proglašavanja luñakom doproglašavanja paranoikom i odbacivanja od zajednice, biloda pojedinac uspije pronaći uporište u sebi i ustraje na svomputu ili ne. Ovako, kada je materijal `zakamufliran`, autor ćeu najmanju ruku biti pošteñen etiketiranja, pošto ćeignorantna zajednica / okolina sve pripisati njegovoj `bujnoj`,`podjetinjeloj` ili `pobenavjeloj` mašti, dok će sa druge stranekrug pristaša njegovih ideja biti manje više isti kao da jeistupio prema van, direktno sa tvrdnjom: `Ja vam nudimsvoju verziju istine i svoje stvarno iskustvo`. Vuk sit i ovce nabroju, na žalost nekih i moje očito veliko razumijevanje zaiste.

Opterećivanje sa drugima samo oslabljuje čovjeka, poštose u, u današnje vrijeme dominacije kolektivnog nesvjesnog,svatko `kocka` (i to svakodnevno) sa vlastitim uvjerenjima.Naravno, sve to i je refleksija poodmaklog društva, čije senegativne sjene prošlosti vuku za njim poput magle.

Sun Tzu je u `Umijeću Ratovanja` rekao: `Pobjedu odnosionaj koji ostaje smiren prije bitke`. Napadači su rijetkosmireni i stpljivi. Mislim da se iz defenzivne igre mnogo višenauči nego iz ofenzivne, pošto ofenzivci već u startu izgubemotiv.

Uzmimo, na primjer, psihičko / duševno / emotivna stanja

pojedinca kao što su `bol` i `patnja`, `sreća` i `veselje /radost`. Bol i patnja pojedinca mogu biti u svom oblikupotpuno minorni drugom pojedincu. Isto vrijedi i za sreću iveselje. Svatko doživljava stvari na svoj način. Nekoga ćevlastita sreća bacat `u orbitu`, dok je drugi neće niti najmanjedoživljavati. Stupnjevi unutrašnjih i vanjskih stanja uvelike serazlikuju od pojedinca do pojedinca.

Gdje opet dolazimo do kobnog utjecaja motoričkog / egocentra, koji bilo kakvo neslaganje sa pojedinom idejom iliuvjerenjem, u nedostatku alata da istu ideju ili uvjerenjeomalovaži, počinje stvarati / emitirati niske frekvencije, kojesa jedne strane mogu prijeći u potisnutu zavist ili čak mržnjuusmjerenu prema izvoru, dok se prema unutra, prema sebi,počinju usmjeravati frustracije stvorene upravo tom zavišćuili mržnjom. Kada se taj problem uvidi u mlañoj dobi,pojedinac će se kroz život moći lakše nositi sa tim. U kasnijojživotnoj dobi, iskustvo pojedinca isprepleteno safrustracijama, dovodi samo do isključivosti i predrasuda. Ašto su drugo predrasude nego iskrivljene slike o nečemu,koje dovode do pogrešne interpretacije nečega?! Kao što jeveć poznato, predrasude su refleksija neznanja."

Zahr podigne glavu glavu prema prisutnima.

"Gotovo da sam zaboravio napomenuti jednu meni vrlobitnu stvar", reče, "a to je `utapanje` u isčekivanjima okoline,koje se u većini slučajeva, po formi i dinamici razlikuje odnašeg vlastitog pogleda na ono što radimo. Nesvjesno,ponekad i svjesno, pokušavamo sklapati kompromiseizmeñu sebi i okoline, tako da pokušavamo opravdavativlastita djela ili u vlastitoj nesigurnosti tražimo odobravanje iistovremeno se prilagoñavamo tuñem načinu razmišljanja iprihvaćamo tuñu percepciju i rezoniranje, kao jedine mogućeu tom trenutku. Sebi, pritom, nismo učinili nikakvu korist, već

smo samo razvodnili vlastiti trud i `prostituirali` svoja načelakoja se formiraju u toku nekog procesa stvaranja. Tako da, unekim slučajevima, strah se preklapa sa unaprijeduprogramiranim obrascem naše vlastite nedoumice, kojadalje teži bilo kakvom (pa makar i slabašnom) obliku potvrdesa strane.

Potrebno je unutarnje dostojanstvo, bez kojega su svevježbe i tehnike rada na sebi, samo posljedični `rituali` (pačak i ono toliko esencijalno vježbanje Budnosti) koji grebupovršinu, dok unutrašnjost ostaje nenačeta, netaknuta iranjiva.

Tko to postigne, postigao je najveću pobjedu u svomživotu! Ljudi misle da je pobjeda nad strahom čistoignoriranje straha, što je jednako učinku kao da aspirinomidemo micati umor. Najteže je dokučiti u sebi onaj pravi,gotovo praiskonski izvor straha, tako da više manje, onulabavu posljedicu zvanu `hrabrost`, većina interpretira kaopobjedu nad strahom. Većina ovoga što je ovdje izneseno inapisano, može se vrlo lagano dokazati koliko je samovirtualno teorijsko (tako i sve moje napisano), pošto, teškoda bi riječi i misli bile iste, da se isto treba iznašati predpovećim auditorijem u stvarnom životu (ili onim što većinasmatra takvim). Većina bi zamuckivala, znojila se, imalaprobavne smetnje itd. Iz vlastitog iskustva, kada sam tekpočeo predavati, svaki puta kada bih se popeo na katedru,makar pred 10 ljudi, radio bi greške koje ne bi radio ni u snu;ako nisam drhtao i tresao se, onda su mi se znojili prsti idlanovi, nisam osjećao ono što iznašam i pritisak - usljedenergije drugih i vlastite disfunkcionalnosti - je bio toliko velikda sam maltene htio urlati od muke.

Neko vrijeme sam to `spriječavao` sa alkoholom iponekom tabletom za umirenje prije nastupa - što bi me u

drugim okolnostima doslovno `zabetoniralo`, u ovimsituacijama jedva da sam osjetio - no u okolnostima pritiskaopet su se pojavili simptomi čiji je uzrok bio - najobičnijistrah. Istinsko micanje straha, ne ono glumljeno, `kulersko` iiluzorno, je dug i težak proces, gdje se prvo mora pobijeditiosjećaj manje vrijednosti, zatim postati svjestan svojihmogućnosti, ali iskreno svjestan svojih mogućnosti i stoposto prihvatiti odgovornost za vlastite postupke i naučitistajati iza svojih postupaka. Energija samopritiska, apogotovo pritisaka sa strane je toliko jaka sila, da samoanaliziranje iste predstavlja već poveći odmak odneshvaćanja suštih uzroka, koji dovode do neminovnihstanja straha, iz kojega proizlazi nesigurnost, afektacije,tikovi (teško kontrolirani pokreti koji nastaju pod utjecajemstraha i nervoze), nemogućnost zadržavanja kontrole nadmislima, osjećajima i postupcima i ulaženja u situacije kojedovode do `grižnje savjesti`, `stida`, `ništavila`, `bezličnosti` inemoći pred bujicom automatiziranih misli, osjećaja ipostupaka u cijelosti.

Taj problem imaju svi, u većoj ili manjoj mjeri, a oni kojitvrde da ga nemaju - seru ko grlice.”

Razred se nasmije.

“Zato je internet i toliko popularan medij, jer podržavanačelo `zorro efekta`, gdje svi umaskirani u toploj sobi, natoplom stolcu, okruženi vlastitom energijom, ispoljavaju uvirtualnu ravninu svoje misli i osjećaje; dok bi to u stvarnostifunkcioniralo na malo drugačiji način.

Dakle, ne biti prestrog/a prema sebi, jer govorimo ojednom, maltene pa najmoćnijem uzroku ratova, općegstanja u svijetu, nazadne ljudske svijesti, pomanjkanjasavjesnosti, gluma, intriga, hipokrizija, utopija i iluzije u

punom smislu te riječi. Univerzalni recept micanja straha nepostoji, jer je kod svakog pojedinca stican i infiltriran svakomsekundom njegovog / njezinog života i vrlo se lako možedogoditi da `lijek za jednog` postane `otrov za drugog`.

Ono što meni pomaže je spoznajni samorazvoj (po menidaleko bitniji od teorijskog i praktičnog), mnogo sna, mnogomira i tišine, samoća, vrijeme potrebno za razmišljanje,joggiranje i šetnja po prirodi, odmak od automatiz(a)mavlastitog života (ako nešto radim, radim to SAD i ne mislimšto će biti kasnije, jer time gubim odraz sadašnjeg trenutka),te upijanje istinske energije života oko sebe, `reciklirajuci` usebi i odašiljući dalje istu, samo sa mojim `vlastitimpečatom`. Na primjer, u sadašnjem trenutku izlaganja, uglavi mi se razvilo barem nekoliko asocijacija koje su mipokušale skrenuti misli i pojavilo se barem deset primisli naono, što bih mogao raditi kad završim predavanje; što samodlučno maknuo istog trena.

Strah, dakle, po meni, povlači automatizam (bolje rečeno –automatizme) koji povlači individualnu nesvijest, koja seutapa u kolektivnoj nesvijesti, čiji je glavni segment strah. Toje začaran krug. Samo, recimo, zamaranje tuñimpostupcima, bez adekvatnog analiziranja ili opservacije istih,dovodi takoñer do gubljenja vlastitog identiteta, što daljedovodi do kritika, govora ega, hipokrizije, nesigurnosti, što jeopet proizašlo iz straha i priziva nove oblike straha i tako unedogled.

Treba pronaći neki svoj recept ili ga barem iskreno željetipronaći, jer bez namjere nema temelja za daljnju gradnju.

Nikakva nauka neće vam u tome pomoći. U vezi naučnika,složio bih se sa Gurdjieffom koji ih je nazivao `imitatorimaznanosti od kojih nema ni štete ni koristi`. Znanost je, od

početaka čovječanstva, postavljana na krivim temeljima.Koliko god da će se neki smijati i smatrati da Occamovaoštrica nije svugdje prisutna, ona to jest. Znanost jesagrañena na čistom proučavanju same materije, te nadokazivanju da ne postoji ništa izvan nje. Sve ostalo, odkvantne fizike, kvantne mehanike, genetike, neuroznanosti...samo radi u službi jedne znanosti da daje slabu oportunukomponentu drugoj znanosti, tj `znanosti` i da je samo jača.Postoji na tisuće i tisuće teorija, koje su prihvatljive vanmaterije a koje jednostavno ne mogu protiv materijalnedogme. Znanstvena dogma gora je od religijske dogme i tomnogo gora, jer u korjenu se postavlja prema svemunematerijalnom - sa podsmijehom i pragmatskim stavom, tj. -ñonom.

Tako da danas, u eri raznih Puthoffa, Schmidta, Mitchellate ostalih genijalaca koji su odavno pobili temelje klasičnematerijalne dogme, osim njihovih ismijanih životnih radova,te čopora `robota` - pobornika klasične znanosti koji urlajuda se nešto dokaže, ne vidim ništa progresivno u ionakoidiotsko / primitivnoj polovini vladajuće struje (druga polovinaje fundamentalna religija), koja je najveći `napredak`čovječanstvu donijela sa atomskim bombama, nuklearnimpogonima te satelitima za vojne svrhe i opću kontrolu ljudi naZemlji. Htio bih reći `Zemljana` ali to bi bio nezasluženinaziv. Sva ta suvremena, kako je zovemo, znanost, nijeništa drugo no politika umova ograničenih spoznajama, tj.mrava koji prkose Zakonima Kreacije i Univerzuma. Kolikoće dugo prkositi? Nadam se ne još dugo. Nadam se samo,da ću u doba drastičnih promjena imati prilike pristupitijednom od njihi upitati ga, pokazujući rukom vidljiva poljaenergije - `ajde mi DOKAŽI ovo!`.

Uglavnom, osobno sam već sit ovakvih tema, pošto jevećina ljudi sa kojima sam okružen, fascinirana gomilom

činjenica, argumentima i `dokazima`, ne bi li opravdala`superiornost` našeg `položaja na planeti i u kosmosu`, čakniti ne zazirući od, kako većina njih kaže, `para` ili`apstraktnog`, ali već unaprijed imajući na sve, dateodgovore u obliku `savršenih znanstvenih objašnjenja za svešto postoji`. Sve puno sakupljača činjenica i površnog znanja(ako se to može znanjem i nazvati) i instant tražitelja znanja .Bilo kako bilo, neki znaju NEŠTO, neki znaju o NEČEM.Stara gnostička mudro kaže: `knowledge is not to knowabout something, but to know something` (znanje nije znati onečem, nego znati - nešto).”

Zastane na trenutak. Uzdahne i reče:

"Da se još na kraju malo osvrnem na pismo anonimnogstudenta i njime završim ovo predavanje..."

Izvadi iz aktovke malu fasciklu u kojoj se nalazio samojedan list papira.

"Poznavajući ljudsku prirodu i uzevši u obzir da svijetomhoda 90 posto, kulturno rečeno - neosvještenih ljudi,nekulturno rečeno - debila, sve ovo što nam se dogaña i štonas okružuje, niti malo nas ne bi trebalo čuditi. Nema gorestvari od glupe i primitivne osobe ili mase koja se pokušavabaviti duhovnošću ili shvatiti duhovnost i, naravno, sveinterpretirati na klasičan 3D način.

Mala digresija: ima jedna zgodna pričica u Gurdjieffovojknjizi `Belzebubove Priče Unuku`, gdje Belzebub odvraćaljude od rituala nad životinjama, da ne bi dalje narušavalikozmičku ravnotežu. Belzebub shvaća da su ljudi strahovitoplitki i da je najbolja karta da ih se manipulira, karta njihovogvlastitog vjerovanja. Kada je pušten glas o svetosti životinja injihovoj direktnoj povezanosti sa Bogom - kao njegovih

glasnika - ljudi su direktno, preko noći počeli iste životinještovati i padati na koljena svaki puta kada bi se nekaoglasila, što je u primjeru mazge bilo vrlo često."

Razred se nasmije. Ovoga puta ne tako složno kao prije.

"U ovom slučaju", Zahr nastavi, "vidimo jasno djelovanjekoje je ostalo gotovo identično nakon tisuća i tisuća godina,koje djeluje na onu `ljudsku tvar` koja je kod većine, premaGurdjieffu, `lakša od zraka` a nazivamo je mozgom. Novinskičlanci i informacije, općenito su samo implikatori i testirateljiljudske gluposti, dok su sami ljudi (većinom) oni koji slijepoprihvaćaju posljedicu, za koju misle da je uzrok i stvaraju (izraznih kuteva) daljnje posljedice koje su grañene na prvojposljedici.

Kako bi Stari Rimljani rekli: `kruha i igara`.

Svjetlost je uvijek predstavljala kamen spoticanja za mrakkoji je zaziva i ta ista `svjetlost` je upravo onaj `osvijetljenimrak` po kojemu se danas krećemo; tek toliko da vidimo, nekoliko smo zapravo u mraku, nego onu sitnu svjetlost od kojese trudimo ne vidjeti mrak. Iako je magijski aspekt toreverzno postavio. Još jednom napominjem, da je magijskiaspekt samo aspekt ega koji priziva svjetlost, što jeoksimoron. Gledano religijski ili ne - ista stvar. Religija jeionako sintagma; ništa više.

Crnilo oko nas je ionako sveprisutno. Taloženjem u sebinegativnih energija, stvaramo niski frekvencijski spektar crneboje u sebi i to najviše u predjelu srčane čakre. Što se dulječovjek samozavarava, to će micanje crne energije iz srčanečakre biti teže. Pojedinci koji to i shvate, prije će u vlastitomneznanju ići slagati slojeve drugih boja / raspoloženja,nesvjesni osnovnog načela da se, da citiram Gurdjieffa:`sve

se boje mogu prefarbati, osim crne`.

Žalosno da većina ljudi prespava čitav svoj život, ni neshvativši da su u svoj toj nesvijesti, najbliži svojoj suštiti biliupravo u djetinjstvu i u starosti. Stvari su, upravo zato, zbogsvega navedenog, vrlo jednostavne. Ne čudite se zato, akouñete meñu vukove i završite izgriženi. Ne čudite se, ako seobasipavate izmetom, zašto ste počeli smrdjeti; i ne čuditese, zašto u svojoj pasivnosti, taštini i neznanju, ne možeteshvatiti najosnovnija Univerzalna / Kozmička načela.Upamtite to!"

* * *

Na kraju svega.

Ostavši sjediti u uredu pred ispisanim poduljim pismom nazaslonu kompjutora, Zahr se sjeti jedne, možda male, alinajbitnije misli, kojom je zaboravio završiti predavanje, a toje da sva bol, sva patnja, svi procesi koje prolazimo, svestranputice i sve nedaće koje nas snalaze, sva nepravdakoja nas izjeda, u stvari su samo ono što bi dvadeset četirisata dnevno, svake minute i sekunde morali nositi u umu,srcu i tijelu - nositi u sebi dok hranimo psa lutalicu na ulici,suspregujući osjećaje što ga ne možemo udomiti, doknalazimo smrtno ranjenu pticu u šumi, suspregujući suze štojoj ne možemo pomoći, dok mičemo puževe golače i glistesa ceste, žaleći što ih ne možemo sve spasiti od ubrzanih iautomatiziranih nogu i guma na ulicama i pločnicima, dokoprošteni i nemoćni pred licemjerjem, primitivizmom itaštinom i sami postajemo dio sveopće bestijalnosti, žalećiza onom prekretnicom, onim trenutkom u životu kada smo"dobili sve, a izgubili sebe" - da smo ono što zaboravljamo ičega se rijetko prisjećamo - čudeći se nad sobom, kako smoto olako mogli zaboraviti i zatomiti - i da je cijela esencija

našeg bića, naša srž, naša suština - ona mala karika kojanas je i dovela na put Vječnosti - zapravo - Ljubav. SlužitiLjubavi i Svjetlosti nije nimalo lak zadatak i predstavlja vrlo,vrlo složeni životni test, kojega rijetko tko položi iz prve.

Dalibor Mladenović

Literatura: knjige, članci, dokumenti, dokumentarci, intervjui,romani i predavanja od Johna Bainesa, G.I.Gurdjieffa,Davida Ickea, Alexa Colliera, Milton William Coopera,Itzhaka Bentova, Dr. M. Doreala, Michael Tsariona, KarleTurner, Fritz Springmeiera, Stewarta Swerdlowa, JanetSwerdlow, Laure Night Jadczyk, Arkadiusza Jadczyka,Michael Moorea, Barbare Marciniak, Neale Donald Walscha,Alexa Jonesa, Ericha Von Danikena, Roberta AntonaWillsona, Arthura Edwarda Waitea, Zecharie Sitchina,Valeriana Valdamara, Annie Besant, Herveya Cleckleya,Bob Lazara, Wilhelma Reicha, Duncan Camerona, PrestonNicholasa, Vladimira Aleksijevića Istarhova, RudolfaSteinera, Confuciusa, Sun Tzua, Arthur Edward Waitea,Tomislava Budaka, Brentona, Stephena Hawkinga, SemiraOsmanagića, Ahmeda Bosnića, Nikole Tesle, BorisaMouravieffa, P.D. Ouspenskog, Arthura Schopenhauera,Pascal Brucknera, C.G. Junga, Richarda Laurencea, AlBieleka, Patricie Cori, Ursule K. LeGuin, Dan Simmonsa,Rod Serlinga, Mark Twaina, Ante Gardaša, R.E. Feista, GuyGavriel Kaya, Isaaca Asimova, Arthura C. Clarkea, BorisaDežulovića, Viktora Ivančića, Predraga Raosa, ErichaFromma, Rene Descartesa, Corneliusa Agrippe, Johna Dia,

Jima Hurtaka, Edgara Caycea, Oshoa, Vidal Gorea temnogih drugih.

Naslovnica (cover): Nataša Karanović

Fotografije: Dubravko Darabuš (R.I.P.)

Autor djela: Dalibor Mladenović ElrondsGate@gmail.com prophecy50@yahoo.com

Varaždin, 2008.