romanika u hrvatskoj pp2003

ROMANIKA U HRVATSKOJ

Rana romanika se javlja u Hrvatskoj početkom 11. st. razvojem samostana i crkvenom reformom (benediktinci)

To razdoblje je ostavilo brojne vrijedne spomenike koji su neravnomjerno raspoređeni

Uglavnom se nalaze na jadranskom priobalju – Istra, Primorje i Dalmacija – dok su gotovo neznatni ostaci na hrvatskom sjeveru.

ARHITEKTURA U ranoj romanici (11. st.) grade se

monumentalni gradovi na obali Jadrana

Kuće se grade u kamenu, najčešće su trokatnice bez dimnjaka, u prizemlju konobe ili dućani

Ranoromaničke crkve su jednostavne trobrodne i troap-sidalne bazilike sa zvonikom odijeljenim od crkve

Sv. Petar u Supetarskoj Dragi na Rabu najbolje je očuvana crkva toga tipa u Hrvatskoj

SV. PETAR U SUPETARSKOJ DRAGI

CRKVA SV. ANDRIJE NA RABU

CRKVA SV. MARIJE U ZADRU

ZVONIK CRKVE SV. MARIJE U ZADRU

Dao ga sagraditi ugarsko-hrvatski kralj Koloman

Zvonik se otvara monoforama i biforama do lože za zvona

Na kockastim kapitelima zaobljenih uglova što podupiru rebra križnoga svoda na prvom katu zvonika uklesano je ime kralja Kolomana: COL..OMA.NUS.REX

Rebra svoda imaju jednostavan pravokutni presjek, jer je taj križni svod jedan od najranijih pouzdano datiranih u Europi

CRKVA SAMOSTANA SV. KRŠEVANA U ZADRU

Trobrodna bazilika s tri bogato ukrašene polukružne apside

Na bočnoj fasadi ima “slijepe” arkade Na apsidi ima malenu “slijepu” galeriju sa

stupovima i lukovima U zabatu crkve, iznad glavne apside te u

oblini lijeve bočne apside i na zidu do nje, ostaci su romaničkih fresaka

Nasred pročelja nalazi se glavni portal s polukružnom lunetom i trokutastim zabatom nad njom

RAPSKA KATEDRALA

Građena naizmjeničnim redovima crvenog i bijelog mramora

Glavno pročelje raščlanjeno je plitkim polukružno završenim nišama

Ispred katedrale nalazi se zreloromanički zvonik, najmonumentalniji u Dalmaciji

Potpuno se rastvara sve većim i brojnijim otvorima do vrha

Ima monofore na prvom, bifore na drugom i trifore na trećem katu

Završna loža za zvona otvara se kvadriforom Takav način oblikovanja je mudar jer je svaki

sljedeći kat lakši od prethodnog pa je stoga konstrukcija stabilnija

KATEDRALA SV. STOŠIJE U ZADRU

Izvana se sastoji od niza “slijepih” galerija na bočnomu i glavnom pročelju

Ima veliku rozetu Unutar katedraleritmički se smjenjuju snažniji i tanji nosači koji podupiru arkade

KATEDRALA SV. LOVRE U TROGIRU Jedina ima predvorje Ima najveći i najljepši romanički portal koji je

djelo majstora Radovana 1240. g.

KIPARSTVO Javlja se jak osjećaj za plastičnost Skulpture i reljefi redovito su vezani uz

arhitekturu (portali, kapiteli, dijelovi ili čitave fasade)

Naglasak na dekorativnom pročelju: arhitektura s vijencima, konzolama ( konstrukcijski element u obliku nosača ili potpornja na zidu ili stupu koji služi za pričvršćivanje i nošenje) i zabatima zahtijeva prilagodbu skulpture arhitekturnim oblicima

Uloga kiparstva je ukrasiti ili obogatiti površine građevine

Najznačajniji je portal majstora Radovana i kapiteli porušene crkve u Rudinama kraj Požege

Romanička crkva sv. Mihovila sa kamenim klesancima (konzolama) čuvenim rudinskim glavama, predstavlja najbogatije ostvarenje romaničke plastike u kontinentalnoj Hrvatskoj

Skulptura je krajnje stilizirana, tvrda i uglasta Pojedinosti su plošno uklesane

RADOVANOV PORTAL

Najveći u Hrvatskoj Obuhvaća 2 velike skulpture nagih Adama i

Eve na postoljima koje nose lavovi Prikazani su i brojni reljefi s prizorima iz

života po mjesecima (od prosinca do travnja) Sadrži i prizore iz lova i iz Kristova života: od

Navještenja do Uskrsnuća Lukovi su obli, način prikaza je realan toliko

da već izražava novi, gotički humanizam Inače romanički portali prikazuju Posljednji

sud, Radovan prikazuje rođenje Krista kao obećanje oprosta od grijeha Adama i Eve

DRVENE VRATNICE SPLITSKE KATEDRALE ANDRIJE BUVINE (1214.)

Svako krilo ima 14 četverokutnih polja smještenih po dva u sedam redova – kasete su međusobno odvojene trakama s motivima srcolike svinute lozice i kružno prepletenih grančica

Svaka kaseta obrubljena je koso položenim daščicama na kojima se ritmički izmjenjuju ukrasni motivi akantusove povijuše s motivom 

predromaničke pletenice

Na lijevom krilu se odozgo prema dolje nižu prozori od Navještenja do uskrsnuća Lazarova, a na desnom odozdo prema gore prozori Kristove muke i smrti do Uskrsnuća

Pozadina ornamenta crveno obojena, a prizori pozlaćeni

PROČELJE KATEDRALE SV. STOŠIJE Glavni portal uokviren je likovima 4 apostola (rustična obrada

 glava i lica, neartikulirane ruke, nabori izrađeni grubo paralelnim crtama)

U luneti su prikazani Bogorodica, sv. Stošija i sv. Krševan Dovratnici ukrašeni reljefnom akantusovom viticom antičke

inspiracije Sjeverni portal je uvučen, a uokviruje ga luk koji se upire na

konzole ukrašene lavljim glavama na kojima stoje likovi Navještenja

U luneti je prikaz Agnus Dei sa zastavom s križem Južni je portal najjednostavniji, uokviren konzolama s

likovima arkanđela i sv. Ivana Krstitelja Sva tri portala imaju polukružni nadvoj, uokvireni su

snopovima stupića i lukova što se stepeničasto smjenjuju prema luneti s reljefnim likovima

SLIKARSTVO Romaničko slikarstvo je zidno, na dasci

i iluminirani rukopisi Istra je tipično "granično" područje miješanja

utjecaja umjetnosti istočne i zapadne Europe Tu su najbrojnije i najočuvanije freske Opće karakteristike fresaka tog doba su:

plošnost, linearnost nabora i crveni krugovi na obrazima.

Slikarstvo na dasci su obično Bogorodice s djetetom i oslikana raspela

CRKVA SV. FOŠKE KRAJ PEROJA

 U unutrašnjosti na visokom zidu ponad trijumfalnoga luka velika je zidna slika s prikazom Uzašašća

 Krist na prijestolju u mandorli, koju nose četiri anđela U donjem dijelu šest apostola prati ulazak Krista u nebo S gornje je strane kompozicija obrubljena širokom

bordurom s pleternim motivom Najljepši je primjer romaničkoga slikarstva u Istri u

prvoj pol. XII.st. Ostaci fresaka nalaze se i u gornjim dijelovima apside

(Bogorodica na prijestolju)

FRESKE U CRKVI SV. MIHOVILA KOD STONA

 Prijelaznog predromaničko-ranoromaničkog karaktera su ostaci fresaka iz 11. i 12. st. u crkvi SV. MIHOVILA KOD STONA

Freske su srodne onodobnim freskama Španjolske, Francuske i Italije iz koje su, kao i val benediktinske arhitekture, neposredno potekle

Iako su stonske freske fragmentarno sačuvane, razabire se serija izoliranih, statičnih, frontalno prikazanih likova u bogato ornamentiranoj odjeći

Uz likove sv. Mihovila, Ivana Krstitelja i svetica, tu su i evanđelisti na inkrustiranim prijestoljima i lik okrunjenog kralja kao donatora s modelom crkve

Uz opće karakteristike zajedničke ranoromaničkim freskama stonske freske u svježini boja i sigurnim linijama, živosti pokreta glava ili gesta imaju i neke svoje osobitosti

FRESKE U KAPELI SV. JERONIMA U HUMU

Izvan humskih zidina postoji romanička kapela sv. Jeronima iz 12. stoljeća

Poznata je po svojim freskama s mnogo glagoljaških natpisa i grafita

Freske imaju istočnjačka, bizantska svojstva (tipovi lica, linearnost crteža, bjelina ispupčenih mjesta..)

FRESKE U CRKVICI SV. IVANA NA ŠIPANU U niši uokvirenoj polukružnom dugom, impresivan

lik apostola Pavla koji sjedi i blagoslivlja Uočljivo je da je šipanski majstor izraziti pripadnik

ranosrednjovjekovne dalmatinske slikarske škole koja je sažela iskustva ranoromaničkog i bizantskog slikarstva s kraja 11. st.

Također se može zamijetiti da pripada zapadnome kulturnom krugu jer se na slikama susreću latinski napisi kakvih u to vrijeme ima u južnoitalskim crkvicama i pećinama

Slikara obilježava pažljiv crtež, topli kolorit i izražajnost likova, što se osobito očituje u prodornim očima.

Vjeruje se da je riječ o istome autoru čije su freske otkrivene i u podrumu dubrovačke katedrale

ZRINKA MEDAK 3.D