seminarski sanja informacioni
Post on 12-Jan-2016
245 Views
Preview:
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
SADRŽAJ
UVOD..............................................................................................................................................3
1. UPRAVLJAČKI INFORMACIONI SISTEM.........................................................................4
2. ODLUČIVANJE I UPOTREBA INFORMACIONIH SISTEMA..........................................7
3. IZVRŠNI INFORMACIONI SISTEMI...................................................................................8
3.1. Karakteristike EIS.............................................................................................................9
3.2. Upoređivanje integracija EIS, MIS I DSS.......................................................................11
ZAKLJUČAK................................................................................................................................13
LITERATURA..............................................................................................................................14
Ekspertni sistemi
UVOD
Upravljanje bilo kojom organizacijom uključuje donošenje odluka i rešavanje
problema, a u tu svrhu su neophodne informacije i znanje. Informacioni sistemi obezbeđuju
informacije neophodne za svrhe donošenja odluka i rešavanje problema. Informacije potiču iz
izvora unutar organizacije i izvora izvan organizacije. I jedne i druge mogu da budu obrađivane
kako formalnim informacionim sistemom date organizacije, tako i njenim neformalnim
sistemom. Prvobitno su računari bili upotrebljavani za "elektronsku obradu podataka“, a kada je
shvaćeno da mogućnosti računara daleko prevazilaze puku obradu podataka, iskrsle su nove
svrhe i novi vidovi informacionih sistema. Tako se, istorijski posmatrano, prvo javljaju
upravljački informacioni sistemi (Management Information Systems - MIS), a potom sistemi za
podršku odlučivanju (Decision Support Systems - DSS).
Pored toga, u području veštačke intelegencije razvijani su ekspertni sistemi -
ES. Intenzivan je od nedavno i razvoj automatizovane kancelarije (Office Automation - OA).
Prema nekim shvatanjima svih pet navedenih osnovnih oblasti primene predstavljaju jedan
ukupan sistem - informacioni sistem zasnovan na računaru (Computer-Based Information
System - CBIS). Koristeći se analogijom sa živim organizmima, smatra se da ovakvi
informacioni sistemi zasnovani na računaru nastaju, rastu, sazrevaju i nestaju, pa se taj proces
označava izrazom "životni ciklus sistema" koji u pojedinim slučajevima može trajati samo
nekoliko mjeseci, a u drugim nekoliko godina. Jednostavnije rečeno, životni ciklus
informacionog sistema zasnovanog na računaru uključuje nekoliko faza: planiranje sistema,
analizu i oblikovanje sistema, testiranje i održavanje sistema, implementaciju, kontrolu i
ocenjivanje sistema. Svaki informacioni sistem je sistemska celina i sklad između njegovih
ključnih komponenti koje izvršavaju određene aktivnosti.
Sistem skuplja, sređuje, obuhvata i unosi podatke u proces obrade,
organizuje, skladišti i održava podatke u bazi podataka i, iz organizovanih i sačuvanih podataka,
derivira informacije za krajnje korisnike sistema. U poslovnom sistemu najvažniju ulogu imaju
kadrovi, i oni se mogu izdvojiti u dve osnovne grupe: kadrovi koji su angažovani u procesu
2
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
koncipiranja i inplementacije poslovnog informacionog sistema, i kadrovi korisnici usluga
poslovnog infarmacionog sistema.
1. UPRAVLJAČKI INFORMACIONI SISTEM
Informacioni sistem je sistem koji prikuplja, skladišti, čuva, obrađuje i
isporučuje informacije važne za organizaciju i društvo tako da budu dostupne i upotrebljive za
svakog ko želi da ih koristi, uključujući vođenje poslova, klijente i ostale. Informacioni sistem je
aktivni društveni sistem koji može, a i ne mora, da se koristi informacionom tehnologijom.
Informacioni sistemi mogu se klasifikovati na različite načine. Prema stepenu automatizacije
razlikuju se neutomatizovani informacioni sistemi, upravljački informacioni sistemi, koji
podržavaju donošenje rutinskih odluka, uglavnom na nivou operativnog upravljanja, sistemi za
podršku odlučivanju, koji podržavaju donošenje složenih i teških odluka, ekspertni sistemi, koji
rešavaju probleme vrhunskih eksperata, hibridni sistemi, skladište podataka i veštačka
inteligencija. Svi informacioni sistemi izvršavaju osnovne funkcije vezane za: 1
Prikupljanje,
Čuvanje,
Obradu i
Distribuciju podataka.
Upravljački informacioni sistem je opšte prihvaćen izraz za računarske
sisteme koje možemo naći u preduzećima, pomoću ovih informacionih sistema preduzeća
prikupljaju informacije o svim svojim poslovnim aktivnostima i operacijama, vrše njihovu
pretragu i sumiraju sve poslovne učinke. Upravljački informacioni sistemi takođe pomažu
preduzećima da lakše, brže i efikasnije obavljaju svoje poslovne delatnosti i mogu se koristiti da
upute na ljude koji upravljaju ovim sistemima. U velikim preduzećima Upravljački informacioni
sistem može ukazivati na centralni sistem računara, operatora i menadžera, vrlo često i na velike
procesorske sisteme pa čak i na računarski sistem celog preduzeća.
U samom početku razvoja računarske tehnike, svi računari koji su
upotrebljavani u preduzećima isključivo su korišćeni za vođenje stanja na računima, prikupljanje
1 www.wikipedia.org/sr/Sistemi_za_podr%C5%A1ku_odlu%C4%8Divanju (pristup internet stranici 17.04.2015.)
3
Ekspertni sistemi
podataka o zaposlenim i izračunavanje plata. U kasnijem periodu razvoja aplikacija one su
obezbeđivale menadžerima informacije o prodaji, informacije o proizvodnji, inventaru,
sirovinama i drugim podacima koji su vezani za upravljanje preduzećima. Izraz Upravljački
informacioni sistemi bio je veoma pogodan za opisivanje svih ovih akcija koje je vršilo jedno
preduzeće, dok se danas ovaj termin koristi u različitim kontekstima.
Upravljački informacioni sistem obuhvata: 2
sistem za podršku odlučivanju (Decision support system),
aplikacije za upravljanje ljudstvom i sredstvima (Resource and people menagement
applications),
upravljanje projektima (Project menagement) i
aplikacije za preuzimanje iz baze podataka (Database retrival applications).
Osobine Upravljačkog informacionog sistema su one osobine kod kojih
sistem podržava struktuirane i polustruktuirane poslovne odluke koje donose na srednjim i nižim
menadžerskim nivoima, osigurava fiksni oblik primanja informacija u poznatom, unapred
definisanom formatu, pruža detaljne izveštaje, koji zahtevaju da svaki pojedini korisnik sam
pretražuje onaj dio informacija koje su mu potrebne i značajne za izvršavanje njegovih radnih
zaduženja.
Da bi mogli koristiti Upravljačke informacione sisteme moraju se zadovoljiti
formalne procedure upita i pretraga. U njima se skladište i interpretiraju interni poslovni podaci
organizacije za koju je sistem napravljen, a nešto manje podaci iz okruženja. Upravljački
informacioni sistemi najviše koriste podatke iz prošlosti a manje one podatke koji su vezani za
budućnost. Ovi sistemi su zasnovani na informacijama i njihovom korišćenju za donošenje
poslovnih odluka, a pomažu rukovodiocima i menadžerima preduzeća da donose bolje odluke pri
rešavanju raznih zadataka i pospešuju brže donošenje odluka, što dolazi do izražaja kada imamo
slučajeve gde se poznaju činjenice od kojih odluke najviše zavise i koje direktno utiču na
donošenje dobre ili loše odluke.
Postoje i procesi koji mogu menjati stanje sistema i formiraju izlaze sistema
na osnovu poznatih ulaza u sistem. Ovi procesi su međusobno povezani tokovima ulaznih
podataka koji predstavljaju ulazne pojedine podsisteme i module, iz kojih možemo dobiti
odgovarajuće izlazne podatke iz podsistema i modula u okviru jednog informacionog sistema.
2 www.scribd.com/udzbenik-les03/d/45984607 (pristup internet stranici 17.04.2015.)
4
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
Pri izvršavanju procesa obrade podataka vrši se transformacija ulaznih podataka tj. prikupljenih
podataka nad kojima se vrši obrada u izlazne podatke tj. podatke koje dobijamo posle svih
detaljnih obrada koji postaju rezultat izvršne obrade. Ovakvi procesi se opisuju modelima
procesa kojom dolazimo do opisa samog funkcionisanja realnog sistema. Cilj ovog opisivanja je
da se uoče i opišu pokretačke funkcije realnog sistema, jer svaka ova finkcija obuhvata jedan ili
više povezanih procesa. Prilikom razvoja bilo kog informacionog sistema neke organizacije,
informacioni sistem se vezuje za finkcije, a ne za organizaciju. Ovo se dešava zato što je sama
funkcija postojana, a organizacija je podložna češćim promenama.
Uz pomoć ovakvog povezivanja informacionog sistema postiže se da se
realizovani sistem što manje menja u toku promena organizacije. U samom projektovanju
informacionog sistema za svaku funkciju projektuje se nezavisna aplikacija, a za svaku
aplikaciju odgovarajuća organizacija podataka (jedna ili više datoteka) koja ne odgovara drugim
aplikacijama. Zbog toga oni nisu fleksibilni, svaki novi zahtev za informacijama zahteva
prestruktuisanje podataka, što zahteva dosta vremena i rada i vremenom dovodi do velikog
nagomilavanja nepotrebnih podataka.
Kod savremenog projektovanja informacionih sistema obraća se dosta pažnje
na pronalaženju jedinstvenog modela podataka. Na osnovu ovog modela podataka realizuje se i
zajednička baza podataka koju koriste svi oni programi koji mogu opisivati funkcionisanje
realnog sistema. Funkcionisanje realnog sistema opisuje se modelom procesa, zato je od velikog
značaja da se dobro isporojektuje model podataka i model procesa koji zajedno predstavljaju
model realnog sistema. Uz pomoć modela podataka i modela procesa postiže se da se u
informacioni sistem ugradi što više znanja i realnog sistema tj. da se što bolje opiše. Bolje
opisivanje dovodi do lakšeg realizovanja realnog sistema i to bez ozbiljnijeg zadiranja u
realizovani informacioni sistem.
Osnovni zadatak svih informacionih sistema jeste da daju izveštaje sa
kvalitetnim i blagovremenim informacijama za donošenje odluka, oni takođe mogu pomoći pri
rešavanju strukturnih problema odlučivanja. To su problemi za koje se može unapred utvrditi
tačno rešenje, koji su podaci potrebni da se to rešenje dobije, kao i algoritam njegovog rešavanja.
Upravljački informacioni sistemi su tako napravljeni da mogu zadovoljiti potrebe rukovodilaca
na srednjim nivoima odlučivanja, koji se pretežno bave operativnim upravljanjem pri izvršavanju
pojedinih funkcija.
5
Ekspertni sistemi
Upravljački informacioni sistemi se sastoje od: 3
Sistema podrške grupnom odlučivanju;
Sistema podrške izvršnim rukovodiocima;
Ekspertnih sistema i
Inteligentnih sistema za podršku odlučivanju.
Informacioni sistem organizacije treba da integriše sve funkcije, procese i sve
vrste informacionih sistema. Integracija se postiže, pre svega, kroz kompozitni ili cross/function
sistem, koji daje podršku svim poslovnim funkcijama, procesima, aktivnostima, operacijama i
podržava odlučivanje svih nivoa menadžmenta i koji ima integrisane informacione resurse koje
koriste sve aplikacije i korisnici.
2. ODLUČIVANJE I UPOTREBA INFORMACIONIH SISTEMA
Teorija odlučivanja je naučnana disciplina koja se bavi odlučivanjem.
Teoretičari koji se bave teorijom odlučivanja su tokom XX-og i početkom XXI-og veka razvili
čitav niz metoda i postupaka koji bi trebali olakšati odlučivanje te dovesti subjekte odlučivanja
(osobe koje odluku donose) u situaciju da što jednostavnije donesu za situaciju najkvalitetniju
odluku.
Integralni proces odlučivanja jedna je od takvih metoda. Prolaženjem kroz
faze integralnog procesa odlučivanja, donosioc odluke koristi izvesne metode i postupke koji mu
pojednostavljuju donošenje konačne odluke, kao i nadzor i kontrolu izvođenja odluke. Faza
pripreme odluke verovatno je najbitnija faza procesa odlučivanja. U njoj se donosioc odluke
informiše o problemu i ciljevima u odlučivanju, generišu se moguće varijante rešenja problema
te se vrši njihova evaluacija. U fazi donošenja odluke bira se jedna od prethodno generisanih
varijanti rešenja. Faza sprovođenja odluke je faza u kojoj se donešena odluka realizuje u
stvarnosti. U fazi kontrole provođenja odluke proverava se i prati sprovođenje odluke u delo.
Ova faza može uključivati praćenje rezultata odluke, praćenje ispravnosti implementacije i sl.
Informacioni sistem trebao bi omogućiti podršku ovoj fazi u integralnom procesu odlučivanja.
3 www.scribd.com/doc/99792262/Menadžment informacionih sistema (pristup internet stranici 17.04.2015.)
6
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
Zadatak menadžera i menadžerskih timova je da donose odluke i sistematski
razvijaju i sprovode rešenja problema. Operativne poslovne odluke se donose kratkoročno i
individualno, tj. od strane neposredno odgovornog lica. Strateške odluke sa dugoročnim
značajem za preduzeće pripremaju odgovorni timovi i sami zaposleni, a u skladu sa postojećim
stanjem i zajednički donose.
U procesima kod kojih je u prvom planu stvaranje volje mora se naći
konsenzus o suštinskim i vrednosnim vezama među učesnicima. Različite ocene i argumentacije
učesnika su uslovljene njihovim različitim iskustvom, konkretnim interesima i njihovom
procenom raspoloživih informacija. Od značaja su stavovi učesnika o suštinskim pitanjima i
način na koji oni individualno percipiraju problem koji treba rešiti. Za procese koji dovode do
odluka o sredstvima i ciljevima potrebno je, u prvom redu, stručno znanje i iskustvo, dovoljno
informacija o relevantnom činjeničnom stanju, kao i odgovarajuća moć procene.
Korišćenje znanja o odvijanju procesa rešavanja problema označava, pre
svega, da se analize pojedinačnih faza traganja za rešenjem, mogu neposredno primeniti na
mnoge konkretne oblasti poslovanja u preduzeću. Pravovremeno i intenzivno uključivanje
učesnika u celokupan proces rešavanja problema olakšava zajedničku orijentaciju prilikom
sprovođenja donetih odluka.
3. IZVRŠNI INFORMACIONI SISTEMI
Kao što je prethodno rečeno, DSS sistemi su prvenstveno namenjeni za
periodične analize podataka, planiranja i predviđanja u okviru strateškog i taktičkog nivoa
menadžmenta. Operativni (izvršni) nivo i njegov krug zadataka najčešće nisu pokriveni DSS
sistemom. Ukoliko izvršni menadžer želi dobiti informacije za donošenje odluka na svom nivou,
on te informacije mora zatražiti od analitičara ili osoblja strateškog menadžmenta. Tada se javlja
problem pravilne formulacije zahteva i međusobnog razumevanja, kao i neblagovremenosti
dobijenih informacija. Očigledno se javlja potreba za jednim sistemom koji bi predstavljao front-
end nivo za DSS i koji bi ubrzavao odgovor na situacije izvršnog odlučivanja koje zahtevaju
brzinu i efikasnost.
7
Ekspertni sistemi
Ovakvi sistemi su poznati pod imenom Izvršni DSS (Executive Information
Systems – EIS, tj. Executive Support Systems – ESS). Informacioni sistemi namenjeni izvršiocima
(Executive Information Systems – EIS) su sistemi čiji je osnovni zadatak da obezbede tekuće i
odgovarajuće informacije menadžerima koji donose izvršne odluke u mrežnom okruženju. Pri
tome se posebno obraća pažnja na grafički prikaz i jednostavnost korišćenja interfejsa pomoću
kojih se prezentuju podaci smešteni u odgovarajućim bazama podataka. Jednostavno rečeno, EIS
su alati pomoću kojih se dobijaju zbirni izveštaji namenjeni izvršiocima.
S druge strane, Executive Support Systems (ESS) je sveobuhvatan sistem za
podršku odlučivanju koji prevazilazi granice EIS-a, uključujući komunikacije, office automation,
podršku analizi podataka i inteligentne komponente. Dakle, EIS je kompjuterski sistem koji
zadovoljava informacione potrebe krajnjih izvršilaca. On obezbeđuje rapidan pristup
pravovremenim informacijama i direktan pristup upravljačkim izveštajima. EIS je user-frendly,
grafički podržan, obezbeđuje izveštavanje o izuzecima i ima mogućnost drilldown-a. Obezbeđuje
povezivanje na Internet online servisima ili putem e-maila. Drill-down omogućava korisniku da
projektuje podatke do detalja i na taj način pomaže u identifikaciji problema ili nekog događaja.
3.1. Karakteristike EIS
Osnovne karakteristike EIS se mogu svrstati u sledećih nekoliko kategorija: 4
• Drill Down. Jedna od najvažnijih osobina EIS jeste obezbeđivanje pregleda detalja za
bilo koju sumarnu informaciju. Naprimer, razmatrajući dnevni ili nedeljni izveštaj,
izvršilac može primetiti opadanje prodaje. Da bi našao razlog, izvršilac mora videti iznos
prodaje po regionu. Kada identifikuje problematični region, on dalje istražuje prodaju po
proizvodu ili prodavcu. Dakle, u različitim situacijama drill down proces se odvija na
različitim nivoima detaljnosti. Drill down putanje je najbolje realizovati u stilu
hypertexta, što ubrzava pristup podacima i eliminiše dodatnu upotrebu miša, koja je
karakteristična za stil padajućih menija.
• Critical Sucess Factors (CSF). Faktori koji moraju biti uzeti u obzir pri postizanju ciljeva
koje je organizacija definisala jesu tzv. kritični faktori uspeha. Ovi faktori mogu biti
strateški ili operativni, a izvode se iz tri izvora: organizacionih faktora, opštih
4 Veljović A., Radojičić M i Vesić J., Menadžment informacionih sistema, Čačak: Tehnički fakultet u Čačku, 2008., str.75-77.
8
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
industrijskih faktora i iz faktora opšteg okruženja. Faktori uspeha mogu biti korporacijski
ili nižeg nivoa, kao što su nivo pojedinačne kompanije, odeljenja ili funkcionalne
jedinice. Jednom identifikovani kritični faktori stalno se prate specijalnim vrstama
izveštaja. Ovi izveštaji mogu biti bazirani na prezentiranju opštih performansi, ključnih
problema i mogućih razloga tih problema putem tabela, grafikona ili formi. S druge
strane, izveštaji mogu biti zasnovani i na procenama i preferencama korisnika ili na
relevantnim pokazateljima finansijskog stanja kompanije u terminima apsolutnih brojeva
ili komparativnih performansnih količnika.
• Statusni pristup podacima. Podaci i izveštaji o ključnim indikatorima kod EIS-a moraju
biti najnoviji, tj. trenutno aktuelni i relevantni. Ovo podrazumeva dnevno ili čak satno
memorisanje transakcija i izveštavanje. Najčešće je zapravo nužno real-time
izveštavanje.
• Analiza. Analitičke mogućnosti kod EIS sistema mogu biti realizovane pomoću
ugrađenih funkcija za višedimenzionalne analize podataka i njihovo prikazivanje u vidu
tabela ili grafikona. Drugi način jeste integracija sa DSS proizvodima za
višedimenzionalne analize, pri čemu EIS eksportuju višedimenzionalne kocke OLAP
alatima za buduće analize. Treća mogućnost jeste automatsko istraživanje i analiza
podataka putem inteligentnih agenata. Ovakve analize su zasnovane na jednostavnim
komparacijama, izračunavanjima relevantnih koeficijenata, otkrivanju trendova i drugo.
• Izveštavanje o izuzecima. EIS moraju posedovati mogućnost skretanja pažnje izvršiocima
na pojavu odstupanja od standarda, bilo u pozitivnom ili negativnom smislu. Ovaj
koncept je poznat kao upravljanje vodeno izuzecima. Naprimer, ukoliko varijansa prelazi
definisani prag, ona se odmah naglašava, tj.izvršilac se upozorava, štedeći na taj način
naknadno vreme i napor iscrpne pretrage. Upotreba boja za naglašavanje kod EIS-a
omogućava fokusiranje potencijalnih problema od strane izvršioca, zahtevajući pri tome
njegovu osrednju pažnju.
• Upravljanje informacijama. Jednostavno i brzo pretraživanje velike količine podataka
predstavlja veoma važnu karakteristiku EIS-a. Ovu karakteristiku je najbolje realizovati
koristeći hipermedijalne alate.
• Komunikacije. EIS moraju podržavati komunikacije u vidu e-mail-a, transfera izveštaja,
pozivanja na sastanke, upotrebe Interneta i drugo.
9
Ekspertni sistemi
10
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
3.2. Upoređivanje integracija EIS, MIS I DSS
Vec smo istakli da se EIS ne može poistovetiti sa MIS. Naime, MIS
obezbeđuje detaljne i sumarizovane informacije iz operativne baze podataka, pri čemu su
njegove mogućnosti ograničene nefleksibilnošcu procesiranja transakcija, kao što su
ograničenost na interne podatke pojedinih funkcijskih poslovnih oblasti, interval memorisanja
transakcija i drugo. Na slici 1. prikazano je integrisanje EIS i DSS.
Slika 1. ESS: Integrisanje EIS i DSS
Za razliku od MIS, EIS koristi interne i eksterne informacije, kao izlaz ima
periodične i ad hoc izveštaje u konzistentnom formatu (u vidu prezentacija i grafikona), a
ključne operacije su praćenje CSF. Odnos između MIS i EIS je prikazan na slici.
EIS je namenjen za podršku izvršiocima u otkrivanju problema i događaja,
dok DSS podržava analizu sa ciljem da se pruži odgovor na pitanje šta sa otkrivenim problemom.
Međutim, ovo ne znači da se one koriste kao nezavisni aplikativni sistemi. Naprotiv, najčešce se
11
Ekspertni sistemi
ove dve tehnologije integrišu, obrazujući na taj način kompletan ESS. Ova integracija može biti
realizovana na različite načine.
Jedan od načina je prikazan na prethodnoj slici. Kod predloženog modela
integracije, EIS po otkrivanju problema ili kritičnog događaja pokreće export relevantnih
podataka u data warehouse, koji je specijalno dizajniran za potrebe analize identifikovanog
problema. Izvršilac zatim koristi DSS u cilju analize podataka i izrade razumljivih izveštaja.
Sofisticiraniji sistemi imaju i povratnu vezu od DSS prema EIS, koja vraća interpretacije i
objašnjenja problema.
Danas se EIS koriste za otkrivanje problema, identifikaciju povoljnosti,
predviđanje trendova i donošenje odluka zasnovanih na činjenicama. Iako prvenstveno prikazuju
sumarne podatke i izveštaje, EIS nude izvršiocima i mogućnost uvida u detaljne podatke.
Osnovni cilj EIS je poboljšanje kvaliteta i kvantiteta informacija potrebnih na
izvršnom nivou. Ovo podrazumeva: 5
• povećanje pravovremenosti informacija,
• efikasan pristup operativnim podacima,
• brži pristup eksternim bazama podataka,
• dobijanje sadržajnijih i relevantnijih informacija.
Pogrešno bi bilo, na osnovu ovako definisanog osnovnog cilja EIS-a,
zaključiti da su ovi sistemi zapravo upravljački informacioni sistemi koji pružaju u svakom
trenutku pravovremen i tačan izveštaj iz tekućih, aktuelnih podataka.
Ovi sistemi, naime, pokrivaju mnogo širi spektar zahteva i najčešća upotreba
EIS-a je u domenu: podrške donošenju odluka u smislu obezbeđivanja aktuelnih i tačnih
podataka u smislenom formatu; planiranja u smislu definisanja plana rada, organizovanja
sastanaka i drugog; upotrebe e-mail-a i elektronskih briefing-a. Dakle, pored osnovnog cilja, EIS
poboljšavaju performanse izvršnih poslova obezbeđujući komunikacije, povećavajući efektivnost
i efikasnost izvršioca, smanjujući broj sastanaka i potrošeno vreme, omogućavajući izvršno
planiranje, organizovanje i kontrolu i fokusirajući pažnju izvršioca na otkrivene probleme.
5 Veljović A., Radojičić M i Vesić J., Menadžment informacionih sistema, Čačak: Tehnički fakultet u Čačku, 2008., str.75-77.
12
MENADŽMENT INFORMACIONI SISTEMI
ZAKLJUČAK
U procesu upravljanja razvojem preduzeća vrši se donošenje odluke kod
definisanja i izbora strategije razvoja preduzeća, definisanja i izbora razvojne politike preduzeća,
definisanja i usvajanja dugoročnog i srednjeročnog plana razvoja preduzeća, definisanja i
usvajanja pojedinačnih planova razvoja preduzeća, selekcije i izbora razvojnih projekata, izrade i
ocene predinvesticionih projekata, izrade i ocene studije tržišta, izrade i ocene investicionih
programa, izrade i usvajanja investiciono-tehničke dokumentacije, konačnog odlučivanja o
realizaciji određenog investicionog projekta. Polazeći od činjenice da efikasno odlučivanje
podrazumeva i sporo, i brzo, i munjevito, i da je preduslov za njega spoj znanja, iskustva i
treninga, menadžeri će u budućem periodu morati u većoj meri da koriste sisteme za podršku
odlučivanju, posebno kod donošenja značajnih strateških odluka.
Pojava sistema za podršku odlučivanju, namenjenih slabo struktuiranim
problemima i uključivanje "mekih" podataka u optimizacione modele, donose suštinski nov
pristup ranije poznatim konceptima informacionih sistema. Korisniku DSS konačno je
omogućeno da model putem kojeg rešava realni problem uprosti tamo gde je to potrebno i
moguće, a da u onim aspektima koje detaljno analizira zadrži njegovu realnu složenost. Sistemi
za podršku odlučivanju podržavaju sve faze procesa odlučivanja počev od faze formulacije
problema, preko faze projektovanja, faze izbora, pa sve do implementacije.
Neki autori na osnovu proučavanja razvitka informacione tehnologije i njene
primene u upravljanju zastupaju gledište da je elektronska obrada podataka evoluirala preko
upravljačkih informacionih sistema u sisteme za podršku odlučivanja, DSS. Odluke mogu biti od
strateškog značaja za kompaniju, ukoliko se vezuju za dugoročne planove kompanije. Odluke
mogu varirati od onih koje su od vitalnog značaja za kompaniju, pa do onih koje se donose
rutinski i imaju relativno mali značaj u poslovanju kompanije. Pošto se većina odluka donosi u
uslovima relativnog rizika i neizvesnosti, dobro je imati ovakve tehnike koje će pomoći u
predviđanju poslovne budućnosti.
13
Ekspertni sistemi
LITERATURA
1. Bračika N., Poslovni i finansijski informacijoni sistemi, Čačak, 2006.
2. Ivetić D., Interakcija čovek računar, Skripta, Novi Sad, 2006.
3. Obradović S., Poslovno informatička obuka, Beograd, 2004.
4. Veljović A., Radojičić M i Vesić J., Menadžment informacionih sistema, Čačak:
Tehnički fakultet u Čačku, 2008.
5. Internet stranice:
5.1. www.ef.uns.ac.rs/Download/razvoj_is/25-06-08%20ris16-2008.pdf (pristup internet
stranici 16.04.2015.)
5.2. www.ekonomija-novisad/googlepages.com (pristup internet stranici 16.04.2015.)
5.3. www.etf.ac.me/materijal/1191776998Pred_2007-08.pdf (pristup internet stranici
18.04.2015.)
5.4. www.scribd.com/doc/99792262/Menadžment informacionih sistema (pristup internet
stranici 17.04.2015.)
5.5. www.scribd.com/udzbenik-les03/d/45984607 (pristup internet stranici 17.04.2015.)
5.6. www.wikipedia.org/sr/Sistemi_za_podr%C5%A1ku_odlu%C4%8Divanju (pristup
internet stranici 17.04.2015.)
14
top related