Arhuska konvencija u BiH

Viktor BjelićCentar za životnu sredinu, Banja Luka

Projekat finansiraEvropska unija

Projekat sufinansira

Projekat realizuju

Šta je Arhuska konvencija?

• MeĎunarodni sporazum kojim se utvrĎuju prava u vezi sa životnom sredinom kao pouzdana osnova zauključivanje graĎana u politike životne sredine te se potvrĎuje naša obaveza prema budućimgeneracijama.

• Arhuska konvencija je putokaz kako se održivirazvoj može postići jedino uključivanjem graĎana.

• Arhuska konvencija je veza izmeĎu odgovornostiorgana javne uprave i zaštite životne sredine jer je usmjerena na demokratsku saradnju javnosti s organima javne uprave, te je utrla put ka novompostupku učešća javnosti u dogovaranju isprovoĎenju meĎunarodnih sporazuma.

• Da bi se to postiglo, javnost treba biti potpuno informisanai osviještena, te se mora aktivno uključiti u proces donošenja odluka.

• To je omogućeno sprovoĎenjem Arhuske konvencije kroztri definisana stuba (pristup informacijama, učešćejavnosti u donošenju odluka i pristup pravosuĎu u pitanjima životne sredine).

• Aarhuska konvencija je stupila na snagu 30.oktobra 2001. godine.

• Bosna i Hercegovina je pristupila Arhuskoj konvenciji 15.09.2008. godine (Sl. glasnik BiH-MU, broj: 8/08)

• Da bi se spriječilo sveprisutno propadanje životne sredine koje je direktno povezano sa ljudskim djelovanjem.

• Iz tog se razloga pitanja životne sredine ne mogu rješavati bez uključivanja cjelokupne javnosti u proces odlučivanja.

• Najveći broj ljudi nije dovoljno obavješten o pitanjima životne sredine. Razlog tome je velikim dijelom leži u činjenicama da u mnogim zemljama uopšte ne postoje, ili ne postoje odgovarajući, sistemi informisanja javnosti.

Zašto Arhuska konvencija?

• Čak i kada je javnost donekle upoznata sapitanjima ž.s., ona često ne zna gdje i kakomože da postavi pitanja, uputi pritužbe iliprijedloge, jer ne postoji osmišljen pravni okvirza uključivanje javnosti.

• Sveukupni cilj Konvencije o pristupuinformacijama, učešću javnosti u procesuodlučivanja i pristupu pravosudnim organimaiz oblasti životne sredine jeste da se vlade inadležni organi, kao i privatni sektor, otvoreza javnost i učine dostupnim informacije kojese odnose na životnu sredinu.

Šta su obaveze članica ove konvencije i koji mehanizmi omogućavaju njenu primjenu?

• Obaveze članica su direktno povezane sa njihovom obavezom da javnosti osiguraju prava, koja predstavljaju tri osnovna stuba Konvencije:

– pravo na pristup informacijama

– pravo na učešće javnosti u donošenju odluka

– pravo na pristup (pravosuđu) pravdi

1. Osigurati da javnosti budu dostupne informacije o mogućnostipokretanja upravnih i sudskih procedura za korišćenje pravnihsredstava

2. Uspostaviti odgovarajući mehanizam za pružanje pomoći koji biuklonio ili umanjio finansijske i druge prepreke dostupnostipravosuđa

3. Raditi na dva osnovna procesa vezana za Arhušku konvenciju i to:– proces izgradnje međunarodno-pravnih normi;– regionalne aktivnosti (Proces “Okoliš za Evropu”);

Glavni subjekti obaveza i prava:– Javna uprava;

Ostali subjekti obaveza:– Javnost (naročito NVO),– Zainteresovana javnost;

Opšte obaveze

Pravo na pristup informacijama

• svaki pojedinac ima pravo da od javnih organa dobije informacije o životnoj sredini; (npr., informacije o koncentracijama teških metala u vodi za piće u nekom gradu)

• takav pojedinac ne treba da:– obrazlaže svoj zahtjev, – bude državljanin ili – ima boravak u dotičnoj zemlji.

• ova konvencija definiše:– pravila o načinu traženja informacija, – rok davanja odgovora na ovakve zahtjeve, – okolnosti pod kojima se može odbiti davanje informacija i – šta se može preduzeti kada je zahtev neopravdano

odbijen.

Pravo na učešće javnosti u donošenju odluka

• Javne uprave bi trebalo obavezno da konsultuju javnostprilikom davanja prijedloga za odreĎene aktivnosti,(navedene u Prilogu 1 Konvencije), kada se pretpostavljada bi one mogle negativno uticati na životnu sredinu. (npr.izgradnju postrojenja za spaljivanje čvrstog otpada unekom gradu, prijedloge u vezi sa prostornim planiranjemrazvoja grada i nacrte zakona, kao što su prijedlozi novihzakona o otpadu, vodi, ... )

• Arhuska konvencija precizno definiše koje su vrsteinformacija o predloženoj odluci neophodne i na koji senačin javnost o njima obavještava (preko sredstavainformisanja ili pojedinačno).

Pravo na učešće javnosti u donošenju odluka

• Arhuska konvencija:

– snažno naglašava važnost učešća javnosti u ranim fazama procesa odlučivanja.

– pominje “javnu raspravu” gdje javnost može da postavi pitanja i izrazi svoje stavove, komentare, prijedloge ili argumente onima koji odlučuju.

– uvodi i obavezu organa javne uprave da informiše javnost o svim donesenim odlukama.

Pravo na pristup pravdi

• Svakom pojedincu treba omogućiti da sprovodi svoja prava na zdravu životnu sredinu.

• Svaki pojedinac ima pravo da podnese prijavu sudu ili drugom nezavisnom tijelu za bilo koji slučaj u kome mu nisu date tražene informacije ili mu nije omogućeno da učestvuje u procesu odlučivanja o pitanjima životne sredine.

• Isto pravo odnosi se i na slučajeve u kojima neka osoba ili javni organ vlasti krši postojeće zakone o životnoj sredini ili u kojima je ugroženo pravo neke osobe na zdravu životnu sredinu.

• Nevladine organizacije takoĎe mogu da iniciraju upravne ili sudske procese ukoliko im je namjera zaštita životne sredine.

Pravo na pristup pravdi

• Osim opštih obaveza koje potpisnice Konvencije preuzimaju, one su takoĎe riješile da omoguće da lica koja sprovode svoja prava po Konvenciji ne budu za svoje angažovanje ni na koji način kažnjena, sudski gonjena ili uznemiravana.

• Radi realizacije i pokrivanja svih pitanja koja zahtjevaju dalji razvoj AK osnovano je pet radnih grupa:

– poštovanje konvencije,

– ispuštanje polutanata i registri o prenosu (PRTR),

– genetski modifikovani organizmi (GMO),

– eletronska informaciona pomagala i

– pristup pravosuĎu.

• Potpisnice Konvencije su bile angažovane na stvaranju:

– Protokola o izradi strateških procjena uticaja na životnu sredinu (SEA), a

– Osnovan je i Odbor za kampanju za uključivanje javnosti (PPCC). Glavni cilj ovog odbora u vezi sa Arhuskom konvencijom je promovisanje ratifikacije, sprovoĎenje Konvencije na nacionalnim nivoima i njen dalji razvoj putem protokola i drugih instrumenata.

Nadležnosti u implementaciji Arhuske konvencije u Bosni i Hercegovini

Savjet ministara BiHMinistarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa

Vlada FBiH Vlada RS Vlada BD

Federalno ministarstvo

turizma i okoliša

Ministarstvo prostornog uređenja,

građevinarstva i ekologije

Odjeljenje za prostorno

planiranje i imovinsko-pravne

poslove

Kantonalne Vlade/Ministarstva

Opštine

Općine

Hvala za pažnju!

Projekat finansiraEvropska unija

Projekat sufinansira

Projekat realizuju