M

M. Scheler (1874. 1928.)

Ideja ovjeka i antropologija - Gesammelte Werke

H. Plessner (1892. 1985.)

Stupnjevi organskoga i ovjek - Die Stufen des Organischen und der Mensch. Einleitung in die philosophische Anthropologie (1928)

Condicio humana - Die Frage nach der Conditio humana (1961)

E. Cassirer (1874. 1945.)

Ogled o ovjeku - An Essay on Man (written and published in English) (1944)

A. Gehlen (1904. 1976.)

ovjek. Njegova narav i njegov poloaj u svijetu - Der Mensch. Seine Natur und seine Stellung in der Welt. (1940)

ovjek i institucije

Plessner

1. Opii tri antropoloka zakona kod plessnera?

- PRIRODNA ARTIFICIJELNOST - ovjek je po prirodi deficitarno bie bez razvijenih instinkata i srami se svoje ogoljelosti, te zato mora ivjeti zaobilazno, preko umjetno stvorenih stvari (artificijelno=umjetno), poput kulture ili institucija (v. Gehlen) - POSREDOVANA NEPOSREDNOST - tu su bitni imanencija i ekspresivnost (jezik);

a) imanencija kao sposobnost ozbiljenja pojava u predmete (aristotelovski: ozbiljenje mogunosti u zbiljnost), te na taj nain nastaje povijest

b) ekspresivnost je u bitnome jezik, mogunost simboliziranja stvari i pojava (v. opet Gehlena)

ovjek se odnosi spram svijeta tako da neto neposredno osvjedoi u pojavi, a onda sebi to predstavi posredstvom jezika. Npr. oko vidi pojavu neposredno, a ruka posreduje izmeu oka i pojave opredmeujui ju, a jezik, kao krunski dokaz posredovane neposrednosti, kontakt s pojavom virtualizira imenujui je i time opredmeujui. Tako rastereuje nau upotrebu fizikih organa. Poto je strukturalno uvjetovan uzajamnou i upuenou na druge, najvaniji nam je kao instrument irenja informacija (pogotovo uspjeno u pismu), ime irimo na svijet. Dakle, bez jezika nema svjetske otvorenosti. Osim toga, omoguuje nam i nesvrhovito raspolaganje predmetima.- UTOPIJSKO STAJALITE - ovjek se kao ekscentrino bie nalazi na granici pozicionalnosti, s jedne strane kao prirodno bie, a s druge gleda u isto nita (jer postie odstojanje, distancu spram samog sebe), nitavnost svijeta, te mu je zbog nepodnoljivosti takvog nitavnog, utopijskog stajalita potrebno stvoriti neki temelj, definitivum, transcendentnog boga, odnosno religiju. Dakle, imamo s jedne strane transcendentnu religiju (onostranost), a s druge imanentnu kulturu (ovostranost), koje su u apsolutnom neprijateljstvu.

2. Objasni pojam pozicionalnosti

Nain opstanka ivota u odnosu na neivu stvar. Tjelesnu stvar (ivo bie) karakterizira dvostruki aspekt suprotnosti pravaca intencija prema unutra i prema van. Jednom se ivo bie stavlja unutar sebe, a drugi put izvan sebe. Neivo bie jest dokle dopire. ivo bie transcendira na ovakav dvoznani nain.

Biljku karakterizira zatvorenost forme, pripadnost okolini. ivotinju odlikuje posredno ukljuivanje u njezinu sredinu pa i odvojenost od sredine. Odlike sfere ivotinje: centralnost i frontalnost, primat akcije, nepodudaranje sfere djelovanja i zapaanja...3. Kako je ovjek ekscentrino pozicioniran?

Pojam ekscentrinosti precizira ljudski oblik ivota, ujedno i vii stupanj organizacije ivota. ovjek je pozicionalnost koja ima ekscentrinu formu. ivotinji je sakriven osobni bitak, nije u odnosu spram svoje pozicionalne sredine. ivotinja nestaje u ovdje-sada. ivotinja doivljava okolni svijet i ovladava svojim tijelom ali ne doivljava sebe nije refleksivna. ovjek je poseban po tome to posjeduje refleksivnost, svjestan je centralnosti svoje egzistencije. ovjek je krajnji stupanj ivota. ovjek je vezan u tijelu, dui i istovremeno nigdje, van prostora i vremena. ovjekova sposobnost distanciranja od sebe zavrava u nigdje. ovjek se spoznaje kao slobodnog a istovremeno vezanog za egzistenciju. ovjek je , koa i ivotinja centrian, ali je istovremno i izvan ivota ekscentrian. To je forma ovjekove frontalne postavljenosti prema prirodi. 4. Na to se razlae ovjekov svijet, objasni sva tri.

1. Okolni svijet je konaan skup akcijskih mogunosti organizma definiran biologijskom nunou (tjelesnim funkcijama, osjetilima, potrebama i sl.) i zadan nekom prirodnom okolinom koja odgovara funkcijama, osjetilima i potrebama organizma. Za ovjeka to je njegova kultura jer je manjkavo bie koje izvan kulture ne moe preivjeti, ali samo ako je potpuno utonuo u prisnost i samorazumljivost svoje kulture pa nema svijesti o svjetskom opstanku - neogranienim mogunostima drukijeg opstanka. Kada ovjek ne bi mogao poznavati tue kulture i kulture iz prolosti, njegov okolni svijet bi bio njegov svijet, ali s obzirom da moe poznavati te kulture njegov okolni svijet je de facto samo opisni pojam za uvjetnu prikovanost ovjeka za neki milieu.

2. Svijet je beskonaan skup akcijskih mogunosti otvoren specifino samo ovjeku. ovjek ima odreene ograde u vidu tjelesnih predispozicija, ali naelno je bezgranino produktivan i zbog toga ta otvorenost za svijet proizvodi stalno novu i nezavrivu povijest. Povijesne znanosti su pokazale da nevjerojatna povijesna raznolikost kultura na razliitim stupnjevima tehnikog i kulturnog razvoja moe znaiti samo to da ne postoji univerzalna povijest (i danas postoje zajednice koje su praktiki u kamenom dobu), to znai da je povijest samo ozbiljenje svjetske otvorenosti ovjeka. Iz tog neogranienog skupa mogunosti proizlazi da je ovjek naelno neodrediv homo absconditus (skriven ovjek). Poto nema prirodnog ovjeka, ovjeka izvan kulture, jasno je da se svjetskost moe ozbiljiti samo u okviru okolnosvjetskosti, uzdizanjem nad prirodnom okolinom civilizacijskim procesom postvarivanja, popredmeivanja putem jezika i tijela + duhovne emancipacije od samorazumljivosti svoje kulture pomou razumijevanja (vidi u skripti).

3. Susvijet je socijalni svijet kakvog ga ovjek moe pojmiti. ovjek i ivotinje se, meu ostalim, razlikuju po tome to, iako oboje ive u suodnosima, ovjek moe pojmiti svoje neposredne konkretne suodnose + suodnose zajednice, poredak odnosa, to omoguuje drutvenost i politinost, a ivotinje samo reagiraju jedne na druge (pas laje na lave drugog psa). Mogunost da oblikujemo suodnose i razlikujemo okolni svijet (neposredne odnose) i susvijet (poredak tih odnosa) to je obiljeje ekscentrine pozicionalnosti nam je omoguilo nastanak kulture + promjenu postojeih nagonskih potreba i proizvodnju novih nagonskih potreba u kulturi, ovisno o tome kako procjenjujemo te potrebe s obzirom na njihov uinak ne samo po okolni svijet, ve i susvijet (to je valjda povezano sa kontraktivizmom).5. Na koje biologe se poziva Plessner i objasni njihove teorije detaljno

Najvaniji mu je Jakob von Uexkll, tvorac pojma okolni svijet. Za Uexklla to je ono u emu organizam ivi i to za organizam ima samorazumljiv smisao. Okolnom svijetu je graa organizma koji u njemu ivi uvijek na neki nain komplementarna, odgovara, to znai da je to dobar instrument za izvlaenje zakljuaka o biti organizma koji ga naseljava. Pojam je izmislio radi izbjegavanja antropomorfnih mjerila pri prouavanju doivljaja koje ivotinjski organizam ima od svoje naseobine (iz ljudske perspektive muha vidi svijet kao mozaik sliica, ali to je navodno nesigurna pretpostavka pa je bolje ne donositi ju). Teko je rei to tono Uexkll eli pri prouavanju ivih bia jer, bez transponiranja ljudskih kategorija (koje su, smatramo, univerzalno vaee) na druga bia, ne vidim to preostaje kao instrument analize, poglavito za biologe. Osim Uexklla, tu su Bolk i Portmann, od kojih je onaj vaniji Portmann. Bolk je zapazio da se ljudsko bie raa prerano jer je nepripremljeno na svoj okolni svijet, razmjerno tjelesno razvijeno, ali bez potrebne nasljedne motorike za brzo ukljuivanje u njega. Portmann je iz toga zakljuio da otprilike prva godina ivota stoga slui kao ekstrauterino proljee (ekstra uterus, vanmaterino) tijekom kojega ovjek mora sam iskusiti svijet i prisvojiti steenu motoriku (osnove govora, hod i sl.). To ga tjera da se odnosi prema svome tijelu kao instrumentu i tako od najranije dobi dolazi u ekscentrinu poziciju spram sebe sama, odnosno svoga tijela, kakvu ivotinje nemaju. One savreno vladaju svojim tijelom i s njime su sjedinjene, a ovjek ovladava svojim tijelom, ali mu to i nudi veu motoriku raznolikost, iz koje onda proizlazi tehnika, jezik, zanatska i druga instrumentalna kreativnost i sl.) Biolog i filozof Buytendijk tvrdi da naelno imamo 2 nagona: za vezanjem i za samostalnou. Vezanost za majku se pretvara u vezanost za predmete koji su nam prisni i daju osjeaj sigurnosti. Kada predmetima ponemo raspolagati u slobodnoj igri, osamostaljujemo se i postajemo neoptereeni potrebom, a obogaeni vikom nagona. Biolog Kapp smatra da su prva orua bila produeci ljudskog tijela, to pokazuje da ovjek moe duhovno opredmetiti vlastito tijelo (pojmivi ga npr. kao instrument).

6. Elementi ljudskog ponaanja kod Plessnera.

7. Kako Plessner dijeli tijelo?

8. Osoba kod Plessnera.

Conditio humana: 1. Koje biologe i filozofe Plessner spominje?

-Drawin teorija selekcije, evolucionizam

- Dilthey, Bergson filozofije ivota, prekorauju jaz prirodnih (prosvjetiteljstvo) i humanih znanosti (romantika)

- Uexkll - Portmann - Buytendijk - 2. Pojam utjelovljenja i rastjelovljenja.

Utjelovljenje

Utjelovljenje je 1. tjelesna + 2.drutvena inkorporacija. Tjelesna se dogaa roenjem u neko tijelo, a drutvena putem a) personifikacije=identifikacije uvoenja djeteta u drutveni svijet davanjem imena tijelu (ili u kulturama u kojima ime nije toliko vano nekim drugim mehanizmom, moda krvnom linijom?) to mu jami osobnost, jedinstvenost + b) dodjeljivanjem uloga novom biu, a kasnije i njegovim vlastitim preuzimanjem uloga. Tri tipa ulognosti su elementarna (obino igranje sebe kao tijela s imenom, sveano sebepredstavljanje i predstavljanje drugog bez svoga tijela (slikom, kipom...)), teatralna (ve osiguran identitet igraa ostaje izvan igre, a tijelo poprima nov identitet svaka javna uloga koja predstavlja neku kategoriju, od politiara, preko glumca, do supruga stvara se prividni odstoj od vlastite egzistencije, ja nije samo ja nego i lijenik ili pripadnik jedne generacije) i funkcijska (u modernim drutvima, odvajanje dostignua od ljudi koji ih produciraju u skladu sa svojom ulogom). Podvostruenje sebe identifikacijom s nekom ulogom pokazuje aspekt vanjske usmjerenosti, otvorenosti ovjeka privatna osoba ulae sebe u neku mogunost vidljivu svijetu.

Smijeh, pla, i donekle smijeak su rubne pojave ovjeka koje pokazuju aspekt unutarnje usmjerenosti, odnoajnosti ovjeka spram sebe. Smijeh to ini naglaavajui neki besmisao, a zadravajui distancu spram stvari. Pla to ini naglaavajui neki besmisao i nemogunost njegova prestanka, gubei distancu i uope odnos spram stvari. Smijeak odmjereno pokazuje distancu osobe i prema sebi i prema svijetu (ta dvostruka distanca je eskcentrina pozicionalnost). Sva tri fenomena pokazuju ekscentrinu pozicionalnost sa aspekta distance i usmjerenosti ovjeka prema sebi jer upuuju na nemogunost osobe da osigura smislen odnos sa svojim tijelom i sastave ponaanje kada se red (jezik + raspolaue ophoenje + plansko djelovanje) pokae ogranienim za neku pojavu ili dogaaj. Priznaje se nemo odnoenja prema tome to otkazuje ponaanje pa se gubi samosvladavanje u rjeavanju te situacije. > Samo ovjek ima visinu iz koje sebe puta pasti Plessnerova antologijska

Rastjelovljenje

To je jedna jako nerazumljiva stvar, povezana s ovjekovim strahom od smrti koji uzrokuje stvaranje boanstava. Rekao bih ovako: ovjek, zbog svoje prisnosti sa nita, treba krajnje monu i uzvienu referentnu toku u neizmjernosti mogunosti nita s kojom se moe poistovjetiti jer je stalno ugroen mogunou da se pretvori u stvar u nastojanju da se odri otvorenim, bezaviajnim i slobodno-planirajuim biem. Nita je, dakle, prisutno u naim ivotima, a ne smjeteno u dalek i nepoznat zagobni ivot, jer se ovjek s nita i prazninom ophodi kao s pozadinom za fragmentarne slike realnosti, to valjda znai da lomni i krhki ljudski snovi i planovi ne mogu pokriti cjelokupni spektar mogunosti koje imamo, a nita stoji u pozadini tih planova i, reprezentirana najee u vidu nekog boanstva, oznaava sve ono to nismo, a mogli bismo biti. Ne znam. Ovo je jako pojednostavljeno, pogledajte nerazumljiv tekst 120.-123. str. u Condicio humana.3. Smijeh i pla.

Scheler

1. Opii odnos ovjeka i boga

ovjek se nalazi izmeu boga i ivotinje. On je granica, pojava boga u struji ivota.

Najvii bitak ima atribut duha i atribut poriva zbog toga je na djelu prenapetost pa se otkouje poriv koji stvara svijet i povijest. Unutar povijesti se u ovjeku ozbiljuje boansko

na poetku kae: "ovjek se moe fundirati samo kao historijski, na boga upueni ovjek, i to uz pomo ideje jedne beskrajne, potpune osobe", da bi na kraju rekao da je ovjek "u svojoj otuenosti od prirode i svojoj samosvijesti, a da ne bi zapao u nihilizam, napuio onostranost bogovima, stvorio religiju"; to bi dakle bilo da je ovjek razlog postojanja (ratio essendi) boga, a bog ratio cognoscendi (razlog spoznaje) ovjeka?

2. to Scheler kae o duhu, kako ga definira?

Duh je najvii stupanj duevnosti. To je ivotu opreni princip. Koenjem poriva duh dobiva energiju za svoj ivot i svoje oblikovanje. Duhom (idejama i vrijednostima) voena volja upravlja nagonskim ivotom i tako se uspostavlja duhom voeni voljni projekt. To je sublimacija ivota u duh. Duh je ovjek s kulturom.

3. Tri komponente duha

Um, volitivni i emocionalni akti.4. Ordo amoris

Poredak ljubavi je utemeljen u ethosu individuuma kao i u ethosu historijskog razdoblja, naroda, nacija. Ethos je sistem vrijednosnih procjena. Jezgru ethosa sainjava poredak ljubavi i mrnje. Normativno znaenje ethosa je spoznaja poretka ranga svih ljubljenja dostojnih stvari primjereno njihovoj unutranjoj vrijednosti. Deskriptivno znaenje je udoredna formula po kojoj subjekt moralno ivi.. Ljubav je akt koji vodi stav prema njoj svojstvenom vrijednosnom savrenstvu. Bit ljubavne intencije je stremljenje k bogu.5. Tri misaona kruga 6. Ideiranje

Obuhvaanje esencijalnih obila izgradnje svijeta ''a priori''. Akt kojime se opstanak odvaja od biti i kojim se moe ukinuti sam moment realiteta.

7. Tri analitika kruga8. Kako (i zato) se ovjek odnosi prema Nita?

Pitajui se za svoje mjesto u svijetu ovjek gleda u nita. Da ne bi zapao u isto nita izmislio je religiju.

9. Znanje i obrazovanje 10. Poravnanje

- pri spremanju ovoga definitivno nije dovoljno ono sitno to pie u pogovoru, a kamoli burgijeva knjiga, u kojoj se to uope ne spominje. preporuam itanje cijelog poglavlja kao neeg (po meni) najzanimljivijeg u cijeloj literaturi.

11. to znai da je duh ista aktualnost?

12. O emu se radi u spisu Filozofski nazor na svijet?

13. to Scheler preuzima od Pascala?

Srce ima svoje razloge o kojima razum nita ne zna i nikada ne moe neto znati, tj. stvarne i evidentne uvide o injenicama za koje je sav razum slijep. Srce je ukupnost dobro usmjerenih akata, funkcija to u sebi nose strogu zakonitost.14. Nabroji poglavlja kod Schelera.

Ordo amoris, O ideji ovjeka, ovjek i povijest, Oblici znanja i obrazovanje, Poloaj ovjeka u kozmosu, ovjek u svjetsko doba poravnanja, Filozofski nazor na svijet.

15. Osoba kod Schelera.

16. Pet duevnih stupnjeva: uvstveni poriv, instinkt, asocijativno pamenje inteligencija i izbor.

Gehlen: 1. ime je ovjek optereen i to to znai?

ovjek je za razliku od ostalih bia otvoren svijetu, a ta ga otvorenost optereuje, prekapacitira njegove prirodne potencije. U neprilici je jer mora izlaziti na kraj s obiljem utisaka, podraaja i iznenaenja. Sa tim fenomenima se ne suoava automatskim uroenim ponaanjem nego reakcijama koje su slobodne i njegovo vlastito djelo, ali ipak ustaljene.

2. Na koji se nain ovjek moe odteretiti?

Kroz institucije koje imaju za osnovu djelovanje, djelatnosti, fluidni materijal koji ima transcendirajui karakter te se moe ustaliti nizom kategorija: navikama, podjelom rada, unutarnjim i vanjskim stabiliziranjem, pozadinskim ispunjenjem, sadrajem institucionalnih obveza, opredmeenjem nagona, orijentacijom potreba, stabiliziranjem napetosti itd. Navike odtereuju ovjeka uz pomo stabilnosti koja tako biva unesena u njegovo djelovanje. Djelovanje ili radnja kao jedinstvo motiva, ponaanja i predmeta postaje stabilno ako se shvati kao osamostaljena navika koja je element institucije. Imperativni karakter institucija koje one poprimaju naspram ljudi takoer djeluje odtereujue. Vanu funkciju ima dunost jer smo slobodni tek u dunosti a ne u naoj subjektivnosti. Institucije stabiliziraju prema van kao uzorak poretka. Prema unutra institucije djeluju tako da odtereuju od subjektivne motivacije i trajne improvizacije u odluivanju, osiguravaju automatizam u odluivanju. Stacionarne institucije doprinose odtereenju, to su brak, obitelj, podjela rada, zalihe koje se mogu reproducirati. Institucije imaju normativan sadraj i utjelovljuju trebanje. Opredmeenje poriva je npr. brak (institucionaliziranjem seksualnih poriva oslobaamo druge, npr. rivalstvo).

3. to moete rei o teoriji institucija? Kako do njih dolazi? to im lei u osnovi? Tko ih stvara? to je to rastereenje? to ovjeku omoguavaju institucije i na koji nain? Zato ja mislim da su nam potrebne i jesu li mi potrebne?

Institucije nisu samo ugovorom utvreni odnosi, niti funkcijom zagarantirani i noeni elementi socijalne stvarnosti, niti proizlaze iz posebine ili objektivne umnosti. One nastaju spontano kroz meuodnos ljudi koji su njihovi tvorci. Prve institucije su totem i sredstvo, nastaju oponaanjem prirode, a to se dogaalo u zajednitvu, kroz obred. Institucije garantiraju ozbiljenje potrebe za zajednicom. Imaju konstitutivni odnos sa idejama utoliko to je ideja vodilja sadrana u svakoj instituciji, te ideje daju institucijama trajnost i kontinuitet. Postojanje svake institucije osigurano je tek kada postoji infrastruktura ponaanja uoblienih i stabiliziranih navikom. To da je ovjek povijesno bie ima za posljedicu da se on mora dati konzumirati od povijesno naraslih zbiljnosti a to su institucije (drava, obitelj, privredne i pravne moi). Institucije su ukorijenjene u nizu bitnih odredbi ovjeka, kategorija (pojmova o bitnim svojstvima ovjeka koja se ne mogu dalje izvoditi), od kojih se kao temeljna istie ljudska djelatnost. Neki od mehanizama konstitucije institucija: izvrtanje odnosa izmeu motiva i svrhe djelovanja, interveniranje u taj odnos, osamostaljenje djelatnosti od uvjeta koji su ju potaknuli i uspostavljanje sekundarnih svrha za ta djelovanja, postvarivanje poriva itd. Gehlen se obraa arhainom ovjeku kod kojeg eli rekonstruirati iskon institucija u njegovom obredno-predstavljajuem djelovanju i ''obratu u smjeru poriva'' jer iskon ovjekova opstanka hoe razumjeti ne iz nude opstanka nego iz neega to tu nudu ispoetka prekorauje, kao to to ini besvrno ili samosvrno djelovanje ovjeka u obredu. Obred je besmislena i samosvrna manifestacija suvika ovjekovih reakcija na zbilju. Ba naputanjem sfere nude mogue je postaviti temelje ambijentu koji je primjeren ovjeku.

4. Koje sve vrste djelovanja postoje kod Gehlena?

a) Racionalno-praktiko proizvodnja ili rad

b) Obredno-predstavljajue besvrno ili samosvrno djelovanje ovjeka u obredu. Obred je besmislena i samosvrna manifestacija suvika ovjekovih reakcija na zbilju. Ba naputanjem sfere nude mogue je postaviti temelje ambijentu koji je primjeren ovjeku.

c) ''Obrat u smjeru poriva/ponaanja'' vrsta djelovanja koja zavrava u oblikovanju totemizma, mita, magije i religije, a najvaniji mu je aspekt da unutranjost ovjeka izlae stanovitoj intenciji i na taj nain je mijenja.

to se znanja tie, to je tenja da se dosegne udio u svemu to je svjetski bitno, i to pomou ljubavi (opet moment vanosti emocija). Znai, to je elja da se postigne koncentracija makrokozmosa u vlastitom duhovnom sreditu, mikrokozmosu. Mislim da je to i ono to preuzima od Pascala (makar nisam 100% ziher) - znai, osoba kao ukupnost akata kojih je sredite srce, koje ima svoju logiku, poredak i matematiku --> mikrokozmos. Obrazovanje je povezano s humanizacijom, nije samo izobrazba za neto, ve oblikovanje cjelokupnog ljudskog bitka. Tu moe navest Schelerovu podjelu znanja (ako vidi da te vodi u tom smjeru) i rei da, ontologijski, znanje sudjeluje u bitku bia bez da se samo mijenja, slino kao to, kroz ljubav, ovjek sudjeluje u drugome bez da se mijenja. Am I making any sense? To sve skupa vodi i do pojma poravnanja.

znam da kritizira Descartesa i kao alternativu nudi Uexkulla. al mene zanima kakva je to Uexkullova ideja BIOLOGIJSKOG NACRTA IVOG BIA??? i kak glasi Portmannova teorija o ekscentrinom razvoju ovjeka?

- mene je pito i portmanna i uexkulla i na neki nain me on doveo do 'rjeenja', koje se sastojalo u parafrazi mog prvotnog odgovora. najbolje je da taj dio proita u knjizi, teko mi ga je tu saimat, pogotovo ovako iz glave, ne osjeam se nimalo kompetentnim. od ukupnog vremena ispitivanja, 60 - 70 % vremena e te pitat elera za kojeg mi se ini da eli da prozre cijeli njegov sistem. plesner i gehlen po jedno do dva pitanja bazirana na osnovnim pojmovima, a onda oekuje da e ih ti izvest pa postavlja podpitanja. danas je neke ljude ak pitao sekundarnu, primjerice, s kim je povezan nietzsche, i onda opet u detalje...

- poeo sam s oponaanjem, mimezom, i ba sam bio rekao da je to nastalo iz potrebe da se bilo to radi, jer ovjek ima viak poriva koje mora nekako postvariti. onda sam spomenuo da to ini preko uzajamnosti i pozadinskog ispunjenja (svi njegovi odgovori su bili 'ne'), koje sam prilino detaljno objasnio, a on opet kae ne, prua mi index i pria foru kako je ovjek stvorio instituciju braka da ne bi moro hodat okolo naganjat make, nego na taj nain ima ve svoju doma pa se moe bavit pametnijim stvarima. a ja dao isti taj primjer, samo kaj sam rekao da ovjek gomila hranu umjesto da udovolji svom prvotnom porivu da kad je gladan dere. pa ti prosudi.

- nisu mi ba jasna tri akta ljudske drame. teko si to mogu predoit na nekom banalnom primjeru. jel moe recimo ovako: imamo isti predmet, npr. stolac, koji isto nagonski doivljavamo kao takav kakav jest. zatim u drugom aktu koimo taj uvstveni poriv i sublimiramo ga u duh (dakle uzdizanje na pojam, ideju stolca?), da bi u treem aktu tu pojavu, koju smo primarno shvatili nagonski, ideirali u isti pojam (pojam stolca) i na taj nain obuhvatili njegovu bit (bit svih stolica). dakle uzdizanje od