literarna skupina škole na smotri u slavoniji

Literarna skupina škole na smotri

u SlavonijiBabina Greda, Cerna, Vinkovci i Vukovar ,rujan 2012.

Mentor: Gordana Podobnik

Jutrenje na trijemu kod prijatelja

Program promocije zbornika "Duša moja hrvatski je kraj"  7.rujna 2012.

10, 30 do 11, 30 sati okupljanje gostiju i sudionika u predvorju  

OŠ „Mijat Stojanović“ Babina Greda

11,30 sati vožnja na kolima do stana (OPG zadruge Salić)

12,00 sati predstavljanje zbornika na OPG-u zadruge Salić:

-čitanje nagrađenih radova-uručivanje nagrada najboljima -podjela zbornika učenicima čiji su radovi objavljeni

13,00 sati gosti književnik Franjo Nagulov i sudionicislikarske kolonije

14, 00 sati zajednički ručak

15,00 sati čobanske igre, jahanje, igra na stanu

Babina Greda, ukrcali smo se u zaprežna kola

Dojmovi nakon vožnje

Izgled slavonskog naselja, kapije, kanali…

Dolazak na farmu gdje se održava smotra

“ Duša moja hrvatski je kraj”

Škripi đeram…

Pozdrav konjiću prije književnog susreta ( Iva i Elena , Laura gleda…)

Čekamo početak “ Stanarskih susreta”

Naši radovi su u ovoj knjizi

Pozdrav domaćina Ilije Babića

Književni susret

Hrabre i za slavonsku tradiciju( Elena i Iris, Sara se sprema…)

Likovna kolonija- motivi Slavonije

Uživanje u slobodnom vremenu.( Laura i Barbara na štulama)

Svi na štule!!! ( Sara fotografira Ivu, Lauru, Barbaru i Iris)

Vinkovci tjedan dana prije Vinkovačkih jeseni

Vinkovci

Stigli smo u Vukovar ( Vozač Neno zna sve putove.)

Dodirnuti Dunav

Kako nas privlači ta velika rijeka…

Dunav

Velik sam vam jaProstrana sam rijekaStižem iz daleka i daleko ću još teći. Moćna sam ja rijekaKamenje po dnu valjamA koliko vode u meni imaNavodnjavam obale svima. U meni mnogo riba imaKoje plivaju, svijetom sa mnom putuju. Širok sam tolikoDa jedva vidite prekoDo druge strane čamcem morate doći.

Nisam uzak kao mnoge rijeke koje možete preskočiti u trku. Po meni brodovi plove, dugački i snažni jer uzvodno ploviti lako nije.Samo nizvodno brod se smije. Najljepše je preko mene splavom zaplovitiJer tada kapljice moje možete uloviti.

Iris Despotović, V. razred

Ušće Vuke u Dunav ( Barbara, Sara i Marta)

Iznad Vuke

Dunav

Ima jedna rijeka, koja teče i teče.

Nikada stati neće.Dunav joj je ime. Kada Vukovaru teško je bilo,Dunav je i dalje tekao milo.Ta milina nije bila stvarna,tek privid,grad mu je bio velika rana. Čudio se zašto u tišini,svugdje se dimi,čudio se buciu toj mirnoj luci,čudio se plačušto noću ga je čuo .

Kad zaspao je,na sve loše, i u snu,mislio je.Bilo mu je teškojer se taj ratni sannastavljaosvaki novi dan . Svašta se desilo,u dubine svoje bolje povukao.Postao je siv,tužan ipromukao.

…

No jednog dana,buka je nestala,dim se ugasio,mir se vratio.

Konačno je odahnuo Vukovarkoji je puno patio.Dunav je napokon mir svoj vratio.

I sada teče, ponosan i plav.Po njem plovi i brod, i splav.Kad ga vidiš kako teče i teče,znaš da stati neće. Njegovu tužnu priču čuti ćeš i sadadok tečei umiva obaleponosnog Vukovaragrada.

Elena Liker, V. razred

Predvečerje uz rijeku

Upoznajemo grad

Kontrast

Ruševina i cvijet

Procvala ruševina

Gomila kamenja.Srušena zgrada.Srušeno djetinjstvo.Srušeni snovi iIščekivanje grada. Bujna lončanica, puna cvijeća, priča bojama.Priča oblicima. Cvijet živi.

U gomili kamenja miriši cvijeće.Nikad ne prestaje krasiti dom nekad velikih snova. Tako u gradu tomzajedno žive život,i kamen, i cvijet. Nova iščekivanja. Iva Bolf, V. razred

Vodotoranj

Vodotoranj

Ispod njega sam stala.Zadivio me visinom.Bila sam tako mala,a on tako prijeteći neobičan. Čuđenje je izašlo u obliku kratkih riječi – vauuu, uu.-Pogled mi je lutao od gore do dolje, od dolje do gore.

Sve smo stale ispod njega.I zajedno bile smo neznatne.

Strah da će se srušiti ,da će pasti onaj kamen što na žici visi,povukao me na sigurno. Ta opasnost podsjećaNa dane kad su mnogi čuvali svoje glave.

A danas ,sa zastavom koja na vrhu tornja veselo leprša,maše svim dobrim namjerama. Pozdravlja mene, i nas.

Laura Štefanac , V. razred