ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

KRATKA POVIJEST ANTROPOLOGIJE

(seminarski rad)

Nastavnik: doc. dr. sc. Samir Beglerović Studenti:

Saradnik: dr. sc. Orhan Jašić, ass. Muhamed Kovačević i Kenan Palo

Sarajevo, novembra, 2015.

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

KRATKA POVIJEST ANTROPOLOGIJE

(seminarski rad)

Predmet: Teološka antropologija

Nastavnik: doc. dr. sc. Samir Beglerović

Saradnik: dr. sc. Orhan Jašić, ass.

Smjer: Islamska vjeronauka i religijski odgoj

Semestar: III

Status: redovni studenti

Studenti: Muhamed Kovačević i Kenan Palo

Brojevi indeksa: 3527. i 3531.

SADRŽAJ

UVOD4

1. Ukratko o temi 5

2. Definicija antropologije 6

3. Povijesnost 6

4. Predmet antropologije 7

4.1. Antropologija danas 7

5. Zaključak 9

LITERATURA 10

UVOD

U ovom seminarskom radu iznijete su pojedine činjenice o temi ovog rada „Kratka

povijest antropologije“.

U prvom dijelu ovog rada, spomenute su određene stvari na koje je ukazao prof. Samir

Beglerović na svojim predavanjima, a to je uvođenje u antropologiju općenito i njen

historijski razvoj. Zatim, u sljedećem dijelu se govori o definiciji antropologije, njenom

porijeklu kao i samom pojmu povijesti. Također se tu spominje podjela povijesti općenito i

teorije koje to uokviruju u jednu cjelinu. Potom se navodi predmet njenog izučavanja, kao i

status antropologije u vidu današnje perspektive. Prilikom pisanja seminarskog rada, korištene

su sljedeće metode: historijska, komparativna, analitička, deduktivna i jezička. Za ovaj rad

korištene su knjige iz biblioteke Fakulteta Islamskih nauka, Franjevačke biblioteke u

večinskom djelu ovog rada, zatim enciklopedije, leksikoni, te zabilješke sa predavanja prof.

Samira Beglerovića: https://mega.nz/#!5hAmzZ5L.

Tema „Kratka povijest antropologije“ je izabrana iz razloga što se dojmila kao jedna od

interesantnijih. Sam naslov je izgledao obećavajući i veoma važan za dalje izučavanje ovog

predmeta, a to će se i uvidjeti kasnije kroz izlaganje rada. Da bi se moglo govoriti o povijesti

antropologije, prvo se treba definirati i pojasniti pojam antropologija. Antropologija je

znanstvena disciplina koja proučava kulturnu i biološku različitost kod ljudi, ukratko rečeno

nauka o čovjeku. Sastoji se iz dvije riječi, a to su antrophos – čovjek, i logos – nauka. U

sljedećem izlaganju, biti će detaljno pojašnjena navedena tema i njena značajnost u cjelosti.

Vrlo je rijetka literatura koja govori o ovoj temi.

1. Ukratko o antropologiji

Prema riječima docenta Samira Beglerovića, antropologija nema dugu povijest tj. razvila se u

devetnaestom stoljeću i to na Zapadu kao samostalna disciplina. Kao moderna nauka se

počela razvijati u Francuskoj i to uspoređivanjem sebe tj. Evropljana sa drugim tj. divljim

plemenima odnosno neevropljanima. To se desilo kad je Lisjen Levi Bril istraživao afrička

plemena, eskime – domoroci (ljudi koji su privrženi svome plemenu) naspram Evropljana.

Antropologija se bazira na mnogim znanostima kao što su to npr. sociološke, biološke

znanosti itd. Antropologija se u ovo novije (moderno) doba javlja često kao posljedica

savremenih humanističkih studija (studija o čovjeku). Veliki doprinos razvoju antropologije

(sociokulturne) dao je u 18. stoljeću slovak Adam Franc Kollar koji se bavio etnologijom (od

riječi „ethnos“- narod). Dakle njegov značaj u tome je bio kroz njegovo naukovanje o

narodima i ljudima, njihovim porijeklima, jezicima, običajima i institucijama.

Značajnu ulogu u procesu odvajanja antropologije od etnologije imali su amerikanac Franz

Uri Boas i poljak Bronislaw Malinowski i tu dolazi do grananja antropologije na kulturnu i

socijalnu antropologiju. Socijalna nastaje u Velikoj Britaniji, a kulturna u SAD-u i tako su

nastale dvije tradicije antropologije i to britanska i američka tradicija u kojoj dolazi do podjele

antropologije:

1. Biološka / fizička antropologija

2. Socijalna / kulturna ili socio-kulturna antropologija

3. Arheologija (arheologija je naučno studiranje ostataka ljudskih civilizacija i kultura)

4. Antropološka lingvistika (društvena nauka koja se bavi proučavanjem jezika)1

2. Definicija antropologije

1 Usp. https://mega.nz/#!5hAmzZ5L, Samir Beglerović, zabilješke sa predavanja: „Nastanak znanosti antropologije i njen historijski razvoj“ (08.10.2015)

Znanost o čovjeku koja se kao empirijska disciplina ne slaže posvuda u pogledu opsega

znanstvenih istraživanja. Kod Francuza i Njemaca se pojam antropologija podudara sa

humana biologija te se kod prvih odnosi na izučavanje aktualnih fosilnih ljudskih rasa, a kod

drugih na humanu genetiku, nauku o porijeklu čovjeka. Na anglosaksonskom (germanska

plemena naseljena u Britaniji) kulturnom području, predmet antropologije je šire zahvaćen i

prema njima ona je istraživanje o ljudskom ponašanju i njegovom reagiranju na sredinu.2

Kulturna antropologija se u najbližem smislu može definirati kao „saznanje o različitom“.

Ovaj termin „saznanje“ nam kazuje činjenicu da je upravo antropologija nastala na Zapadu i

prilagođavala se tradiciji tog istog Zapada, čime se potencira na njenu značajnu historiju:

„Antropologija je istorija utoliko što je nastala na Zapadu krajem XV veka, kao izlaganje o

onima koji su različiti. Ona je, dakle, poseban i moderan oblik istorijskog odnosa koji je

zapadno društvo počev od tada zasnovalo prema drugima.“3

Drugi upotrijebljeni termin jeste „različiti“ i on podrazumijeva jednu vrstu posebnosti

antropologije kao procesa istraživanja. Ono što nam antropologija može ponuditi jeste

pojašnjavanje običaja i navika koji se nama čine ili su se u prošlosti činile besmislenim i u

jednu ruku čudnim i neshvatljivim jer nisu bliske našem razumijevanju.4

3. Povijesnost

Imamo predpovijesnost, povijesnost i poslijepovijesnost. Razlog zbog koga spominjemo

ovdje predpovijesnost jeste taj što je i biolog Čarls Darvin (Charles Darwin) bavio se

antropologijom. Poznata nam je njegova teorija evolucije čovjeka iz majmuna. On je tu išao

čak i u predpovijest. Kur′an ne ističe da je Adem a.s. prvo biće ne zemlji! Stoga možemo

zaključiti da su bila neka stvorenja prije čovjeka na zemlji. Stoga je možda i postojao taj

homosapiens (razumni čovjek) prije nove ere (nova era - od Adema a.s.), ali mi svakako

odbacujemo to da je Adem a.s. evoluirao (razvio se) iz homo sapiensa na osnovu

mnogobrojnih kur′anskih ajeta o tome kako je u Adema a.s. Bog udahnuo dio Svoga Duha,

što ne možemo potvrditi za Darvinovog homo sapiensa, ali je vrlo moguće da je on postojao i

2 Opća enciklopedija, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb 1977., I tom, str. 200.3 Ugo Fabijeti, Roberto Maligeti i Vinčenco Matera, Uvod u antropologiju: Od lokalnog do globalnog, Beograd, Clio, 2002. god., str. 11.4 Usp. Ugo Fabijeti, Roberto Maligeti i Vinčenco Matera, Uvod u antropologiju: Od lokalnog do globalnog, Beograd, Clio, 2002. god., str. 11.

živio. Možda možemo ovu darvinovu antropologiju i preimenovati u predpovijesnu

antropologiju, jer je išao tako daleko u povijest odnosno predpovijest.5

Dok je povijest borba za smisleno uobličenje odnosa ljudi jednih prema drugim i prema

njihovom iskonu i konačnom cilju i prema pojedinoj njihovoj tradiciji.

4. Predmet antropologije

Jedan od najbitnijih problema koji se odnose na definiranje određene discipline je određivanje

predmeta tj. da bi nedvojbeno shvatili šta je bila i kako se razvijala ta disciplina koja ga

proučava i šta proučavaju oni koji se njome bave. U antropologiji je to međutim, gotovo pa

nemoguće i zbog specifičnosti njene historije. S obzirom da se antropologija mijenjala od

postanka pa do danas, moramo da ukažemo na to ko su ti drugačiji o kojima ona govori i koji

postaju baš zbog toga „različiti“. Na ovakvo pitanje postoje dva odgovora odnosno pravca

istraživanja korijena antropološkog znanja. Prvi pravac jeste tzv. kanonski i označava tvrdnju

da je ova disciplina nastala u XIX stoljeću i to kao izučavanje divljih, primitivnih naroda.

Ovaj pravac su mnogi znanstvenici slijedili, među kojima su Mer, Klakhom i dr. U njemu se

antropologija definiše kao izučavanje primitivnih naroda i lahko je izdvojiti predmet.

Međutim, kako se može ostvariti odnosno kako se ostvaruje proučavanje takvih naroda?.

Odgovor prije svega nalazimo u maločas navedenoj definiciji i također tvrdnji da

antropologija nastaje u suočavanju sa drugačijim odnosno sa divljim narodima. A iz takvog

dodira sa drugačijim uočavaju se i određene razlike u običajima i navikama.6

4.3. Antropologija danas

5 Usp. Gerd Haeffner, Filozofska antropologija, Naklada BREZA, Zagreb 2003., str. 137.6 Usp. Ugo Fabijeti, Roberto Maligeti i Vinčenco Matera, Uvod u antropologiju: Od lokalnog do globalnog, Beograd, Clio, 2002. god., str. 12., 13.

Na osnovu datih činjenica o antropologiji u ovom našem radu, može se izvesti jedna precizna

definicija kulturne antroplogije, a ona glasi: „Naime, antropologija je naučno zasnovano

proučavanje čovečanstva, pokušaj da se protumače sličnosti i razlike između živih bića, čiji je

konačni cilj da razvije određeno integralno poimanje čoveka, na osnovu njegovih univerzalnih

i lokalnih obeležja.“7

Predmet antropološkog izučavanja su sva bića, bilo da su živa ili mrtva, nama bliska ili

neobična. Jer, narodi se ne dijele na razvijene i nerazvijene. Svi mi pripadamo ovom svijetu i

ovom čovječanstvu i kao takvi smo u interesu disciplini antropologije. Čak i neka

najudaljenija zajednica ljudi je antropološki dokument nezamjenjive vrijednosti, samim tim

što postoji i razlikuje se od drugih. Antropolozi se zanimaju za sve vidove ljudskog postojanja

kao što je privreda, politika, jezik, umjetnost itd. jer pod tim se podrazumijeva pristup

svojstven antropologiji a to je u suštini želja da shvatimo sve o ljudskom položaju. Do unazad

nekoliko desetljeća, antropologija se interpretirala u vidu učenja o čovjeku kao životinji koja

govori, dočim se pod sociologijom smatralo učenje o čovjeku kao životinji koja govori i piše.

Također se smatralo da se sociologija bavi izučavanjem razvijenih industrijskih ili modernih

društava, a antropologija proučavanjem prostih ili tradicionalnih društava, s čim u vezi se i

antropolozima i sociolozima pripisivao predmet proučavanja. Međutim, danas više nije tako.

Današnja društva u kojima je vidljiva integracija, predmet su antropoloških studija. Mnogo

više nego ranije se danas izučavaju takva društva, ograničena, jer iako su manje uočljive,

postoje društvene i prostorne integracije. U svijetu današnjice, sve više raste svijest da, sva

društva u kojima živimo, predstavljaju dio jednog svjetskog sistema, strukture, koji povezuje

čitav svijet. Živimo u svijetu u kojem se iz sekunde u sekundu mijenjaju stvari, brže nego

ikada. Iako je u ovom novijem vremenu tehnika napredovala i dostigla visok nivo, problemi

se pojavljaju a rješenje za njih antropologija nastoji u adekvatnoj mjeri sankcionisati.

Prvobitno čemu antropologija teži jesu međusobna razumijevanja i razgovori unutar naroda.

Pored toga, ova disciplina nastoji da doprinese rješavanju problema za nasilje, rasnu

netrepeljivost te mržnju.8

5. Zaključak

7 Ugo Fabijeti, Roberto Maligeti i Vinčenco Matera, Uvod u antropologiju: Od lokalnog do globalnog, Beograd, Clio, 2002. god., str. 48.8 Usp. Ugo Fabijeti, Roberto Maligeti i Vinčenco Matera, Uvod u antropologiju: Od lokalnog do globalnog, Beograd, Clio, 2002. god., str. 48., 49., 50.

Shvatili smo da je ovo vrlo mlada disciplina, ali i to da se ne može u svim oblastima života ali

i nauke koristiti univerzalna definicije antropologije. Takva ne postoji, jer nije ista definicija

antropologije npr. u medicini i teologiji. Mi možda nismo u pravu, ali smo također zaključili

da je malo slabije razvijena teološka antropologija kod nas muslimana, jer se eto nedavno

uvela na Fakultet Islamskih nauka u Sarajevu, a i na osnovu toga jer smo malo materijala za

ovaj rad našli od muslimanskih autora . Ustvari ništa nismo našli od njih. Ovo nije kritika,

nego samo viđenje iz perspektive nas studenata. Došli smo do zaključka da je vrlo važna i

korisna za one koji se žele baviti općenito Islamskim naukama, ali i za obične ljude, i to da je

adekvatna nauka za upoznavanje samoga sebe odnosno svoga identiteta.

LITERATURA

1. Jugoslovenski leksikografski zavod, Opća enciklopedija, Zagreb, 1977.

2. Fabijeti, Ugo, Uvod u antropologiju: Od lokalnog do globalnog, Beograd, Clio, 2002.

3. Haeffner, Gerd, Filozofska antropolgija, Naklada BREZA, Zagreb 2003.

4. Kršćanska sadašnjost, Praktični biblijski leksikon, Zagreb, 1997.

5. https://mega.nz/#!5hAmzZ5L , (08.10.2015.)