recenzije i prikazi · 2016-05-30 · recenzije i prikazi pavo barišić (ur.) demokracija na...

Recenzije i prikazi

PavoBarišić(ur.)

Demokracija na prekretnici

Hrvatskofilozofskodruštvo, Zagreb2014.

Povodom 150. obljetnice rođenja »filozofademokracije«JohnaDeweyja(1859.–1952.),koji je kroz svoj stvaralački opus nastojaopovezati demokratske ideale s filozofijomodgoja,smatrajućidajevjeraudemokracijuistovjetnasvjeromuodgoj,uokvirustalnogmeđunarodnog poslijediplomskog tečajaFi-lozofija i demokracija uDubrovniku, 2009.godinenaInteruniverzitetskomcentruodržalasekonferencijanatemu»Demokracijaipoli-tičkiodgoj«.Dvamjesecakasnije,imajućinaumuobljetnicu,relevantnostautoraiproblemrazumijevanja demokracije u suvremenomdruštvu,uZagrebusepodokriljemHrvatskogfilozofskogdruštvaodviogodišnjiznanstvenisimpozijnatemu»Demokracijanaprekretni-ci–sloboda,jednakost,pravednost«.Petgodinakasnije,Hrvatskofilozofskodru-štvoizdalojezbornikradovaDemokracija na prekretnici koji na 365 stranica objedinjujeprilogesdvaspomenutaskupa,ukupnonjihdvadesetičetiri.ZbornikjeuredioPavoBa-rišić, a podijeljen je u dva tematska bloka:»Filozofija demokracije Johna Deweya« te»Ideali demokracije – sloboda, jednakost ipravednost«. Prvi tematskibloksadržidesetpriloga,četirinahrvatskom,trinaengleskomitrinanjemačkomjeziku.UnjemusenalazetekstovidvaDeweyjevasunarodnjakakojisusvoju znanstveno-istraživačku karijeru po-svetiliupravoJ.Deweyjukojegsmatrajujed-nimodvećih,akoneinajvažnijimfilozofom20.stoljeća.RiječjeotekstovimaLarryaA.Hickmana, ravnateljaCentrazaproučavanjeDeweyjevefilozofijenaSveučilištuSouthernIllinois u Cardonbaleu, te profesora Philipa KitcherasaSveučilištaColumbiauNewYor-ku.Kitcherseusvomtekstu»JohnDewey.Philo-sophicalRadical«žalinaneosjetljivostame-

ričke znanstvene zajednice premaDeweyje-vom djelu koje nezasluženo odlazi u proš-lost unatoč velikom doprinosu američkomdruštveno-političkomživotuuprvojpoloviciprošlog stoljeća.Pola stoljećakasnije reani-miraju seDeweyjeve ideje filozofije,demo-kracijeiedukacijekojeseistražujusrazličitihaspekata,primjećujeautor,upravouduhude-mokracijekojanadilazi slobodnu iotvorenudiskusijupozivajućinadužnostikakodemo-kracijetakoifilozofijeodgoja,kojanesmijebiti izolirana od zbilje i života niti se smijesvestinanjihovuinterpretacijuizjednostav-nograzlogaštojepozvanamijenjatisvijet.na  istoj liniji, LarryA.Hickman je otvoriozagrebački skup s uvjerenjem da bi se samnjegovnaslovsvidioJ.Deweyu.Upozdrav-noj riječi »Message to the 2009Meeting oftheCroatianPhilosophicalSociety«HickmanseprisjetioDeweyjevihputovanjakojasugaučinila građaninom svijeta. Demokraciju jepočeo shvaćati kao oblik kulture, a ne vla-sti. Takvo shvaćanje demokracije danas je,u kontekstu globalizacije, živo i zanimljivo,primjećuje autor. Protiveći se homogeniza-cijiameričkogdruštva,Deweysezalagaozaočuvanje različitosti (sposobnosti, talenata,interesa)koje,služećisemetaforom,morajubiti dio simfonije u kojoj svaki pojedinačnielement doprinosi ukupnoj harmoniji. Uvjetza harmonijumeđunarodima (i ljudima) sudobrakomunikacijaihumanističkapedagogi-jakojapomažeuspostavitiravnotežuizmeđunaslijeđenih kulturnih vrijednosti i kritičkeevaluacije istih, s ciljem njihove reforme.Pozdravna riječ gotovo je uvertira u drugiHickmanovtekst»JohnDewey’sNaturalismas aModel forGlobal Ethics«.Tu se autorosvrćenamodelglobalneetikekojijeDeweyrazvijaopodutjecajemtrogodišnjegboravkauKini.PolazećiodkozmičkognaturalizmaiDarwinoveteorijeevolucije,radjenaišaonabrojnekritike,međukojimasuseisticaleoneR.Ungera.Hickmanpišesvojevrsnuapologi-juDeweyjevehipoteze, spašavajući čitateljaod zablude da jeDeweyjev naturalizamod-bacivaoduhovnostukoristmaterijalističkihipragmatičkihvrijednosti.Dapače,Deweyse

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi186

baviofenomenomljudskogmoralakaodije-lomljudskeprirodekojajepodvrgnutaevolu-ciji,zbogčegasunekeetičkenormenapred-nijeoddrugih,aupravotajdioprirodepoma-žeočuvanjuinapretkuonogdrugogdijelaskojimjeuneraskidivomjedinstvu,pojašnjavaautor.NatajnačinDarwinovuteorijuevoluci-jeDeweyjeprimijenionahumanističkezna-nosti, konkretno na etiku.Njegova globalnanaturalističkaetikautemeljujeseuprirodnimidruštvenimznanostima,aneumetafizici iteologiji, odbacujući svaki oblik dogmatiz-ma i centrizma, ali privlačeći brojne kritikekojejeautordefiniraokaokriveinterpretacijeDeweyjevogkonceptaglobalneetike.ODeweyjevompojmudemokracijeukontek-stu radikalno ljevičarskemisliK.Marxa,A.GiddensaiU.BeckavišesesaznajeiztekstaOlgeSimovpodnaslovom»Demokratieoderdemokratische Gesellschaft. Deweys Kon-zeption von derDemokratie im kontext deslinksradikalenDenkes«.Simovajeistražilaiprezentiralanekeepistemološke,antropološ-keipolitičkepodudarnostiustajalištimaovihpovijesnih i suvremenihmislilaca u odnosuna Deweyja te je, u poimanju demokracije,otkrilabitnerazlikemeđunjima.Napitanjekako jeuperspektivi teorijedje-lovanjademokraciju i pedagogijupoimao J.Dewey, odgovorio je JörgWernecke radom»Klassicher Pragmatismus und Demokratie.Eine handlungstheoretische Perpektive aufJohnDeweysDemokratieundPädagogikver-ständnis«. Kao i prethodni autori, stavio jenaglasaknaDeweyjevenaporedadokinekla-sičnidualizamteorijeiprakseukoristuspješ-nogživotaizperspektive»etičkogidealačo-vječanstva«,kakojetoovajfilozofpercipiraoi tumačio demokraciju. S druge strane, kaopedagoškireformatorukontekstuameričkogpragmatizma injegovihdruštveno-političkihimplikacija,Deweyjeprekodemokracije,kaodruštvenogmodela,ifilozofijeodgojatražiorezultatekojibiseočitovalinasvimrazina-maživota:društvenoj,političkoj,moralnoj iznanstvenojrazini.Sdrugestrane,moželiseuistinuDeweyjevetičkiidealčovječanstvaprimijenitikaofilo-zofskitemeljzavrednovanjeiopravdanjede-mokratskeprakse,zapitaosePavoBarišićučlanku»Etičkiidealdemokracije.OfilozofijidemokratskogodgojaudjeluJohnaDeweya«.U ovom razmatranju Deweyjeve ostavštineuprviplandolaze suverenitetnjegovemislii vizionarski uvid u probleme suvremenogdruštvaukojemvladakrizademokracijeprednaletom globalizacijskih strujanja te njegovmodeldemokratskogodgoja.Kroz tekstdo-znajemo da je Dewey demokraciju tumačiokao ćudoredni i duhovni poredak u životupolitičkezajedniceikaoosobninačinživota

pojedinca, anekaooblikvladavine.Ona tojestilimožebitisvedokjeoblikmoralnogiduhovnogudruživanja,podsjetio jeautornaDeweyjeve riječi.Kao svojevrsna smjernicausuvremenomsvijetumožeposlužitinjegovamisaoda jedruštvomogućemijenjatiodgo-jem, odnosno da određene reforme u odgo-ju i obrazovanju mogu unaprijediti društvou kojem je, kao vodeće probleme, Deweydetektirao dominirajući individualizam i ka-pitalizam.Barišić seu svom tekstuosvrće icitira desetakDeweyjevihdjela, dajući uvidu njegovo bogato stvaralaštvo i aktualnostnjegovemisli.Osimkapitalizma,Deweyjestrogoiustrajnokritiziraoneoliberalizam,očemuvišesazna-jemoučlankuHedeFestini»TheContempo-rary Relevance of Dewey’s Social Liberali-sm«.Ovimradomtakođerseističerelevant-nostDeweyjevemisliusuvremenomdruštvutedoprinosikojisemoguočitovatiubuduć-nosti.Deweyjepozivaonametodu»slobodneinteligencije«kaometodukojamožeokrenutiiskustvopovijestiuznanjeianticipacijubu-dućnosti.Budućnostmožepostatidrugačija,naprednija i bolja, mijenjanjem dotadašnjihmodela u integracijskimodel edukacije kojiintegrira znanje i (demokratski) svjetonazor,kojim se formira slobodne, otvorene i libe-ralneosobesrazvijenimkritičkimrazmišlja-njem.Aktualnim,uodnosunaneoliberalizam,autoricadržiiDeweyjevkonceptmorala,nje-govurefleksijuopravdi,pravu ipravosuđu,kaoipozitivneaspektesocijalizmakojimasemoženadvladatiokrutnikapitalizam.Deweyjevpragmatičkiljevičarskistavfasci-nirao je R. Rortyja. U prilogu »Dewey kaoRortyjev filozofski i demokratski orijentir«autorDankoPlevnikanalizirasvjetonazorskiutjecajDeweyjanaRortyjaoddjetinjstvadozrelije dobi, služeći se brojnim Rortyjevimdjelimaukojimasebavimišljuiintelektual-nombaštinomsvogučitelja.»Budućnost demokracije. Emancipatorskaimaginacijaistvarnostkapitalizmauspisimakasnog JohnaDeweyja« rad jeAsimaMuj-kića.Autor obraćapozornost naDeweyjevukritikuliberalističkedoktrinekaoupozorenjazabudućnost,ukojojliberalizamimasmislajedino ako je liberalni socijalizam, odnosnoliberalizam, oslobođen esencijalističkih pre-tenzija.Tektakavliberalizammogaobiodgo-varatiizazovima21.stoljeća,vjerujeautor.Uzadnjempriloguprvog tekstualnogbloka,EnisZebić je obradio polemiku koja se vo-dilaizmeđuDeweyjaidruštvenogteoretičaraWaltera Lippmana. U članku »Javnost kaofantom i javnost u zamračenju.Kako jepo-lemikaWalteraLippmanaiJohnaDeweyjaodemokraciji imedijima uvelike relevantna  i nakon gotovo stotinu godina« Zebić donosi

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi187

pregled dinamične polemike koja se vodilaoko pitanja uloge javnosti u demokratskomdruštvu, a koju jeLippmandoživljavaokao»fantoma«(glasačuteoriji,rezigniranigrađa-nin,bezkapacitetaiinteresa),dijelećidruštvonainsidere i outsidere,dokjeDewey,sdrugestrane,smatraoda je javnost teku»pomrči-ni«jerjezbunjenaiapatičnauprivremenomrazdoblju indiferentnosti,ada jena»svjetlodana«moguizvestinovavrstaznanja,mediji,lokalnazajednica,obrazovanje,kreativnino-vinari i umjetnici koji distribuiraju rezultatenovih društvenih istraživanja. Ova dopiska,kojaseodvijalaprekoautorskihknjigaglav-nihaktanata,interesantnajeizdanašnjeper-spektive jer se tičeproblema iulogemedijau demokratskom društvu, ali i obveza istihpremagrađanima.U drugom tematskom bloku zbornika nala-zimo14zanimljivihpriloga,devetnahrvat-skom,četirinanjemačkomijedannaengle-skomjeziku.Tematskiblok»Idealidemokra-cije–sloboda,jednakost,pravednost«otvaraprilog LineVeljaka »Jednakost bez slobodeilijednakostbezpravednosti«ukojemseau-torbavirazgraničenjemjednakostikaopojmaikaoideje,dovodećiihuodnosspojmomiidejompravednosti.Okoriječisloboda i pra-vednost, barem načelno, vlada suglasnost,dokoko ideje slobode i pravednosti vladajunepomirljiva tumačenja, upozorava Veljak.Suglasnostokoriječijednakostjekompleks-nija i zahtijeva konsenzus jer ima različitaznačenja(npr.egalitarističkaidejajednakostiu potrebama, neolibertarijanska jednakost ušansama i jednakost pred zakonom)o čemuovisitumačenjeznačenjapojmapravednosti.S druge strane, primjećuje autor, kao ideja,jednakostseupraksiteškoprovodiipretvaraseupraznuriječiformalnost,doknjenanti-podnejednakost,kaovrijednostiideju,nitkonezastupa.Zaključujedanemazbiljskejed-nakopravnostidoknedostajezbiljskepraved-nostibezjednakostiipravednejednakostibezpravednosti.Rawlsovuteorijupravednostiipitanjeistine,u istoimenomčlanku, tumačeNebojšaZelićiElvioBaccarini.Konkretnije,raspravljajuoodnosu između Rawlsovog prijedloga poli-tičkogliberalizmaiistine,detaljnoseslužećidjelimaimišljutrojiceautora:J.Raza,D.Est-lundaiJ.Cohena.Pišući o politici, Hannah Arendt je promi-šljala atenska poimanja jednakosti i slobo-de (gdje je slobodakaopolitičkipojambilauključenaupojamjednakosti)kojeseuvelikerazlikujuodmodernogdoba,gdjesuslobodaijednakostravnopravnevrijednosti,asmatrasedajeslobodevišegdjejepolitikemanje.Osamomznačenjuibitipolitikeizperspektive

H.Arendt, tj.njeneanalize terminadjelova-njeidistinkcijeizmeđupojmovamoć,snaga,vlast i nasilje,radjenapisaoŽeljkoSenkovićpod naslovom »Aporije o značenju politikekod Arendt«. Uglavnom služeći se djelomVita activa, autor nudi Arendtino poimanjepolitike u odnosu na slobodu što koincidiras povijesnim presjekom poimanja slobode,od grčkogpolis-a domoderne, završavajućirad naglaskom na Arendtinom optiranju zaegzistencijalnuodgovornost.Onaproizlaziizsvijestioosobnojslobodi i izborimakojimačovjekuvijekimamogućnostnovograđanja,odnosnozačinjanjanečegnovog.OslanjajućisenaDeweyjevopoimanjereci-pročnogodnosaodgoja idemokracije(druš-tva), prilog Marka Evansa »Education andthe Ethics of Democratic Character« otvaranovu, ali i staru, temuodgoja i etikedemo-kratskog karaktera. Evans izražava osobnouvjerenje da Deweyjev ideal demokracije iedukacijeudanašnjevrijemejošuvijekpozi-vadruštvoipojedincedasezapitajukakavseoblikobrazovanjanudidjeci,aliiukakvomdruštvu živi suvremeni čovjek, te koliko jedemokratičan i u kolikoj mjeri ga aktualnedruštveno-ekonomske forme udaljavaju odDeweyjevaideala.Očiglednepropusteuedu-kacijskimmodelimaEvansvidiuzahtjevimakapitalizmakojemsedruštvopokorava,zbogčegavjerujedasupromjenemogućepolazećiizekonomskihredova.NasuvremenivisokoškolskisustavosvrnulaseBarbaraZehnpfenniguprilogu»Demokra-tie und (Un-)Bildung: Platon, Humbolt undderBologna-Prozess«.Polazećiodsuvreme-nogvisokoškolskogobrazovnogmodelakojise temelji na Bolonjskom  modelu, zaslužanza usklađenost sustava visokog obrazovanjauEuropi,aliikrivzamnogeproblemeuvi-sokom školstvu, autorica se kreće unazadprema Humboltovom modelu obrazovanjaukoristzajedniceirastaučovječnostitejošdalje u prošlost, do Platonovog poimanjaobrazovanja. Uspoređujući svrhe obrazova-nja trijumodela, uočava degradaciju smislaobrazovanja i upozorava na nužnost huma-nističkenaobrazbekojajeposljednjihgodinazanemarena u korist tehnološkog napretka iproduktivnosti.Subjektiobrazovanjasuučitelji,ajesulikom-petencijesuvremenihučiteljadostatnezapo-učavanjepravnogsistemaipolitičkihinstitu-cijauraznolikojpolitičkojstvarnostizapitaoseReinhardMehringuprilogu»Demokracijaškole.Osukobuizmeđudemokratskogodgo-ja ipolitičkogučenjaobrazovanjausavjestiučitelja«čimejeoproblemima,nedostacimaiizazovimaobrazovanjaprogovorioizjednedrugačijeperspektive.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi188

Osimučiteljaiučenikateškolstvaopćenito,zbogprogresamodernizacijepate iduhovne(humanističke) znanosti koje se čestomora-ju braniti pred prirodnim i tehničkim,madanerijetkonadograđujunjihoverizikeigubit-ke.TakojesituacijusduhovnimznanostimaocijenioJ.Ritterkojegseusvomradu»Duhduhovnihznanosti«prisjećaHenningOttma-nn.Uvrijeme tehničko-industrijskeciviliza-cije, u kojemnedostaje povjerenja u duh ilije ono potpuno iščezlo, humanističke zna-nosti senalazeu teškompoložaju.Pravdajuse teorijom kompenzacije, gdje se naknadatumači kao ključni pojam teorije očuvanja(Lübbe), ali i filozofije (Marquard) i nada-sve teološko-teodicejski pojam u kontekstuonoga što dolazi poslije, što humanističkeduhovne znanosti čine oblikom rehabilitaci-je.Prema teorijikompenzacije,dokpromje-nakarakteriziratehničkeznanostiiutječenaindustrijskisvijetinjegovukulturnudinami-ku, dotle humanističke (duhovne) znanostičuvajuodopasnostiirizikakojetepromjenedonose inadoknađujunjenepropuste.Autorističečetirizamjerke iliprigovora te teorije,zaključujućidaduhduhovnihznanostinadi-lazi njihovu konkretnu korisnost u procesumodernizacijepaumjestodasefokusirajunaposljedice oštećenog i da se percipiraju kaobranitelji od opasnosti, treba se težiti njiho-vojneovisnosti,paiodargumenatakorisnostimodernogdoba.LenartŠkofučlanku»Oprogresivnojalter-nativi: Unger versus Žižek«, s aktualnimpitanjima nejednakosti u svjetskom sistemuu pogledu šansi, poštovanja i priznanja, po-vezuje projekte emancipatorskih politika,revitalizaciju ideje komunizma koju zastu-paju Žižek i Badiou, vidjevši u njoj jedinuopciju radikalnog i alternativnog političkogmišljenja, te radikalizirani pragmatizam ko-jegzastupaUngerkaoprogramdruštvenere-konstrukcije,dajućiposebanprostorrazumi-jevanjukonceptadivinizacije osobekojimsepodrazumijevaotvorenost novim iskustvimailjudimaokosebe.KritizirajućiŽižeka,autorsezauzimazaidealdemokracijeukojojpri-matzauzimadostojanstvoiznadnepoštivanjaiživotiznadsvega.Analizirajućiegzistencijalnibijeskojitijekompovijestieruptiranarazličitenačineiurazli-čitimoblicima,uključujućivjerskefanatizmei»religijskediktatore«,pozivajući sena radP.Sloterdijka,BojanŽalecseutekstu»Reli-gija,demokracijaisolidarnipersonalizam:naputuksvjetskojkulturi icivilizaciji«osvrćenasuvremenusituacijuukojojglobalizacijadopuštanasiljecivilizacijenadcivilizacijom.Nezadovoljan Sloterdijkovim uvjerenjem dabudućnostdonosipostmonoteističkepacifič-ke religije naspram nasilnihmonoteističkih,

autorsepitakoja jeulogaibudućnostvjereireligijeumodernomsekulariziranomsvijetusklonom individualizaciji, ali i kozmopoliti-zacijireligije?Odgovortražikoddrugogau-toranakojegseposebicereferira,U.Becka,kojijeprognoziraonovenačinereligioznostisglavnomzadaćompostizanjaglobalnepra-vednosti. Razmatrajući u tom kontekstu irješenjaR.Girarda,autornakrajunudionokojemseosobnonajvišepriklanja, solidarnipersonalizam kao etički stav i transcenden-talni liberalizam kao političko-filozofskostajališteudruštvuukojemsedemokracijaireligijameđusobnoštite.nasocijalninaukKatoličkecrkve,predstav-ljen recentno u enciklici Benedikta XVI.,danasPapeumiru,osvrnuoseHrvojeReljau tekstu »Aspekti filozofije globalizacije uencikliciCaritas in veritate«.Koncipirankaoodgovornatripitanja,ovaj tekstukazujenanovosti društvenog nauka Crkve o proble-mima koje donosi globalizacija, ističući dotadazanemarenprincipbesplatnostikojivežesvakuljudskudjelatnostsopćimdobromkaoizričajemzajedničkeljudskenaravi.Osimštoje podsjetio na ontološko utemeljenje razli-čitih stvarnosti uključenih u globalizacijskeproceseuljudskojdruštvenojnaravi,Ratzin-ger je pozvao na usađivanje etičkih vrijed-nosti u neminovne globalizacijske procese.ReljasmatrakakojeovomenciklikomBene-diktXVI. dopriniopromišljanjima filozofijeglobalizacijeidemokracijeizperspektiveso-cijalnognaukaCrkve.FahrudinNovalićusvomradu»Demokraci-ja i globalna kriza. Vanjski uzroci globalnekrize« detektira brojne vanjske uzroke glo-balne krize: pogrešne gospodarske, tržišne,političke i ine pothvate, kao i razne oblikemanipuliranja istinama te problem odgojadjeceupotrošačkomdruštvu.Novalićnevidiputpremanaprijed svedokčovjekomvladastrahprednepoznatimubudućnosti,svedokje rob konformizma i pasivnosti te dok sevodi isključivovlastitim interesima.Ukojojmjeri je globalizacija uzrok krize, Novalićistražuje polazeći od koncepcije i recepcijetržišta,državeidemokracijetenudiodrađenarješenjareferirajućisenabrojneekonomske,inozemne idomaće,stručnjake,zaključujućimišljudaizlaskaizkrizenemabezprospek-tivneodgovornostipremaekonomskomrastuiodrživomrazvoju.FulvioŠuranjeistražioodnospolitikeiteh-nike,tražećiodgovorenapitanjajelimogućerazbitisigurnosnikrugukojemjezarobljenasuvremenapolitikaihoćeliubudućnostidoćidotitanskeborbeizmeđupolitikeitehnike.Utekstu »Demokracija u doba tehnike«Šurankonstatira i istražuje uzroke političke krize,letargijuglasačaudemokratskimdruštvima,

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi189

nove ideologije i njihovu sudbinu, podređe-nostdemokracijeihumanističkihvrijednostitehničkojefikasnostiteposljedicenapuštanjatradicionalnihoblikapolitike.Sve todovodiusumnjumogućnostpostojanjademokracijeu tehničko razvijenim društvima, što Šuranostavljapitanjemzadaljnjerasprave.Nakon istraživanja odnosa demokracije itehnike, Tomislav Krznar u odnos s demo-kracijomdoveojeproblemzaštiteokoliša.Utekstu»Ozelenjenjedemokracije.Odvostru-koj uvjetovanosti demokratizacije društva iimperativazaštiteokoliša«autornavodinekeodbrojnihtrendova(velikinatalitet,globalnozatopljenje, povećanu sječu tropskih šuma,porast potrošnjevode, neodrživukomercija-lizacijuprirodnihpotencijala, gubitakbiodi-verziteta)zbogkojihimperativzaštiteokolišadolaziuprviplan, a rasteže senabiološko,ekološkoisocijalnopodručje.Uokvirutemezaštite okoliša, uspoređujući totalitarizam idemokracijutepotom,zbogsklopaproblema,odbacujućitotalitarizam,autorudemokraciji,to jest njenimmehanizmima decentralizaci-je, regionalizacije, nadziranja participacija iprovedbe planova te socijalnoj pravednosti,vidiizgledezapostavljanjetrajnogkonceptaiprocesazaštiteokoliša.Krznarjeradpriveokrajumišlju da je potrebna ispravna eduka-cijazazaštituokolišakojanemožebitidolidemokratskoobrazovanje.Pod zabavnim naslovom »KerumizacijaHr-vatske: kriza demokracije ili demokracijakrize« krije se ozbiljan tekstAmiraMuzurai Ive Rinčić u kojem se ocjenjuje hrvatskademokratskazbilja.Uovomposljednjemtek-stuzbornika,autoriseosvrćunapopulističkupolitiku dvojice gradonačelnika koji su nalokalnim izborima2009.godine,u relativnomladoj demokratskoj državi, došla na čelodvajunajvećihhrvatskihgradova,Zagreba iSplita. Takav odabir »neinformiranemase«,koji pada na trikove emocionalne manipu-lacije populističkih političara kojima se onisluže u (pred)izbornim kampanjama, ide uprilogdemokratskimizborimaidemokraciji,ali istovremeno ukazuju i na nužnost njenerevizije i reforme. Na koji način to učiniti– limitiranjem demokracije, revitaliziranjemvarijanteMillove institucije pluralnog glasapo određenim kriterijima ili strpljivo čekatidademokracija»sazrije«–pitanjasukojaau-toriostavljajuotvorenima.Kratkimpregledomovadvadesetičetiripri-logauzbornikumišljenjasmodasunjihoviautori dali veliki znanstveni i društveni do-prinospoimanjudemokracije injenih idealaslobode,jednakostiipravednosti,odPlatonadoJohnaDeweyja injegovihučenika, tedasu,unatočnekimneodgovorenimiotvorenimpitanjima,kakoipriličidemokratičnomduhu,

ipaknabrojnapitanjaponudilizadovoljava-jućeikorisneodgovoreoulozigrađana,po-litičkejavnosti,religije,novihmedijaiškoleupolitici,društvuikulturisuvremenogdobakojejeglobalizacijadoveladonoveprekret-nice. Zbog demokratskog optimizma kojimzrači ovaj zbornik on može poslužiti i kaosvojevrsni orijentir onima koji u društveno-političkim,aliikulturnimpreviranjimateškonalaze i još teževjerujuuostvarenjedemo-kratskih ideala,kakona lokalnoj tako iglo-balnojrazini.

AnaJeličić

IvanPeklić

Životidjelo FranjeMarkovića

Hrvatskaakademijaznanostiiumjetnosti–Zavodzaznanstveno-istraživačkiiumjetničkirad Koprivničko-križevačkežupanije u Križevcima,Zagreb–Križevci2014.

IvanPeklić,križevačkipovjesničarifilozof,napisao je monografiju Život i djelo Franje Markovića, koja je otisnuta 2014. godine ikojom je obilježena 100. godišnjica smrtiprofesorafilozofijeFranjeMarkovića(1845.–1914.). Ta je monografija treća publikacijakriževačkog Zavoda Akademije. Prethodnedvijetakođersuotisnute2014.godine.Riječje omonografijiTamburaški orkestar Glaz-bene škole Alberta Štrige Križevci, koja jeobjavljenausuradnjiskriževačkomGlazbe-nomškolomAlbertaŠtrige,iopublikacijiCi-vitas Crisiensis: Radovi Zavoda za znanstve-noistraživački i umjetnički rad Koprivničko-križevačke županije u Križevcima.Peklić je u uvodu naglasio da njegovamo-nografija,a»zarazlikuoddosadašnjihparci-jalnihprikaza«,čitateljimapruža»sveukupnipregledživotairadaFranjeMarkovića«(str.1).ParcijalnostdosadašnjihprikazaočitujeseutomeštojeMarkovićnajčešćebioistraživaniz perspektive književnosti ili filozofije. Onjegovoj političkoj, društvenoj i prosvjetnojdjelatnostipisalose,tvrdiPeklić,»vrlomalo,itotekprigodomnekihobljetnica«(str.2).Da jeMarkovićevopusnajčešćebio istraži-vanizknjiževneperspektivesvjedočei,pri-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi190

mjerice,tvrdnjekojesuzapisaliKrstoPavle-tićiMilovanTatarin.PotaknutMarkovićevimstvaralaštvom,Pavletićjeusvojojmonogra-fijiŽivot i pjesnička djela Franje Markovi-ća iz1917.godinezabilježiodaje»pjesnik,učenjakirodoljubFranjoMarkovićsamsebinajljepšiinajtrajnijispomenik«.Tatarinjeustudiji»Izmeđupjesničkeimaginacijeieste-tičkihnormativa(OFranjipl.Markoviću,uzsto i pedesetu obljetnicu rođenja)«, koja jeobjavljena 1996. godine u časopisu Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine,zaključio da Marković spada »u red onihknjiževnih i znanstvenih poslenika koji suostaviliintenzivaniosobitoindividualantraguhrvatskojknjiževnosti19.stoljeća«.Naža-lost,PeklićusvojumonografijunijeuvrstioTatarinovespoznajeiztestudije.BrojniistraživačiukazalisuinaMarkovićevdoprinosupodručjufilozofije.Jedanodnjihbio je iAlbert Bazala koji je 1974. godineobjaviomonografijuFilozofijski portret Fra-nje Markovića. U tojmonografijiMarkovićjeocijenjenkao»ličnostkojasesizvjesnogafilozofijskogakrugamislîobraćaživotuikul-turihrvatskoganarodaiželi,danekakoutječena njegov udes«. OMarkovićevoj filozofijisličnostajalište iznio je iVladimirFilipović1982. godine u članku »Franjo Marković–Rodoljubnipjesnikiučiteljfilozofije.Ko-likoufilozofijiherbartovac?«,kojijeotisnutuPrilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine.PremaFilipovićevumišljenju,Mar-kovićjenastojaostvoriti»temeljenašegose-bujnogfilozofskogstvaralaštva«.Noistraži-vači hrvatske filozofske baštine očitovali suse ioMarkovićevudoprinosuestetici.Takoje,primjerice,ZlatkoPosavacudjeluEstetika u Hrvata: istraživanja i studije iz1986.go-dinezapisaodajepogrešno»izvestinegativ-nuocjenuosvimnjegovim[Markovićevim]naporimanapoljuteorije,navlastitoestetikei filozofije«.Osim toga,potkraj20. stoljećazapočelasuiistraživanjakojasubilausmje-renanasagledavanjeMarkovićevadoprinosalogici.Izdvajamtekčlanak»Formalizamire-alizamulogici.Franjopl.MarkovićiGjuroArnold«,kojijenapisaoi1992.godineobja-vioSrećkoKovačuPrilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine.Zalogikuje,pišeKovač,unovijojhrvatskoj filozofiji itekakovažan »opsežan rukopis logike iz ostavštineFranje pl. Markovića«. Stajališta izrečenao Markoviću kao filozofu zaključit ću pro-sudbama Ivana Čehoka. Naime, u desetomsveskuHrestomatije filozofije iz1995.godi-ne, dakle u svesku koji se odnosi na novijuhrvatsku filozofiju, Čehok je istaknuo da jeMarković »nastojao pomoći u oblikovanjunacionalnesvijestiHrvata«,čemujeposvetio»svoju estetiku u sustavnom obliku«, kao  i 

»svoje etičko-pedagoške i povijesnofilozof-skerasprave«.NasuprotbrojnimradovimaukojimajeMar-ković bio proučavan kao književnik ili kaofilozof, detaljnija istraživanja njegove poli-tičke djelatnosti možemo pronaći u, smatraPeklić,»monografijamakojesebavepravaš-kom ideologijom« (str. 3). Ovom prilikomizdvajamtekmonografiju Izvorno pravaštvo. Ideologija, agitacija, pokretMirjaneGrossiz2000.godine.UnjojjeprikazanMarkovićevdoprinos raduSabora,ukojem je,biloprijebilo tijekomvladavineKhuenaHéderváryja,Marković bio zastupnik Neodvisne narodnestranke.Peklićevamonografija uvelike se temelji nanjegovudoktorskomraduDruštvena i politič-ka djelatnost Franje Markovića obranjenom22.studenoga2013.godinenaSveučilištuuZadru.Nakonpredgovora,monografijasadr-žiuvodnopoglavljeukojemjePeklićnajaviodamu je cilj »istražiti društveno, političko,znanstvenoikulturnodjelovanjeFranjeMar-kovića« (str. 1). Drugo poglavlje obuhvaćaprikazMarkovićevaživota,doksljedećihšestpoglavlja obrađujeMarkovićevo djelovanje,koje dosad nije bilo obrađeno primjereno idostatno.Osimnavedenih,umonografijusuuključena i poglavlja koja sadrže zaključak,zatim obiman popis izvora i literature, papriloge,potomsažetkenahrvatskom,engle-skom,njemačkomtepoljskomjezikui,napo-sljetku,kazaloimena.KadajepisaooMarkovićevojdruštvenojdje-latnosti,PeklićjeistaknuodajeMarkovićevaosnovna djelatnost bila »rad naMudroslov-nomfakultetuSveučilištauZagrebu,nako-jemjeproveopunihčetrdesetgodina,točnijeod 1874. do 1914. godine« (str. 43).Ali, utomese, izvještavaPeklić,ne iscrpljujecje-lina njegova društvenog djelovanja. Naime,Marković je bio angažiran namnogimpod-ručjima,pa je takobio ipisacgimnazijskogudžbenika,zatimjedanod,kakokažePeklić,kreatora školskog pravopisa, kao i pokretaččasopisaHrvatski planinar, a pomagao je iosnivanju pedagoških društava te pokrenuoosnivanjeakademskemenze(str.43).Kada je prikazivao Markovićevu političkudjelatnost, Peklić je istražio njegovu ulo-gu u političkom životu ondašnje Hrvatske.Najprije je ukazao na Markovićev političkiangažman tijekomnjegovegimnazijskepro-fesureuOsijekuiZagrebu,akojiseočitovaoupriklanjanjuprogramuNarodnestranke.DojačanjaMarkovićeve uloge u političkom ži-votuHrvatskedošlojenakonnjegovaizborauHrvatskisabor,dakleondakadajeradionanovoosnovanomMudroslovnom fakultetu uZagrebu. Nakon iscrpnog prikaza Markovi-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi191

ćeve uloge na sjednicama Sabora, Peklić jezaključiodaseMarkovićtijekomsvojegsa-borskogmandataborioprotivpolitikeKhue-na Héderváryja, ali i za reformu školstva,poštivanje zakonitosti i političkog morala,autonomijuHrvatske,kao izadobrobit rod-nihKriževaca(str.159).Kada je pak pisao oMarkovićevu doprino-su kazališnoj i glazbenoj umjetnosti te radukulturnih i znanstvenih institucija Hrvatske,Peklić jeobradioMarkovićevedrame,kao injegovekritikedramskihtekstovaikazališnihizvedaba,pričemujezaključiodaMarkovićavaljasmatratijednimodprvihdramskihika-zališnihkritičara.ŠtosetičeMarkovićevado-prinosaglazbenojumjetnosti,onseiskazivaou pisanju tekstova za glazbena djela, zatimustvaranjuhrvatskogglazbenognazivljaiuobnašanju predsjedničke dužnosti u Pjevač-komdruštvu»Kolo«.Ipak,Peklić jenajvišepažnjeposvetioMarkovićevojuloziurazvojuhrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija,posebice Matice hrvatske i Jugoslavenskeakademijeznanostiiumjetnosti.Iz poglavlja posvećenog odnosuMarkovićai njegovih suvremenika doznajemo podatkeo bogatoj korespondenciji koju jeMarkovićimao sa »svim važnim javnim djelatnicimasvojegadoba«(str.331).Podijelivšijenapi-smakojaseodnosenapolitičkiteumjetničkiživot i na pisma privatnog sadržaja, Peklićje izdvojio Markovićevu korespondencijus onim suvremenicimakoji su imali najvećiutjecajnanjegovživotistvaralaštvo,atosu,prema Peklićevim spoznajama, bili književ-nikAugust Šenoa, novinar Milan Grlović ipolitičarMetelOžegović.SukladnonaraviFilozofskih istraživanja,pre-ostalidioovogaprikazaposvetitćuMarkovi-ćevudoprinosufilozofiji.NastojećiobuhvatiticjelokupniMarkovićevživotiopus,Peklićjeuzasebnompoglavljuprikazaonjegovobav-ljenjefilozofijom.Markovićse,ističePeklić,filozofijompočeobavitinakonizbacivanjasazagrebačkeGimnazije, da bi se 1870. godi-neuputionaškolovanjeuBeč,gdjejeslušaopredavanjaprofesoraRobertaZimmermanaiproučavaoestetiku(str.161).Svojeješkolo-vanje,nastavljaPeklić,Markovićdovršio8.ožujka 1872. godine, kada je postao doktorfilozofije (str. 161). U nastavku poglavljadoznajemodaseMarkovićevintereszafilo-zofiju posebice očitovao u njegovim dvamagovorima.Peklićjepritomizdvojiogovorod18.listopada1872.godine,kojijeMarkovićodržaoprilikomstupanjanadužnostdekanaMudroslovnogfakulteta,aondagovorod19.listopada 1881. godine, koji je održao prili-komstupanjanadužnostrektorazagrebačkogSveučilišta (str. 161). U svojem dekanskomgovoruMarkovićjevelikupozornostposve-

tiologici,kojuje,uostalom,kasnijeipreda-vaonafakultetu.Naslovioga je»Klogici«.NoMarkovićevdoprinos istraživanju logikeočitovao se, izvještava Peklić, i u stvaranjuhrvatskog logičkog nazivlja, čiji je popis1992.godineobjavioSrećkoKovačuPrilozi-ma za istraživanje hrvatske filozofske baštine.Usto,takođerzahvaljujućiKovaču,uPrilozi-ma za istraživanje hrvatske filozofske baštine iz1993.godineobjavljenesuiMarkovićevezabilješke za predavanja iz logike.Ta svojapredavanjaMarkovićjenaslovio»Vrstisudo-vaponjihovihoblicih«.Usvojemrektorskomgovoru,kojije,podsjećam,prviputaotisnut1881.godineuViencupodnaslovom»Filo-sofijskipisciod15.–18.viekauDalmaciji«,Marković je, tvrdi Peklić, »dao poticaj zaistraživanjehrvatskefilozofskebaštine«(str.161),zbogčegagasmatramo»utemeljiteljemidejeonacionalnojfilozofiji«(str.165).Ina-če,oMarkovićevurektorskomgovoruPeklićseočitovaojoš2012.godineusvojemčlanku»Ususret 130. obljetnici Markovićeva rek-torskoga govora (1881): ostvareni zadaci uistraživanjuhrvatskefilozofskebaštine«,kojije objavljen u Crisu: časopisu Povijesnog društva Križevci.NaspoznajezapisaneutomčlankuPeklićje,nažalost,propustioukazatiusvojojmonografiji.UnastavkupoglavljaposvećenogaMarkovi-ćevubavljenjufilozofijom,Peklićjeistaknuoda se Markovićevo najopsežnije filozofskodjeloodnosilonaistraživanjefilozofskemisliRuđeraBoškovića (str. 161).Naslovljeno jeFilozofijski rad Rugjera Boškovića iobjavlje-no u 87., 88. i 90. knjizi Rada Jugoslaven-ske akademije znanosti i umjetnosti iz1887.i 1888. godine. Prema Peklićevu mišljenju,to jedjelo»prvoopširnije tumačenje iocje-naBoškovićeve filozofije uHrvatskoj« (str.175),ukojemjeMarković»filozofskiobraz-ložioBoškovićevu teoriju i stavio je u kon-teksteuropskemisli«,čimejeodredio»dalj-nji smjer istraživanja Boškovićevih utjecajanaeuropskufilozofskuiznanstvenumisaoterecepcijunjegovihidejauEuropi«(str.176).Unatočtomeštojesvojnajopsežnijifilozofskirad posvetio Boškoviću,Markovićev dopri-noshrvatskojfilozofskojbaštiniipakse,tvrdiPeklić,najboljeočitovaoupodručjuestetike(str.161).Naime,Marković je1903.godineobjaviodjeloRazvoj i sustav obćenite esteti-ke, što je,smatraPeklić,bio»prvipovijesnipregledestetičkemislinahrvatskomjeziku«(str.161).Usto,Markovićje,nastavljaPeklić,svojaznanjaizestetikenerijetkoprimjenjivaoprilikompisanjaestetičkihocjenaknjiževnihdjela (str. 161). Premda seMarković najče-šćebavioestetikom,logikomiistraživanjemhrvatskefilozofskebaštine,izPeklićevemo-nografijedoznajemodajepromišljaoio te-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi192

mama koje pripadaju području etike, što jedosad bilo zanemarivano »u prikazima nje-govarada«(str.161).PeklićjeMarkovićevobavljenjeetikomnajprijeprikazaoupoglavljuposvećenomnjegovojprosvjetnojdjelatnosti,u kojem je obradioMarkovićevepromemo-rije s razradom Povijesti filozofije te preda-vanjaizetike,anajčešćepredavanjakojasunaslovljenaPedagogika, dok se u poglavljuposvećenomfilozofijiočitovaoodjeluEtički sadržaji naših narodnih poslovica.Prikazpo-glavljaoMarkovićevubavljenjufilozofijomzavršavamdvjemaPeklićevimtvrdnjamaza-pisanimauzaključkumonografije:Marković»nijebiooriginalnifilozof,alijefilozofijidaozamah iotvorioputzanjezino izučavanjeuHrvata«;Marković jebio»pioniruetablira-nju filozofije u kulturni i znanstveni život«(str.367).Peklićeva monografija Život i djelo Franje Markovića nedvojbeno je hvalevrijedan po-duhvat jer pruža sveobuhvatan uvid u svesastavnice Markovićeve djelatnosti. Peklićje, smatram, uspio u nakani daMarkovićevživot i djelo prikaže ne samo iz uvriježeneknjiževno-filozofske perspektive nego i izperspektive njegovih doprinosa društvenom,političkom, kazališnom i glazbenom polju.Naposljetku, tommonografijom,koja sadržibogatu te dosadneistraženu arhivskugrađu,omogućenojeioživljavanjeinteresazaistra-živanjeFranjeMarkovićaizbrojnihperspek-tiva,kojesudoobjavljivanjaPeklićevemo-nografijebilenepravednozanemarene.

Demian Papo

KristijanKrkač

Filozofija nogometaOglediosržiigre

NakladaJesenskiiTurk, Zagreb2012.

Filozofija nogometa. Ogledi o srži igre na-stoji proniknuti u samu srž najpopularnijegi najmasovnijeg sporta današnjice te čita-telja uputiti na (svakodnevno) promišljanjenogometakaosportaiigre,onogometukaonatjecanjuteoutakmicikaosingularnojaktu-alizaciji ili »temeljnom neponovljivom en-titetu« nogometne igre (str. 49). Nadalje, osvimakojiparticipiraju(igrači,treneri,funk-

cionari,liječnici)isvemuštoparticipira(teh-nikaimehanikaigranjanogometa,strategijaitaktikavođenjautakmice,itd.)teonogometukao višestrukom fenomenu: ekonomskom,društvenom, socijalnim, političkom, moral-nom. Štoviše, autor apostrofira da se radi»o filozofiji športa na primjeru nogometa«,odnosno »filozofiji nogometa kao paradig-matskomslučajušporta«(str.22).Usvekolikomnedostatkuliteraturenahrvat-skom jeziku na području filozofije sporta,treba pozdraviti djelo koje upućuje u tomsmjeruigledatigakaopoticajnapromišljanjeosportu,posebnoonogometu,tekaomogućiuvod u filozofiju sporta koja, usput rečeno,jošnijeupunomsmisluzaživjelauhrvatskomkontekstu,pačakniusportskommiljeu.Samo»djelce« (kakoknjigunaziva samau-tor)ima119stranicatejepodijeljenoučetiricjeline.UpredgovoruAntonSamovojska,je-danodnajuglednijihhrvatskihsportskihno-vinaraspecijaliziranihzanogomet,pokušavaargumentirati zašto je nogomet, iako ekla-tantnobanalaniprofan,postaosvjetskisportbrojjedan.Razlogjetajštojenogometnaj-demokratskiji,najpravedniji,najneizvjesnijiinajrazumljivijisportkojisimulirabitkestvar-nih ratova, te jevrlo televizičan.Razlozi suveomazanimljivi,alibibiliuvjerljivijikadabiseizostaviopredmetak»naj«.Predgovoruslijedeodlomcinaslovljenitakodaevocirajuiupućujunatijeknogometneutakmice:»Uvod:početniudarac«;anakontoga»1.Uvodufi-lozofijunogometa:43.minuta0:1«;zatim»2.Odnospravilaigreinačinaigreunogometu:88. minuta 1:1«; i naposljetku »3. Prostor-vrijeme i (taktička) suradnja (na primjerunogometa):produžeci,119.minuta2:1«.Nakraju djela nalazi se popis literature, to jestpopisknjiga,časopisaiinternetskihizvoraspojašnjenjima.Osimtoga,djelosadržiivice-ve,kurioziteteizanimljiveinformacijeizdvo-jeneizsamogteksta,uokvireneiubačenenaprobranamjesta»nakojimanakomičannačinmogurasvijetlitistvarupitanju«.Bavljenje temomnogometaautoropravdavanizompoticajairazloga.Prvijerazlog»svečešći primitivizam, kriminal i društvena ne-odgovornost (javnih, političkih, medijskih,poslovnih,športskih,teposebnonogometnihdjelatnika,aponekadisamihšportaša)«;dru-gi je razlog sve veće opće neznanje o špor-tu, nerazumijevanje i istodobno indolentnomalograđansko omalovažavanje briljantnihšportskih uspjeha općenito. Slijedi razloguzdizanjanogometnih uspjeha hrvatskihklu-bova i reprezentacije koji to ustvari nisu, apotom nezanimljivi pokušaji popularizacijefilozofije i nogometa (poput npr. Richards(ur.),2010).Petijerazlognaličjenogometaukomercijalizacijiipost-komercijalizacijikoja

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi193

nepratikvalitetuigranja,ajošmanjerazumi-jevanjeigre,ašestojerazlogštomladiljudisvevišezanemarujurekreativnišportumla-denačkojdobi,kadaimjekreativnaifizičkaaktivnostjednakopotrebnakaoimisaona(str.21).Također, tomenavišemjestapridodajejošiciljeveinamjenepisanjaknjige:pomoću »razumijevanju igre, odnosa dijelova igreprema cjelini, razumijevanju cjeline, odgojmladihsportaša,edukacijiprvemomčadi,od-goju nogometaša/sportaša, kao i cjelokupnejavnosti«(str.61);»tekstjenamijenjenonimakojivolešport,kojigaprate ikoji senjimebave,aliganastojeipromisliti«(str.63);po-moću»razumijevanjuigarakrozprizmupra-vilaitonaprimjerunogometa«(str.81).Krkačnapočetkukrećeodshvaćanjaidefini-ranjapojmaigre,referirajućisenaJ.Huizin-gu iL.Wittgensteina. Potom slijedi efektnaanalogija o »zaboravu igre« u nogometu itezeo»zaboravubitka«kodHeideggera(str.35–38). Ipak, treba napomenuti da, iako jeefektna, analogiji nedostaje znanstvena ute-meljenostiplauzibilnapotkrjepakrozprimje-rice oslonjenost na provedena istraživanja istudije.Prvenstvenosemislinatvrdnjekakoje zaigranost i igra jedini ispravni način zapostizanje pogotka te o zaboravu ključa ilitemeljnoguzorkaigre»jersenavijačkipoviciukojimasevidirazumijevanjeigredanasma-nječuju«.Zatimsutuargumentionavodnojnedovoljnojzaigranostidjeceteodgojudjeceusmjerunerazumijevanjaigre,odnosnonje-nogtemeljnoguzorkasuradnjeizajedništva,te isključivomnastojanjuokopostizanjapo-gotkaipobjede,odnosnovlastitogizgleda.Ukontekstu svekolikog i sveprisutnog igranjanogometanasvimrazinama,odkvartovsko-uličnogdovisokoprofesionalnog,tezao»za-boravu igre« treba se precizirati.Autor, kaoljubitelj nogometa, ovdje zapravo ne govorio zaboravu određenog načina igranja nogo-meta,većnedostatkuistog,odnosnogubitkusrži igre u smislu imaginacije/maštovitosti,kreativnosti,zajedništvaiuživanjauigri.Pritomekoristi»argumentzlatnogdoba«,kojegprethodno apostrofira kao onog kojeg trebaizbjegavatiiodnjegazazirati.Radiseodobunavodnog »igranja« nogometa, nasuprot da-našnjeg navodnog »odrađivanja nogometa«sublimiranogutezi:»moždasedanašnjimla-diljubiteljinogometanemogusjetitiigre,aliživisustarijikojisesjećaju«(str.37).Tezeokreativnostiigenijalnostiigrača,iigranjaigrenekada i danas, iziskuju posebnu raspravu iistraživanje.Profesionalninogometjesvaka-koevoluiraoiz»opuštenosti«,sporostiitak-tičkeneozbiljnostiusportmaksimalnoutreni-ranihsportašaitimova,kakofizičkiusmislusurove (sirove) snage, tehnički imehanički,tako i taktički u smislu discipline i koncen-

tracije, s ciljem »kontroliranja« igre putemuvježbavanja za anticipirane mogućnosti.Pitanjeglasi:jeliiukojojjemjeriovamaksi-mizacija majstorstvo ili genijalnost igrača,lažnimanevarodnosnodribling,kreativnostimaštovitostodvelausmjerudokidanjailipakdonovihineslućenihrazina?Prvi dio »Uvod u filozofiju nogometa: 43.minuta0:1« sadržiprikaz razvojanogometaodsvojeprajednostavnostiuigrinajprijedvadjeteta, pa dva na dva, prema složenoj igridvijemomčadisastrogimpravilima,ukojojmomčaddjelujekaocjelinaimožejesepro-matrati kao jednog jedinog igrača.Temeljniuzorak i temeljna djelatnost nogometa naprimjeru »pranogometa« jest »lažni potez«,pradribling ili manevar. On jest ključan te-meljisržoveigre.Štoviše,»lažnipotez«jestonajkojiomogućuje»stvarnipotez«(str.51)–postizanjepogotka.Momčadskasuradnjaupokrivanju/otkrivanjutedodavanju/primanjuloptemanifestiraseuusklađenostimomčadi,u skladnom kretanju i promjenama brzine.Samsukusnogometa jestmomčadkojadje-lujekaocjelinaikojusemožepromatratikaojednogjedinogigrača:djetetaizpraprimjera.Upravoutom»temeljnomuzorkunogometa«jestsržnogometa, temeljnadjelatnost igreokojojovisi sve, aponajvišenjegovaključnasvojstva:zanimljivost,dinamičnostineizvjes-nost,gdjezanimljivostproizlazi izdinamič-nosti, odnosno iz kompetitivnog karakteraigre, a neizvjesnost iz virtualno beskrajnemogućnosti. Nadalje, u ovom dijelu autornakratakiprimjerenopojednostavljennačindajeprikazučemujevezanogometasonto-logijom,epistemologijom i logikom,etikomi estetikom, premda uz pomalo pre(o)lakopridavanje »teških« i »velikih« imena bezsadržajnih utemeljenja i opravdanja (naimeneštoštoimavezesnečimnemožesetimeprozvati),naglašavajućikakoiznosiontološ-kuraspravuotome»štojest,aštonijeuno-gometu«(str.58).Drugi dio »Odnos pravila igre i načina igreunogometu:88.minuta1:1«započinjepita-njemštojetopravilo,definirajućigakaoodvelikevećinečlanovaskupineljudiprihvaće-nailinametnutapravilnost,uziznimkuštozaigrupravilanisudostatna,no ipak jesunuž-najerbeznjihigranijeigra.Igrabezpravilanemasvojstvaigre,nijeopuštajuća,zabavnaineizvjesna(str.70).Stoga,ne-pravilnodje-lovanjeuigriuništavasamuigru(str.71)dokslijeđenje pravila u igrama omogućuje ne-predvidljivostkrozneizvjesnost,zabavnost ineponovljivost(str.73).Pritome,autoriznositezuonekoliko razinapravila.Prvasu razi-na pravila ili zakoni igre: formalna pravila.Druga su razina pravilnosti tehnike, taktikei strategije igranja: konstitutivne pravilnosti

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi194

ilipravilaigranja.Trećasurazinapravilnostiočuvanja, održavanja i unaprjeđenja samihpravila igre (suci): regulativne pravilnosti,to jest korektivna pravila (str. 74). Drugimriječima,radiseopravilimaigreinjihovomprovođenjutenačinimaigranja.Trećidio»Prostor-vrijemei(taktička)surad-nja (naprimjerunogometa):produžeci,119.minuta 2:1« jest govor o tehnikama, takti-kama i strategijama. »Prostor-vrijeme igre«,odnosnoformalnapravilaautorvidikaopoljemogućeg ostvarivanja »prostorno-vremen-skih uzoraka igranja«, to jest konstitutivnihpravila. Ovdje ističe pojam »dinamike« ak-cijaicijeleutakmice,gdjejeključna»PMV– pravomjesnost-pravovremenost« jer onaodređujevelikuvećinudjelovanja,događajaiprocesa:»optimalnostigranja«(str.87).Dru-gimriječima,nijeriječsamoovremenuigre(trajanje utakmice) nego i vremenu igranja(odigravanje akcija). »Optimalnom igrom«vidionuukojojsudjelujecijelamomčad,odobrane,prekoveze,donapada(str.88).Opti-malnostpakmomčadiovisiuprvomreduovlastitojisuparničkojsposobnosti iplanovi-ma (tehnici, taktici i strategiji)kojaomogu-ćuje velike varijacije u promjenama ritma itempaakcija.»Brzinaigranja–akcija«ovisiobrzini lažnog istvarnogmanevrakojado-nosi ilinedonosi iznenađenje (str.90),gdjeključnim vidi (središnje) vezne igrače kojimoraju imati »pregled igre«: što i zašto sezbiva i kako to promijeniti. Pri tome,mno-goovisiio»epistemologijinogometa«,kakoautornazivateorijsko(znanje-da)ipraktično(znanje-kako)znanjeigreiigranja(str.94).Premda je »djelce« zanimljivo kako za no-gometaša tako i za filozofa (kojeg zanimanogomet),potrebnojeuočitiinjegovemane.Utomsmislu,manjeprimjedbemoglebiseuputitinačestobespotrebnokomplicirani(li)općenitonepotrebanilustrativnimaterijalsvr-ha kojeg bi trebala biti dodatno pojašnjenjei(li) uvećanje jasnosti te pojednostavljenje,a ne suprotno. Također, ubačeni uokvirenipodatci i(li) šale na višemjesta doimaju seneprirodno »zalijepljeni« te ponekad nema-ju jasnevezes tekstom(str.57,60,88).Naovom bi mjestu bili mnogo prihvatljivija izanimljivija autorova osobna iskustva i po-tragom »doživljeni« (živi) i uočeni primjeri– kako oni paradigmatski tako i oni bizarni(umjesto korištenja internet stranicaSoccer-jokesodnosnoInteresting facts).Iakonijeriječodjeluznanstvenogkaraktera,uočavaseneujednačenostznanstvenepotkrje-pe,azamjerkasemorauputitiikorištenju,izbogtogaupućivanjučitateljanaWikipediju,što stvara utisak da je u pitanju plauzibilanizvor informacija. Isto jeneprimjereno ine-prihvatljivo,tekakodjelatakoiautoranedo-

stojno.Također,nejasnojezaštoautorneko-ristislužbeneiplauzibilneinternetskeizvore,već(inačeodličnu)stranicuMNKČrešnjevo(http://www.mnk-cresnjevo.hr/mnk2/index.php),primjericečakizacitiranjeHNLpravi-lanogometneigre,umjestodakoristiizvornestranice HNL-a (http://hns-cff.hr/pni/2014/).Zamjerkasetrebauputitiinepotrebnodugač-komuvoduteposebicepreširokoipretjeranopostavljenimciljevima,kojebiidjelomnogovećegobujma iznanstveneozbiljnosti teškomogloispuniti.Ipak,najvišesmetajunepoduprtetezeisudo-vipoput:»saminogometašimalorazumijuodtaktike, a jošmanje od strategije nogometa,doksenjihovoznanje svodinadetaljnopo-znavanje pravila igre i izvođenje tehnike«(str.94),»uzdizanjenogometnihuspjehahr-vatskihklubovaireprezentacijekojitoustva-rinisu,očemusvjedočepraznistadioni,ana-poseonajmaksimirski«,»mladiljudisvevišezanemaruju rekreativni šport umladenačkojdobikadaimjekreativnaifizičkaaktivnostjednakopotrebnakaoimisaona«(str.21)teposebicekakoje»žalosnodamnogeutakmi-ceHNLizgledajubaš tako« (str.77),naimekaoigrakada»hrpadjecetrčeokolopteravnoodgoladogola.Nozboggužve,naguravanjainespretnostirijetkouspijevajupostićipogo-dak«,pa je takva»igrapredvidljiva,nezani-mljivai,nakoncuiružna«.Naposljetku,trebaseosvrnutinaveomaefekt-nu rečenicuda»filozofijapridonosi razumi-jevanju športa, ali i šport odnosno nogometpridonosirazumijevanjufilozofije«.Kakoseknjižicabavidoprinosomfilozofijenogome-tu jasno jepokazano,nokakonogometpri-donosi razumijevanju filozofije nikako nijepokazano,čakniunatuknici,tekvišekratnimnjenim izricanjem. Usprkos navedenimma-nama i(li) nedostatcima, u pitanju je vrijed-no»djelce«,kojebimnogemoglouputitinapromišljanje o sportu dok se njime, na sebiprimjerennačin,bave.

MatijaMatoŠkerbić

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi195

Wilhelm Reich

Masovna psihologija fašizma

NakadaJesenskiiTurk, Zagreb2012.

Zastudijucjelinesadržajaove,posvomopse-gu,maleneknjige,potrebnobibiloosiguratiodvećmjesta što ganarav teksta, kao što jerecenzija,nemožeosigurati. Ipak, tekstkojislijedisvojciljimaupribližavanjumetoderas-krivanja,odnosnoraskrinkavanjaalatatotali-tarističkeideologiječijomseprimjenomonaneodvojivopovezalaspsihičkomstrukturommasa i na taj način producirala svoj uspjeh,pa je stoga recenzija svojevrsni nagovor nasamostalnočitanjeknjige.Oslonac jeknjigei razlog njezinog snažnog teorijskog odjekauvođenje paradoksa/nerazmjera ekonomskesituacijeukojojsenalaziproletarijatiuizvjes-nom smislu malograđanstvo, nasuprot ideo-loškoj strukturi ovih slojeva društva. Reichpišedaproletarijatdjelujeiracionalno,usuko-busasvojimmaterijalniminteresom,atosvezbogpotiskivanjaseksualnostikojasepreno-sikrozobiteljkaomikrototalitarnisustav,od-nosno,zbogreprodukcijeideološkestrukturekojuomogućuje seksualnapotisnutostmasa.Uskladustime,Reichće,zarazlikuodMar-cusea,bitiprotivnikkonzervativnoshvaćeneinstitucijeobitelji.Istotakoćeukonzekvent-nomzahtijevanjuzaosvještavanjemimanent-nihuvjetaživota»napasti« i rasnu teoriju tedovestiuvezuCrkvukaovrhovnuinstitucijureligijesnacionalsocijalističkomideologijom.Svenapomenuto,moglibismoreći,jestodva-janjeodzemlje,timeiudaljavanjeodistine:mistika.Pravateorijskavrijednostknjigeipaknijeuproglašavanjufašizmamističnimitakopukoobmanjujućim,upravosuprotno,onajeukriticitakvogpristupa.Reichispitujekakoje ova vrst obmane uopće moguća (drugimriječima: zašto proletarijat kao masovna in-dividua glasa protiv svojih interesa? Kakvaimtopsihološkastruktura»zamračuje«uvidu njihovu socio-ekonomsku poziciju, klasniuvid?).Ovdjesevećočitujeaktualnostteorij-skegrađe,kaoipotrebadasetiskanovoizda-njeMasovne psihologije fašizma,većtrećeuhrvatskomprijevodu.KnjigusupreveliŽarkoPuhovski iNadeždaČačinovič,azapotrebuovogaizdanjadodanojedevetopoglavljena-slova:»Oprimjenipsihoanalizeupovijesnomistraživanju«. Predgovor tekstu knjige napi-saojeŽarkoPuhovski.WilhelmReichupredgovorupočinje s zna-kovitom rečenicom: »Njemačka je radničkaklasa pretrpjela težak poraz, a s njom i svenapredno, revolucionarno, sve što utemelju-

je kulturu i stremi starim slobodarskim ci-ljevima radnog čovječanstva« (str. 27). Štoje navelomase da čine (činjenje je u ovomkontekstumišljenokaopodupiranje fašistič-ke ideologije) suprotno svojimmaterijalniminteresima,pitanjejekojeostajevodiljacije-lomtekstuknjigekojićemoovdjezajedničkiizvidjeti.Najbrojniji dio stanovništvauvijekjebioproletarijat,apokazalosekakobibezučešća tog sloja u uspjehu fašističke propa-gande istibionemoguć.Reichseneoslanjanapukaprebacivanjakojasvojkrajnjidosegimajuuosuđivanjufašističkeretorikekaoob-manjujućeilimistične,kakojenapomenutouuvodu,većgazanimajupsihološkičimbenicikoji su proturječja u pojedincu iskoristili zacvat političke reakcije.Masovnapsihologijamoguća je ako pod masom razumijevamoskupinu pojedinaca s istom točkom identi-fikacije, odnosno, istim značajkama i nači-nima produkcijemišljenja.U tom je smisluizbjegnutosvođenjepojedincanamasu,kojajemetafizičkipojam,alijeomogućenprodoru shvaćanjemogućnosti formiranjamase tekakosesusljednotomuuopćeimožedjelo-vati namase. Potrebno je otkriti spomenutetočkeidentifikacijeividjetinakojemjetotlumogućegovoritioformiranjumasa.Reichto,dakako,činisizvjesnomlucidnošću.Prvi je paradoks iskrenom zritelju mogućeuočitivećprisamomulaskuuproblematiku.Naime, fašizam potrebuje klasno društvo. Sdruge strane, oblik fašizma koji se pojaviou Njemačkoj, kao nacional-socijalizam, nemože zanemariti ekonomsku krizu i stogamorauspostavitiretoričkiaparatkojićeuzetiuobzirekonomskusituaciju. Imamo,prematome,dvije strane retoričkog istupanjanaci-onal-socijalista.Jednoliceretorikenacional-socijalista čini se kao da podliježe situacijiproletarijata kada najavljuje borbu protivKapitala,odnosno,krupneburžoazije,auistimahzauzimasentimentalanodnospremarad-nicima, govoreći o radnikukojemu semoravratiti mogućnost rada na njemačkom tlu.Radnikseuspostavljauovomretoričkomdis-kursukaočastan,kaoonajkojidržinjemačkuprivredu,onajkojijekamentemeljaccjelineekonomije.Sdrugestrane,vidimobitnodru-gačije lice retorike, upućeno, dakako, klasikrupneburžoazije.Naime,paradoksseotvarau obećanju koje se sada daje kapitalistima,obećanje da će se čuvati njihovo vlasništvoodeventualnognasrtajanižihslojevadruštva.Nacional-socijalistička se politička retorika,kako vidimo, obraćala po potrebi različitimnačinimasadjednom,saddrugomsloju/klasidruštva.Načinotkrivanjamogućnostiuspje-haovakobizarneiproturječneretorikeReichupostavlja u određenju iracionalnosti masa.Zaštojeproletarijatiracionalan?Reichovdje

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi196

uvodi teorijsku prekretnicu koja je aktualnaza teorijski rad koji bi se ticao i našegdru-štveno-političkogokoliša.Riječjeograđan-skommoralu ietici seksualnosti,odnosnooseksualnoj potisnutosti koja se iskorištava iuobličujeukasnijojposlušnostiautoritetu.»Budućidaseklasnodruštvoprivatnogvla-sništvareproducirauzodlučujućupomoćobi-telji u obliku određenih klasnoideologijskihstruktura,političkareakcijamoraobiteljsma-trati temeljem ‘države,kulture i civilizacije’ibraniti jekaotakvu«,pišeReich.Jedanododlučujućihfaktorauformiranjuideologijskestrukture koja se uspostavlja kao seksualnapotisnutostjestnijekanjeseksualnostiženeukoristodređenjanjenefunkcijekao rađatelji-ce.Utomsmisluretoričkiseidealiziramaj-činstvo kako bi se omogućio lakši prodor uosjećajniaparatžene.Istotako,suprotnoodre-đenjuženeuovomredukcionističkomsmislu,kojikaotakavnijeosviješten,stojiodređenježenekaobludnice.Ženeimajustogauovomkontekstudvasmjeraukojemusemoguiden-tificirati:ženamajkailiženabludnica.Ustrojobitelji,usvojojsržipatrijarhalan,kodmalo-građanštinebivaudirektnomodnosusnačini-maprivređivanja,odnosnostrukturomradnogodređenja članovaobitelji.Kodproletarijatase ustroj obitelji nemože povezati direktnos radnim određenjem njezinih članova jer,nije teško zamislivo, u proleterskoj obiteljisvičlanoviradejednakoiliuskladusasvo-jim mogućnostima. Reich stoga objašnjavaformiranjestrukturaobiteljikojećeodgova-rati totalitarnim tendencijamauproletarijatukroztežnjuproletarijatazaprelaskomuklasumalograđanštine.To,naravno,ostajeznanostinedokazivoudirektnomčinjeničnomsmislu,ali jedino objašnjava reakcionarni političkiangažmanmasa proletarijata. Struktura obi-telji koja podliježe fašističkoj propagandi jepatrijarhalna. Dijete se kroz poslušnost ocupriprema za kasniju poslušnost/subordinira-nost autoritetu. Stoga je obitelj kod Reichashvaćenakaomikrototalitarni,autoritarnisu-stav,sustavukojemusereproducirabitandiopsihološkeideološkekompozicijeučovjeku.Spomenutazapriječenostženedareflektiraosvojojseksualnojpotisnutostičuvaovestruk-ture,alinampokazujeinazadnostgrađanskogseksualnogmoralaukojemusejošuvijeknijeizvršilapraktičkadistinkcijaizmeđuseksual-nosti i spolne reprodukcije,odnosnonagonaza spolnom reprodukcijom. Na jednom ćeseminaruRecihšaljivoupitaticrkvenepred-stavnikeotomezaštojedragiBogstvorioovedvijefunkcijetijelaodvojeno,štojenaišlonaodobravanjepljeskomuvećemdijelupubli-ke.Ovajisličniprimjeripokazujunakojisenačinmoraprovoditijednapolitikakaoštobitobila seksualnapolitika ili,drugačije reče-no:kakosepolitiziraseksualnost.Uovakvomgrađanskomkontekstu,seksualnabisvjesnost

ženeosvojem»strojnom«određenjuujednoznačilapropastobiteljikojabibilapukimedijideologije. Ne moramo ići daleko da bi le-gitimiraliovajaspektReichovograda.Ikod»nas«jenedavnoujavnostiafirmiranzakonoobiteljikao»zajednicimuškarcaižene«kojijebiopostavljentakodasmomoglibitizailiprotivobitelji.Mogućejezamislitisličnofor-miranjeuniverzalijaonodobno,gdje jenekaobiteljbilaobiteljsamopoduvjetomispunje-njaformalneideološkepretpostavke.Akoza-jednicakojajefunkcionirala»obiteljski«nijebilaustrojenapatrijarhalno,tosenijemoglonaširemplanusmatratiobitelji.Istokakoseženinijesmjeloomogućitidolaženjedosvi-jestionjezinojseksualnojpotisnutosti jerbitoznačilokrahjednevrsteodređenjaobitelji,takoseunašimprilikamaočitonesmijedo-pustitivrstuobiteljiukojojsupartneriistogaspola. To bi u istom smislu značilo raspaduniverzalijeobitelji ispriječilobidjelovanjefašističkeretorikeutompogledu.Nikadanijeodvećtrivijalnospominjaticrkve-ni/religijski antagonizam prema putenosti.Religijesvihvrsta,osimmoždaonihkojesuprethodilepatrijarhalnojorganizacijidruštva,uvijeksuimalenegativanstavpremaseksu-alnosti kao da se radi o nečemu nečistom,niskom, prljavom i čovjeku neprihvatljivomakovećhoćebitifunkcionalančlandruštva.sa situacijomstojibitnodrugačije.Možemogovoriti da je upravo suprotno. Negiranjeseksualnosti u funkciji je potiskivanja širesferetjelesnosti.Rezultiraodvojenošćupoje-dincaodsvijestiosvojojseksualnosti.Reichstogaupričuuvodi fenomendječje onanije.Naime, formira seudjetetu strahodposlje-dicaonanijekojijezapravokonstituirankaoreligioznistrah.UprimjerukojiReichnavodijednasedjevojčica,kojajeprijetogaredovnoonanirala,okrenulamolitvi.Razlogje tomu,kakonavodiReich,predbacivanjekojejedo-živjelaodstrane jednogdječaka i staricenaulici.Dijetesepočinjeosjećatiprljavoiotu-đujeseodseksualnostikrozmolitvu.Narav-no,krozrazgovorsroditeljimadjevojčicasevraćastarojnaviciiodbacujemolitvu.Religi-jafunkcionirakaometafizičkapodlogaideo-logijiusmislustvaranjaumjetneanticipacijeposljedicekojasenemožeopipati,aipakkaopsihičkanevoljadolaziifunkcionira.Dakako,pojedinacsamtuposljedicustvarakaonekuvrstu samokažnjavanja, ali on toga samnijesvjestan.Osimrepresijenaddječjomseksual-nošćutakođermožemovidjetinakojijenačinizvršenametamorfozaodređenjareligijeuna-cional-socijalističkomkontekstu.Naime,višeseneradiokršćanstvukojejeinternacional-no,većseformirasvojevrsnanacionalističkacrkva,kojaćeveličatiherojstvoinacionalnusvijest.Utomćesmislupodupiratisvevrsterepresijeprovođeneod stranenacional-soci-jalista ina izvjestannačinpojačavatiučinak

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi197

tog represivnog aparata, a zauzvrat će kaokompenzaciju crkveni službenici dobivativelike plaće i bit će relativno nedodirljivi.Sličnost opet možemo vidjeti na primjeruHrvatskeukojojseCrkvakaoreligijska in-stitucija sve više povlači od internacionalnenaravi te prelazi u podupiratelja nacionali-stičkih tendencija, najeksplicitnije pokazanouveličanjufašističkihvođa,akonedirektnoi samih zločina. Crkvi, isto tako, odgovaraklasnodruštvoiprincipprivatnogvlasništvajersvojusnaguisaminevideureligiji,većusvjetovnomutjecaju.Reichcrkvenodjelova-njekojepomažeseksualnopotiskivanjenazi-vazagađivanjemmladeži,aakogajeslijeditiuteorijskomradu,zaistamožemoustvrditidajetometako.Reich,međuostalim,usmjeravaoštricusvojekritike na istraživanje historijskog materi-jalizmadonjegovogvremenakoje,kakoonobrazlaže, nije odgovarajuće biti same me-tode. Naime, psihoanaliza i kod Reicha nesmijebitizamjenazasociološkoistraživanjei metoda istraživanja psihoanalize ne možese primijeniti na istraživanje društvenih či-njeničnih stanja.Često se ističe da jeReichprimijeniopsihoanalitičkumetodunaistraži-vanje društva, iako on sam piše kako se neradioprimjenimetode,većodređenihdosegapsihoanalize, saznanja koje je donijela psi-hoanaliza.Metoda,pišeReich,ovisioStvarinadkojomseizvodiistraživanje,stogasespo-znajepsihoanalizemoguimorajuprimijeniti,želimoliihboljeobjasniti.Dokazplauzibil-nostitepozicijesamjeReichovradkojijete-orijskinezamjenjiv.Vulgarnimarksistidosadsuzanemarivalipitanjeseksualneekonomijemasa, a time previdjeli bitan aspekt društvai u bitnom smislu doprinijeli porazu socija-lizmaidolaskunavlastnacional-socijalizma(za Reicha je, također, socijal-demokracijaplodno tlo za rađanje totalitarnih tendenci-ja.Iuztajmomentsemogupovućiizvjesneparalele u hrvatskom društvu). U budućimistraživanjimanesmijesečinitiistagreškaimoraseuspostavitijednopolitiziranjepitanjaseksualnostiukojebiulazilisvibitniaspekti,odnačinafunkcioniranjaobitelji,pravaženanaraspolaganjesvojimtijelom,dječjeseksu-alnosti,pitanjeabortusa1islično.Stimćese

dodatnimaspektomtekomogućitirevolucijaizauvijekspriječitiuplivreakcionarnihideo-logija.O Masovnoj psihologiji fašizma moguće jenaćiraznečlankeirecenzijekojeupućujunamodernostiaktualnostgrađedjelateukojimaseodređeniaspektiizvlačekakobiseopisalosituacijuuvlastitomokruženju,akojaeven-tualnopodsjećananekedijelovenastupanjanacional-socijalistauNjemačkojprijedolaskanavlast1933.Dasituacijadanasnijetakvadamožemogovoritiosličnim,ponegdjeiistimnačinima upliva ideologije i ideologijskomstrukturiranjumasa, djelo bi vjerojatno bilozaboravljenoilitekpamćenokaoprekretnicausvijestijavnostiipodsjetniknavlastituretro-gradnu narav. Na sveopću žalost, totalitari-stičketendencijepostojeidanasifunkcioni-rajugotovoidentičnokaoštosufunkcioniraleuvrijemekad jeReichpisaoknjiguokojojjeovdjebiloriječ.Državakaomajkasvojihgrađana,obiteljkaonajvažnijainstitucijadr-žaveipodupirateljstrukturedruštva,brakkaoidealiziranavezaizmeđumuškarcaiženekojiznajusvojeulogeiCrkvakaopripremazapo-slušnost autoritetu.Sve se ove stavkemoguprepoznatiuneposrednojblizinitejenužnostdasedogodijednaširokarecepcijaoveknjigeujavnosti,kakobisvakipojedinacraspolagaoalatimapotrebnimazaraskrivanjefašističkihmomenataubilokojemaspektudruštvako-jemupripada.

Roni Rengel

Dragan Prole, Alpar Lošonc, VladimirGvozden,AurelKolnai,PredragKrstić

Gordost

Adresa,NoviSad2014.

Pod uredništvom novosadskih profesora fi-lozofije Alpara Losoncza i Dragana Prolea(inače,istaknutihsuradnikaFilozofskih istra-živanja) objavljen je koncem 2014. godinezbornikpodnaslovomGordost.Knjigasesa-stojiodčetiricjeline:»Metamorfozegordostiod Aristotelovog samoodnosa do Kafkinogstida« Dragana Prolea, »Biopolitika gordo-sti u Shakespeareovom Koriolanu« AlparaLosoncza iVladimiraGvozdena, »Gordost«Aurela Kolnaija te »Gordost bez Lucifera«PredragaKrstića.

1Reichspominjedanijejasnozaštosedosadnijepo-vuklopitanjeseksualnostikadajetolikoočitodaneupražnjavamosekssamokada je riječo rasplodnojfunkciji.Bezseksualnostiizvanfunkcijerasplođiva-njanebismonitiimalipitanjeabortusajerseksanebibiloakobiseupražnjavaosamoutusvrhu.DodatnijeparadokskojinavodiReichtajdajevećinaženauvrijemerastanacional-socijalizmaglasalazapravonaabortus,alijeidaljepodržavalapatrijarhalnimodelobitelji,izstrahailipredodžbeovlastitojnemoći.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi198

Kakourednicinaglašavajuu»Uvodu«,ovajeknjigamotiviranauvidomuprisutnosttamnihstranaljudskogabića,kojesenemoguapsol-virati prosudbom kakvu nudi sekulariziranipogled premakojembi »smrtni grijesi« bilitek sastojci ispražnjena i povijesno potroše-nanarativao ljudskojgrešnosti–aliujednoi uvidom u dvoznačnost prvoga od smrtnihgrijeha, kako su oni klasificirani u teologij-skojtradiciji.Knjiga jeposvećenaprvomod izvornihgri-jeha:tojesuperbia,kojaseuhrvatskojteo-logijsko-katehetskojterminologijistandardnoimenujeterminom oholost.Premdajetariječdobropoznatausrpskojtradiciji,pravoslavnaje teologija za njen prijevod prihvatila rusi-zamgordost(bilobizanimljivoistražitikakoje došlo do toga; usput, uSrpskom rječniku VukaSt.Karadžićaiz1852.nemariječigor-dost,osimnjezinevjerojatneinačicesadržaneu crnogorskom ženskom nadimku gordulja,nedokrajarazjašnjenaznačenja).OutjecajuMarijeJurićZagorkenarasprostrtostženskogimena Gordana u ovoj knjizi nema govora(osim neizravno i implicitno, u prikazu re-zultata jednog istraživanja prema kojemu jegordost najveći dio ispitanika asocirala naponos,amanjeodjednedesetineispitanikajepovezujesuobraženošću i ohološću, teupri-loguPredragaKrstićaukojemusespominjeučestalostimenaGordana,teiskazujezahval-nostMarijiSelak iBiljaniAlbahari,kojesuautoraupozorilenatodaunovijevrijemeimasvevišemuškihoblikatogimena).Nozatojeodgovarajućapozornostposvećenadvoznač-nostipojmagordost:sjednestranenadajeseznačenjebliskonadmenosti(kojeseadekvat-nomožeoznačitiupravokaooholost),sdrugestrane značiponos (a tu je riječKaradžić uspomenutomrječnikuprotumačiokaosuper-biate,nanjemačkom,Stolz).O višeznačnosti pojma gordost (i genezi tevišeznačnosti) referira u svom prilogu Dra-ganProle.U starozavjetnoj i grčkojmitskojtradiciji(drznicikojisutežiliizjednačavanjusbožanskim;Prometej,kojizadireubožan-skiporedak)pojamjejednoznačnonegativan(iako, bar kod Grka, s evidentnim tragomdvoznačnosti, koja se očituje u teškoći pro-matranjaprometejskogdaravatrekaozla),zarazlikuodgrčkefilozofijsketradicije,kojauegzemplarnomoblikudolazinavidjelouAri-stotelovojNikomahovoj etici,gdjesefilautos,obilježen pozitivnim samovrednovanjem irazumnommjeromljubavispramsebesama,razumijekaoosobakojajepodobnazaprija-teljstvo.Na tomće traguperipatetikAristonizvestirazlikovanjeizmeđupozitivneljubavispram sebe imegalopsychije, opsjednutostivlastitom veličinom.U novovjekovlju će sepozitivan aspekt gordosti u rastućoj mjeri

vezivati uz sredstva za očuvanje ljudskogdostojanstva i buntovničkim potencijalimaljudskogbićakoji nedopuštajuponižavanjeiobezljuđivanje.Kršćanskuantitezuoholost–poniznost nadomjestit će (pomalo i prome-tejskikonotiran)pojmovniparbuntovništvo/oportunizam.Tuiščezavaontologijskaverti-kala,pasegordostvišeneodnosinaprimitiv-nuželjuzapotpunošćuipotpunomkontrolom(kakotoformuliraMarthaNussbaum),negos potrebom za konstituiranjem onoga ljud-skogaizajedničkogauokolnostimamoderneiskorijenjenosti iz svijeta i krize transcen-dencije. Pri tomu sekularizacija dovodi i donadomještanjagrijehastidom,ametamorfozustidaautorpratiodKantadoKafke.Kanto-vaodredbastidakao(dakako,individualnog)straha od toga da ćemo postati predmetomnečijeg prezira kodKafke se transformira uintersubjektivnitemeljodržavanjanašeljud-skostinaživotu(anjegovjeučinaknezado-voljstvo svijetom). Indikativno je autorovopovezivanjeKafkinaodmakaodsuvremenogpozitivizma i pragmatizma s empirističkimpretpostavkama Brentanove psihologije. Ukontekstu položajamodernog subjekta (goliživot koji se srami prakticiranih oblika ko-lektivnogživota)natomsetraguispostavljakakojeupravostidonoštoodređujepovijesnilikljudskosti.Zajednički radVladimiraGvozdena iAlpa-raLosonczapolaziodkršćanskekoncepcijeprvogagrijehautemeljenoganaljudskojslo-bodi (odnosno zloupotrebi slobode), grijehaizkojegaproizlazesvidrugigrijesi(AurelijeAugustin, GrgurVeliki, Bernard iz Clairva-uxa),uantitezispram»zamršeneirazgranateMiltonoveteologije«,aliisreferencijamanaSloterdijka,BlochaiKanta(baštimredom!),dabiseusredotočionaShakespeareovaKo-riolana,djelakojeupućujenasvudvoznač-nost i višestruku kompleksnost gordosti.Koriolanova samosviješću obilježena gor-dostdovodigadopobjedeuratu(tadaseonapozitivnovrednuje),aliumiruona rezultiranarušavanjem unutarnje kohezije zajednice(pri čemu Shakespeare razotkriva samu za-jednicukaopredatorskiskup,dalekoodbilokakve idiličnosti). Koriolan je tako s jednestranenositeljčisteslobodekojasenemožepoistovjetiti sostatkomsvijeta, a sdruge sestraneoniskazujepreddrugimakaočistobićekojedestruktivnonegiranapluralnojslobodizasnovanuegzistencijudrugih.UShakespe-areovo vrijeme započinje sekularizacija dis-kursaomonstruoznosti,diskursačijaježrtva»rulja«(pobunjeninarod,prikazankaočudo-vište bez glave), u sve većojmjeri izloženaegzistencijalnoj nesigurnosti uslijed rastućesamosvojne dinamike tržišta.Tu seplebs izShakespeareovaKoriolanaiskazujekaoanti-

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi199

cipacijaNegrijevamnoštva.VrijedinaglasitipitanjaštoihautoripostavljajuaktualizirajućiproblematikuprisutnuuKoriolanu:jeliideo-logijaneoliberalizmagordostbezzavistiijeligordostneoliberalnoobećanjesreće?Konač-no,razlikovanjeinstrumentalneodne-instru-mentalne gordosti, kojim autori završavajusvoje razmatranje, upućuje na pretpostavkepromišljanja mogućnosti promjene odozdokaoformeponosaonihkojinemajupravonaponos.Poredtriizvornapriloga,uovojjeknjizisadr-žanijedanprijevod.Radiseoraspravi»Gor-dost« (s njemačkoga preveo Goran Leko)madžarskogfilozofaneoskolastičkeorijenta-cijeAurelaKolnaija(1900.–1973.),posveće-ne pojmovnim diferencijacijama (usmjerenoodgovoru na pitanje: kada ponos prelazi ugordost?)iklasifikacijioblikagordosti(anti-nomije gordosti i nijansiranje oblika u koji-maseonajavlja), teključnompitanju:kakojemogućenadićigordost?Kolnainaglašavaraznolikost, hijerarhiju i punoću vrijednostikonkretnih veza kao pandan »gordom drža-nju«, pri čemu čista empirijska raznolikostinteresamože biti kompatibilna s monoma-ničnomfasciniranošćujednombeskonačnomnadmoći,arazrješenje(štoznači:oslobađanjeodoholosti)valjatražitiupribjegavanjupozi-tivnimčinimaponiznosti.Osporavajući legitimnost kvalitativnog raz-likovanja između (opravdanog) ponosa i(pretjerane, zastranjujuće) gordosti, PredragKrstić postavlja pitanje je li uopće mogućegovoritiogordostimimoreligijsko-teologij-skeslikeotpadništvaodBoga.Odgovornatopitanjejeniječan:valjadestabiliziratimjero-davnost jezičko-pojmovne shemepremako-jojjedobrogoreazlodoljetejenadomjestitiupućivanjem na razliku kao onu invektivukoja nadmenost lišava svake uznositosti isvakog ponosa. Veoma je zanimljiv kritičkidijalogštogaautorvidisKolnaijem,kojićerezultirati jednim kopernikanskim obratomkoji kulminira u pitanju: nije li oponašanjeroditeljapoželjno,iakojest,zaštotonevažiza ljudsko oponašanje stvoritelja? Osporivapretpostavkatakvogretoričkogpitanjasastojiseuuvjerenjuda jekršćanski– ilibilokojidrugi monoteistički – Bog po svojoj naraviilimakarposvomstavuobilježenohološću.Polazeći od te pretpostavke autor se zalažezaautorefleksivnuuniverzalizacijuisamogamodelagordosti,kojabitrebalapredstavljatiprofanoiskupljenječovječanstvazadosadaš-njegrijehesakralnogapočinjeneuodnosnaetosvrednovanja.Ova knjiga otvara brojna pitanja i upućujenajedandiferenciranimogućipristuppromi-šljanjunizaprijepornihmomenatafilozofijeiteologije,pričemumetodskiintegriraiteoriju

književnosti. Pluralnost pristupa predstavljanjezinuposebnointrigantnudimenziju.Ned-vojbeno,Gordost je knjiga koja će izazvatipozornost šire intelektualne javnosti, a filo-zofimamožebitizanimljivaikaoparadigmapluridisciplinarna filozofijski utemeljenogapristupatemeljnimpitanjimateorijskeiprak-tičkefilozofije.

Lino Veljak

BoMou,RichardTieszen(ur.)

Constructive Engagement of Analytic and Continental Approaches in PhilosophyFrom the Vantage Point of Comparative Philosophy

Brill,Leiden–Boston2013.

Onoštočinirazličitomiposvezanimljivomakademskusuradnjuuoblikovanju i izdava-njuoveantologijetekstova,većranijeobjav-ljenih, ali i nekih napisanih isključivo zaovo Brillovo izdanje, jest zapravo povoljnapozicijakomparativne filozofije i njezin ciljinter-tradicionalnogkonstruktivnogangažma-na, što je istaknuto već u samom naslovu.Također,zanimljivojeistaknutidauključenitekstoviautoranemotreanalitičkuikontinen-talnufilozofijukaodvaposveodjelitablokaili trenda koja se tiču metodoloških stilovailipakdvijeodjeliteorijentacijeu filozofiji,već je svrhaovogsveska razmotritikakoseovi pristupimogu baviti jedan drugim krozsnažno zagovaranu surađivačku konverzaci-ju. Štoviše, konstruktivni angažman, baremkako ga ovi suurednici shvaćaju, uključujeistraživanjeotomukakokritikaiargumenta-cija,osebujnipristupiizrazličitihfilozofskihtradicija,moguučitijedanoddrugogizajed-nički doprinijeti suvremenom razvitku filo-zofijeupogledunizapitanjakrozprikladnufilozofskuinterpretacijui/iliizširefilozofskepovoljnepozicije.Zapravo,timedopiremodosamesržirazumijevanjakomparativnefilozo-fije,kadaseonashvaćakaonačinfilozofira-njakojipresežetradicijeitragazatakovrsnimkonstruktivnimangažmanom.Povrh toga, ovako zagovarani konstruktivniangažman nije isključivo ograničen na dija-log Istok–Zapad, niti je pak ograničen na

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi200

propitivanje regionalnih i kulturnih tradicijajerpostojedvijezasebne,alikomplementar-ne »inter-tradicionalne« fronte: prva, kojase fokusira na relevantne izvore unutar za-padnjačke filozofske tradicije i unutar kojeseistraživanjesastojiodbavljenjakompara-tivnomfilozofijom, tedruga,kojasesastojiodukazivanjanaizvoredvajupristupaizper-spektivefilozofskihtradicijakojesudrukčijeodzapadnjačketradicije.Suštinski nalaz leži u tomu da su istraživa-nja na obje ove fronte nužna, damogu bitikomplementarnaspovoljnepozicijekompa-rativnefilozofije,daovaantologija tekstovapremošćuje jaz između analitičke i konti-nentalne filozofije unutar zapadnjačke tra-dicije te jednako tako prelazi granice samezapadnjačke tradicije, objedinjujući istraži-vanjaupravoovadvatipa.Štoviše,prvidio,zakoji jeuvodniknapisaoRichardTieszen,sastojiseodesejakojiseusmjeravajunare-levantneizvoreuzapadnjačkojtradiciji,dokse drugi dio, za koji je uvodnik napisaoBoMou,sastojiodesejakojiuključujuizvoreizdrugihtradicija.Obasedijelamogusmatratizasebnim, ali jednako tako i komplementar-nim sa stajališta konstruktivnog angažmanaukomparativnoj filozofiji, te uistinukrajnjeučinkovito ilustriraju vrijednost, značaj iistraživačkusnagukomparativnefilozofijenanačinkojinadilazitradicijesintencijomkon-struktivnogangažmana.Općejepoznatodajeispisanvelikibrojdjelakojaukazujunapodjelunaanalitičkuikon-tinentalnu tradiciju, relativno polariziranostanjestvariuzapadnjačkojfilozofiji,strogoodijeljenelinijeinkluzivnostiiekskluzivnosti,a gdjekad i otvorena neprijateljstva. Unutaroveantologijesviuključenitekstovidobrisuprimjeriizravnogkonstruktivnogangažmanaideja u analitičkoj i kontinentalnoj filozofijiilionogštosemoženaučitiizuspoređivanjaideja i angažiranosti u budućem dijalogu. Sobziromnato,nužnojekazatinekolikoriječiosadržajusvakogpriloga.Christian Beyer u tekstu »Husserlova tran-scendentalnafenomenologija«isturazmatrausvjetlu(suvremene)epistemologijetepredo-čavaHusserloveidejeotomukakoodgovoritina»problemtranscendencije«.Husserlovasepozicija kontrastira s pozicijama recentnijihfilozofa,naročitoMichaelaWilliamsaiLau-renceaBonJoura, te se dokazuje da jeHus-serlovapozicijaprijeholističkogakaraktera,budućidanjegovatranscendentalnafenome-nologijapredstavljaepistemološkiprojektnakojikatkadukazujekao»prvufilozofiju«.AlMartinichuprilogu»Značenjekaosmisaouanalitičkojikontinentalnojfilozofiji«uvodinovi smisaopojma ‘značenje’, koji jemoti-viranpovezanošćusdistinkcijomprirodnog,

ne-prirodnog(komunikativnog)iintencional-nog značenja kod H. P. Gricea. Zapravo,Martinich kazuje daHeideggerova upotrebapojma Bedeutung korespondira s logikom‘značenjakaosmisla’.Međutim,budućidasuianglo-američkiikontinentalnifilozofiuzeliznačenjekaosredišnjutemu,otvorenojepita-njeraspravljajulionioistomkonceptuznače-njajerznačenježivotaovisioznačenjukojeje određeno ili konstruirano od strane ljudiiovonebismosmjelibrkati sa ‘značenjem’koje istrajava između činjenica neovisnih oljudskomiskustvuiliapstrahiranihiznjega.Utekstu»Narativnekoncepcijesebstva«ToddMay nas vodi kroz stajališta o narativnimkoncepcijama sebstva u djelima analitičkihfilozofaMaryeSchetman iGalenaStrawso-natekontinentalnihfilozofaPaulaRicœuraiAdrianeCavarero.Noiakoovifilozofiimajurazličitepozicije,Maypokazujedabavljenjeovihmisliteljajednogsdrugimrezultirapro-dubljivanjem ideje o narativnoj koncepcijisebstva,apronalazimounutar teksta i stvarikoje leženamarginamavelikogdijelaonogštotvoriraskolmeđunjima.SørenOvergaardu tekstu»Protiv lingvistič-kogekskluzivizma«uključujefilozofijujezi-ka,filozofijukasnogaWittgensteinainjegovihsljedbenika,uzrazjašnjenjeglavnezaprekezakonstruktivniangažmananalitičkihifenome-nološkihtradicija,dokDavidWoodruffSmithutekstu»Svijestkojajeproživljenaiposvje-dočena«govoriosvijestipronađenojuvipas-sana-budizmu (meditativnom iskustvenom»svjedočenju«) te se, slijedeći huserlovskufenomenološku tradiciju, pita o tomu kojagaformalnastruktura iskustvačinisvjesnimiskustvom.RichardTieszenuprilogu»Analitičkaikon-tinentalna filozofija, znanost iglobalna filo-zofija«raspravljaoodnosuanalitičkespramkontinentalnefilozofije,pitajućibilifilozofi-jatrebalabitianalognaprirodnimznanostima,odnosnobaviserazlikamaizmeđuovedvijepozicije, razlikama koje se tičumjesta zna-nostiuodnosunafilozofijuteimplikacijamatogazakomparativnufilozofijuopćenito.MaryTilesučlanku»Ogranicamaonogaštopadaunutarraspuklina:filozofija,njezinahi-storijaikineska‘filozofija’«pokrećepitanjaogranicamaizmeđusustavaideja,otomukakosuodređenetejesuliprirodneilipakkonven-cionalne, oslanjajući se pritom na GastonaBachelarda,GeorgesaCanguilhema,MichelaFoucaulta i Pierrea Bourdieua u francuskojtradiciji historijske epistemologije, odnosnoepistemološkehistorije,kaoinapristupneo-kantovcaErnstaCassirera,ujednopotkreplju-jućihistorijskudimenzijukazivanjemojezu-itskojmisijiuKini(1552.–1773.).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(185–201)

Recenzijeiprikazi201

U drugom dijelu knjige, koji govori o kon-struktivnom angažmanu analitičkih i konti-nentalnihpristupapreko(saznačenjem:‘da-lje’, ‘više od’, a ne samo ‘ograničeno na’)zapadnjačke tradicije, uvodi nas Bo Mou,direktorCentrazakomparativnufilozofijunaSveučilištu San Jose u Kaliforniji i urednikčasopisa Comparative Philosophy. Njegovajenakanaukazatinanekepristupeuzapad-njačkim inekimdrugimfilozofskim tradici-jamakojimoguzajedničkidoprinijetinašemrazumijevanjuitretiranjučitavognizapitanjaitemakrozadekvatnufilozofskuinterpretaci-jui/ilispovoljnijepozicijeufilozofijinafi-lozofskizanimljivenačine.OvajpostupakBoMou je podrobno objasnio uRoutledgeovojHistoriji kineske filozofije (2009.), u tekstu:»Konstruktivni angažman kineske i zapad-njačkefilozofije:suvremenitrendksvjetskojfilozofiji«, svojevrsnom »metodološkom«uvodnikuurazličitekonekcijepovezanesta-kovrsnimstrategijama.Nadalje, eseji Grahama Priesta (»Filozofijabez granica: analitička i kontinentalna filo-zofija – pogled s Istoka«) i Tommyja Lotta(»Komparativni aspekti afričke filozofije ikontinentalno-analitičkapodjela«) spadajuuopćeprikazeanalitičko-kontinentalnepodje-le,dokostalihpeteseja–kojesunanapisaliLajosBrons (»Značenje i zbilja: inter-tradi-cionalnisusret«),SandraWawrytko(»Budis-tički izazov noumenalnom: analiziranje epi-stemološkedekonstrukcije«),MarshallWill-man (»Daoistička perspektiva u analitičkimi fenomenološkimmetodologijamau analiziintuicije«), Mario Wenning (»Daoizam kaokritičkateorija«)iBoMou(»OdaoističkompristupupitanjubitkaubavljenjuQuineovimi Heideggerovim pristupima«) – spadaju usurađivačkukonverzacijunalinijiinter-tradi-cionalnogkonstruktivnogangažmana.Dakle,jedanesejuključujeistočnjačkuperspektivu,drugiafričku,auključenesuiindijske(Brons,Wawrytko) i kineske tradicije (Wenning,

Mou).Ujedinjujeihzajedničkiciljkonstruk-tivnogangažmanatesunedvojbenopoduzeliozbiljnenaporeunutardrugihtradicijaiistra-žilikakoizvoriizrazličitihtradicijamoguza-jedničkidoprinijetitemiovogsveska.Ovajeknjiganekavrstapoputbinezasveonekojibihtjeli stećidublje razumijevanjemo-gućnostioslovljenihizvoraizrazličitihtradi-cija da se angažiraju jedni s drugima, kao irazumijevanjepostavljanjaproblemanainter-tradicionalnikonstruktivninačin,uključujućimetodološkukarakterizacijuanalitičkihikon-tinentalnihpristupaufilozofiji.Toseosobitopotenciraakouzmemouobzirčinjenicudaseoznake‘analitička’ i ‘kontinentalna’historij-skipovezujusamosazapadnjačkomtradici-jom,premdabinjihovadistinkcijamoglabitikonstruktivnoidentificiranaikarakteriziranaumetodološkimterminimakojibimoglibitikonstruktivnokomplementarniikojibimogliponuditizajedničkidoprinosuinter-tradicio-nalnimfilozofskimistraživanjima.NužnojenaovommjestupripomenutidajeBoMouiranijeponudiosvojuverzijuuvjetaza adekvatne metodološke temeljne princi-pe,čitavnizadekvatnihuvjeta,učlanku»Ostrategijikonstruktivnogangažmanakompa-rativne filozofije« objavljenom u časopisuComparative Philosophy, 1(1),str.1–32(usp.http://scholarworks.sjsu.edu/comparativephi-losophy/).Kaoštosekontinuiranoističeunu-tarovogsveska,ovajnizadekvatnihuvjeta,sjednestrane,služitomudaobjasnikakojemogućeimatiadekvatnemetodološketemelj-neprincipeuinter-tradicionalnimfilozofskimistraživanjima, dok, s druge strane, nastojipribaviti čitateljima ove knjige polazište ilizaglavni kamen čija namjera per se nije dabude dogmatski nametnut čitateljima, negodabudepomoćunjihovimvlastitimkritičkimistraživanjimaovihpitanja.

NevadKahteran