Zdravstveni fakultet

Univerzitet u Zenici

Bolesti zuba i gingive

Seminarski rad

Klinička anatomija

UVOD.........................................................................................................................................2

BOLESTI ZUBA I ZUBNOG MESA........................................................................................3

Zubni karijes (caries dentinum)..............................................................................................3

Zubni plak...............................................................................................................................5

Zubni kamenac........................................................................................................................5

Gingivitis.................................................................................................................................6

Parodontoza.............................................................................................................................7

Zubne afte...............................................................................................................................8

Zubi i druge bolesti.....................................................................................................................9

Prevencija....................................................................................................................................9

S.O.S. savjeti...............................................................................................................................9

Zanimljivosti o zubima.............................................................................................................10

Zaključak...................................................................................................................................11

UVOD

Zubi (lat. dens, dentis) su kalcificirani organi, koji se nalaze na početku probavnog trakta, u usnoj šupljini. Usađeni su u alveolarne nastavke gornje i donje vilice i smješteni u zubne čašice (alveole). Razlikujemo dvije denticije zuba,mliječne zube (dentes decidui) i stalne zube (dentes permanentes). Broj zuba kod odraslog čovjeka je 32 i to 16 u maxilli i 16 u

1

mandibuli.U jednoj vilici kod odraslog čovjeka nalazimo 4 sjekutća (inciziva),2 očnjaka (canina), 4 predkutnjaka (premolara) i 6 kutnjaka (molara).Kod mliječnih zuba postoje brojne razlike,tj. ukupno postoji 20 mliječnih zuba. Do smanjenog broja dolazi jer kod djece ne postoje premolari niti 3 molari odnosno umnjaci koji niču oko 18 godine života.

Na svakom zubu razlikujemo tri osnovna dijela :

kruna (corona dentis)

vrat (collum dentis)

korjen (radix dentis)

Svaki ljudski zub je izgrađen od tri kalcificirana tkiva: cakline, dentina i cementa, te posebnog vezivnog tkiva — zubne pulpe.

Caklina (substantia adamantina s. enamelum) je čvrsto mineralno tkivo koje prekriva dentin. Caklina je ujedno i najtvrđe tkivo u ljudskom organizmu i po čvrstoći nalazi se nešto iza dijamanta. Zbog svog sastava caklina je veoma otporna na djelovanje enzima, kiselina i ostalih korozivnih tvari, te predstavlja prvu i glavnu liniju obrane zuba od karijesa.

Dentin (lat. substantia eburnea) ili zubna kost je čvrsto tkivo koje izgrađuje najveći dio zuba. Ne vidi se pri inspekciji zuba in situ u ustima, jer je pokriven caklinom (u području krune) i cementom (u području korijena). Po sastavu je sličan kostima, te sadrži 28% organskih i 72% neorganskih materija. Sastoji se uglavnom od kristala hidroksiapatita.

Cement (lat. substantia ossea s. crusta petrosa) je mineralizirano vezivno tkivo koje prekriva dentin u predjelu anatomskog korijena zuba. Po građi je sličan kostima. Cement se, slično dentinu, stvara tijekom cijelog života a ima i veliki reparatorni potencijal.

Zubna pulpa (lat. pulpa dentis) ispunjava unutrašnjost zuba, a sastoji se od rastresitog vezivnog tkiva.

BOLESTI ZUBA I ZUBNOG MESAPrema podacim Svjetske stomatološke organizacije bolesti zuba spadaju u jedno od najviše zastupljenih oboljenja kako kod djece tako i kod odraslih.Najčešće je zastupljen zubni karijes,zubni plak,te različite parodontopatije.

2

Zubni karijes (caries dentinum)Zubni karijes, vrlo raširena bolest tvrdih zubnih tkiva, najčešća je bolest čovjeka uopće. Promjena na zubu koju uočavamo kao crnu točku, šupljinu ili defekt na kruni zuba samo je zadnji stadij složenog i dugotrajnog procesa koji nastaje međudjelovanjem brojnih čimbenika. Za nastanak karijesa potrebno je djelovanje više čimbenika koji će u konačnici dovesti do oštećenja tvrdih zubnih tkiva, tj. „pokvarenog zuba“. Među njima su najvažnije bakterije zubnog plaka, prehrana i vrijeme .

Karijes na korijenu počinje na tkivu sličnom tkivu kosti koje pokriva površinu korijena (cementu) i koje postaje izloženo povlačenjem desni, obično u ljudi koji su prošli srednju dob. Taj način kvarenja obično nastaje zbog otežanog čišćenja korijenskih područja i zbog prehrane bogate šećerom. Kvarenje na korijenu može biti tip karijesa zuba koji je najteže spriječiti.

Karijes u caklini, tvrdom vanjskom sloju zuba, napreduje polako. Nakon što prođe kroz drugi sloj zuba, nešto mekši, slabije otporni dentin, karijes se širi puno brže i kreće prema pulpi, najdubljem dijelu zuba koji sadrži nerve i krvne žilice. Iako mogu proći i 2-3 godine da kvarenje probije caklinu, ono može preći iz dentina u pulpu, što je puno veća udaljenost, u manje od godine dana. Prema tome, karijes korijena koje počinje u dentinu može u kratkom vremenu razoriti veliki dio zubnog tkiva.

Karijes u jamicama i žljebićima, koje obično počinje u razdoblju od 13-19-te godine na trajnim zubima, nastaje u uskim brazdicama na žvačnoj površini i na obraznoj strani stražnjih zuba, to kvarenje brzo napreduje. Mnogi ljudi ne mogu pravilno čistiti karijesu podložna područja zato što su jamice na zubima uže od površine sa vlaknima na zubnoj četkici.

Simptomi

Nisu svi bolovi zuba uzrokovani karijesom. Zubobolja može nastati zbog ogoljelih zubnih korjenova koji nisu zahvaćeni karijesom, vrlo snažnog žvakanja ili slomljenih zubi. Osjetljivost gornjih zuba može uzrokovati začepljenje sinusa.

3

Obično karijes cakline ne uzrokuje bol; bol počinje kada se karijes proširi na dentin. Osoba može osjećati bol kada pije nešto hladno ili kada jede slatkiš. To pokazuje da je pulpa još zdrava. Ako se kvarenje zaustavi u tom stadiju, zubni doktor obično može spasiti zub i najvjerovatnije neće doći do daljnje boli i poteškoća pri žvakanju.

Karijes koji se približio pulpi ili upravo zahvata pulpu uzrokuje nepopravljivo oštećenje. Bol se zadržava čak i nakon što se podražaj, npr. hladna voda, ukloni. Zub čak može boljeti bez podraživanja (spontana zubobolja).

Kada bakterije prodru u pulpu i ona propadne, bol može istog trena prestati. Međutim, nakon kratkog vremena (sati ili dani) zub postaje osjetljiv kada osoba grize ili kada se zub pritisne jezikom ili prstom zbog upale i infekcije koja se širi blizu završetka korijena uzrokujući apsces (nakupina gnoja). Gnoj koji se nakuplja oko zuba nastoji ga istisnuti iz njegova ležišta. Grizenje ga vraća natrag u ležište uzrokujući jaku bol. Gnoj se može nastaviti nakupljati i izazvati oticanje obližnjih desni ili se može širiti kroz čeljust (celulitis) i izlijevati se u usta ili čak probiti kožu blizu čeljusti.

Zubni plak

Zubni plak je bezbojna lepljiva masa (biofilm) koja se stvara u usnoj duplji na zubima, desnima, zubnim protezama, mostovima i drugim protetskim nadoknadama. Uzročnik je

4

velikog broja oboljenja zubnog aparata i okolnih struktura. Plak se sastoji od velikog broja bakterija povezanih u mukopolisaharidni matriks i ne može se isprati, ali se može mehanički odstraniti zubnom četkicom. Njegova glavna osobina je prijanjanje (čak i za glatke površine zuba), a već nekoliko minuta nakon poliranja ponovo počinje da se stvara iz pljuvačke u obliku veoma tankog sloja koji oblaže zube.

Prvo nastaje proteinski film (pelikula) koji deluje kao regulator, odnosno rampa u propuštanju jona između zuba i pljuvačke. Razvoj plaka zatim napreduje veoma brzo. Približno 10 miliona različitih bakterija na mm2 može pokriti površinu zuba u roku od sat vremena nakon čišćenja, pri čemu bakterije naseljavaju površinu zuba po besprekorno tačnom redosledu pojavljivanja.

Prvo se pojavljuju Streptococcus mutans i anaerobne bakterije koje stvaraju određene vrste šećera u obliku matriksa mreže i na taj način pokreću ranu kolonizaciju. Nakon toga sledi lanac reakcija u kom učestvuje veliki broj bakterija. Ovo je povezano sa povećanim brojem leukocita u oblasti desni. Između 6 i 10 dana, ukoliko ne dođe do čišćenja, nadovezuje se naseljavanje i ostalih mikroorganizama u plaku i tada nastaje gingivitis (zapaljenje desni). Osim toga, bakterije produkuju kiseline koje oštećuju površinu gleđi na kojoj se stvaraju beličaste mrlje koje su prvi pokazatelj razvoja karijesa.

Smatra se da u 1 g plaka ima oko 220 biliona bakterija (preko 350 vrsta), pa se on često naziva i mikrobni plak. Njegov nastanak potpomažu: nepravilan oblik i položaj zuba, nedostatak zuba, uzimanje pretežno meke hrane, unilateralno žvakanje itd. Kada se u dentalni plak nataloži kalcijum iz pljuvačke nastaje zubni kamenac, glavni uzročnik parodontopatije.

Zubni kamenac nastaje nakupljanjem anorganskih tvari (minerala) u plaku. Mineralizacija plaka nastaje uglavnom u predjelima gdje se nalaze izlazi velikih žlijezda slinovnica: parotidna žlijezda bukalno u predjelu molara, sublingualna žlijezda – lingualno u predjelu inciziva. Mineralizacija nastaje jer je slina preplavljena sa kalcijom. Zubni kamenac je građen u obliku lamela, što dokazuje da nastaje kroz duže razdoblje.

Sam kamenac nije kariogen niti je uzrok parodontitisu, ali bakterije i plak koji se na kamencu nakupljaju i u njemu nalaze, su faktori nastanka navedenih bolesti.

Gingivitis

5

Gingivitis je upalna promjena koja je ograničena na gingivu i pri kojoj ne dolazi do oštećenja dubljih struktura – cementa, alveolarne kosti i parodontnog ligamenta. Upalna reakcija se razvija kao odgovor na bakterije plaka smještene uzduž vrata zuba. Na tom mjestu, u području gdje se gingiva pričvršćuje uz zub, nalazi se posebna struktura nazvana epitelni pričvrstak. Građena je od specijaliziranih epitelnih stanica koje su čvrsto povezane s tvrdim zubnim tkivom u području vrata zuba. Epitelni pričvrstak predstavlja pripoj gingive koji čvrsto brtvi uzduž zubnog vrata i štiti dublje strukture parodonta od štetnih tvari iz usne šupljine. Tijekom upalne reakcije dolazi do oštećenja stanica epitelnog pričvrstka, zbog čega njegova veza s površinom zuba postupno slabi. Tada se javlja i prvi znak gingivitisa – krvarenje. Krvarenje kod gingivitisa, koje u slučajevima izrazito jake upale može izgledati prilično dramatično, potpuno je bezopasno i prestaje ubrzo nakon prestanka traume koja ga je uzrokovala (četkanje, žvakanje). Međutim, krvarenje potiče pacijente da pri svakodnevnoj oralnoj higijeni „štede“ područje oko vrata zuba, tj. da ga slabije četkaju ili izbjegavaju uporabu zubnog konca. Slabija higijena omogućuje dodatno nakupljanje plaka koji će uzrokovati još jaču upalu, a time i još jače krvarenje. Tako se zatvara začarani krug u kojem gingivitis i krvarenje potiču sve slabiju oralnu higijenu, a slaba higijena pogoduje jačanju upale i krvarenja. Tako gingivitis, koji je i sam posljedica loše oralne higijene, dovodi do još lošije higijene i pritom se pojačava.

Ostale promjene koje su vidljive kod gingivitisa mogu biti crvenilo i otečenost gingive. Gingiva gubi svoju neravnu teksturu „narančine kore“ i postaje sjajna, crvena i napeta. Ove promjene postaju vidljive tek u izraženijih oblika gingivitisa.

U blažim oblicima gingivitisa nema drugih vidljivih promjena, osim krvarenja koje se javlja pri manipulaciji u području epitelnog pričvrstka. Stoga je krvarenje jedini znak koji prati sve oblike gingivitisa (od najblažih do najtežih), što ga čini najznačajnijim kriterijem u postavljanju dijagnoze gingivitisa.

Za gingivitis je karakteristično da je upalnom reakcijom zahvaćena samo gingiva, dok su dublje strukture neoštećene. Liječenjem gingivitisa i održavanjem dobre oralne higijene, oštećeni epitelni pričvrstak se u potpunosti regenerira. Dakle, sva su oštećenja koja nastanu tijekom gingivitisa reverzibilna, a to je ujedno glavna razlika prema parodontitisu kod kojeg i nakon liječenja zaostaju trajna oštećenja parodonta.

Parodontoza

6

Parodontoza je bolest koja oštećuje zubno meso, kost i ostale noseće strukture zubi.

Upala rubnog dijela zubnog mesa (gingivitis) rani je stadij oboljenja, kod kojega je oštećen samo dio tkiva. U tom slučaju se parodont može potpuno izliječiti. Ako se ne liječi može doći do upale potpornog sustava zuba (periodontitis). To je kasniji stupanj parodontne bolesti, gdje su zubno meso i ostale strukture koje drže zub u kosti ozbiljno oštećene. To zahtjeva intenzivno liječenje, ali svejedno može uzrokovati gubitak jednog ili više zubi.

Uzroci

Parodontozu uzrokuje zubni plak, čije bakterije izlučuju sokove koje iritiraju zubno meso i vremenom oštećuju zub i njegovu potpornu strukturu.

Fizikalni i kemijski nadraživači - Hrana koja zapinje među zubima, nepravilna uporaba zubog konca i čačkalice, te kod pušača kemijski utjecaj katrana koji se taloži na stijenke zubi

Pretjerano opterećenje zubi i zubnog tkiva - Loše konstruirani mostovi, neodgovarajuće proteze, neprikladan položaj zdravog zuba, kao i štetne navike: prekomjerno stiskanje i škripanje zubima

Dijete za mršavljenje - izbacivanje neke vrste hrane

Trudnoća - Povećana količina hormona

Oboljenja i lijekovi - Dijabetes i neke bolesti krvi, hormonalni preparati (kontraceptivi), neke vrste lijekova za liječenje epilepsije, steroidi.

Zubne afte

7

Afte su male, bolne rane koje se pojavljuju unutar usta. Uzrok im je nepoznat, ali čini se da ulogu ima stres, npr. student može dobiti afte tokom zadnje sedmice ispita. Afte se pojavljuju kao okrugle bijele tačke sa crvenim rubom. Afte se gotovo uvijek stvore na mekom, opuštenom tkivu posebno na unutrašnjosti usne ili obraza, na jeziku ili mekom nepcu, a ponekad i u grlu. Male afte (manje od 1,25 mm) često se pojavljuju u skupinama od dvije ili tri i općenito nestaju same od sebe u roku 10 dana ne ostavljajući ožiljke. Veće su afte rjeđe, mogu biti nepravilno oblikovane, liječenje može potrajati sedmicama i često ostavljaju ožiljke.

Simptomi

Glavni simptom je bol, često jača nego što bi se moglo očekivati od nečeg tako malog. Bol koja traje.4-10 dana, pogoršava se ako jezik afte trlja ili ako osoba jede vruću ili začinjenu hranu. Teške afte mogu uzrokovati povišenu temperaturu, otok vratnih limfnih čvorova i općenito osjećaj slabosti. Mnogi ljudi koji dobiju afte dobivaju ih ponovo, možda jedan ili više puta godišnje.

Dijagnoza i liječenje

Doktor ili zubni doktor prepoznaje afte po njihovu izgledu i boli koju uzrokuju. Ipak, aftama mogu nalikovati ranice uzrokovane virusom herpesa simpleksa.

Liječenje se zasniva na ublažavanju boli, dok afte same ne prođu. Anestetik kao što je lidokain u viskoznom stanju može se primijeniti na afte ili koristiti u sredstvu za ispiranje usta. Taj anestetik ublažava bol za nekoliko minuta i može smanjiti bol kod hranjenja, iako doduše može i oslabiti okus kod osobe.Za oslobađanje od boli može se primijeniti i zaštitni sloj karboksimetil-celuloze. Ako osoba ima više afti, doktor ili zubni doktor može propisati tetraciklinsku otopinu za usta. Osoba u koje dolazi do opetovanog javljanja težih afti može čim se pojave nove afte koristiti tu otopinu za ispiranje usta.

Druga mogućnost liječenja, kauterizacija srebrnim nitratom, umrtvljuje nerve ispod afti. Ponekad, doktor ili zubni doktor propisuje kortikosteroidnu mast koja se nanosi neposredno na teže afte. U težim se slučajevima može propisati deksametazonsko ispiranje usta ili tablete prednizona.

8

Zubi i druge bolesti

Bolesti zuba kroz vrijeme mogu postati bolesti cijelog organizma.Upalni procesi na zubila predstavljaju savršen prolaz bakterija u krvotok..Najčešće se bolesti zuba povezuju sa kardiovaskularnim bolestima,također, dokazano je da bolesti zuba izazivaju artritis i reumatizam.Novija istraživanja svjetske stomatološke organizacije bolesti zuba dovode i u vezu sa nastajanjem karcinoma.Osobe sa bolesnim i ne liječenim zubima su podložnije moždanom udaru.Osim toga, bolesti zuba dovode do demencije u starijem dobu.

Prevencija

NAJVAŽNIJA JE REDOVNA I PRAVILNA ORALNA HIGIJENA.

Stomatolozi preporučuju pranje zuba poslije svakog obroka mekom četkicom za zube (soft) i pastom uz obaveznu upotrebu konca za zube.Konac omogućava još bolje uklanjanje ostataka hrane između zuba na mjestima gdje četkica ne može doseći.Osim pranja zuba

kružnim,horizontalnim i vertikalnim pokretima ne smije se izostaviti ni pranje jezika i gingive.Pranje zuba trebalo bi da traje najmanje dvije minute.

S.O.S. savjeti

Ako vas iznenada napadne zubobolja, usta isperite mlakom vodom. Pojavi li se oteklina, na lice stavite hladan oblog. Nikako na zub ili okolnu sluznicu ne stavljajte aspirin. Ako se između zubi zaglavi strano tijelo, ne pokušavajte ga ukloniti oštrim predmetima nego pažljivo zubnim koncem, a ne uspijete li, posjetite stomatologa. Ako se zub izbije, isperite ga pod mlazom vode te ga pokušajte lagano vratiti na mjesto. Ako ne uspijete, stavite ga u posudu s mlijekom, vodom ili pod jezik te hitno otiđite stomatologu. Ako se zub slomi, pažljivo operite okolinu ozlijeđenog mjesta te prislonite hladan oblog da spriječite otjecanje te odmah idite stomatologu.

9

Zanimljivosti o zubima

1. Neke se bebe rađaju sa zubima

Jedna od 2000 beba bude rođena sa zubima. Natalni zubi najčešće rastu na donjoj čeljusti i imaju slabe korijene. Obično se odmah uklanjaju kako bi spriječili gušenje i probleme prilikom dojenja. Natalni zubi mogu biti i znak nekih bolesti, ali najčešće su potpuno bezopasni. Napoleon i Gaj Julije Cezar bili su rođeni sa zubima.

2. Ne gube svi ljudi mliječne zube

Do treće godine života prosječno dijete ima 20 mliječnih zubi. Ti zubi tijekom vremena olabave i ispadnu, a na njihovo mjesto dođu trajni zubi. Djeci obično u petoj ili šestoj godini života počnu ispadati zubi, a to se završi u ranim pubertetskim godinama. Međutim, ukoliko osoba nema trajni zub koji bi zamijenio mliječni, mliječni će zub postati trajan.

3. Nekim ljudima zubi stalno ispadaju

Ljudi koji pate od hiperdoncije imaju brojne zube. Većina tih zubi skrivena je u desnima, ali ponekad svi počnu odjednom rasti i mogu iskriviti druge zube. Ti se zubi onda moraju stalno vaditi, kako ne bi napravili trajniju štetu. Jedina je pozitivna strana ta što ovi ljudi u starosti ne ostanu bez zuba, nego im narastu novi, dok ćemo mi ostali vrlo vjerojatno morati nositi zubne proteze.

4. Što se sve može napraviti sa zubima?

Što mislite što radi Zubić-vila sa svim zubima koje pokupi? Na internetskim su se bespućima pojavile brojne stranice koje rade nakit koristeći ljudske zube i poprilično ga uspješno prodaju. Tako se mogu naći prstenje, ogrlice, čak i manžete.

5. Ravni zubi nisu svima ideal ljepote

Ravni bijeli zubi smatraju se privlačnima, međutim u Japanu se krivi zubi, nazvani yaeba, smatraju idealom ljepote. Japanke idu toliko daleko da na svoje prirodno ravne zube stavljaju krive navlake, ne bi li izgledale mlađe i privlačnije.

10

Zaključak

Zubi su početni dio digestivnog trakta,samim tim bolesti zuba i njihov gubitak povlači sa sobom i niz drugih oboljenja povezanih za ishranom.Pored digestivnih problema,nemogućnosti žvakanja hrane,a samim tim i problema sa probavom,bolesti zuba za sebe vežu i mnoga druga oboljenja. Da ne biste vodili bitku sa mnogo težim bolestima,sa jako teškim posljedicama družite se sa četkicom za zube i zubnim koncem poslije svakog obroka.Lakše je,jednostavnije i jeftinije.Svaki zub je dijamant, ne dozvolite da vaši dijamanti zbog NEODGOVORNOSTI I LJENOSTI obole.

11