ASKA I VUK

Aska se nije držala majcina skuta,nije slušala njena dozivanja

ni kucanje zvona na ovnu prethodniku,nego je voljela lutati

putovima koje je sama nalazila,tražila udaljenu pašu na

udaljenim mjestima.

Umjetnost je,govorila je majka,nesiguran poziv koji nit hrani,nit brani onog tko mu se oda.

Tim putem nije pošla nijedna ovčica iz dobre kuće .I sve tako

“Što će,naposlije,kazati cijeli ovaj naš ovčji svijet kad čuje

da je moja kćerka pošla upravo tim putem?”

A igra je najplemenitija od svih vještina,jedina kod koje služimo svojim rođenim

tijelom.

Znala je samo jedno:da živi i da će živjeti dok igra,i što bolje igra.I

igrala je.To nije više bila igra,nego čudo.

Mi i neznamo koliko snage i kakve sve mogućnosti krije u sebi svako živo stvorenje.I ne slutimo što sve umijemo.

Budemo i prođemo,a ne saznamo što smo sve mogli

biti i učiniti.

Po svijetu se pisalo i pričalo i pjevalo o tome

kako je ovčica Aska nadigrala i prevarila

strašnog vuka.

I danas,poslije toliko godina,igra se taj njen

čuveni balet u kom umjetnost i volja za otporom

pobjeđuje svako zlo,pa i samu smrt.

Marija Magdalena Teklić

8.b