logistiČki centri i informacijske tehnologijeoliver.efri.hr/zavrsni/38.pdf · najbitnijih...
Post on 30-Jan-2018
232 Views
Preview:
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI
LORENA PALADIN
LOGISTIČKI CENTRI I INFORMACIJSKE
TEHNOLOGIJE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2013.
2
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI
LOGISTIČKI CENTRI I INFORMACIJSKE
TEHNOLOGIJE
DIPLOMSKI RAD
Ime i prezime: Lorena Paladin
Kolegij: Ekonomika trgovine
Mentor: dr.sc. Heri Bezić
Smjer: Međunarodna razmjena
Broj indeksa: 23840
Rijeka, 2013.
3
Sadržaj
1. Uvod ................................................................................................................................... 4
1.1. Svrha i cilj rada ............................................................................................................ 4
1.2. Predmet rada ................................................................................................................ 4
1.3. Korištene metode ......................................................................................................... 5
1.4. Konstrukcija rada ......................................................................................................... 5
2. Definiranje pojma logističkog centra ................................................................................. 6
2.1. Djelatnosti logističkih centara ..................................................................................... 8
2.2. Pojam i elementi logističkih mreža ........................................................................... 12
2.3. Osnovne značajke važnijih vrsta logističkih mreža ................................................... 15
2.3.1. Konvencionalne logističke mreže ...................................................................... 15
2.3.2. Multimodalne logističke mreže ........................................................................ 188
2.3.3. Mikrologističke mreže ........................................................................................ 20
2.3.4. Makrologističke mreže ....................................................................................... 22
2.3.5. Globalnologističke mreže ................................................................................... 26
2.3.6. Megalogističke mreže ........................................................................................ 30
2.4. Funkcije logističkih mreža u logističkim sustavima .................................................. 34
3. Pojmovne odrednice informacijskih tehnologija .............................................................. 37
3.1. Definiranje pojma informacijske tehnologije ............................................................ 37
3.2. Primjena i upravljanje informacijskim tehnologijama u transportu .......................... 39
3.3. Pojmovne odrednice razmjene podataka ................................................................... 40
3.4. Učinkovitost informacijske tehnologije ..................................................................... 42
3.5. Elektroničko poslovanje ............................................................................................ 46
4. Primjena informacijskih tehnologija u logistici ............................................................... 50
4.1. Distribucijska logistika i logistički lanci ................................................................... 54
4.2. Pojam i značajke transportnog lanca ......................................................................... 55
4.3. Logistički lanci .......................................................................................................... 57
4.4. Međuodnos transportnih i logističkih lanaca ............................................................. 59
5. Zaključak .......................................................................................................................... 61
Popis literature .......................................................................................................................... 62
Popis ilustracija ........................................................................................................................ 63
4
1. Uvod
1.1. Svrha i cilj rada
Logistika i distribucijski posao u današnje vrijeme doseže sve veće promjene i
razmjere u poslovanju, globalno razmatrajući. Posao je to koji svojim opsegom i složenom
strukturom zahtijeva oprez, pažnju i preciznost. Sukladno tome, informacijske tehnologije u
logističkom poslovanju jesu neizbježna novotarija koja mijenja, ali i modernizira poslovnu
koncepciju logistike kao i logističkih centara.
Promjene u pogledu informacijskih tehnologija koje se kontinuirano događaju u
svijetu, a tako i kod nas, direktno ostavljaju svoj utjecaj i na informacijske tehnologije u
pomorstvo. Sukladno tome nastaju i utjecajne promjene sa aspektu načina poslovanja i
kreiranju novih pothvata. Primjene informacijskih tehnologija u poslovanju općenito, pa i u
poslovanju brodara, donijele su mnogobrojne pozitivne stvari i olakšale sustav funkcioniranja.
Svrha ovoga rada jest da se čitatelja upozna sa pojmovnim odrednicama logističkih centara i
informacijske tehnologije, a potom ta dva pojma spoji u jednu smislenu cjelinu i pobliže
razjasni njihova međuovisnost.
1.2. Predmet rada
U današnje je vrijeme neuobičajeno da neko veće poduzeće ne koristi neke računalne
sustave koji im uvelike olakšavaju poslovanje. Pritom informacijsk tehnologija i elektroničko
poslovanje dolaze do izražaja. Naprosto je jasno da bez toga nema uspješnog, brzog i
efikasnog poslovanja. Uvjetno nazvano klasično poslovanje mnogo je sporije i zahtjevnije,
potrebno je više radne snage, ali i više vremena. Samim time mogu se prepoznati prednosti
korištenja i uvođenja informacijskih tehnologija u bilo koju vrstu poslovanja.
Predmetom rada stoga se mogu definirati logistički centri i informacijske tehnologije.
5
1.3. Korištene metode
Tokom pisanja ovoga diplomskog rada korištena je pozamašna literatura brojnih
autora. Kompilacijom je stvorena smislena cjelina gdje su se primijenile definicije iz
navedene literature.
U izradi diplomskog rada koristila dostupna literatura poput knjiga, znanstvenih
članaka i internet stranica. Metode koje su dominirale pri izradi su metoda kompilacije gdje se
kombinirao sadržaj niže navedene stručne literature, potom metoda analize u kojoj su
razmotrene postojeće činjenice i sudovi, pojmovi i zaključci i rastavljeni na manje jedinice.
1.4. Konstrukcija rada
Rad se sastoji od pet poglavlja. Prvo poglavlje jest uvod, gdje se upoznajemo sa
svrhom, ciljem i predmetom rada te konstrukcijom. Drugi dio bazira se na definiranju
logističkih centara u svega što direktno djeluje u toj cjelini. Nadalje, treće poglavlje bavi se
definiranjem pojma informacijskih tehnologija i detaljima koji ih obilježavaju. Četvrto
poglavlje daje poveznicu ovih dvaju pojmova te opisuje promjene koje do kojih dolazi
prilikom korištenja novih informacijskih tehnologija u logističkom poslovanju uopće.
Posljednje poglavlje jest zaključak.
6
2. Definiranje pojma logističkog centra
Robni terminali i robno-transportni centri - logistički centri predstavljaju jednu od
najbitnijih komponenti logističkih mreža. Realizacija robnih tokova u urbanim, regionalnim,
nacionalnim i internacionalnim prostorima nezamisliva je bez nekog oblika robnog terminala,
odnosno logističkog centra. Postoje različiti tipovi logističkih mreža sa različitim brojem i
strukturom logističkih centara. Logistički centri se razlikuju po makro i mikro lokacijskom
položaju,strukturi funkcija i podsistema, stupnju razvijenosti, organizaciji i tehnologiji, ali je
svima zajedničko da objedinjuju različite podsisteme i pružaju kompleksne logističke usluge.
Veliki broj pojmova opisuje mjesta na kojima dolazi do najznačajnijih transformacija robnih
tokova. U našoj i svjetskoj literaturi i praksi sreću se različiti nazivi za logističke centre:1
· Robni terminal,
· Teretni terminal,
· Robno-distributivni centar,
· Distributivni centar,
· Robno-transportni centar,
· Logistički centar,
· Logistički park,
· Logistička platforma,
· Logistička zona,
· Teretno selo,
· City logistički terminal,
· Intermodalni terminal,
· Kontejnerski terminal itd.
Logistički centri se formiraju sa ciljem da se pruži kompletna logistička usluga, uvedu
suvremene logističke tehnologije, povećanje ekonomičnosti i efikasnosti transporta,
koncentracija robnog rada i logističkih aktivnosti, smanjenje vezanog kapitala, kreiranje
uslova za efikasan razvoj itd.
Logistički centar je pojam koji je najprisutniji i koristi se za sve centre, odnosno
terminale koji kao osnovnu djelatnost imaju skup logističkih aktivnosti. Na konkretnim
primjerima možemo vidjeti primjenu pojma ,,logistički centar”. Kada industrijske i trgovačke 1 http://www.scribd.com/doc/76430597/Seminar-Ski-Rad-Logisticki-Centri, (20.02.2013)
7
kompanije za svoje proizvode ili za svoje potrebe grade distributivni centar, one tom
distributivnom centru daju naziv logistički centar. Po istom principu trgovačke kompanije za
robu široke potrošnje za opskrbu lanca prodajnih objekata koriste logističke centre.
Veličina lokacije na kojoj se razvijaju logistički centri uglavnom se kreće od 100 do
150 ha (hektara). Veličina varira od 4 do 500 ha. Špediterske kompanije za potrebe svojih
klijenata na povoljnim lokacijama, najčešće urbanih cjelina, grade robno – distributivne
centre i u novije vrijeme im daju naziv ,, logistički centar”.
Iako ne postoje standardne karakteristike logističkih centara, njihovom analizom
uočavaju se neka obilježja koja su neophodna za njihovo uspješno funkcioniranje:2
· Multimodalnost (povezanost sa različitim vidovima transporta),
· Otvorenost (slobodan pristup za sve javne i privatne kompanije da se lociraju i/ili
koriste objekte centra. Osnovni koncept logističkog centra je win-win situacija (svi
dobivaju), gdje različiti operatori i učesnici mogu dopunjavati jedni druge, čak i u
situaciji punog nadmetanja na tržištu),
· Multifunkcionalnost (sve transportne i logističke funkcije reprezentiraju se kroz
prijevoznike, špeditere, agente, brokere, carinske brokere, uprave (lučke, carinske
itd.),
· Rukovanje teretom (širok spektar objekata i opreme za manipuliranje teretom, npr.
Distributivni,kontejnerski terminali, skladišta sa temperaturnim režimom i sl.),
· Elektronska razmjena informacija – IT (pristupi sistemima vezanim za transport,
administraciju, upravu i lanac opremanja).
2 Ibidem
8
2.1. Djelatnosti logističkih centara
Logistički centri su po svojim bitnim tehničkim, tehnološkim, organizacijskim,
ekonomskim i pravnim fenomenima te fenomenima ljudskoga, odnosno intelektualnoga
kapitala iznimno složeni stohastički makrokompleksi specijaliziranih i univerzalnih skladišta i
terminala svih vrsta, carinskih zona, robnotransportnih centara, robnodistribucijskih centara i
robnotrgovinskih centara. To, zapravo, znači da se logistički centar može promatrati i
izučavati kao složeni, dinamički i stohastički sustav koji cine ovi (pod)sustavi: (pod)sustav
skladišta, (pod)sustav terminala, (pod)sustav carinskih skladišta i smjestišta, (pod)sustav
slobodnih zona, (pod)sustav robnotransportnih centara, (pod)sustav robnodistribucijskih
centara, (pod)sustav robnotrgovinskih centara i ostali logistički (pod)sustavi . To, međutim, ne
znači da svaki logistički centar mora imati u svojoj strukturi sve nabrojene (pod)sustave; neki
od tih (pod)sustava mogu biti mikro, drugi mogu biti makro; neki od njih mogu obavljati sve
svoje temeljne funkcije, a drugi mogu obavljati samo neke.
Slika 1. Struktura logističkog centra kao sustava
Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005., str.114
9
Struktura je logističkih centara kao sustava relativno fleksibilna, ona se stalno
prilagođava zahtjevima tržišta, kupaca, potrošača, korisnika roba i usluga dotičnoga centra.
Logistički centri su locirani u gravitacijskom području više velikih i srednjih industrijskih
centara, velikih i srednjih gradova, regija. Takvi su centri, u pravilu, nacionalni, ali to ne znači
da ne mogu usluživati robnodistribucijske i robnotrgovinske centre u inozemstvu, ako ovi
potonji gravitiraju određenom logističkom centra. Suvremeni logistički centri su transportnim
i prometnim infrastrukturnim objektima (tj. prometnicama, koridorima, rutama...) dobro
povezani sa svim aktivnim sudionicima logističkih makro, mikro sustava i inih gravitacijskih
područja.
Upravljati logističkim lancima, koje zapravo čine aktivni sudionici logističkih sustava
gravitacijskoga područja određenoga logističkoga centra, a koje opslužuje dotični centar, nije
jednostavno jer se radi o vrlo složenim poslovnim odnosima mnoštva dislociranih
gospodarskih subjekata. Ništa manje nije zahtjevno upravljanje logističkim opskrbnim
lancima, koji djeluju unutar logističkoga centra, a upravljaju robnim tokovima i fizičkom
distribucijom.
U funkcioniranju logističkih centara, pored objekata i uređaja poslovnoga i
skladišnoga prostora te transportne i prometne infrastrukture, iznimno veliku važnost imaju i
druga sredstva za rad, primjerice: transportna sredstava, prekrcajna, odnosno pretovarna
mehanizacija, hardveri, itd. Budući da u tim centrima djeluju financijske, carinske,
veterinarske, fitosanitarne, sanitarne institucije, one moraju imati svoju funkcionalnu
infrastrukturu i drugu opremu. Slično je i s turističkim i ugostiteljskim objektima i drugim
sadržajima.
Organizacija rada, upravljanja i rukovođenja u logističkim centrima je iznimno
zahtjevna i zamršena jer u njima djeluje desetak srednjih i većih sustava s vrlo različitim
djelatnostima: proizvodnim, skladišnim, trgovinskim, transportnim, financijskim,
distribucijskim, špediterskim, turističkim, ugostiteljskim, obrtničkim, carinskim
djelatnostima.
Svaki sustav i svaka djelatnost unutar logističkoga centra ima svoje organizacijske i
poslovne specifičnosti koje treba funkcionalno učiniti kompatibilnim i komplementarnim s
drugim sustavima i aktivnostima dotičnoga centra kao sustava višega reda.
10
U logističkim centrima kao složenim, dinamičkim i stohastičkim sustavima presudno
značenje i ulogu imaju ljudski potencijali: menadžeri, specijalistički stručnjaci, tehničko i
administrativno osoblje, bez kojih takvi sustavi ne mogu optimalno funkcionirati. Sukladno
tako složenim zahtjevima svi sustavi unutar logističkoga centra moraju posvetiti posebnu
pozornost svojim zaposlenicima, njihovom obrazovanju, usavršavanju, osposobljavanju,
zapošljavanju, napredovanju, motiviranju.
Nova rješenja u logistici i špediciji baziraju se na konsolidaciji robnih tokova, moćnim
logističkim i poslovnim mrežama, logističkim centrima, intermodalnom transportu, novim
informatičkim tehnologijama.
Konsolidacija robnih tokova ogleda se :3
· sakupljanje pojedinačnih komadnih (manjih) pošiljki od komitenta u gravitacionom
području( tržištu) otpreme,
· dostava pošiljki do špediterskog logističkog centra (sabirni transport),
· razvrstavanje i grupiranje pošiljki prema pravcima, mjestima isporuke i komitentima,
· formiranje tovarnih i transportnih jedinica,
· utovar i otprema robe u daljinskom transportu,
· razvrstavanje robe i isporuka korisniku.
3 http://www.scribd.com/doc/76430597/Seminar-Ski-Rad-Logisticki-Centri, (20.02.2013)
11
Slika 2. Logistički centri kao mjesta konsolidacije robnih tokova
Izvor: http://www.ecos.ba/doc_upload/LOGISTICKI%20CENTRI.pdf, (20.02.2013)
Slika 3. Konsolidacija tokova bez logističkog centra
Izvor: http://www.ecos.ba/doc_upload/LOGISTICKI%20CENTRI.pdf, (20.02.2013)
12
2.2. Pojam i elementi logističkih mreža
Općenito, izraz mreža znači napravu od različitih materijala isprepletena na jednaka
oka, npr. ribarska mreža, teniska mreža, odbojkaška mreža. Međutim, izraz mreža može imati
i druga brojna značenja, primjerice: u prometu su to cestovne mreže, kanalske mreža, mreže
brodskih linija, mreže željezničkih pruga, mreže koridora, telekomunikacijske mreže,
računalne mreže, u obrazovanju su to mreže osnovnih škola, mreže srednjih škola, mreže
veleučilišta, mreže fakulteta, mreže sveučilišta, u zdravstvu su to mreže bolnica, mreže
ambulanti, mreže apoteka, mreže lječilišta, u elektroprivredi su to mreže dalekovoda, mreže
trafostanica, mreže hidroelektrana , u komunalnim djelatnostima su to vodovodne mreže,
kanalizacijske mreže , u špediterskim djelatnostima su to mreže poslovnih jedinica nekoga
megašpeditera na određenome području, a postoji i paukova mreža .
Mreža (engl. Network, njem. Netzwerk) predstavlja način i oblik postojanja,
formiranja, strukturiranja, organiziranja, povezivanja i djelovanja prirodnih i umjetnih
sustava, koji, poput paukove mreže, egzistiraju i funkcioniraju kao složena tijela ili skladni
odnosi više povezanih dijelova. Mreža je dva skupa crta što se, u pravilu, presijecaju pod
pravim kutovima. Proračunska tablica je mreža redaka i stupaca, zaslon je mreža vodoravnih i
uspravnih točkica (piksela). Računalna mreža sastoji se od skupine računala i pridruženih im
uređaja spojenih komunikacijskim vezama. 4
Svaka mreža ima svoje bitne elemente [12, 183-190]: mrežna oka, mrežne uzlove,
stranice između uzlova, odnosno stranice mrežnih oka. Mrežna oka mogu biti mala, srednje
velika, velika i veoma velika, a njihova veličina određuje namjenu mreža. Nit stranica
mrežnoga oka može biti veoma tanka. tanka, debela, veoma debela, a debljina niti određuje
namjenu mreža. Mrežni uzlovi, odnosno mrežni čvorovi, također, mogu biti mali, srednje
veliki, veliki i veoma veliki, što ovisi od debljine stranica veličine mrežnih oka i namjene
mreža. Mrežni uzlovi su, u pravilu, veoma čvrsto zavezani, a uzlovi mogu biti: užarski uzao,
ribarski uzao, šatorski uzao, obični uzao (čvor), jednostruki uzao (čvor), dvostruki uzao
(čvor), podvezice, povezice, priteznice. Imajući na umu sve dosad navedeno o pojmu mreža,
može se postaviti pitanje: Što je to logistička mreža? Evo i odgovora. Na današnjem stupnju
razvoja znanosti i tehnologije, općenito, posebice logistike kao znanosti i logistike kao
aktivnosti, može se reći da je logistička mreža sustav međusobno i interesno povezanih
logističkih centara, prometnica, koridora, ruta, linija (…), logističkih lanaca,
4 Ratko Zelenika, Helga Pavlić: Multimodalne logističke mreže, Pomorski zbornik 42 (2004)1, 159-174
13
logističkodistribucijskih lanaca, transportnih lanaca, transportnih mreža (…) koji omogućuje
brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda.
Budući da su u ovoj ediciji elaborirani svi najvažniji fenomeni o logistici općenito, o
temeljnim logističkim (pod)sustavima, o gospodarsko-sektorskim logističkim sustavima, ali i
posebno najvažniji fenomeni o transportnim mrežama, fenomeni o logističkim mrežama
elaboriraju se selektivno i ciljano kako bi čitatelji mogli spoznati, razumjeti i primijeniti
najvažnije znakovitosti kreiranja, dizajniranja i eksploatacije logističkih mreža ili njihovih
važnijih segmenata.
Sukladno tome, a na osnovi spoznaja o distribuciji općenito, posebice o
distribucijskim kanalima, o fizičkoj distribuciji, o logističkoj distribuciji, o transportnim
mrežama te o logističkim djelatnostima u vezi s transportom i prometom, moguće je
odgovoriti na pitanje: Što je to logistička mreža? Na današnjem stupnju razvoja znanosti i
tehnologije općenito, posebice logistike kao znanosti i logistike i interesno povezanih
logističkih centara, prometnica, koridora, ruta, linija, logističkih lanaca, logističko-
distribucijskih lanaca, transportnih lanaca, transportnih mreže koji omogućuje brze, sigurne i
racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda.
Suptilnom kvalitativnom i kvantitativnom analizom pojma logistička mreža može se
ustvrditi da svaka logistička mreža ima svoje bitne elemente: logistička mrežna oka, logističke
mrežne uzlove (tj. čvorove), logističke stranice između logističkih uzlova, odnosno stranice
logističkih mrežnih oka, kao što je prikazano na slici 1.
Slika 4. Elementi logističkih mreža
Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005., str.114
14
Svaki element logističke mreže ima svoje bitne karakteristike:5
· Logistička mrežna oka predstavljaju manja ili veća zemljopisna područja različitih
oblika omeđena prometnicama, koridorima, kanalima, linijama. Više takvih područja
(tj. oka) može predstavljati manje ili veće logističke gravitacijske zone oko većih ili
manjih logističko-distribucijskih centara ili logističkih centara u okviru logističkih
mreža, a u kojima funkcioniraju logistički i transportni lanci.
· Logistički mrežni uzlovi, odnosno logistički mrežni čvorovi predstavljaju najčešće
veće ili manje logističke centre, a u okviru takvih centara djeluju skladišta, terminali,
slobodne zone, robno-trgovinski centri, robno-distribucijski centri, a koji su povezani
logističko-distribucijskim lancima, odnosno logističkim i transportnim lancima.
Logistički mrežni čvorovi mogu biti i logističko-distribucijski centri, odnosno robno-
distribucijski centri, a koji funkcioniraju u određenim logističkim gravitacijskim
zonama pomoću logističko-distribucijskih lanaca, odnosno logističkih i transportnih
lanaca.
· Stranice logističkih mrežnih oka predstavljaju cestovne prometnice, željeznički
kolosijeci (tj. pruge), zrakoplovni koridori, brodske linije, vodeni kanali, rijeke, jezera,
naftovodi, plinovodi, produktovodi . Isto tako, niti stranica logističkih mreža mogu biti
transportni lanci, logistički lanci i logističko-distribucijski lanci, a što ovisi o modelu,
veličini, stupnju složenosti i zamršenosti pojedinih logističkih mreža.
5 Zelenika Ratko: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 138
15
2.3. Osnovne značajke važnijih vrsta logističkih mreža
Sve logističke mreže moguće je prema osnovnim značajkama klasificirati u šest
posebnih vrsta: 1) konvencionalne logističke mreže, 2) multimodalne logističke mreže, 3)
mikrologističke mreže, 4) makrologističke mreze, 5) globalnologističke mreže i 6)
megalogističke mreže.
2.3.1. Konvencionalne logističke mreže
U konvencionalnoj logističkoj industriji dizajniraju se konvencionalne logističke
mreže. Za takve je mreže znakovito da su logistički centri ili njihovi podsustavi (npr.
robnodistribucijski centri) izravno povezani s dobavljačima, odnosno skladištima,
terminalima, robnotrgovinskim centrima, robnodistribucijskim centrima (na drugim
lokacijama), logističkim centrima (na drugim lokacijama) te kupcima i potrošačima.
Logistička mrežna oka u konvencionalnim logističkim mrežama su povezana
prometnicama, linijama, kanalima, koridorima, transportnim lancima, logističkim lancima,
logističkodistribucijskim lancima. U funkcioniranju konvencionalnih logističkih mreža
posebnu važnost imaju logistički operatori i prijevoznici.
Logistički centar kao složeni, dinamički i stohastički sustav ne može optimalno
funkcionirati bez mnogobrojnih gospodarskih, odnosno pravnih subjekata, kao što su:
proizvođači, prerađivači, dobavljači, prodavatelji, izvoznici, agenti, špediteri, skladištari,
razni posrednici, kupci. uvoznici, potrošači. Ekonomsko-pravni odnosi među aktivnim
sudionicima u određenome gravitacijskom području logističkih centara stvaraju temeljne
referencije za dizajniranje konvencionalnih logističkih mreža.
Konvencionalne logističke mreže mogu biti ne samo nacionalne, nego i međunarodne.
Kada se aktivnosti neke konvencionalne logističke mreže operacionaliziraju na gravitacijskom
području dviju ili više država, onda su takve mreže međunarodne.
Iz jednoga logističkoga centra može se dizajnirati neograničen broj mrežnih niti prema
neograničenom broju logističkih subjekata, a što ovisi o mnogobrojnim čimbenicima,
primjerice: logističkoj infrastrukturi, logističkoj suprastrukturi, ponudi i potražnji predmeta
logističke distribucije, frekvenciji logističkih transakcija, stupnju razvijenosti gospodarstva,
broju proizvođača, dobavljača, kupaca, potrošača na određenome gravitacijskom području.
16
Logistička gravitacijska zona nekoga logističkoga centra može imati površinu i više od
50 km2. Konvencionalne logističke mreže omogućuju opskrbljivanje logističkih centara,
odnosno njihovih podsustava te svih logističkih subjekata na određenome zemljopisnome
području. Budući da su želje, potrebe i financijske mogućnosti kupaca, odnosno potrošača
veoma različite te da takve mreže mogu istodobno opskrbljivati i više stotina tisuća potrošača,
u procesima distribucije može istodobno biti i više stotina tisuća različitih artikala. Nabavku
tako velike količine različitih proizvoda i pravodobnu opskrbu stotine tisuća potrošača, a da se
pri tome optimaliziraju zalihe, uređuju svi pravno-ekonomski odnosi, nije jednostavno
operacionalizirati. To, zapravo, znači da nije lako izbjeći sve moguće zamke u logističkoj
distribuciji, te da nije jednostavno planirati i operacionalizirati logističke aktivnosti. Takve
logističke aktivnosti mogu planirati, ostvarivati, kontrolirati, optimalizirati samo u
partnerskim odnosima interdisciplinarni i multidisciplinarni ekspertni timovi ekonomista,
pravnika, inženjera prometa, informatičara. Konvencionalne logističke mreže ne mogu
optimalno funkcionirati bez materijalnih (robnih) tokova, informacijskih tokova, financijskih
tokova i vlasničkih tokova. Takve logističke mreže mogu funkcionirati u globalnim, makro i
mikro gospodarskim i logističkim sustavima.
One su manje složene i zamršene nego multimodalne logističke mreže,
mikrologističke mreže, makrologističke mreže, globalnologističke mreže i megalogističke
mreže. Pravno-ekonomski odnosi među pravnim subjekima u konvencionalnim logističkim
mrežama su relativno jednostavni, a u pravilu su primjereno uređeni pravnim pravilima i
pravnim institutima.
17
Slika 5. Konvencionalna logistička mreža
Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,
str.140
18
2.3.2. Multimodalne logističke mreže
U međunarodnoj logističkoj industriji, odnosno u procesima višenacionalne
proizvodnje logističkih proizvoda, u kojima se više puta pojavljuje više logističkih centara s
pripadajućim dobavljačima, posrednicima, kupcima, potrošačima dizajniraju se multimodalne
logističke mreže. Za takve logističke mreže znakovito je da je izravno i međusobno povezano
više logističkih centara vertikalno i više logističkih centara horizontalno s pripadajućim
logističkim subjektima ta da u njima sudjeluje više različitih prijevoznih sredstava iz više
različitih grana transporta.
Niti multimodalnih logističkih mreža predstavljaju cestovne prometnice, željezničke
pruge, zrakoplovni koridori, brodske linije, rijeke, vodeni kanali, naftovodi, plinovodi,
vodovodi, žicare. Najvažniji multimodali logistički mrežni uzlovi (tj. čvorovi) su logistički
centri, a oni mogu biti: mikrologistički centri, makrologistički centri u užem smislu,
makrologistički centri u širem smislu i megalogistički centri. Takvi centri mogu opskrbljivati
logističke subjekte na manjim ili većim logističkim gravitacijskim područjima.
Manji uzlovi (tj. čvorovi) u logističkim mrežama predstavljaju dobavljače, skladišta,
robnotrgovinske centre (RTC), robnodistribucijske centre (RDC), kupce, potrošače,
prijevoznike.
U multimodalnim logističkim mrežama aktivno djeluju mnogobrojni proizvođači,
mnogobrojni prerađivači, mnogobrojni dobavljači, mnogobrojni izvoznici, mnogobrojni
špediteri, mnogobrojni prijevoznici, mnogobrojni inspektorati (veterinarski, fitosanitarni,
sanitarni), carinske službe, mnogobrojne morske luke, mnogobrojna riječna pristaništa,
mnogobrojni cestovno-željeznički terminali, mnogobrojni željeznički kolodvori, brojni
aerodromi, koji na različite načine sudjeluju u kreiranju i oblikovanju takvih mreža. U takvim
mrežama može biti i više milijuna ili milijardi otpremnih i odredišnih mjesta, koja različiti
prijevoznici (najčešće cestovni, željeznički, pomorski, riječni, zračni), različitim
tehnologijama transporta (kontejnerizacija, RO-RO, LO-LO, RO-LO, Huckepack i Bimodalna
tehnologija) u globalnim, makro i mikrogospodarskim i logističkim sustavima uspješno
povezuju u djelotvorne transportne lance, logističke lance i logističkodistribucijske lance.
Takve lance kreiraju i dizajniraju klasični i logistički mega i niša operatori, kojih u
multimodalnim logističkim mrežama može sudjelovati na tisuće.
19
Slika 6. Multimodalne logističke mreže
Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,
str.142
20
I teorijski i praktički multimodalne logističke mreže mogu istodobno biti i
makrologističke mreže, globalnologističke mreže i megalogističke mreže, ali se kao njihov
podsustav mogu pojaviti i mikrologističke mreže.
Multimodalne logističke mreže, bez obzira na svoju dužinu, širinu, broj mrežnih oka,
broj mrežnih uzlova (tj. čvorova), gustoću logističkih niti, složenost i zamršenost odnosa
između logističkih subjekata, broj aktivnih i pasivnih logističkih subjekata, ne mogu
optimalno funkcionirati bez materijalnih (robnih) tokova, informacijskih tokova, financijskih
tokova i vlasničkih tokova. Takve logističke mreže redovito funkcioniraju u mega, globalnim,
makro i mikrogospodarskim i logističkim sustavima. One su, u pravilu, veoma složene pa i
zamršene, a redovito su sastavljene od više mikrologističkih mreža, makrologističkih mreža,
globalnologističkih mreža, a teorijski i od megalogističkih mreža.
Pravno-ekonomski odnosi između mnogobrojnih aktivnih i pasivnih logističkih
subjekata u multimodalnim logističkim mrežama veoma su zamršeni, jer se na takve odnose
primjenjuju pravna pravila i pravni instituti mnogobrojnih grana prava, primjerice: prava svih
grana prometa, špediterovo pravo, multimodalno pravo, skladišno pravo, lučko pravo,
logističko pravo.
2.3.3. Mikrologističke mreže
Mikrologističke mreže se kreiraju i dizajniraju na relativno malom zemljopisnom
području, odnosno na području mikrogospodarskoga sustava, na području mikrologističkoga
sustava, primjerice: mikrologistička mreža u Primorsko-goranskoj županiji. Za takve
logističke mreže značajno je da se u njihovom fokusu nalazi jedan manji, srednji ili veći
logistički centar koji povezuje horizontalno i/ili vertikalno više proizvođača i više dobavljača
s više malotrgovaca i više potrošača.
U mikrologističkim mrežama mogu sudjelovati sve grane prometa, ali najčešće
sudjeluju: cestovni, željeznički, pomorski i zračni transporti. Distribucija se, u pravilu, obavlja
samo konvencionalnim transportnom, a veoma rijetko kombiniranim i multimodalnim
transportom. U funkcioniranju takvih mreža sudjeluju mnogobrojni jednostavniji transportni
lanci, logistički lanci te logističkodistribucijski lanci..
21
Slika 7. Mikrologističke mreže
Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008., str.145
22
Takvim s nitima povezuju izravno i/ili neizravno s logističkim centrima mnogobrojni
proizvođači, dobavljači, malotrgovci te potrošači.
Mikrologističke mreže su sastavni dijelovi multilogističkih mreža, makrologističkih
mreža, globalnologističkih mreža i megalogističkih mreža.
Logistički centar je najvažniji, najveći, najzahtjevniji, najsofisticiraniji, složeni uzao
(tj. čvor) u mikrologističkim mrežama koji opskrbljuje mnogobrojne malotrgovce i
mnogobrojne potrošače, ali nakon opskrbljivanja od mnogobrojnih dobavljača, odnosno
mnogobrojnih proizvođača. Na većim ili manjim logističkim gravitacijskim područjima, uz
logistički centar takve mreže imaju više manjih mrežnih uzlova (tj. čvorova) koji predstavljaju
proizvođače, dobavljače, malotrgovce, prijevoznike, kupce, potrošače.
Mikrologističke mreže, bez obzira na svoju dužinu, širinu, broj mrežnih oka, broj
sekundarnih uzlova (tj. čvorova), gustoću logističkih niti, složenost i zamršenost odnosa
između logističkih subjekata, broj aktivnih i pasivnih logističkih subjekata, ne mogu
optimalno funkcionirati bez materijalnih (robnih) tokova, informacijskih tokova, financijskih
tokova i vlasničkih tokova. Takve logističke mreže redovito funkcioniraju u mikro, makro,
globalnim i megagospodarskim i logističkim sustavima. Pravno-ekonomski odnosi između
pravnih logističkih subjekata u mikrologističkim mrežama su relativno jednostavniji jer su
uređeni poznatim pravnim pravilima i institutima nacionalnoga prava.
2.3.4. Makrologističke mreže
Za razliku od mikrologističkih mreža koje funkcioniraju na relativno malom
zemljopisnom području, makrologističke mreže se kreiraju i dizajniraju na određenome
nacionalnome gospodarskome tržištu, odnosno makrologističkome sustavu, primjerice:
makrologistička mreža u Republici Hrvatskoj. Za takve logističke mreže znakovito je da u
njima primarno mjesto ima više manjih, srednjih i većih logističkih centara koji horizontalno i
vertikalno umrežavaju više proizvođača, prerađivača, dobavljača, skladištara,
robnotrgovinskih centara, robnodistribucijskih centara, posrednika, kupaca, potrošača.
U kreiranju i dizajniranju makrologističkih mreža trebalo bi imati na umu
mnogobrojne čimbenike, primjerice: prometnu infrastrukturu, prometnu suprastrukturu,
23
Slika 8. Makrologističke mreže
Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,
str.147
24
Stupanj razvijenosti i strukturu gospodarstva, broj i strukturu proizvođača i
prerađivača, broj i strukturu dobavljača, broj i strukturu posrednika (npr. špeditera, agenata,
prijevoznika...), broj i strukturu malotrgovaca, broj i strukturu kupaca, broj i strukturu
potrošača, visinu domaćega bruto proizvoda u mikrologističkim zonama, stupanj
"razvijenosti" sive ekonomije. Na osnovi makroekonomskih i gospodarskih aproksimativnosti
pokazatelja o navedenim čimbenicima koje treba imati na umu pri dizajniranju
makrologističke mreže u Republici Hrvatskoj, mogao bi se predložiti broj i model logističkih
centara u okviru makrologističke mreže u Hrvatskoj.
Sukladno navedenome mogla bi se predložiti makrologistička mreža u Republici
Hrvatskoj s više logističkih centara, i to:6
• tri ili četiri megalogistička centra ili velika logistička centra u ZAGREBU,
• makrologistički ili srednje veliki logistički centri u: DUBROVNIKU, OSIJEKU, PULI,
RIJECI, SPLITU i ZADRU,
• mikrologistički ili manji logistički centri u: BJELOVARU, ČAKOVCU, GOSPIĆU,
KARLOVCU, KOPRIVNICI, KRAPINI, POŽEGI, SISKU, SLAVONSKOM BRODU,
ŠIBENIKU, VARAŽDINU, VIROVITICI, VUKOVARU.
Makrologističke mreže čini više mikrologističkih mreža. U širem smislu
makrologističke mreže se kreiraju i dizajniraju i na višenacionalnome logističkome tržištu, na
primjer na logističkome tržištu Europske unije ili nekoga kontinenta. Makrologističke mreže
koje funkcioniraju na višenacionalnome logističkome tržištu jesu mnogo složenije i
zamršenije, zahtjevnije nego one koje funkcioniraju na nacionalnome logističkome tržištu,
posebno ako se dizajniraju za manje i srednje velike makrologističke sustave (npr. države do
50 milijuna stanovnika i BDP do 15.000 eura po stanovniku).
Niti makrologističkih mreža predstavljaju različite cestovne prometnice, željezničke
pruge, brodske linije, zrakoplovni koridori, rijeke, vodeni kanali, naftovodi, plinovodi,
vodovodi, žičare.
6 Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005., str.148
25
U makrologističkim mrežama s mnogobrojnim mrežnim različito dizajniranim okama
primarno mjesto zauzimaju manji, srednje veliki i veliki uzlovi (tj. čvorovi), a to su, zapravo,
logistički centri, između kojih su locirani manji uzlovi koji predstavljaju mnogobrojne
proizvođače, prerađivače, dobavljače, skladištare, terminale, prijevoznike, kupce, potrošače.
Takvi centri su opskrbljeni od proizvođača, prerađivača, dobavljača, a oni opskrbljuju
mnogobrojne kupce, odnosno potrošače.
Aktivno u makrologističkim mrežama djeluju mnogobrojni proizvođači, brojni
prerađivači, mnogobrojni dobavljači, mnogobrojni izvoznici, mnogobrojni špediteri,
mnogobrojni logistički operatori, mnogobrojni prijevoznici, mnogobrojni inspektorati
(veterinarski, fitosanitarni, sanitarni...), carinske službe, mnogobrojne morske luke,
mnogobrojna riječna pristaništa, mnogobrojni cestovno-željeznički terminali, mnogobrojni
željeznički kolodvori, mnogobrojni aerodromi, koji na različite načine sudjeluju u kreiranju i
dizajniranju takvih mreža. U takvim mrežama može biti više milijuna otpremnih i odredišnih
mjesta, koja povezuju različiti prijevoznici: cestovni, željeznički, pomorski, zračni, riječni. U
distribuciji materijalnih dobara redovito se primjenjuju suvremene transportne tehnologije:
paletizacija, kontejnerizacija, RO-RO, LO-LO, RO-LO, FO-FO, Huckepack i Bimodalna
tehnologija transporta.
Isto tako, u takvim mrežama se redovito primjenjuju konvencionalni, kombinirani i
multimodalni transportni pothvati. Između logističkih centara i drugih aktivnih logističkih
subjekata uspostavljaju se stalni ili povremeni transportni lanci, logistički lanci,
logističkodistribucijski lanci, koje kreiraju i dizajniraju klasični i logistički mega i niša
operatori. Takvih operatora može biti u makrologističkim mrežama i više tisuća, ovisno o
veličini i složenosti takvih mreža.
Makrologističke mreže omogućuju opskrbljivanje mnogobrojnih logističkih centara,
njihovih podsustava te svih logističkih subjekata na određenome nacionalnome ili
višenacionalnome području. Takve mreže opskrbljuju na milijune potrošača stotinama
milijuna različitih artikala.
Zadovoljenje različitih želja i potreba tako mnogobrojnih potrošača s njihovim
financijskim mogućnostima, a pri tome optimalizirati zalihe, primjereno uređivati pravno-
ekonomske odnose, izbjegavati sve moguće zamke u logističkoj industriji nije jednostavno
planirati i operacionalizirati. Takve logističke aktivnosti mogu planirati, ostvarivati,
kontrolirati, optimalizirati samo stručnjaci interdisciplinarno i multidisciplinarno obrazovani,
osposobljeni, iskusni, motivirani sa solidnim kvantumom znanja iz znanstvenih polja
ekonomije, prava, prometa, informatike.
26
Makrologističke mreže, kao i sve druge logističke mreže, ne mogu optimalno
funkcionirati bez informacijskih tokova, materijalnih (robnih) tokova, financijskih tokova i
vlasničkih tokova. Pravno-ekonomski odnosi između mnogobrojnih aktivnih logističkih
subjekata u makrologističkim mrežama su veoma zamršeni, jer se na takve odnose
primjenjuju pravna pravila i pravni instituti mnogobrojnih grana prava, primjerice: prava
međunarodne trgovine, prava svih grana prometa, špediterovo pravo, skladišno pravo, lučko
pravo, multimodalno pravo, logističko pravo.
2.3.5. Globalnologističke mreže
Globamologističke mreže se kreiraju i dizajniraju na svjetskome, globalnome
gospodarskome i logističkome tržištu, na planeru Zemlja. Takve logističke mreže tvori više
makrologističkih mreža, primjerice: globamologistička mreza u Europi. Za takve logističke
mreže značajno je da u njima primarno mjesto ima više mega, makro i mikrologističkih
centara koji horizontalno i vertikalno umrežavaju mnogobrojne proizvođače, prerađivače,
dobavljače, skladišta, terminale, manje distribucijske centre, posrednike, kupce, potrošače.
Logistički menadžeri i drugi logistički stručnjaci koji aktivno sudjeluju u kreiranju i
dizajniranju globalnologističkih mreža trebaju imati na umu mnogobrojne čimbenike bez
kojih takve mreže ne bi mogle optimalno funkcionirati, primjerice: veličinu i strukturu
logističkih gravitacijskih zona, stupanj razvijenosti i funkcionalnosti prometne infrastrakture i
suprastrukture, strukturu i stupanj razvijenosti gospodarstva, broj i strukturu proizvođača i
prerađivača, broj i strukturu dobavljača, broj i strukturu posrednika (npr. špeditera, agenata,
prijevoznika...), broj i strukturu malotrgovaca, broj i strukturu kupaca, broj i strukturu
potrošača (...), visinu domaćega bruto proizvoda u mikro i makrologistickim zonama, stupanj
"razvijenosti" sive ekonomije (...), stupanj razvijenosti i funkcionalnosti suvremenih
transportnih tehnologija Tako bi, primjerice, u dizajniranju globalnologističke mreže a Europi
trebalo imati na umu mnogobrojne pokazatelje, a prije svega ove 43 europske države imaju
površinu od 10.396.772 km2, oko 700 milijuna stanovnika ili oko 70 stanovnika po km
2,
najgušće naseljeni kontinent (oko 15% svjetskog stanovništva), a mnoge regije imaju i više od
300 stanovnika po km2. Na osnovi makroekonomskih i gospodarskih aproksimativnih
pokazatelja o navedenim čimbenicima, koje treba imati na umu po dizajniranju
27
Slika 9. Globalnologistička mreža
Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,
str.151
28
Globalnologističke mreže u Europi, mogao bi se predložiti broj i model logističkih
centara u okviru europske globalnologističke mreže. Sukladno tome, takva globalnologistička
mreža imala bi:7
• oko 450 megalogističkih centara,
• oko 750 makrologističkih centara,
• oko 1.750 mikrologističkih centara i
• oko 3.500 robnotrgovinskih centara.
Budući da globalnologističke mreže čine mikro i makronacionalne i višenacionalne
logističke mreže, njihova je struktura veoma složena i veoma zamršena, veoma zahtjevna i to
s mnogih motrišta, primjer:, tehničkoga, tehnološkoga, organizacijskoga, ekonomskoga,
pravnoga, ljudskoga, menadžmentskoga, ekološkoga.
Niti globalnologističkih mreža oblikuju različite modalitete mrežnih oka jer ih
predstavljaju različite cestovne prometnice, željezničke pruge, brodske linije, zračni koridori,
rijeke, vodeni kanali, naftovodi, plinovodi, vodovodi, žičare. Primarno mjesto u
globalnologističkim mrežama imaju veliki (tj. mega), srednje veliki (tj. makro) i mali (tj.
mikro) uzlovi (tj. čvorovi), a to su, zapravo, različito strukturirani logistički centri, između
kojih su locirani mnogi manji uzlovi, a koji predstavljaju mnogobrojne proizvođače,
prerađivače, dobavljače, skladišta, terminale, prijevoznike, kupce, potrošače.
Mnogobrojni proizvođači, prerađivači, dobavljači opskrbljuju mega, makro i
mikrologističke centre, a takvi centri izravno i/ili preko malotrgovačke mreže opskrbljuju
mnogobrojne kupce, odnosno potrošače. Pored proizvođača, dobavljača, logističkih centara,
kupaca, potrošača u globalnologističkim mrežama aktivno sudjeluju i drugi logistički subjekti,
primjerice: špediteri, prijevoznici, logistički operatori, veterinarski inspektorati, fitosanitarni
inspektorati, carinske službe, morske luke, riječna pristaništa, cestovni terminali, željeznički
terminali i kolodvori, cestovno-željeznički terminali, koji na različite načine i u različitim
misijama sudjeluju u kreiranju i dizajniranju takvih mreža. U takvim mrežama svakodnevno
se aktivira na milijune otpremnih i odredišnih mjesta koja povezuju različiti prijevoznici:
cestovni, željeznički, pomorski, riječni, zračni.
U prijevozu i distribuciji milijardi različitih materijalnih proizvoda redovito se
primjenjuju suvremene transportne tehnologije: paletizacija, kontejnerizacija, RO-RO, LO-
LO, RO-LO, FO-FO, Huckepack i Bimodalna tehnologija transporta. U procesima
7 Izvor: Zelenika R.: op.cit., str.152
29
proizvodnje transportnih, prometnih i distribucijskih usluga sklapa se svakodnevno na
milijarde ugovora o konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu, ugovora o
uskladištenju, ugovora o ukrcaju (utovaru), iskrcaju (istovaru) i prekrcaju (pretovaru),
ugovora o transportnom osiguranju, ugovora o vaganju, ugovora o ugovornoj kontroli.
Između mnogobrojnih logističkih centara i drugih logističkih subjekata uspostavljaju
se stalni ili povremeni transportni lanci, logistički lanci i logističkodistribucijski lanci, koje
kreiraju i dizajniraju mnogobrojni klasični i logistički mega i niša operatori. Takvih operatora
u globalnologističkim mrežama može biti i više milijuna, a što ovisi o veličini i složenosti
takvih mreža.
Globalnologističke mreže omogućuju opskrbljivanje mnogobrojnih mega, makro i
mikrologističkih centara, njihovih podsustava te svih logističkih subjekata na određenome
globalnom, višenacionalnom području. Takve mreže opskrbljuju stotine milijuna potrošača sa
stotinama milijuna različitih artikala. Između toliko mnogo sudionika u takvim mrežama nije
jednostavno planirati i operacionalizirati sve logističke aktivnosti i pri tome zadovoljiti
različite želje i potrebe probirljivih konzumenata s njihovim financijskim mogućnostima, te
optimalizirati zalihe. I ne samo to. Potrebno je primjereno uređivati pravno-ekonomske
odnose između svih pravnih subjekata te izbjegavati sve moguće zamke u logističkoj
industriji.
Visokosofisticirane procese logističke industrije mogu planirati, ostvarivati,
kontrolirati i optimalizirati samo obrazovani, osposobljeni, vijesti, iskusni, motivirani
logistički menadžeri i logistički stručnjaci mnogobrojnih znanstvenih polja, primjerice:
ekonomije, prava, prometa, logistike, informatike, tehnologije, organizacije, lingvistike. Sve
vrste i svi modaliteti logističkih mreža, pa tako ni globalnologističke mreže, ne mogu
optimalno funkcionirati bez materijalnih (robnih) tokova, informacijskih tokova, financijskih
tokova i vlasničkih tokova.
Pravno-ekonomski odnosi između mnogobrojnih logističkih subjekata u
globamologističkim mrežama su veoma složeni i zamršeni. Oni se uređuju različitim pravnim
pravilima i pravnim institutima, odnosno različitim prisilnopravnim i autonomnopravnim
nacionalnim i međunarodnim (bilateralnim i multilateralnim) pravnim pravilima različitih
grana prava, primjerice: trgovačkoga prava, gospodarskoga prava, prometnoga prava,
imovinskoga prava, špediterovoga prava, carinskoga prava, logističkoga prava. U izučavanju
aktualnih fenomena globalnologističkih mreža treba imati na umu, uz ostalo, da se one sastoje
od mnogobrojnih mikro i makrologističkih mreža u okviru kojih se uglavnom odvijaju procesi
proizvodnje logističkih usluga, odnosno logističkih proizvoda.
30
2.3.6. Megalogističke mreže
Slično megatransportnim mrežama i megalogističke mreže se mogu kreirati,
dizajnirati, promatrati i istraživati na tri razine:
• Megalogističke mreže u užem smislu se kreiraju i dizajniraju na velikome logističkome
tržištu na kojemu se masovno proizvode logistički proizvodi, primjerice: na području velike i
logistički razvijene države (npr. Sjedinjenih Američkih Država), ili na području velike
ekonomske integracije (npr. Europske unije), ili na području određenoga kontinenta (npr.
Europe).
• Megalogističke mreže u širem smislu se kreiraju i dizajniraju na velikome logističkome
tržištu, gdje se proizvode logistički proizvodi, a koje je veće od područja nekoga kontinenta,
neke velike ekonomske integracije i neke velike gospodarski razvijene države, a to je,
zapravo, logističko tržište na planetu Zemlji.
• Megalogističke mreže u najširem smislu na današnjem je stupnju razvoja tehnike,
tehnologije, znanosti, proizvodnih snaga i društvenih odnosa, moguće samo teorijski i
futuristički promišljati jer se one odnose na proizvodnju logističkih proizvoda između tijela
Sunčevoga sustava, primjerice između Zemlje i Mjeseca.
Na osnovi spoznaja o temeljnim fenomenima važnijih logističkih mreža:
konvencionalnih logističkih mreža, multimodalnih logističkih mreža, mikrologističkih mreža,
makrologističkih mreža i globalnologističkih mreža, realno je promišljati znakovitosti
megalogističkih mreža na planetu Zemlji, odnosno megalogističkih mreža koje povezuju sve
aktivne sudionike logističkih industriji a svih kontinenata na planetu Zemlji: Sjeverne
Amerike, Južne Amerike, Europe, Azije, Afrike, Australije i Antarktika.
Što tvori megalogističke mreže? Takve mreže tvore sve moguće mikro, makro i
globalističke mreže koje se stalno dizajniraju i redizajniraju u milijardama procesa
proizvodnje logističkih proizvoda. Činjenica je da su takve mreže iznimno velikih dimenzija
te da se one mogu samo teorijski promatrati i izučavati. Njima se praktično ne može upravljati
u tehnološkom, organizacijskom, ekonomskom, pravnom, ekološkom smislu. Za cjelovitim
upravljanjem megalogističkim mrežama praktično i nema opravdanih potreba, jer mega i niša
logistički operatori, odnosno logistički distributeri upravljaju pojedinim segmentima takvih
mreža, najčešće pojedinim logističkim lancima ili pojedinim fazama procesa proizvodnje
logističkih proizvoda.
31
Za megalogističke mreže, kako je to predočeno, značajno je sljedeće:8
· Da megalogističku mrežu planeta Zemlje čini sedam podsustava veoma složenih
makrologističkih mreža s mnogobrojnim mikrologističkim mrežama i logističkim
subjektima.
· Da u megalogističkim mrežama sudjeluju stotine milijuna pravnih subjekata, odnosno
poslovnih partnera, primjerice: proizvodača, prerađivača, prodavatelja, izvoznika,
dobavljača, veletrgovaca, malotrgovaca, prijevoznika, špeditera, agenata, veterinarskih
i fitosanitarnih inspektorata, ali i drugih različitih poduzeća: terminala, morskih luka,
riječnih pristaništa, željezničkih kolodvora, aerodroma, carinskih službi, lučkih
kapetanija, robnotrgovinskih centara, robnodistribucijskih centara, logističkih centara.
· Da niti megalogističkih mreža predstavljaju sve cestovne prometnice, sve željezničke
pruge, sve brodske linije, svi vodeni kanali, svi zračni koridori, koji omogućuju
proizvodnju logističkih proizvoda.
8 Izvor: Zelenika R., Pupovac D.: Menadžment logističkih sustava, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005.,
str.203
32
Slika 10. Megalogističke mreže
Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,
str.156
33
Takve niti mogu biti kratke, dugačke, veoma dugačke, megadugačke, manje ili više
funkcionalne:9
· Da se nitima u megalogističkim mrežama povezuje na svim kontinentima na milijarde
otpremnih i odredišnih mjesta te da su takva mjesta povezana preko više milijardi
različitih logističkih uzlova, odnosno logističkih čvorova.
· Da u megalogističkim mrežama djeluje na stotine milijuna parcijalnih robnih tokova,
putničkih tokova, informacijskih tokova, financijskih tokova, vlasničkih tokova, a što,
s obzirom na različite stupnjeve razvoja elemenata proizvodnje logističkih proizvoda u
pojedinim mikro i makrologističkim sustavima, veoma usložnjava odnose između
logističkih subjekata na turbulentnim megalogističkim tržištima.
· Da su pravnoekonomski odnosi između mnogobrojnih logističkih subjekata u
megalogističkim mrežama veoma složeni i zamršeni te da se uređuju mnogobrojnim
nacionalnim i međunarodnim pravnim aktima gotovo svih grana prava.
· Da u kreiranju i dizajniranju megalogističkih mreža posebnu važnost imaju mega i
niša logistički operatori, odnosno logistički distributer, koji mogu primjenom
kvantitativnih metoda i modela bitno utjecati na racionalizaciju procesa proizvodnje
logističkih proizvoda u megalogističkim lancima.
9 Izvor: Zelenika R., Pupovac D.:op.cit.., str.205
34
2.4. Funkcije logističkih mreža u logističkim sustavima
Logističke mreže svih konfiguracija i svih mdaliteta su sastavljene od brojnih
transportnih lanaca i logističkih, logističkodistribucijskih, logističkoopskrbnih, te transportnih
mreža. Ta činjenica određuje temeljnu zadaću logističkih mreža u svim modalitetima
logističkih sustava, abit je te zadaće optimalizacija logističkih mreža.10
Kada se raspravlja o optimalizaciji logističkih mreža treba imati na umu neprijepornu
činjenicu da sve vrste logističkih mreža (a to su: konvencionalne logističke mreže,
multimodalne logističke mreže, mikrologističke mreže, makrologističke mreže,
globalnologističke mreže i megalogističke mreže), zapravo, tvore transportni lanci, logistički
lanci, logističkodistribucijski lanci i transportne mreže. To, zapravo, znači da se
optimalizacijom transportnih lanaca, logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca i
transportnih mreža u biti optimaliziraju logističke mreže.
Budući da je prethodno primjerena pozornost bila posvećena racionalizaciji
transportnih lanaca, logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca i transportnih mreža,
nema potrebe posebno raspravljati o teorijskim i praktičkim mogućnostima optimalizacije
logističkih mreža.
Sukladno tome, na ovome mjestu potrebno je pozornost čitatelja usmjeriti na važnija
pitanja koja treba imati na umu u promišljanju mogućnosti optimalizacije logističkih mreža,
kao što su:11
· Izbor optimalnih putova, odnosno cestovnih prometnica, željezničkih pruga, morskih
linija, zračnih koridora, rijeka, cjevovoda, te svih vrsta infrastrukturnih objekata,
uređaja, postrojenja koji omogućuju brzu, sigurnu i racionalnu proizvodnju logističkih
proizvoda, reguliraju procese proizvodnje i čini ih sigurnim.
· Izbor najpovoljnijih sredstava mehanizacije i najpovoljnijih prijevoznih sredstava koji
omogućuju sigurno, brzo i racionalno manipuliranje i prijevoz svih vrsta predmeta
distribuiranja, svih vrsta prijevoza, svih vrsta prometnica, na svim mogućim
udaljenostima.
· Izbor najpovoljnije kombinacije suvremenih transportnih tehnologija (npr. paletizacije,
kontejnerizacije, RO-RO, Huckepack, Bimodalne... tehnologije transporta) koja bi
omogućavala sigurno, brzo i racionalno svladavanje prostornih i vremenskih
10
Zelenika R., Pupovac D.: Menadžment logističkih sustava, Ekonomski faklutet u Rijeci, Rijeka, 2008., str. 250 11
Ibidem
35
dimenzija između svih otpremnih i svih odredišnih mjesta, pa i u najsloženijim i
najdužim transportnim, logističkim i logističkodistribucijskim lancima.
· Izbor najpovoljnijega vremena manipuliranja, transporta i distribucije materijalnih
dobara u svim vrstama transportnih, logističkih i logističkodistribucijskih lanaca te
svim vrstama i modalitetima transportnih mreža i logističkih mreža.
· Izbor najpovoljnije kombinacije metoda optimalizacije zaliha materijalnih dobara, te
najpovoljnijega obrtaja materijalnih dobara, kapitala, raspoloživih potencijala i
resursa.
· Izbor napovoljnijih transportnih lanaca, logističkih lanaca i logističkodistribucijskih
lanaca sa svim svojim elementima: karikama, nitima, uzlovima (tj. čvorovima),
okama, te svim značajkama gravitacijskih logističkih zona.
· Izbor najpovoljnije kombinacije organizacijskih modela, organizacijskih struktura,
organizacije upravljanja, organizacije rukovođenja i organizacije rada u svim
organizacijskim oblicima svih logističkih subjekata i svih razina logističkih sustava:
mikro, makro, globalnih i megalogističkih sustava.
· Izbor najpovoljnijih informatičkih tehnologija i informacijskih sustava, koji bi
učinkovito podržavali sve aktivnosti u procesima proizvodnje logističkih proizvoda.
· Izbor najpovoljnijih modela upravljanja materijalnim (robnim) tokovima, upravljanja
informacijskim tokovima, upravljanja financijskim tokovima, upravljanja vlasničkim
tokovima, koji bi omogućili uspješno, učinkovito i profitabilno poslovanje te stalan
rast i razvoj aktivnih sudionika u logističkoj industriji.
· Izbor najpovoljnije kombinacije ljudskoga potencijala: logističkih kreativnih i
operativnih menadžera i logističkih stručnjaka različitih profila koji upravljaju svim
potencijalima i resursima, procesima, aktivnostima svih aktivnih logističkih subjekata,
u svim procesima proizvodnje logističkih proizvoda, u svim transportnim, logističkim
i logističkodistribucijskim lancima, transportnim i logističkim mrežama svih vrsta i
modaliteta.
36
Logističkim mega i niša operatorima, odnosno logističkim distributerima, koji kreiraju
i dizajniraju sve vrste logističkih mreža i njihovih sastavnih dijelova, stoje na raspolaganju
mnogobrojne kvantitativne metode i modeli kojima mogu racionalizirati mnogobrojne procese
i aktivnosti u logističkim mrežama, kao što su metode operacijskih istraživanja, odnosno
metode linearnoga, nelinearnoga i dinamičkoga programiranja, teorije igara, mrežno
planiranje, redovi čekanja, upravljanje zalihama, metode troškovne učinkovitosti, ali i
ekometrijske metode i modaliteti, kao što su: metode i modeli regresijske analize, metode
simulacija, optimalnoga rezerviranja.
37
3. Pojmovne odrednice informacijskih tehnologija
Prije analize i istraživanja glavne tematike ovoga rada potrebno je radi jednostavnijeg
razumijevanja i shvaćanja, definirat osnovne pojmove i odrednice. Time će se baviti poglavlje
koje slijedi, gdje će se rezimirati osnove kao uvod u daljnju razradu. Prvotno je potrebno
osvrnuti se na definiciju same informacijske tehnologije kao općenitoga pojma, a potom ju
smjestiti u transportne poslove. Nadalje će se spomenuti i norme i sustavi koji se koriste
isključivo u prometnom poslovanju, odnosno transportu. Time se dobiva potpuna slika
važnosti primjene elektroničkoga poslovanja u prijevoznim uslugama.
3.1. Definiranje pojma informacijske tehnologije
Informacijske i komunikacijske tehnologije postale su osnova funkcioniranja
današnjeg modernog društva u cjelini. Vrlo se teško može predvidjeti budući razvoj događaja
i koje će razmjere novonastala digitalizacija i tehnologije zauzeti, no neosporno je da će
glavno obilježje budućeg društva biti upravo umrežavanje, a u većoj mjeri to i jest već.
Informacije predstavljaju ključni resurs poslovanja bez kojeg nije moguće donositi
kvalitetne odluke. Informacijska tehnologija, koja predstavlja spregu računala,
telekomunikacija i softvera, jedna je od ključnih generičkih tehnologija koja omogućuje
učinkovit rad organizacija i njihovu konkurentnost na tržištu. Informacijska je tehnologija
nužna za kvalitetno i brzo prikupljanje i pohranjivanje informacija te njihovo učinkovito
pretraživanje i upotrebu u metodama i modelima koji omogućuju donošenje kvalitetnih odluka.
Pojam informacijske tehnologije iznimno je širok shodno njihovim primjenama u svim
oblicima poslovanja. Sukladno tome posjeduju brojne značajke koje ovise o „prostoru
primjene informacijskih tehnologija te svrsi i cilju primjene, motrištu istraživanja tematike i
prezentiranju znanstvenih spoznaja u ekonomskom, pravnom, organizacijskom, tehnološkom i
tehničkom smislu.12“ Informacijska tehnologija predstavlja spregu mikroelektronike,
računala, telekomunikacija i softvera, koja omogućuje unos, obradu i distribuciju informacija.
Informacijska tehnologija je svojim burnim razvojem posljednjih nekoliko desetljeća
dala pečat postindustrijskom društvu i ostvarila bitan utjecaj na sva područja rada i života 12
Novak S. (2010.); Informacijske tehnologije, Čakovec, Letis d.o.o., str.24.
38
razvijenih društava. Ogromna izdvajanja za istraživanje i razvoj rezultiraju brojnim
inovativnim postupcima, metodama, uređajima i primjenama.
„Upotreba informacijske tehnologije u poslovanju dovela je do razvoja niza alata i
usluga koji su preobrazili poslovanje. Ovakav način poslovanja naziva se elektroničkim
poslovanjem i obuhvaća među ostalim elektroničko komuniciranje, rad u skupini na
rješavanju zadataka, elektroničko trgovanje, multimedijsko publiciranje na Webu te korištenje
elektroničkih publikacija. Elektroničko poslovanje dovodi do racionalnijeg poslovanja,
smanjenja potrebe za papirom, smanjenja troškova transporta, mogućnosti bržeg i
kvalitetnijeg odlučivanja, integriranja opskrbnog lanca, a time i povećane konkurentnosti
poslovnih organizacija na tržištu.13“
„Informacijsko-komunikacijske tehnologije sastoje se od hardvera, softvera, mreža i
medija za prikupljanje, pohranjivanje, procesuiranje, prenošenje i prezentaciju informacija
(glasovitih, podatkovnih, tekstualnih i slikovnih informacija), kao i drugih usluga.
Informacijsko-komunikacijska tehnologija može se podijeliti na informacijsku i
komunikacijsku infrastrukturu (engl. Information and Communication Infrastructure- ICI) i na
informacijsku tehnologiju (engl. Information Tehnology- IT).14“ Informacijsko-
komunikacijska infrastruktura odnosi se na spomenute sastavnice, dok na informacijsku
tehnologiju otpadaju telekomunikacijski sustavi i mreže te servisi koji se njima koriste kao
Internet, televizija i slično.
Dakle, može se vrlo jednostavno zaključiti kako su informacijske tehnologije one koje
uključuju računala, računalne mreže i komunikacijske sustave, ali i ostalu tehnologiju za
prepoznavanje, obradu i prikaz informacija. Prilikom aktiviranja i korištenja svih tih sustava i
tehnologija, govorimo tada o promjeni informacijske tehnologije.
Nadalje, direktan pojma koji se vezuje uz ovo područje jesu i informacijski sustavi
koji se definiraju kao „dio svakog organizacijskog sustava čija je funkcija neprekidna opskrba
svih razina upravljanja, odlučivanja i svakodnevnog poslovanja potrebnim informacijama.15“
Generalno gledajući sustav se može opisati kao skup međusobno povezanih
komponenti koje funkcioniraju i rade zajedno, a informacijski je sustav taj koji to procesira,
13
Čerić V. (2002.): Informacijska tehnologija i poslovanje; Zagreb; Informacijska tehnologija u poslovanju, str
7. 14
Ibidem 15
Brumec J. (1997.); Strateško planiranje IS-a, Varaždin, FOI, str. 14.
39
pohranjuje i distribuira informacije. Informacijski sustav pak prihvaća ulazne podatke iz
okoline, te ih prerađene i obrađene ponovno šalje natrag u početnu okolinu.
Značajka je informacijskog sustava da se razvija relativno postupno. Koristi se pristup
da se najprije razvije jedna vrsta informacijskog sustava po svim svojim fazama te se zatim
postupno nadograđuje do konačnog rezultata, a zatim se postupak nadalje primjenjuje.
Informacijski je sustav sa svojom primarnom ulogom temelj svakoga poslovanja. Naravno za
očekivati je da se neki od poslovnih procesa znatno razlikuju jer direktno ovise samoj
djelatnosti poduzeća, dok je pak dio njih ipak gotovo jednak za sve. Može se zaključiti da
svako poduzeće posjeduje vlastiti informacijski sustav. Ključ uspjeha razvoja sustava je
njegovo razumijevanje, tj razumijevanje njegovog načina na koji predloženi informacijski
sustav djeluje s okolinom u kojoj će funkcionirati.
Slika 11:Informacijske tehnologije i poslovanje
Izvor: Intuit: http://www.intuit.hr/consulting.php (18.2.2013.)
3.2. Primjena i upravljanje informacijskim tehnologijama u transportu
40
Primjena informacijskih tehnologija u području transporta mnogo je složenija i
zahtjevnija nego li u bilo kojem drugom poslovanju, odnosno području djelovanja. Razlog
tome je složenost i detaljnost kvalitetnog funkcioniranja prometa i transporta samoga po sebi,
obujam i opseg poslovnih pothvata. Sukladno tome, često je u ovom aspektu uvjetovano
svladavanje prepreka. Neke od tih prepreka jesu16
:
- Osiguranje financijskih sredstava, od privatnog i javnog sektora
- Ostvarenje suradnje ili partnerstva između javnog i privatnog sektora
- Stvaranje svjesnosti i ostvarenje političke potpore
- Utvrđivanje troškova i koristi
- Rješavanje pravnih pitanja i osiguranje privatnosti prikupljenih podataka
- Izgradnja prometne infrastrukture i osnivanje programa edukacije i uvježbavanja
stručnjaka logističkih i inteligentnih transportnih sustava
Prve velike promjene u transportnom poslovanju dogodile su s uvođenjem
elektromagnetske komunikacije, koja je omogućila da se informacije o kretanju tereta i ljudi
šire znatno brže nego li stvarnog tereta, koji ovisi o ograničenju brzine kretanja. Prema tome
može se reći da moderna transportna mreža ovisi o dva glavna činitelja, a to su mreža
informacija te mreža transporta tereta, koja je osnovna potreba naspram informacijske mreže
koja se definira opcionalnom. Iduća velika revolucija transportnih sustava desila se kada
računala postaju financijski sve dostupnija.
Parametri upravljanja informacijskim sustavima u transportnom (prijevozničkom)
poslovanju ocjenjuju se prema određenim kriterijima. Kriteriji se mogu podijeliti u nekoliko
skupina koje su međusobno povezane. Tako su procjena pouzdanosti, dostupnosti i lakoće
primjene vrlo usko povezani s raspoloživosti i formatima za lakšu primjenu, a unutar
pravovremenosti i raspoloživosti postoje pak određeni elementi pouzdanosti. Za
funkcioniranje sustava od velike je važnosti interna i eksterna povezanost.
„Inteligentni transportni sustavi pokrivaju širok raspon tehnologija, kojima je cilj
povećanje djelotvornosti, učinkovitosti i sigurnosti postojećih transportnih sustava i kao takvi
izravno su povezani s izgradnjom informacijskih sustava s ciljem boljeg upravljanja
16
Jolić N. (2006.); Logistika i ITS, Zagreb, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, str. 159.
41
transportnim sustavima. Uspostava ITS17
-a uvjetovana je integracijom dviju glavnih
disciplina: informacijskih sustava i transportnih sustava.18“
Sam informacijski sustav fizički je smješten u središnjem uredu. Njegova se temeljna
uloga opisuje kao prikupljanje podataka koji su potrebni za rad inteligentnog transportnog
sustava. Podatci se u informacijskom sustavu prikupljaju od podsustava samog ITS-a, od
relevantnih vanjskih sustava te potom distribuiraju svim interesnim skupinama. U
tradicionalnom pristupu sustavima, podatci se dakle prikupljaju u centralnoj jedinici, a nadalje
se šalje geografski raspršenim korisnicima. Bitno je naglasiti da se graditelji sustava moraju
usredotočiti na uklanjanje i minimalnih latentnosti i njihovih nepotrebnih izvora, a sve radi
realizacije efikasnog sustava.
ITS se pak može pojasniti kao upravljačka i informatičko-komunikacijska nadgradnja
klasičnog prometnog i transportnog sustava, tako što se postiže bitno veća propusnost,
sigurnost, zaštićenost i ekološka prihvatljivost u odnosu na rješenja bez ITS aplikacija.
Početkom 21. stoljeća prometni se stručnjaci slažu da uspješno rješavanje rastućih problema
odvijanja prometa i obavljanja transporta više nije moguće bez primjene cjelovitog koncepta i
tehnologija ITS-a (Inteligentnih transportnih sustava).
Možemo reći da ITS predstavlja napredni koncept rješavanja prometnih problema, znanstvenu
disciplinu, skup tehnologija i novi tehnološki pokret. To dokazuju programi i projekti ITS-a u
svim razvijenim zemljama. ITS je sposoban otvoriti nove putove koji mogu ostvariti održivu
mobilnost u našem komunikacijskom i informacionom okruženju. ITS je upravljačka i
informacijsko-komunikacijska nadogradnja klasičnoga prometnog i transportno-logističkog
sustava s bitnim poboljšanjima za mrežne operatore, davatelje usluga, korisnike i društvo u
cjelini.
Slika 12: Temeljna značenja termina ITS
Izvor: www.its-
croatia.hr (18.2.2013.)
17
ITS- Inteligentni transportni sustavi 18
Jolić N. (2006.); Logistika i ITS, Zagreb, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, str. 161.
42
Osnovni koncept inteligentnih transportnih sustava - ITS-a je kombiniranje
informacijskih tehnologija i komunikacija u transportnim rješenjima odnosno integracija
različitih transportnih podsustava s namjerom prikupljanja, pohranjivanja, obrade i
distribucije informacija o kretanju ljudi i tereta. Osnovne postavke neophodne za razmatranje
sustava kao inteligentnoga transportnog sustava jesu: transport, razmjena informacija i
integracija transportnih podsustava. 19
Sa stajališta prometne tehnologije, podatak (i širi pojam - informacija) predstavlja
ponajprije supstrat koji treba prenijeti između izvorišta i odredišta uz definirane kriterije
kvalitete usluge i minimalno moguć utrošak resursa.
Uspješno rješavanje problema odvijanja prometa i obavljanja transporta ljudi, roba i
informacija u korelaciji je s razvojem prometne znanosti i tehnologije. Rastući i zahtjevi za
transportiranjem te zagušenja cestovnih, zračnih i drugih prometnica potaknuli su potkraj 20.
stoljeća razvoj novog pristupa i načina rješavanja problema mobilnosti.
3.3. Pojmovne odrednice razmjene podataka
U ovom će se poglavlju nešto više reći o elektroničkoj razmjeni podataka i njenim
temeljnim odrednicama koje su definirane na međunarodnoj razini. „Upotreba
međuorganizacijskog sustava elektroničke razmjene podataka omogućava sabiranje svih
podataka i informacija potrebnih za optimalizaciju prijevoznog procesa. Elektronička
razmjena podataka20
između ključnih sudionika u prijevoznom procesu predstavlja temeljnu
pretpostavku za pravovremeno, sigurno, ekonomično i usklađeno upravljanje aktivnostima i
procesima transporta robe.21“
EDI standard je set definiranih poruka postavljenih kako bi opisali podatkovne
elemente potrebne da bi se sastavila poruka za elektronsku razmjenu podataka. Vrlo je
vjerojatno da će tvrtke u budućnosti moći podržati više od jednog standarda u svojim EDI
rješenjima. Standardizirana forma EDI podataka ono je što ovaj koncept razlikuje od ostalih te
time nameće njegove prednosti i moguće nedostatke nad njima. Ovaj se koncept počeo
razvijati krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća.
19
Jolić, N.: Logistika i ITS, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2006., str. 27 20
EDI- Eletronic Data Interchange 21
Novak S. (2010.); Informacijske tehnologije, Čakovec, Letis d.o.o., str. 28.
43
Temeljne prednosti i poboljšanja koja sa sobom donosi EDI koncept jesu22:
- Redukcija pogrešaka- nema potrebe višestrukog pretipkavanja podataka
- Niži troškovi na obradi informacija i veći stupanj automatizacije
- Redukcija pretočenog vremena- transakcije se zbivaju u realnom vremenu, pa
omogućavaju veću fleksibilnost i responsivnost za potrebe kupaca
- Redukcija zaliha- zbog kraćeg pretočenog vremena i već iskazane činjenice da
informacije zamjenjuju zalihe
- Poboljšan cash flow- zbog kraćeg pretočenog vremena i trenutne potvrde narudžbi
- Povećana konkurentnost i poboljšano strateško planiranje
EDI standardi, odnosno elektronička razmjena podataka može se primijeniti u brojnim
područjima djelatnosti. Prema ISO23, standardizirano je deset područja primjene. Ta područja
jesu: carinsko poslovanje, financijsko poslovanje, graditeljstvo, industrija, mirovinsko
osiguranje, špedicija (otpremništvo) i prijevoz robe, trgovina, turizam, zapošljavanje te
zdravstveno osiguranje.
Slika 13: Središnja uloga EDI-a u transportnom poslovanju
Izvor: Dundović Č., Kolanović I., Poletan T.: Implementacija informacijsko- komunikacijskih
tehnologija u lukama; Pomorstvo, god. 19. (2005), str. 115-99, str. 119.
22
Ibidem, str. 29. 23
ISO- International Standardization Organization- međunarodna organizacija za standardizaciju
44
Svojim brzim plasmanom i rasprostranjivanjem, koncept se širi te do kraja
osamdesetih godina standardi elektroničke razmjene podataka razvijaju se zasebno po
pojedinim industrijama. No, paralelno je tada uočena potreba za nastajanjem odnosno
definiranjem jedinstvenog EDI standarda. Tako nastaje EDIFACT – EDI for Administration,
Commerce and Transport.
Europska Unija naročito inzistira u primjeni EDI-ja, a sukladno tome i standarda
EDIFACT, i to prvenstveno u trgovini, financijskom poslovanju, carinskom poslovanju te
špediciji i prijevozu robe.
Slika 14: EDI lanac
Izvor: OptimIT: http://www.optimit.hr/edi (19.2.2013.)
45
EDIFACT24
je internacionalni skup EDI standarda odnosno osnova za izradu
EANCOM standard. EDIFACT standard specijaliziran za korištenje u lancima za opskrbu
robom. U svojim strukturama koristi standard međunarodnog GS1 udruženja. Standardi
uključuju sintaksna pravila i opće odrednice implementacije za elektroničku razmjenu
podataka. Norma je nastala s ciljem europskih i američkih korisnika elektroničke razmjene
podataka (EDI) s namjerom da se omoguće jednostavne svjetske EDI norme i recionaliziraju
postoeći informacijski tijekovi. Ovim načinom mogu se razmjenjivati poslovne ili
administrativne poruke kao što su: narudžbenice, otpremnice, primke, računi, obavijesti o
plaćanju, stanje skladišta, itd, od jedne računalne aplikacije do druge, elektroničkim putem uz
minimalnu ljudsku intervenciju.
Ovakav način informacijsko- komunikacijske tehnologije ima za cilj, osim
primarnoga, i više približiti sudionike prijevoznog procesa, a to su dobavljači, kupci,
prijevoznici i špediteri. Razvoj informatike s ovoga aspekta značajno utječe na djelovanje i
upotrebu informacijske tehnologije (IT) prilikom rješavanja svih relevantnih činitelja u
prijevoznom procesu.
„Budući da na svjetskoj razini ne postoji konsenzus o potrebnim sadržajima poslovnih
dokumenata, ISO definira tri kategorije EDIFACT poruka s obzirom na njihovu prihvatljivost
i mogućnost primjene u međunarodnim poslovnim odnosima25:
- Poruke u redovitoj uporabi
- Poruke u fazi ispitivanja
- Prijedlozi poruka
Osim EDIFACT sustava valja istaknuti i EDITRANS26
odnosno elektronička
razmjena podataka u međunarodnom robnom prometu. Obadva istaknuta sustava mogu
pomoći pri skupljanju i pohranjivanju informacija o položaju pojedinih brodova te stvoriti
bazu podataka koja brodarima olakšava upravljanje flotom i svim potencijalnim korisnicima
brodskog prostora daje podatke o njegovoj raspoloživosti i dostupnosti.
24
EDIFACT - Electronic Data Interchange for Administration, Commerce and Transport 25
Panian, Ž. (2000.); Elektroničko trgovanje, Zagreb, Sinergija Zagreb, str. 95. 26
EDITRANS- Electronic Data Interchange in International freight Transport
46
3.4. Učinkovitost informacijske tehnologije
Kada se govori o učinkovitosti i valjanosti primjene informacijske tehnologije u bilo
kojoj vrsti poslovanja, može se reći niz stavki koje se spominju kao prednosti korištenja
sustava. Činjenica je da globalne promjene u svijetu vrtoglavom brzinom tjeraju
informatizaciju naprijed, a poduzeća se moraju nositi sa kontinuiranom modernizacijom koju
je vrlo teško pratiti u korak budući da napreduje iz dana u dan. Sukladno tome potrebno je biti
u toku trendova i spomenutih promjena, reagirati brzo, imati tim stručnjaka koji će posao
odraditi profesionalno i bez greški. To je ono bitno zapravo, greške nisu dopuštene jer i one
najmanje mogu učiniti veliku štetu, što tehničku, a što financijsku. Time se automatski šteti
poslovanju poduzeća, usporava ga dovodi u gubitak.
Informacijske se tehnologije direktno povezuju, kako je prethodno i objašnjeno, sa
elektroničkom razmjenom podataka. Iz tog je razloga prilikom analize učinkovitosti same
tehnologije, bitno osvrnuti se i na učinkovitost EDI-ja i srodnih normi. Uska povezanost
odnosno direktna ovisnost jednog sustava o drugome, stvara i korelaciju valjanosti
učinkovitosti. Radi se o tome da ukoliko informacijske tehnologije funkcioniraju povoljno, na
očekivanoj razini, stabilno te svojim uvođenjem u poduzeće doprinose boljitku, tada i sama
elektronička razmjena podataka funkcionira na zavidnoj razini.
Elektronička razmjena podataka (EDI) odlikuje se brojim prednostima te su ga mnoge
tvrtke prepoznale kao efikasno sredstvo komunikacije vlastitim lancem dobavljača. Korištenje
EDI-a povećava kompetitivnost u odnosu na druge tvrtke koje još nisu usvojile elektronički
način trgovanja. Efikasnijim poslovanjem, svojim ćete klijentima biti jeftiniji i bolji. Ključne
dobrobiti, kvalitete, EDI sustava razmjene podataka jesu uklanjanje pogrešaka, eliminacija
papirologije, optimizacija resursa, povećanje kvalitete trgovinskog odnosa te povećanje
kompetitivnosti.
Prednosti korištenja sustava elektroničke razmjene podataka mogu se podijeliti u više
razina i srodno tome razmatrati sa više aspekata. Glavna podjela vrši se na neposredne i
posredne prednosti.
Neposredne prednosti korištenja EDI sustava jesu27:
- kraće vrijeme potrebno za obradu narudžbe
- mogućnost povećanja dnevno obrađenih narudžbi
27
Prema: OptimIT: http://www.optimit.hr/edi (19.2.2013.)
47
- poboljšana komunikacija između sjedišta tvrtke i trgovačkih predstavnika
- slobodan pristup zalihama i individualnim isporučiteljima
- pravovremena informacija o prodaji ovisno o regiji, bez potrebe ispitivanja
- tržišta koje provode specijalizirane tvrtke
- baza izviješća može se proširiti analizama prodaje prema segmentu tržišta, području,
potrošačkim grupama odnosno isporučiteljima
- niski izdaci korištenja sustava.
Naspram tome, posredne prednosti su28
:
- povećana sigurnost rada i transfera podataka isporučitelja
- jednostavnost korištenja i pristupa autoriziranim korisnicima
- pouzdanost zaprimanja narudžbi klijenata
3.5. Elektroničko poslovanje
Elektroničko poslovanje ili E-business (engl.) sustav je izvršavanja svih elemenata
poslovnih aktivnosti ekonomskog procesa elektroničkim putem, odnosno stvaranje dodatnih
vrijednosti koristeći se ICT tehnologijama. E-poslovanje je poslovna transformacija temeljena
na: udruživanju poduzeća (integracija), procesu suradnje (kolaboracija), globalnog mrežnog
povezivanja te uporabom Interneta kao medija.
E-poslovanje (engl. e-business) je relativno nov pojam koji je u oko 90% slučajeva u
svijetu tumačen na pogrešan način. Ljudi imaju običaj identificirati ga s online prodajom i
kupovinom, pritom zaboravljajući na njegovu najznačajniju ulogu - ulogu sredstva
komunikacije. Potrebno je zato definirati neke najznačajnije pojmove e-poslovanja.
Internetsko i elektroničko poslovanje omogućuje:
· Povezivanje dobavljača
· Brzu, trenutnu razmjenu informacija
· Integriranje svih procesa unutar lanca vrijednosti
· Značajno snižavanje troškova, a time i cijena.
28
Prema: OptimIT: http://www.optimit.hr/edi (19.2.2013.)
48
Prednost E- poslovanja ta što ono može poboljšanim marketingom povećati prodaju,
kao i veličinu prodajnog programa te smanjiti troškove vezane za upite kupca. E-poslovanje
proširuje tržište poslovanja i time povećava različite mogućnosti kupovine. Kupcima su
informacije o proizvodima i uslugama dostupnije, imaju veći izbor proizvoda po nižim
cijenama, a kupovina im postaje praktičnija i prilagodljivija zbog dužeg radnog vremena, tj.
dostupnosti proizvoda 24 sata dnevno sedam dana u tjednu. E-poslovanjem smanjuju se
transakcijski troškovi kojima su izloženi i kupci i proizvođači. Ono smanjuje transakcijske
troškove tako da poboljšava tok informacija i poboljšava koordinaciju aktivnosti. Jednom kad
je prednost E-poslovanja prepoznata, unutar pojedine tvrtke, najvažnije što menadžeri i
tehničko osoblje trebaju razmotriti jest infrastruktura internetski zasnovanog poslovanja, od
pojedinačnog internetskog poslužitelja što je povoljno za manju tvrku pa sve do sustava
informacijski intenzivne on-line obrade transakcija kakve grade velike zrakoplovne
kompanije i turističke agencije.
Nedostaci E–poslovanja i E-trgovine kriju se u prebrzom mijenjanju tehnologije i
međunarodnim kulturološkim i zakonskim poteškoćama. Također, neki proizvodi nisu
prikladni za ovaj vid prodaje (lako kvarljivi proizvodi).
Pod elektroničkim poslovanjem podrazumijevamo sve aktivnosti koje poduzimaju
pravne ili fizičke osobe radi razmjene dobara ili usluga, koristeći pritom računala i suvremene
komunikacijske tehnologije. Primjena elektroničkog poslovanja podrazumijeva takav
preustroj i unaprjeđenje poslovnih procesa koji će omogućiti najbolje korištenje suvremenih
informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Razmjenu dobara ili usluga prati razmjena
informacija, najčešće putem elektroničkih transakcija normiranog sadržaja i značenja. Veliki
dio elektroničkog poslovanja čini elektroničko trgovanje.
Elektroničko poslovanje nužan je preduvjet za sudjelovanje hrvatskog gospodarstva na
globalnim tržištima kroz ponudu hrvatskih roba i usluga s proširenom mogućnošću nabave
proizvoda i usluga sa svjetskog tržišta. Inovacijom i ubrzanjem poslovnih procesa smanjuju se
troškovi i povećava efikasnost. Elektroničko poslovanje je infrastruktura za kvalitetnije
praćenje uporabe proizvoda i usluga, podizanje kvalitete te povećanje zadovoljstva kupaca.
Elektroničko poslovanje u tvrtkama predstavlja radnu okolinu u kojoj se lakše razvija i
upravlja znanjem te povećava kreativnost i inovacija.
49
Sveukupno, elektroničko poslovanje pospješuje umrežavanje gospodarstva i povećava
sveukupnu nacionalnu konkurentnost. Stoga se ključni učinci Strategije razvitka
elektroničkog poslovanja u RH za razdoblje 2007.-2010. odnose na povećanje konkurentnosti
gospodarstva i povećanje djelotvornosti javnog sektora.
Globalizacija lučkoga poslovanja odnosi se ponajprije na uvođenje suvremenih
informacijskih sustava u lučko poslovanje, koji omogućuju visoki stupanj otvorenosti i
liberalizaciju lučkih usluga, a samim time i otvorenosti luke prema svojim korisnicima. U
svome razvojnome kontinuitetu luke sve više postaju kapitalno, i sve manje radno intenzivne,
pa se tome prilagođuju i osnovna načela organizacije rada. Konkurencija se među lukama
povećava, pa tradicionalni načini kao što su: prekrcajne norme, proizvodnost, brzina okretaja,
propusnost, zaleđe, pročelje luke i slično nisu dovoljni za povećanje konkurentnosti i za
uspješnost poslovanja. Javlja se potreba za prikazivanjem njihove učinkovitosti i uspješnosti
upravljanjem visokokvalitetnom mrežom kopnenih putova, informatičkom obradom podataka
za cijeli sustav i za njegove podsustave, i to modernim komunikacijama i elektroničkim
poslovanjem29
.
29
Jugović A., Lončar S., Perić-Hadžić A. (2010.); Primjena elektroničkoga poslovanja na upravljanje morskim
lukama Republike Hrvatske ; Ekonomski pregled, 61 (5-6), 271-292, str. 273.
50
4. Primjena informacijskih tehnologija u logistici
S obzirom na to da je logističko tržište vrlo složeno i turbulentno, potrebno je njegovo
stalno istraživanje i ovladavanje informacijama poradi uspješnog funkcioniranja
menadžmenta, logistike i organizacije prijevoza robe u međunarodnim okvirima. Suvremeno
poslovanje nameće primjenu procesnog pristupa uz značajno korištenje informacijske
tehnologije. To podrazumijeva izradu procesnog modela poslovanja usmjerenog na klijente.
Procesni model poslovanja predstavlja metodu obavljanja poslovanja zbog ostvarivanja
profita.
Ni jedan logistički proces ne rnože postojati, a niti proizvoditi logističke proizvode bez
odgovarajuih informacija.
Informacija je iznimno bitna sastavnica svakoga logističkoga proizvoda, bez obzira o kakvoj
se vrsti logistike radi i kakav oblik imaju logistički proizvodi. Kao što je spomenuto u
prethodnom poglavlju, informacije se mogu prenositi na različite načine, poput recimo
elektroničkim impulsima, pisanim i izgovorenim riječima, formalnim i neformalnim
izvještajima, elaboratima, ekspertizama, raspravama, računalima, te drugim oblicima
poslovnoga komuniciranja, koji je integralni dio informacijskoga sustava svakoga
logističkoga poslovnog sustava30.
U logističkoj industriji aktivni logistički subjekti međusobno komuniciraju, odnosno
uspostavljaju interakcijske informacijske veze i razmjenjuju informacije. Integralni
informacijski sustavi omogućuju ne samo komuniciranje između logističkih subjekata u
logističko-distribucijskim kanalima, odnosno logističkim lancima, logističko-distribucijskim
lancima i logističkim mrežama, nego i s partnerima, institucijama, ustanovama izvan
logističko-distribucijskih kanala.
Logističko komuniciranje unutar pojedinih logističkih sustava te komuniciranje
logističkih subjekata određenih logističkih sustava s partnerima, institucijama, ustanovama iz
okruženja, omogućavaju dakle informacijsko-logistički sustavi. Na osnovi posojećih činjenica
o logistici, sustavima, informacijama, informacijskim tehnologijama, informatic te
informacijskim sustavima, moguće je definirati informacijsko-logistički sustav, odnosno
logisticko informacijski sustav kao „sustav međusobno, svrsishodno povezanih i
međuutjecajnih podsustava i elemenata koji, pomoću ljudskih komponenata, materijalno-
30
Zelenika R., Pupovac D.: Menadžment logističkih sustava, Ekonomski faklutet u Rijeci, Rijeka, 2008., str. 262.
51
tehničkih komponenata, nematerijalnih komponenata, prijenosnih komponenata i
organizacijskih komponenata, omogućuje prikupljanje podataka, obradu podataka,
pohranjivanje podataka i informacija i dostavljanje podataka i informacija logističkim
subjektima kao proizvođačima logističkih proizvoda.31“
Slika 15: Komponente i funkcije informacijsko-logističkih sustava
Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008., str.263.
Prema priloženoj shemi autora Zelenike, vidljivo je da suu temeljne funkcije svakoga
logističkoinformacijskoga sustava iduće stavke, koje će biti pobliže razjašnjene prema
spomenutom autoru32
:
1. Prikupljanje podataka: svaki sudionik logističkog procesa prikuplja relevantne podatke
o logističkim aktivnostima, troškovima te distribucijskim mogućnostima
2. Obrada podataka: specijalizirani logistički informatičari i razni stručnjaci tog područja,
uz pomoć odgovarajućih hardvera i softvera obrađuju prethodno prikupljenih podataka
te na osnovu njh pripremaju kratka sadržajna priopćenja za menadžere
31
Ibidem 32
Ibidem, str. 264.-265.
52
3. Pohranjivanje podataka i informacija: podatci se pohranjuju u baze podataka na način
da u svakom trenutku budu na raspolaganju svim zaposlenim
4. Dostavljanje podataka i informacija: obrađeni se podatci i informacije dostavljau
menadžerima kako bi isti na osnovu njih donosili prave odluke te upravljati
logističkim potencijalima
5. Ljudski potencijali: to su svi ljudi (menadžeri, stručnjaci, zaposlenici) koji u bilo kojoj
funkciji sudjeluju u funkcioniranju takvih sustava i koji se koriste prikupljenim i
obrađenim podatcima i informacijama
6. Materijalno-tehnička i nematerijalna komponenta: Materijalne komponente logističko-
informacijskih sustava čine svi strojevi, uređaji i sredstva namijenjeni isključivo ili
pretežito procesiranju podataka i pripremi informacija. Nematerijalna komponenta čini
pak ukupnost ljudskoga znanja o strojevima, uređajima i opremi koja predstavlja
predmet obrade i koja određuje postupke obrade u dotičnim sustavima
7. Organizacijska komponenta: predstavljaju sve mjere, akcije, postupci, pravila kojima
se koordinira rad prethodno navedenih komponenata, kako bi one tvorile funkcionalni
i djelotvorni informacijski sustav
Učinkovito i efikasno upravljati logističko-informacijskim sustavima znači ostvarivati
sinergijske učinke, misije, funkcije, poslove svih stratuma logističkih poslovnih sustava, bez
obzira koju vrstu logističkih proizvoda i u kojem opsegu proizvodi. Sukladno tome, temeljna
je misija logističko-informacijskoga sustava da logističke menadžere i druge specijalizirane
logističke stručnjake pravodobno opskrbe kvalitetnim informacijama kako bi mogli donositi
primjerene logističke odluke u svim fazama, ali i odluke o rastu i razvoju logističkih
poslovnih sustava.
Logistički informacijski sustav počeo se nazirati kroz sustave za obradbu narudžbi
kupaca, optimaliziranje zaliha sirovina i gotovih proizvoda, evidencije plaćanja i naplate.
Logistički sustavi, logistički lanci, kao i pojedinačni poslovnih pothvati gotovo u cijelosti
informatiziraju svoje poslovanje, kreirajući vrhunska poboljsšanja logističkih, prijevozničkih,
otpremničkih i drugih usluga koje pružaju33
.
Od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća informacijske su tehnologije uzele globalnog
maha u kreiranju gospodarske ekonomije općenito. Ne radi se dakle samo o uskom pogledu a
logističke aktivnosti već na sveukupno djelovanje gospodarstva. Ovaj informacijski boom
33
Ibidem, str. 267.
53
uzrokuje eksponencijalni rast koji bi trebao značajno doprinijeti sveukupnom poslovanju, pa
tako i logističkom. Tehnološki pomaci nude mogućnost izgradnje drukčije strukture globalnih
logističkih sustava, koje sada u osnovi čine proizvođač (distributer), on-line opskrbljivač,
logistički operator i kupac koji kao temelj za poslovnu komunikaciju koriste Internet.
Informacijske tehnologije, sukladno svemu napisanome, čine jednu značajnu i veliku
prekretnicu u čitavom sustavu svoga funkcioniranja. Modernizacija, tehnološki napredak u
svakom pogledu, kontinuirana tehnička poboljšanja i sve što je s time u sklopu, donose ujedno
i poboljšanje logističkog poslovanja te unaprijeđenje i olakšanje u onome što logistiku čine
složenim procesom.
Globalizacijom poslovanja povećava se fizička udaljenost mjesta proizvodnje
sirovina i mjesta potrošnje proizvoda i usluga, a samim time logistički izdatci i troškovi
cjelokupnog poslovanja. Postizanje veće učinkovitosti i konkurentske sposobnosti iziskuje
prihvaćanje niza recentnih trendova u logistici. To podrazumijeva primjenu procesnog
pristupa u poslovanju uz korištenje informacijske tehnologije u integraciji logističkih
procesa, posebice tehnologije elektroničke razmjene podataka, bar koda i radio-
frekvencijske identifikacije. Preduvjet za veću integraciju logističkog lanca značajnija je
primjena informacijskih tehnologija u pojedinim logističkim procesima: upravljanje
zalihama, nabava, skladištenje, prijevoz i povrat. Informacijska tehnologija predstavlja
osnovnu poveznicu logističkih procesa i omogućuje kontinuiranu komunikaciju u
stvarnom vremenu, neophodnu za potpunu integraciju poslovnih procesa unutar logističkog
lanca34
.
34
Jujnović I., Utjecaj informacijske tehnologije na integraciju logističkih procesa, Ekonomski fakultet Zagreb,
Zagreb, 2010.
54
4.1. Distribucijska logistika i logističkui lanci
U konstatiranju informacijskih tehnologija, vrlo se često susrećemo sa pojmom
distribucijskog lanca pa će se stoga u nastavku teksta konstatirati o funkcioniranju istih.
Kako bi bila učinkovita, suvremena logistika zahtijeva suradnju i komunikaciju
logističkih procesa. Informacijska tehnologija predstavlja osnovnu poveznicu svih procesa
logističkog lanca i omogućava kontinuiranu komunikaciju u stvarnom vremenu. Samim
time je postala osnovna tehnologija koja osigurava učinkovit tok proizvoda, usluga i
informacija kroz logistički lanac. Integracija u logistici prvenstveno se odnosi na fizičke
karakteristike infrastrukture, suprastrukture i supstrata. Za uvođenje zajedničkih
logističkih standarda bilo je potrebno dugo vremena, a ključnu ulogu su odigrale
razvijene zemlje. Financijskom moći i željom za razvojem nametnule su nove standarde
i tehnologije. Njihov daljnji razvoj ovisit će o unifikaciji i integraciji logističkih procesa
temeljenih na informacijskoj tehnologiji35
. Osnovni čimbenik uspješnosti i učinkovitosti
logističkih lanaca je suradnja i zajedničko djelovanje među pojedinim sudionicima. To
dovodi do neophodne sinkronizacije među aktivnostima u logističkom lancu. Ovakva
razina koordinacije odnosi se na integraciju logističkog lanca.
Distribucijska logistika kao znanosti i distribucijska logistika kao aktivnost je
odgovarajuća sinteza znanosti i aktivnosti pojma „logistika“ i pojma „distribucija“.
Suvremena distribucijska logistika integrira interdisciplinarna i multidisciplinarna znanja i
brojne tercijarne aktivnosti u složeniji, zahtjevniji, dinamičniji i sofisticiraniji sustav nego što
su pojedinačno pojmovi distribucijski kanala i fizičke distribucije. Distribucijska logistika po
svim svojim značajkama participira u općoj logistiki s oko 50%, a u općoj distribuciji s oko
70%36
.
Bez distribucijske logistike ne bi mogli funkcionirati sustavi proizvodnje, raspodjele,
razmjene i potrošnje, stoga ova logistika ima ulogu u svim sektorima opće logistike, odnosno
u svim aktivnostima. Prema tome se može zaključiti da distribucijska logistika predstavlja
temeljni input u sve procese svih vrsta logističke industrije. U pravilu, to znači da
distribucijska logistika znatno participira u vrijednosti svakoga logističkoga proizvoda, ali i
materijalnog proizvoda.
35
Ibidem 36
http://www.scribd.com/azemina_osmanspahic/d/56405125/1-TEMA-7-DISTRIBUCIJSKO-
LOGISTI%C4%8CKI-SUSTAVI (23.3.2013.)
55
Distribucijska logistika je specifična tercijarna logistika koja pomoću odgovarajućih
elemenata proizvodi distribucijsko-logističke proizvode. Drugim riječima moglo bi se reći da
distribucijska logistika kao znanost i aktivnost omogućuje organiziranje, upravljanje,
operacionaliziranje, kontroliranje, racionaliziranje i distribuiranje robnih tokova od
proizvođača, a ponekad i od sirovinske baze do krajnjih potrošača, odnosno korisnika.
U distribucijsko logističkoj industrji primarno mjesto zauzimaju transportni i logistički
lanci, logističko distribucijski lanci te transportne i logističke mreže u čije su funkcioniranje
uključene brojne logističke djelatnosti i brojni logistički subjekti. U takvim izrazito složenim
procesima nije jednostavno dizajnirati, operacionalizirati i optimalizirati logističke lance,
logističko distribucijske lance te logističke mreže. Naročito je to složeno i zahtjevno u
globalnim i megalogističkim sustavima. Prilikom osmišljavanja distribucijsko logističke
industrije treba imati na umu i činjenicu da takvi procesi moraju zadovoljiti veoma složene
referencije svih djelatnosti u primarnim, sekundarnim, tercijarnim, kvartnim i kvantnim
logističkim sustavima.
4.2. Pojam i značajke transportnog lanca
Izraz lanac ima mnogobrojna značenja, međutim u principu sve se svodi na to da je to
niz spojenih karika u neku cjelinu. Za razliku od lanca, transport ili prijevoz znači
premještanje tereta, putnika ili životinja s jednog na drugo mjesto svladavajući pritom
prostorne i vremenske dimenzije. U procesu proizvodnje transportne usluge sudjeluju
najmanje tri sudionika: pošiljatelj, prijevoznik i primatelj.
Definicija pojma transportnog lanca glasila bi: transportni lanac je organizacijski,
vremenski i tehničko-tehnološki sinkronizirana operacija otpreme, transporta, prekrcaja,
skladištenja i isporuke konkretne robe, kojim se osigurava kvaliteta, efikasnost i optimalan
protok robe od proizvođača do potrošača.
Transportni lanac je skup tehničkih, tehnoloških, organizacijskih, prostorno i
vremenski sinkroniziranih operacija (npr. pakiranja, signiranja, vaganja, brojenja,
okrupnjavanja, ukrcaja-utovara, iskrcaja-istovara, prekrcaja-pretovara, skladištenja,
primopredaje robe ... ) u vezi s prijevozom određene robe koje osiguravaju brz, siguran i
racionalan (tj. optimalan) protok robe od sirovinske baze do potrošača.
56
Transportna sredstva za realizaciju transportnog lanca su: prijevozna sredstva, uređaji,
strojevi, postrojenja, prekrcajna mehanizacija, skladišta, robno-transportni centri, terminali,
informacijski-upravljački uređaji i slično.
Svaku kariku u transportnom lancu predstavlja jedan aktivni sudionik u procesu
proizvodnje transportnih proizvoda ( pošiljatelj, prijevoznik, skladištar, slagač, primatelj). Sve
te karike u transportnim lancima imaju svoj posebni interes koji ih povezuje u transportnim
pothvatima.
Transportni lanci mogu imati različiti broj karika pa ih prema tome dijelimo na:
- kratke lance ( do pet karika, javljaju se u konvencionalnom transportu)
- dugački lanci (6-10 karika, javljaju se u kombiniranim i multimodalnim
transportima)
- veoma dugački lanci ( 11-20 karika, prakticiraju se u kombiniranim i
multimodalnim transportnim pothvatima)
- megatransportni lanci ( imaju više od 21 kariku, javljaju se u megamodalnim
transportnim pothvatima)
Karike transportnih lanaca ovise o veličini i važnosti pojedinog sudionika u lanci te
se prema tome dijele male,srednje, velike i megakarike. Također te karike mogu biti povezane
čvrsto ili labavo. Karike su čvrsto povezane kada između poslovnih partnera postoje čvrste
veze temeljene savezima i zajedničkim interesima dok kod labavih karika nema dugoročnih
zajedničkih ciljeva.
Karikama u transportnim lancima koordiniraju operatori transportnih pothvata,
najčešće su to međunarodni špediteri, specijalisti za organizaciju otpreme, dopreme i provoza
robe u međunarodnom prometu i razmjeni.
U kreiranju transportnih lanaca treba voditi računa o mnogobrojnim čimbenicima:37
- o broju i vrsti karika
- o predmetima transportiranja
- o transportnim tehnologijama
- o geografskom položaju otpremnih i odredišnog mjesta
- o transportnoj infra i suprastrukturi
- o političkoj situaciji na putovima transporta
- o kvaliteti, brzini i troškovima otpreme i dopreme
37
Zelenika R., Međunarodna logistička špedicija, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka 2005.
57
- o transportno-pravnim aktima, posebice o konvencijama koje uređuju odnose između
pravnih subjekata u transportnim pothvatima
U transportnim lancima bitno je izabrati najbolje karike. Slabe karike ne bi ni smjele
postojati jer zbog takvih karika transportni lanci pucaju i proizvode rizike sa štetnim
posljedicama. Operatori transportnih lanaca pri izboru karike moraju postupati s
profesionalnom pažnjom kako bi izabrali najkvalitetniju kariku
4.3. Logistički lanci
Logistički lanac je skup, odnosno niz međusobno povezanih karika, odnosno
logističkih partnera i logističkih aktivnih sudionika koji omogućavaju brze, sigurne i
racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda.38
Logistički lanac obuhvaća sve sudionike i procese, od izvora sirovina do krajnjeg
potrošača. Osim proizvođača i potrošača logističke lance čine sve funkcije koje su potrebne
da se zadovolje zahtjevi korisnika (transport, skladištenje, trgovina na veliko, trgovina na
malo). Jedno od najznačajnijih pitanja svakoga logističkoga lanca jest dizajniranje optimalnog
oblika i strukture na nacionalnom, regionalnom i/ili globalnom prostoru. Temeljno pitanje
efikasnosti logističkog lanca, kao i maksimalizacije procesa ostvarenja zadanih ciljeva unutar
logističkoga lanca leži u odluci o determiniranju odgovarajuće prostorne konfiguracije.
Prigodom definiranja prostorne konfiguracije logističkog lanca potrebno je razmotriti
dva aspekta:
§ stupanj centralizacije ili geografske koncentracije funkcija
§ stupanj koordinacije disperziranih aktivnosti
Tako se primjerice proizvodnja može organizirati na samo jednom mjestu s kojega će
se opslužiti cjelokupno svjetsko tržište ili tako da se osnuju različiti proizvodni pogoni koji će
opsluživati svako pojedino lokalno tržište. Koncentracija omogućuje učinke ekonomije
obujma, uporabu visoko specijaliziranih znanja i sposobnosti, kontroliranje perfomanci diljem
svijeta. Disperzirana konfiguracija logističkog lanca omogućuje bolji kontakt s tržištem, veću
sposobnost reagiranja na tržišne zahtjeve i potrebe potrošača. Disperziranost aktivnosti
logističkog lanca omogućuje mu veću stratešku fleksibilnost, pribavljanje resursa s pogodnijih
38
Zelenika R., Logističk sustav, Ekonomski faklultet u Rijeci, Rijeka, 2005.
58
lokacija, smanjenje zalihe, manji broj skladišta, bržu isporuku. Upravljanje logističkim
lancima funkcionira na pravi način kada svaki sudionik logističkog lanca vodi računa o tome
kako njegove akcije utječu na druge sudionike i na logistički lanac u cjelini. Svaka faza
logističkog lanca (nabava, proizvodnja, distribucija...) ima brojne i različite vlasnike koji u
želji da maksimaliziraju vlastitu dobit dovode do sukoba ciljeva različitih sudionika
logističkog lanca.
Najvažnije znakovitosti logističkih lanaca čine:
· sve karike koje sudjeluju u procesu proizvodnje logističkih proizvoda;
· s obzirom na broj karika logističke lance dijelimo kratke, dugačke, veoma dugačke i
megalogističke lance;
· karike u logističkim lancima mogu biti male (manji dobavljač), srednje karike
(maloprodavatelj), velike karike (veleprodavatelj), i megalogističke karike (robno
distribucijski centar). Veličinu karika određuje važnost i veličina pojedinog
logističkog subjekta;
· karike u logističkim lancima mogu biti povezane čvrsto ili labavo;
· karikama može koordinirati jedan ili više operatera (poduzetnika, špeditera,
distributera, agenata);
· sve karike trebale bi biti približno jednako čvrste, postojane, organizirane;
· u kreiranju logističkih lanaca treba voditi računa o mnogobrojnim čimbenicima (broju
i vrsti karika, predmetima distribucije, načinima manipuliranja, transportiranja i
distribuiranja…)
· između svih karika treba primjereno uređivati pravne odnose
· znanja, aktivnosti, kapaciteti i sposobnosti svih karika moraju se koordinirati da bi
omogućavali brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda;
· logističke lance treba izučavati i implementirati u visookosoficiranoj logističkoj
industriji kojoj je temeljna misija brza, sigurna i racionalna proizvodnja logističkih
proizvoda;
· na temelju različitih subjekata kao karika logističkih lanaca, pravno-ekonomskim
odnosima između logističkih karika i prostorno – vremenskim dimenzijama logističke
distribucije mogu se dizajnirati hipotetički univerzalni logistički lanci različitih
modaliteta
59
U operacionalizaciji procesa proizvodnje u logističkih proizvoda u logističkim lancima
treba imati na umu39
:
1. Vlasničke tokove , u logističkim lancima vlasništvo materijalnih dobara može se više
puta prenositi s jednog na drugi logistički subjekt (dobavljač/ proizvođač, proizvođač/
kupac, prodavatelj/ robno trgovinski centar)
2. Informacijske tokove, bez njih nije moguće učinkovito komuniciranje i racionalna
proizvodnja logističkih proizvoda
3. Financijske tokove, svaki poslovni odnos između karika lanca implicira i
odgovarajuće ekonomske odnose, financijski su učinci , u pravilu , motiv stvaranja i
funkcioniranja logističkih lanaca
4. Materijalni tokovi, podrazumijeva robne tokove od sirovinske baze do potrošača
5. Logističko - distributivni tokovi, ljudski logistički kapital je temeljni i najvažniji
potencijal i resurs u svakom logističkom lancu, a njega čine logistički operatori,
logistički poduzetnici, distributeri i agenti. bez njihovog sudjelovanja u logističkim
lancima takvi lanci ne mogu se dizajnirati, ne mogu optimalno funkcionirati, ne mogu
biti fleksibilni te ne mogu omogućavati brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje
logističkih proizvoda
Logistički se lanci mogu dizajnirati u gotovo svakome logističkome, makro i mikro
sustavu, na primjer mogu o to biti logistički lanci u trgovinskom sustavu, skladišnom sustavu,
distribucijskom sustavu… U funkcioniranju megalogističkih lanaca uvijek posebnu važnost
imaju megalogistički operatori, a to su najčešće megalogistički špediteri.
4.4. Međuodnos transportnih i logističkih lanaca
Svladavanje prostornih i vremenskih dimenzija u kupoprodaji, prijevozu, distribuciji
materijalnih dobara između mjesta proizvodnje i potrošnje materijalnih dobara nije moguće
bez postojanja transportnih i logističkih lanaca. Transportni lanci su bitna sastavnica
logističkih lanaca i oni ne mogu funkcionirati bez transportnih lanaca, što međutim, u
39
Ibidem
60
obrnutom slučaju ne vrijedi, u praksi transportni i logistički lanci funkcioniraju u stalnoj
interakcijskoj sprezi, oni su kompatibilni, komplementarni, međusobno povezani, njihove
misije se isprepleću, karike logističkih lanaca mogu biti glavne ili pomoćne karike
transportnih lanaca. Unatoč svemu tome logistički i transportni lanci nisu sinonima, svaki od
njih ima svoja vlastita načela, pravna pravila, misiju , zadaće, poslove, tehnike i tehnologije.
Razlike između transportnih i logističkih lanaca vide se u tome što transportni lanci
omogućavaju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje transportnih proizvoda dok
logistički lanci to omogućuju za logističke proizvode. Procesi proizvodnje transportnih usluga
odnose se na fizički prijenos, dok se procesi proizvodnje logističkih proizvoda odnose na
razne aktivnosti kojima se povezuju svi djelomični procesi (vele i malo trgovina, distribucije,
skladištenja) pri svladavanju prostora i vremena od mjesta isporuke do mjesta primitka, s
ciljem da uz minimalno uložene potencijale i resurse se maksimalno zadovolje zahtjevi
kupaca, korisnika i potrošača.
Poslovi među logističkim subjektima u logističkim lancima urešeni su različitim
granskim pravima (pomorskim, cestovnim, željezničkim pravom…), dok su pravni odnosi
subjekata u transportnim lancima granskim pravilima prometnog prava. Također znanja i
vještine menadžera i ostalih stručnjaka koji sudjeluju u proizvodnji logističkih proizvoda veći
su i zahtjevniji nego menadžera i stručnjaka koji sudjeluju u procesu proizvodnje transportnih
proizvoda.
61
5. Zaključak
Na današnjem stupnju razvoja znanosti i tehnologije, općenito, posebice logistike kao
znanosti i logistike kao aktivnosti, može se reći da su logistički centri jedan od ključnih
čimbenika sustava koji omogućuje brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje logističkih
proizvoda. Logistički centar je pojam koji je najprisutniji i koristi se za sve centre, odnosno
terminale koji kao osnovnu djelatnost imaju skup logističkih aktivnosti.
Logistički centri ujedno predstavljaju jednu od najbitnijih komponenti logističkih
mreža. Bitno je naglasiti kako se logistički centri razlikuju po makro i mikro lokacijskom
položaju,strukturi funkcija i podsistema, stupnju razvijenosti, organizaciji i tehnologiji, ali je
svima zajedničko da objedinjuju različite podsisteme i pružaju kompleksne logističke usluge.
Suvremeni logistički centri su transportnim i prometnim infrastrukturnim objektima
dobro povezani sa svim aktivnim sudionicima logističkih makro, mikro sustava i inih
gravitacijskih područja. Svaki sustav i svaka djelatnost unutar logističkoga centra ima svoje
organizacijske i poslovne specifičnosti koje treba funkcionalno učiniti kompatibilnim i
komplementarnim s drugim sustavima i aktivnostima dotičnoga centra kao sustava višega
reda.
Informatizacija, odnosno informacijske tehnologije predstavljaju konstantan napredak
u logističkom poslovanju. Iako je njihova velika pojava započela 80-ih godina prošlog
stoljeća, ipak smo svjesni kako se modernizacija vrši gotovo da svakodnevnoj razini. Stalne
tehničko-tehnološke promjene dovode logističke lance i mreže do stalnog moderniziranja i
promjena koje su se do sada pokazale efikasnima i pozitivnima. No, naravno svaka medalja
ima dvije strane pa je tako i ovdje slučaj. Informacijske su tehnologije vrlo skup sustav koji
se, kako je prethodno rečeno, konstantno mijenja i nadograđuje, a svaka ta promjena dodatna
je investicija logističkog poslovanja. Mnoga poduzeća iz tog se razloga vrlo dugo znaju
zadržavati na istim materijalnim i nematerijalnim komponentama koje se nakon nekog
vremena već satraju zastarjelima. Neizbježne su stalne nadogradnje i praćenje svjetskih
trendova ukoliko se želi zadržati konkurentnost i uspješnost poslovanja u čitavom
distribucijskom procesu, odnosno distribucijskoj logistici.
62
Popis literature
Knjige:
1. Brumec J. (1997.); Strateško planiranje ITS-a, Varaždin, FOI
2. Čerić V. (2002.): Informacijska tehnologija i poslovanje; Zagreb; Informacijska
tehnologija u poslovanju
3. Joilić N. (2006.); Logistika i ITS, Zagreb, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u
Zagrebu
4. Novak S. (2010.); Informacijske tehnologije, Čakovec, Letis d.o.o.
5. Panian, Ž. (2000.); Elektroničko trgovanje, Zagreb, Sinergija Zagreb
6. Vukčević, M. (2008.); Poslovna logistika u pomorstvu i transportu, Fakultet za
pomorstvo Kotor, Kotor
7. Zelenika R.(2005.): Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka
8. Zelenika R., Pupovac D. (2005.): Menadžment logističkih sustava, Ekonomski fakultet u
Rijeci, Rijeka
Časopisi:
9. Dundović Č., Kolanović I., Poletan T.: Implementacija informacijsko- komunikacijskih
tehnologija u lukama; Pomorstvo, god. 19. (2005), str. 115-119
10. Jugović A., Lončar S., Perić-Hadžić A. (2010.); Primjena elektroničkoga poslovanja na
upravljanje morskim lukama Republike Hrvatske ; Ekonomski pregled, 61 (5-6), 271-292
11. Zelenika R., Pavlić H.: Multimodalne logističke mreže, Pomorski zbornik 42 (2004)1
Internet izvori:
12. http://www.scribd.com/doc/76430597/Seminar-Ski-Rad-Logisticki-Centri, (20.02.2013)
13. http://www.intuit.hr/consulting.php (18.2.2013.)
14. www.its-croatia.hr (18.2.2013.)
15. http://www.optimit.hr/edi (19.2.2013.)
63
6. Popis ilustracija
Slika 1. Struktura logističkog centra kao sustava ....................................................................... 8
Slika 2. Logistički centri kao mjesta konsolidacije robnih tokova .......................................... 11
Slika 3. Konsolidacija tokova bez logističkog centra .............................................................. 11
Slika 4. Elementi logističkih mreža .......................................................................................... 13
Slika 5. Konvencionalna logistička mreža ................................................................................. 1
Slika 6. Multimodalne logističke mreže ..................................................................................... 1
Slika 7. Mikrologističke mreže .................................................................................................. 1
Slika 8. Makrologističke mreže .................................................................................................. 1
Slika 9. Globalnologistička mreža ............................................................................................. 1
Slika 10. Megalogističke mreže ............................................................................................... 32
Slika 11:Informacijske tehnologije i poslovanje ...................................................................... 39
Slika 12: Temeljna značenja termina ITS ................................................................................ 41
Slika 13: Središnja uloga EDI-a u transportnom poslovanju ................................................... 43
Slika 14: EDI lanac .................................................................................................................. 44
Slika 15: Komponente i funkcije informacijsko-logističkih sustava ....................................... 51
(Primjer sadržaja "Izjave" koju potpisanu student "stavlja" na kraju teksta
diplomskog rada iza "Literature", "Popisa ilustracija" i "Priloga".)
64
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom LOGISTIČKI CENTRI I
INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE izradila samostalno pod voditeljstvom dr. sc.
HERI BEZIĆA. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog
rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe
spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili
parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način
citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama.
Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Studentica
Lorena Paladin
top related