KALI SARA – ROMSKI INFORMATIVNI CENTAR

ANALIZA PRIMJENE DRŽAVNOG PROGRAMA ZA

RJEŠAVANJE PROBLEMA ROMA: KAKO DALJE?

2

Sarajevo, septembar 2016. godine

Sadržaj

1. UVOD ....................................................................................................................................................... 3

1.1. O projektu i projektnim aktivnostima ................................................................................................ 3

1.2. O sprovedenim radionicama i ispitivanju građana ............................................................................. 3

1.3. Novi regionalni program kao novi kontekst ...................................................................................... 5

2. REZULTATI ODRŽANIH RADIONICA I ISPITIVANJA KORISNIKA ............................................. 5

2.1. Dosadašnje aktivnosti na rješavanju problema Roma ........................................................................ 5

2.2. Radionice i iskustva na implementaciji Državnog programa za Rome ............................................. 7

2.3. Mišljenje ispitanika .......................................................................................................................... 15

3. ZAKLJUČCI, PREPORUKE I PRIORITETI ........................................................................................ 23

3.1. Nužnost integrativnog pristupa ........................................................................................................ 23

3.2. Zaključci i preporuke za efikasniju primjenu Državnog programa za Rome .................................. 25

3.2.1. Zaključci .................................................................................................................................... 25

3.2.2. Preporuke po sektorima ............................................................................................................ 30

3.3. Prioriteti po sektorima , kriterijumi za određivanje prioriteta i raspored sredstava po sektorima ... 35

3.3.1. Prioriteti po sektorima .............................................................................................................. 35

3.3.2. Kriterijumi za određivanje prioriteta ........................................................................................ 37

3.3.3. Alokacija sredstava po sektorima ........................................................................................... 38

3

1. UVOD

1.1. Oprojektu i projektnim aktivnostima

Ovaj dokument je nastao kao rezultat projektnih aktivnosti u okviru projekta pod nazivom

“ROMA ACTION”. Krajnji cilj ovog projekta velikog obuhvata je unapređenje socijalne

uključenosti osjetljivih romskih porodica u oblastima BiH pogođenim poplavama kroz rješavanje

stambenih pitanja i provođenjem socio-ekonomskih mjera uz aktivno učešće državnih i lokalnih

institucija i drugihaktera na lokalnom nivou. Finansijski i operativno veći dio projekta se odnosio

na rješavanje stambenih pitanja, dok je Udruženje građana „Kali Sara – Romski informativni

centar“ kao partner u projektu radilo na sprovođenju druge komponente projekta koja se odnosi

na sprovođenju niza aktivnosti sa ciljem skupljanja ulaznih informacija od aktera koji su radili na

dosadašnjoj realizaciji grant sredstava za rješavanje problema Roma u skladu sa revidiranim

akcionim planovima (Državni program za Rome), te sačinjavanju konačnog izvještaja koji bi

sadržavao preporuke, prioritete i druge elemente kao osnovu za rad komisija koje je Ministarstvo

za ljudska prava i izbjeglice (MLJPI) formiralo s zadatkom izrade novih planskih akata koji će

doći na mjesto postojećih kojima je istekao vremenski period predviđen za njihovu

implementaciju.

Naime, MLJPI je formirala 4 sektorske radne grupe od po 8 članova koje će se baviti pitanjima

stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i obrazovanja sa zadatkom da

definiše preporuke za bolju implementaciju državnog programa za Rome, sektorske prioritete,

kriterije za određivanje prioriteta i postigne dogovor za alokaciju sredstava po sektorima. Kao

podlogu za svoj rad, ove radne grupe će imati ovaj dokument koji je plod održanih sedam

radionica u različitim gradovima BiH na kojima su svi uključeni akteri raspravljali o dosadašnjoj

realizaciji Državnog programa, kao i sprovedenog istraživanja na terenu putem upitnika gdje su

se krajnji korisnici u romskim zajednicama izjasnili o efektima dosadašnjeg programa.

Krajnji proizvod svih ovih aktivnosti koji sadrži ovaj dokument u svom zaključnom djelu jeste:

set preporuka za djelotvorniju implementaciju Državnog programa za Rome,

određivanje sektorskih prioriteta,

definisanje kriterija za određivanje prioriteta, i

prijedlog alokacije finansisjkih sredstava po sektorima.

1.2. O sprovedenim radionicama i ispitivanju građana

„Kali Sara – RIC“ je u saradnji sa MLJPI organizovala i sprovela sedam interaktivnih radionica

u Mostaru (08.jula), Zenici (12. jula), Tuzli (14.jula), Bijeljini (19. jula), Banjaluci (21. jula),

Sarajevu (26. jula) i Bihaću (28. jula). Na radionice su bili pozvani predstavnici institucija na

4

svim nivoima (entitetski, kantonalni i opštinski) iz svih onih oblasti koji se dotiču četiri sektora o

kojima je bilo riječi i koje tretiraju akcioni planovi i Državni program (stambeno zbrinjavanje,

zapošljavanje, zdravtsvena zaštita i obrazovanje). Koncept radionica je zamišljen tako da se kroz

otvoren dijalog i razgovor svih učesnika koji su direktno učestvovali u realizaciji grantova iz

Državnog programa iz prve ruke dobiju ne samo statistički podaci i informacije, nego

prvenstveno impresije, razmišljanja, prijedlozi, kritike i sugestije od strane operativaca koji su

imali prilike da na terenu kroz različita iskustva i prakse dožive kako su se u stvarnosti

sprovodile aktivnosti, koji su njihovi stvarni efekti i koje su to realne životne priče koje se kriju

iza suvoparnih statističkih podataka, a koje mogu biti od velike pomoći za korekciju ili

dopunjavanje određenih mjera. Od velike pomoći u ovakvom pristupu i dobijanju realnije slike o

sprovođenju Državnog programa naročit doprinos, pored ostalih, dali su predstavnici

opštinskih/gradskih uprava i romskog nevladinog sektora koji sprovode većinu aktivnosti i koji

su najbliži krajnjim korisnicima.

Ovakav način sagledavanja stvarnih efekata u sprovođenju Državnog programa, odnosno

akcionih planova, se pokazao kao pun pogodak. Šarenolik sastav učesnika koji su prezentirali

iskustva iz ugla svoje branše i iz svoje perspektive otvorili su vrata za diskusiju, sučeljavanje

mišljenja i nerjetko podstakla na širenje vidika iz kojih posmatraju probleme Roma i neminovno

navela na zaključak da jedino intersektorski pristup radu na više paralelnih kolosjeka može

dovesti do rezultata koji su održivi, što se na sreću podudara sa aktivnostima koji će se ubuduće

preduzimati nakon isteka Dekade socijalne inkluzije Roma 2005-2015.

Takođe su na površinu isplivavali problemi u komunikaciji između različitih aktera čije

rješavanje se nameće kao nužnost i preduslov za efikasnije sprovođenje mjera, a iskustva koja

dolaze direktno iz romske zajednice su istakla neke suptilne probleme koji lako izmiču radaru

državnih institucija, a koji su s druge strane izuzetno važna za kvalitet života i uključivanje

romske zajednice u društvene tokove. Moglo se primjetiti u kojoj mjeri je organizovanost, dobra

volja i kapaciteti jedinica loklane samouprave od suštinskog značaja za efikasno rješavanje

problema, odnosno koliko nedostatak istih elemenata može predstavljati ogromnu prepreku u

rješavanju osnovnih egzistencijalnih problema Roma.

Organizovanost i efikasnost rada romskog nevladinog sektora, ili izostanak ovih elemenata, se

takođe ispostavilo kao jedan od ključnih faktora u efikasnosti rješavanja problema. Radionice su

na površinu iznjele i niz drugih korisnih detalja koji su bili od velike pomoći prilikom

definisanja konačnih zaključaka i preporuka za poboljšanje budućih planskih akata i programa za

rješavanje problema Roma i u potpunosti opravdale njihovo organizovanje i održavanje širom

BiH.

Pored radionica, sprovedeno je i terensko istraživanje zadovoljstva krajnih korisnika u romskim

zajednicama i to u Bijeljini, Brčko distriktu, Doboju, Gračanici, Kaknju, Prnjavoru, Vukosavlju i

Zenici. U svakoj od lokacija je bilo obuhvaćeno 50 ispitanika, tako da je ukupno 400 građana

romske nacionalnosti ispitano o njihovim iskustvima u korištenju mjera državnog programa, o

stepenu zadovoljstva u odnosu na do sad učinjeno i o tome šta bi iz njihovog ugla trebalo da

bude prioritet u narednom periodu.

5

Radionice i terensko istraživanje, kao i ulazne informacije dobijene na osnovu ovih aktivnosti,

predstavljaju okosnicu ovog izvještaja. Sve što smo imali priliku čuti, vidjeti i ispitati nas je

vodilo ka definisanju konkretnih zaključaka o tome koji su nedostaci i manjkavosti u

implementaciji revidiranih akcionih planova, ali i ka idejama o tome koja bi se poboljšanja

mogla uvesti. Kontakt sa realnim potrebama i neposrednim iskustvima koji su nam omogućile

radionice i istraživanje na terenu, su se ispostavile kao nepogrešiv, diskretan putokaz ka

konačnom definisanju preporuka i prioriteta koji su se našli u ovom dokumentu.

1.3. Novi regionalni program kao novi kontekst

Novi planski dokumenti koji će biti izrađeni na osnovu preporuka datih u ovom dokumentu će

trebatida se uklope u jedan novi kontekst koji je nastupio nakon isteka vremenskog važenja

Dekade inkluzije Roma 2005 – 2015. Naime, u okviru rada Regionalnog vijeća za saradnju

iniciran je i implementiraće se novi projekat „Integracija Roma 2020“ (Roma Integration 2020).

Ovaj projekat se nadovezuje na dostignuća Dekade i usklađen je sa procesom pristupanja EU.

Ovaj projekat prepoznaje da se, pored nekih pomaka koji su napravljeni, Romi i dalje suočavaju

sa raznim oblicima socijalne isključenosti i diskriminacije, kao i sa mnogobrojnima problemima

u obrazovanju, stanovanju, hroničnoj nezaposlenosti, i slično. Razlog za ove uporne probleme

identifikovan je u nepostojanju pitanja Roma u generalnim javnim politikama, budžetiranju,

institucijama koje pružanju javne usluge, što će ovaj novi projekat pokušati da riješi. Dakle,

krajnji cilj ovog projekta je da se doprinese smanjenju društveno-ekonomskog jaza između

romske i neromske populacije na prostoru zapadnog Balkana i Turske, te da se naglasi obaveza

državnih institucija da uključe i primjenjuju specifične ciljeve integracije Roma prilikom izrade

opštih javnih politika i planova. U tom smislu, ovaj projekat će pokušati da pomogne državnim

vladama da integrišu posebne mjere koje se odnose na Rome u opšte socioekonomske politike, te

u proces budžetskog planiranja.

S obzirom da je BiH dio ovog projekta i država koja zajedno sa drugim u regionu ima aspiracije

uključenja u evropske integracije, neophodno je ići u korak sa ovim aktivnostima i mjere koje će

biti kreirane u novim akcionim planovima formulisati na način da se u potpunosti uklapaju u

javne politike koje su već formulisane u ključnim sektorima. Od toga će svakako zavisiti i

mogućnost povlačenja donatorskih sredstava iz predpristupnih fondova bez kojih nije moguće

zamisliti finansiranje kvalitenih programa rješavanja problema Roma. Zbog toga jedna od

osnovnih preporuka jeste da se kreatori javnih politika već sada upoznaju sa projektom „Roma

Integration 2020“ i da u sklopu generalnih politika počnu uključivati specifične mjere usmjerene

ka Romima kako bi se posebni programi i projekti mogli lakše kreirati i finansirati kako od

strane domaćih institucija, tako i od strane stranih donatora.

2. REZULTATI ODRŽANIH RADIONICA I ISPITIVANJA KORISNIKA

2.1. Dosadašnje aktivnosti na rješavanju problema Roma

6

Bosna i Hercegovina je svojim aktivnostima u prethodnom periodu preuzela obaveze da

različitim mjerama i instrumentima obezbjedi sprovođenje načela koja su utvrđena Okvirnom

konvencijom Vijeća Evrope za zaštitu nacionalnih manjina koju je BiH ratifikovala 2002.

godine.

Kada je u pitanju rješavanje problema s kojima se suočavaju Romi u BiH, prije svega je usvojena

Strategija Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma 2005. godine, da bi u julu 2008.

godine bio usvojen Akcioni plan za rješavanje problema Roma iz oblasti zapošljavanja,

stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite od strane Vijeća ministara BiH. Septembra iste

godine BiH pristupa projektu Dekade uključenja Roma 2005.-2015. godine. 2013. godine Vijeće

ministara BiH je usvojilo Revidirani Akcioni plan za rješavanje problema Roma iz oblasti

zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite za period 2013-2016 (RAP).

Pristupanjem Dekadi Bosna i Hercegovina se obavezala da će na godišnjem nivou obezbjeđivati

novčana sredstva neophodna za provođenje Akcionog plana. Tokom implementacije Akcionog

plana za Rome, postalo je jasno da se plan mora revidirati jer su mnoge od predviđenih

aktivnosti nerealno postavljene, pa nisu ni mogle biti realizovane, a finansijska sredstva nisu se

podudarala sa stvarnim potrebama Roma. MLJPI je sačinilo RAP koji je usvojen od strane

Vijeća ministara BiH 11.12.2013.godine.Raniji Akcioni plan i novi Revidirani akcioni plan

predstavljaju osnovu za realizaciju aktivnosti u skladu sa raspoloživim sredstvima koja se

osiguravaju iz budžeta Bosne i Hercegovine, budžeta entiteta, kantona i opština kao i iz

donatorskih sredstava.

MLJPI u okviru svog budžeta svake godine osigurava sredstva u iznosu od oko 3 miliona KM(u

poslednje dvije godine iznos granta se umanjio skoro za trećinu)u vidu granta koja su

namijenjena za implementaciju Akcionog plana. Grant sredstva se raspoređuju Odlukom Vijeća

ministara BiH u skladu sa okvirnim odnosima (Federacija BiH 62,66%, Republika Srpska

31,34% i Brčko distrikt BiH 6%) a sredstva se raspoređuju za stambeno zbrinjavanje,

zapošljavanje i zdravstvenu zaštitu Roma.

Sredstva za zapošljavanje Roma se na osnovu potpisanih Memoranduma o razumijevanju

prebacuju Federalnom zavodu za zapošljavanje, Zavodu za zapošljavanje RS i Zavodu za

zapošljavanje Brčko Distrikt, koji su obavezni da ista utroše za zapošljavanje/samozapošljavanje

Roma. Na osnovu Memoranduma zavodi svake godine raspisuju javne pozive za odabir

korisnika projekata zapošljavanja i samozapošljavanja Roma. Odabir korisnika vrše Komisije

koje formiraju zavodi, u čiji sastav su uključeni i predstavnici Roma.

Sredstva za stambeno zbrinjavanje realizuje se putem javnog poziva za prikupljanje projektnih

prijedloga koji objavljuje MLJPI. Pravo učešća na javnom pozivu imaju: opštine, gradovi,

kantoni, entiteti, Brčko Distrikt BiH, domaće i strane vladine i nevladine organizacije i

institucije, te drugi domaći i strani donatori na principu sufinansiranja. Ministar je donio

uputstvo kojim se utvrđuju kriteriji za odabir projekata i izbor korisnika pomoći za stambeno

zbrinjavanje Roma, te monitoring i izvještavanje o realizaciji sredstava.

Na osnovu planiranog budžeta, MLJPI svake godine zaključuje sa Zavodom za javno zdravstvo

Federacije Bosne i Hercegovine, Institutom za javno zdravstvo Republike Srspke i Odjela za

7

zdravstvo i ostale usluge Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Memorandum o razumijevanju za

implementaciju mjera Akcionog plana u oblasti zdravstvene zaštite.

Pored sredstava namijenjenih za zapošljavanje, stambeno zbrinjavanja i zdravstvenu zaštitu

Roma bilo je potrebno osigurati sredstva za evidentiranje potreba Roma u Bosni i Hercegovini

kako bi se uspješno implementirao Akcioni plan za Rome. Na početku implementacije ovog

granta sredstva su iskorištena za proces evidentiranja a nakon toga pristupilo se procesu

kontinuiranog pribavljanja informacije o brojnom stanju Roma i o vrsti njihovih potreba. U svrhu

poboljšanja koordinacije i saradnje u prikupljanju podataka, MLJPI je potpisao sporazum sa 57

centara za socijalni rad na nivou cijele Bosne i Hercegovine.

2.2. Radionice i iskustva na implementaciji Državnog programa za Rome

Podaci o tome kako su tekle aktivnosti na realizaciji mjera iz akcionih planova, odnosno na

implementaciji državnih grant sredstava se mogu pronaći u prvom Decade Watch Izvještaju koji

je 2011. godine sačinilo Udruženje građana „Kali Sara – Romski informativni centar“, kao i u

izvještajima MLJPI koje je nadležno za realizaciju i nadzor nad realizacijom ovih sredstava. U

tim izvještajima se pored statističkih podataka mogu pronaći i detalji koji se odnose na probleme

i poteškoće s kojima su se suočavali implementatori na putu postizanja projektnih ciljeva. Mnogi

od tih poteškoća i prepreka su se mogli ponovo čuti na radionicama organizovanim širom BiH,

ali isto tako su se mogli čuti i drugi problemi koji su nastajali u međuvremenu, nove ideje o

rješavanju već uočenih problema i prijedlozi kako da se unaprijede dobre a eliminišu loše prakse.

U ovom dijelu dokumenta slijedi pregled osnovnih zapažanja koji su se mogli čuti od

mnogobrojnih aktera na radionicama.

Prva radionica u Mostaru održana 08. jula 2016. godine

Učesnici: Predstavnici opštinskih/gradskih uprava iz Mostara,

Trebinja, Čapljine, Jablanice

Predstavnici centara za socijalni rad

Predstavnici romskog nevladinog sektora

Glavna zapažanja:

Stambeno zbrinjavanje U mnogim opštinama ostvarena dobra saradnja između centara

za socijalni rad i nadležnih opštinskih službi prilikom odabira

korisnika i realizacije projekata stambenog zbrinjavanja

Istovremeno rješavana pitanja infrastrukture i nema većih

primjedbi po tom pitanju

Mostar primjer zajednice koja je uspjela učiniti puno na planu

stambenog zbrinjavanja navodno čak i bez dodjele državnih

grantova

Prethodno usvajanje regulacionog plana (Mostar) primjer dobre

prakse za efikasno sprovođenje projekata

8

Zapošljavanje Problem nezaposlenosti istaknut od strane svih učesnika

Za problem nezaposlenosti se vežu uslovi života u teškom

siromaštvu, seljenje u inostranstvo i napuštanje osnovnog

obrazovanja

Programi samozapošljavanja doživjeli neslavan ishod, dok je i

zapošljavanje kratkog daha i neodrživo

Problem nizak nivo obrazovanja koji Rome čini teško upošljivim

na tržištu rada

Zdravstvena zaštita U većini zajednica pokrivenost zdravstvenim osiguranjem je

dobra

Problem predstavljaju slučajevi kada se nezaposlene osobe ne

javljaju redovno u biroe za zapošljavanje što za posledicu ima

gubljenje statusa osiguranika

Obrazovanje Većina opština tvrde da su sva djeca prijavljena i upisana u

osnovnu školu, neke opštine obezbjeđuju prevoz učenika i

stipendije

Istovremenu većina učesnika ističe da je stopa napuštanja

osnovne škole velika

Potreban dodatan rad sa romskom djecom u osnovnom

obrazovanju

Veoma bitno uključivanje djece u fazi predškolskog obrazovanja

Rješavanje pitanja zapošljavanja, odnosno izlaska iz siromaštva

ključno za kontinuitet u školovanju

Ne treba čekati grantove sa državnog nivoa, nego opštine treba

da iniciraju i podrže kvalitetne programe iz oblasti obrazovanja

Dodatne teme/napomene Mjere usmjerene samo na romsku populaciju i rješavanje

njihovih (uglavnom stambenih) problema nekada izazivaju

negativnu reakciju javnosti

Neaktivne nevladine organizacije ili problemi unutar nevladinog

sektora izazivaju poteškoće nadležnim organima u realizaciji

nekih od aktivnosti, pa je potrebna bolja organizacija romskih

nevladinih udruženja

Druga radionica u Zenici održana 12. jula 2016. godine

Učesnici: Predstavnici opštinskih/gradskih uprava Kaknja, Breze,

Travnika, Zavidovića

Predstavnici kantonalnih ministarstava (obrazovanje i

socijalna pitanja)

9

Predstavnik kantonalnog Zavoda za zapošljavanje

Predstavnici romskog nevladinog sektora

Glavna zapažanja:

Stambeno zbrinjavanje Mnogo projekata stambenog zbrinjavanja je tek u pripremnoj

fazi

Iako je puno urađeno, ima još puno potreba za stambenim

zbrinjavanjem

U mnogo slučajeva ima potrebe za adaptacijom već igrađenih

objekata

Zbog nepostajanja prostorno-planske dokumentacije i

nepoznavanja stanja na terenu, dolazilo do velikog kašnjenja u

nekim projektima

Pripremaju se projekti samo tamo gdje su rješeni imovinsko-

pravni odnosi

U nekim mjestima se pristupilo socijalnom stambenom

zbrinjavanju

Zapošljavanje Zapošljavanje Roma se bez izuzetka pominje kao jedan od

prioriteta, a posebno od strane predstavnika romskih organizacija

Situacija sa zapošljavanjem Roma jako loša

U opštinama se ne kreiraju programi zapošljavanja kojima se

cilja na romsku populaciju

Kantonalni zavod za zapošljavanje je sprovodio ciljane programe

zapošljavanja koji nisu imali uspjeha (1 samozaposleni i 7

zaposlenih na nivou cijelog kantona), ne iskoristi se ni to malo

grant sredstava za zapošljavanje

Ističe se potreba za što boljim informisanjem Roma i većim

angažmanom romskih organizacija kako bi se koristile prilike u

okviru opštih programa zapošljavanja

Zdravstvena zaštita Ponovo se redovno javljanje biroima za zapošljavanje javlja kao

problem za sticanje prava na zdravstveno osiguranje

Ističe se da problem zdravstvenog osiguranja mora da se rješi na

sistemski način, jer je trenutno rješenje sa javljanjem biroima

zastarjelo i skoro bez presedana

Često se javlja problem djece koja nisu zdravstveno osigurana jer

nisu krenula na vrijeme u školu

Obrazovanje Ako je nešto urađeno iz oblasti obrazovanja to je samo

zahvaljujući stranim donatorima i aktivnosti nevladinog sektora,

na državnom nivou nema grantova, a opštine su pasivne

Ponovo problem napuštanje škola kao posljedica migracija, a

poseban problem predstavlja što se porodice ne javljaju da odlaze

10

Opštine finansiraju kupovinu udžbenika i druge potrebe u skladu

sa finansijskim mogućnostima

Iako je obrazovanje samo formalno besplatno, zbog

nezaposlenosti i siromaštva je za mnoge porodice veliki teret

Dodatne teme/napomene Romske nevladine organizacije u mnogim opštinama potpuno

neaktivne

Ističe se ključna uloga romskog nevladinog sektora u

informisanju Roma o njihovim pravima i u oblasti obrazovanja

U nekim ruralnim djelovima opština pokušava stimulisati Rome

da se bave poljoprivredom

Istaknuta je potreba izrade i usvajanja lokalnih akcionih planova

kao neophodnih podloga za dobro programiranje i povlačenje

sredstava iz raznih izvora

Treća radionica u Tuzli održana 14. jula 2016. godine

Učesnici: Predstavnici opštinskih/gradskih uprava Živinice,

Gračanice, Gradačca, Kladnja

Predstavnik Zavoda za javno zdravstvo

Predstavnik kantonalnog Zavoda za zapošljavanje

Predstavnici romskog nevladinog sektora

Glavna zapažanja:

Stambeno zbrinjavanje Opštine rješavaju pitanja stambenog zbrinjavanja i infrastrukture

u skladu sa mogućnostima

Javljajuse problemi oko priključka na javnu infrastrukturu koji

odlažu useljavanje

Zapošljavanje Situacija oko zapošljavanja bolja nego prije, ali i dalje

nedovoljno

Iz kantonalnog budžeta se izdvaja godišnje za zapošljavanje 7-8

Roma

Programi više orjentisani ka zapošljavanju, jer je

samozapošljavanje dalo loše rezultate

Utroše se sva grant sredstva za zapošljavanje

U opštinama ništa ne preduzimaju po pitanju zapošljavanja

Zdravstvena zaštita I u ovom dijelu BiH se ispostavlja da je problem oko

prijavljivanja na biroe kao uslov za zdravstveno osiguranje, kao

i osiguranje djece koja nisu upisana u školu

Pitanje zdravstvenog osiguranja se mora rješavati na drugi način,

11

a ne preko zavoda za zapošljavanje

Nedovoljno se ulaže u konkretne programe pružanja zdravstvene

zaštite

Obrazovanje Opštine u skladu sa mogućnostima izdvajaju za pomoć romskoj

djeci (školska oprema, stipendije), ali nema programa ni

inicijativa koje pokreću opštine u oblasti obrazovanja

Dodatne teme/napomene Treba odrediti koje od mjera su najveći prioriteti i raditi zajedno

na iznalaženju mogućnosti za njihovo finansiranje

Postavlja se pitanje kako zbrinuti one Rome koji nemaju nikakvu

imovinu, te je potrebno aktivnije raditi na programima socijalnog

stanovanja

Ponovo se ističe potreba izrade lokalnih akcionih planova

Potrebno uključiti mlade Rome u proces i obučiti ih za lidersku

ulogu

Četvrta radionica u Bijeljini održana 19. jula 2016. godine

Učesnici: Predstavnici gradske uprave Bijeljine (uključujući i

gradonačelnika) i predstavnici Vlade Brčko distrikta BiH

Predstavnici centra za socijalni rad

Predstavnici romskog nevladinog sektora

Predstavnik Zavoda za zapošljavanje

Glavna zapažanja:

Stambeno zbrinjavanje Stambeno zbrinjavanje Roma dobro riješeno u Bijeljini, dok u

Brčkomništa nije urađeno na tom planu uprkos grantovima koje

su dobijali

U Brčkom Romi žive u neuslovnim socijalnim stanovima,

prisutna getoizacija, te otpor lokalnog stanovništva projektu

stambenog zbrinjavanja

Nakon 4-5 godina neaktivnosti, u Brčkom konačno dodijeljena

lokacija za socijalno stambeno zbrinjavanje)

Ističe se problem legalizacije postojećih objekata

Zapošljavanje Situacija oko zapošljavanja Roma loša u Bijeljini, nešto bolja u

Brčkom (zaposleni uglavnom u komunalnom)

Romi odlaze u inostranstvo zbog nezaposlenosti

U Bijeljini usvojen poseban plan za zapošljavanje Roma

Sredstva za programe samozapošljavanja jako mala i niko ih ne

uzima

12

Zdravstvena zaštita U obje sredine se zdravstveno osiguranje ostvaruje preko biroa

bez nekih većih problema zbog dužih rokova za prijavljivanjeili

je obaveza prijavljivanja ukinuta

Grantovi Brčko distriktu za programe zdravstvene zaštite se ne

troše namjenski

Obrazovanje Puno se radi na podizanju svjesti roditelja o značaju obrazovanja

i pravu djece na obrazovanje, kako bi se smanjila stopa

napuštanja škole

Socijalno ugrožene porodice upisuju djecu u školu radi

ostvarivanja nekih prava, a onda djeca napuštaju školu

najvjerovatnije usljed migracija

Vrlo je bitno uključiti romsku djecu u predškolsko obrazovanje,

na tom planu se praktično ništa ne radi

Vrlo malo Roma dođe i do srednje škole

Primjena Akcionog plana za obrazovanje krajnje neujednačena

Dodatne teme/napomene U Brčkom je izgrađen Romski dom sa dnevnim centrom, te se

čeka na dodjelu

Izrađen lokalni AP i čeka na usvajanje

Peta radionica u Banjaluci održana 21. jula 2016. godine

Učesnici: Predstavnici opštinskih/gradskih uprava Banjaluke,

Kozarske Dubice, Prijedora, Gradiške

Predstavnici Vlade RS (član Odbora za Rome i

Ministartsvo obrazovanja)

Predstavnik Zavoda za zapošljavanje

Predstavnici romskog nevladinog sektora

Glavna zapažanja:

Stambeno zbrinjavanje U sredinama gdje je romska populacija manja projekti

stambenog zbrinjavanja su uglavnom okončani, dok su u

pripremi ili su u toku tamo gdje ima više Roma

Zapošljavanje Zapošljavanje, odnosno nezaposlenost se, pored obrazovanja,

ponovo pominje kao jedan od najvažnijih problema

Romi zaposleni uglavnom u javnim komunalnim preduzećima

Sredstva za samozapošljavanje nisu dovoljna za održivo

poslovanje

Prisutne zloupotrebe prilikom korištenja programa zapošljavanja,

13

slaba kontrola

Zdravstvena zaštita Primjena programa zdravstvene zaštite šarenolika, od konkretnih

i korisnih usluga namjenjenih preventivnim pregledima

Romkinja do programa/predavanja koje sprovode određene

nevladine organizacije diskutabilne svrsishodnosti

Obrazovanje Najveći problem neuključivanje romske djece u sistem

predškolskog obrazovanja

Tvrdi se da je na republičkom nivou mali procenat napuštanja

škole i da je u osnovnom obrazovanju najviše toga urađeno

Svi Romi studenti primaju stipendiju

Obezbjeđeni uslovi za obrazovanje odraslih

Kupuju se udžbenici i dodjeljuju stipendije osnovcima i

srednjoškolcima (različita praksa u skladu sa mogućnostima)

Dodatne teme/napomene Prisutna diskriminacija u školstvu

Šesta radionica u Sarajevu održana 26. jula 2016. godine

Učesnici: Predstavnici romskih i drugih nevladinih organizacija

Predstavnici Federalnog ministarstva

Predstavnici kantonalnog ministarstva

Predstavnici opštinskih uprava Novi grad, Stari grad,

Centar, Ilidža

Glavna zapažanja:

Stambeno zbrinjavanje Nevladin sektor bi se trebao ponovo uključiti u realizaciju

grantova i da se sredstva trebaju povećavati umjesto što se

smanjuju

Dobro je što je rješeno mnogo stambenih problema, ali treba

voditi računa o beskućnicima koji nemaju apsolutno nikakvu

imovinu

S obzirom da Romi odlaze iz zemlje u velikom broju, potrebno je

stambeno zbrinuti prije svega mlade bračne parove

Zbog velikog broja djece i siromaštva, Romi u velikom broju

korisnici projekata socijalnog stanovanja

U sarajevskim opštinama nailaze na probleme oko projekata

stambenog zbrinjavanja koje ne teče efikasno (nepostojanje

kriterija, još neutvrđeni prioriteti, nemaran odnos prema imovini

od strane korisnika,)

14

Zapošljavanje Vlada velika nezapslenost među Romima

Projekat zapošljavanja Romkinja daje rezultate posle godinu

dana

Sproveden projekat samozapošljavanja samohranih romskih

majki

Romski nevladin sektor se mora više uključiti kako bi Romi bili

bolje informisani i bolje iskoristili programe zapošljavanja koji

su namjenjeni svim građanima

Zdravstvena zaštita Skoro svi Romi ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje preko

biroa za zapošljavanje

Problem osiguranja djece koja ne pohađaju školu redovno

Obrazovanje Obrazovanje se ističe kao ključan faktor za kvalitetan život

Neke opštine stipendiraju učenike

Dodatne teme/napomene Opština Novi grad pripremila Akcioni plan za saradnju sa

nacionalnim manjinama, u okviru koje planiraju zapošljavanje

Roma koordinatora

Naglašena važnost monitoringa implementacije grantova

Istaknut problem Roma koji još uvijek nisu pribavili lične

dokumente

Sedma radionica u Bihaću održana 28. jula 2016. godine

Učesnici: Predstavnici gradske uprave Bihać

Predstavnici centra za socijalni rad iz Bosanske Krupe

Predstavnik Zavoda za javno zdravstvo

Predstavnici kantonalnog Ministarstva za obrazovanje

Predstavnik kantonalnog Zavoda za zapošljavanje

Predstavnici romskog nevladinog sektora

Glavna zapažanja:

Stambeno zbrinjavanje U projektima stambenog zbrinjavanja se pojavljuje niz problema

kao što je odlaganje useljenja zbog proceduralnih kašnjenja, ili

neizgrađene osnovne infrastrukture oko novih stambenih jedinica

U Bihaću pripremaju Rome za kulturu kolektivnog stanovanja

prije nego što riješe konkretne stambene probleme

Ima još puno Roma koji nisu stambeno zbrinuti

Domaćinstva prenaseljena, i po tri porodice

Zapošljavanje U toku je regionalni projekat zapošljavanja koji sprovodi ILO i

15

RCC koji treba maksimalno iskoristiti

Veoma niska obrazovna struktura Roma na evidenciji Zavoda

Treba iskoristiti postojanje centra za obrazovanje odraslih

Realizaciju grantova treba spustiti na kantonalni nivo

Zapošljavanje Roma skoro ravno nuli

Zdravstvena zaštita Puno Roma se ne prijavljuje u zavod za zapošljavanje i ne može

da ostvari zdravstveno osiguranje, pogotovo stariji koji smatraju

da nemaju šta da traže na birou

Obrazovanje Naglašava se značaj obrazovanja i rada sa roditeljima o značaju

obrazovanja

Uključivanje djece u predškolsko obrazovanje prioritet

Uz sticanje obrazovanja se veže i sticanje posla

U kantonu se priprema akcioni plan za obrazovanje gdje se

planira uvođenje romskih asistenata

Djeca napuštaju školu

Problem predstavlja i problem tzv. propuštanja romske djece

kroz proces obrazovanja koja onda nemaju šansu da uspješno

završe srednjoškolsko obrazovanje

Dodatne teme/napomene Romski nevladin sektor se mora više uključiti i pomoći

institucijama

Ulažu se veliki napori da se svima obezbjede lični dokumenti

Problemi u unutrašnjoj koordinaciji u gradskoj upravi dovode do

usporavanja ili stopiranja aktivnosti

2.3. Mišljenje ispitanika

Nakon provedenih radionica, pristupilo se istraživanju zadovoljstva realizacijom državnog

programa kroz ispitivanje građana u romskim zajednicama na osam različitih lokacija u BiH

(Bijeljina, Brčko distrikt, Doboj, Gračanica, Kakanj, Prnjavor, Vukosavlje i Zenica). Na upitnike

je odgovoralo 50 građana po lokaciji, tako da je istraživanjem bilo obuhvaćeno ukupno 400

ispitanika.

Upitnici i sam proces ispitivanja je koncipiran tako da pitanja budu što jednostavnija, a sam

proces što brži. Cilj je bio da se ispita kakav je obuhvat pojedinih mjera državnog programa, da li

su ispitanici bili korisnici i na koji način su bili obuhvaćeni, te kakvo je njihovo mišljenje o

dosadašnjoj realizaciji programa, preporuke i prioriteti za predstojeći period.

Struktura ispitanika (njihovih porodica), kao i dužina njihovog prebivališta po lokacijamaje dat u

sljedećem tabelarnom pregledu u prosječnim vrijednostima:

16

Upitnikje strukturiran tako da su pitanja podjeljena prema oblastima kojima se bavi državni

program, ali i druga pitanja koja su bitna za romsku zajednicu. Struktura upitnika je prikazana

kroz sljedeći tabelarni prikaz:

Struktura upitnika

Oblast

Pitanja

Lični

dokumenti

1. Da li članovi porodice posjeduju sve lične dokumente? Ako ne posjeduju

neki dokument, da objasne zašto.

2. Da li je porodica pokušavala da riješi problem neposjedovanja ličnih

dokumenata putem UNHCR-a i lokalnih medijatora u zajednici u periodu

od 2008-2015. godine?

Obrazovanje

1. Da li su djeca koja idu ili su išla u osnovnu školu u periodu od 2008-

2015. godine primala besplatne udžbenike od strane škole, centra za

socijalni rad ili nevladinih organizacija? Ako je odgovor DA – od koga i

za koje razrede? Ako je odgovor NE – zašto?

2. Da li su djeca koja idu ili su išla u osnovnu školu, srednju školu ili

fakultet primala stipendiju od strane općine, ministarstva obrazovanja ili

nevladine organizacije? Ako je odgovor DA – od koga, kada i koliko?

Ako je odgovor NE – zašto?

Struktura porodica ispitanika i dužina njihovog prebivališta

Lokacija Prosječan broj punoljetnih članova porodice

Prosječan broj maloljetnih članova porodice

Prosječan ukupan broj članova porodice

Prosječna dužina prebivališta porodice

Bijeljina

2,44 4,18 6,62 10,44

Vukosavlje

2,51 2,25 4,76 14,28

Brcko Distrikt

3,15 1,82 4,97 n/a

Kakanj

3,07 2,3 5,37 20.5

Zenica

2, 65 1,11 3,77 10,28

Gračanica

2,38 1,11 3,5 40,64

Prnjavor

2,14 0,73 2,88 24,14

Doboj

3,17 1,87 5,05 34,02

17

3. Da li je neko od članova porodice u periodu od 2008-2015. godine bio

korisnik programa obrazovanja odraslih (vanredno polaganja razreda

osnovne i srednje škole)? Ako je odgovor DA – kada, koji razred, gdje

ste polagali vanrednu nastavu i ko je platio troškove polaganja?

4. Da li je neko od članova porodice bio korisnik programa prekvalifikacije

/ dokvalifikacije u periodu od 2008-2015. godine? Ako je odgovor DA –

kada, koja vrsta prekvalifikacije i ko je platio program prekvalifikacije?

Zapošljavanje

1. Da li je neko od članova porodice bio zaposlen u sklopu državnog

programa za zapošljavanje Roma u periodu 2008-2015. godine? Ako je

odgovor DA – koji program (zapošljavanje ili samozapošljavanje)?

2. Da li je zaposlena osoba ostala u radnom odnosu nakon isteka granta kod

poslodavca?

Zdravstvo

1. Da li je porodica bila korisnik državnog programa za zdravstvenu zaštitu

Roma u periodu 2008-2015. godine? Ako je odgovor DA – koje godine i

koje vrste aktivnosti?

2. Da li su djeca vakcinisana u sklopu državnog programa za zdravstvenu

zaštitu podsredstvom entitetskih zavoda za javno zdravstvo u periodu

2008-2015. godine?

3. Da li su članovi porodice učestvovali na edukativnim radionicama

organizovanim od strane entitetskih zavoda za javno zdravstvo u periodu

2008-2015. godine?

4. Da li je neko od članova porodice bio zdravstveno osiguran u sklopu

državnog programa za zdravstvo/dopunsko zdravstveno osiguranje?

Stambeno

zbrinjavanje

1. Da li je porodica bila korisnik programa za stambeno zbrinjavanje Roma

u periodu 2008-2015. godine (program izgradnje/ rekonstrukcije/

adaptacije ili socijalnog stanovanja)? Ako je odgovor DA – koje godine i

koja vrsta programa? Ako je odgovor NE – zašto?

Mišljenje /

preporuke

Generalno mišljenje ispitanika o dosadašnjoj realizaciji državnog programa /

preporuke za bolju realizaciju programa.

Prioriteti Koji bi prioriteti / aktivnosti po mišljenju ispitanika trebali biti u narednom

periodu za poboljšanje socio-ekonomskog položaja Roma u BiH?

Kada su u pitanju lični dokumenti, od 400 ispitanika njih 15 nema neke od ličnih dokumenata.

Najviše ih je u Kaknju (7 ispitanika) i Gračanici (5 ispitanika). Kao razlog se najčešće navodi

besparica, a problem se pokušava riješiti preko lokalnih medijatora.

18

Kada je u pitanju obrazovanje, očigledno je da je obuhvat u pogledu dodjele besplatnih

udžbenika za osnovno obrazovanje najveći, dok je po ostalim pitanjima (stipendije, obrazovanje

odraslih i prekvalifikacija) mali broj korisnika imao prilike da bude obuhvaćen ovim

programima.

Od ukupnog broja ispitanika, njih 93 (23%) je izjavilo da njihova djeca nisu dobijala besplatne

udžbenike tokom osnovnog školovanja, a samo na Vukosavlje i Doboj (gdje očigledno niko nije

izdvajao sredstva za ove namjene) otpada njih 74. Kada su u pitanju oni koji su dobijali

besplatne udžbenike, onda je to najčešće škola, opština ili neka od nevladinih organizacija.

Tek 10% ispitanika je izjavilo da su njihova djeca dobijala stipendiju za vrijeme srednjoškolskog

obrazovanja, i to u većoj mjeri kao pomoć od nevladinog sektora a u manjem broju slučajeva od

opštine. Još manji broj ispitanika (tek 3,5%) je izjavilo da su bili korisnici programa obrazovanja

Ima dokumente

96%

Nema dokumente

4%

Lični dokumenti

Ima dokumente Nema dokumente

77%

23%

Dodjela besplatnih udžbenika

Dobijali besplatne udžbenike Nisu dobijali besplatne udžbenike

19

odraslih, ili programa prekvalifikacije (5,7% ispitanika), a troškove i ovako malog broja

programa su uglavnom snosile organizacije civilnog društva.

U pogledu programa zapošljavanja, 31 ispitanik (ili 7,75%) je izjavio da su bili zaposleni u

sklopu državnog programa zapošljavanja Roma, od čega njih 18 je ostalo u radnom odnosu dok

je njih 13 ostalo bez posla nakon isteka trajanja podsticajnih sredstava za poslodavce.

Kada su u pitanju programi zdravstvene zaštite, 27% ispitanika je obuhvaćeno programom i

nekom od aktivnosti iz državnog programa (najčešće su u pitanju preventivni zdravstveni

pregledi), njih 40% je izjavilo da su djeca vakcinisana u sklopu državnog programa, 32%

ispitanika je izjavilo da je neko od članova porodice učestvovao na edukativnim radionicama,

dok je 7,5% ispitanika izjavilo da je neko od članova porodice dobio zdravstveno osiguranje

putem državnog programa (u najvećem broju slučajeva ispitanici su osigurani preko biroa na

redovan način).

Što se tiče stambenog zbrinjavanja, 74% ispitanika je izjavilo da nije bilo korisnik programa

stambenog zbrinjavanja. Od onih ispitanika koji su se izjasnili o razlozima, najveći broj njih (100

ispitanika) je već stambeno zbrinuto na neki način, njih 53 se prijavljivalo na razne programe ali

nisu zadovoljavali kriterije, 38 se nije prijavljivalo jer nije ni bilo nikakavih programa u njihovoj

zajednici, a njih 30 se nije prijavljivalo jer nemaju nikakvu imovinu, odnosno nemaju rješena

imovinsko-pravna pitanja na zemljištu. Među ispitanicima koji su bili korisnici programa

stambenog zbrinjavanja, od onih koji su se izjasnili o vrsti programa najveći broj njih (45

ispitanika) su stambeno pitanje riješili kroz program socijalnog stanovanja, 23 ispitanika su bili

korisnici rekonstrukcije, 21 ispitanik je bio korisnik programa izgradnje, dok su 12 njih bili

korisnici programa adaptacije.

8%

92%

Zapošljavanje

Zaposleno u sklopu programa Nije bilo korisnik programa

20

26%

74%

Stambeno zbrinjavanje

Riješili stambeno pitanje u sklopu programa Nisu bili korisnici programa

0

20

40

60

80

100

120

Ispitanici koji nisu bili korisnici programa

Stambeno zbrinjavanje

Već zbrinuti Ne ispunjava uslove

Ne postoji program u zajednici Nerješena imovinsko-pravna pitanja

21

Od ispitanika koji su izrazili svoje mišljenje o dosadašnjoj realizaciji državnog programa, najveći

broj njih (89 ispitanika) je izjavio da su tek djelimično zadovoljni sa implementacijom programa

i da može i mora puno toga da se uradi više i bolje, 71 ispitanik je izjavio da su izrazito

nezadovoljni implementacijom programa, dok je njih 25 zadovoljno dosadašnjom realizacijom.

Od preporuka za bolju realizaciju programa koje su ispitanici isticali najveći broj njih se odnosi

na bolju informisanost romske populacije o mjerama i mogućnostima koje pruža državni

program, izdvajanje više sredstava (posebno za obrazovanje i zapošljavanje) kako bi obuhvat i

efekti programa bili veći, veći stepen uključenosti mladih Roma u aktivnosti, te precizniji

kriteriji za programe stambenog zbrinjavanja.

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

Ispitanici korisnici programa stambenog zbrinjavanja

Stambeno zbrinjavanje

Socijalno stanovanje Rekonstrukcija Izgradnja Adaptacija

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

Stepen zadovoljstva ispitanika

Mišljenje ispitanika o realizaciji programa

Djelimično zadovoljni/može bolje Nezadovoljni Zadovoljni

22

Ubjedljivo najveći broj ispitanika zapošljavanje i obrazovanje vidi kao prioritete za naredni

period. Sljedeći grafički prikaz najbolje oslikava kako su ispitanici poredali prioritete iz svog

ugla:

Provedeno ispitivanje pripadnika romske populacije u BiH samo je potvrdilo ono što je već u

više navrata zaključeno u brojnim izvještajima koji su se bavili realizacijom planskih

dokumenata koji se bave problemima Roma – da su sredstva koja se izdvajaju nedovoljna za

realizaciju zacrtanih mjera na način kako je predviđeno u akcionim planovima. Stoga je obuhvat

aktivnosti i mjera ograničen i za posljedicu ima osjećanje i percepciju ispitanika da je

implementacija programa nepravedna, selektivna i neefikasna. Takođe, mnogi od nalaza do kojih

smo došli u direktnoj komunikaciji sa građanima su potvrdili informacije i iskustva koje smo od

operativaca i praktičara čuli na radionicama.

Kada je oblast obrazovanja u pitanju, ispitivanje korisnika je samo potvrdilo izostanak bilo

kakvog sistemskog pristupa u zadovoljavanju obrazovnih potreba Roma, fragmentiranost i

neujednačenost mjera koje se provode na lokalnom nivou, te neosjetljivost i pasivnost glavnih

aktera u ovoj oblasti koja je iz ugla mnogih Roma od ključnog značaja za otvaranje bilo kakve

perspektive izlaska iz siromaštva i hronične nezaposlenosti. Takođe su se potvrdili i nalazi koji

ukazuju na mali obuhvat i neefikasnost programa zapošljavanja Roma. Oblast zdravstvene zaštite

je pokazala relativno dobar obuhvat korisnika, ali ostaje pitanje koristi i kvaliteta mjera koje se

sprovode u ovoj oblasti.

Obuhvat mjera stambenog zbrinjavanja odgovara drugim izvorima informacija, ali ono što smo

mogli primjetiti jeste nezadovoljstvo ispoljeno u pogledu kriterija za odabir korisnika, kao i

netransparentnost procesa.

0

50

100

150

200

250

Prioritetne oblasti po mišljenju ispitanika

Prioriteti

Zapošljavanje Obrazovanje Stambeno zbrinjavanje

Socijalna zaštita Zdravstvena zaštita Briga o mladima

23

Vrlo je indikativno poklapanje mišljenja profesionalaca koji se bave implementacijom državnog

programa (koje smo mogli čuti na radionicama) sa mišljenjem običnih građana (koje smo

zabilježili kroz upitnike) kada su u pitanju prioriteti na koje se u budućnosti treba fokusirati.

Zapošljavanje i obrazovanje Roma, prema ovom preovlađujućem mišljenju, predstavlja temelj

poboljšanja socio-ekonomskog položaja Roma jer se na tom temelju mogu relativno lako

izgraditi ostali segmenti života romske populacije. U skladu s tim, u ovom dokumentu su i

definisane preporuke koje idu u pravcu većeg ulaganja i inteziviranja aktivnosti u ove dvije

oblasti u budućnosti.

3. ZAKLJUČCI, PREPORUKE I PRIORITETI

3.1. Nužnost integrativnog pristupa

Na svakoj od radionica, iskustva koja su se mogla čuti kako od predstavnika institucija koje su

radile na implementaciji mjera iz akcionih planova tako i od predstavnika romskog nevladinog

sektora svjedoče o međusobnoj zavisnosti i isprepletenosti pitanja o kojima je raspravljano.

Skoro je nemoguće pričati o rješavanju problema nezaposlenosti, a istovremeno se ne dotaći

pitanja niskog nivoa obrazovanja i kvalifikacija romske populacije. Isto tako, teško je rješiti

pitanje ranog napuštanja škole, a da se ne rješi problem učestalih migracija usled nezaposlenosti i

posljedičnog siromaštva. Mnogi problemi i pokušaji njihovog rješavanja djeluju kao da su dio

začaranog kruga u kome napori i pojedinačne aktivnosti uopšte ne doprinose ostvarivanju

konačnog cilja integracije Roma i izlaska iz siromaštva, nego još više ističu probleme druge

prirode i time doprinose osjećanju uzaludnosti i besciljnog vrćenja ukrug. Okončanje jedne vrste

aktivnosti neminovno dovodi do početka nekog drugog problema. Upravo zbog ovoga se na svim

skupovima nametao zaključak da samo integrativni i međusektorski pristup može dovesti do

opipljivog pomaka na više paralelnih kolosjeka i time do približavanja konačnom cilju smanjenja

siromaštva i socijalne uključenosti Roma.

Potreba za većim stepenom koordinacije između različitih sektora se možda najbolje može

postići ako bi specifične mjere za rješavanje problema romske populacije postale dio opštih

politika što je i fokus novog projektnog ciklusa koji slijedi nakon isteka Dekade. Više od mjera

kojima se ciljaju problemi samo romske populacije i za koje se, kako vidimo, izdvaja sve manje

sredstava, čini se da bi Romi znantno veću korist imali od dobro osmišljenih, generalnih javnih

politika u određenim važnim sektorima. Mjere koje bi bile finansirane sa ciljem uključivanja

socijalno marginalizovanih grupa bi sasvim sigurno obuhvatile i mnogobrojne Rome koji se

nalaze u takvom položaju, a takve mjere bi se mogle naći u javnim politikama koje se bave

pitanjima kao što su obrazovanje, zapošljavanje, socijalno stanovanje i druge bitne oblasti.Dakle,

njihov cilj bi bio sveobuhvatniji i uključio različite kategorije stanovništva u stanju potrebe, a

Romi bi bili obuhvaćeni takvim aktivnostima ne zato što su Romi, nego zato što su građani ove

zemlje koji su u teškom položaju i kojima treba pomoć i solidarnost. Vrlo je vjerovatno da dobro

osmišljenje opšte politike koje su senzitivne prema određenim horizontalnim pitanjima (položaj

nacionalnih manjina, socijalno marginalizovanih, djece, žena, siromašnih, diskriminacija, itd.)

imaju više šanse da budu propraćene jakim zakonodavnim mjerama, programskom i

24

odgovornom budžetiranju, institucionalnom jačanju i kreiranju kvalitetnih programa/projekata

koji mogu privući sredstva iz različitih izvora. I dok ovakav pristup, barem teorijski, djeluje

mnogo bolje i garantuje sistemska rješenja od kojih bi Romi imali koristi kao i ostali građani,

problem je ustvari praksa sporog, fragmentiranog i neefikasnog usvajanja i implementacije

javnih politika i pitanje šta činiti u međuvremenu dok se ne donesu kvalitetni dokumenti javnih

politika i ne otpočne njihova primjena. Ostaje da se romska zajednica i dalje oslanja na akcione

planove koji ciljaju na njihove specifične probleme, dok se paralelno s tim procesom mora voditi

računa o uključivanju posebnih mjera u opšte politike, jer je na kraju krajeva to novi pravac koji

je uspostavljen novim projektnim ciklusom koji slijedi poslije Dekade i koji će postati obaveza

za sve zemlje koji imaju aspiraciju članstva u EU.

Kvalitet sprovedenih mjera je primjetno varirao od jedne sredine do druge, ali je očigledno da

ima sredina koje postižu solidne rezultate i od kojih bi neke druge sredine mogle naučiti kako da

se nose sa kompleksnošću problema. Rezultati u provođenju državnog programa i mnogih drugih

mjera uveliko zavise od kapaciteta lokalnih zajednica kao i od stepena i kvaliteta komunikacije

postignutog između opštinskih uprava i romskih nevladinih organizacija. Nemali je broj primjera

gdje su razlike u postignutim rezultatima tolike da su izazivale čuđenje i neibježno pitanje šta bi

moglo da bude uzrok takvim razlikama. Odgovori se mogu kretati u širokom spektru, od razlika

u ljudskim i finansijskim kapacitetima koje imaju različite sredine, brojnosti romske populacije,

do odnosa među samim Romima i njihovima organizacijama. Međutim, treba zaboraviti na bilo

kakve negativne konotacije ovakve pojave i pokušati izvući što je veću moguću korist tako što bi

se na organizovan način pokušale prenijeti najbolje prakse u one sredine gdje je to potrebno, bilo

kroz zajedničke susrete i sastanke, bilo kroz posjete uspješnijim lokalnim zajednicama ili kroz

povezivanje i saradnju romskih organizacija.

Iako ove teme nisu bile formalno dio diskusije na radionicama, nemoguće je bilo pričati o

problemima Roma, a da na površinu ne isplivaju posebno teška situacija romske djece i žena.

Diskriminacija, prosjačenje, trgovina ljudima, napuštanje škole, apsolutna nepristupačnost

predškolskom obrazovanju, samo su neke od tema kojih su se dotakli razni sagovornici. Iako

svjesni da su svi ovi problemi usko povezani sa nepovoljnim društvenim položajem, njihova

priroda i osjetljivost zovu na preduzimanje hitnijih mjera i oštrije suprostavljanje pogotovo onda

kada su skopčani sa drastičnim kršenjem prava djeteta i određenim kriminalnim radnjama.

I pored ovakvog nepreglednog niza problema s kojima se suočavaju Romi, ne treba iz fokusa

gubiti krajnji cilj njihovog potpunog socijalnog uključivanja i ekonomskog osnaživanja.

Određivanje prioritetnih mjera se nameće ne samo kao nužan uslov za kreiranje projekata koji

imaju šansu da privuku značajne donacije, nego i kao način da se spriječi bespotrebno rasipanje

vremena i energije. Nakon što se malo bolje zagledamo u prirodu nekih kompleksnih problema,

vrlo je moguće da rješavanje određenih pitanja može automatski da predstavlja dobru osnovu za

rješavanje nekih drugih bez posebne intervencije države i njenih institucija. Upravo zbog toga je

bitno pametno odrediti prioritete kao način mnogo efikasnijeg rješavanja problema i fokusirati se

na najvažnija pitanja dok se čeka na definisanje nekih opštih socijalnih politika kojima će se na

sveobuhvatniji način rješavati pitanja uključivanja kategorija stanovništva u nepovoljnom

socijalnom položaju.

25

3.2. Zaključci i preporuke za efikasniju primjenu Državnog programa za Rome

3.2.1. Zaključci

Nakon sprovedenih svih aktivnosti koje su podrazumjevale razgovore širom zemlje sa ljudima

koji su neposredno radili na implementaciji Državnog programa i nakon što smo ispitali i testirali

(ne)zadovoljstvo krajnjih korisnika, nakon analize svih raspoloživih dokumenata koji se odnose

na RAP i njegovu primjenu, te nakon potpunog uvida u kompleksnost i višeslojnost problema sa

kojima se suočavaju Romi u BiH, došli smo do slijedećih zaključaka o uspješnosti dosadašnjeg

rada na realizaciji mjera iz RAP-a.

Za stambeno zbrinjavanje Roma se po prirodi stvari od samog početka izdvaja ubjedljivo

najviše sredstava. Projekti izgradnje ili sanacije stambenih objekata, odnosno infrastrukture i

drugi koji se odnose na stambeno zbrinjavanje i podizanje kvaliteta života su krajnje kompleksni

i zahtjevaju besprekorne pripremne aktivnosti i dobru koordinaciju između različitih aktera kako

bi krajnji ishod bio zadovoljavajući za korisnike, a problemi rješeni kvalitetno i trajno. Iskustva u

BiH su jako različita. Opšti utisak je da tamo gdje postoji dobra volja i odlučnost čelnih ljudi u

opštinama onda postoji i solidna osnova za efikasno rješavanje ove problematike. U takvim

sredinama službe dobro sarađuju, sve je dobro organizovano i projekti se bez većih problema

privode kraju. Činjenica je da u nekim mjestima dolazi do zastoja usljed okolnosti koji se realno

nisu mogle predvidjeti, ali do problema u implementaciji uglavnom dolazi ako projekti nisu

dobro pripremljeni od samog početka, usljed neorganizovanosti implementatora ili loše saradnje

opština sa nevladinim sektorom. Međutim, čak i neorganizovana, polovična ili prespora pomoć

je mnogo bolja nego kad je uopšte nema. Naime, mnogobrojna su mjesta u BiH gdje postoje

čitava romska naselja koja su neuslovna za život, ali za koja ne postoje projekti niti postoji volja

da se projekti i aplikacije za grantove pripreme i podnesu donatorima.

Prema onome što se moglo čuti na radionicama i od samih korisnika, problemi koji su ranije

uočeni i dalje su aktuelni. Odlaže se useljavanje korisnika jer se problemi oko uvođenja

priključaka na infrastrukturnu mrežu otežu unedogled, grade se stambene jedinice bez adekvatne

prateće infrastrukture što stvara dodatne poteškoće žiteljima, nepoštovanje ugovornih obaveza

dovodi do kašnjenja, ne postoje odgovarajući kriteriji za odabir korisnika, nekvalitetna gradnja i

drugi slični problemi se i dalje javljaju širom BiH. Uz ove probleme, javljaju se takođe i

slučajevi nemarnog odnosa prema dodjeljenoj imovini i zloupotreba koji su srećom rijetki.

Međutim, veoma se često mogla čuti naizgled neobična primjedba da uvođenje korisnika u nove

stanove ili kuće može da izazove probleme oko njihovog održavanja, redovnog korištenja i

plaćanja računa vezanih za korištenje imovine. Ali ako se zna da korištenje imovine

podrazumjeva neke neizbježne troškove, a da novi stanari novoizgrađenih stanova i kuća nemaju

zaposlenje niti postoji nada da će ga dobiti, nemaju nikakav izvor prihoda i siromašni su i sada

kao što su bili prije, onda ovakve primjedbe ne treba da iznenade. Kao da rješenje jednog

problema za sobom nosi stvaranje nekih savim novih i drugačijih problema. Ova pojava najbolje

svedoči o potrebi integrativnog i paralelnog rješavanja različitih pitanja (u ovom slučaju

stambenog i pitanja zaposlenja), inače dobre namjere i uložena sredstva mogu nekad sasvim

neočekivano da pokrenu lavinu problema druge vrste.

26

Kada se zna da se projekti stambenog zbrinjavanja sprovode samo u slučajevima gdje su rješena

imovinsko pravna pitanja na građevinskim parcelama, neminovno se postavlja pitanje koliko ima

Roma koji nemaju nikakvu imovinu i kako riješiti njihov problem stambenog zbrinjavanja. Neke

od opština su kao svoj doprinos rješavanju stambenih pitanja kupile i uredile građevinsko

zemljište i možda bi trebalo slijediti njihov primjer ako bi ovu aktivnost pratila dodjela

stambenih jedinica onim porodicama kojima je najpotrebnije i koje zaista nemaju nigdje ništa.

Problem beskućnika, teškog siromaštva i socijalno isključenih bi najbolje bilo rješavati

projektima socijalnog stanovanja kao dijela dobro osmišljene generalne politike socijalne zaštite

od koje bi Romi mogli imati velike koristi, ali kao što je ranije rečeno postavlja se pitanje

efikasnosti u donošenju i primjeni ovakvih javnih politika u Bosni i Hercegovini i u njenim

mnogobrojnim nivoima vlasti koje se bave ovom problematikom.

Iako ih nije bilo puno, mogla su se čuti i iskustva sa otporom neromskog stanovništva izgradnji

stanova u njihovom okruženju. Problem otpora lokalnog stanovništva, kao i problem segregacije

i izolacije romskih naselja definitivno nije svojstveno samo BiH, nego je karakterističan i za

mnogo razvijenije zemlje. Među operativcima u opštinskim upravama postoji svjest o potrebi

desegregacije i integracije prilikom realizacije projekata stambenog zbrinjavanja i korištenja

ovakvih projekata kao dobrog načina socijalnog uključivanja Roma.

Kada je u pitanju zapošljavanje Roma, RAP sadrži 19 mjera od kojih se provode samo dvije, i to

podsticanje samozapošljavanja i zapošljavanje kod poslodavca. I za ove mjere se izdvajaju

sredstva koja nisu ni približno dovoljna da se postigne cilj u pogledu broja zaposlenih Roma.

Statistički, dosad je zaposleno oko 10% od predviđenog broja Roma, međutim u ovom trenutku

niko ne može da kaže koji je broj Roma koji su zadržali posao i gdje su ove mjere imale trajni

efekat obzirom da ne postoji nikakav mehanizam praćenja krajnjih rezultata ovih mjera. Sudeći

prema onome što smo čuli na raznim mjestima u BiH, ni ova sama po sebi depresivna statistika

ne odražava stvarno stanje koje je po svoj prilici još sumornije i koje se svodi na to da je broj

zaposlenih Roma krajnje zanemariv i da su prisutne brojne i različite zloupotrebe programa

zapošljavanja koje formalne kontrole birokratskog karaktera ne mogu spriječiti.

Kad se ima u vidu loša kvalifikaciona struktura nezaposlenih Roma na evidenciji zavoda za

zapošljavanje, postavlja se pitanje da li klasične mjere aktivne politike zapošljavanja mogu da

imaju ikakavog efekta u pogledu održivog zaposlenja Roma. Sredstva za samozapošljavanje su

nedovoljna što priznanju i sami predstavnici zavoda za zapošljavanje i ta činjenica udružena sa

nedostatkom obučenosti, znanja i informisanosti o tome šta započinjanje vlastitog biznisa zaista

podrazumjeva dovodi takođe do neuspjeha u provođenju programa samozapošljavanja.

Očigledno je da klasične mjere zapošljavanja koje su drugačije samo po tome što su usmjerene

prema Romima i koje su neprilagođene svim specifičnostima i problemima s kojima se

suočavaju nezaposleni Romi u pristupu tržištu rada ne donose održive rezultate.

Čak i ovakve aktivnosti zavoda za zapošljavanje koji imaju strukturne nedostatke u smislu

njihove neprilagođenosti stvarnim potrebama imaju još manje izgleda za uspjeh jer se dešava da

se usljed neinformisanosti romske zajednice udružene sa predrasudama i nezainteresovanošću

poslodavaca ne realizuju u potpunosti. Nizak nivo obrazovanja i vještina se navodi kao glavni

razlozi nezaposlenosti, međutim često su prisutni nepovjerenje i stereotipi koji vladaju među

poslodavcima kao nevidljiva, ali prilično teško savladiva prepreka.

27

Visokoobrazovani Romi uglavnom bivaju zaposleni u javnom sektoru, ali to su izuzetno rijetki

primjeri koji na žalost samo potvrđuju sumornu sliku o niskom stepenu kvalifikacija Roma koji

traže zaposlenje. Tamo gdje je veći broj zaposlenih Roma, skoro bez izuzetka su svoja radna

mjesta dobili u javnim komunalnim preduzećima ili sličnim poslovima predviđenim za NK

radnike. Iako su neka druga rješenja trenutno možda nemoguća, utisak je da i ovakav način

zapošljavanja Roma predstavlja neku vrstu segregacije u okvirima tržišta rada, jer se upućuje

poruka da Romi nemaju šta tražiti osim ovakvih poslova koji ne omogućavaju bilo kakvo dalje

napredovanje, dok minimalne zarade nimalo ne doprinose izlasku iz siromaštva. S druge strane,

za institucije predstavljaju pogodnu priliku da se pohvale poboljšanim statističkim rezultatima.

Bilo je riječi i o zloupotrebama gdje neki poslodavci uzimaju podsticajna sredstva, manji dio

daju zaposlenim Romima, veći dio uzimaju za sebe, a Romima korisnicima tih sredstava ni ne

dozvoljavaju da dođu na radno mjesto, jer im radnici i ne trebaju. Dakle, različiti vidovi

diskriminacije su prisutni čak i onda kada poreski obveznici finansiraju troškove zapošljavanja

Roma, pa se postavlja pitanje kakava je stvarna slika van ovih okvira. U svakom slučaju,

neophodno je da zavodi za zapošljavanje zajedno sa romskim organizacijama sprovedu snažnu

kampanju informisanja poslodavaca o mogućnostima zapošljavanja Roma, razbiju prisutne

predrasude i zajednički pronađu modalitete za održivije i kvalitetnije zapošljavanje Roma u

privatnom sektoru.

Hronična nezaposlenost i pratećesiromaštvo i besperspektivnost takođe je snažan motiv za česte

migracije i odlazak u inostranstvo što za sebe veže niz drugih problema, uključujući i napuštanje

ili dugotrajno odsustvo djece iz škole.

Obrazovanje djece je ulog za njihovo buduće zaposlenje, ali programi obrazovanja odraslih su

očigledno jedini način da Romi postanu konkurentniji na tržištu rada. To je nešto oko čega se

jednodušno slažu svi koji imaju dodira sa ovom problematikom, ali na žalost sve ostaje na čisto

deklarativnom nivou.U ovom trenutku se zaista čini da trajnija rješenja za nezaposlene Rome

može da donese njihovo učestvovanje u programima obrazovanja odraslih (dokvalifikacija,

prekvalifikacija, obučavanje, usavršavanje, itd.) koji su prilagođeni potrebama tržišta. Ovakvi

programi su u povoju u cjeloj BiH i još uvijek ne postoji sistemska povezanost između stvarnih

potreba poslodavaca i programa razvoja ljudskih resursa među nezaposlenim licima koji bi mogli

da proizvedu bilo kakvu smislenu promjenu i napredak u zapošljavanju na nivou cjele države.

Ali ovi programi su pogodni za manje grupe teško upošljivih kategorija među koje spadaju i

Romi, tako da dobro osmišljeni programi dokvalifikacije nezaposlenih Roma za određene

potrebe poznatih poslodavaca može biti način za postizanje trajnijih rješenja.

Potrebno je prije svega promjeniti pristup u dizajniranju i sprovođenju mjera zapošljavanja

Roma. To podrazumjeva i povećanje iznosa sredstava za programe i mjere zapošljavanja.

Očigledno je da pokušaj zapošljavanja Roma ne može da prati neke ustaljene i zastarjele metode

(kao uostalom ni zapošljavanje drugih teško upošljivih kategorija), već se mora sprovesti niz

drugih mjera (individualno savjetovanje i obuka, izbor poslodavaca, dokvalifikacija, itd.) kako

potpisivanje ugovora o radu ne bi bila samo formalnost koja služi za pumpanje statističkih

podataka nego završetak jednog čitavog procesa koji može da na trajan način riješi pitanje

zaposlenja. Da bi se na ovom polju postigao bilo kakav napredak, neophodno je kreirati

28

programe zapošljavanja koji su inovativniji i oslobođeni krute birokratske inercije koja prenosi iz

godine u godinu jedne te iste šeme zapošljavanja koji očigledno ne donose nikakav rezultat.

Kada je u pitanju zdravstvena zaštita, očigledno je da neki stari problemi uporno opstaju prije

svega zbog fragmentiranog zakonodavstva u ovoj oblasti u FBiH uslijed čega ima veliki broj

zdravstveno neosiguranih lica jer se ne prijavljuju na vrijeme zavodima za zapošljavanje. Takođe

uporno opstaje pojava nepokrivenosti zdravstvenim osiguranjem djece koja ne pohađaju redovno

školu. Sve je to posljedica neodgovarajućih zakonskih rješenja i u više navrata je napomenuto da

bi ovu vrstu problema najbolje bilo rješiti na sistemski način reorganizacijom sistema

zdravstvenog osiguranja.

Na radionicama je generalno bila slaba posjećenost predstavnika ustanova za javno zdravstvo

koji su implementatori grantova, ali su se ipak mogla čuti iskustva o veoma korisnim

programima koji su rezultirali preventivnim pregledima Romkinja i koje bi svakako trebalo

nastaviti, ali ne i praksu trošenja sredstava za administrativne troškove ili pružanja usluga na

koje osiguranici inače imaju pravo.

Iako je učinjen pomak po pitanju pokrivenosti Roma zdravstvenim osiguranjem, predstavnici

romskih udruženja koji su upoznati sa situacijom na terenu tvrde da ovaj problem nije ni

približno riješen do kraja uslijed mnogobrojnih prepreka koje određenim kategorijama ne

omogućavaju rješavanje statusa osiguranika kao što su stariji Romi koji nisu na evidenciji

zavoda i nemaju penziju, i djece koja ne pohađaju školu redovno. Tu je i problem neredovnog

javljanja na evidenciju zavoda za zapošljavanje koje je uslov za ovjeravanje zdravstvenih

knjižica.

Očigledno je da u realizaciji aktivnosti vezanih za zdravstvenu zaštitu još uvijek ima odstupanja

od RAP-a koji predviđa poboljšanje dostupnosti zdravstvenoj zaštiti kroz totalnu pokrivenost

zdravstvenim osiguranjem, kao i povećanje obuhvata pružanja određenih usluga zdravstvene

zaštite za najosjetljivije kategorije unutar romske populacije. Međutim, trošenje grantova veoma

često nije namjenjeno postizanju zamišljenih ciljeva, pa je preporučljivo da se preciziraju

obaveze ustanova za javno zdravstvo prilikom relizacije ovih mjera, da se eksplicitno zabrani

trošenje sredstava za svrhe koje nisu predviđene programom i da se predvide sankcije za

nepoštovanje sporazuma između MLJPI i zavoda. Bilo bi poželjno razviti jedinstven način i

sadržaj izvještanja o utrošenim sredstvima kako bi se na pouzdan način moglo pratiti namjensko

trošenje sredstava.

Veliki broj primjedbi se mogao čuti na račun neaktivnosti u oblasti obrazovanja. Prije svega,

grantovi se ne izdvajaju za oblast obrazovanja zbog navodne nenadležnosti državnih institucija u

ovoj oblasti. Ove primjedbe su utoliko neobične što institucije na državnom nivou nisu nadležne

ni za druge oblasti iz RAP-a, pa se opet izdvajaju sredstva koja se troše i implementiraju zajedno

sa nadležnim institucijama na entitetskom i nižim nivoima. Zbog toga čudi što se ovakav

argument koristi za oblast obrazovanja kao objašnjenje za izostanak bilo kakve aktivnosti i

izostanak sredstava za finansiranje programa zadovoljavanja obrazovnih potreba Roma.

Obrazovanje je prepoznato kao jedno od centralnih pitanja oko kojeg se vrte svi ostali problemi

čak i od strane onih učesnika koji nisu iz tog sektora. Rano uključivanje u obrazovni proces s

29

jedne strane doprinosi boljoj i trajnijoj integraciji i većim šansama za uspješno okončanje

obrazovnog procesa, dok s druge strane u današnje vrijeme je nezamislivo dobiti kvalitetno

zaposlenje bez adekvatnog obrazovanja. Međutim, istovremeno je konstatovano da je primjena

Akcionog plana o obrazovnim potrebama Roma fragmentirana, neorganizovana, nesistematična i

bez nekih značajnijih rezultata i pomaka. Sa državnog nivoa se ne preduzima ništa po ovom

pitanju, dok lokalne zajednice ne pokazuju skoro nikakvu inicijativu za pokretanje nekih

smislenih programa kojima bi se ciljale obrazovne potrebe Roma. Napori nekih od opština su za

pohvalu i vidljiv je napredak, ali ti su primjeri rijetki i nedovoljni.

Romska djeca su na neki način žrtve stalnih migracija svojih porodica koji nekada zbog

siromaštva i teške situacije usljed nezaposlenosti moraju da napuštaju prostor BiH, tako da

učenici napuštaju školu, ostaju neocjenjeni i nakupljaju veliki broj neopravdanih izostanaka jer

se u većini slučajeva i ne javljaju da odlaze. Nakon njihovog povratka u BiH proces ponovne

integracije u obrazovni sistem je jako otežan i predstavlja dodatni teret na već tešku situaciju.

Rano napuštanje škole je problem koji je pomenut u svim sredinama i očigledno predstavlja

problem koji je karakterističan za romsku zajednicu. Razlozi za ovu pojavu su višestruki i nije se

tako jednostavno izboriti sa ovim problemom. Više sagaovornika je pomenulo da je potrebno

raditi na podizanju svjesti roditelja, a ima sredina gdje je stopa napuštanja niža zahvaljujući

angažovanosti romskog nevladinog sektora. Može se reći da je jednodušan zaključak i

nepodjeljeno mišljenje da bi uključivanje romske djece u predškolsko obrazovanje i rana

integracija mogla doprinjeti kasnijem kvalitetnom obrazovanju i izbjegavanju napuštanja škole, i

uspješnom uključenju romske djece u obrazovni proces bez pojava segregacije i diskriminacije.

Realizaciji akcionog plana za obrazovanje se mora prići mnogo ozbiljnije i krajnje je vrijeme da

se pokrene inicijativa za sveobuhvatno, usklađeno i efikasno provođenje mjera predviđenih u

ovom dokumentu. Bez zadovoljavanja obrazovnih potreba Roma se ne može govoriti o bilo

kakvim šansama da se poveća stepen njihovog održivog ulaska na tržište rada, a samim tim i

njihova šansa da se izvuku iz siromaštva i socijalne isključenosti. Rasparčanost i fragmentiranost

obrazovnog sistema uopšte utiče i na lošu realizaciju RAP-a o obrazovnim potrebama Roma i

stiče se utisak da aktivnosti na ovom polju isključivo zavise od dobre volje i entuzijazma

pojedinaca u različitim institucijama i lokalnim zajednicama, a posebno od stepena

organizovanosti i pritiska koji vrše romske nevladine organizacije. U sektoru obrazovanja su i

ranije davane preporuke da se odlučnije krene sa usklađenim i koordiniranim aktivnostima na

sprovođenju zacrtanih mjera, ali sada ovaj apel već prerasta u vapaj da se problemi počnu

sistemski rješavati na prostoru cjele BiH, da se počnu izdvajati sredstva za ove namjene, da se

drugi nivoi vlasti probude i aktiviraju i da se više radi na gorućim problemima koji već dugo

čekaju na konkretne aktivnosti.

Iako je situacija trenutno takva da državni program ne uključuje sredstva i mjere za obrazovne

potrebe Roma, ovaj dokument ipak sadrži odgovarajuće preporuke i za ovu oblast s obzirom na

njenu važnost i na to da je obrazovanje nezaobilazan faktor u postizanju krajnjeg cilja socijalne

inkluzije Roma sa nadom da će Državni program ipak na kraju uključiti i sredstva za

obrazovanje.

30

Finansijska sredstva koja se izdvajaju na državnom nivou u vidu granta za realizaciju mjera iz

RAP-a definitivno nisu dovoljna za kvalitetnu primjenu svega zacrtanog. I ovako nedovoljna

sredstva se poslednjih godina još više smanjuju. Institucije na nižim nivoima vlasti bi trebale da

osim aktivnosti na realizaciji mjera u skladu sa svojim nadležnostima preduzmu i druge mjere,

osmišljavaju programe i projekte, traže druge izvore finansiranja za njih i, na kraju, da i sami

finansijski podupru relizaciju mjera iz RAP-a.

Odnos lokalnih vlasti prema Romima je krajnje šarenolik i varira od jedne do druge lokalne

zajednice. Naravno, sve to puno zavisi od samih ličnosti koje su uključene u čitav proces, od

organizacije romskih udruženja i samih opštinskih struktura, od odnosa unutar same romske

zajednice i mnogih drugih faktora. Ali jedna stvar je sasvim očigledna – što je romska zajednica

bolje organizovana i što je odnos sa lokalnom upravom bolji i korektniji to je rješavanje

problema Roma na višem nivou. Stoga je jačanje kapaciteta romskih udruženja od neposrednog

uticaja na stepen uspješnosti u provođenju raznih mjera.

Bez dobrog planiranja i podjele odgovornosti između raznih aktera teško da se mogu učiniti

značajniji pomaci u rješavanju problema Roma. U RAP-u se stoga preporučuje izrada Lokalnih

akcionih planova koji bi poslužili kao dobra podloga za osmišljavanje i finansiranje mjera u

različitim oblastima. Po ovom pitanju je učinjen pomak, ali broj lokalnih uprava koje nisu

pripremili LAP-ove i dalje dominira u odnosu na one koji su to učinili. Postojanje ovih planskih

dokumenata je osnova za dobro planiranje i osmišljavanje kvalitetnih projekata, što onda

povećava šansu za privlačenje finansijskih sredstava iz različitih izvora. Za kvalitetan proces

planiranja je vrlo bitno i učešće romskih organizacija i ulazne informacije o potrebama Roma u

određenoj sredini, te je zato od ključnog značaja da se romski nevladin sektor aktivira i

maksimalno pomogne institucijama u izradi što kvalitetnijih i realnijih planskih akata koji mogu

predstavljati dobru polaznu osnovu za privlačenje neophodnih sredstava i provođenje uspješnih

projekata.

Nadzor nad sprovođenjem mjera iz RAP-a koji je vršilo što tjela koja su zadužena za tu

aktivnost, što određene organizacije civilnog sektora je pokazao da je tek nekih 10% od ukupnog

broja mjera u potpunosti sprovedeno. Na stranu što ne postoje pozdani pokazatelji o socijalno-

ekonomskim efektima sprovedenih mjera, stiče se utisak da ni sprovođenje ovog malog djela

zamišljenih aktivnosti ne doprinosi značajnijoj promjeni stanja romske populacije. Postavlja se

pitanje da li treba ponovo revidirati već revidirani akcioni plan ili je loš učinak na provođenju

programa iz RAP-a samo realna slika slabosti institucija, loše koordinacije, nedostatka dobre

volje, ali i nedostatka finansijskih sredstava neophodnih za efikasniju realizaciju mjera iz RAP-a.

3.2.2. Preporuke posektorima

Prilikom rješavanja stambenih pitanja, potrebno je voditi računa o tome da projekti

stambenog zbrinjavanje ne doprinose još većoj segregaciji i isključenosti romske

populacije.

Stambeno zbrinjavanje

31

Pobrinuti se da rješavanje stambenih problema bude praćeno izgradnjom solidne

infrastrukture da se ne bi dešavalo da se Romi useljavaju u nove zgrade ili kuće, ali da i

dalje žive u lošim uslovima jer projekti izgradnje novih stambenih jedinica nisu uključili

rješenje osnovnih infrastrukturnih pitanja.

Bilo bi poželjno da odobravanju projekata iz oblasti stambenog zbrinjavanja prethodi

analiza romskih naselja koja su najugroženija i koja zahtjevaju hitnu intervenciju. Isto

tako ovi projekti moraju prije svega da obuhvate rješavanje problema beskućnika.

Potrebno je razmisliti o praksi angažovanja budućih korisnika na izgradnji stambenih

jedinica u svim fazama izgradnje gdje je moguće.

Lokalne zajednice u kojima živi veći broj Roma u nepovoljnim uslovima moraju imati

obavezu da se pozabave pitanjem njihovog uključivanja, a posebno rješavanja stambenog

pitanja. Najbolji način na koji jedna lokalna uprava može pokazati svoju ozbiljnost i

posvećenost rješavanju ovakvih problema je izdvajanje sredstava u budžetu za

sufinansiranje projekata iz državnog granta, ili rješavanje imovinsko-pravnih pitanja kao

uslova za realizaciju ovakvih projekata, kao i izradu prostorno-planskih dokumenata za

područja gdje se nalaze romska naselja.

Pristup aktivnostima socijalnog stanovanja (tamo gdje se oni sprovode) mora uključiti

Rome i njihove potrebe bez diskriminatornog pristupa tako što će se dosledno poštovati

definisani kriterijumi.

Takođe treba sprovoditi efikasne procedure legalizacije nelegalnih objekata ili naselja

gdje je god to moguće, a ako nije obezbjediti alternativna rješenja za stambeno

zbrinjavanje.

Radi postizanja što većeg efekta na socijalnom uključivanju, prednost treba davati onim

projektima stambenog zbrinjavanja koji su udruženi i povezani sa mjerama iz drugih

oblasti kao što je zapošljavanje, obrazovanje, desegregacija, zdravstvena zaštita,

infrastrukturno uređivanje naselja, itd.

Prednost treba dati projektima koji su predviđeni za djelove naselja za koje postoje

usvojeni regulacioni planovi (ili drugi odgovarajući prostorno-planski dokumenti) kao

neka vrsta garancije da će sve potrebne dozvole, projektna dokumentacija, imovinsko-

pravni odnosi i drugi detalji biti u potpunosti zakoniti, te dobro uklopljeni i usklađeni sa

razvojem šireg područja u datom naselju.

Potrebno je osmisliti mehanizme hitnog rješavanja pitanja romskih naselja koja su

neuslovna za život, u kojima nema rješenih infrastrukturnih problema, kao i pitanja

beskućnika i rješavanja stambenih potreba porodica sa malom djecom i porodica sa više

članova.

Preporučuje se da se programi (samo)zapošljavanja prilagode specifičnim romskim

potrebama, kulturi, neformalnim znanjima i vještinama, interesovanjima, specifičnim

potrebama poslodavaca i drugim specifičnostima prisutnim u određenim sredinama.

Zapošljavanje

32

Pored zapošljavanja ovakvi programi treba da doprinesu i uključivanju roma u društvene

tokove i integraciju u društvo u kojem rade. Ovako posebno dizajnirani programi

zapošljavanja se mogu izvesti samo na lokalnom nivou i zahtjevaju uljučivanje

opštinskih/kantonalnih biroa za zapošljavanje uz tjesnu saradnju sa drugim institucijama i

romskim organizacijama. Stoga se preporučuje da grantove za zapošljavanje provode

kantonalni, odnosno opštinski biroi za zapošljavanje nakon što sa predstavnicima Roma i

odgovarajućih opštinskih institucija pripreme kvalitetne programe.

Radi integralnog pristupa poželjno je ovakve programe zapošljavanja realizovati tamo

gdje se istovremeno realizuju i projekti stambenog zbrinjavanja kako bi se postigao

maksimalni efekat socijalne inkluzije koja i jeste krajnji cilj svih aktivnosti.

Obezbjediti finansijska sredstva i otpočeti sa realizacijom mjera koje se odnose na

dokvalifikaciju ili prekvalifikaciju nezaposlenih Roma prema potrebama tržišta rada,

nakon prethodno obavljene analize o potrebama određenih poslodavaca.

Preporuka je da se Romi i njihove specifične potrebe uključe u mjere i programe

zapošljavanja koji se odnose na dokvalifikaciju i prekvalifikaciju nezaposlenih u skladu

sa potrebama tržišta rada kao aktivnosti kojom se sprovodi generalne politike

zapošljavanja. Kada sistem obrazovanja odraslih zaživi i kada se počne intenzivnije raditi

na prilagođavanju kvalifikacione strukture radne snage potrebama tržišta rada, onda bi

ciljne grupe trebale da uključe i teško upošljive kategorije uključujući tu i Rome i

Romkinje.

Prije nego što se raspiše javni poziv u okviru programa za zapošljavanje Roma poželjno

je na aktivan način pripremiti teren za što bolje poklapanje ponude i potražnje na tržištu

rada. To prije svega podrazumjeva analizu potreba i razgovor sa poslodavcima,

individualno savjetovanje sa nezaposlenim Romima, ako je potrebno posredovati između

potencijalnog poslodavca i radnika, i druge slične mjere. Ove aktivnosti se mogu

sprovoditi i pomoću romskih medijatora za tržište rada koji bi bili angažovani u

sredinama sa većim brojem romske populacije. Na ovakav način sprovedene pripremne

aktivnosti prije objavljivanja javnog poziva u smislu što većeg podudaranja potražnje i

ponude bi trebalo da doprinesu kvalitetnijem i prije svega održivijem zapošljavanju

Roma.

Programi zapošljavanja Roma moraju uključiti neke mjere koje predstavljaju inovativni i

smjeliji odmak od klasičnih mjera koje su se dosad primjenjivale i koje nisu imale

uspjeha. Tako na primjer treba pokušati sa posebnim mjerama kojima se podstiče

preduzetništvo u oblastima kojima su Romi tradicionalno skloni i u kojima posjeduju

određene vještine stečene na neformalan način, razviti koncept socijalnog preduzetništva,

olakšice za romske start-up-ove, uključivanje komponente socijalne inkluzije u

postupcima javnih nabavki i druge slične mjere. Ove mjere ne sprovode niti osmišljavaju

zavodi za zapošljavanje, nego predstavljaju skup mjera za koje su odgovorni razni

subjekti, ali kojima je zajedničko da se podstiče zapošljavanje Roma. Preporuka je da

MLJPI osmisli i pokrene inicijative u ovom pravcu prema nadležnim institucijama koje

treba da preduzmu odgovarajuće mjere.

Preduzeti stimulativne mjere u pravcu većeg stepena zapošljavanja Romkinja u javnom

sektoru.

33

Neophodno je vršiti suštinsku kontrolu, provjeru i nadzor nad provedenim mjerama

zapošljavanja, ne samo da bi se ispitalo poštovanje ugovornih obaveza i zakonitosti, već i

zbog analize krajnjih efekata programa kako bi se mogle izvući pouke za kreiranje mjera

u budućnosti.

Potrebno je odlučnije pokrenuti inicijative na izmjenama propisa o zdravstvenom

osiguranju kako bi se na sistemski i trajan način rješio problem neosiguranih osoba.

Precizirati obaveze ustanova javnog zdravtsva u provođenju programa zdravstvene zaštite

i ustanoviti jedinstven način izvještavanja o utrošenim sredstvima u cilju izbjegavanja

nenamjenskog trošenja.

Pokušati stimulisati programe angažovanja mobilnih timova koji bi se pobrinuli za mjere

preventivne zdravstvene zaštite za Romkinje i njihovu djecu, pogotovo u sredinama gdje

Romi žive u većem broju u lošim higijenskim i sanitarnim uslovima.

Akcenat staviti na programe preventivnih pregleda, dok programi koji podrazumjevaju

edukaciju mogu da budu sastavni dio projekata stambenog zbrinjavanja, sanacije objekata

ili izgradnje infrastrukture u smislu integrativnog pristupa.

Treba sprovoditi projekte unapređenja higijensko-epidemioloških uslova u romskim

naseljima kroz partnerstvo zdravstvenih ustanova i romskih udruženja građana.

Prva i osnovna preporuka jeste da se predvide grant sredstva i odgovarajuće aktivnosti na

primjeni RAP o obrazovnim potrebama Roma unutar državnog programa zajedno sa

ostalim oblastima iz RAP-a.

Treba u najskorije vrijeme formirati grupu eksperata koji će doći iz svih relevantnih

institucija, uključujući i predstavnike Roma, i koja će imati zadatak da sačini plan

implementacije Akcionog plana za obrazovanje sa definisanim prioritetima, nosiocima

aktivnosti, neophodnim sredstvima i dinamikom realizacije određenih aktivnosti.

Mora se formirati i tim koji će vršiti nadzor nad realizacijom RAP-a o obrazovnim

potrebama Roma, i koji će davati sugestije o njegovoj efikasnijoj realizaciji i eventualno

reviziji kako bi se uskladio sa realnošću na terenu.

Romskim učenicima se mora pomoći da prevaziđu probleme u školi kroz individualan

pristup i komunikaciju sa nihovim roditeljima.

Prevremeno napuštanje osnovne škole zahtjeva ozbiljne mjere i pristup. S obzirom da je

ovaj problem višedimenzionalan, da je potrebno raditi sa roditeljima, da je usko vezan sa

siromaštvom i nepostojanjem uslova za školovanje djece, preporuka je da lokalne

Obrazovanje

Zdravstvena zaštita

34

zajednice u kojima je ovaj problem izražen donesu planove sa konkretnim mjerama kako

bi na ozbiljan način započela borba protiv ovog problema. U rješavanje ovog problema

neophodno je uključiti romske medijatore za obrazovanje.

Potrebno je fokus staviti na uključivanje romske djece u sistem predškolskog

obrazovanja. Iskustvo govori da su prepreke na ovom putu brojne, od otpora koji

pokazuju roditelji neromske djece do nezainteresovanosti vlasnika vrtića koji su

uglavnom fokusirani na profit. Zbog toga mjere u ovom pravcu moraju da budu

stimulativne i da obezbjede uslove za uključenje romske djece u proces predškolskog

obrazovanja. Te mjere mogu da uključe dodatno finansiranje od strane opština,

finansiranje dodatnog osoblja u vrtićima, pomoć pri proširenju kapaciteta, finansiranje

ekskurzija i slične mjere.

Neophodno je pružati pomoć romskim đacima u savladavanju gradiva kroz posebne

programe koji bi se odvijale kao vanškolska aktivnost. U sprovođenju ovakvih mjera

lokalne zajednice trebaju pokazati više preduzimljivosti i kreativnosti, jer pored zalaganja

nastavnika u školi, ovakvi programi se mogu pokazati kao ključni u stimulisanju romske

djece da uspješno završe osnovnu školu i nastave sa daljim školovanjem.

Treba obezbjediti stipendije svim romskim učenicima koji pohađaju srednjoškolsko

obrazovanje.

Veoma je važno uspostaviti snažan mehanizam monitoringa aktivnosti na implementaciji

mjera iz akcionih planova jer jedino tako se može donijeti vjerodostojna procjena uticaja

koje su dosadašnje mjere imale na rješavanje problema i izvući zaključci koji se mogu

pretočiti u konkretne, realne, sprovodive i efektne mjere prilikom izrade planskih

dokumenata za budući period.

Potrebno je vršiti monitoring i evaluaciju djelotvornosti RAP-a u okviru šireg konteksta

socijalne inkluzije. Ovo se može učiniti kroz definisnje mjerljivih ciljeva ili kroz

prikupljanje mjerodavnih kvalitativnih i kvantitativnih podataka o socijalnim i

ekonomskih efektima preduzetih mjera.

Potrebno je i dalje jačati kapacitete centara za socijalni rad kako bi što efikasnije

sprovodili aktivnosti prikupljanja informacija o specifičnim potrebama Roma što je

preduslov za bolje planiranje i ciljanje konkretnih aktivnosti na rješavanju i

zadovoljavanju tih potreba.

Potrebno je osigurati da se do kraja riješi problem nedostatka identifikacionih

dokumenata, jer osobe koje su neprijavljene i ne posjeduju odgovarajuće dokumente ne

mogu rješiti niti jedan drugi problem. Posjedovanje ličnih dokumenata je preduslov i

početna osnova za rješavanje bilo kojih drugih problema i ostvarivanje elementarnih

prava.

Intezivirati aktivnosti na izradi Lokalnih akcionih planova.

Ostale preporuke

35

Pokrenuti inicijativu i organizovati posjete onim lokalnim zajednicama koje su uspješno

sprovele aktivnosti iz RAP-a u pokušaju da se primjeri i metode dobre prakse što više

primjenjuju širom BiH.

Potrebno je uspostaviti institucionalne mehanizme horizontalne i vertikalne koordinacije

radi uključivanja predstavnika Roma prilikom izrade generalnih javnih politika i planskih

dokumenata kako bi se bolje definisale specifične mjere koje bi bile sastavni dio tih

dokumenata.

Iako se bilježi trend smanjenja grant sredstava, potrebno je ipak iznaći mogućnosti da se

ta sredstva povećaju ili barem vrate na pređašnji nivo od 3 miliona KM. Povećanje

sredstava u kombinaciji sa boljim mapiranjem potreba Roma, izradom LAP-ova,

kvalitetnijim projektima pripremljenim na lokalnom nivou i povećanoj samostalnosti

institucija na lokalnom nivou mogu donijeti i bolje rezultate.

Stimulisati bolju koordinaciju, saradnju i partnerstva između romskih udruženja i

državnih institucija na svim nivoima u cilju stvaranja kvalitetnih projekata koji mogu biti

finansirani od strane brojnih donatora.

3.3. Prioriteti po sektorima , kriterijumi za određivanje prioriteta i raspored sredstava po

sektorima

3.3.1. Prioriteti po sektorima

Složenost problema s kojima se suočavaju Romi i spor napredak u njihovom rješavanju su doveli

do toga da se u ovom dokumentu pruži niz sugestija i prijedloga o mogućim poboljšanjima na

aktivnostima koje su dosad sprovedene, ali i da se pokrenu neke aktivnosti sa kojima se predugo

čekalo. Međutim, ograničena finansijska sredstva i institucionalni kapaciteti, kao i nedostatak

mnogih drugih resursa (nekad čak i nedostatak političke volje) ne garantuju da će svaka od datih

preporuka moći da se adekvatno primjeni. Zato je neophodno odrediti prioritetne aktivnosti

kojima bi se trebalo odmah pozabaviti.

U pitanju su aktivnosti koji su istovremeno hitni i važni, jer njihova realizacija će da pomogne

najugroženijima, a istovremeno predstavljaju suštinski i bitan preduslov za rješavanje nekih

drugih problema. Pri tome je važno da se ove prioritetne aktivnosti postave tako da mogu da daju

maksimalne rezultate za najkraće moguće vrijeme i uz najmanje moguće utrošenih sredstava.

Dakle, prioritet se daje onome što je urgentno i bitno, ali i što je relativno lako ostvarivo.

Prioriteti za pitanja stambenog zbrinjavanja

Napraviti listu projekata stambenog zbrinjavanja koji iz bilo kog razloga nisu dovršeni, u

koje se stanari nisu još uvijek uselili ili koji zbog lošeg kvaliteta nisu poboljšali uslove za

život. To mogu biti u pitanju projekti gdje nisu rješeni priključci stambenih jedinica na

infrastrukturnu mrežu, loš kvalitet radova i materijala, gdje nisu izgrađeni adekvatni

prilazi i osnovna prateća infrastruktura, ili bilo koji drugi projekti kojima se ne rješava ili

36

se samo polovično rješava stambeno pitanje. Predvidjeti materijalnu i finansijsku pomoć

opštinama u cilju kompletiranja ovih projekata (počev od najednostavnijih ka složenijim

problemima) da bi se konačno stvorili uslovi za normalan život onih porodica koji su

korisnici ovih projekata.

Analizirati i sačiniti listu romskih naselja u kojima vladaju najlošiji higijensko-sanitarni

uslovi, i u partnerstvu sa opštinskim upravama i drugim nadležnim lokalnim institucijama

napraviti projekte sanacije/rekonstrukcije postojećih ili izgradnje novih stambenih

jedinica, projekte izgradnje nužne infrastrukture, i bilo koje druge projekte kojima bi se

na najefikasniji način rješili stambena pitanja i problemi u takvim naseljima. Sa takvim

projektima, zajedno sa lokalnim upravama trebalabi se tražiti dodatna sredstva od

multilateralnih i bilateralnih donatora koji bi mogli udružiti sredstva sa državom i

opštinama za kvalitetno rješavanje ovakvih problema.

Kreirati mehanizam hitnog rješavanja stambenih pitanja beskućnika, samohranih majki i

porodica sa malom djecom koji žive u lošim uslovima, bilo kroz dodjelu postojećih

socijalnih stanova, plaćanjem kirije, obezbjeđenjem prenoćišta ili na bilo koji drugi

pogodan način kojim se hitno rješavaju ovakvi problemi, a posebno kada se približava

zimski period.

Obezbjediti stručnu i finansijsku pomoć opštinama prilikom donošenja regulacionih

planova ili preduzimanja drugih mjera usmjerenih ka legalizaciji romskih naselja.

Prioriteti u zapošljavanju

Kreirati novi koncept programa (samo)zapošljavanja gdje će kantonalni, odnosno

opštinski biroi za zapošljavanje sprovoditi proceduru konkursa i odabira i kojima bi bila

povjerena sredstva za realizaciju ovih programa. Programi zapošljavanja bi bili

realizovani nakon detaljne analize potražnje i ponude na tržištu rada u lokalnim

zajednicama kako bi se identifikovale stvarne potrebe i spremnost poslodavaca, kao i

ponuda na evidenciji nezaposlenih. Takođe bi se analiziralo stvarno stanje i trendovi

romskog preduzetništva na određenom području kako bi programi samozapošljavanja

imali što više uspjeha, dok bi finansijske podsticaje za samozapošljavanje trebalo da prate

i druge podsticajne mjere za koje su nadležne opštinske službe.

Finansirati i podržati nekoliko najkvalitetnijih pilot projekata prekvalifikacije i/ili

dokvalifikacije nezaposlenih lica koji uključuju i lica romske nacionalnosti i pratiti

rezultate ovakvih projekata po pitanju održivosti zapošljavanja Roma kroz ovakav

proces.

Pojačati kontrolu ispunjenja obaveza iz programa zapošljavanja i spriječiti brojne

zloupotrebe.

Prioriteti iz oblasti zdravstvene zaštite

37

Pokrenuti inicijativu za izmjenu propisa o zdravstvenom osiguranju, napraviti analizu i

pripremiti prijedlog izmjena svih relevantnih propisa koje će za rezultat imati pokrivenost

zdravstvenim osiguranjem cjelokupne romske populacije.

Definisati obaveze ustanova javnog zdravstva tako da se najveći dio sredstava za

programe zdravstvene zaštite utorši na aktivnosti preventivnih pregleda specifičnih

oboljenja kako je predviđeno RAP-om.

Ohrabrivati, inicirati i pomagati uspostavljanje partnerstava između romskih organizacija

i zdravstvenih ustanova u cilju pripremanja i sprovođenja aktivnosti/projekata

unapređenja higijensko-epidemioloških uslova u romskim naseljima.

Prioriteti u oblasti obrazovanja

Inicirati, pripremiti i predložiti odluku o izdvajanju grant sredstava za programe

obrazovnih potreba Roma. Ova sredstva bi trebala da se dodaju na već postojeća, a ne da

se postojeća raspoređuju za obrazovanje i time smanjuju iznosi za druge sektore.

Formiranje tima eksperata koji će hitno pripremiti operativni plan za sprovođenje mjera

iz RAP-a o obrazovnim potreba Roma.

Ohrabrivati opštine i pružiti im stručnu pomoć u pripremi i donošenju planova kojima će

se tretirati problem ranog napuštanja osnovnog obrazovanja od strane romske djece.

Ostali prioriteti

Pojačati i poboljšati aktivnosti monitoringa provedbe RAP-a, te metodologiju

monitoringa prilagoditi ispitivanju uticaja i efekata mjera u širem kontekstu socijalne

inkluzije Roma.

Sprovesti aktivnosti kojima će se do kraja riješiti problem neposjedovanja

identifikacionih dokumenata.

Pomoći lokalnim upravama na inteziviranju aktivnosti izrade lokalnih akcionih planova.

3.3.2. Kriterijumi za određivanje prioriteta

Prilikom pripreme planskih akata za rješavanje problema Roma u budućnosti neophodno je jasno

podcrtati one mjere koje donosilac politike smatra prioritetnim. Ovo je neophodno zbog

ograničenosti resursa i potrebe da se postojeći resursi i mogućnosti fokusiraju na sprovođenje

onoga što se smatra najvažnijim.

Novi regionalni projekat koji se nadovezuje na Dekadu (Roma Integration 2020) na neki način

već postavlja okvir i određuje pravac u kome će se u budućnosti kretati definisanje javnih

politika, a sve u cilju smanjenja socio-ekonomskog jaza između romskog i neromskog

38

stanovništva. Međutim, kad su u pitanju konkretne i specifične mjere koje će biti dio budućih

javnih politika, neophodno je definisati barem okvirne kriterijume uz pomoć kojih će se

određivati one mjere, aktivnosti, programi i projekti koji će se smatrati prioritetnim.

U ovom slučaju hitnost problema nije toliko bitan faktor koliko je relevantnost i uticaj određenih

aktivnosti na postizanje krajnjeg cilja, te priroda određenih mjera kao neophodnog i

nezaobilaznog uslova za efikasno i djelotvorno postizanje nekih drugih aktivnosti koje vode ka

krajnjem cilju. Isto tako, veoma je važno da se sprovođenjem mjera postiže što veći efekat za što

veći broj ljudi uz ulaganje što manje sredstava.

Prema tome, kriterijumi za određivanje prioriteta bi mogli biti:

Projekti/mjere koji imaju izražen integralan pristup rješavanju problema i uključuju

partnerstvo većeg broja aktera;

Projekti koji svojim kvalitetom i sadržajem imaju kapacitet da privuku finansijska

sredstva iz različitih izvora;

Mjere i aktivnosti kojima se podstiče i omogućava jednakost u korištenju i pristupu

javnim uslugama, socijalnoj zaštiti i državnim službama, i kojima se smanjuje ili

eliminiše društvena segregacija Roma;

Projekti i mjere usmjerene na olakšanje životnih uslova i integraciju romskih žena i

djece;

Projekti i programi kojima se rješavaju pitanja (prvenstveno stambena) onih Roma koji su

socijalno najugroženiji i koji su duboko ogrezli u siromaštvu. Ovdje se akcenat stavlja na

stanje potrebe pojedinaca, a ne na status imovinsko-pravnih pitanja ili druge slične uslove

koji bi ustvari trebali da budu briga lokalnih uprava i drugih implementatora;

Prednost treba da imaju one lokalne zajednice koje djeluju na proaktivan način i koje

znaju šta i kako hoće da rade (usvojeni regulacioni planovi, lokalni akcioni planovi,

strategije zadržavanja djece u školi, efikasna socijalna zaštita, i slično)

Brojnost romske populacije i romskih naselja u određenoj sredini;

Programi koji su dobro povezani sa postojećim generalnim politikama;

Postojanje sredstava u opštinskim budžetima namjenjenih za rješavanje problema Roma;

Izbor lokacija kojima se podstiče desegregacija/integracija.

3.3.3. Alokacija sredstava po sektorima

U okviru budžeta MLJPI svake godine se izdvaja oko 3 miliona KM grant sredstava u svrhu

implementacije RAP-a (stambeno zbrinjavanje, zapošljavanje i zdravstvena zaštita). Raspored

sredstava se najčešće vršio tako što je oko dvije trećine išlo za projekte stambenog zbrinjavanja,

oko 23% za programe zapošljavanja, nešto manje od 10% za zdravstvenu zaštitu, dok se manji

iznosi izdvajaju za druge potrebe. Ovaj iznos se poslednjih godina počeo postepeno smanjivati,

39

da bi sredstva za 2016.godinu iznosila tek 2.185.ooo KM, i to 1 milion za stambeno zbrinjavanje,

755.000 za zapošljavanje i 430.000 za zdravstvenu zaštitu.

Gledano u relativnim odnosima, ove godine je povećan procenat izdvajanja za zapošljavanje

(35%) i zdravstvenu zaštitu (20%), ali ovo nije toliko zahvaljujući povećanju apsolutnih iznosa

za ove namjene, nego prije svega zbog umanjenja ukupnog apsolutnog iznosa na račun djela koji

se izdvaja za stambeno zbrinjavanje.

Na radionicama širom zemlje, od strane operativaca koji rade na terenu i to onih koji dolaze iz

sektora obrazovanja, ali tako i onih koji ne pripadaju tom sektoru, više puta je ponovljeno da se

moraju izdvojiti grantovi za obrazovne potrebe Roma. Način realizacije tih sredstava bi bio

identičan načinu na koji se realizuju grantovi za oblasti stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja i

zdravstvene zaštite – dakle u saradnji sa entitetskim, kantonalnim i opštinskim institucijama koje

su nadležne za ovu oblast. Argument da institucije na nivou BiH nisu nadležne za oblast

obrazovanja u ovom slučaju nije osnovan, jer isto tako nisu nadležne ni za ostale sektore, pa se

ipak izdvajaju sredstva za implementaciju RAP-a i realizuju se u saradnji sa nadležnim

institucijama na različitim nivoima vlasti.

Visinu iznosa koja bi se izdvajala za implementaciju RAP-a o obrazovnim potrebama Roma bi

trebala da utvrdi, u ovom dokumentu već pomenuta, grupa eksperata koja bi radila na pripremi

operativnog plana za primjenu akcionog plana o obrazovanju u skladu sa predviđenim planom

rada i prioritetima za datu godinu. Podrazumjeva se da grant za obrazovanje treba da se doda na

već predviđena sredstva, a ne da se ta sredstva, koja se i ovako smanjuju iz godine u godinu,

dodatno raspoređuju na obrazovanje i na taj način umanjuje iznos za druge oblasti.

Trend pada grant sredstava treba zaustaviti, te za 2017. godinu vratiti iznos na 3 miliona KM,

dok za 2018. godinu predvidjeti povećanje u procentu jednakom povećanju javnih prihoda u

prethodnoj budžetskoj godini, a najmanje za 4%.

Preporuka je da se poveća iznos za zapošljavanje Roma. Povećanjem sredstava za zapošljavanje

bi se finansirale veće subvencije za samozapošljavanje i programi dokvalifikacije koji uključuju

nezaposlene Rome. Ovaj iznos bi se trebao povećati za najmanje 150.000 KM godišnje. U

slučaju da ukupna grant sredstva ostanu nepromjenjena, ovaj iznos bi se trebao povećati na račun

stambenog zbrinjavanja (većim djelom) i zdravstvene zaštite (manjim djelom), dok bi eventualno

povećanje ukupnih grant sredstava trebalo da se rasporedi na zapošljavanje u predloženom

iznosu.