analiza beskuĆniŠtvacespos.hr/wp-content/uploads/sites/484/2016/07/analiza-beskucnistva... ·...

ANALIZA BESKUĆNIŠTVA - CESPOS 2015.

Stranica 1

ANALIZA BESKUĆNIŠTVA

2015.

ANALIZA BESKUĆNIŠTVA U OSIJEKU, OSJEČKO-BARANJSKOJ ŽUPANIJI I IZVAN NJE, O STANJU, UZROCIMA I PROBLEMIMA BESKUĆNIKA, TE

PREPORUKE CENTRA ZA EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA OSIJEK- CESPOS


Stranica 2

„ZAGOVARANJE PRAVA BESKUĆNIKA I RAZVIJANJE EMPATIJE U DRUŠTVU“

IZDAVAČ:

CENTAR ZA EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA OSIJEK – CESPOS

OSIJEK, 2015.

MOB.: 091 797 17 61 ILI 098 904 36 30

[email protected]

Za svako kopiranje ove Analize ili dijelova ove analize, postavljanje na web stranice/portale ili društvene mreže,

molim kontaktirati nas na gore navedenu mail adresu ili broj telefona.


Stranica 3

SADRŽAJ

Predgovor (str.4.)

- O Centru za ekonomska i socijalna prava Osijek – CESPOS (str.5.)

- O projektu „Zagovaranje prava beskućnika i razvijanje empatije u društvu“

(str.6.)

- FEANTSA – Ethos – tipologija beskućništva i stambene isključenosti (str.9.).

- Zakonodavna regulativa beskućništva u Hrvatskoj (str.11.)

- Psihofizičko/Psihosocijalno stanje beskućništva (str.15.)

- Uzroci beskućništva (str.17.)

- Prihvatilišta/ustanove za prihvat i smještaj beskućnika (str.18.)

- Pučka pravobraniteljica RH (str.21.)

- „Pitanja na koja beskućnici Osijeka traže odgovore“ / Problemi beskućnika na

području Osijeka i Osječko-baranjske županije (str24.).

- Analiza ankete o beskućništvu za građane i zainteresiranu javnost (str.26.)

- Analiza anketa o beskućništvu za institucije na području Grada Osijeka i

Osječko-baranjske županije (str.34.)

- Uloga i utjeca javnih i državnih institucija na području grada Osijeka i Osječko-

baranjske županije u rješavanju problema beskućništva (str.36.)

- Uloga i utjecaj organizacija civilnog društva u Osijeku i Osječko-baranjskoj

županiji u rješavanju problema beskućništva (str.37)

- Preporuke Centra za ekonomska i socijalna prava Osijek – CESPOS (str.38.)

Završne riječi (str.39.)


Stranica 4

PREDGOVOR

Znanstvena istraživanja o beskućništvu u Hrvatskoj su iznimno rijetka, pa se javlja problem skromne spoznaje

o njima. U Hrvatskoj, Osijeku ne postoji istraživanje o problemima i statusu beskućnika, na temelju kojih bi se

kreirale politike i programi o njihovoj skrbi te poboljšalo uvjete života te marginalizirane skupine. Mnogi navode

da beskućništvo još nije izgrađeno kao društveni problem zbog kojeg treba angažirati veće materijalne i

stručne resurse, no mnogi su svjesni da beskućništvo nije ono isto što je bilo -90-ih godina, 2000. i sada, 2015.

godine. Danas su beskućnici radno sposobne osobe, starije osobe koje čekaju ostvarivanje uvjeta za mirovinu,

psihički bolesne osobe, starije osobe kojima sustav ne omogućuje pravo na smještaj u dom il udomiteljsku

obitelj.

Upravo iz tih razloga, Centar za ekonomska i socijalan prava Osijek – CESPOS želi biti dio priče koja će

potaknuti ne samo donositelje lokalnih politika već i same građane, koje biraju donositelje, pa da se možda i

sjete da mnogi beskućnici, njihovi sugrađani, nemaju mogućnost ostvariti svoje pravo tog istog izbora.

Centar za ekonomska i socijalna prava Osijek – CESPOS želi koristeći svoje ljudske resurse i kapacitete,

iskustvo i pomoć donatora da ojača suradnju i izgradnju jasnih smjernica sprječavanje pojave beskućništva ili

ublažavanje posljedica, što svakako dogovara viziji i misiji CESPOS-a.

U nastavku donosimo sažetu Analizu stanja beskućništva u Osijeku, Osječko-baranjskoj županiji i zvanje nje,

kako bi na što jednostavniji način ukazali na problem beskućništva, ujedno pokazali transparentnost aktivnosti

CEPSOS-a.

Svrha analize je da potakne na daljnje istraživanje, prepoznavanje važnosti svih relevantnih dionika da se

uključe u proces .


Stranica 5

O CENTRU ZA EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA OSIJEK – CESPOS

Centar za ekonomska i socijalna prava Osijek – CESPOS osnovan je rujnu 2012. u cilju promicanja, razvitka i

unaprjeđenja ekonomskih i socijalnih prava čovjeka, poput prava na socijalnu sigurnost, poštenu naknadu za

rad, odgovarajući standard života i zdravlja te dostupnost obrazovanja.

Centar za ekonomska i socijalna prava Osijek – CESPOS prati stanja ekonomskih i socijalnih prava, informira

javnost o stanjima i kršenjima ekonomskih i socijalnih prava, jača suradnju sa srodnim organizacijama koja

djeluju na području Republike Hrvatske, ali tako i izvan njezinih granica, a djeluju na ostvarivanju sličnih ciljeva.

Centar za ekonomska i socijalna prava Osijek –CESPOS također nastoji postati poveznica između ideje,

pojedinca te osmišljavanja te ideje u interesu samozapošljavanja pojedinca. U vremenu brzog tehnološkog

razvoja, utjecaja ekonomije na život i kvalitetu života radnika, CESPOS se želi postaviti kao organizator,

katalizator u stvaranju zapošljavanja, ostvarivanja prava iz rada, te očuvanju dostojanstva čovjeka.

Naša vizija je izgradnja ekonomsko-socijalnog sigurnog društva. Naša vizija oslanja se na preambulu

Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima usvojenog i otvorenog za potpis, ratifikaciju

i pristupanje Rezolucijom Generalne skupštine 2200A (XXI);

“Ideal slobodnog ljudskog bića, oslobođenog straha i bijede, može se

postići samo ako se stvore uvjeti koji omogućavaju svakome da uživa

svoja ekonomska, socijalna i kulturna prava, i svoja građanska i politička

prava.”

Centar za ekonomska i socijalna prava Osijek – CESPOS udruga je čije je djelovanje usmjereno na

proučavanje, promicanje i oživotvorenje ekonomskih i socijalnih ljudskih prava kao temeljnih ljudskih prava

kojima se štiti dostojanstvo čovjeka. Naš cilj je razvijanje društva ekonomske i socijalne pravednosti, društva

čija će socijalna politika jamčiti socijalnu sigurnost svakom pojedincu.

Naš zadatak je boriti se protiv socijalne isključenosti, upozoravati javnost i nadležne institucije na kršenja

ekonomskih i socijalnih ljudskih prava te predlagati rješenja kojima bi se osiguralo njihovo poštivanje


Stranica 6

O PROJEKTU „ZAGOVARANJE PRAVA BESKUĆNIKA I RAZVIJANJE EMPATIJE U DRUŠTVU“

Projekt „Zagovaranje prava beskućnika i razvijanje empatije u društvu“projekt je koji je Centar za ekonomska i

socijalna prava Osijek(u daljnjem tekstu CESPOS) u potpunosti realizirao u 2015.godini.

Projekt je sufinanciran od strane Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije i iz vlastitih sredstava.

Opći cilj projekta je podizanje svijesti građana i društva u cjelini kroz ukazivanje na prisutnost socijalnih i

ekonomskih problema građana ponajviše socijalno isključenih osoba.

Specifični ciljevi su informiranje i osvještavanje građana Osijeka i drugih zainteresiranih stranaka o problemu

beskućnika u gradu Osijeku kroz bolji i pravedniji status u društvu kao ravnopravnih participijenata nastojeći

razbiti društvene predrasude da je beskućništvo osobni izbor i stil života.

Projekt je nastao kao reakcija na općenito nepovoljan položaj beskućnika koji je uvjetovan kako psihosocijalnim

faktorima, tako i gospodarskom situacijom u državi. Temeljem razgovora sa mjerodavnima koji se navedenom

problematikom bave, dakle predstavnicima Caritasa Đakovačko-Osječke Nadbiskupije, predstavnicima Grada

Osijeka, Centra za socijalnu skrb i ostalih relevantnih dionika te u razgovoru sa samim beskućnicima,

istraživanjem pitanja beskućnika na području cijele Hrvatske temeljem javno dostupnih podataka došli smo do

saznanja da je pitanje beskućništva nedovoljno riješeno. Došli smo do podataka da postoji znatan broj ljudi koji

su na rubu egzistencije u smislu definicije beskućnika, a koji se nalaze unutar ili izvan socijalnog sustava te im

je pomoć neophodna. Osobito je to slučaj sa mladim ljudima koji kada napuštaju Domove za napuštenu djecu

bez odgovarajuće roditeljske skrbi obično prolaze kroz prihvatilište. Daljnjim istraživanjem došli smo do

saznanja o neujednačenoj praksi postupanja sa beskućnicima, nedostatan smještajni kapacitet na području

grada Osijeka i Osječko-baranjske županije, neinformiranost građana o problemima beskućnika, slaba

informiranost samih beskućnika o pravima koja im po zakonu pripadaju, nedovoljno jasna zakonska regulativa

glede statusnih prava beskućnika, nedovoljna stambena politika zbrinjavanja beskućnika te brojni drugi

problemi o kojima ćemo još govoriti.

Ponukani da pokušamo osvijestiti problematiku beskućništva na području grada Osijeka i okolice proveli smo

nekoliko aktivnosti u sklopu projekta s ciljem suzbijanja predrasuda i senzibiliziranju javnosti prema toj

ugroženoj skupini, ali isto tako poučiti i same beskućnike o pravima koja im po zakonu pripadaju. Težište

projekta se temeljilo na ispitivanju građana i relevantnih institucija putem anketa temeljem kojih smo došli do

određenih spoznaja i saznanja o percepciji javnosti o problemu beskućnika u Gradu Osijeku i Osječko-

baranjskoj županiji. O tome će biti govora u daljnjem tekstu analize beskućništva.

Navedeni podatci su nam omogućili da načinimo info letak koji će služiti kao trajni izvor podataka kako ciljanoj

skupini, tako i građanima koji žele pomoći. Istraživanje koje smo kontinuirano provodili tijekom godine odvijalo

se kombiniranom sociološkom metodom (kvalitativno-kvantitativna metoda) peer to peer i elektronskim putem

uz pomoć volontera, suradnika na projektu i članova CESPOS-a.

Prema neslužbenim procjenama na području grada Osijeka ima oko pedesetak beskućnika s tendencijom

porasta iako konkretno istraživanje niti registar beskućnika nije do sada još načinjen. Prema podatcima broj

stalnih korisnika u Prihvatilištu Doma Sv. Vinka pri Caritasu u Osijeku je negdje oko 30-tak s tendencijom

porasta.


Stranica 7

Za potrebe pristupa navedenoj problematici analizirali smo odredbe Akcijskog plana provedbe Županijske

razvojne strategije za 2011.-2013. godinu, odredbe Strategije borbe proziv siromaštva i socijalne isključenosti

Vlade RH(2014.-2020.) i Programa javnih potreba u socijalnoj skrbi i zdravstvu grada Osijeka za 2014.godinu.

Na kraju možemo reći da je promicanje prava beskućnika i razvijanje empatije u društvu u gradu Osijeku i

Osječko-baranjskoj županiji i općenito od iznimne važnosti za samu lokalnu zajednicu jer ukoliko uspijemo

pomoći samo jednoj osobi učinili smo veliku stvar .

VIŠE O PROJEKTU…

U srpnju 2015. godine poslali smo obavijest u kojoj smo građanima i javnosti prezentirali dotadašnji rad

CESPOS-a na području beskućništva. Obavijest je poslana na dvadesetak adresa elektroničkih medija/portala i

društvenih mreža medija u Osijeku, Osječko-baranjskoj županiji. Vijest su objavili lokalni osječki portali kao i

tiskane novine Glas Slavonije. Vijest je prenio i medijski newsletter www.programjako.hr, inače oglasnik

organizacija civilnog društva financiran sredstvima Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Na portalu

lokalnog medija nekoliko je građana ostavilo utisak o projektu. Na jednoj društvenoj mreži, prilikom distribucije

projekta komentar je dao i Mirko Žipovski, beskućnik, s kojim će CESPOS kasnije ostvariti suradnju na

projektu.

CESPOS je u prvom mjesecu nakon objave primio tri upita građana vezano uz projekt. Dva su bila od

potencijalnih beskućnika – zaposlenik koji je izgubio prebivalište/boravište i mladića koji je morao napustiti Dom

za djecu i mladež, a nije pronašao prijavljeno boravište. Treći poziv uputio je građanin, potaknut osobnim

iskustvom susreta s beskućništvom, zatražio da ispuni online anketu i ostavi svoj komentar.

U srpnju smo uputili poziv na volontiranje kroz portal Volonterskog centra Osijek i njihove baze volontera. Na

poziv se prijavilo pet volonterki. Nakon preliminarnih razgovora, CESPOS je početkom rujna odabrao tri

volonterke, dvije apsolventice Filozofskog fakulteta u Osijeku, smjer Psihologija i profesoricu književnosti na

srednjoj školi u Osijeku. Od rujna do prosinca održavaju se redovni sastanci s volonterkama kao i njihovo

sudjelovanje u radu CESPOS-a. Profesorica je organizator školske predstave, sudjeluje u prezentiranju

problema beskućništva srednjoškolskoj skupini, a inspiraciju je dobila kroz upoznavanje s problemom

beskućništva od strane voditeljice projekta i suradnika. Ostale volonterke provodile su istraživanje i anketiranje

kolega i prof. na FFOS i u svojoj lokalnoj zajednici.

Kroz web stranicu udruge građane i zainteresiranu javnost upućivali smo na proces provedbe projekta,

probleme beskućništva, relevantne institucije, preporuke CESPOS-a te omogućavali da direktno utječu na

proces, kroz anketiranje. Također smo s udrugama u Osijeku i okolici razgovarali o problemu beskućništva,

uzrocima, potencijalnim korisnicama te preporukama CESPOS-a (protokol, strategija, registar).

Od kolovoza do prosinca 2015. proveli smo anketiranje građana i zainteresiranih osoba putem online i pisanih

anketa kao i anketiranje relevantnih institucija/organizacija. Do prosinca ispunjeno je ukupno 141 online anketa

i 301 pisana anketa. Kroz anketna pitanja direktno smo utjecali na zagovaranje i osvještavanje građana i

zainteresiranih osoba o problemu beskućništva, o manjku kapaciteta lokalnih prihvatilišta, o manjkavosti i

diskriminaciji zakona te nedostatku pravila postupanja, o manjku medijskog prostora za razgovor o problemu

beskućništva.

Drugi dio ankete bazirao se na osobnim stavovima i rješenjima, poput udomljavanja, osobna zainteresiranost

za temu, mogućnostima rada na istom radnom mjestu na kojem radi beskućnik, slažu li se da je potrebno

donijeti strategiju, izraditi protokol, sačiniti Registar.

http://www.programjako.hr/


Stranica 8

USPJEŠNA PRIČA

Uspjeh projekta sastoji se od velikog odaziva institucija i organizacija na anketiranje i suradnju. Također se po

prvi puta provodi bilo kakav oblik istraživanja ove tematike na području Osijeka, Osječko-baranjske županije. U

posljednje vrijeme poznato je da su odazivi na ankete slabi a s činjenicom da je CESPOS nedavno osnovna

udruga, rezultat se čini tim veći.

Uz institucionalni/organizacijski utjecaj projekt je imao utjecaj i na zajednicu. Kroz obavijesti za medije i

ankete, letke, ali i osobni pristup, mnogo građana pokazalo je pozitivan pristup. U vrijeme gospodarske krize,

građani su okupirani vlastitom egzistencijom, pa je ukazivanje na osobe koje zaslužuju posebnu pažnju i

ukazivanje pažnje te građanska svjesnost veliki uspjeh ne samo za CEPSOS već i za zajednicu. O problemu

beskućnika se počelo pričati iznad kuloara pojedinih organizacija i ustanova. Organiziranje predstave za

također prepoznajemo kao utjecaj. Ne samo da će se u predstavu uključiti srednjoškolci koji su inače inertna

skupna po pitanju osviještenosti za probleme marginaliziranih skupina, a poslije natjecanja, predstava će se

organizirati i za druge učenike škole. CESPOS planira pružiti podršku u organiziranju predstave pred

građanima i zainteresiranom javnošću, kako bi se tim više osvještavala zajednica o problemu beskućništva.

Tijekom provedbe projekta kontaktirali smo Ured Pučke pravobraniteljice RH u podršci i zajedničkom

zagovaranju uređenijeg stanja beskućništva u Hrvatskoj. Preporuke Pučke pravobraniteljice objavljene su na

stranici CESPOS-a te obrađene zajedno s odgovorimo na anketu u Analizi beskućništva, koju je izradio

CESPOS. Preko 400 građana dalo nam je povjerenje prilikom istraživanja, dok su mnogi ostavili svoje

komentare.


Stranica 9

ETHOS - EUROPSKA TIPOLOGIJA BESKUĆNIŠTVA I STAMBENE ISKLJUČENOSTI

Beskućništvo je jedan od glavnih društvenih problema kojima se bavi strategija Socijalna zaštite i uključivanja

EU-a. Prevencija beskućništva ili rješavanje stambenog pitanja beskućnika zahtijeva razumijevanje puta i

procesa koji dovode do beskućništva, a time i široku percepciju značenja beskućništva.

FEANTSA (Europski savez organizacija koje rade s osobama koje su beskućnici) razvio je tipologiju

beskućništva i stambene isključenosti nazvanu ETHOS.

ETHOS TIPOLOGIJA

ETHOS tipologija počinje skonceptualnim okvirom u kojem se definiraju tri područja koja čine dom,pri čemu

odsutnost jednog od njih služi za označavanje beskućništva. Imati dom podrazumijeva: imati odgovarajuće

obitavalište (ili prostor)koji je u isključivom posjedu osobe i njegove / njezine obitelji (fizička domena); biti u

mogućnosti održavati privatnost i odnose (društvena domena), i imati zakonsko pravo na korištenje (pravna

domena). To dovodi do 4 osnovna oblika ili koncepta bez krova nad glavom, bez stana, kuće, nesigurno

stanovanje i neadekvatno stanovanje, a sva četiri oblika mogu se opisati kao nedostatak doma. ETHOS stoga

klasificira osobe koje su beskućnici prema njihovoj životnoj ili situaciji doma. Ove konceptualne kategorije

podijeljene su u 13 operativnih kategorija koje se mogu koristiti za definiranje različitih svrha politike kao što je

mapiranje problema beskućništva, razvoj, monitoring i evaluaciju politika.


Stranica 10

ETHOS - EUROPSKA TIPOLOGIJA BESKUĆNIŠTVA I STAMBENE ISKLJUČENOSTI


Stranica 11

ZAKONODAVNA REGULATIVA BESKUĆNIŠTVA U RH

ZAKONO O SOCIJALNOJ SKRBI

Beskućništvo je u Hrvatskoj u velikoj većini uređeno Zakonom o socijalnoj skrbi1, čime se svrstavaju u

marginaliziranu skupinu čija prava i obveze često proizlaze iz sustava socijalne skrbi. Tako je člankom 4.

stavkom 1. Zakona definiran beskućnik u RH.

„Beskućnik je osoba koja nema gdje stanovati, boravi na javnom ili

drugom mjestu koje nije namijenjeno za stanovanje i nema sredstava

kojima bi mogla podmiriti potrebu stanovanja.“

Mnoge organizacije civilnog društva kao i sami beskućnici zagovaraju donošenje posebnog Zakona kako bi se

na jednom mjestu uredila sva pravna nedoumica i ponudila rješenja. Dosadašnja rješenja nalaze se razvrstana

i u nekoliko postojećih Zakona (npr.Zakon o osobnoj iskaznici) kao i u mnogim pravilnicima koji su često

specifični za jedan grad, određenu lokalnu zajednicu. Postojeći Zakon o socijalnoj skrbi sveo je beskućnike na

jednokratne novčane pomoći, privremeni smještaj.

Člankom 21. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi beskućnici su korisnici socijale skrbi. Jedno od prava u

sustavu socijalne skrbi Republike Hrvatske je uređeno glavom V. Zakona o socijalnoj skbri RH, nazivom

Zajamčena minimalna naknada.2

Zakonodavac je člankom 26. definirao zajamčenu minimalnu naknadu kao pravo na novčani iznos kojim se

osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba3 samca ili kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za

podmirenje osnovnih životnih potreba.“

Zakonodavac uređuje subjekte kojima se priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Člankom 28.

propisuje da se „Zajamčena minimalna naknada priznaje samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za

uzdržavanje niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja.“

Upravo je diskriminirajuće bila činjenica što je prije izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj skrbi (2015.)

zajamčena minimalna nakanda bila uskraćena beskućniku kao korisniku, pod uvjetom da se nalazio u

Prihvatilištu. Ta odredba uzrokovala je da jedan broj beskućnika u Osijeku ali i u drugim gradovima u Hrvatskoj

napuste Prihvatiliše. Činjenica je da je iznos minimalne naknade premalen da bi beskućnik mogao pronaći

zadovoljavajući životni prostor i platiti režije te zadovoljiti higijenske i prehrambene osnove.

1Narodne novine, broj 157/13, 152/14 i 99/15 2 Članak 35. istog Zakona navodi da su prava u sustavu socijalne skrbi temeljem ovoga Zakona: zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrjeva, naknada za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratne naknade, naknade u vezi s obrazovanjem, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknada do zaposlenja, socijalne usluge te naknada za ugroženog kupca energenata. 3Osnovne životne potrebe su: prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe. Osnovne životne potrebe djece i mladeži obuhvaćaju i potrebe koje proizlaze iz njihovog razvoja i odrastanja te odgoja i obrazovanja. Osnovne životne potrebe djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom obuhvaćaju i dodatne potrebe koje proizlaze iz njihovog oštećenja zdravlja, odnosno invaliditeta. – članak 4. Zakona o socijalnoj skrbi


Stranica 12

No Zakon je svakako diskriminirajuće dopustio da osoba koja nema vlasništvo nad nekretninom bude u

lošijem/nepovoljnijem položaju po pitanju priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu od osobe koja

ima u vlasništvu nekretninu.

Tako članak 29.Zakona jasno navodi da nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu…. samac ili kućanstvo

ako:– samac ili član kućanstva ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, ako je samac ili član kućanstva vlasnik

imovine koju bi mogao koristiti ili prodati bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba, ako je samac ili član

kućanstva vlasnik osobnog registriranog vozila ili je samac sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom

uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja te radno sposobni samac koji nije evidentiran kao nezaposlena osoba

pri nadležnoj službi za zapošljavanje.

No izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi taj nepovoljniji položaj beskućnika je ispravljen pa

takosadnema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu korisnik usluge smještaja ili organiziranog stanovanja

sukladno odredbama ovoga Zakona ili posebnih propisa, osim beskućnika koji je korisnik usluge smještaja u

prenoćištu.

Centar za ekonomska i socijalna prava Osijek pozdravlja ove izmjene, ali ostajemo pri stajalištu da su i one

pomalo diskriminirajuće i unose pomutnju u jasno shvaćanje tko od beskućnika ima pravo a tko ne. Jer usluga

smještaja i organizirano stanovanje ponekad zbunjuje beskućnike. Svakako ovim izmjenamaZakodovac ih

primorava da se nalaze u lokalnim Prihvatilištima, što ponovno govori u prilog da je Zakonodavac ovo izmjenio

uz preporuke struke nabrzaka, ne promišljajući o kapacitetima lokalnih Prihvatilišta, a čija potvrda će utjecati na

ostvarivanje prava iz socijalne skrbu, uključujući i novčani iznos naknade.

Mnogi građani su prilikom anketiranja bili u nedoumici slažu li se da beskućnici trebaju imati prava iz socijalne

skrbi neovisno imaju li rješeno boravište ili ne, jer su često pomišljali na azilante/migrante, posebno jer se

istraživanje radilo i u jeku migrantske krize u Hrvatskoj (Slavonija?!). Zakonodavac je jasno člankom 22.

Zakona o socijalnoj skrbi naveo tko ima pravo na korištenje socijalne skrbi : „Prava u sustavu socijalne skrbi

pod uvjetima propisanim ovim Zakonom ima hrvatski državljanin koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj,

stranac i osoba bez državljanstva sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj. Također, stranac pod

supsidijarnom zaštitom, stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima, azilant i član njegove obitelji koji

zakonito boravi u Republici Hrvatskoj.

GUBITAK PRAVA NA ZAJAMČENU MINIMALNU NAKNADU

U slučaju da nadležni Centar za socijalnu skrb praćenjem materijalnih i drugih socijalnih prilika beskućnika

utvrdi da su te prilike znatno povoljnije od onih koje se mogu osigurati na temelju priznatog prava na

zajamčenu minimalnu naknadu, gubi pravo na istu.

Rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ukida se samcu (beskućnik?!), odnosno iznos

zajamčene minimalne naknade kućanstva umanjuje se za udio člana kućanstva ako se samac ili član

kućanstva nalazi na bolničkom liječenju, u pritvoru ili istražnom zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora,

privremenom smještaju te boravku u inozemstvu, u neprekidnom trajanju dužem od dva mjeseca.

Rješenje o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu ukida se, odnosno iznos zajamčene minimalne

naknade umanjuje se kućanstvu za udio člana kućanstva ako samac ili član kućanstva mjesečno duže od 15

dana neprekidno boravi u inozemstvu


Stranica 13

NAKNADA ZA OSOBNE POTREBE KORISNIKA SMJEŠTAJA

Sukladno članku 45. Zakona o socijalnoj skrbu pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje se korisniku

smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona o socijalnoj skrbi u mjesečnom

iznosu od 20% iznosa osnovice ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na

smještaju ili organiziranom stanovanju.

Kao što smo ranije naveli, uz novčanu naknadu drugo pravo jesmješaj beskućnika. A on je conditio sine qua

non za ostvarivanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu. CESPOS je zabilježio nekoliko slučajeva u

kojima beskućnik je ostvarivao pravo na prijavu boravišta tek posredstvom lokalne vjerske zajednice.

Smještaj (privremeni, boravak ili slično) je vrsta socijalne usluge. Člankom 74. Zakona naborajne su socijalne

usluge po ovom Zakonu. Zakonodavac tako definira smještaj kao uslugu skrbi izvan vlastite obitelji, koja se

ostvaruje kao institucijska skrb u domu socijalne skrbi, centru za pružanje usluga u zajednici, kod drugih

pružatelja usluga iz članka 169. ovoga Zakona ili kao izvaninstitucijska skrb u udomiteljskoj obitelj ili

obiteljskom domu. Često je potrebna upravo potvrda o dužem vremenu boravka u lokalnom Prihvatilištu, kako

bi beskućnik započeo s ostvarivanjem prava iz socijalne skrbi. Beskućnik se u lokalnom Prihvatilištu učestalo

provjera od strane policijskih službenika (patrola), kako bi se provjerila istinitost iskaza beskućnika kako se

nalazi upravo na toj adresi. Činjenica je kako on često biva kažnjen ako se ne zatekne u Prihvatilištu upravo u

vrijeme kad nailazi patrola, što ga diskriminira, jer nema pravo na slobodno uživanje vremena, već mora

konzistentno biti u strahu od progona.

Centar za socijalnu skrb primarno priznaje korisniku pravo na socijalne usluge u obitelji i lokalnoj zajednici, a

iznimno, ako se korisniku tim uslugama ne mogu podmiriti sve potrebe te ako u lokalnoj zajednici nije razvijena

mreža izvaninstitucijskih usluga, korisniku se priznaje pravo na skrb izvan vlastite obitelji u obliku smještaja.

Boravak je socijalna usluga koja obuhvaća cjelodnevni i poludnevni boravak. Do sada nema istraživanja niti

podataka o tome koliko je ova mjera korištena. Nema podataka kako beskućnike uključiti o ovaj proces.

PRIVREMENI SMJEŠTAJ

Beskućnici često su u potrazi za privremenim smještajem. On je sukladno članak 88. Zakona o socijalnoj skrbi

priznaje u u kriznim situacijama, radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa, radi smještaja djece bez

odgovarajuće roditeljske skrbi. Privremeni smještaj u kriznim situacijama priznaje se upravo djetetu koje se

zatekne bez nadzora roditelja ili u skitnji, odrasloj osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili

boravišta,odnosno nema prebivališta ili boravišta i nije u stanju brinuti se o sebi, beskućniku, trudnici ili roditelju

s djetetom do godine dana života djeteta, djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja i žrtvama

trgovanja ljudima, odraslim osobama kojima je ugrožen život, zdravlje i sigurnost uslijed bolesti, nemoći,

ovisnosti ili socijalne isključenosti.

Privremeni smještaj osoba može trajati dok se ne ostvari povratak u vlastitu ili udomiteljsku obitelj ili se

smještaj ne osigura na drugi način, a najduže do šest mjeseci.Iznimno, privremeni smještaj beskućnikumože

trajati do godinu dana.

Radi sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja uzroka socijalnog isključivanja beskućnika, pružatelj usluga

privremenog smještaja, centar za socijalnu skrb i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezni

su surađivati i zajednički planirati aktivnosti za osiguranje njegovog ponovnog uključivanja u život zajednice.


Stranica 14

CESPOS zaključuje kako izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi

beskućnici imaju jednaka prava kao i ostali korisnici, ali često nemaju jednake

mogućnosti ostvarivanja tih prava.

ZAKON O PREBIVALIŠTU RH

Drugi zakon koji utječe na život i stanje beskućnika je Zakon o prebivalištu RH4.

Kako većina beskućnika nema riješeno pitanje prebivališta odnosno boravišta, a mnogi su postali beskućnikom

upravo gubeći boravište i nemogućnost da ga pronađu, oni su izgubili mogućnost izrade osobne iskaznice, što

kao posljednicu povlači ostvarivanje drugih prava poput prava na zdravstvenu zaštitu, prijava na Zavod za

zapošljavanje, mogućnost upita za pomoć lokalnoj upravi i samoupravi i rješavanje stambenijh pitanja.5

Članak 2. Zakona o prebivalištu definira prebivalištemjestom i adresom u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba

trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski,

profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno

nastanila. Boravište u Republici Hrvatskoj mogu imati i hrvatski državljani koji žive ili borave izvan Republike

Hrvatske. Boravište se prijavljuje ako traje dulje od 3 mjeseca ili je uvjetovano ostvarivanjem samo pojedinih

prava i obveza vezanih za životne interese (zaposlenje, obrazovanje, dugotrajno liječenje i druge interese).

U odnosu na beskućnike, ovo je ujedno uz Zakon o socijalnoj skrbi, jedini zakon u kojem se navode kao

posebna skupina. Članak 6. definira da osobi koja nema mjesto i adresu stanovanja niti sredstava kojima bi

mogla namiriti potrebu stanovanja (u daljnjem tekstu: beskućnik) nadležno tijelo će rješenjem utvrditi

prebivalište na adresi ustanove socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluge smještaja.

Zakon o prebivalištu tako jasno definira tko je adresat i u obvezi da prijavi beskućnika koji se nalazi na

njegovom području djelovanja. Zakonodavac je propustio pojasniti znači li to da beskućnik se prijavljuje isti dan

ili mora biti ispunjeno nekoliko drugih uvjeta. Također ovome je trebalo prilagoditi Zakon o socijalnoj skrbi.

Upravo je i ovo jedan od problema u upitima s kojima se susretao Centar za ekonomska i socijalna prava

Osijek.

4Narodne novine, broj 144/12, 158/13 5Tako navodi i izvještaj CERRANEO-a za 2015. godinu


Stranica 15

PSIHOSOCIJALNO STANJE BESKUĆNIKA I PODRŠKA BESKUĆNICIMA6

Beskućništvo je problem koji zahvaća brojne aspekte društva. Međutim,

kada se govori o beskućništvu uglavnom se usmjerava na njegove

ekonomske i socijalne aspekte i posljedice te se najčešće zanemaruje

važnost psiholoških procesa u podlozi ove pojave (Jarrett, 2010).

Ipak, pokazalo se da su učinci beskućništva na zdravlje pojedinca štetni i dugotrajni. Kao rizični faktori

najčešće se navode problemi psihičkog i fizičkog zdravlja, zloupotreba sredstava ovisnosti i manjak socijalne

podrške (Epel, Bandura i Zimbardo, 1999). Osim njih, drugi psihosocijalni rizični faktori za razvoj beskućništva

su zlostavljanje u djetinjstvu, disfunkcionalni obrasci ponašanja u obitelji i smještaj u domovima za djecu (APA,

2010).

VIKTIMIZACIJA I PSIHIČKE POTEŠKOĆE

Život na ulici i u prihvatilištu je stresan i često povezan s viktimizacijom i psihičkim poteškoćama koji proizlaze

iz toga. Doživljavanje psihičkog nasilja povezano je s višim razinama depresivnih simptoma, dok je fizička

viktimizacija povezana s nižim razinama percipirane sigurnosti. Beskućništvo obično uključuje niz traumatskih

događaja koji povećavaju rizik od pojave PTSP-a, depresije, zloupotrebe sredstava ovisnosti i drugih

negativnih ishoda (APA, 2010).

Unatoč tome, povezanost beskućništva i psihičkih poremećaja je složena. Psihičke poteškoće mogu dovesti do

problema koji rezultiraju beskućništvom, no to samostalno ne predstavlja dovoljan rizik. Simptomi povezani s

psihičkim poremećajima i zloupotrebom sredstava ovisnosti ne pridonose samo ranjivosti na beskućništvo

nego mogu biti i pogoršani iskustvom beskućništva. Naime, brojni ljudi koji su izgubili dom prije toga su oboljeli

od neke kronične bolesti. Isto tako, za neke je život u prihvatilištima ili na ulici dodatno pogoršao postojeće

stanje. Također, pokazalo se da će pojedinci s psihičkim poteškoćama vjerojatnije biti dugoročni beskućnici

zbog nedostatka odgovarajućih službi i stambenih mogućnosti koje bi odgovarale njihovim potrebama što

dokazuje i istraživanje APA, 2010.

Na pitanje koji faktori dovode do beskućništva teško je dati odgovor. Jesu li to izbori koje je osoba donijela,

siromaštvo ili individualne osobine? Prema nalazima jednog istraživanja, četvrtina beskućnika to je postala prije

18. godine života, 25% je reklo da su bili fizički, a 3 % seksualno zlostavljani u djetinjstvu, 80% ispitanika imali

su jedan ili više problema sa zloupotrebom sredstava ovisnosti, a gotovo tri četvrtine neke psihičke poteškoće

(Jarrett, 2010). Populacija beskućnika ne obuhvaća samo odrasle osobe nego i djecu. Posljedice beskućništva

na djecu su teške. Oni gube mogućnost za razvoj osjećaja konzistencije i mjesta koje njeguje zdrav razvoj i kao

rezultat toga, pogodni su za razvoj dugotrajnih akademskih i emocionalnih posljedica (APA, 2010).

Nadalje, adolescenti predstavljaju jednu od najrizičnijih skupina za razvoj beskućništva. Među tom populacijom

uzročnici beskućništva variraju. Siromaštvo doprinosi beskućništvu, no jak prediktor beskućništva je i sukob u

6 Tekst su izradile apsolventice Filozofskog fakulteta u Osijeku. Jedan dio podataka temeljen je na stručnoj literaturi dok je jedan dio pretvorba volontiranja na projektu.


Stranica 16

obitelji. U adolescenciji značajni rizični faktori za razvoj beskućništva su kvaliteta obiteljske povezanosti,

problemi prilagodbe u školi i nasilje u slučajevima kada je osoba žrtva nasilja (Jarrett, 2010). Neki adolescenti

napuštaju dom zbog zlostavljanja ili viktimizacije, dok ostali koji su homoseksualni ili biseksualni mogu biti

izbačeni jer su izrazili svoju seksualnu orijentaciju.

Drugi adolescenti prerasli su boravak u domovima ili udomiteljskim obiteljima i nemaju se gdje vratiti. Mladi

beskućnici često pokazuju probleme psihičkog zdravlja, uključujući poremećaje raspoloženja, pokušaje

samoubojstva i PTSP. PTSP pogađa čak jednu trećinu adolescenata bez doma, a često se istovremeno

pojavljuje s depresijom i anksioznosti.

Među mladima u dobi od 14 do 25 godina koji postaju beskućnici, 82 % izvještava o psihološkim simptomima

poput povećane anksioznosti i depresije, te agresije, dok 43 % navodi da je pokušalo samoubojstvo. Također,

mladi bez domova u velikom su riziku za viktimizaciju i često su žrtve napada (APA, 2010).

S obzirom na sve navedeno, može se vidjeti da beskućnici nisu homogena skupina. Također, razlikuju se u

tome kako se nose s beskućništvom i stresom koje ono donosi. Način na koji ljudi procjenjuju neprilike u svom

svakodnevnom životu i na njih reagiraju uvelike utječe na to kako će se nositi sa stanjem u kojem se nalaze.

Neki teže aktivnostima koje bi im omogućile zapošljavanje, dok drugi gube nadu i postaju potišteni.

PROBLEM STIGMATIZACIJE

Još jedan problem koji je uvelike prisutan kod beskućništva je stigmatizacija. Najčešće se smatra da je za

beskućništvo kriv sam pojedinac dok se utjecaj društva uvelike zanemaruje. Takav način razmišljanja dovodi do

nastanka stigme iz koje proizlaze mnoge predrasude i diskriminacija ove populacije. Do razvoja stigme

najčešće dolazi kada postoji etiketiranje, stereotipiziranje i odvajanje (mi-oni), gubitak statusa i diskriminacija u

situacijama nejednake socijalne, ekonomske i političke moći. Stigmatizacija se dijelom javlja zbog neznanja i

zbog osjećaja prijetnje od druge grupe (o tome govore i Belcher i Deforge, 2012).

Javnost smatra da je beskućništvo nepoželjan socijalni problem i želi da se riješi, dok u isto vrijeme negativno

procjenjuju i stigmatiziraju beskućnike. Štoviše, često se smatra da stigmatizirani pojedinci nisu vrijedni

jednakih prava i pristupa društvenim resursima. Beskućnike se često promatra kroz etiketu koja umanjuje

njihove ljudske kvalitete i percipira ih se kao prijeteće i opasne, neproduktivne i osobno odgovorne za situaciju

u kojoj se nalaze. Također, često se opisuju kao osobe koje su izolirane, nemaju osjećaj odgovornosti, nisu

povezani s poslom, obitelji i zajednicom, devijantne i zarazne.

Najozbiljnije posljedice stigmatizacije su povećana anksioznost i osjećaj prijetnje kod osobe koja je

stigmatizirana. Ljudi su najčešće svjesni kada su stigmatizirani pa nerijetko internaliziraju stigmu. Rezultat toga

je sniženo kolektivno i osobno samopoštovanje, a ljudi se često ponašaju kao da se njih same treba kriviti za

njihove poteškoće. Zbog toga ne čudi da mnogi beskućnici izražavaju osjećaj beznađa (Belcher i Deforge,

2012).

Kao što se može primijetiti, brojna su istraživanja koja se usmjeravaju na negativne zdravstvene ishode

beskućništva. Međutim, mnogi beskućnici prilično dobro funkcioniraju. Primjerice, iako je beskućništvo

kompleksno i stresno iskustvo za djecu, većina njih ne zadovoljava kriterije za kliničke razine emocionalnih ili

ponašajnih problema, jer vjerojatno djeluju zaštitni faktori poput socijalne podrške. Neki od ostalih zaštitnih

faktora su dobre kognitivne vještine, samopouzdanje, realistično procjenjivanje, vještine rješavanja problema i

emocionalna regulacija. Percipirana socijalna podrška ima učinka na psihološke simptome i može smanjiti

utjecaj visokog stresa. Većina navedenih zaštitnih faktora podložna je učenju i promjeni. Međutim, zbog


Stranica 17

nedostatka resursa i jasne podrške ovoj skupini teško je djelovati na osnaživanje beskućnika i usvajanje

zaštitnih faktora. Prema tome, postoji jasna potreba pružanja psihosocijalne podrške ljudima bez domova.

UZROCI BESKUĆNIŠTVA

Uzroci beskućništva u Republici Hrvatskoj ostaju nepoznati ili točnije rečeno neprepoznati, zbog nepostojanja

odgovarajućeg istraživačkog rada i sustava prikupljanja podataka.

U općoj percepciji uzroka beskućništva možemo izdvojiti dvije temeljne skupine uzroka. U prvu skupinu

možemo svrstati sociološke uzroke, odnosno društvene probleme poput nezaposlenosti. U drugu skupinu

uzroka možemo svrstati individualne karakteristike pojedinca, poput nesnalaženja u društvu i društvenim

normama.

Tako su i istraživanja koja je proveo CESPOS pokazala kako visok postotak ispitanika smatra kako je trenutno

glavni uzročnik beskućništva u republici Hrvatskoj nezaposlenost, odnosno gubitak zaposlenja. Kao drugi na

popisu uzročnika ispitanici CESPOS-a prepoznali su nesnalaženje u društvu i društvenim normama za koji se

izjasnilo više od 15% ispitanika.

Istina je međutim da je beskućništvo vrlo kompleksan problem, bilo da ga promatramo kao društveni fenomen

ili kao pojedini slučaj u kojem imamo osobu bez doma. To znači kako u pravilu postoji čitav niz uzroka koji su

doveli pojedinca u položaj beskućnika. I ne samo to, beskućništvo također može biti uzrok i za gubitak

zaposlenja, može dovesti do depresije ili drugih oblika psihičkih poremećaja itd. Dakle velik broj pojava koje

ćemo svrstati među uzročnike beskućništva, mogu ujedno biti i posljedice beskućništva, što nas može navesti

na donošenje krivih zaključaka. Nadalje mnogi bitni uzroci ostaju društveno neprepoznati zbog njihova

pretežno individualna značaja. Tu svakako treba istaknuti različite obiteljske razloge, poput raspada obitelji,

gubitka roditeljske skrbi, nasilje u obitelji, izbacivanje iz obitelj uslijed priznanja seksualnih sklonosti, ali i

gubitka odgovarajuće skrbi uslijed napuštanja domova za nezbrinutu djecu, odnosno djecu bez odgovarajuće

roditeljske skrbi.

Upravo zbog kompleksnosti problematike beskućništva i potrebe

individualnog pristupa, CESPOS se zalaže za razvijanje sustava koji bi

omogućio prikupljanje statističkih podataka bitnih za donošenje politika

vezanih uz beskućništvo, uz maksimalnu zaštitu dostojanstva osobe i

tajnosti osobnih podataka.


Stranica 18

PRIHVATILIŠTA/USTANOVE ZA PRIHVAT I SMJEŠTAJ BESKUĆNIKA

PRIHVATILIŠTA ZA BESKUĆNIKE

Skrb o beskućnicima u nadležnosti je velikih gradova i gradova sjedišta županija koji su dužni u svom

proračunu osigurati sredstva za uslugu prehrane u pučkim kuhinjama, kao i pružanje usluga smještaja u

prihvatilišta ili prenoćišta za beskućnike. Sukladno navedenom, o beskućnicima neposredno skrbe jedinice

lokalne samouprave, vjerske zajednice i organizacije civilnoga društva koje, ovisno o potrebama i

mogućnostima, organiziraju prihvatilišta za beskućnike, a oni su ujedno i inicijatori i realizatori programa

reintegracije beskućnika, u suradnji s ostalim dionicima na razini lokalne zajednice.

U Republici Hrvatskoj je u 2015. godini djelovalo 14 prihvatilišta i prenoćišta za beskućnike u gradovima diljem

Republike Hrvatske i to u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Kaštel Gomilici, Osijeku, Karlovcu, Varaždinu, Dubrovniku,

Zadru, Šibeniku i Puli, ukupnog smještajnog kapaciteta do 420 korisnika.7

Prihvatilišta:

a. Centar za prihvat beskućnika Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije u Osijeku

b. Prenoćište za beskućnike Sv. Vinko Paulski Caritasa Zadarske nadbiskupije

c. Dislocirana jedinica za smještaj beskućnika Rakitje Caritasa Zagrebačke nadbiskupije

d. Prihvatilište Ruže Sv. Franje Franjevačkog svjetovnog reda u Trsatu

e. Prenoćište Crvenog križa u Kosnici Gradskog društva Crvenog križa Zagreb

f. Prihvatilište za beskućnike Gradskog društva Crvenog križa Pula

g. Sklonište za beskućnike Karlovac Udruge ˝Milosrđe˝ Karlovac

h. Prihvatilište za beskućnike Udruge ˝Most˝ Split

i. Prenoćište za beskućnike Udruge ˝Novi put˝ Varaždin

j. Samostan ˝Misionarke ljubavi-sestre Majke Terezije“ u Zagrebu

k. Prihvatilište za beskućnike i socijalno ugrožene Udruge ˝Oaza˝ u Rijeci

l. Prihvatilište Udruge ˝Sveti Jeronim˝ u Kaštel Gomilici

m. Caritas Biskupije Šibenik - Centar za beskućnike

n. Privremeno prihvatilište za socijalno ugrožene osobe u objektu Hotel Vis 2 u Dubrovniku.

Sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, beskućniku se može priznati privremeni smještaj u kriznim situacijama, te

isti može trajati dok se ne ostvari povratak u vlastitu ili udomiteljsku obitelj ili se smještaj ne osigura na drugi

način, a najduže do godinu dana.

Prema članku 117. stavak 4. Zakona o socijalnoj skrbi, veliki gradovi i gradovi sjedišta županija dužni su u

svom proračunu osigurati sredstva za uslugu prehrane u pučkim kuhinjama, kao i pružanje usluga smještaja u

prihvatilišta ili prenoćišta za beskućnike.

U Gradu Osijeku je smješten Centar za prihvat beskućnika u Domu Svetog Vinka, kojim upravlja Caritas

Osijek, a financira ga Grad Osijek od 2004. godine kada je potpisan ugovor s Caritasom. Ovo je, a što je jasno

vidljivo iz podataka Ministarstva, jedino prenoćište na području Slavonije i Baranje.

7Podaci preuzeti sa stranica Ministarstva socijalne politike i mladih RH


Stranica 19

Centar za prihvat beskućnika kapaciteta je 24 ležaja, dvije muške spavaonice s po 10 ležaja i "ženska soba" s

4 ležaja koja je dograđena u 2010. godiniU zimskom razdoblju koje traje oko 5,5 mjeseci Centar je otvoren

cjelodnevno i korisnicima su pružaju usluge večere, noćenja, doručka, pranja posteljine i odjeće. U ljetnom

razdoblju korisnici imaju doručak i večeru u Centru, a ručak u Pučkoj kuhinji.U 2014. godini smještaj je zatražilo

47 osoba, od toga 6 žena. Najviše njih, 30 osoba je bilo s područja Osijeka, s drugih područja Županije je bilo

4, a ostali su bili iz drugih županija. Ukupno je bilo 6.660 noćenja. U 2013. godini smještaj je zatražilo 45

osoba, od toga 8 žena. Najviše njih, 28 osoba je bilo s područja Osijeka, s drugih područja Županije je bilo 6, a

ostali su iz drugih županija. Ukupno je bilo 7.403 noćenja. U 2012. godini smještaj je zatražilo 59 osoba, od

toga 12 žena. Najviše njih, 41 osoba je bila s područja Osijeka, a ostali su bili iz drugih županija. Ukupno je bilo

5.449 noćenja. Za ovaj oblik socijalne skrbi iz Proračuna Grada Osijeka utrošeno je po 400.000,00 kn za svaku

navedenu godinu.8

Prema istraživanju, U centru za prihvat beskućnika sv.Vinko u 2015. boravi 23 korisnika (ukupni kapacitet 24)

koji nisu samo s područja grada Osijeka već i drugih gradova i županija (Vinkovci, Vukovar, Slavonski Brod).

U velikim gradovima u kojima nema prihvatilišta i prenoćišta na snagu stupa Plan zbrinjavanja beskućnika

tijekom ekstremnih hladnoća Ministarstva socijalne politike i mladih, po kojem određene ustanove i organizacije

poduzimaju preventivne aktivnosti te zbrinjavaju beskućnike samo tijekom hladnog vremena.

SMJEŠTAJ

Smještaj se može priznati kao privremeni ili dugotrajni, tijekom svih dana u tjednu ili tijekom pet radnih dana.

Smještaj je socijalna usluga koja može obuhvatiti uslugu stanovanja, prehrane, njege, brige o zdravlju,

socijalnog rada, psihosocijalne rehabilitacije, fizikalne terapije, radne terapije, radnih aktivnosti, aktivnog

provođenja vremena, odgoja i obrazovanja, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika. On može

obuhvatiti i pripremu korisnika za povratak u vlastitu obitelj, udomiteljsku obitelj ili za samostalan život te

pripremu djeteta za posvojenje ili smještaj u udomiteljsku obitelj.

PRIVREMENI SMJEŠTAJ U KRIZNIM SITUACIJAMA

Privremeni smještaj u kriznim situacijama priznaje se djetetu koje se zatekne bez nadzora roditelja ili u skitnji,

odrasloj osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili boravišta, odnosno nema prebivališta ili boravišta i

nije u stanju brinuti se o sebi, beskućniku, trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana života djeteta, djeci i

odraslim osobama - žrtvama obiteljskog nasilja i žrtvama trgovanja ljudima, odraslim osobama kojima je

ugrožen život, zdravlje i sigurnost uslijed bolesti, nemoći, ovisnosti ili socijalne isključenosti.

Privremeni smještaj u kriznim situacijama može trajati dok se ne ostvari povratak u vlastitu ili udomiteljsku

obitelj ili se smještaj ne osigura na drugi način, a najduže do šest mjeseci, a iznimno može trajati do godinu

dana za beskućnika.

PRIVREMENI SMJEŠTAJ RADI PROVOĐENJA KRAĆIH REHABILITACIJSKIH PROGRAMA

Privremeni smještaj radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa se priznaje djetetu s teškoćama u razvoju

i odrasloj osobi s invaliditetom, djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju i osobi ovisnoj o

alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti, radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa koji

obuhvaćaju usluge psihosocijalne rehabilitacije s ciljem usvajanja i razvoja socijalnih vještina.

8Vidi stranu 69. Prijedloga socijalnog plana Osječko-baranjske županije 2015-2020


Stranica 20

DUGOTRAJNI SMJEŠTAJ

Dugotrajni smještaj se priznaje korisniku kojem je tijekom duljeg razdoblja potrebno osigurati intenzivnu skrb i

zadovoljavanje drugih životnih potreba: djetetu bez roditelja, djetetu koje roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje

roditeljske dužnosti priznaje se dugotrajni smještaj u udomiteljskoj obitelji, obiteljskom domu ili organiziranom

stanovanju osobi s invaliditetom, tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem, sukladno dobi,

vrsti i stupnju oštećenja kada nije moguće osigurati skrb u obitelji pružanjem odgovarajućih izvaninstitucijskih

oblika skrbi funkcionalno ovisnoj starijoj osobi i teško bolesnoj osobi kojoj je zbog trajnih promjena u

zdravstvenom stanju prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe osobi nesposobnoj za rad koja se

nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi

ili na drugi način.

Dugotrajni smještaj neće se priznati osobi koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju,

kojoj pomoć i njegu mogu pružiti članovi obitelji ili se pomoć i njega može osigurati na drugi način.

PRUŽATELJI USLUGE SMJEŠTAJA

Uslugu smještaja mogu pružati domovi socijalne skrbi, centri za pružanje usluga u zajednici, udruge, vjerske

zajednice, druge pravne osobe i obrtnici koji pružaju socijalne usluge, te fizičke osobe koje usluge pomoći u

kući obavljaju kao profesionalnu djelatnost. Privremeni smještaj u kriznim situacijama i privremeni smještaj radi

provođenja kraćih rehabilitacijskih programa ne mogu se pružati u obiteljskom domu. Centar za ekonomska i

socijalna prava Osijek tijekom istraživanja nije naišao na korištenje ove mogućnosti.

OSTVARIVANJE PRAVA

Potencijalni korisnik mora podnijeti zahtjev nadležnom centru za socijalnu skrb. Pravo se ostvaruje temeljem

rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb prema prebivalištu korisnika. Adrese i telefonske brojeve centara

za socijalnu skrb možete pronaći na internetskim stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih

UDOMITELJSTVO

Propisani uvjeti su zahtjev za dozvolu koji trebate podnijeti centru za socijalnu skrb u mjestu svog prebivališta.

Centar će procijeniti ispunjavate li propisane stambene, socijalne i druge uvjete kako biste korisnicima osigurali

primjereno stanovanje, pravilnu ishranu, odmor i zadovoljavanje drugih potreba i interesa. Osoba unutar vaše

obitelji koja preuzima brigu o smještenim osobama službeno se naziva udomitelj.

Kao udomitelj imate pravo na mjesečnu naknadu za potrebe smještenog korisnika (opskrbninu), kao i na

osobnu naknadu za pruženu skrb i uložen trud u svakodnevnom zbrinjavanju korisnika.

Visina opskrbnine ovisi o dobi, zdravstvenom statusu i potrebama korisnika, a utvrđuje je odlukom ministar

nadležan za socijalnu skrb. Visina osobne naknade udomitelju ovisi o broju i kategoriji smještenih korisnika, a

utvrđuje se u postotku od osnovice za socijalna davanja koju određuje Vlada.


Stranica 21

PUČKA PRAVOBRANITELJICA RH

Pučki pravobranitelj, sukladno članku 93. Ustava Republike Hrvatske, opunomoćenik je Hrvatskoga sabora za

promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o

ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska.

PODRUČJA DJELOVANJA

Područje zaštite ljudskih prava, koje se odnosi primarno na rad po pritužbama građana na javnopravna tijela, te

na pokretanje općenitih inicijativa; davanje preporuka i mišljenja za izmjene zakona i propisa te unapređenje

administrativnih praksi upravo temeljenih na pojedinačnim pritužbama;

PUČKA PRAVOBRANITELJICA - PRIMJEDBE I PRIJEDLOZI

U listopadu 2013. godine Pučka pravobraniteljica se u svojim primjedbama i prijedlozima, koje je dostavila

Ministarstvu, osvrnula na potrebu boljeg reguliranja socijalnog stanovanja, zajamčene minimalne naknade,

statusa i prava beskućnika, novi oblike socijalne pomoći, zajamčenu minimalnu naknadu, probleme hipoteka i

vlasništva socijalno ugroženih osoba.9

Predloženo je da se novim Zakonom o socijalnoj skrbi bolje regulira socijalno stanovanje. Zakonsku obvezu

osiguravanja privremenog smještaja u socijalnom stanu obiteljima s maloljetnom djecom koje su ostale bez

stana, a zbog sprečavanja odvajanja djece od odraslih članova obitelji, većina jedinica lokalne samouprave ne

provodi, jer nemaju u svojem stambenom fondu raspoloživih stanova. Predloženo je da Republika Hrvatska

putem Agencije za upravljanje državnom imovinom jedan dio svojih stanova daruje ili ih dade na korištenje

jedinicama lokalne samouprave za ovu namjenu. Osim dodjele socijalnih stanova ovim obiteljima, privremeni

nužni smještaj trebalo bi se osigurati i drugim socijalno ugroženim osobama, posebice beskućnicima, radi

njihovog socijalnog uključivanja u lokalnoj zajednici. Predloženo je da se bolje uredi status beskućnika i

izrijekom propiše koja im se prava i socijalne usluge osiguravaju u okviru sustava socijalne skrbi.

Naglašeno je da beskućnicima ne bi trebala biti zapreka za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi okolnost što

nemaju prebivalište ili boravište na području Republike Hrvatske, već bi izrijekom trebalo propisati da prava iz

socijalne skrbi ostvaruju na području centra za socijalnu skrb gdje se zateknu. Iako je novim Zakonom o

prebivalištu propisano da se beskućnici mogu prijaviti na adresu sjedišta prihvatilišta i nadalje ostaje problem

prijave prebivališta nakon njihova izlaska iz prihvatilišta (jer je smještaj privremenog karaktera). Problem je još

veći kod beskućnika koji nisu imali sreću smjestiti se u prihvatilište, nego su na ulici ili na nekim drugim

mjestima koji nisu namijenjeni za stanovanje.

Stoga je predloženo da se novim Zakonom o socijalnoj skrbi regulira sustavna skrb o beskućnicima na

državnoj razini (minimalni standardi), dok bi jedinicama lokalne samouprave i velikim gradovima ostala

mogućnost da socijalna prava priznaju u većem iznosu od minimalnog kojeg jamči država. Dakle, beskućnici

se ne bi trebali „upućivati" u prihvatilišta ili prenoćišta, već bi im centar za socijalnu skrb, prema mjestu gdje se

zateknu, priznao privremeni smještaj. U slučaju da im se ne može osigurati smještaj, trebalo bi im priznati

zajamčenu minimalnu naknadu i jednokratnu naknadu, a jedinice lokalne samouprave pomoć za troškove

stanovanja ili privremeni nužni smještaj (socijalni stan).

9http://www.ombudsman.hr/index.php/hr/za-javnost/misljenja


Stranica 22

Nadalje, napomenuto je da se prilikom izrade Zakona o socijalnoj skrbi iz 2011. predložilo uvođenje nove

pomoći u obliku zajma, privremenog trajanja, koja bi se odobravala samcu ili kućanstvu koje ostvaruje prihode

granično iznad propisanog cenzusa, ili su u izvanrednim okolnostima (primjerice, ovrhe na prihodima i imovini i

sl., ili u situaciji očekivanja isplate određene naknade ili rente). Korisnik bi bio dužan vratiti ovu pomoć pod

povoljnijim uvjetima. Držimo da bi se, danas u vrijeme sve češćih ovrha kada obitelji ostaju bez svojih prihoda i

stanova te nemaju sredstva niti za osnovne životne potrebe (formalno imaju redovit prihod, ali je isti predmet

ovrhe), trebala ponovno uvesti pomoć u obliku zajma, uz provođenje zabilježbe tražbine na njihovim

nekretninama.

Za korisnike zajamčene minimalne naknade i korisnike smještaja ili boravka Pučka pravobraniteljica smatra da

uvođenje zabilježbe na njihovim nekretninama nije dobro rješenje. Ovaj pravni institut već je bio u sustavu

socijalne skrbi preko 20 godina i nije pokazao svoju svrsishodnost i učinkovite rezultate. Iako korisnici

navedenih prava socijalne skrbi kao vlasnici nekretnine mogu raspolagati nekretninom, bez obzira na

zabilježbu, jer to nije zabranjeno ovim zakonom, treće osobe, ipak zbog toga upisa, vjerojatno neće ulaziti u

pravni promet ovih nekretnina. Time se ograničava pravo vlasništva, koje se inače može ograničiti samo u

interesu Republike Hrvatske, ali pod uvjetom da svako ograničenje prava mora biti razmjerno naravi potrebe za

ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Primjerice, korisnik bi teško prodao stan koji mu ne zadovoljava

minimalne stambene potrebe, a radi kupnje drugog stana koji bi više udovoljavao potrebama kućanstva, jer bi

se brisanje zabilježbe provelo samo ako bi korisnik prethodno vratio isplaćene iznose pomoći. Nadalje,

zabilježbom tražbine čini se vidljivim socijalni status osobe koja zbog svoje socijalne ugroženosti, nemoći,

nepovoljnih osobnih, materijalnih, socijalnih i drugih okolnosti je bila prisiljena zatražiti socijalnu pomoć i time

se zapravo još više stigmatizira korisnik prava socijalne skrbi, posebice nakon digitalizacije zemljišnih knjiga i

mogućnošću uvida u zemljišne knjige putem interneta.

Iz prethodnog razdoblja poznato je da jedan broj osoba u socijalno zaštitnoj potrebi, posebice staračka

poljoprivredna kućanstva, zbog nerazumijevanja ovoga pravnog instituta ili loše upućenosti, nisu htjeli

ostvarivati prijašnju stalnu pomoć iako su živjeli na rubu životne egzistencije. Vjerojatno će tako biti i sada

ponovnim uvođenjem zabilježbe. Pučka pravobraniteljica smatra da je logičnije i pravednije propisati imovinski

cenzus koji određuje što korisnik socijalne pomoći smije posjedovati, odnosno čega može biti vlasnik, a da mu

se ostvarivanje pomoći ne uvjetuje prodajom nekretnine i zabilježbom, odnosno da se nakon prestanka

korištenja prava od njega ne potražuje povrat isplaćenih sredstava, kao niti od njegovih nasljednika („povrat

duga").

Vezano za radno sposobne nezaposlene osobe koji su prijavljeni na HZZ te aktivno traže zaposlenje, pa čak

izvan struke, i ne uspiju se zaposliti, predloženo je da se njima ne bi trebala ukidati zajamčena minimalna

naknada. Iako se pasivne korisnike htjelo potaknuti da se aktiviraju u traženju zaposlenja, mišljenja smo da bi

ovakvim postupanjem, korisnici bez ikakvih prihoda bili prisiljeni raditi na crno i/ili „kopati po smeću", radi golog

preživljavanja.

PREPORUKE PUČKE PRAVOBRANITELJICE RH:

Ministarstvu rada i mirovinskog sustava i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, da kontinuirano rade

na povećanju stope zaposlenosti ranjivih skupina građana, uključujući i beskućnike, sukladno

strateškim dokumentima;

Ministarstvu socijalne politike i mladih, da izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi izrijekom propiše koja

prava iz socijalne skrbi ima beskućnik dok ne regulira svoj boravak/prebivalište i ne uključi se ponovno

u život lokalne zajednice te definira pojam beskućnika sukladno ETHOS klasifikaciji;


Stranica 23

Ministarstvu socijalne politike i mladih, da organizira provođenje istraživanja o problemima

beskućništva, stvarnom broju beskućnika i njihovom socijalnom uključivanju pa temeljem toga izradi

Nacionalni program skrbi o beskućnicima u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta o strategiji

EU o beskućništvu;

Ministarstvu socijalne politike i mladih, velikim gradovima i gradovima u središtu županije te

jedinicama područne (regionalne) samouprave, da provode obveze iz ZSS/13 o beskućnicima;

Ministarstvu socijalne politike i mladih, da uskladi Mrežu socijalnih usluga za beskućnike s njihovim

stvarnim potrebama.


Stranica 24

„PITANJA NA KOJA BESKUĆNICI OSIJEKA TRAŽE ODGOVORE“ / PROBLEMI BESKUĆNIKA NA PODRUČJU OSIJEKA I OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE I IZVA NJE

Već početkom listopada 2014. godine grupa beskućnika šalje poruku u javnost u svezi svog statusa, u svezi

problema koji ih dotiču. Od tada pa do pisanja ove analize prošla je godina, a na snazi je u međuvremenu i

novi Zakon o socijalnoj skrbi. No ostajemo slobodni analizirati da još uvijek nije jasno definirano niti smisleno

rješavanje mnogobrojnih problema beskućnika. Tim više pitanja na koje isti traže odgovor smatraju se potrebna

za objaviti i diskutirati o istima. I odgovori i stavovi pojedinih institucija koje je CESPOS anketirao tijekom 2015.

godine, svakako podcrtavaju jednaku nedorečenost oko smislenog rješavanja egzistencijalnih prava

beskućnika. No svi dionici svakako polažu nadu u izgradnju pravednijeg i uređenijeg sustava, o problemima se

počelo jasno govoriti i postojeći sustavno okreće se beskućnicima.

U dokumentu koji je, prilikom susreta s Mirkom Žipovskim, korisnikom Prihvatilišta sv.Vinka Centar za

ekonomska i socijalna prava Osijek – CESPOS dobio na uvid tijekom 2015. godine, stoje pitanja beskućnika na

koje valja potražiti odgovore.

CESPOS je kroz projekt «Zagovaranje prava beskućnika i i razvijanje empatije u društvu» kroz istraživanje i

razgovor došao do saznanja na valjanost navedenih pitanja, pojedina pitanja ne treba gledati doslovno, već na

nedorečenost i neuređenost sustava. Kroz preporuke smatramo da je moguće uvrstiti upravo pravce na koja

nas upućuju i sama preciznost pitanja.

„Kako su beskućnici Zakonom o socijalnoj skrbi na diskriminirajući i neustavan način izbačeni iz sustava

Socijalne skrbi Ministarstva socijalne politike i mladih u cijelosti prebačeni na teret lokalne samouprave,

udruga, vjerskih ustanova, drugih davatelja u mreži socijalnih usluga, molimo vas da nam odgovorite na

nekoliko pitanja ključnih za život beskućnika.“ – u ime beskućnika korisnika Doma sv. Vinko M.Ž.

Tko i kojim aktom potvrđuje da je osoba ispunila Zakonom određene uvjete da bi imala status

beskućnika i kojim dokumentom to osoba može dokazati?

Tko i kojim aktom određuje gdje će beskućnik biti privremeno smješten i pod kojim uvjetima?

Da li beskućnik na privremenom smještaju ili prenoćištu ima pravo na zadovoljavanje osnovnih

životnih potreba i koje potrebe moraju biti zadovoljene?

Tko je nadležan nadzirati zadovoljavanje osnovnih životnih potreba beskućnika i na koji način će se

tretirati takav smještaj ako te potrebe nisu zadovoljene?

Da li je privremeni smještaj ili prenoćište za beskućnika ujedno i njegovo boravište temeljem kojeg

može ishoditi osobne dokumente, te kako beskućnik bez valjanih osobnih dokumenata može ostvariti

svoja ustavna prava među kojima i pravo na socijalnu pomoć pa i glasačko pravo?

Kojim dokumentom i tko ga treba izdati beskućnik može dokazati svoj status i ostvariti spravo na

zdravstveno osiguranje?


Stranica 25

Zašto Centar za socijalnu skrb ne poduzima radnje kako bi se cjelovitije pomoglo beskućnicima koji

koriste usluge Caritasa «Dom sv.Vinka» više od godinu dana? Da izađu iz situacije u kojoj se nalaze i

odbija pomoć kad i beskućnik traži pomoć za prekvalifikaciju kojom bi lakše došao do zaposlenja?

Da li Centar za socijalnu skrb ima i/ili Grad Osijek evidenciju svih beskućnika u Osijeku i uvid u uvjete

njihovog smještaja.?

Da li Centar ili Grad Osijek imaju plan i program pomoći beskućnicima kako bi izašli iz krize u kojoj se

nalaze?

Da li je Grad napravio kalkulaciju troškova zbrinjavanja beskućnika u Dom.sv.Vinka i cijenu

pojedinačnog smještaja svakog korisnika te da li ta cijena odgovara kvaliteti i načinu zbrinjavanja

beskućnika?

Da li Grad raspolaže određenim brojem stanova niže kategorije te je li razmatrana mogućnost da se

jedan dio stanova da beskućnicima te im se tako omogući da izađu iz situacije u kojoj se nalaze a s

druge strane racionalizira troškove skrbi o beskućnicima u Osijeku.

„O beskućnicima se u Hrvatskoj govori javno i piše samo prigodom Božićnih ili Uskrsnih blagdana kada mediji

pišu, prateći gradonačelnika koji promotivno daruje beskućnike, pokušavaju prikazati brigu društva i političara o

socijalno najugroženijoj kategoriji stanovništva. Sve ostale dane, beskućnici su izloženi najgorem vidu

šikaniranja, diskriminacije, omalovažavanja, i maltretiranja od stane institucija koje bi se trebale brinuti o njima i

pomagati im da izađu iz problema u kojima se nalaze.

Diskrecijsko pravo socijalnih radnika da odlučuju o sudbini beskućnika kao i diskriminirajući Zakon o socijalnoj

skrbi koji beskućnika stavlja u nepovoljniji položaj. Također, često niti ne znaju kako izgledaju, niti su s njima u

posljednjih nekoliko godina razgovarali s njima oko mogućnosti da izađu iz svoje trenutne situacije, a često

nam se govori da u Domu imamo sve. No u tom istom Domu ne smatramo da imamo smještaj ako je on samo

noću od 20h do 8 ujutro a svo ostalo vrijeme neovisno na neprilike moramo biti na otvorenom bez mogućnosti

korištenja sanitarnog čvora, topli prostor, pribor za osnovnu higijenu, lijek. U domu nas 20ak ima jedan

sanitarni čvor, tuš/toalet na koji se često ne stigne zbog vremena napuštanja Doma. Kada se pogleda godišnja

izdavanja iz proračuna, može se vidjeti da jedan beskućnik često košta i preko nekoliko tisuća kuna godišnje

što bi se moglo iskoristiti za pružanje beskućniku nade da nađe najam stana.

Treba reći da dosta beskućnika ima tek osnovno obrazovanje, ne znaju kome se obratiti za ostvarivanje svojih

prava, da tu ima i branitelja iz Domovinskog rata, da je jedna njih razočaran prepustio se alkoholu. Dio bivših

korisnika Caritasa koji su izbačeni ili nisu htjeli da izgube zajamčenu minimalnu naknadu, uzurpirali su

napuštene haustore, riskirajući bolest. „

– u ime beskućnika korisnika Doma sv. Vinko M.Ž.

Centar za ekonomska i socijalna prava Osijek tijekom svog istraživanja, ostvarene suradnje i neposrednog

kontakta bio slobodan ponuditi odgovore na pojedina pitanja, no još uvijek postoje kočnice u zakonodavnoj

regulativi, što će CESPOS iskoristiti za zagovaranje svojih preporuka ali i još više ukazivati na ovu

marginaliziranu skupinu.


Stranica 26

ANALIZA ANKETE O BESKUĆNIŠTVU ZA GRAĐANE I ZAINTERESIRANU JAVNOST

U posljednja dva desetljeća, na području grada Osijeka i Osječko-baranjske županije ali i Slavonije i Baranje,

nisu se provodila istraživanja koja bi nam pružila adekvatne informacije o problematici beskućništva, počevši

od preciznog broja beskućnika i njegovim kretanjima do strukture, uzroka, pravnih rješenja. Provođenje takvih

istraživanja osiguralo bi temelje za donošenje kvalitetne politike čiji bi cilj bio sprječavanje i rješavanje statusa

beskućnika.

CESPOS se stoga odlučio na provođenje redovnih ispitivanja javnog mišljenja građana i pravnih osoba

(privatnih tvrtki, javnih i državnih institucija) kombiniranom sociološkom metodom putem anketa o problemu

beskućništva u gradu Osijeku, Osječko-baranjskoj županiji i izvan nje te spremnost istih na pomoć. S

istraživanjem se započelo 2015. godine, a nastavit će se i tijekom 2016. godini.

Anketnim upitnikom namjera nam je također prihvatiti smjernice za potrebe šireg istraživanja beskućništva.

Anketa je u potpunosti bila dobrovoljna i anonimna.

CILJ ISTRAŽIVANJA:

1.a) jasno utvrditi i prikazati niz institucija i mjera koja odgovaraju na pitanje pojave potencijalnih beskućnika i

realnih beskućnika u odnosu na pojedini modalitet, kapacitete u pojedinim mjestima i spremnost na suradnju

kako bi se ovaj problem umanjio i/ili riješio,

2.b) postići građansku participaciju i peer-to-peer osvještavanje građana i relevantnih dionika a u svrhu osobne

pomoći navedenim skupinama.

Sukladno članku 4. Zakona o socijalnoj skrbi (NN152/14), beskućnikom se za potrebe istraživanja smatrala

osoba koja nema gdje stanovati, boravi na javnom ili drugom mjestu koje nije namijenjeno za stanovanje i

nema sredstava kojima bi mogla podmiriti potrebu stanovanja.

Od kolovoza do 29. prosinca 2015. godine, anketu je ispunilo nešto manje od 500 građana, dok je u

istraživanju institucija/ustanova sudjelovalo njih 11-ak od 25. Kako je istraživanje provedeno putem online

ankete i tiskane, u nastavku navodimo grafički rezultate online ankete dok ćemo riječima opisati odgovore na

ista pitanja dobiveni od tiskanih anketa.

Na dan 29. prosinca 2015. anketu je ispunio 141 ispitanik/ica online putem, dok je 301 ispitanik ispunio tiskanu

anketu.


Stranica 27

Kod tiskanih anketa spol ispitanika je : 59.47% žene i 40.53% muškarci. Razvidno kao i u mnogim

istraživanjima i kod istraživanja CESPOS-a ženski spol je više uključen u istraživanja socijalne tematike, te

spremnost na iskazivanje stava.

Kod tiskanih anketa : 9% ispitanika je do 18 godina; 43.19% ispitanika je 19-30 godina; 40.53% ispitanika je

31-60 godina, te 6.98% ispitanika iznad 60 godina.

Kod tiskanih anketa : 1 ispitanik ima kao najviši stupanj obrazovanja nezavršenu osnovnu školu; 10.30%

ispitanika ima završenu osnovnu školu; 49.83% ispitanika ima završenu srednju školu; 38.54% ispitanika ima

završen fakultet, dok 0.33% ispitanika je ispunio ostalo (viša škola npr.)


Stranica 28

Kod tiskanih anketa 44.85% ispitanika je zaposlen; 1.66% ispitanik je samozaposlen; 9.97% ispitanik je

umirovljenik; 19.27% ispitanika su učenik ili student; dok je 24.25% ispitanika nezaposleno.

Pitali smo građane o osobnim stavovima vezano uz sljedeće tvrdnje a koje se tiču njihove lokalne zajednice

kao i njih samih. Tvrdnje su sačinjene na temelju prethodnog istraživanja Centra za ekonomska i socijalna

prava Osijek - CESPOS od ožujka do kolovoza 2015. godine, uz pomoć stručnih suradnika.

Kod tiskanih anketa 55.81% ispitanika smatra da je jedan od glavnih uzroka beskućništva

nezaposlenost/gubitak posla; 4.65% ispitanika smatra da kriminalna prošlost beskućnika uzrokovala status;

11.63% ispitanika smatra da su to neki od razloga povezanih uz ovisnost osobe; 3.65% ispitanika smatra da su

u pitanju posljedice traume i nasilja (u obitelji i dr.); 8.97% ispitanika smatra da je u pitanju nesnalaženje u

društvu u društvenim normama, te 2.99% ispitanika je naveo kao razlog ostalo.

Iz odgovora građana jasno se vidi visoki postotak onih koji smatraju da je nezaposlenost glavni uzročnik

beskućništva, čime se suzbija predrasuda da su beskućnici isključivo alkoholičari i ovisnici. No drugi uzročnik,

po mišljenju ispitanika je nesnalaženje u društvenim normama, što je svakako iznenadilo ispitivače i evaluatore

ankete, smatrajući da će ovisnost ili pak kriminalna prošlost biti glavnim uzročnikom.


Stranica 29

Kod tiskanih anketa 22.5% ispitanika slaže se s navedenom tvrdnjom; 51.50% ne slaže se, dok 25.91% ne zna

odgovor tj. ne može procijeniti.

Kod tiskanih anketa 68.11% ispitanika slaže se s navedenom tvrdnjom; 16.61% ne slaže se, dok 15.28% ne

zna odgovor tj. ne može procijeniti.






Stranica 30










Stranica 31







Kod tiskanih anketa 12.29% ispitanika slaže se s navedenom tvrdnjom 73.42% ne slaže se, dok 14.29% ne



Stranica 32

Kod tiskanih anketa 13.62% ispitanika slaže se s navedenom tvrdnjom; 77.08% ne slaže se, dok 9,30% ne zna

odgovor tj. ne može procijeniti.



Kod tiskanih anketa 23.92% ispitanika navelo je kao prijedlog povećanje naknade beskućnicima, kao

najkorisnije rješenje; 11.96% ispitanika poticalo bi udomljavanje beskućnika; 42.52% poticali bi mjere na

Hrvatskom zabodu za zapošljavanje; 15.95% navelo je financiranje kapaciteta lokalnih prihvatilišta dok je

5.65% navelo ostalo. Pod ostalo, ispitanici su navodi često kao prijedlog da im se nađe zaposlenje.


Stranica 33

Kod tiskanih anketa rezultati su jednaki, pa tako 93.02% ispitanika slaže se s navedenom tvrdnjom da je

potrebna izrada Registra i Protokola dok 6.98% ispitanika nije za izradu Registra i Protokola

Ukazali bi i na neke od komentare od ispitanika.

„Smatram da se beskućnicima treba pomoći, a ne čekati na sporu birokraciju. Smatram da ih se treba uključiti

u lokalnu zajednicu i omogućiti im da učestvuju u raznim aktivnostima zato što oni nisu željeli sami postati

beskućnici. društvo bi trebalo imati više razumijevanja za njih.“

„Ono što bih željela istaknuti, a što ovdje nije spomenuto je psihološka pomoć beskućnicima. Naime, možda i

češće od financijske sigurnosti, čovjeku je potreban duševni mir i pomoć u kretanju iz početka, u kretanju od

nikakve materijalne sigurnosti ka bilo kakvom zaposlenju/stanu. Osim toga, mislim da je psihološka pomoć

potrebna da se čovjeku pomogne prevladati osjećaj poniženosti.“

„Najveći problem su gubitak posla, a time i gubitak jedinog doma. Neki se ljudi jednostavno ne snađu u tom.

Osnovno je dati im mogućnost da rade i zarađuju, a također i siguran krov nad glavom. Može to biti i u

prihvatilištu, ali je neprihvatljivo da ti ljudi iz prihvatilišta moraju izaći ujutro, odnosno da mogu tamo samo

prespavati. To svakako riješiti.“

„Smatram da su beskućnici većinom ljudi koji se nisu snašli u društvu. Trebalo bi im se pristupati pojedinačno i

društvo bi trebalo imati institucije koje bi se brinule o svakom pojedincu i pomogle mu u rješavanju njihove

situacije. Naravno, ako bi pojedinac o kome se radi na to pristao.“


Stranica 34

ANALIZA ANKETE O BESKUĆNIŠTVU ZA INSTITUCIJE NA PODRUČJU GRADA OSIJEKA I OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE

Tijekom rujna do prosinca proslijedili smo upit na adrese 25 ustanova/institucije/organizacije/tijela javne vlasti

koje djeluju na području Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije a za koje smatramo da su se susretali ili

se susreću s beskućnicima. Anketu su sačinjavala pitanja koja se neposredno tiču i preporuka Centra za

ekonomska i socijalna prava Osijek – CESPOS, poput slaganja sa izradom Registra, Strategije i Protokola. Do

29. prosinca na adresu CESPOS-a pristiglo je 11 odgovorenih anketnih upitnika. Odgovor su dali, Ministarstvo

socijalne politike i mladih RH, Ured pučke pravobraniteljice, Centri za socijalnu skrbi Osijek, Beli Manastir,

Valpovo, Obiteljski centar Osijek/CzSS Osijek/Klinički bolnički centar Osijek, Policijska uprava Osječko-

baranjska, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje - područni ured Osijek, Crveni križ Osijek, Caritas –

Osječko-Đakovačke nadbiskupije – Prihvatilište Osijek.

7/10 ustanova/institucije/organizacije/tijela javne vlasti koje djeluju na području Grada Osijeka i Osječko-

baranjske županije smatra da je potrebna izrada jedinstvenog registra za beskućnike, dok oni koji ne smatraju

da je to potrebno, obrazlažu činjenicom da nema veliki broj beskućnika na području lokalne zajednice ili

smatraju da bi se ojačala stigmatizacija beskućnika. Ukazali bi i na neke od komentara ispitanih.

„Temeljem podataka prikupljenih registar/bazu podataka bi postojala mogućnost kvalitetnijeg praćenja i pomoći

beskućnicima, od programa socijalne pomoći i drugih oblika donacija/pomoći do planiranja smještajnih

kapaciteta.“


baranjske županije smatra da je potrebno izraditi Nacionalnu strategiju za beskućnike, dok njih 10/10 smatra

da je potrebno izraditi lokalnu strategiju. Ukazali bi i na neke od komentara ispitanih.

„Lokalna strategije mogla bi se primjerenije usmjeriti na probleme (resocijalizacije) beskućnika nego nacionalna

kroz programe uključivanja beskućnika i više individualiziran pristup.“

„Dolaze nove populacije u riziku, nezaposlene obitelji bez podrške obitelji, mlade obitelji u kreditima, mladi

pojedinci i obitelji koji su kupili svoje stanove uzimanjem kredita kod banaka po nepovoljnim uvjetima, porast

mlađih beskućnika koje su izašle iz drugih institucija koje sustav prati a ništa ne poduzima da bi im osigurao

posao ili smještaj. U Centru za prihvat beskućnika, kapaciteta 24 ležaja, trenutno boravi 23 korisnika koji nisu

samo s područja grada Osijeka već i iz drugih županija ( Vinkovci, Vukovar, Slavonski Brod ), stoga treba

regulirati obveze županija i gradova o financiranju privremenog smještaja za beskućnike, definirano Zakonom o

socijalnoj skrbi iz 2011. godine.“


baranjske županije smatra da je potrebno izraditi Protokol o postupanju s beskućnicima.

„Protokol bi predstavnicima subjekata uljećenih u rad s beskućnicima standardizacijom postupaka olakšao rad,

čime bi se podigla promptnost i kvaliteta usluga i pomoći beskućnicima. No s obzirom da je se iza svakog

beskućnika krije individualna priča i određene specifičnosti (pravne, fizičke, zdravstvene, psihičke…) protokol bi

trebalo izraditi tako da ne stvara granice određene danim standardima nego s preporukama za proaktivnost i

individualizaciju svakom pojedinom problemu.“


Stranica 35

„Tek nakon izrade jedinstvenog registra, može se ići na donošenje nacionale strategije“

„Boravak u prihvatilištima bi trebao biti privremeno rješenje, strategijom odrediti dugoročno rješenje, da se

briga o beskućnicima ne svede samo na jednokratne pomoći i da se privremenim smještajem za većinu ne

pretvara u stalni smještaj“

„Smatramo da bi dobrobiti od registra bile manje od stigmatizacije beskućnika koja bi se postigla upisom u

registar, posebno onih koji su privremeni beskućnici. Smatramo da je potrebnije sistematizirati usluge dostupne

beskućnicima“

„Ovaj problem evidentan je u cijeloj državi tako da bi se na nacionalnoj razini i trebao rješavati.“

„Izrada protokola bi pojasnilo dogovornosti institucija u lancu tko je za koji dio odgovoran,..“

„Iako je odgovor da, donošenje strategije nije nužno, već je potreban konkretan rad koji je moguć i u okviru

postojećeg zakonodavstva. Ali bi donošenje strategije olakšalo stvar i dalo težinu ali i obveze svih uključeni

subjekata…“

„registar je nužan radi utvrđivanja stvarnog broja beskućnika, njihovih sociodemografskih obilježja (materijalni,

stambeni, obrazovni, radni status, sociopatološke pojave u primarnoj i vlastitoj obitelji)“

„Potrebna izrada registra jer razna tijela i udruge raspolažu s bino drugačijim podacima o broju beskućnika.“

„Nacionalnom, strategijom bi se problem beskućnika sustavno riješio na nacionalnoj razini, posebice vezano uz

prebivalište, zdravstvenu zaštitu, poticanje zapošljavanja jer se ova područja financiraju iz državnog proračuna.

Mišljenja smo da bi i Prihvatilišta/prenoćišta trebalo financirati iz državnog proračuna.“

„smatramo da bi razne službe koje se susreću s beskućnikom kao što su opcijske postaje, centri za socijalnu

skrb, zdravstvene zaštite trebale biti više povezane i koordinirane što bi se moglo postići protokolom.“

„Svjesni potrebe za daljnjim unaprjeđivanjem postojećih i traženja novih oblika skrbi za beskućnicima, koji

predstavljaju krajnje socijalno marginaliziranu skupinu u RH, podržavamo Vaš prijedlog za izradu cjelovite

Nacionale strategije o beskućništvu, a što je i namjera ovog ministarstva…“


Stranica 36

ULOGA I UTJECAJ JAVNIH I DRŽAVNIH INSTITUCIJA NA PODRUČJU GRADA OSIJEKA I OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE U RJEŠAVANJU PROBLEMA BESKUĆNIŠTVA

CESPOS se zalaže za individualizirani pristup u pomoći svakom beskućniku, ali uviđa i potrebu sustavnog i

koordiniranog djelovanja državnih institucija i organizacija civilnog sektora pri pomoći i rješavanju problema

beskućnika. Temelj takvog sustavnog djelovanja trebala bi postati nacionalna strategija o beskućništvu, na koju

bi se nadovezivale lokalne i regionalne strategije, ali i donošenje protokola o postupanju kao svojevrsnog

naputka koji bi trebao olakšati djelovanje službenih osoba u njihovim kontaktu sa beskućnicima, a

beskućnicima osigurati učinkovitu pomoć i zaštitu njihovih prava.

Lokalna zajednica, odnosno veći gradovi na području Republike Hrvatske imaju obvezu otvoriti i financirati

prihvatilišta za beskućnike. Na području Grada Osijeka djeluje Centar za prihvat beskućnika Caritasa

Đakovačko-osječke nadbiskupije (Dom "Svetog Vinka Paulskog") koji je ujedno i jedino prihvatilište na području

Osječko-baranjske županije. Oko 15% ispitanika u anketi koju je provodio CESPOS podupire veća izdvajanja

za financiranje povećanja kapacitete lokalnih prihvatilišta. CESPOS podupire takva razmišljanja građana s

obzirom da su trenutni kapaciteti u očitom nerazmjeru sa potrebama. CESPOS također podupire nastojanja

Grada Osijeka za uvođenje cjelogodišnjeg dnevnog boravka za korisnike prihvatilišta.

Veliku potporu ispitanika (njih oko 55%) u istraživanju CESPOS-a dobio je prijedlog za pomoć beskućnicima

kroz mjere aktivne politike zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Sukladno tome treba potaknuti

na dodatni angažman jedinice lokalne i regionalne samouprave, kao i civilni sektor, na korištenje postojećih

programa sufinanciranja/financiranja (poput javnih radova) kako bi se pomoglo većem broju beskućnika. S

obzirom na rastući problem beskućništva, trebalo bi razmotriti i mogućnost uvođenja novih programa u sklopu

mjera aktivnih politika zapošljavanja koji bi bili posebno prilagođeni uključivanju beskućnika u svijet rada.

Vrlo važnu ulogu vezano uz problem beskućništva svakako ima Centar za socijalnu skrb. Tu ulogu možemo

istaknuti na nekoliko konkretnih primjera kao što su isplata minimalne zajamčene naknade, priznavanje prava

na privremeni smještaj u kriznim situacijama, prijavljivanje prebivališta beskućnika na adresi ustanove socijalne

skrb. U budućnosti značajnu ulogu Centra za socijalnu skrb CESPOS vidi u sudjelovanju u donošenju strategija

i protokola za beskućnike te u izradi registra beskućnika, ali i u razvoju mreže udomitelja beskućnika. Poticanje

udomljavanja kao najkorisnije rješenje problema beskućnika vidi 12% ispitanih građana u istraživanju

CESPOS-a.

Grad Osijek i Osječko-baranjska županija godišnje izdvajaju iz proračuna za potrebe beskućnika u odnosu na

financiranje lokalnog smještaja, hrane i resocijalizacije te stambenog zbrinjavanja. Ulogu Grada i Županije u

budućnost CESPOS vidi u donošenju lokalne/regionalne strategije o beskućništvu kao i u daljnjoj suradnji sa

nacionalnim institucijama i civilnim sektorom na širenju i poboljšanju mreže socijalnih usluga, ali i na prevenciji

problema beskućništva.


Stranica 37

ULOGA I UTJECAJ ORGANIZACIJA CIVILNOG DRUŠTVA NA PODRUČJU GRADA OSIJEKA I OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE U RJEŠAVANJU PROBLEMA BESKUĆNIŠTVA

Organizacije civilnog društva u gradu Osijeku i Osječko baranjskoj županiji koje se bave problematikom

socijalno isključenih osoba, posebice beskućnika su možemo reći izdvojeni primjeri koji se navedenom

problematikom na posredan ili na neposredan način bave.

Najveća posvećenost problemu rješavanja pitanja beskućnika odvija se u sklopu aktivnosti Hrvatskog Caritasa

kao vjerske organizacije i djelomično aktivnostima Crvenog Križa kao humanitarne organizacije.

OCD koji na posredan način pomažu u rješavanju pojedinačnih slučajeva beskućništva su prvenstveno Centar

za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka koja pruža besplatnu pravnu pomoć svima, uključujući i

beskućnicima na pojedinačnom slučaju ukoliko se ukaže potreba i zahtjev za pravnom pomoći u konkretnom

slučaju.

Nadalje je potrebno istaknuti Udrugu Rijeka ljubavi, koja djeluje na području grada Osijeka,a koja pruža pomoć

svim socijalno isključenim osobama, te stoga i beskućnicima, davanjem pomoći u naravi.

Ostali OCD-i na području Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije u vrlo maloj mjeri svojim aktivnostima

utječu na pitanje rješavanja cjelokupne problematike beskućništva.

Stoga zaključno možemo reći da je potrebno osvijestiti problematiku beskućnika i unutar samih OCD-a koji

imaju alate, a kroz dobre projekte i financijske resurse, da bi se njihov položaj poboljšao.


Stranica 38

PREPORUKE

CESPOS je u ovo istraživanje ušao sa jasnim stavom kako postoji potreba za donošenje Strategije o

beskućništvu, kako nacionalne tako i regionalne/lokalne, Protokola i Registra beskućnika. Cilj istraživanja je bio

utvrditi postoji li potpora javnosti i relevantnih institucija za provođenje daljnjih aktivnosti vezano uz realizaciju

naših stavova. Sa zadovoljstvom možemo ustvrditi kako je velika većina građana koji su sudjelovali u našem

ispitivanju prepoznala naša nastojanja i dala potporu za izradu Registra (94%) i donošenju Protokola (95%).

Također i velika većina institucija povezanih sa ovom problematikom koja su sudjelovala u istraživanju dalo je

potporu za izradu Strategije, Registra i Protokola te smo dobili niz zanimljivih prijedloga koje planiramo usvojiti

u svom daljnjem radu.

Registar beskućnika omogućio bi sveobuhvatno prikupljanje podataka o problematici beskućništva te kao

takav predstavljao temelj za praćenje i analizu ove problematike, a time i za donošenje odgovarajućih politika.

Registrom bi se prije svega omogućilo utvrđivanje točnog broja beskućnika. Usporedbom broja beskućnika sa

raspoloživim smještajnim kapacitetima u prihvatilištima ili udomiteljstvu lako bi se došlo do odgovora o potrebi

za dodatnim ulaganjima sredstava u proširenje kapaciteta. Registar bi omogućio i individualizirani pristup

pomoći beskućnicima.

Protokol o postupanju sa beskućnicima definirao bi obveze nadležnih tijela i drugih čimbenika te oblike,

način i sadržaj suradnje svih subjekata koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju beskućništva i pružanju pomoći i

zaštiti beskućnika. Donošenjem takvog protokola omogućilo bi se da svaka institucija (poput hitne pomoći,

policije i sl.), odnosno svaki njen zaposlenik, zna točno kako postupiti u konkretnom slučaju kada se u okviru

svog rada susretne sa beskućnikom. Na taj način bi se osigurala efikasnija pomoć i zaštita prava beskućnika.

Nacionalna strategija treba utvrditi temeljne ciljeve vezano uz suzbijanje beskućništva kao i učinkovite načine

njihove provedbe. Potrebno je donijeti i regionalne/lokalne strategije koje bi uzimale u obzir regionalne/lokalne

potrebe i posebnosti, oslanjajući se na nacionalnu strategiju. S obzirom da je beskućništvo rastući problem,

izradi navedenih strategija trebalo bi pristupiti žurno, ali uz temeljitu analizu uzroka i najefikasnijih metoda pri

rješavanju problema beskućnika. CESPOS će svojim aktivnostima nastojati doprinijeti realizaciji navedenih

ciljeva te razvoju suradnje sa svim relevantnim institucijama i organizacijama civilnog društva.


Stranica 39

ZAVRŠNE RIJEČI

Unatoč zakonskom definiranju beskućništva, utvrđenim obvezama jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave te obveznoj suradnji i zajedničkom planiranju aktivnosti ovih jedinica, pružatelja usluga

privremenog smještaja beskućnika i CZSS, još uvijek se nisu u bitnome ublažili i otklonili uzroci socijalnog

isključivanja beskućnika i ubrzalo njihovo ponovno uključivanje u život zajednice.

Nažalost, još ima beskućnika koji su u prihvatilišta smješteni više godina, unatoč tome što bi takav smještaj

trebao biti privremen, najdulje do godinu dana. Poznato je da su najčešći uzroci beskućništva gubitak

zaposlenja i doma, problemi i nasilje u obitelji, oštećenje zdravlja, ovisnost o drogi i alkoholu, izlazak iz zatvora,

prestanak smještaja u domu za djecu nakon punoljetnosti i slično. Mlade osobe koje moraju napustiti dom za

djecu, ne bi trebale završiti u prihvatilištu, već bi im državne i javne službe trebale pomoći kako bi se uključili u

lokalnu zajednicu i samostalno živjeli.

Projekt je uspješno proveden i ostvarena je svrha projekta no ostvarena je i mogućnost za napredak. Putem

anketiranja, osobnog kontakta i medijskih objava osvijestili smo građane Osijeka o problemu beskućništva te

potakli na razmišljanje kako zbog mogućih rastućih uzroka moguć je veliki broj i poznatija lica beskućništva.

Osvijestili smo ih da to nije osobni izbor te da udomiteljstvo može biti moguće rješenje problema. Iako su

građani jasno ukazali na potrebu proširenja mjera na HZZ-u u smislu bržeg educiranja i kvalificiranja

beskućnika. Također, medijski prostor u posljednje tri godine imao je jednu do dvije objave o problemu

beskućništva.

Uspješno je izrađen letak o informacijama koje mogu pomoći beskućniku, poznaniku beskućnika,

potencijalnom beskućnicima ali i građanima da jednostavnije i svjesnije shvate problem beskućništva.

Projekt Zagovaranje prava beskućnika i razvijanje empatije u društvu stvorio je pretpostavku za stvaranje

programa u Centru za ekonomska i socijalna prava Osijek. Program koji će neprestano pratiti potrebe, uzroke i

probleme beskućništva, spajati relevantne sudionike i razvijati empatiju u društvu putem radionica, treninga i

sastanaka s građanima i zainteresiranom javnošću i udrugama i organizacijama te institucijama, a prijavljujući i

provodeći suradničke/partnerske projekte u svezi beskućništva te će nastaviti objavljivati relevantne vijesti iz

tog područja na svojoj web stranici.

U planu je uključivanje većeg broja udruga i institucija za podršku u provedbi preporuka (Strategija, lokalna

strategija, protokol o postupanju te Registar) tijekom 2016. godine, te distribucija letaka i analize koju je izradio

CESPOS. U planu je detaljizirati preporuke i uključiti relevantne dionike kroz javna događanja u provedbi

realizaciji preporuka. Također u planu je kroz sastanke, druženja i javne događaje i analiziranje uključiti

beskućnike s područja Osijeka i drugih gradova Slavnije i Baranje kako bi se zajednički pronašla rješenja na

području problema beskućništva.

Tijekom 2016. godine Analiza o stanju beskućništva će se poslati i na adresu CESR (Centre for Economic and

Social Rights u New York i Madrid), međunarodna organizacija koja djeluje na području ekonomskih i socijalnih

prava u Svijetu, posebno na području stambenog zbrinjavanja, osnovnih životnih uvjeta. Također i na adresu

FEANTS-e, međ. organizacije beskućnika. Analiza će se poslati i na druge organizacije i institucije koje su

tijekom istraživanja izrazile želju za distribucijom i objavom rezultata istraživanja.

analiza beskuĆniŠtvacespos.hr/wp-content/uploads/sites/484/2016/07/analiza-beskucnistva... ·...

Documents