anatomizacija - iaps.zrc-sazu.si · verske prakse" uoЬlicuju savremene, javne i sekularne...
TRANSCRIPT
ANATOMIZACIJA
KONFLIKTAI
TELESNIHOSTATAКA
КАО STRATEGIJA
IZMIRENJA?
МАЈА PETROVIC-STEGER
P.lednjili god;na antropoloika teorЧ• koj • razmatra pitanj a tela i osobe znatno se preorij entisala . Izuzetan napredak medicinske tehnologij e u :ХХ veku podstakao је antropologe da preusmere paznju s razumevanja tela kao integralne celine na telo sastavlj eno od mrtvih ili rasparcanih telesnih delova . Iako ova studij a ima za cilj da doprinese opstoj raspravi о telesnim delovima (vidi Lock 2 00 2 , Scheper-Hughes i Wacquant 2 0 0 3, Sharp 2 00 6) , analiza koja sledi ne bavi se fenomenom brzog rasta triista ljudskih organa namenjenih transplantacij i , cija је svrha produzavanje Zivota ili modifikovanje tela . Naprotiv, tela i telesni delovi koj i se nalaze u sredistu predstojece analize medicinski su neupotreЬlj ivi. Uprkos njihovoj takozvanoj ''Ьeskorisnosti" , oni su konceptualni i prakticni lokusi novih naucnih , medicinskih i tehnoloskih intervencija , sto cu nastojati da pokazem u ovom ogledu .
Ovde se izricito razmatra niz materijalnih praksi i retorickih strategija konstruisanih oko kostiju i ostalih telesnih ostataka u posleratnoj SrЬiji . U danasnjoj Srhiji (kao i u ostalim krajevima bivseJugoslavije) pronalazenje , identifikacija i vracanj e raspareanih tela i telesnih delova (sto ј е , inace , sudЬina tela u ratu) porodicama nestalih cesto se poistovecuju sa drustvenim iscelj enjem i ponovnim uspostavljanjem predratnog poretka . Narativi о telesnim ostacima cesto su konstruisani na takav nacin da nude takozvani logicki kontinuitet izmedu proslosti i sadasnjosti . А ipak, kao sto се ovaj ogled pokazati , forme u koj ima telesni delovi cirkulisu u posleratnim situacijama - kao sredstva za izmirenje , kao roba , kao privatni spomeni i kao DNK-kodifikovane informacije - Ьitno su raznovrsnije nego sto Ьi se moglo zakljuciti na osnovu zvanicnih narativa pravde i krivice .
Cilj ove stиdij e , zasnovane na terenskom radи tokom 2003/ 4· godine и SrЬij i i Bosni i Hercegovini , 1 j este da istrazi kako se narativi patnje , zlocina i rasparcanog tela и orиzanim sиkoЬima iz devedesetih odrazavajи и posleratnim praksama intervencij e , sakиpljanja i klasifikacije telesnih delova . Моја namera је da analizom osvetlim neke od procesa kroz koje se izиzetno osetljiv period rata и srpskom drиstvenom/kиltиrnom secanjи medika/iz:.ovao и vreme mira kroz opsezne forenzicke i иopste naиcne metode i mehanizme . Nastoj acи da pokazem da и tom procesи transformacij e argumenti о smislи telesnih ostataka slиze kao metonimije и raspravama о opravdavanjи konflikta i potonjim pregovorima о vizijama posleratnog drиstvenog poretka .
TELESNI OSTACI U SRBIJI Politicke konotacij e oplakivanja poginиlih ratnika и SrЬiji imajи istorijat mnogo dиzi od konflikta iz devedesetih . Karakteristicno је da retorika zalosti obиhvata prizivanje posebne simbolicke forme , cij i j e cilj da podstakne poistovecenje materijalnosti mrtvog tela sa istorij skim nasledem i etnickim identitetom. Kasnih 8o-ih godina :ХХ veka , politicka propaganda и SrЬij i (ali i и Hrvatskoj , Bosni i Hercegovini i, и nesto manj oj meri , Makedonij i) pozivala se, и vidи иzastopnog i koreografisa-
120 nog prisecanj a na davnи mitskи proslost , na izvesna predanja о narodnom poreklи , s namerom da ојаса srpski nacionalni etnos i legitimise poseban oЬlik politicke zaj ednice koj i ј е odgovarao tadasnjoj vlasti . Takva zajednica ј е retoricki poCivala na pretpostavkama о bioloski иtvrdivim srodnickim vezama olicenim и mrtvim telima , groЬlj ima i kostima predaka . Pobornici rata и SrЬij i prizivali sи starodrevni motiv kostijи- magicnih kovcezica , koj i ро predanjи narodne religij e i lokalne mitologije сиvаји dиsи srpskog naroda- da Ьi moЬilisali proratne politicke emocije i legitimisali odredene teritorijalne zahteve .
Znaeaj оЬiеаја i praksi vezanih za smrt , иkор pokoj nika , i dolicno oplakivanje и SrЬij i oЬimno је dokиmentovan vec od pocetka :ХХ veka . 2 Antropoloski i
1 Terenski rad и Srbiji Ьiо је baziran pre svega и Beogadи kao centralnoj lokaciji veCine domacih i medиnarodnih Ьirokratskih institиcija koje se bave pitanjem telesnih ostataka . Medиtim, istraZivanja sи те vodila sirom bivsejиgoslavije. tragom strиcnjaka i porodica koji sи se bavili trazenjem i repatrijacijom ostataka.
2 Vidi Cajkanovic 1994 [1910-24], Kulisic 1979, Lowmniasky 1996 [1979], Zecevic 1982, Colovic 1984, Dvornic 1994, Petrovic S . 1995, Bandic 1997, Ј ovanovic 2002 . Slicni oЬicaji su dokиmento-
Recno. 76/22, 2008.
etnoloski iskazi pokazuju , na primer, da je opsta pravoslavna praksa bila iskopavanje pokojnika posle odred:enog vremena (tri , pet ili sedam godina nakon sahrane) , ciscenj e kostijuЗ i nj ihovo ponovno sahranjivanje uz posebnu liturgiju .4 Opstepoznati primer је ceremonijalno prenosenje kostiju cara Lazara dve godine uoci seststote godisnj ice Kosovske bitke . Zemni ostaci cara Lazara uzeti su iz Beogradske patrijarsij e (poslednjeg od raznih boravista tih relikvija tokom sest stoleca) i prene ti da privremeno pocivaju u svim vaznij im srpskim manastirima , odnosno svim crkvama u predelima naselj enim SrЬima . Radosno klicanje lokalnog stanovnistva i ponosno pozdravlj anj e tog ceremonijalnog ophoda5 dokumentovali su svi ondasnji jugoslovenski medij i . Kritieari tog dogad:aja , med:utim , smatraju da је visoko religijski , ali i politicki cin prenosenja kostiju zapravo naznaCio granice "Velike SrЬije " sluzeCi s e starodrevnim principom "gde su kosti srpskih predaka , tu је srpska ze mlja" . Iako oCito anahronisticno , to staro nacelo svakako је Ьitno uticalo na kovanj e proratnih saveznistava u ratovima devedesetih. Drugim reCima , taj princip posluzio је da se izvesna podrucj a Ьivse Jugoslavije imaginarno shvate kao posebno prozeta mitskom vrednoscu ; u atmosferi prizivanja proslosti neimenovani preci sahranjeni na tim mestima postali su naizgled stvarni , posto su ponovo stekli ili simbolicki prisvoj ili zemlju u kojoj su pocivali .
Vazno је napomenuti da se dokumentovani rituali i prakse ne odnose 121
iskljucivo na zvanicno ucenje pravoslavne crkve , vec formiraju deo srpske narodne
vani i u drugim krajevirha sveta (vidi Hertz 1960 [I904-I906], Ephirim-Donkor 1997, ili Swain i Trompf 1995: 157).
З Velika paznja pridavala se ekshumaciji ostataka, posebno nakon truljenja tela jer se verovalo da kosti vezuju dusu za profani svet. U ruskoj pravoslavnoj doktrini pokojnika proglasavaju svecein ne samo zbog cudesa koja on Inoze da izvede vec i zato sto mu telo navodno ne fruli (vidi Verdery 1999). U Srhiji postoji suprotno verovanje: tela koji se ne raspadnu zapravo svedoce о toine da je pokojnik Ьiо "los covek"' i da се se najverovatnije povampiriti (Jovanovic 2 002: IЗI).
4 Doktrina pr;tvoslavnog hriscanstva propoveda da se ljudi sastoje od tela i duse, i da Ьi i jedno i drugo trebalo da vaskrsnu posle drugog dolaska Hrista. Zato је vera u prirodno truljenje tela kljucna u tradicionalnim zabranama balzamovanja i kremacije.
5 Vidi Verdery 1999: 18, i njeno poredenje s putovanje= ostataka Fridriha Velikog ро granicaina danasnje Nemacke posle njenog ujedinjenja.
дasopis -ta knjiievnost i lrulturu, i druit�na pitanja
122
religije6 ili takozvanog srpskog narodnog pravoslavlja . 7 N episana pravila - о tome kako postupati s pokojnikom u Srbij i- tradicionalno su se prenosila iz pokolenj a u pokolenj e kroz usmena narodna predanja kao lokalna znanja о smrti .
VeCi deo �003. i �004. godine provela sam posmatrajuCi ljude i оЬiсаје na mnogobroj nim groЬlj ima u SrЬij i . Zanimalo me је da li i kako "narodne verske prakse" uoЬlicuju savremene , j avne i sekularne komemorativne tehnike i idej e о tome sta Cini propisnu sahranu . VeCina porodica u SrЬij i sahranjuj e svoje pokoj nike tako sto se pridrzava nepisanih pravila о molitvama i pogrebnim gozbama ро tacno utvrdenim vremenskim obrascima (pomeni se drze na prvu subotu , ili sedam dana posle smrti , posle 40 dana , б meseci , i godinu dana) . Verski obicaj i i obredne ceremonije u narodu su shvaceni kao tradicionalni kulturni obrasci koj i sluze da odobrovolje mrtve , zaj amce mir pokojnicima , i sprece nj ihovo povampirenje (vidi Jovanovic �00�) .8 Srpske pogrebne prakse , pisaoj e jos davne IgiO. Сај -
6 Postoji mnogo radova о "narodnoj religiji Srba", posebno Cajkanovica 1994 [1910], KuliSica 1979, Zecevica 1982, Bandica 1997, i drugih. lako su SrЬi prihvatili hriscanstvo vec u IX veku, Bandic tvrdi da sи oni cesto shvatali i иpraznjavali hriscanstvo na nehriscanske, animisticke i paganske nacine. Bog je cesto imao, i do danas zadrzao osoЬine paganskog bozanstva, а verovanje и magijи i dalje је иpotpunjavalo verske praznike. U tom smislи, narodna ili paganska verovanja jos igraju kljиcnи иlogu и иspostavljanjи i odrzavanjи sistema obrednih pravila za vrsenje odredenih procedиra oprastanja od pokojnika (и р. Bandic 1997).
7 Bandic (1997) tvrdi da Ьi Ьilo korektnije govoriti о "narodnoj religiji Srba" nego о "srpskoj narodnoj religiji" јег se srpski skиp verskih praksi veoma malo razlikиje od onih koje obavljajи drugi pravoslavni Sloveni pod jиrisdikcijom crkve. Bandic smatra da sи jedine specificno srpske pojave "krsna slava" i "svetosavski kиlt", i iz toga izvodi zakljиcak da sи pagansko naslede i magijsko-animisticka religijska verovanja Srba zapravo deo zajednicke slovenske bastine.
8 Ti obicaji sи regulisani narodnim verovanjem da se godinи dana posle smrti dиsa pokojnika pridrиzиje dиsama predaka. Preobrazena dиsa pokojnika dobija statиs иdaljene mrtve osobe ili predackog dиha koji stiti kolektiv i simbolizиje kolektivni identitet. Posle godinи dana, kada se dиsa konacno odvaja od dolicno sahranjenog pokojnikovog tela, ona pocinje da traga za novim domom и kom се nastaviti da zivi. Dиsa moze da иdе и nadgrobni spomenik ili plocu, и drvece (zato mnogi ljиdi pored groЬlja sade vocke) ili u Zivotinje (ta-
Recno. 76/22, 2008.
kanovic, иkаzији na verovanje da dиse mrtvih ostajи Zive sve dok Ьilo koj i od tele snih delova pokojnika prebiva na zemlj i ; kostиr је , naime, prebivaliste dиse (Caj kanovic 1994 [1910] : 417) . Iako је odredeni deo srpskog drиstva odиvek Ьiо i ostao sekиlaran, i otvoreno sиmnjicav prema tradicionalnim paganskim verovanjima , jos иvek je mogиce primetiti postovanje ovih narodnih оЬiеај а, praksи proklinjanj a i negovanj e posebnih komemorativnih obrazaca na savremenim groЬlj ima .
Na jednom beogradskom groЬljи cesto sam vidala sredovecnи zenи kako se odmara, Cita ili j ede ispod tanke breze koja је bacala dиgu senkи na crnи mermernи spomen-plocи . Jednog jиtra mi је zena prisla, predstavila se kao Rиzica i иpitala me koga posecиjem. Primetila ј е , rekla је , kako cesto setam oko groЬlj a, иmesto da sedim kod neke posebne grobnice . Posto sam joj objasnila razlog posete i istrazivanja, rиkomj e pokazala na рlоси porodicne grobnice : "Vidite, tи sи mi sahranjeni roditelj i, ocevi roditelj i i оЬе dedine sestre . Ти sam sahranila i svog dvadesetsestogodisnjeg sina" , poverila se, pokazиjиCi na tamnije grиmene sveze zemlj e . "Sin-j e иmro dokje slиzio voj skи" , rekla je stoickim tonom kao d a n e zeli d a prica о tome . Posto smo neko vreme cиtke stajale , pokиsala sam da nastavim razgovor komentarisиCi razlicita prezimena иklesana и nadgrobnи рlоси . Neka prezimena sи Ьila oCito srpskog, а drиga naizgled hrvatskog porekla . RиZica је тој komentar pre -cиla i nastavila d a prica о sinи . Ranih devedesetih preko telefona s и ј ој saopstili da 12 3 sи svi vojnici iz j edinice njenog sina nestali и vojnoj operacij i . Jedanaest godina иzalиd se nadala i cekala Ьilo kakvu vest о sinи . Zato se 2003 . odlиcila da na porodicnи grobnicи иklese sinovlj evo ime - da ga tako simbolicki sahrani - i posadi cve-ce, "da Ьi ти barem dиsa nasla mira" . Zemlj a oko groba је delovala tamnije , ali ne zato sto је grob nedavno Ьiо otvaran, kao sto mi se najpre иCinilo , vec zato sto је Ru-Zica zemlju oko ploce redovno Cistila i sadila cvece . Turobnim, ali i pomalo nadme -nim tonom prokomentarisala ј е : "Najvaznije је pokazati postovanje prema mrtvi-ma . " Dostoj no izvedeni oЬicaj i sahranjivanj a sи oCito vazni - ра cak i ako se posmrt-ne ceremonije i opela izvode nad praznim grobom.
·
Ali , da se vratim na dogadaje iz ranih devedesetih. Vazno је , naime, napomenиti da kljucni elementi и raspirivanju ratne mrznje 1991. godine nisu Ьi-
kozvane senovite zivotinje ili psihopompe kao sto sи vuk, zmija, petao, golиb itd.). Zabelezeno је verovanje da se neCiste dиse nastanjиjи и misevima; na krajи, dиse mogи da se presele i и drиge ljиde. Preci obicno opste sa Zivima и оЬliсји coveka, stranca ili prosjaka. Verovanje da se dиsa moze reinkarnirati и kamen zabelezeno је i и lzraelи (Weingrod 2002).
ёasopis {а lrnjii.evnost i lrulturu, i dru.itvena pitanja
I24
le toliko predacke prakse oplakivanja , ili tгadicionalni srpski ponovni ukopi, 9 koliko је to bio cin obelodanjivanj a prica о zгtvama iz Dгugog svetskog гаtа . Naime, u poznoj fazi Dгugog svetskog гаtа, гatne zloCine na tlu bivsejugoslavije nisu vrsili samo pripadnici Rajha, vec su zveгstva nad stanovnistvom poCinile i mnogobrojne domace oruzane grupacij e. Vise od milion Jugoslovena poginulo је u гatu, mnogi od гuku svoj ih sunaгodnika . Masovni i visestruki masakгi pocinjeni sa svih stгana (ustasa pгotiv SгЬа, paгtizana pгotiv domaCih fasista, cetnika protiv paгtizana, muslimanskog zivlja i Hrvata, itd . ) , koj i su Ьili precutkivani za vreme Tita, IO postali su
9 Ovaj obred se jos izvodi u nekim krajevima, izmedu ostalog u ruralnoj Grckoj (vidi Danforth i Tsiaris 1982, Vегdегу 1999: 45, Seremetakis 1991), Rumuniji i medu pravoslavnim Albancima (Dordevic 1923). Iako se to verovanje vezuje za pravoslavne hriscane, vazno је naglasiti da је briga о dostojnom sahranjiva·nju ostataka ili kostiju rasprostranjena i medu katolickim i muslimanskim Zivljem ЬivseJugoslavije (up. Bringa 1995, Ballinger 2 003).
10 Neki moji sagovornici zalili su se da је jedna od najneprijatnijih osoЬina Titovog potiskivanja proslosti Ьila osujeCivanje traganja za grobovima dragih pokojnika, sto је onemogueilo vrsenje formalnih pogrebnih оЬгеdа. Da bi ucvгstio "jugoslovenski identitet", Tito је osujetio razne nacionalnosti u ispoljavanju zaljenja. Posto је ljudima Ьilo zabranjeno da javno imenuju ili kгitikuju pocinioce zloCina, oni su osecali da se "duse njihovih pokojnika jos muce". Druga grupa sagovoгnika, ciji sгodnici nisu Ьili zrtve reZima, dala је prilicno razliCito, povoljnije objasnjenje- naime, da је Tito, iako autoki:ata, ucinio zivot u Jugoslaviji prijatnim, bezbednim i udobnim. Uverenje da totalitarne vode, koje suzbijaju otvoreno neslaganje о ratnoj proslosti, donose jasno stanje umesto haosa mozemo naCi i u Grinovoj etnografiji Epira u severozapadnoj Grckoj ( vidi Green 2 0 0 5: 64). N eki sagovornici pak otvoreno su se izjasnili koliko su mrzeli "nadmenu analizu ро kojoj su zitelji bivse Jugoslavije Ziveli iza Gvozdene zavese i zudeli da budu tlaceni u ime jasnog stanja i poretka" (Goran, 64 godine). Medutim, mnogi stariji ljudi s kojima sam se srela isticali su svoju ljubav prema "Titovom socijalizmu" i svoj ponos sto su "to proziveli". Ро misljenju mnogih ljudi, Titovo razdoЬlje "Ьilo је veoma lep period, koji se nece ponoviti"' i uopste, ljudi su zalili sto se zavrsila njegova vladavina, а s njom i sklad izmedu etniciteta, koji је on odrzavao posle strahovitog krvoprolica u Drugom svetskom ratu. U jednom se svi slazu: Cim је dozivotni predsednik Tito otisao, predratne i ranije ozlojedenosti iskoristili su politicari u svojoj ЬогЬi za vlast.
Reёno. 76/22,2008.
predmet reviz1onistickih politickih i nacionalistickih prisecanja 8o-ih godina ::Х:Х veka . Posle Titove smrtiп socijalisticki poredak ЬivseJugoslavij e Ьiо је opterecen ve likim tenzij ama , i u takvoj atmosferi briga pojedinaca i politickih grupa о lesevima i groЬlj ima iz perioda Drugog svetskog rata postala је znacajan deo verskog i etnickog preporoda . Ritualne i politicke ekshumacije i ponovna sahranjivanja , televizij ski dokumentovani i emitovani sirom Ьivse Jugoslavij e , postali su tako deo populisticke i politicke svakidasnj ice .
Prizori ljudi koj i kopaju kosti иmrlih iz jama , pokrivajи ih plasticnim kesama i prinose kamermanskom svetlи (cf. Verdery 1999) - postali su izvor medusobnog uzajamnog optиzivanja i demonizovanja пiedu jugoslovenskim etnickim grиpama (cf. Denich 1994, Hayden 1994, Ballinger 2003) . Kako и narodnoj retorici tako i и politickim govorima , telesni ostaci zrtava iz Drиgog svetskog rata poslиzili su kao obelezja novih drzavnih granica и devedesetim godinama . Kosti zrtava bacene u peCine , plitke grobove ili jednostavno ostavljene da trиle i propadaju bile su shvacene kao obelezj e "pravog" ili "nacionalnog srodstva" u odnosu na opste modele srodnosti koji su и Ьivsoj Jиgoslavij i Ьili zasnovani na principи drzavljanstva . Ponovno sahranjivanje ekshиmiranih zemnih ostataka odigralo је tako znacaj nu иlogu и spajanju kиltиrno-nacionalistickog poimanja mrtvog tela sa tradicio-nalnim verskim pogrebnim formama . 12 5
Pored pomenutih "dokumentarnih filmova" о genocidima i z Drugog svetskog rata , broj ni autori objavlj ivali sи dela о jugoslovenskoj istorij i tog perioda , razlicito interpretirajuCi istorij ske cinjenice , to jest oCito nj ima manipиlisuCi . Namerno иtisane strasti i bolna secanja na zverstva iz Drugog svetskog rata Ьili su na taj nacin ne samo probиdeni , vec strateski podsticani i raspirivani . Ljиdi su se иzajamno optuZivali i jedni drugima pripisivali odgovornost za pocinjena nedela . К. Verderi tvrdi (Verdery 1999) da su neimenovani lesevi ili "bezimena tela" postali posebno delotvorni u raspirivanju mrznje i medиrepuЬlickih neprij atelj stava . Nacionalistickim demagozima etnicki zlocini iz proslosti poslиzili su kao gorivo za nove ciklиse etnickog nasilj a u devedesetim . NadmecиCi se u tome ko се vise i bolje slaviti idejи borbe za srpsku nacijи , ratni apologeti okarakterisali su uzornog gradanina
п lako jeJиgoslavija bila pod Titovom socijalistickom vladavinom od sredine cetrdesetih do osamdesetih godina i iako sи tada verske prakse barem zvanicno potiskivane, drzava је ipak podsticala i regиlisala pogrebnи ceremonijи. U bivsojJиgoslaviji svi sи morali da рlасаји grobarinи, to jest rentи za grobove srodnika sahranjenih na groЬljи. Тај novac i danas odlazi drzavi, а иkoliko se ne иplati, grobno mesto se izdaje nekom drиgom (а sadrzaj se иklanja).
ёa5opis .ta knjiitunost i kulturu, i druitvtno pitonja
kao osobu s pravom merom postovanj a prema svoj im skorasnj im i davnasnj im precima. Civilna kultura tog perioda bila је cesto posredovana idej om junacke smrti, nacionalnog srodstvar2 i maskulinih vrednosti: pojedincima koj i su odluCili da se na ratistu bore za ''prave vrednosti i istinite ciljeve" bila su obecana zemalj ska (to jest , teritorij alna) i nacionalna prava . Dela izvrsena u ime takozvanog praotackog nacela nalazila su opravdanje u idiomima prvenstva (anteriornosti) i prava na imo-
. vinu i zemlju . Recima Dzudit Batler (Judith Butler) , upravo zato sto su takva dela mogla biti artikulisana tako kao da crpe iz simbolickih dimenzij a , ona su se mogla prikazati kao univerzalna (Butler 2000 : 44) . Tako su sukobi za vreme rata , ukljucujuCi i ratne zloCine ' Ьili cutke ili j avno odobravani, ako ne i podsticani verom u imaginarni princip prvenstva . Oni Srbl koj i su Ьili proratno orijentisani izrazavali su svoju pripadnost i vernost ideologij i istorij ske Srblj e i potvrdivali Ьliskost tadasnjoj politickoj vlasti time sto su polagali prava na odredena teritorijalna obelezja i svoj inu .
Mrtvo telo је tako postalo kljucni element u mobllisanju ideje imaginarnog kontinuiteta izmedu moCi, prava na teritoriju i istorij ske punomoCi. Vazno ј е , medutim, napomenuti da su u to isto vreme , pored ocite simbolicke funkcije le sa u j avnom politickom registru devedesetih , navodno postoj ale i odredene materi-
I26 j alne prakse vezane za mrtva tela . Rec ј е , naime , о oblcaju razmenj ivanj a telesnih delova kao i celih leseva izmedu Srba , Hrvata, Bosnj aka , i kasnij e kosovskih Albanaca iz , kako su to moj i sagovornici govorili, " emocionalnih" i " duhovnih" razloga . lako zvanicni izvori ne dokumentuju niti komentarisu tu trgovinu , brojni sagovornici (kako Srbl tako i Bosnj aci i Hrvati) priznaju da su bili svesni razmene , ili su cak u njoj ucestvovali. Pojedinci upleteni u tu razmenu videli su svoju ulogu- vracanje delova poginulih narodu i tlu koj ima su "pripadali" - kao ponovno uspostavlj anje i obnavlj anje mira kako sopstvenih dusa tako i dusa predaka .
12 "Nacionalno srodstvo" је fraza kоји sam skovala da bih iskazala svojи pretpostavkи da sи и bivsojJиgoslaviji, pored srodstva shvacenog kao licna i domaca mreza rodaka, postojale i nacionalne srodnicke mreze i srodnicki savezi na politickom nivoи. Ideja srodstva na nacionalnom nivoи- na primer, tretiranje svih Srba kao rodaka na osnovu zajednickog etniciteta - propagirala је nacionalni sistem vrednosti koji је fиnkcionisao kao srodnicki vrednosni sistem i ohrabrivao postovanje, odanost i solidarnost и odnosи prema vojsci, politicarima i drzavi. Proratni politicari и Srbiji, kao i oni и Hrvatskoj, pothranjivali sи te ideje da Ьi ispиnili specificne politicke imperative za vreme rata.
Rti no. 76/22, 2008.
TELESNI OSTACI U POSLERATNOM PERIODU Ova studija se ne bavi samo atavistickim dimenzijama zelje i potrebe za repatrij acijom mrtvih , to j est procesima potrazivanja i povracaj a poginulih i nestalih na nezvanicnim, lokalnim nivoima izvan nadzora drzavnih i administrativnih sektora pravde . Naprotiv , u pregovaranjima о tome kako Ьi trebalo da izgleda posleratni srpski poredak, ohicaj i vezani za mrtve i zemne ostatke , isprva shvaceni kao atavisticki , "nemoderni ili premoderni" ' nasli su svoj pandan u demokratskom projektu rekonstrukcije odnosa i ideje srodstva unutar (i izmed:u) drzavnih entiteta ЬivseJugoslavij e . Ikonicko prizivanje predaka kao figura sposobnih da iznedre nacionalno srodstvo nij e prestalo ni ро zavrsetku rata . Tela nedavno umrlih vojnika i civila , kao sto се ovaj ogled pokazati , dohila su posebno mesto u posleratnoj simbolickoj i realnoj politici . Vazno је napomenuti da nij e rec samo о narodski shvacenom legitimitetu grad:ana koj i su pripadnost "nacionalnom srodstvu" zadohili putem intimne veze s poginulim u ratovima . Naime , broj ni javni sektori , nevladine organizacije i civilno drustvo postali su kljucni cinioci oZivljavanja ideje nacionalnog srodstva upravo tako sto su podsticali porodice poginulih i nestalih da se angazuju u naucnim i birokratskim procesima povracaj a tela mrtvih . S gledista med:unarodne zajednice , grad:ani ЬivseJugoslavije ucinili su prvi korak ka posleratnom iscelj enju ta-ko sto su poceli javno da se suocavaju sa dokazima ratnih zloCina pocinjenih u nji- 127 hovo ime . Smatra se da neizvesnost о sudhini osoba nestalih u konfliktima iz devedesetih predstavlja veliku prepreku mirovnim procesima i potpunoj implementaci-j i vladavine zakona , kao i da slahi poverenje u demokratske i politicke institucije . Zato је srpska javnost u posleratnom ured:enju zapocela proces izmirenja i izgrad-nje poverenja time sto је prihvatila aktivnu ulogu u med:unarodno organizovanim programima za repatrij aciju mrtvih . Neki politicari i deo javnosti pokusavaju da formulisu pitanj a srpske krivice i svoj odnos prema Evropi i svetu tako sto sarad:uju sa institucij ama koje se bave pitanjem mrtvih i nestalih . Med:unarodna komisij a za nestale osobe (International Commission on Missing Persons - ICMP) , osnovana u Lionu 1996. godine , nakon samita G-7 sa zadatkom da pomogne drustvu u poli-tickoj tranzicij i , igra veoma vaznu ulogu u tom surogatnom procesu .
Nakon potpisivanj a Dejtonskog mirovnog sporazuma , ICMP13 ј е zapoceo rad najpre u Bosni i Hercegovini , а zatim ј е prosirio svoju delatnost na
13 Vazno је napomenuti da је ICMPЬio (i ostao) prva takva organizacija koja је stvorena posebno za posleratna stanja; obavljeni posao iskopavanja, identifikovanja i vracanja tako ogromnog broja nestalih osoba takod:e nema presedana. Danas ta organizacija i nekoliko
Casopis .ta knjil.ftvnost i kulturu, i drultvtno pitonja
ostale postkonfliktne regione . Ocenivsi da је nakon oruianih sukoba nestanak vise od 4_.0 . 0 0 0 osoba ostao nerazj asnj en, komisij a "striktno humanitarnog mandata" odlucila је da pomogne porodicama nestalih nezavisno od nj ihovog verskog, nacionalnog i l i etnickog porekla . Namera organizacij e da obezbedi saradnju vlada i drugih organa vlasti pri pronalaienju nestalih postala је s vremenom indikator sirih drustvenih nastoj anj a da se kroz implementaciju prava na repatrij aciju mrtvih postave pravni temelj i za odgovornost i pomirenje na tlu Ьivse Jugoslavij e . I4
ICMP pruia vladama tehnicku pomoc u lociranju i identifikovanju nestalih osoba, sto podrazumeva i upotrebu visoko sofisticirane opreme za analizu DNK uzoraka i forenzicku podrsku u oЬlastima arheologije i antropologij e . Ovakav integrisani naucni pristup resavanju proЬlema nestalih sprovodi se na osnovi ugovora koj i se potpisuje sa vladama domaCinima ili organizacij ama koje traie podrsku ICMP-a . Da Ьi DNK metoda mogla da se upotreЬi u identifikaciji pronad:enih tela, Ьliski srodnici nestalih moraju da daju svoje DNK profile radi nj ihovog upored:ivanja sa DNK profilima apstrahovanim iz pronad:enih telesnih ostataka . Skupljanje DNK uzoraka potrebnih za analize zahtevalo је ogromnu Ьirokratsku kampanju "javnog zdravlja" , koja se u poslednj im godinama prosirila ро celoj Ьivsoj Jugosla-
I28 vij i . Akt skupljana tela i krvi je tako, barem delimicno, doprineo ponovnom uspostavlj anju ratom narusenih odnosa izmed:u Ьivsih repuЬlika i nekadasnjih sudrzavljana . Da Ьi sastavile potreban dosije uzoraka, to jest dovoljno oЬimnu bazu podataka, i tako omoguCile povracaj tela nestalih, prethodno neprijatelj ske grupe, ukljucuj uCi udovice, majke i cerke nestalih, ostale samodeklarisane zrtve, moguce zloCince i drzavna tela, morale su zapoceti saradnju i razmenjivanj e informacija neophodnih za utvrd:ivanje tacne lokacij e vojnih zloCina. Ukoliko Ьi lokalno sta novnistvo odlucilo da precuti nestanak rod:aka ili uskrati informacije о mestima
drиgih sa slicnim zadacima pokиsavajи da zapocnи rad и Irakи i prilagodavajи svoje logisticke alate za moguce postkonfliktne sitиacije и bиdиcnosti.
14 Ideja da se nekadasnja nemocna, иgnjetena ili agresivna drиstva ili zemlje mogu modernizovati i steCi priznanje medиnarodne zajednice иkoliko javno kazи istinи, to jest priznajи svoja nedela (na primer preko Komisije za istinи i pomirenje) bila је karakteristicna za diskиrse medиnarodnih odnosa od ranih osamdesetih godina, а posebno је izrazena и srpskom kontekstи (vidi Petrovic М., 2 003).
Rеё no. 76/22. 2008.
masovnih grobnica i identitetu zlocinaca, strani eksperti ne bi znali gde da traze nestale, te bi nj ihov rad bio onemogucen . I5
Bilo је potrebno, medutim, da prode odredeno vreme dok ICMP i slicne organizacije 16 nisu sastavile osnovni registar i inventar nestalih osoba koj i ј е omoguCio dalji forenzicki rad . Lokalno stanovnistvo sa kojim sam radila - kako Srbi tako i Bosnjaci - bilo је veoma spremno da komentarise takozvane "situacije pritiska" u kojima su se naSli kad god bi ih ICMP i druge nevladine organizacij e pozvale da se suoce s iskustvom rata hrabreCi ih da otvoreno govore о zlocinima . Ipak, iako је prepricavanje ratnih iskustava nekima bilo mucno, а drugima godilo, mnogo teze је bilo skupiti hrabrost da se razmotre uzroci ratova . Ti uzroci su, naravno, kompleksni i mnogostruki ; iako su mnogi pokusali da analiziraju glavne faktore koj i su prethodili konfliktima na Balkanu, medunarodna javnost videla је veCi deo lo kalne dokumentacij e о tome kao nacionalisticku, proratnu, jednostranu verziju . Na slican naCin је veCina mojih sagovornika razumela medunarodnu intervenciju devedesetih kao "agresivnu, bespravnu, prekasnu i ekonomski motivisanu". Mnogima je zato misija ICMP-a delovala sumnjivo, pogotovo kad se ima u vidu da su se njegove inicijalne operacij e sastojale prevashodno iz sakupljanja informacija koje bi mogle posluziti kao pravni dokazi na Haskom sudu . Tako su razlicite etnicke grupe
I5 Iako је lokalnom stanovnl.stvu uvek bilo jasno da ICRC i kasnije ICMP sakupljaju dokumentaciju о nestalim osobama, neki nisu stedeli svoje vreme i licno su dosli da prijave svoje guЬitke, а neki su to odbijali. Ljudi su strahovali da bi prijavljujuCi nestanak svojih voljenih na neki nacin posredno pruzili informacije о njihovim aktivnostima u ratu; drugi su odrzavali nadu da се se njihovi nestali rodaci uskoro vratiti; а mnoge zene s kojima sam razgovarala priznale su mi da se uznemire i rastuze cak i kad samo pomisle da se njihov muz, sin, brat ili stric nece vratiti. Prijavljivanje da је neko nestao znacilo је isto sto i prihvatanje njegove smrti, i zato su mnogi ljudi odЬijali da to uCine.
rб ICMP, о kom se mnogo govori u ovom radu, nije Ьiо jedina organizacija koja је nastojala da obezbedi saradnju vlada iz prethodno neprijateljskih zemaljaJugoslavije s ciljem da se pronadu i identifikuju osobe nestale u oruzanim sukoЬima. Medunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) i kasnije Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine pokusavali su da podstaknu javno angazovanje u njihovim aktivnostima koje su opisane kao doprinos "razvoju dolicnih oЬlika cuvanja secanja na nestale i odavanja poste poginulima" (kako kazu u misiji ICMP-a).
дawpis .{0 knjiitvnost i lrulturu, i drus1:vena pitanja
129
и Bosni otvoreno pozdravile rad ICMP-a , dok ga је politicka j avnost и SrЬiji cesto javno ismevala (naglasavajиCi cinjenicи da је ICMP kao medиvladinи organizacijи osnovao Bil Кlinton) ili prosto zanemarivala . ImajиCi и vidи takvu socijalnи dinamikи , prvoЬitni odnosi izmedи Komisij e i lokalnog stanovnistva Ьili sи , kao sto kaie jedan Cinovnik ICMP-a ,
potpиno osиjeceni . Ljиdi sи verovali da smo mi organizacija koja се im pomoCi tako sto се im ponиditi novac . Ali mi nismo doSli da delimo pare . Nisи nam verovali kad smo im rekli da ionako nemamo dovoljnи finansij skи podrskи . Morali smo da im obj asnimo da ielimo da im pomognemo da nadи ne stale posredstvom naиke .
Ј os j edna stvar ј е dodatno opteretila ionako zategnиte odnose izmedu domaceg stanovnistva (Srba , Bosnj aka , Hrvata) i ICMP-a . U vreme potpisivanja Dej tonskog sporazuma , uprkos cinjenici da је pozitivna saradnja izmedи lokalnog stanovnistva i stranih dobrovolj aca i strиcnj aka bila neophodna , komisija ICMP-aje smatrala da d01nace stanovnistvo mora biti izostavlj eno i z strиcnih procesa potraiivanj a nestalih i iskopavanj a ostataka . Posto sи masovne grobnice retko nalaiene
IЗО na primarnim, а cesce na sekиndarnim ili tercijalnim lokalitetima , etnicko poreklo irtava nij e Ьilo j asno . Verovalo se da neke od grobnica mogu sadriati tela irtava sa sve tri strane konflikta . Zbog toga ј е komisija ICMP-a nastoj ala da nijedna lokalna nacionalnost ne Ьиdе zastuplj ena u radnom timu i da predupredi mogиcnost da neka od nj ih Ьиdе shvacena kao preferirana ili saveznicka . Takav stav ј е , medиtim , izazvao dиboko nezadovolj stvo lokalnog stanovnistva koje ј е smatralo da mor� biti licno иpleteno и procese potraiivanj a ostataka nj ihovih voljenih i nestalih . Tokom istraiivanj a zabeleiila sam pregrst prica osиj ecenih sagovornika koj i sи tvrdili da su se na pocetkи osecali "prevarenim jer im niko nij e dozvolio da na pristojan nacin pridи mrtvima i s nj ima se pozdrave" . Stavise , radnicima ICMP-a Ьilo је savetovano da se klone lokalnog stanovnistva jer se nj ihov posao cesto ticao sakиplj anja podataka koj i Ьi mogli poslиiiti kao dokazni materij al na medиnarodnim sиdovima pravde . Mnogi strani strиcnj aci ICMP-a sи moj a pitanja о poznavanj и regiona ili prirodi odnosa sa lokalnim stanovnistvom shvatili kao neprimerena i emocionalno izlisna . Jedan starij i arheolog ј е nekom prilikom иmorno prokomentarisao :
Da , tи sam vec pet godina i ne , ne govorim srpskohrvatski . Ali , zar Ьih morao? Ovamo sam dosao s ciljem da pomognem ljиdima и pronalaienjи osta-
Rei по. 76/QQ, Q008.
taka , а ne da ih zabavljam svojim jezickim sposobnostima ili nesposobnosti ma.
Dгиgi foгenzicki stгиcnjakje dodao :
Da, mada je to zaista cиdno . Politika ICMP-a se и potpиnosti ogleda и paгcijalizovanom ргосеsи гаdа ... гazliciti stгиcnjaci гаdе na гazlicitim fazama identifikacij e . I to nas гazdvaja od poгodica . Ја sam godinama гadila na slicnim pгojektima и Salvadoги , Zimbabveи , Argentini .. . i nasi timovi sи svuda Ьili deo celokиpnog ргосеsа . . . Svi smo sve гadili . . . od ohilazenja poгodica nestalih , od koj ih smo tгaZili saglasnost za iskop ostataka , do toga da smo im mi licno vгacali tela nestalih . Tako smo sve vгeme bili и kontaktи s poгodicama , sto је и stvaгi mnogo bolj e , јег ti takav ргосеs omoguCi da vidis i konacan гezиltat [роvгасај tela poгodici nestalog] . Na taj nacin nekako mozes da zatvoгis slиcaj i za sebe . Ali ovde је to nemoguce . Otkako sam dosla samo kopam, kopam, i гetko kad saznam gde zavгse kosti koje sam otkopala . Mada , opet . . . nikada гanije nisam гadila na lokalitetи kao sto је ovaj . Ovde na otkop ceka na hiljade nestalih . Cak i kad Ьih to zelela , nemoguce bi Ьilo imati pгe-gled nad celim pгocesom od pocetka do kгаја , јег је zapгavo isиvise slozen . 131
Sicиsna ICMP foгenzicaгka je na to dodala :
То је tacno . Nismo и kontaktи s poгodicama , ali im ipak pomazemo tako sto lokalizиjemo mesta zlocina i identifikиjemo zгtve . Pomazemo im da se domognи istine .
Medиtim , ICMP komisij a је s vгemenom pгosiгila polje delovanja tako sto ј е pocela da ргиzа tehnickи podгskи poгodicama и pisanjи гepaгacijskih zahteva ; ICMP је takode postao fогиm za oгganizovanj e sastanaka , konferencija i гaznih oЬlika civilnih aktivnosti . Sel:tna , гegionalna kooгdinatoгka ICMP-a гodena и BiH, koj a j e na mene ostavila иtisak veoma odlиcne osobe , objasnila ј е :
M i smatгamo d a је kljиcna stvaг ohгabгiti i podstaCi ljиde d a igгаји pгavu иlogu и гesavanjи pitanj a oko nestalih . Pгij aviti nekи оsоЬи kao nestalи znaci mnogo , ali to nij e dovoljno . Ljиdi jednostavno mогаји da Ьиdи aktivnij i . Могаји da kazи neke stvaгi naglas da Ьismo ih mi cиli . Могај и da ргiсаји о svoj im гatnim iskиstvima i tako osveste svojи okolinи . I to mогаји da игаdе na
Casopis z.a knjii,evnost i kulturu, i druitvena pitanja
organizovan nacin . Znate , niko ne moze da se oseca bolj e ako pati nasamo . Mi stvarno mozemo da im pomognemo . . . Tacno је da nismo uvek kadri da pronademo njihove nestale . Ali pokusavamo da im pomognemo barem tako sto ih povezujemo s drugim ljudima i zrtvama . . . Organizujemo okrugle stolove gde mogujavno da podele svoja iskustva . I stvarno mnogi su mi rekli da im takvi dogadaj i [kao sto su konferencij e , radionice , itd . ] stvarno pomazu da se osete barem malkice bolj e , dostoj nije nekako . . : kazu da im је posle nekako lakSe . . . Da , ја verujem da im mi pomazemo . Ра i sami ste videli . Videli ste koliko zena nakon identifikacij e muza, sina ili brata ostane s nama i bude jos aktivnij е u organizacij i. Mnogo zena se veoma ozbilj no angazovalo oko radioniса ICMP-a . . . Imam utisak da se zene , Cim prestanu da budu zavisne od nas [u smislu informacija i dokumentacij e о nestalim i pokoj nim] nekako oslobode i mogu bolje da pokazu svoje emocije . . . Nista ih vise ne koCi , znate . I tada se obicno Ьасе na rad . . . Ali naravno , do nas je da ih najpre motivisemo i mobiliSemo . А najbolj i naCin da to uradimo jeste da ih pozovemo na DNK test . lnace је strasno tesko stupiti u kontakt s njima. Znate , lako је raditi s onima koj i se ne lihe da otvoreno pricaju i koj i su osvesceni . Ali ima puno ljudi koj i sede kod kuce , traze , ali prosto ne znaju gde da nadu pomoc . Sramota ih је .. .
I32 Ali kad vide da su radnici ICMP-a nasi ljudi , da govore nasim jezikom, da mogu da im veruju , е onda su spremni da im daju i krv. То stvarno pomaze . S vremenom su ljudi shvatili koliko su cudesne te DNK tehnike .
Kako su se smernice ICMP-a menjale tokom godina , tako se menjalo i misljenje domaceg stanovnistva о njegovom radu . Lokalni strucnjaci poput Selme Ьili su pozvani da se pridruze ICMP-u kao profesionalci . Humanitarni aspekt ove organizacije је takode s vremenom stekao poverenj e :
ICMP ј е osnovan da Ь i s e stavila tacka na trgovanj e mrtvim telima i da Ь i se olaksala razmena informacija о telima i grobnicama iz finansij skih ili diplomatskih razloga . Zeleli smo da ta razmena postane humanitarni , а ne ratnoprofiterski Cin . Kljucni cilj је Ьiо da podstaknemo i ohrabrimo Srbe da pomognu Bosnjacima tako sto се priznati sta znaju о nestalim osobama , da ohrabrimo Bosnjake da pomognu Srhima, da Srhi pomognu onima s Kosova , Hrvati Srhima i tako dalj e . Znali smo da је krug informacija oduvek postojao i nismo zeleli da ga prekinemo vec prosto da ga postavimo na neki drugi , recimo moralni nivo . [Komentar koordinatora iz nekadasnje beogradske kancelarije ICMP-a]
R•cno. 76/22, 2008.
Pronalazenje i identifikacija telesnih ostataka su tako postali instrument za licno isceljenje i meduetnicko pomirenje ; procesi koj i su materijalno i metaforicki ponovo sastavili prethodno obescascena i razorena tela omogucili su nekim porodicama i zajednicama nestalih da obave dostojne pogrebne rituale i obeleze secanje na umrle - i tako svoje guЬitke uCine pojmljivijim.
POLJA DIVLJE NANE I МASOVNE GROBNICE Tokom 2003. i 2004. godine prisustvovala sam nizu ekshumacija telesnih ostataka u SrЬiji i Bosni i Hercegovini . Tela izoЬlicena povredama lezala su u mnogobroj -nim pojedinacnim i masovnim grobnicama . Uplasena i pre svega neobavestena о tome sta Ьih mogla videti , prvu posetu masovnoj grobnici sam, mimo svih ocekiva-nja , zapamtila ро svezem mirisu divlj e nane koja је lelujala na julskom vetru . Hodanje ро mekoj , nepokosenoj travi punoj ljutica nikako nije nagovestavalo priЬliza-vanje grobnici . Tek posto sam prosla pored vojnickog satora , buldozera i ostale te -ske opreme , miris nane Ьiо је nadj acan prodornim zadahom trulezi . Provukla sam se ispod zute trake na kojoj је pisalo : "Policija - Mesto zloCina - Ne prilazi" . Та grobnica - priЬlizno 16 metara duga , tri metra siroka i dva i ро metra duboka j ama s nagiЬom identifikovanim kao zapadni deo - cuvala је ostatke 52 osobe . Gledano sa strane , zemlj iste је Ьilo ldinastog oЬlika . Prisustvo fragmenata i;z ranijih taloga i 133
stratografski kontekst ostataka ukazivali su na to da је grobnica sekundarnog tipa . Videla sam arheologe kako cetvrtastim sitima prosejavaju zemlju , kostane i ostale krhotine . Blatno tlo је bilo prosarano crvenim zastavicama - oznakama za mesta na koj ima su nadeni ostaci . Razmrskane lobanje lezale su svuda naokolo pod cudnim uglovima . Forenzicki arheolog srebrnobele kose , koji је (barem mi se tako cinilo) sedeo u grobnici udobno kao na igraliStu s peskom, pokazao mi је jednu od lobanja , gde је rana na desnoj frontalnoj kosti , t o j est celu , ostavila male , kruzne tragovepotpis projektila . On i njegove kolege brizno su odvajali pomesane nagorele delove rasparcanih tela i kostura. PostujuCi standardne post mortem protokole , nadenu ode-cu su uklonili , oprali , opisali i fotografisali , а meka , kvrgava , mestimicno koaguli-sana tkiva paZlj ivo su odvajali na stranu . Uprkos tome , svuda je Ьilo adipocere, braonkasto-bele sapunaste materij e .
Nije Ьilo nimalo lako zapoceti razgovor s lokalnim brkatim radnikom koj i је, Cinilo se , izuzetno polako i precizno kopao i prosej avao zemlju . Kakofonij a pticj e vriske i monotona buka teskih kopaca nij e nam pomogla u uspostavljanju kontakta . Morala sam da sidem u j amu , grob u kom je radio , ako sam zelela da razgovaram. Videvsi moju nelagodu , mahnuo је rukama prekrivenim slojem zemlj e , osmehnuo s e i rekao :
.
Caюpis .ta lrnjil,tvnost i lrulturu, i druitvtna pitanja
IЗ4
Navikla Ьi se ti na to . Svako se navikne . Na pocetku je tesko . . . jer covek puno razmislj a . Ali, Cim se malo opustis, zaboravis, i onda mislis na nesto drugo dok kopas . I ovde znamo da se salimo . Sve је to Zivot .
'
Кlimnula sam glavom i upitala о cemu se sale . Da li se te sale prepricavaju i na drugim mestima, recimo kod kuce, u porodici? "Moj i ne znaju sta j a radim . Znaju da radim za ICMP i da donosim dobre pare kuCi . Ali ne znaj u da sam ј а taj koj i kopa i pere kosti" , odgovorio је reskim tonom, okrenuo mi leda kao da је u isti mah povreden i osramocen, i nastavio da kopa . Izasla sam iz njegove j ame i zakoraCila u drugu, u kojoj ј е arheoloskinj a cetrdesetih godina puSila cigaretu cisteCi i brojeCi kosti sake kostura koji j e potrbuske lezao pored njenih nogu . Drugi arheologj e skalpelom paZlj ivo uklanj ao trulo tkivo s pronadenog lesa . Prokomentarisaoje :
Ovaj је и teskom stanju . Generalno receno , kada је telo ukopano и plitak grob onda ga napadnu insekti i glodari i , naravno, na njega uticu sezonske promene temperature . .. Hmm, vidite kako је povrsina oko butnog zgloba supljikava i kako su ivice iskrzane . Sigurno је imao vise od sezdeset godina .
U jednom trenutku intenzitet mirisa, prizora i inforrnacija postao је preveliki za mene i pozelela sam da se sklonim. Shvativsi to, svesno sam pokusala da ne zaboravim komentare arheologa, oЬlik kljucne kosti, podatke zubnih kartoteka, boju memlj ive odece, I7 Ьlesak parCica polomljenog ogledala, sliku pronadenog tespiha i SIM telefonske kartice na dnujedne odjama . Posto Ьi pronasli tela, svaki skup ostataka pakovali su u novu, belu vrecu za leseve, markirali i odnosili u sator na autop siju . Tragovi asova i zubi bagera svedoCili su о naporu koj i ј е Ьiо ulozen u izgradnju ove grobnice i о zelj i da se ona sakrij e . Celo razrovano polje nane ukazivalo је na to da је zemlja najpre Ьila iskopana а potom utabana .
Prizori ispruzenih kostura i istrulelih tkiva, snazan zadah amonijaka, tragovi guma - sve ono sto sam svesno pamtila, ali cije znacenje nisam mogla odmah
17 Као kljиcni predmeti ljиdske drиstvenosti, delovi odece sи sastavni deo oZivljavanja i ponovnog oЬlikovanja licnosti mrtvih osoba (ир. Mol 2 0 02). Nalazenje komada odece medи ostacima и masovnoj grobnici иvek izaziva bиrne emocije. Kosti se mozda mogи pobrkati sa zivotinjskim ostacima ili tragovima starije proslosti, ali и odeCi nema niceg "arheoloskog"- ona je иpeeatljivo savremena. Воја i tekstиra odece mnogih zrtava bile sи jos sasvim ocиvane.
Rec no. 76/22, 2008.
da dokuCim, delovali su, med:utim, potpuno razumljivo ostalim clanovima radne ekipe . Ono sto sam j a primala kao culne utiske oni su tretirali kao dokazni materijal, kao svedocanstva koja su Cinila interpretativni okvir analitickog sinopsisa ekshumacije u medicinsko-pravnom kontekstu . Osnovni razlog istrage i kodifikacij e fragmenata i telesnih delova lezao је u pravnom znacenju koj i su t i fragmenti doЬili kao medicinski dokazni materij al na sudovima pravde . Ipak, tesko је Ьilo odupre t i s e pomisli d a s u forenzicki eksperti, koliko god d a s u pomogli pri otkrivanju tela i obelodanj enju zloCina, svojom tehnickom intervencijom u predeo masovnih grobnica presudno redefinisali vrednost tih prostora . ProsejavajuCi grumenje zemlje , oni su neke tragove Ьliske proslosti sacuvali, а neke druge obrisali . Svetloplavi komЬinezon, koj i sam, kao i svi drugi, nosila tih dana, uCinio је da se osecam nekako klinicki - kao da sam deo "misij e ozdravlj enja" mrtvih i fizicke sanacije predela smrti . Prevrtanjem zemlje , merenjem kostiju, i sakupljanjem leseva terenski eksperti pretvorili su patologiju u fiziologiju tako sto su ostatke tumacili kao medicinsko- sudske dokaze, а krvavu proslost kao orud:e za neku bolju buducnost .
Те noCi, satima posto sam vratila komЬinezon timu i tusem pokusala da sperem miris dana sa sebe, razmislj ala sam kako Ьih protumacila taj isti pej saz da mi nij e Ьiо predstavljen kao mesto intervencij e? Kako bih zapamtila taj dan da ga nisam p rovela u drustvu forenzicki obrazovanih naucnika i tehnicara? Kakvo bi 135 znacenj e nosilo strmo polj e divlje nane da nij e obelezeno crvenim zastavicama i zutom trakom? Za neupucena cula, to ј е samo mirisno polj e divlj e nane . Zakopa-na i pronad:ena tela zapravo su ga ucinila mestom zlocina . Pretpostavljeno, а zatim potvrd:eno, prisustvo leseva i kostura odigralo је znacaj nu ulogu u forenzickom poimanju zemlje , ali i u mom licnom razumevanju tog polja , koje је omogucilo ovu analizu . Da Ьi se ponovo uspostavila veza izmed:u nezamislive p roslosti i sadasnj osti, neki oЬlik intervencij e (sliean ekshumacij ama) oCigledno је imao kljucnu ulogu . Istovremeno , asociacij a izmed:u grobnica p redaka i savremenih ratnih zr-tava Ьila је neodoljiva ; naucno- forenzicki pristup mrtvima prosto ј е p rizivao od-jek davnih metafora .
TELESNI OSTACI КАО PROSTORI ISTINE? Otkako su prvi pozitivni rezultati identifikacij skih tehnika IMPC -а Ьili j avno objavlj eni ( r6 . novembra 200I) , DNK se u zvanicnim izvestaj ima i j avnim dokumentima opisivao kao nesporan i neoboriv dokaz identiteta zrtve . Sistem identifikacije putem DNK analize uzoraka krvi Ьliske rodЬine nestalih, koj i se upored:uju sa analizama uzoraka iz ekshumiranih zemnih ostataka, znatno је ubrzao repatrijaciju te lesnih delova . U poslednj ih sedam godina eksperti ICMP-a sakupili su vise od
Casopiц,a knjiitvnost i kulturu, i druitvena pitanja.
80 .000 uzoraka krvi, identifikovali vise od r з . ооо nestalih osoba sirom bivse Jugoslavij e i razvili medunarodno priznatu programsku podrsku za kompjutersku ob radu DNK podataka . r8
u nadi da се ljude ohrabriti da nastave s nepristrasnom i postenom razmenom informacija о nestalima, predlagaci medudrzavnog izmirenj a oЬlikovali su DNK u j avnom diskursu kao figurativnu i simbolicku osnovu na kojoj bi nekada zaracene strane konacno mogle da se pomire . Krilatica ICMP-a "Primena forenzickih nauka u slu:Љi istine i pravde" postala је moto demokratskog principa izmirenja i pravde . S vremenom je lokalno stanovnistvo steklo poverenje u DNK metode iako se, naravno, narodsko razumevanje DNK identifikacij skih tehnika ne moze meriti sa onim obrazovanih strucnj aka . rg Као sto је Selma naglasila, upravo DNK projekat је mobilisao ljude u tako velikom broju oko pitanj a nestalih . ICMP је organizovao mnogobrojne kampanje davanja krvi kako u BiH, Srbiji , Makedoniji , na Kosovu, tako i , zahvaljujuCi sponzorstvu EU, sirom Evrope, u Sjedinjenim Americkih Drzavama i Kanadi .
Brosure ICMP-a, propagandne kampanje s ciljem j avnog osvesCivanja i, pre svega, rezultati identifikacij a iznedrili su predstavu daje moguce savladati bol zbog gubitka volj enih putem traganja za pravdom na molekularnom nivou, kroz
rзб DNK profile . Proj ekat obrade DNK podataka ponudio је i platformu na kojoj su pojedinci i grupe osmisljavali savremene koncepte modernosti, razvoja, napretka i evropejstva na tlu bivse Jugoslavij e . Ponovno uspostavljanje imaginarne Jugoslavije obelezene uzduz i popreko akcijama sakupljanja krvnih uzoraka postalo је model drustvene i medunarodne kohezije medu regionima i poj edinacnim entitetima i nj ihovog politickog stava prema Evropskoj unij i . Pored toga, program je ucesnicima ponudio modalnost takozvanog "biogradanstva" (biocitizenship), jer su _za civilnu
18 Broj uparenih DNK uzoraka za nestale u bivsoj Jugoslaviji iznosio је u maju 2 0 0 8 . godine 13 . 6 5 5 . Ukupan broj sakupljenih i obradenih иzoraka krvi , koji su potom иneseni и bazu DNK podataka IMPC-a bio је 8 6 . 097 . Ukиpan broj иzoraka kostijи iz kojih је ICMP uspesno izradio DNK profile dostigao је 2 6 . 030 . lzvor : zvanicna veb strana ICMP-a : http : //www.ic-mp.org/
19 u svom terenskom radu cesto sam sretala ljиde koji sи zeleli da nadu svoje nestale, ali nisu postavljali mnogo pitanja о procesima koji Ьi im и tome pomogli. lpak, od njih sam doЬila zivopisne, emocionalne opise prakse davanja krvi. Mnogi sи ispoljavali podozrenje : "Sta се njima nasa krv?", "Da li се је prodati?", "Ovo mi zvuci kao jos jedna vampirska prica"' itd.
Rеё no. 76/22. 2008.
praksи sиocavanj a s prosloscи i odgovornoscи bili mobilisani pиtem cina davanja krvi i dobrovolj ne razmene porodicnih informacija .
Oni [Ьioloski gradani] sи pioniri nove informisane etike sopstva јег savladavajи nedoиmice svakodnevnog zivota pиtem ekspertskog znanja о drиstvu i tehnologij i . (Novas i Rose , 2 0 0 5 : 450)
Koncept Ьioloskog gradanstva koj i је prva artikиlisala Petrina (Petryna 2 003) а potom dalje razradili Roиz i Novas (Novas i Rose 2005) , pokazao se korisnim и analizi prosvetitelj ske teznje ICMP-a za promovisanjem informisanog civilnog drиstvenog diskursa и postkonfliktnoj Jиgoslaviji na osnovu znanja doЬijenih pиtem DNK metoda . Upravo takva organizovana nastojanja da se sira javnost obavesti о naиci i tehnologij i Roиz i Novas vide kao primarne aspekte strategije "formiranja" Ьioloskih gradana. Takve procese oni razиmejи kao prakse "pиtem kojih sи nadlezne vlasti [ . . . ] , Ьilo da је rec о politicarima, medicinskom оsоЬlји , pravnim ili krivicnim strиcnjacima , moguCim poslodavcima ili osiguravajиCim drиstvima , preoЬlikovale razиmevanje osoba kao gradana" (2005 : 441) . Aиtori tvrde da savremene drиstvene i tehnoloske regulativne procedиre povlace za sobom odredene "civilne projekte" , to jest prakse и skladи s koj ima sи "nadlezne institиcije ili aиtoriteti razmisljali о (ne- 137 kim) pojedincima kao о potencijalnim gradanima , kao i о nacinima da na nj ih dе-lији" (ibld.) . Drиgim recima , kategorije Ьiologije ili tela same ро seЬi ne Cine osobe "Ьioloskim gradanima" ; Ьiolosko gradanstvo је zasnovano i reflektovano na sposob -nosti i spremnosti osoba i grиpa da иcestvujи и drиstvenim i javnim konstrиkcijama (ili osporavanjima) Ьiologije tela . Prema Rоиzи i Novasи , covekova sposobnost da se obaveze drzavnim i ostalim institиcijama na osnovu informisanog razиmevanje na-иke rezиltиje и ponovnom ozakonjenjи (i opravdanjи) procesa kojim sи gradani konstrиisani и odnosи na vlast i tehnologijи i prava koja im one nиde .
Ovakav opis Ьiogradanstva , iako izиzetno koristan , и nekи rиkи је tesko primeniti na analizи lokalnih obicaja i praksi и Ьivsoj Jиgoslavij i . Mnogi s koj ima sam radila tokom poslednjih godina poverili sи mi da sи cesto osecali pritisak - kako emocionalni tako politicki - da dаји iskaze i podnose dokaze о tome da sи njihovi voljeni zaista nestali . Sagovornici sи na te zahteve , medиtim, odgovarali ne zbog gradanske dиznosti ili prava , vec zato sto im je to nalagao porodicni imperativ. Nije sigurno da li Ьi ljиdi podneli dokaze о zloCinima da nisи Ьili toliko optereceni brigom о nestalim rodacima i prijatelj ima ; pitanje је da li bi odgovorno prosledivali informacij e samo zbog obecanja sistematicne institиcionalne intervencije i mogucnosti prestrojavanja nj ihovog "telesnog potencij ala" - da se poigramo s Fиkoo-
дasopis � knji.Џvnost i kulturu, i druStvtna pitonjo
vim jezikom biopolitike , na kojem Roиz i Novas grade svojи teorijи . Ljиdima je Ьilo potrebno veoma mnogo vremena da nаисе da vеrији IСМР-и i da se slиze njegovom infrastrиktиrom kao sredstvom za mogucи repatrij acijи nestalih . Potrebno је Ьilo da najpre shvate da иz podrskи ICMP-a mogи zahtevati odredene beneficij e kao gradansko pravo koje im kao zrtvama pripada . Drиgim recima, ljиdi sи od repatrijacij e nest11lih prizeljkivali i tra:Zili odredeni vid emocionalne satisfakcije , а ne odredena prava . VeCinи ratnih i posleratnih godina proveli sи strepeCi i nadajиCi se da се njihovi volj eni ostati zivi ili, ako sи vec mrtvi, da njihova tela nece Ьiti oskrnavljena ili rasparcana i da се moCi da ih sahrane kako treba . Takva osecanja podsticala sи njihovo javno иcestvovanj a и organizovanim DNK gradanskim programima. Emocionalni nemir, а ne zahtevi proistekli iz prava na povracaj tela oЬlikovao је formи njihove spremnosti da иcestvujи и organizovanim akcijama civilnog drиstva:
Sta da vam kazem, to је bila prava nocna mora . Toliko me plasila misao da ти se nesto nij e desilo da nisam smela na glas da kazem da ga nema ni seЬi , а kamoli nekom drиgom. Plasilo me da ga pиkim strahom i losim mislima ne priЬli:Zim smrti. Zamislite sta Ьi Ьilo da se moj mиz vratio kиCi nakon svega i video da sam ga prijavila kao nestalи оsоЬи? Ра to Ьi ga na mestи иЬilо ! Ali on
138 se nikada nij e vratio . Dok sam ja skиpljala hrabrost da odem i da ga prij avim [kao nestalи оsоЬи] , oni [eksperti ICMP-a] sи se izvestili и pronalazenjи osoba. Tako sam i ja dala krv, i sin je dao, i zaova i dever sи је dali . Na pocetkи sam se plasila ista da ih pitam. Nisam htela da ih zovem jer sam mislila da ih ionako drиge zene zivkajи sve vreme . А i plasila sam se da mi ne saopste nesto rиzno , ne daj boze . Tako sam samo cekala . Posle tri godine cekanja jedno jиtro sam primila pismo и kom је pisalo da analiza ostataka iz jame kоји sи otkopali pre godinи dana potvrdиje da sest kostijи pripadajи mom Zlatkи [mиzи] . То је Ьiо dokaz da је sigurno mrtav. Slomilo me to pismo . Potpиno me dotиklo . . . ma иnistilo . Pogotovu jer sи me na krajи pisma pitali da li prihvatim takvu identifikacijи . Ne znam sta mi Ьi, ali odjednom sam skиpila svu hrabrost i rekla ne . Ne . Dala sam vam celog mиza i nеси vala nazad samo sest kostijи , rekla sam. Ne kazem, ljиbazni sи Ьili prema meni, saslиsali me i obj asnili da ј е jako mala sansa da pronadи celo telo , da se pare tope i da ne mogи da иrade DNK analizи na svakom ostatkи koji nadи . Previse је to skиpo. Ali ја to jednostavno nisam mogla da prihvatim . I eto , jos иvek ga traze . . . Ali znate , nekad tako razmislj am, ра nisam sigиrna , mozda je trebalo da иzmem te kosti i da ih lepo sa ' ranim. А onda opet stanem ра razmislj am i znam da Zlatka moram celog da pokopam. Onako kako se to и narodи radi . Sahraniti
Rec no. 76/22. 2008.
samo sest kostij u jednostavno nije pristojno . Eto , vala , nij e . (lvanka , 44 godine)
lvankina hrabrost da zahteva od ICMP-a da nastavi potragu za Zlatkovim telesnim ostacima strukturirana је ne samo potvrdom da је njen muz bio zaista uЬijen i da ga ona sama nece "ubiti" time sto Ьi ga "pogresno proglasila mrtvim" . lvankina smelost se zasnivala , verujem, na promenama u drustvenom i politickom tretmanu tela vojnih zrtava u poslednj ih par godina na prostoru Ьivse Jugoslavije - za vreme dok је zapravo cekala na pismo . Objasnicu to na sledecem primeгu .
Almira se godinama nadala da се pronaCi оса , koj i је nestao u ranim danima 1993 . godine . Као neko ko је rano u zivotu izguЬio majku , osecala se posebno usamljenom i ranjivom. Finansij ski pritisak brige о porodici , dugova i kirij e prinudio ju ј е , medutim, d a zameni nadu d a јој је otac ziv z a 4 4 0 bosanskih maraka mesecne penzije . Prikupila je potrebnu dokumentaciju , dva svedoka i proglasila оса mrtvim 1999. godine :
Iako sam tada Ьila vec sigurna da је umro . . . Ьilo me sramota kad је trebalo zvanicno da potpisem da је mrtav. Nikad ranije ni kasnije nisam Ьila toliko ponizena kao onda kad sam skupljala papire [dokumentaciju koj a j e potvrdi- I З9 la nestanak оса] . Ali morala sam da podnesem dokumentaciju ako sam htela LjuЬisi i Ranki da omoguCim skolovanje .
Koraci potrebni da neko zvanicno podnese zahtev za istragu i potvrdi istinitost identiteta nestalih bili su izuzetno slozeni za vreme mog terenskog rada . Ljudi su veoma nerado prij avljivali nestale , pogotovu na pocetku konflikata . Medutim krajem devedesetih , potvrda о guЬitku voljenih postala је preko potrebna za osiguranje porodicne dobroЬiti . Zene se nisu mogle preudati ako nisu mogle da dokazu smrt pokojnih muzeva (јег ро zakonu nestala osoba pravno nije ni mrtva ni Ziva) ; deca nisu mogla da zahtevaju penzije ili ostvare pravo na Ьilo koji vid noveane pomoCi u ime pokoj nih roditelj a ; Zivotni uslovi velikog broja ljudi Ьili su zavisni od specificne dokumentacije potrebne za prikupljanje sredstava za popravku krovova (ukoliko su uopste imali kuce) , vodovoda , plinovoda, itd . Izmestenim i raselj enim ljudima koj i su tokom rata sve izgubili dokumentacij a је Ьila preko potrebna da Ьi dokazali svoj identitet i svoju muku . Cesto su te dve stvari Ьile spojene : ljudi nisu imali da dokazu nista drugo do svoju muku .
Ova situacij a se Ьitno promenila u novembru 2004 , kada je Parlament Federacij e BiH prihvatio Zakon о nestalim osobama koj i j e osigurao pravo porodi-
дasopis .ta knjil,tvnost i kulturu, i dгиStvena pitanja
са i pojedinaca da saznajи sиdЬinи nestalih i zaгoЬljenih гodaka . Zakon је иtvгdio Pгotokol о identitetи nestalih osoba роmоси kog sи poгodice mogle da геgistгији nestale и Institиtи za nestale osobe и BiH , ргеkо kancelaгije ICMP-a. Zakori је de finisao i niz nacela za poboljsanje ргосеsа istгage nestalih , иstanovio centгalnи Ьаzи podataka , prvi риt koheгentno definisao pojam "nestale osobe" i omogиCio poгodicama pгistиp osnovnim socijalnim pгavima . Те mеге sи neke moje sagovoгnike гasteгetile роtгеЬе20 da zvanicno pгijave smгt гodaka i tako ispиne pгedиslov za роvгасај imovine (n рг . poгodicne kисе ili stana) . 2 1 Zakon је popиnio i pиkotine и medиnaгodnom pгavu tako sto је dгzavi nametnиo dиznost da tгaga za ostacima i povгati ih poгodicama nestalih . Isto tako , poгodice koj i nisи ispиnjavale иslove za гegulaгne penzij e , veteгanske dodatke ili pomoc civilnim zгtvama zahvaljиjиCi ovom mehanizmи mogle sи da zatгaze dгиgе oЬlike pomoCi .
Velika je гazlika , medиtim , izmedи mogиcnosti da se neko ргаvо zahteva i gaгancije da се ono zaista Ьiti ostvaгeno . Mnoge poгodice sa kojima sam гaz govaгala otvoгeno sи sиmnjale и to da се im zakon zaista omoguCiti ргаvо na Ьilo kakvu odstetи . E.eCima jednog sagovoгnika : "То [ргаvо] Ьi Ьilo dоЬга baza za ljиde kad bi bilo рага , al ' sta nam vгedi zakon kad рага nema" (Esad, 48 godina) . U teoгij i , dгzavni fond za nestala lica Bosne i Heгcegovine tгebalo је da рориnјаvаји tгi
14-0 inteгne vlade stvoгene nakon гаtа - Bosansko - Hrvatska fedeгacij a , RepиЬlika Sгp ska i distгikt Вгсkо . Ali opsta nestasica novca znacila је da zapгavo nij edna vlada niје sиstinski иlozila и fondacijи . Da bi ljиdi shvatili svoje teoгetsko ргаvо na odste tи kao гacionalni ргосеs potгebno је da ргероznаји odgovoгne sиbj ekte (dгzavи , institиcij e , ili pojedince) kao voljne da оdоЬге i ispиne (to jest , isplate) pozitivno гesene zahteve potгazivaea pгavde . Sиvisno ј е , pгetpostavljam, napisati da do tog
QO Vazno је istaCi da se ovaj zakon odnosi samo na gradane BiH. Kako је to prvi takav zakon и svetи, mnogi smatraju da bi mogao postati model za drиge zemlje. U svakom slucajи, on nije mogao da pomogne drugim "traziocima prava" u bivsoj Jugoslaviji. Bilo је mnogo novinskih izvestaja о tome da porodicne asocijacije na Kosovu, u Srbiji, kao i u Irakи i azijskim regionima pogodenim cunamijem, dakle svuda gde su ljudi trazili nestale, zeljno iscekиju takav zakon. Oni su posebno zainteresovani za pristup jedinstvenoj ekspertizi ICMP-a u dohijanjи DNK profila iz kostiju i zuba, koja omogucuje identifikaciju zrtava prirodnih kao i drustvenih katastrofa (npr. azijskog cunamija iz 2004 . i uragana Katrin).
Q I Ро novom zakonu, rodaci mogu da potpisu takozvano "privremeno starateljstvo" nad imovinom.
Rec no. 76/2 2 . 2008.
poimanj a prava dugo nije dolazilo u pojedinim krajevima zemalj a naslednica bivse Jugoslavije .
OpisujuCi emocije stida i ponizenja u procesima potraZivanja , nisam zelela samo da ukazem na moralni senziЬilitet ljudi i njihove muke . Cilj mi je bio da pokazem da su takva osecanja zapravo nastala kao rezultat dodira lokalnih i medunarodnih impulsa i imperativa u postkonfliktnoj Ј ugoslavij i . Koncept i praksa potrazivanja nadoknade za ratne guЬitke Ьili su u velikoj meri oЬlikovani prisustvom med:unarodnih tela u Srbij i i Bosni i Hercegovini . Diskurs i niz praksi koje su polagale imaginarna nacionalna prava u odnosu na mrtve , pre i za vreme ratova u prosloj decenij i , legalizovale su i kanalisale prakse forenzicke intervencije nad telima nestalih u ratovima iz devedesetih ; dalj e , ideje о tome kakve informacij e mogu mrtva tela ponuditi Ьile su presudno oЬlikovane tehnologijom i ideologijom odred:e nih institucija , kao na primer ICMP-a , preko koj ih su ljudi procesirali svoje zahte ve za odstetu i artikulisali "pravo da saznaju i razrese sudbinu nestalih" .
TELESNI OSTACI U PRAКSIOGRAFIJI U knjizi pod istim naslovom Anemari Mol (Annenemarie Mol 2002) etnografski razmatra "mnogostruko telo " i njegove bolesti u svoj nj ihovoj telesnosti ispitujuCi naCine na koje se napetosti izmed:u porekla znanja i nacina saznavanja savlad:uju u 14 1
savremenoj alopatskoj medicini . Mol u pomenutoj knj izi poziva na teoretski preo-kret : ako Ьismo se , umesto da zanemarujemo prakse postupanja s objektima , posve-tili posmatranju i analizi procesa rukovanja objektima i telima , to Ьi za posledicu imalo umnogostrucenje realnosti (Mol 2002 : 5) . Ona dalj e podseca citaoce na istorij ski pregled i razvoj discipline medicinske antropologij e . Prvi korak koj i su drustvene nauke uCinile na polju medicine Ьiо је definisanje bolesti (illness) kao koncepta analiticki razlicitog od pojma bolesnog stanja (disease) sa svim fizickim karakteristikama koje to stanj e prate . Dalj e , antropologija naglasava da Ьi dijagnoze lekara , sta god oni utvrdili о 'Ъolesnom stanju" (disease) pacijenta , trebalo shvatiti kao kulturne narative ili specificne forme diskursa ko se mora tumaciti u odnosu na kulturno definisanu perspektivu onoga koji postavlja dijagnozu . Potrebno ј е , me d:utim , pise Mol , uCiniti i treCi korak u metodologij i drustvene nauke о telu : n e sa-
. mo da moramo zaista razumeti fizicke karakteristike i diskurs koj i stvaramo oko tela i njegovih propratnih stanja i bolesti , vec pre svega moramo analizirati materij alne prakse i situacije u koj ima se neko telo i neka bolest dogadaju . Bolest i tela tako vise ne Ьi Ьili ontoloski koncepti , vec deo onoga sto se cini u praksi (Mol 2002 : 12) . Ako neko zeli da razume kako "odigravamo (enact)Ьolest" , treba da se okrene ka fizickim karakteristikama , dijagnozi i intervenciji . lstrazivac mora da se posveti prak-
Casopisl;,(J knj�vnost i kulturu, i druftvtna pitanja
siografij i situacija u kojima se neka bolest odigrava , inace postoji osnovan strah da Ьi se ti elementi analize mogli izguЬiti medu klasicnim fizickim i psihosocijalnim pokazatelj ima .
Dok sam se prisecala dogadaja kojima sam Ьila svedok za vreme terenskog rada , nametnula mi se pomisao da Ьi dokazi sakupljeni na ratistima , u masovnim grobnicama , DNK laboratorijama i na sudovima pravde mogli Ciniti predmet istrazivanj a koje Ьi moglo da osvetli 'Ъolesna stanja" (deseases) datih drustava . Jezik u kom su ratoborne emocije bile izrazavane za vreme rata , idiomi potonj ih trauma , guЬitaka , zahteva i eshatalogij a mrtvih Ьi pak mogli osvetliti 'Ъolest" (illness) tih drustava . Dalj e , cini se da formula�ij a Mol о raskoraku izmedu "porekla znanja i nacina saznavanja" veoma adekvatno ukazuje na nesklad izmedu objasnjenja ponudenih od strane zrtava , rodaka nestalih , optuzenih zloCinaca , forenzickih strucnjaka , pravnika i politicara . Ako pretpostavimo da teoretski okvir Mol nudi osnovu za produktivnu preorijentaciju ove istrage , onda Ьi se , umesto epistemoloskoj , trebalo posvetiti praksiografskoj analizi dogadaja . 2 2 Zato se veCi deo preostalog teksta bavi jos preciznij im osvrtom na fizicku realnost tela i telesnih ostataka . 23
U retrospektivi , medutim, jasno је da sam se u svom istraZivanju , u neku ruku od samog pocetka (znaCi mnogo ranije nego sto sam proCitala monografiju
142 Mol) , sluzila praksiografskom metodom. Naime , takav pristup је Ьiо j edini moguc s obzirom na osetlj ivost ljudi koj i su ucestvovali u razgovorima о telesnim ostacima . VeCina mojih sagovornika Ьila је uzdrzana u razgovorima о trgovini telesnim delovima ; neki su (kao sto se moglo ocekivati) tu trgovinu podrobno opisivali i nudili (naizgled izmisljene) detalj e ; drugi su pak ocigledno precutno projektovali licne ideje о telima i ostacima na moje toboznje poznavanj e , to jest razumevanje ratne situacij e . Iako ohrabrivani da naglas govore о iskustvima rata pod motom drzavnog izmirenja , mnogi nisu zeleli , ili jednostavno nisu mogli da razgovaraju о dogadaji-
22 Neki bi mogli tvrditi da se u analizi Mol preuzimaju opste pretpostavke poststгukturalisticke antгopologije. Njena analiza je, medutim, presudno odredila moje razumevanje tela ostecenih u гatu i to zelim da naglasim. Ipak, iako mi је njen гаd pomogao da shvatim mnogostгukost fenomena telesnih delova u posleгatnoj SгЬiji, moram da kazem da me na citanje njenog teksta nije podstakla samo oCigledna cinjenica da su tela koja sam istrazivala oЬicno bila гаsрагсаnа ili rasuta. Njena figura "mnogostrukog tela" znaci mnogo vise od fizicke cinjenice гasparcanog tela. Mnogostгuko telo ne znaCi гasparcano ili pluгalno telo.
23 Kategoгije kojima se ovde sluzim nisu analiticke, vec etnografske.
Rei no. 76/22. 2008.
ma iz proteklih petnaest godina . Nj ihov postovanj a pun muk na temu ratnih tela imao је ilokutorni rezultat : komunikacij ski efekat nj ihovog ne-kazivanja i aluzija u stvari ј е naglasio znacaj koj i su pridavali temi rata . Za mene kao istrazivaCicu to је znaCilo da je znanje do kojegje Ьilo lakse doCi Ьilo smesteno u dnevnim dogad:aj ima i aktivnostima mojih sagovornika , i locirano u laboratorijama , obrascima ICMP-a za nestale rod:ake , procedurama uzimanja DNK uzoraka , u skicama zahteva za naknadu steta , itd . Znaci , unutar onoga sto је predstavljalo "punu materijalnost i fe nomenologiju iskustva" (Mol 2002 : 32 ) .
Obratite paznju : identitet ljudi koj i su tragali za dokazima kontinuite t a izmed:u njih samih i osoba uЬijenih i ostavljenih d a trule n a masovnim groЬlj ima mogao је Ьiti samo iџazen. S druge strane , identitet onih koju si Ьili pokopani mogao је Ьiti samo izveden. Njihov identitet mogao se utvrditi samo odred:enom procedurom. Najpre su tela morala Ьiti pronad:ena а potom identifikovana . Mrtvo telo samo ро seЬi nij e nista izrazavalo . Prakse intervencije su izvele njegovu stvarnost .
Masovna groЬlj a su zaista bila stvarnost, dok su takozvani uzroci , razlozi i opravdanj a za ratne zloCine zvucali cesto kao puki narativi . Med:utim cesto је to Ьila nepojmlj iva stvarnost . Ј edini naCin da se ona osmisli i da se mesto zloCina ne pobrka s divljim poljem nane j este usvajanje odred:enog tehnickog znanja .
Anatomij a se , na primer , ispostavila kao posebno koristan idiom za I4·3 razgovore о okrutnoj proslosti . U reasocij acij skim sobama ICMP - a , gde је na sto-tine belih vreca Ьilo do vrha napunj eno pomesanim zemnim ostacima (tolikom kolicinom da DNK testovi i analize nisu Ьili moguCi) , strucnj aci su se posveCivali zadatku ponovnog sastavljanj a rasparcanih tela , koj i iziskuj e veliko znanj e . Smrskane lobanj e , karlicne kosti i celjusti koje su razbacane lezale ро j amama , delova-le su jos potresnij e nakon sto su Ьile razvrstane ро grupama i brizno pored:ane . u j ednoj od reasocij acij skih dvorana lezalo је na stotine , hiljade ostataka i jedini na-cin na koj i se mogao protumaciti taj prizor Ьiо ј е da se strucno slozeni nizovi shva-te kao slagalice . Samo neko sa znanjem anatomij e , Cinilo se , mogao ј е ponovo sakupiti i sastaviti delove telesnih ostataka u kosture tako da oni ponovo doЬiju znacenje . То uljudno rukovanje ostacima zapravo ј е Ьilo veoma realan i praktiean manevar. Bilo је potrebno valj ano postroj iti i klasifikovati telesne delove da Ьi re asocij acija Ьila omogucena . Ј ednom (barem delimicno) sastavlj eni i zakrplj eni kosturi doЬili su , med:utim , drukCij i status . ZЬir kostiju , raspored:en na pravilan naCin , росео је da predstavlj a nestale osobe . Prakse koje su performativno povra-tile identitet ljudskim ostacima transformisale su najpre leseve i hrpe kostiju u kosturaste obj ekte , а zatim te objekte u individualne , pojedinacne zrtve oruzanih su-koba . Bolna sadasnj ost otelovlj ena u telesnim ostacima postala ј е tako jos j ednom
Casopis {Q lrnjitevnost i kulturu, i druituena pitanja
deo vremenskog redosleda p roslosti - neki od kostura su u tom p rocesu povratili svoja licna imena, p rezimena, zanimanja i zivote . Na taj nacin identifikacija tele snih delova omogucila ј е buduce porodicne i drustvene komemoracij e . Ali, kakav god bio ishod, rekonstrukcij a fizickih pojedinaca sastoj ala se od niza striktno tehnickih procesa . Strиcnjaci sи izvrsili individиalizacijи dotad neimenovanih zrtava time sto su izmerili nj ihove kukove ; analizirali zubne ostatke , dodelili imena pre c. lomima nj ihovih kostiju . Ovakvi procesi ponovnog pridavanja licnosti mrtvim telima konstruisali sи mrtve osobe kao dokaze zlocina, ali i kao karike koje nedostajи и nizи predaka .
Pored toga sto nam omogucava da opisemo kako se stvari "odigravajи" (enact) u p raksi ovakvo "p raksiografsko иvazavanje stvarnosti" (iЬid.) moze Ьiti dalj i podsticaj za analizu . Кlasifikacija i rekonstrиkcija izmenile sи ostatke . 24 Stavise, promena nij e Ьila samo posledica i efekat praksi vec je , и veCini slucaj eva, Ьila nj ihovo osnovno nacelo i povod . Smatralo se da j e p reoЬlikovanj e i obnavljanj e groЬlja , pej zaza zlocina i cekaonica ICMP-a pиnih ozaloscenih ljиdi preko potrebno . Ocekivalo se _da prakse intervencij a p roizvedu moralnu transformacijи . Kad se imaju и vidu nj ihovi efekti (i afekti) , te intervencij e ne mogu se shvatiti samo kao j edan od naCina organizovanja individиalnih zivota Ojиdi i leseva) vec kao kon-
r44 ceptиalne i prakticne platforme na koj ima se s vremenom oЬlikovalo posleratno drиstvo .
Istovremeno, vazno је napomenиti da nisи samo procesi ono sto menja objekte ili ljudska shvatanja о njima. Sama zemlja u kojoj sи tela lezala izmenila је ostatke, preoЬlikovala ih, odnosno doprinela nj ihovom raspadи (barem delimicno) . Medиtim, interesantno је primetiti da је cak i raspadanje doЬilo odredenи vrednost u procesima povracaja jer је omogиCilo rekonstrиkcijи . Proces raspadanja tela i post mortem istorija kostiju pokazali su zavisnost suprotnih dej stava ocиvanja i razaranja, kako и kиltиrnom pamcenjи tako i и erozij i tla . 2 5
24 Za vreme jugoslovenskih ratova medunarodne politicke i vojne intervencije imale su za cilj da okoncaju borbe. lntervencija laboratorijskih tehnicara koji su punili svoje epruvete rastvorima i reagensima imala је za cilj prevodenje jedne vrste znanja u drugu krvne slike u DNK dokaz da su posredi zrtve. 1 sama sam intervenisala u krajoliku masovnih grobnica dok sam pomagala tehnicarima da zabeleze koliCinu i stanje nadenih ostataka .
2 5 Doduse, i telo u raspadu moglo bi se protumaciti kao proces , а n.e samo kao objekt.
Rti n o . 76/22. 2008.
ZAКLJUCAК Tokom oruzanih sukoba devedesetih godina na tlu nekadasnje Jugoslavij e , telo је cesto bilo prizivano kao metafora za nacionalnu celovitost , sustinu i sposobnost etnickog preporoda ; mrtva tela su simbolizovala polaganje prava na posebne teritorije i motivisala odreden broj ljudi da uzmи oruzje и rиke . Nakon ratova , kada sи mnoga tela postala samo telesni delovi , ljиdskim ostacima bila је dodeljena иloga nosilaca posebno znacajnih oЬlika identiteta zrtava , pocinilaca zloCina ili naprosto nacionalnih subjekata. Zemni ostaci i kosti poslиzili su i kao objekti kroz koje su le gitimisane posebne verzije modernosti , demokratij e , odgovornosti i pomirenja .
Ako se и ratnoj politickoj retorici i praksi telo srpskog naroda ozivlj a -valo u bitkama , и medikalizovanoj i mirnodopskoj retorici Srbij a ј е ponovo po-stala cela zahvaljuj иCi zakonitom i pravednom prenosи kostiju nestalih и ratи . DNK testovi i reasocij acij ske tehnike oCito su иrodili novim tipom razиmevanj a istorij e sиkoba i novim naCinom sиocavanj a s njom kroz takozvanи nаисnи nespornost dokaza о krivici . Genetsko punomocj e , zaj edno sa reasocijacij skim tehnikama , bilo је ponudeno kao definitivna i naucno potvrdena presиda о identite -tu zrtava . Pored toga , primenj иjuCi overene ekspertize (na primer , arheologij e , fizicke antropologij e , patologij e , fiziohemij e , odontologij e , itd . ) n a lokalne okolnosti s namerom da rese zloCine i . nestalima povrate identitet , forenzicki I4-5 strиcnj aci shvatili su svojи ulogu kao veoma znacaj nu kako и individualnim tako i sirim drиstvenim i medudrzavnim procesima isceljenj a i pomirenja . Forenzicka identifikacij a omogucila је telesnim delovima da zadoЬij и metonimij ski status ne samo kao dokazi ratnih nedela , nego i simbolicki , kao znaci ratom oskrnavlj enog i narиsenog zivota zaj ednica i drzava . Belezi koje sи na telima ostavili pocinioci zlocina , naucnici i vreme predstavlj aju , naravno , veoma razlicite vrednosti u razlicitim kontekstima , ali svi se oni danas tиmace kao dokazni materij al . Veruj e se , naime , da иpravo Ьiologija tela j amCi istinu i potvrduje proslost . Stoga nij e pre teran zakljucak d a s u neki savremeni oЬlici stradalnistva , gradanstva i modernosti и SrЬij i zasnovani , izmedu ostalog, i na razumevanjи i иpotreЬi DNK metoda identifikacij e . Povrh toga , u danasnj e vreme vise nij e moguce tvrditi da sи privat-no rukovanj e ostacima , kao na primer , navodna trampa leseva i razmena informacij a о nj ima pokazatelj i 'Ъalkanske zaostalosti i atavizma" , kao sto se to tumaci-lo ranih devedesetih . Naprotiv , strane organizacij e vide aktivno иkljucenj e lokal-nih stanovnika u procese potraZivanj a ostataka i nj ihove komemoracij e kao "kljuc-ni , progresivni , liberalni i moralni akt" drustva и tranzicij i .
Ipak, ostaje pitanje da l i rekonstrukcija i repatrij acij a ostataka zaista promovisu i podsticи procese pomirenja izmedu postjиgoslovenskih zemalja? Ко-
ёasopis {О knji.{tvnost i kulturu, i druitvtna pitanja
liko је taj proces иspesan , bezbolan i Ьгz? I koliko takva ideja pomirenja moze Ьiti delotvorna ako se zna da је ona и stvarnosti иvek obojena prizorima (makar i иЬlazenim роmоси naиcnih metoda) raskomadanih leseva projektovanim na vidno izoЬlicen simbolicki registar koj i i dalje gospodari emocionalnim krajolikom zrtava i preZivelih? Gore analizirani simbolicki i prakticni procesi rememoracij e , koj i intimno иslovlj avajи i оmоgисији oplakivanje nestalih imajи , ро mom misljenjи , pozitivne ali i negativne aspekte . Sigиrno је da sи procesi repatrij acij e pomogli mnogobrojnim porodicama da barem donekle razrese ratne traиme . Medиtim, ti isti procesi sи se pokazali kao pogodni i za manipиlacijи и kontekstи revansisticke i re akcionarne politike . Tokom istrazivanja dokиmentovala sam znatan broj slиcajeva gde је tehnicka identifikacij a pиtem DNK metoda Ьila иpotreЬljena kao proces koj i vaskrsava ilиzorne i izopacene ideje nacionalne nepovredivosti . Danas kada је DNK test priznat kao najvisi dokaz identiteta zrtve , Ьiologija mrtvog tela postala ј е glavni dokaz et (n) icke pripadnosti . Као sto је I7-godisnj i skolarac , kome sи veCi deo porodice poЬili и Srebrenici , izjavio :
Ја sam dao krv na analizи . VeCina ljиdi koje poznajem je tako иradila . 1 tako treba . Samo oni kоји sи prosli kroz DNK testove mogи da dokazи da nisи kri-
ц.6 vi [za ratne masakre] . . .. Zato samo testirani ljиdi , kao sto smo mi и Bosni , mogu da se pridrиze Evropskoj Unij i .
Mnogi od mojih sagovornika shvatili sи naиcno-pravni koncept identiteta иtvгdenog pиtem DNK analize kao dokaz koj i potvrdиje popиlarne mitologij e о toboznj im fizickim, to jest Ьioloskim, razlikama izmedи SгЬа , Hrvata i Bosnj aka . Dale ko Ьitnij a i slozenija politicka pitanja , kao sto је clanstvo и EU , takode se cesto tиmace и odnosи na DNK testove . Na slican nacin j e , recimo , Ьila shvacena i kampanja sakиpljanja DNK иzoraka (finansirana od strane Evropske zajednice) na tlи Ьivse Jиgoslavije i sirom Evropske иnij e , Amerike i Kanade . Ти kampanjи su neki protиmacili kao hajkи na geneticki koherentnи srpsku (ili hrvatskи , ili bosnjackи) populacijи siгom sveta . Skupljanje kгvnih uzoгaka гadi hиmanitaгne misije tako ј е postalo sredstvo z a politicke tvrdnje о Ьioloskoj homogenosti i иltimativnom etnickom razlikovanjи ovih grиpa .
Drиgi moj i sagovornici su pak i z petnih Zila pokиsali da demistifikиju kosti koje su im Ьile poslate natrag - da s nj ih jednom za svagda svuku pravne , naucne , protogradanske narative и koje su Ьili odeveni i da ih lise tereta neprijatnih istorij skih asocij acij a :
Recno . 76/22. 2008.
Те strasne klanice koje su se desile pre pedeset godina ponovile su se u strahovitim klanjima pre deset godina . Ista krvoprolica i isti izgovori . Dosta mi је toga . Toliko sam umorna od ove price i ove zemlje . Najrade bih zauvek ucutala . . . Jos kad bi i secanj a na ratove zauvek umrla i nikada vise vaskrsla . . . Ovde se osecam kao stranac , sto је strasno , verujte mi . Mnogo је lakse Ьiti stranac u tudoj nego u vlastitoj zemlj i . Mnogo lakse . (Visnja)
IzrazavajuCi takve stavove , deo moj ih sagovornika odlucno se suprotstavio regrutovanju telesnih ostataka zrtava i z devedesetih za Ьilo kakve projekte pomirenj a i evropskih integracij a . Neki smatraju da Ьi njihovo iskreno postovanje prema precima Ьilo osujeceno ukoliko Ьi ostaci Ьili upotrebljeni samo kao znak takozvane volj e SrЬije d a s e suoci s a istinom i prizna krivicu . lako је teznja z a odgovornoscu shvacena kao instrumentalna i potencijalno korisna u legitimisanju demokratske vlasti , popravljanju odnosa sa medunarodnom zajednicom i obnavljanju dostojanstva pojedinacnim zrtvama i nj ihovim porodicama , politizacija kostiju је i dalje tema koja raspiruje atavisticke duhove . Neki od mojih sagovornika izrazili su zelju da se SrЬija ponovo priЬlizi standardnim oЬlicima modernosti , ali im је istovremeno Ьilo stalo da "pokojnici pocivaju u miru" (Ruzica) , sto Ьi prakse ICMP-a mogle narusi-ti . Porodice nestalih retko shvataju drustveno isceljenje kao brz , j avan ili samo teh- 147 nicki proces .
Iako је razlika izmedu lokalnih zelja i procedura osmisljavanja mrtvog tela i demokratskih i higij enskih ciljeva transnacionalnih institucija naizgled neproЬlematicna , u ovom ogledu se retorika obeju strana vidi kao veoma slicna . Naime , оЬа tipa ideoloskih praksi polaze od ideje rekonstruisanog tela kao sredisnj e figure u imaginarnom projektu izlecenj a porodica , drzavne nepovredivosti i medunarodne harmonij e . Proces drzavnog iscelj enja , veruje se , moie se sprovesti samo kroz utvrdivanj e odredenog tipa identiteta i strukture pripadanj a - precima , porodici , drzavi , ili Ьioloski utvrdenoj civilnoj zajednici .
ОЬе strane tako barataju idejom i materij alnoscu telesnih ostataka kao nepoЬitnim i kraj nj im dokazom cij a dalj a interpretacija i analiza uopste nij e potrebna , ma s ta naucnici zapravo otkrili u cvetnim polj ima . Pored toga s to ј е takav stav izuzetno proЬlematican , vazno ј е naglasiti da је naucno utvrden identitet zrtava tek prvi od mnogih koraka u slozenom i visestranom procesu suocavanja s prosloscu , koj i ukljucuje kako porodice nestalih , zrtve , vinovnike zlocina tako i insti tucij e koje poistovecuju sudЬinu pojedinaca sa raznim narativima pravde , racionalizacije krivice i prastanja . Kosti se ne tumace same , nitij e znacenj e takozvanih dokaza uvek oCigledno . Iako takozvani demokratski kontekst tumacenj a kostiju ima
ёosopis .џЈ lr:njitJvnost i lrulturu, i drultvtna pitanja
svakako drиkciju moralnи pozadinu , on nije nista jasnij i od onog iz ranih osamdesetih , kada sи otkopavani grobovi iz drиgog svetskog rata i politicki (zlo)иpotreЬlj avani pronadeni ostaci . Pгetpostavlj ati da се sam povracaj ratnih tela potpиno neproЬlematicno i neosporno slиziti medиdrzavnim pomirenjima i poverenju Ьilo Ьi isиvise naivno (iako prizeljkivano) и datom politickom i istorij skom trenиtkи . Bice , naime , potrebno vreme da se zaista i и potpиnosti shvati politicki kontekst procesa repatrij acij e i priznavanja odgovornosti u odnosu na drиstvene tre�dove koj i oslikavajи savremene potrebe i nastojanja ljиdi и SrЬij i i и siroj medиnarodnoj zajednici .
U ovom ogledи tvrdila sam da је postkonfliktne teznje osmisljavanj a ratne proslosti potrebno razиmeti n e samo и odnosи n a istorij ska zavestanja i z koj ih poticи , vec i u kontekstи savremenih forenzickih i pravnih praksi . Savremena intervencij a u prostore i poimanja ratista i guЬitaka znacajno definisи proslost . Da Ьismo polje divlj e nane videli kao masovnu grobnicи , odredene prakse morajи stupiti na snagu . Ako nista drugo , mesto zlocina je potrebno markirati zиtom trakom i crvenim zastavicama . Da Ьi pokazala dostoj no postovanje prema pokojnom sinu , majka veruje da mora sedeti pored njegovog groba iako је taj grob prazan . Zena mora sebe uveriti da prij ava nestanka mиza moze иbrzati njegovu smrt . U odnosи na ta
148 intimna i licna racionalizovanja bolne proslosti , organizovane prakse sakupljanja , klasifikovanja , i analize telesnih ostataka mogu delovati strano i neorganski ; istrazivanje ј е , medиtim, pokazalo da te prakse , иkoliko su predstavljene kao da pripadaju istom poretku oplakivanja i zelj e za odgovornoscи i pravdom, Ьivaju prihvacene i od strane drиstva u tranzicij i .
Tekst ј е napisan 2 006 . godine z a knjigu Social Bodies, Maryon McDonald i Helen Lambert (ur . ) , Berghahn : Oxford (u stampi) .
Zahvalnost Dugujem iskrenu zahvalnost Marilyn Strathern, Slavici Miletic, Dejanu Ilicu i anonimnom citaocu za nj ihove komentare о izvornoj verziji ovog teksta . Svim onim ljudima koji su mi za vreme mog terenskog rada pruzili gostoprimstvo i sa mnom podelili svoje vreme i iskustvo najiskrenije se zahvaljujem. Ovaj rad ne Ьi Ьiо moguc da me dodelj ivanjem sredstava za individualno istrazivanje nisu podrzale Fondacija Wenner-Gren i Ad Futura , kao i Royal Anthropological Institute nagradom Sutasoma. Prva verzija dela petog odeljka ovog rada objavljena је и Cambridge Anthropology 2 5 : 3 , 2 005/2 006 .
Rtc n o . 76/22. 2008.
LITERATURA Bakic-Hayden, Milica (2004) : 'National Memory as Narrative Memory. Тhе Case of Kosovo ' u : Balkan Identities . Nation and Memory. Prir . Maria Todorova . London: Hurst & Company.
Ballinger, Pamela (2 003) : History in Exile . Memory and Identity at the Borders of the Balkans . Princeton and Oxford : Princeton University Press .
Bandic , Dusan (1997) : Carstvo zemaljsko i carstvo nebesko . Beograd: BiЬlioteka ХХ vek.
Bjelic , Dusan , Obrad Savic (2 003) : Balkan as Metaphor: Between Giobalization and Fragmentation. Cambridge , Massachusetts : MIT Press .
Bringa , Tone (1995) : Being Muslim the Bosnian Way: Identity and Community in а Central Bosnian Village . Princeton, New Jersey : Princeton University Press .
Butler , Judith (2 000) : Antigone's Claim. Kinship between Life and Death . New York: ColumЬia University Press .
Cajkanovic, Veselin (19 10-24 ; 1994а) : Studij e iz srpske religije i fol klora 192 5 - 1942 . Beograd : Srpska knjiievna zadruga , ВIGZ , Prosvet.
Colovic, Ivan (1984) : Divlja knjiievnost . Beograd : Nolit .
Danforth, Loring i Alexander Tsiaras (1982) : Тhе Death Rituals of Rural Greece . Princeton : Princeteon University Press .
Denitch , Bogdan (1994) : Ethnic Nationalism : Тhе Tragic Death of Yugoslavia . Minneapolis : University of Minnesota Press .
Dvornic, Milan (1994) : " Pogrebni obicaji baranjskih Srba" . U : Raskovnik (75 - 76) : 2 6 - 32 .
Dordevic Tihomir (192 3 , 2004) : Nas narodni zivot . Beograd : Prosveta.
Ephirim- Donkor , Anthony (1997) : Mrican Spirituality : On Becoming Ancestors . Asmara (Eritrea) : Mrica World Press .
Green, F. Sarah (2005) : Notes from the Balkans . Locating Marginality and ArnЬiguity on the Greek-Albanian Border . New Jersey : Princeton University Press .
Hayden, Robert М . (1994) : 'Recounting the Dead : The Discovery and Redefinition of Wartime Massacres in Late- and Post-Communist Yugoslavia' . U: Memory , History, and Opposition Under State Socialism . Prir. RuЬie S. Watson. Santa Fe, N . M . : School of Arnerican Research Press .
Casopis .ta knJ!ktmost i kulturu, i druitvtna pitanja
149
1 50
Hertz, Robert (1904 -1906 ; 1960) : Death and the Right Hand. Aberdeen : Cohen & West.
Ј ovanovic, Bojan (2002) : Srpska knj iga mrtvih. Novi Sad : Enciklopedia Serbica, Prometej .
Kaufman , Sharon (200 5) : . . . And а Time to Die : How American Hospitals Shape the End of Life . New York : Scrihner.
KuliSic, Spiro (1979) : Stara slovenska religija u svjetlu novijih istrazivanja posebno balkanoloskih . Sarajevo : Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine .
Lock, Margaret (2002) : Twice Dead : Organ Transplants and the Reinvention of Death . Berkeley : University of California Press .
Mol, Annemarie (2002) : Тhе Body Multiple : Ontology in Medical Practice . Durham i London : Duke University Press .
Lowmianski , Henryk (1979 , 1996) : Religija Slovena. Beograd : Bihlioteka хх vek.
Petrovic, Маја (2003) : Тhе Practices of Justice and Understandings of Truth : Truth and Reconciliation Commissions . Dostupno na : http : / /www. eurozine . com/ article/2 003 - 1 2 - 0 2 -petrovic-en . html
Petrovic, Sreten (199 5) : Mitologija , kultura , civilizacija . Beograd : Salus .
Petryna , Adriana (2002) : Life Exposed : Biological Citizens after Chernobyl . New Jersey : Princeton University Press .
Rose , Nikolas i Carlos , Novas (2005) : 'Вiological Citizenship ' . U : Global AssemЬlages : Technology, Politics, and Ethics a s Anthropological ProЬlems . Prir . Aihwa Ong i Stephen Ј . Collier . London : Blackwell .
Seremetakis С . , Nadia (1991) : Тhе Last Word: Women, Death , and Divination in lnner Mani . Chicago : University of Chicago Press .
Scheper-Hughes , Nancy (2000) : The Global Traffic on Organs . Current Anthropology 41 : 1 9 1 - 2 2 4 .
Scheper-Hughes , Nancy i Lolc Wacquant (2003) : Commodifying Bodies. London : Sage .
Sharp А. , Lesley (2006) : Strange Harvest . Organ Transplants , Denatured Bodies , and the Transformed Self. Berkeley : California University Press .
Rec n o . 76/22. 2008.
Swain Tony, Trompf Gary (1995) : Тhе Religions of Oceania . New York : LiЬrary of Religious Beliefs and Practices, Routledge .
Verdery Katherine ( 1999) : Тhе Political Lives of Dead Bodies . Reburial and Postsocialist Change . New York : Columbia University Press .
Weingrod Alex (2002) : 'Dry Bones : Nationalism and Symbolism in Contemporary lsrael ' . The Best of Anthropology Today. Prir . Jonathan Benthall . London : Routledge .
Zecevic, Slobodan (1982) : Kult mrtvih kod Srba. Beograd : BiЬlioteka Susretanja .
Casopis {О knjiitvnost i lrulturu, i druitvtna pitonja
151