temperatura - unizd.hr lozic/klima 2.pdf · ponikve (konkavni oblici reljefa) modificirajući...
Post on 31-Aug-2018
230 Views
Preview:
TRANSCRIPT
TEMPERATURA
ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ATMOSFERE
- najveći dio toplinske energije koja ulazi u atmosferske procese dolazi s
površine Zemlje; manji dio nastaje apsorpcijom kratkovalne radijacije u
atmosferi → atmosfera se najvećim dijelom zagrijava od podloge
- temperatura je fizikalna veličina kojom se izražava toplinsko stanje neke
tvari
- atmosfera i podloga zagrijavaju se i hlade:
1. apsorpcijom kratkovalne radijacije te apsorpcijom i emisijom dugovalne
radijacije
2. kondukcijom (vođenjem) topline
3. konvekcijom
4. turbulentnom difuzijom ili turbulentnim prijenosom topline
5. molekularnom difuzijom
- apsorpcija kratkovalne i dugovalne radijacije: tijelu se povisuje
unutrašnja energija → povišenje temperature tijela → dugovalno zračenje
- pad temperature: posljedica veće emisije nego apsorpcije; porast: posljedica
veće apsorpcije nego emisije
- kondukcija: jedini način prenošenja topline u krutim tijelima (npr. led,
stijene, tlo) i u tankom sloju zraka između tla i atmosfere
- toplina: energija koja prelazi s tijela više temperature na tijelo niže
temperature sve dok se ne izjednače; stupanj topline = temperatura
- krute tvari - velika vodljivost topline
- tekućine i plinovi - loši vodiči topline
npr. vodljivost zraka = 1; snijeg 17; voda 23; led 60; kamen 100
- šupljikavost, tj.više zračnih međuprostora - lošija vodljivost →
izolacijsko svojstvo snijega, odjeće
- konvekcija: prijenos topline - tijelo (npr. zrak, voda) se ugrije kao
cjelina i postaje lakše od hladnije podloge → uzgon → izdizanje
- ravnoteža: kompenzacijsko silazno strujanje hladnijeg zraka →
održavanje konvekcije (npr. u oblacima)
- vrlo brz i efikasan način prijenosa topline u atmosferi
- turbulentni prijenos topline (turbulentna difuzija): ugrijane male
količine zraka zamjenjuju se isto tako malim količinama hladnijeg
zraka → turbulentno komešanje i miješanje zraka → izmjena topline
- važnost: prenošenje topline iz višeg toplijeg u niži hladniji sloj zraka
- elementarno svojstvo vjetra!
- latentna toplina: toplina sadržana u vodenoj pari (→ evaporacija)
→ kondenzacijom se oslobađa i zagrijava atmosferu
- važnost: gotovo ½ topline što je morska voda apsorbira troši se za
evaporaciju
- more = ¾ površine Zemlje → latentna toplina: važan izvor topline za
atmosferske procese
- kompresija i ekspanzija - utjecaj na temperaturu atmosfere
(adijabatski procesi - bez dovođenja topline sa strane)
- ekspanzija: dizanje zraka iz područja višeg tlaka (pri tlu) u područje
nižeg tlaka (na većim visinama) → ekspanzija → trošenje topline →
snižavanje temperature zraka koji se izdiže → kondenzacija →
nastanak oblaka i vodene pare
- kompresija: suprotan proces - zrak se spušta iz područja nižeg
tlaka na visini na područje višeg tlaka pri tlu - da bi se zrak stlačio
potreban je utrošak topline → povećanje temperature zraka
- spuštanje zraka u atmosferi = supsidencija → zagrijavanje zraka
→ nestanak oblaka
HORIZONTALNA IZMJENA TOPLINE
- advekcija = horizontalna izmjena topline između pojedinih dijelova Zemlje
- pojas između 370N i S prima više energije nego što gubi; veće geografske širine: suprotno
- važnost advekcije: prijenos topline iz pojasa s viškom energije u područja s manjkom energije
- prijenos topline: zračne mase (oko 80%) i morske struje (oko 20%) → golema klimatska važnost
TERMIČKA SVOJSTVA KOPNA, MORA I ZRAKA
- termička svojstva atmosfere ovise o količini topline sadržane u podlozi
- specifična toplina: količina topline (cal, kcal, J) koju treba dovesti jedinici mase neke tvari da se ona zagrije za 10C
- različita tijela: različite specifične topline (svojstva primanja i odašiljanja topline) - voda: 2,5 puta veća specifična toplina nego kopno
- važnost specifične topline: brzina i stupanj zagrijavanja nekog tijela
- zagrijavanje kopna: brže i jače, dovoljna je 1/5 topline koja je potrebna za zagrijavanje mora → kopno se brže zagrijava ali i brže hladi
EVAPORACIJA
- velike razlike između kontinenata i oceana u veličini evaporacije: više topline za evaporaciju potroši se nad morem nego nad kopnom
- velike regionalne razlike
- važnost: potrošnja topline za evaporaciju povezana je s raspodjelom temperature → energetska bilanca
- more: najviše topline za evaporaciju potroši se u suptropskim područjima
visokog tlaka, u područjima toplih morskih struja → jaka apsorpcija
radijacije, vjetrovitost
- manji utrošak topline: ekvatorska područja i područja umjerenih i visokih
geogr. širina
→ ekvatorska područja: slaba vjetrovitost i veća vlažnost zraka
→ umjerene i visoke geogr. širine: smanjenje apsorbirane radijacije
- kopno: potrošnja topline za evaporaciju najveća je u vlažnim i toplim
krajevima; povećanje geografske širine: potrošnja opada
- maksimum: uz ekvator
- suptropske zone visokog tlaka: naglo smanjivanje (manjak padalina)
- porast geografske širine: povećanje, zbog povećane količine padalina
- razlike u zagrijavanju kopna i mora → kontinentalnost i maritimnost
- kopno se brže zagrijava i hladi, more obratno → utjecaj na atmosferu
(temperaturu zraka) koja se zagrijava od podloge
- kontinentska klima - velike amplitude dnevne i godišnje temperature
- maritimna klima - male amplitude dnevne i godišnje temperature
- 71% površine Zemlje je pod oceanima → najveći dio Zemlje pod utjecajem
maritimnosti
- velike rezerve topline u oceanima uzrok su vremenskog neslaganja u nastupanju
dnevnih i sezonskih minimalnih i maksimalnih temperatura
→ minimalne i maksimalne srednje mjesečne temperature zraka iznad mora
nastupaju 1 - 2 mjeseca kasnije nego na kopnu
- klimatska važnost geografske raspodjele kopna i mora: zbog različite površine
kontinenata i mora i njihove nejednolike raspodjele
- važnost odnosa prema dominantnim vjetrovima
DNEVNI HOD TEMPERATURE ZRAKA
= promjena temperature tijekom dana
- posljedica primljene i odane topline
- temperatura je najniža nešto poslije izlaza Sunca (još prevladava
emisija dugovalne radijacije iz podloge) a najviša nešto poslije njegovog
zenitnog položaja (kad se apsorpcija i emisija energije izjednači)
- toplina se iz podloge u zrak prenosi konvekcijom, turbulentnom
difuzijom i kondukcijom, a iz zraka u podlogu apsorpcijom
kratkovalne i dugovalne radijacije → prijenos ne ovisi samo o bilanci
ukupne radijacije nego i o advekciji topline koja može poremetiti dnevni
hod
- fizička raznolikost Zemljine površine utjecala je na međunarodni
dogovor o mjerenju temperature - važnost zbog usporedbe
- mjerenje dnevnih temperatura - važnost: sve druge temperature
izračunavaju se pomoću njih
- meteorološka praksa -
slijedeći termini:
- ledeni dan, Tmin ≤ -100C
- studeni dan, Tmax < 00C
- hladni dan, Tmin < 00C
- dan s toplom noći, Tmin ≥ 200C
- topli dan, Tmax ≥ 250C
- vrući dan, Tmax ≥ 300C
- bezmrazni period - razdoblje
kad nema hladnih dana,
važnost u poljoprivredi
- širenje topline u tlu
kondukcijom→ utjecaj
poroznosti i količine vode u tlu
- kašnjenje maksimalnih i
minimalnih vrijednosti zbog
sporijeg zagrijavanja i hlađenja
tla
- temperatura zraka ima periodički
dnevni i godišnji hod → periodička
dnevna i godišnja amplituda
- periodički hod može biti izložen
aperiodičkim promjenama (prodori
toplog i hladnog zraka, evaporacija,
kondenzacija) → aperiodička dnevna
amplituda
- dnevne amplitude opadaju s porastom
visine zraka (npr. iznad Berlina na
1000m 1-20C)
- velike amplitude u pustinjskim
predjelima - kontinentalnost
- kombinacija kontinentalnog i
maritimnog utjecaja - primjer Britanije
- more snižava maksimalnu dnevnu
temperaturu a kopno je povećava
- veliki utjecaj naoblake na dnevni
hod temperature - smanjuje
pritjecanje kratkovalne radijacije
Sunca a smanjuje i gubitak
terestričke radijacije → pojačano
protuzračenje atmosfere
- dnevne amplitude za vedrog
vremena veće su nego za
oblačnog - veći dio kratkovalne
radijacije apsorbira se u tlu, noću
veliki gubitak topline dugovalnom
radijacijom - slabo protuzračenje
atmosfere pri vedrini
→ najveće dnevne amplitude:
pustinjski krajevi
- tropski i suptropski krajevi:
ekstremni mjeseci povezani sa
suhim / kišovitim razdobljima
- suši i vedri mjeseci → veća
amplituda temperature
- vlažni i kišoviti mjeseci → manja
amplituda, povećana količina
naoblake i vodene pare →
smanjivanje apsorpcije radijacije
danju a noću smanjivanje
dugovalne radijacije
- polarni krajevi: dnevna
amplituda ljeti je velika - razlika u
visini Sunca o čemu ovisi
zagrijavanje
- zimski mjeseci - nema značajnije
amplitude
Ekspozicija reljefa: indirektan utjecaj na intenzitet insolacije → razlike u
temperaturi između prisojne i osojne strane - važnost za vegetaciju
- utjecaj na dnevni hod temperature: više temperature i veća amplituda na
prisojnoj strani
Raspodjela srednje dnevne amplitude temperature na Zemlji - odličan
indikator maritimnosti i kontinentalnosti klime
- planetarna zonalnost - uzroci: raspodjela radijacije, nejednoliki raspored
kopna i mora, utjecaj nadmorske visine, ekspozicije, vrste tla, količine
vodene pare u zraku
- ekvatorska zona: mala dnevna amplituda tamo gdje je velik utjecaj oceana
- suptropska zona: pojas pustinja - velike amplitude
- umjerene širine i subpolarna područja: manje amplitude, osobito tamo
gdje je izražen utjecaj mora
- oblačna područja - manja amplituda
GODIŠNJI HOD TEMPERATURE
- srednje dnevne temperature - temelj za izračunavanje srednjih mjesečnih
temperatura
- niz srednjih mjesečnih temperatura izračunatih iz višegodišnjih nizova =
godišnji hod temperature
- godišnji hod temperature zraka ovisan je o podlozi (more ili kopno)
Termička svojstva sniježnog
pokrivača:
- snijeg - odličan reflektor
kratkovalne radijacije (veliki
albedo) → utjecaj na toplinsko
stanje tla
- slaba vodljivost topline snježnih
kristala + prisutnost zraka u
snijegu → odlična izolacijska
svojstva → onemogućavanje
dugovalne radijacije podloge →
smanjivanje gubitka topline s
površine tla
- hod temperature ispod
snježnog pokrivača podudara
se s hodom temperature zraka
iznad njega ali su amplitude
puno manje
Godišnji hod temperature:
- termički kriterij: dva osnovna tipa:
kontinentalni i maritimni (zbog
različitih termičkih svojstava
kopna i mora)
- maritimni tip: mala godišnja
amplituda temperature (do 150C)
između najtoplijeg i najhladnijeg
mjeseca
- kontinentalni tip: velika godišnja
amplituda temperature (>200C),
- vremenska razlika u nastupanju
maksimuma i minimuma
temperature u odnosu na
insolaciju → kašnjenje 30 - 40
dana; iznad mora to je izraženije
nego iznad kopna (sporije
zagrijavanje i hlađenje)
- na godišnji hod temperature utječu i hladne
ili tople morske struje te dominantni smjer
vjetrova
4 tipa godišnjeg hoda temperature:
- kriteriji diferencijacije: 1. promjene u
prividnom gibanju Sunca po nebeskom
svodu i 2. godišnji hod naoblake
a) ekvatorski tip
- stalno visoka temperatura
- velika insolacija
- neznatna godišnja amplituda temperature
(ovisi o utjecaju maritimnosti)
- velika količina vodene pare u zraku →
protuzračenje atmosfere i apsorpcija
radijacije veliki su cijele godine
- dva maksimuma (poslije proljetnog i
jesenskog ekvinocija) i dva minimuma
temperature (poslije zimskog i ljetnog
solsticija) – izraženiji na kontinentalnijim
područjima
Kankan - grad u istočnoj Gvineji
b) tropski tip
- godišnja amplituda temperature nešto je veća nego kod ekvatorskog tipa
- jedan maksimum i jedan minimum temperature
- porast temperature prije dolaska monsuna → visok položaj Sunca, jaka radijacija
- dolazak monsuna - kiša i naoblaka → manji pad temperature
c) tip umjerenih širina
- najviše i najniže temperature
nastupaju poslije solsticija;
kontinenti: srpanj i siječanj;
mora: kolovoz i veljača (sj.
hemisfera)
- godišnja amplituda temperature
raste s porastom g.š. i
povećanjem udaljenosti od
obale
- diferencijacija 4 godišnja doba
d) polarni tip
- najhladniji mjesec: veljača ili
ožujak (sj. hemisfera) - zbog
dugog trajanja polarne noći,
maritimnost
- najtopliji mjesec: srpanj, nekad
kolovoz (maritimni utjecaj)
- godišnja amplituda temperature
je velika, osobito u unutrašnjosti
kopna; smanjuje se pod
utjecajem mora
- bitne razlike u temperaturi:
zimski mjeseci
- ljeti su razlike slabije izražene
VERTIKALNA RASPODJELA
TEMPERATURE
- temperatura zraka najčešće opada
s porastom visine (zbog
zagrijavanja od podloge)
- vertikalni gradijent temperature =
promjena temperature na svakih
100 m visine
- u planinskim krajevima temp. u
prosjeku opada za 0,560C/100 m;
vedri i topli dani: i do 10C/100m
- visinske postaje su u prosjeku
hladnije od nizinskih
- veća godišnja amplituda u nizinama
- posljedica jačeg ljetnog
zagrijavanja nizina
- manja razlika zimi - zbog česte
maglovitosti i inverzije temperature
u nizinama
- suprotno od opadanja temperature s
visinom: inverzija temperature =
porast temperature s visinom
Vrste inverzije i uzroci postanka:
1. Radijacijska ili prizemna inverzija
- termički tip inverzije
- podloga se noću brže i jače ohladi
dugovalnom radijacijom → hlađenje
sloja zraka iznad nje → porast
temperature s visinom
- danju: obrnuta situacija
- uzroci postanka inverzije:
a) duge noći (zima) kad dugovalna
radijacija nadvlada slabo
kratkovalno zračenje apsorbirano
danju; b) vedrina - protuzračenje
atmosfere je malo; c) mala količina
vodene pare - dugovalno zračenje
gubi se u svemiru; d) neznatno ili
nikakvo miješanje zraka
2. Visinska inverzija
- nastaje u slobodnoj atmosferi u graničnom pojasu između dviju
zračnih masa čije su brzine gibanja različite
- zrak se trenjem zagrijava na dodirnoj plohi
3. Frontalna inverzija
- nastaje na kontaktu dviju različitih zračnih masa i to advekcijom zraka - hladni zrak u obliku klina prodre ili se potkopa pod topliji zrak, ili se topliji zrak spusti na hladniji
4. Inverzija spuštanja ili anticiklonska inverzija
- nastaje u slobodnoj atmosferi spuštanjem zraka koji se zagrijava i suši pa je topliji od zraka uz podlogu - u uvjetima stabilne anticiklonske situacije iznad kopna osobito u zimskom dijelu godine (suptropske anticiklone nad morem - cijele godine)
- anticiklone: zrak se pri tlu razilazi od centra na sve strane, što se mora kompenzirati - supsidencija (spuštanje) zraka iz viših dijelova anticiklone
- spuštanje zraka → povećanje tlaka → povisivanje temperature
- primjeri inverzije termičkog tipa: planinske doline i kotline te velike
ponikve (konkavni oblici reljefa)
Modificirajući utjecaj reljefa na
temperaturu:
- dnevni hod temperature u
dolinama (konkavni oblici) razlikuje
se od hoda na vrhovima uzvišenja
(konveksni oblici)
- ta razlika je osobito velika u vedrim
danima i noćima
- dnevna amplituda mnogo je veća u
dolinama nego na višim padinama
i vrhovima (zimi i ljeti)
- reljefna udubljenja danju su toplija
a noću hladnija od susjednih
reljefnih uzvišenja (ljeti);
- odstupanje od tog pravila može se
pojaviti danju u hladnijem dijelu
godine, kad se dolina zbog kratkog
trajanja dana i sjene okolnih
uzvišenja ne stigne ugrijati
Primjer: utjecaj reljefa na raspodjelu minimalne dnevne temperature
Primjeri: utjecaj reljefa na raspored apsolutnih minimalnih temperatura
i apsolutnih maksimalnih temperatura
HORIZONTALNA (GEOGRAFSKA) RASPODJELA TEMPERATURE
- vrlo velik raspon temperature na Zemlji
- najniža temperatura: Antarktik: - 89,20C
- najviša temperatura: Sahara, Meksiko - 57,80C
- apsolutna amplituda: 1470C
- prikaz na kartama: izoterme = linije koje spajaju mjesta s jednakom temperaturom
- eliminacija različite nadmorske visine postaja (reljef) - reduciranje temperature na razinu mora (za svakih 100 m visine dodaje se 0,50C)
- na homogeno građenoj Zemlji izoterme bi se pružale u smjeru I - Z, tj. njihov bi se smjer poklapao s paralelama
- u stvarnosti: znatna odstupanja zbog nehomogenosti Zemlje, važna je i uloga advekcije (zračna i morska strujanja)
- tropi: najvažniji utjecaj geografske širine; insolacija je cijele godine velika i ujednačena - ujednačen godišnji hod temperature
Odnos kopna i mora:
- utjecaj raspodjele kopna i mora povećava se s geografskom širinom
- na kopnu se izoterme u siječnju povijaju prema ekvatoru - na istoj geogr. širini
kopno je hladnije od mora; ljeti je obrnuto - kopno se jače ugrije od mora -
izoterme nad kontinentima povijaju se prema višim geogr. širinama
- sjeverna hemisfera: veći udio kopna, pa je deformacija izotermi veća
- morske struje pojačavaju termički kontrast (kopno - more)
- utjecaj mora ovisi o općoj cirkulaciji (da li dominira strujanje s kopna ili mora)
Zima:
- na području Euroazije jače se osjeća termički utjecaj zapadnih strujanja
zraka s Atlantika + Golfska struja koja pojačava taj utjecaj
- na području hladne Labradorske struje Atlantik zagrijava širi obalni pojas
sve dok se more ne zaledi
- zimi je more toplije od okolnog kopna bez obzira na hladne morske struje
- zrak iznad mora je i pri najnižim temperaturama (osim ako nije zaleđeno) osjetno topliji od okolnog zraka iznad kopna (Grenland, kanadski sjever, Arktik) - more djeluje kao izvor topline
- utjecaj Pacifika osjeća se u rubnim dijelovima zapadne Kanade, Aljaske i SI Azije
- na području SI Azije dominantno značenje ima cirkulacija hladnog zraka s kopna prema moru (zimski monsun) → snižavanje temperature
- horizontalni gradijent temperature = razlika u temperaturi na jedinici
površine
- veći je zimi nego ljeti → temperaturne razlike između kontinenata i oceana
veće su zimi nego ljeti → intenziviranje atmosferske cirkulacije u zimskoj
polovici godine
- horizontalni gradijent - veći u obalnim područjima → povijanje izotermi
Ljeto: obratan utjecaj mora: gdje zimi zagrijava, ljeti hladi, bez obzira na tople ili hladne morske struje - one samo pojačavaju kontraste
- na području oceana izoterme se povijaju prema ekvatoru; jače povijanje tamo gdje su hladne morske struje
- najviše temperature ljeti: nad kontinentima
- kopno: pomicanje izotermi prema polovima; oceani: pomicanje izotermi prema ekvatoru
Bilanca topline između površine mora i atmosfere:
- mijenja se s geografskom širinom
- tropski pojas: veći prijenos topline iz atmosfere u more (izuzev Indijskog oceana) → more hladi atmosferu iznad njega
- s porastom geogr. širine više topline prelazi iz mora u atmosferu; zračnim strujanjima toplina se prenosi na kopno
- hladne morske struje (Humboldtova, Benguelska) u tropskim područjima
hlade a u područjima izvan tropa zagrijavaju atmosferu
- nezaleđeno more u blizini hladnog kontinenta uvijek je toplije
- tople morske struje (Golfska, Kuro Shio) u tropskim područjima hlade
atmosferu a u višim geogr. širinama griju zrak iznad sebe
- gustoća izotermi povećava se na kontaktu oceana i kontinenta a osobito
tamo gdje postoje morske struje (temperaturni kontrasti)
Raspodjela temperature u Europi:
- posljedica djelovanja više faktora:
a) cirkulacijski faktor: nalazi se istočno od Atlanika - u općoj cirkulaciji
prevladavaju zapadni vjetrovi s ciklonama koje s oceana prodiru duboko
u kopno
b) reljefni faktor: uz zapadnu obalu Europe ne postoji planinska barijera -
otvorenost prema strujanjima s Atlantika
- advekcija topline zimi s Atlantika: dominantan faktor klime Europe
c) razvedenost: Europa je najrazvedeniji kontinent + utjecaj Sredozemnog
mora → ljeti štiti od afričkih vrućina, zimi je izvor topline i vlage
d) radijacijski faktor: analiza pružanja izotermi: zonalno pružanje ljeti -
značajnija je radijacija; meridionalno pružanje zimi: važnija je advekcija
- izoterme su puno gušće (horizontalni gradijent) u siječnju nego u
srpnju - termički kontrasti između hladnog kontinenta i toplog mora veći
su nego kontrast toplog kopna i hladnijeg mora u srpnju
- u svim područjima s izrazitijim reljefom izoterme su gušće (veće
razlike u visini i temperaturi na manjem prostoru)
- zimi kopno potiskuje izoterme na jug a more na sjever (primjer 0-ta izot.)
- ljeti: manja gustoća izotermi
- generalni smjer: SW - NE, jer ih
kopno (suprotno nego zimi)
potiskuje prema sjeveru a
ocean prema jugu
- Sredozemno more
onemogućuje prejako ljetno
zagrijavanje kopna oko njega
(golem prostor između izotermi
od 230C - 250C)
BROJ HLADNIH DANA
- broj dana s temperaturom < 00C → kritična temperatura za agrarnu
proizvodnju → mraz!
→ potreba poznavanja broja hladnih dana: praktični razlozi
Nastanak mraza: u razdobljima hladnog i mirnog vremena – dugovalna
radijacija, advekcija
- radijacijski mraz - nastaje u uvjetima niske temperature dugovalnom
radijacijom podloge → inverzija temperature
- advekcijski mraz - nastaje advekcijom hladnog zraka od kojeg se ohladi
podloga
- česta kombinacija faktora - kompleksni postanak
- utjecaj više faktora: geografska širina (globalna radijacija), raspodjela
kopna i mora, radijacijski uvjeti u konkavnim oblicima reljefa (inverzija)
Opća pravila:
- mraz se ne pojavljuje u najvećem dijelu tropskog pojasa
- broj dana s mrazom raste s porastom geogr. širine
- postoji razlika između unutrašnjosti i obale (utjecaj mora na smanjivanje
broja dana s mrazom)
- važnost utjecaja reljefa
- utjecaj jezera na trajanje bezmraznog razdoblja - sličan utjecaju mora:
smanjivanje broja dana s mrazom
GODIŠNJA AMPLITUDA TEMPERATURE
• predstavlja razliku između srednje godišnje temperature najtoplijeg i
najhladnijeg mjeseca
• izoamplitude = linije koje spajaju točke s istom srednjom godišnjom
amplitudom
• raspodjela temperature zraka ovisi o temperaturi podloge → izoamplitude
ukazuju koliko je neko područje pod maritimnim ili kontinentalnim utjecajem
More: godišnja
amplituda
temperature površine
svjetskog mora -
golemo klimatsko
značenje (utjecaj na
amplitude kopna)
- amplituda mora ovisi o radijacijskim uvjetima, godišnjoj bilanci topline,
morskim strujama i dominantnim vjetrovima
- najmanja amplituda: u tropskim i polarnim morima (ne više od 20C)
- porast amplitude u umjerenom pojasu; najveća a. >140C (najzapadniji
dijelovi sjevernog Atlantika i Pacifika - hladni zimski vjetrovi s kopna)
Kopno: raspodjela srednje godišnje amplitude temperature:
- određena raspodjelom kopna i mora
- najveća amplituda iznad kontinenata - raste s udaljavanjem od mora,
porastom geogr. širine i povećanjem mase kontinenta
- najmanja u niskim geogr. širinama (cijele godine izražena Sunčeva
radijacija)
top related